Mujanović: Srpsko-nacionalistički elementi stvarno lice ove vlasti, ne vidim scenario u kojem svih 27 članica EU kaže 'da' Crnoj Gori

Godina za nama donijela je, u političkom smislu, mnogo dešavanja u čitavom regionu. I dok se u Crnoj Gori, uporedo sa unutrašnjim trzavicama i sukobima, ubrzavaju reforme za ulazak u EU, u Srbiji građani već duže od godine traže odlazak aktuelne vlasti, a u Bosni i Hercegovini je u fokusu manji entitet i previranja vezana za bivšeg predsjednika Milorada Dodika i partiju na čijem je čelu.

- Prethodnu godinu na crnogorskoj političkoj sceni obilježila je u više navrata ponavljana poruku o eventualnom članstvu Crne Gore u Evropskoj uniji- kaže za Analitiku dr Jasmin Mujanović, saradnik New Lines Instituta u Vašingtonu.

Prema njegovim riječima, čitave 2025. ali i prethodnih godina, ponavljano je da se može očekivati da Crna Gora u skorijem roku, do 2030, postane članica Unije. 

- Očigledno da Vlada Crne Gore smatra da je to projekat koji će se ostvariti. Međutim, ja nažalost, mislim da je to vrsta političke propagande, političkog narativa koji je, koliko god da je potreban Vladi u Crne Gore, takođe potreban EU koja se u ovom momentu nalazi u snažno izraženoj konceptualnoj krizi, zbog odnosa sa SAD-om, ali i zbog agresije Rusije protiv Ukrajine i konstantne rastuće prijetnje sa strane Kine- počinje analizu Mujanović. 

Sadašnji fokus na Crnu Goru dolazi iz interesa Brisela

Ne vidi, kaže, realni scenario da će Crna Gora pristupiti EU ni do 2027. ni do 2030. godine jer podsjeća, nije dovoljno da Brisel kaže da će Crna Gora biti sljedeća članica EU već sve pojedinačne postojeće članice Unije to moraju odobriti.

- U ovoj političkoj klimi u Evropi, jednostavno ne vidim realni scenario da će svih 27 postojećih članica EU pristati na to. Iskreno želim da se ispostavi na kraju da sam pogriješio u ovoj analizi, ali jednostavno ne vidim realni put ka realizaciji tog projekta. Tu se postavlja pitanje šta će slijediti u Crnoj Gori ukoliko do 2027. ili čak do 2030. godine ne dođe do proširenja tj. do pristupanja države EU. Mislim da će, nažalost, slijediti značajne političke posljedice i konsekvence za Crnu Goru, ali, donekle, i za EU- smatra Mujanović.

Sadašnji fokus na Crnu Goru, i donekle na Albaniju, mišljenja je on, ekskluzivno dolazi iz interesa Brisela da ima neku tzv. „dobru vijest“ koju može prodati u geopolitičkom kontekstu i momentu koji, tvrdi, postaje sve opasniji i sve teži za samu Evropu. 

- Mislim da, nažalost, koliko god da su se u Briselu odmakli od režima u Beogradu, još uvijek nemaju realni pristup niti perspektivu u vezi regiona, pa ni kada je riječ o Crnoj Gori u ovom momentu. Očigledno je da se Vlada u Crnoj Gori potrudila da sebe predstavi na veoma šarmantan način - da su najbolji đaci, da rade sve što je potrebno na putu ka realizaciji njihovih evropskih ambicija. Ali, opet kažem, mislim da najveća promjena u svemu tome, u ovom generalnom političko-istorijskom odnosu Crne Gore i EU,u stvari nije ništa što je ova Vlada u Crnoj Gori iskreno uradila već politička potreba Brisela za onim što sam već nazvao dobrom viješću- još jednom ističe Mujanović. 

Očigledne kontradikcije unutar većine, desničarska politika pravo lice vlasti

Sagovornik Analitike stava je da, kada se detaljnije i pažljivije pogleda šta se stvarno dešava u Crnoj Gori, faktički se vide manje-više isti ili barem veoma slični društveni i politički procesi kao u BiH, Srbiji, na Kosovu, ali i u nekim drugim regionalnim zemljama.

- Tu je korupcija, neliberalni standardi vladavine, nizak nivo vladavine prava... Generalna politička orijentacija vlasti je veoma upitna što se tiče njihovih odnosa sa Beogradom, ali i njihovih simpatija ili barem simpatija pojedinih članova vlasti prema Rusiji i Kini. Dakle, mislim da cijeli odnos sa EU je više vrsta političke potrebe koja postoji u Briselu nego što je stvarna refleksija suštinskih promjena u Crnoj Gori, odnosno u odnosima i potezima Vlade u Podgorici- tvrdi Mujanović.

