Jovanović: Doći će dan kad će državni organi Crne Gore morati da pokrenu istragu po nalogu Interpola o pedofiliji i seksualnom zlostavljanju u SPC

Tema seksualnog zlostavljanja unutar vjerskih zajednica pravoslavne orijentacije u regionu i šire dugo je bila taboo. U Crnoj Gori je to dodatno osjetljiva stvar jer se Srpska pravoslavna crkva (SPC) doživljava kao politički faktor. Zato se, kaže u intervjuu za Televiziju E Bojan Jovanović, bivši sveštenik SPC, danas generalni sekretar Saveza kršćana Hrvatske, odlikovanje Amfilohiju tumači kao politička poruka u kontinuitetu saradnje države i crkve.

U Crnoj Gori, kaže, žive oni koji su bili organizatori seksualnih zlostavljanja unutar SPC. Sveštenik, koji je uhapšen u Beogradu sa filmovima u kojima se prikazuje kako episkop SPC seksualno opšti sa maloljetnikom, sada služi u Crnoj Gori.

- I vašoj djeci pripovijeda o hrišćanstvu, ljepoti vjere, krsti, predaje im vjeronauku. To je apsurd. U toku te istrage prikupili smo i druge dokaze i druge svjedoke. Mnogi putevi vode do sadašnjeg takozvanog mitropolita Joanikija i nadam se da će uskoro svi odgovorni sjesti pred policijske organe i reći ono što znaju - tvrdi Jovanović.

TVE:  Predsjednik Crne Gore Jakov Milatović posthumno je odlikovao mitropolita Amfilohija Radovića najvišim državnim odličjem. U otvorenom pismu Milatoviću upozoravate, između ostalog da je Amfilohije Radović dugi niz godina prikrivao pedofiliju, podvođenje i seksualno zlostavljanje maloljetnika po manastirima. Pominjete Cetinjski manastir i manastir Dajbabe. Zbog čega ste se odlučili da to uradite i kakve dokaze imate za to što govorite u otvorenom pismu?

Jovanović: Ove godine sam napisao preko 200 tekstova na temu Srpske pravoslavne crkve (SPC) i ti tekstovi su objavljeni od Njujork Tajmsa pa do Australije, davao saopštenja za 30 medija, od čega su 16 u Sjedinjenim Američkim državama, u Austriji, Njemačkoj i tako dalje. Ovo pismo upućeno gospodinu Milatoviću nijesam napisao radi neke lične afirmacije, već isključivo zbog moralne obaveze. Odluka da se Amfilohije Radović posthumno odlikuje najvišim državnim odlikovanjem bila je udarac na mnoge žrtve koje su decenijama pokušavale da progovore. Radi se o čovjeku koji je godinama imao vrhunski autoritet u SPC i koji je prema svjedočanstvima, koje sam prikupio od strane sveštenika i žrtava, prikrivao slučajeve pedofilije, podvođenja i seksualnog nasilja u manastirima. Naveo sam Cetinjski manastir i manastir Dajbabe, međutim to nije sve, ima toga još o čemu ćemo pričati. Konkretno sam spomenuo manastir Dajbabe, tu je pokojni iguman Teodosije dovodio momke tu sam bio dvorski đakon, tako da je to jedan od primjera za koje sam siguran da se desio, da ne pričamo o istrazi u Cetinjskom manastiru koja je takođe kasnije vođena. Dokazi o kojima govorim nijesu senzacionalni, postoje svjedočanstva bivših sveštenika, sadašnjih sveštenika, izjave žrtava, postoje zapisi sa komisija koje su vođene i koje su služile za razotkrivanje svih tih stvari, međutim, institucije nažalost nijesu nikada to procesuirale. Dio tih informacija već je objavljen u međunarodnim dokumentarnim filmovima, koje emitovao BBC na srpskom, Al Jazeera Balkans i druge. Tema seksualnog zlostavljanja unutar vjerskih zajednica pravoslavne orijentacije u regionu  i šire dugo je bila taboo tema, u Crnoj Gori je to dodatno osjetljiva stvar jer SPC se doživljava kao politički faktor, zato se i odlikovanje Amfilohiju tumači kao politička poruka u kontinuitetu saradnje države i Srpske pravoslavne crkve.

TVE: Jeste li očekivali bilo reakciju predsjednika Milatovića na vaše otvoreno pismo, ali i na apel desetina nevladinih organizacija da ne dodjeljuje odlikovanje Amfilohiju Radoviću i ako nijeste zašto?

