Kos o "srpskom svetu": Za zemlje koje žele u EU nema ni srpskog ni bilo kojeg puta do evropskog

Portal ETV

Kandidatkinja Evropske komisije za komesarku za proširenje Marta Kos, kazala je da zemlje koje žele da budu dio EU ne postoji ni srpski, niti put nekog drugog, već put evropskih integracija.

Poslanik Evropskog parlamenta Ivo Štir, pitao je tokom saslušanja Kos u EP, kako gleda na koncept "srpskog sveta" i u tom kontekstu, pomenuo nedavnu inicijativu stranke Andrija Mandića da se u crnogorsko zakonodavstvo uvrsti zakon o stranim agentima.

- Ako se EU ne pozicionira na Zapadnom Balkanu, doći će neko drugi. Zato je važno da vodimo računa o tome šta rade druge države i druge kandidatkinje. Naše uključivanje u proces pregovora pokazuje da čak i ako države čekuju neko vrijeme da postanu EU, put tranzicije donosi velike promjene - navela je Kos.

Ističe da ne postoji ni "srprski niti bilo koji drugi put"

- Ako se budemo držali naših temelja, i najvažnijih načela procesa proširenja i pregovaranja, tada ne postoji nijedan drugi put za države koje se žele priključiti.e postoji srpski put ili put nekog drugog, i vjerovatno i vi kao i ja, želimo vidjeti te države u EU - rekla je Kos.

"Crna Gora bi mogla završiti pregovore do 2026. godine"

Kos je ranije danas rekla da pregovori o pristupanju sa Crnom Gorom mogu biti završeni do 2026. godine.

Ona je istakla da danas, prvi put nakon deset godina, postoji realna mogućnost da jedna ili dvije države kandidatkinje završe pregvore o pristupanju EU, pri tom kao drugu državu, pored Crne Gore, pominjući Albaniju

- Možemo završiti pregovore o pristupanju sa Crnom Gorom do 2026., a sa Albanijom do 2028. godine – kazala je Kos, dodajući da je „čak i Aleksandar Vučić rekao da je spreman da uskladi zakonodavstvo zemlje sa EU“.

Ona je rekla da najvažniji kriterijumi za pristupanje moraju biti zasluge, iako postoje očekivanja da neke države budu tretirane drugačije jer su dugo na evropksom putu.

Kos je istakla da je rat u Ukrajini donio novu dinamiku u proces proširenja, te da države koje su se kasnije prijavile ne smiju biti konkurencija onima koje su ranije krenuli, već da moraju sarađivati.