Jovanović: Iskreno da vam kažem, ja to pismo nisam napisao da očekujem neku reakciju. Znao sam da će bilo kakva reakcija da izostane. Gospodin Milatović je svjestan političke težine odnosa sa crkvom i nadam se makar da će ga savjest natjerati da pocrveni i da shvati da ćutanje o zločinima ne znači pomirenje, već produžava patnju samih žrtava. Ipak izostanak bilo kakve reakcije pokazuje da vlast još nije spremna da se suoči sa odgovornošću u crkvenim institucijama i sa zločinima u njima. Gospodin Milatović je pristao da balansira između građanskog i tradicionalnog dijela biračkog tijela i kritika SPC mogla bi da ga politički oslabi, što njemu apsolutno ne ide u prilog, pa se nažalost odlučio za tišinu. Međutim, to produbljuje nepovjerenje civilnog sektora prema državnim institucijama. Prije dvije godine sam gospodinu Milatoviću uputio pismo, poslije jednog samita koji je organizovala nevladina organizacija Eka global iz Sijetla, koji je održan u Rimu, Vatikanu, Ujedinjenim nacijama u Ženevi i Međunarodnom krivičnom sudu u Hagu. Uputio sam molbu da mu pošaljemo zaključak koji je sertifikovan od strane američkih advokata, a u čijem stvaranju su učestvovali i građani Crne Gore. Nikada nije odgovorio ne na zahtjev, nego na molbu. Tako da ne očekujem ja za sada ništa da će državni organi ne samo Crne Gore, nego bilo koje  države u okruženju da pokrenu nešto dok ne budu na to primorani.

TVE: U otvorenom pismu takođe pišete da je Interpol otvorio istragu o pedofiliji i ubistvu djeteta u manastiru Srpske pravoslavne crkve i da mnogi, "putevi i putići vode u Crnu Goru“. Gdje i do koga vode ti putevi?

Jovanović: Prije nekoliko mjeseci, posle dugogodišnje borbe i kucanja na mnoga vrata, dobio sam poziv da dođem u policiju u Beogradu, gdje danas živim. Oni su me pitali da li znam zašto sam došao i ja sam rekao da ne znam, rekli su mi da su me zvali po nalogu tužilaštva, da je Interpol pokrenuo istragu o pedofiliji u SPC i ubistvu djeteta u manastiru te crkve. Svjedočio sam tri sata i 15 minuta, dobio sam pohvale od policijskih organa za iznalaženje dokaza, istrajnosti i sami su rekli da je to bio policijski posao, a ne posao jednog sveštenika i pojedinca. Sada čekam dalje korake Interpola i tužilaštva, nastavak razgovora, a to je jako bitno jer se ne radi o pojedinačnim slučajevima, nego se radi o cjelokupnoj mreži u SPC koja vodi i do Crne Gore. Da znate doći će trenutak kada će i državni organi Crne Gore morati da pokrenu istragu, da izvrše radnje po nalogu Interpola, ali ću vam reći da će se tu uključiti druge policije iz regiona i šire, jer ta priče ide čak i u Evropsku uniju i kad bude počela kompletna istraga o svemu tome znajte da će to uzdrmati veoma srpsku vlast, a i samu SPC. Vi u Crnoj Gori imate ljude koji su bili organizatori svega toga. Sveštenik koji je uhapšen u Beogradu sa filmovima gdje episkop SPC seksualno opšti sa maloljetnikom. Postoji izjava tog djeteta, on je sada punoljetan, postoje svi dokazi, postoji film. Taj čovjek je uhapšen kada je pokušao meni da proda te filmove. To je vjerovatno jedinstveni primjer u istoriji policije, da nakon takve akcije svi dokazi nestanu. Nikad nijesu stigli u tužilaštvo, a počiniocu je dopušteno da ode iz pritvora i da napusti zemlju. Taj čovjek sada služi u Crnoj Gori i vašoj djeci pripovijeda o hrišćanstvu, ljepoti vjere, krsti, predaje im vjeronauku. To je apsurd. U toku te istrage prikupili smo i druge dokaze i druge svjedoke. Mnogi putevi vode do sadašnjeg takozvanog mitropolita Joanikija i nadam se da će uskoro svi odgovorni sjesti pred policijske organe i reći ono što znaju.

TVE: Da se vratimo dvadeset godina unazad u Bosnu i Hercegovinu, tačnije Bijeljinu i slučaj tadašnjeg vladike zvorničko-tuzlanskog Vasilija Kačavende. Vi ste sa slučajem Kačavende pokrenuli priču o zlostavljanju pod okriljem Srpske pravoslavne crkve. Međutim, Vasilija Kačavendu, bez obzira na snimke koje ste objavili 2011. kada ste ga i optužili za pedofiliju, razvrat i umiješanost u ubistvo, Sinod SPC nije kaznio. Šta vama to govori i kakav je stav tada bio mitropolita Amfilohija Radovića prema tome?

Jovanović: Slučaj Kačavenda je ogledalo sistema koji štiti moćne, a kažnjava one koji o tome govore. U saradnji sa policijom, tužilaštvom i sa samom SPC sam radio na tom slučaju, prikupljao dokaze i na kraju smo objavili i film o tome svemu. To je samo jedan djelić filma koji je zarobila srpska policija i Sinod je stao u njegovu odbranu. Amfilohije Radović, koji je prvo pričao da on treba da bude kažnjen izašao je iz te cijele priče i počeo da brani samu instituciju - SPC. Nije stao na stranu žrtava. Time je poručio da je crkveni autoritet iznad pravde i da se zločini mogu skrivati ako neko ima mantiju. Slučaj vladike Vasilija Kačavende bio je prvi ozbiljan test moralne odgovornosti SPC i umjesto transparentne istrage uslijedilo je njegovo povlačenje i njegov odlazak u penziju. Takav pristup pokazuje obrasce. Reći ću vam da su takve istrage vođene i prije i poslije slučaja Kačavende i da to nije jedini i najgori slučaj. Upravo ti novi slučajevi, gdje su cjelokupni papiri kod mene, što ćemo priložiti Interpolu i nadležnim organima, otvoriće širom tu već otvorenu Pandorinu kutiju. Oni su samo pokušavali na neki način da zataškaju, a možda je i bolje što taj slučaj Kačavenda tada nije završen do kraja, jer bi oni tada uspjeli da zatvore neke stvari. Ovako smo dobili mnogo veću i širu sliku i uspjećemo da razotkrijemo kompletnu veliku mrežu koja se već godinama, odnosno decenijama bavi tim stvarima. Imam dokaze od 1978.godine do današnjeg dana na preko šest hiljada strana. 

TVE: Već godinama se borite protiv zlostavljanja i pedofilije u Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Na sve to SPC, ali i pravosudne institucije u regiji ćute. Šta to govori i vjerujete li da će zločini o kojima govorite ikada biti kažnjeni?

Jovanović: Ćutanje je saučesništvo, to su ljudi koji prikrivaju zločin i oni će zajedno sa Kačavendom i sa svim drugim ljudima biti kažnjeni. To što ćute naše institucije to nije pitanje jedne korumpirane birokratije, to je pitanje zločinačkog sistema. SPC i srpska Vlada to prikrivaju zajednički. Međutim cijela ta priča je došla na međunarodni nivo. Strani mediji već dosta pričaju o tome, a ja sam prošle godine učestvovao u stvaranju jednog registra osoba koje su povezane sa pedofilijom i seksualnim zlostavljanjem u vjerskim organizacijama pravoslavne orijentacije.  Prijavi se samo pet odsto slučajeva - to je preko 17.000 žrtava. Na drugom mjestu posle Ruske pravoslavne crkve je Srpska pravoslavna crkva sa 21,3 odsto učešća. To je ogroman broj ljudi koji su prošli seksualno zlostavljanje, psihološka vještačenja. Svi imaju najteža psihička oštećenja, to su takozvane F dijagnoze. Država na njih uopšte ne obraća pažnju, sjutra kad se ti ljudi nađu u nekom od krivičnih djela niko ne obraća pažnju da se to desilo zbog nekih posljedica. Već dva puta sam bio u Istanbulu kod ljudi koji su ugledni u turskom društvu i koji su saradnici vaseljenskog patrijarha. Napisao sam pismo i dato je direktno vaseljenskom patrijarhu na ruke, o ovim stvarima na Balkanu. Apelovao sam da se on uključi u sve te slučajeve i evo sada čekam prijem i u Evropski parlament, gdje ću široko otvoriti tu polemiku i nadam se da će oni imati instrumente kojima ćemo moći da sve te slučajeve privedemo kraju.