Upitan da li je očekivao da tokom godine, s obzirom na česte nacionalističke istupe dijela vlasti okupljenog oko Andrije Mandića i retoriku koja produbljuje podjele u društvu, dođe do prekompozicije unutar vladajuće većine, on kaže da je nezahvalno nagađati šta će se dešavati u Crnoj Gori ili regionu što se tiče kompozicija pojedinih vlada. Ono što naglašava je da očigledno postoji trajna kontradikcija unutar postojeće vladajuće garniture u Crnoj Gori.

- Sa jedne strane imamo proevropski faktor, a sa druge strane izuzetno reakcionarni, srpsko-nacionalistički nastrojeni element koji je, u stvari, iskreno lice te vlade i koalicije. Dakle, ukoliko ta većina ima neku ideološku podlogu, ona se, nažalost, vidi u tim desničarskim, srpsko-nacionalističkim elementima. Donekle je suludo i nelogično kako je moguće da jedan “stvarni proevropski pokret” može da koegzistira sa stvarnim srpsko-nacionalističkim pokretom, kao što u ovom momentu vidimo u Crnoj Gori. Dakle, ili jedni ili drugi nisu baš iskreni u svojim namjerama- ukazuje Mujanović. 

Mišljenja je da su, na osnovu svega što se dešavalo prethodne godine i što su preduzimali, političari iz srpsko-nacionalističke opcije iskreni što se tiče ideoloških i političkih stavova.

- Što nas onda, nažalost, mora dovesti do zaključka da kolege iz takozvanih evropskih opcija u Podgorici ipak nisu toliko iskreni i nisu baš istinski posvećeni evropskom liberalnom projektu kao oni tvrde, pogotovo što se tiče njihovih odnosa sa partnerima u Briselu- zaključuje analitičar.

Ipak, dodaje, kontradikcija o kojoj je govorio u jednom momentu će morati da se razjasniti. 

- Da li će se to razjasniti u međuvremenu ili ćemo, ipak, morati da čekamo do narednih izbora - ne znam, ali kažem opet da takva heterodoksna koalicija nije prirodna u političkom smislu i to nam jednostavno sugeriše da neko od tih ključnih faktora nije ideološki iskren koliko tvrde. Kažem opet da, nažalost, mislim da ipak ove tzv. evropske snage u Podgorici nisu baš to što tvrde, da imaju izražene simpatije ili barem izražen stepen tolerancije prema srpskom konceptu i pokretu u Crnoj Gori koji, mislim, još uvijek predstavlja najsnažniju prijetnju sigurnosti i stabilnosti cijelog regiona- ukazuje sagovornik Analitike.

Ulazak BS-a u vlast dobra vijest, suverenističke stranke ne treba preko njih da ratuju sa vlašću

Na pitanje kako vidi ulogu i položaj manjinskih stranaka, prije svega Bošnjačke stranke, u ovoj vlasti te da li je ova partija mogla biti jači korektivni faktor, Mujanović ističe da ulogu manjinskih stranaka možemo posmatrati dvojako.

- U tome ima jedna dobra i jedna loša strana. Dobra je da Crna Gora, čak i sa svim postojećim manama ove Vlade, još uvijek u konceptualnom, ustavnom smislu državnički projekat i izuzetno je pozitivan primjer za cijeli region, pogotovo za BiH, jer Crna Gora nam definitivno dokazuje da možemo imati multinacionalne i multietničke demokratije na području Zapadnog Balkana. Pokazuje da nam nisu potrebne pravne, političke ni ustavne kategorije da bismo imali funkcionalnu uspješnu parlamentarnu demokratiju. Dakle, u tom smislu, iz ugla nekog ko ima bosansku perspektivu na region, učestvovanje Bošnjačke stranke u postojećoj koaliciji je pozitivno u generalnom smislu što je važno ne samo za BiH, već i za Kosovo i, naravno, za Crnu Goru da sebe doživljava kao stvarni primjer za svoje susjede, barem u tom smisl- ističe on. 

Sa druge strane, kaže, Bošnjačka stranka možda i nije bila dovoljan korektiv za desničarske, srpsko-nacionalističke stavove i inicijative koje smo vidjeli iz drugih djelova koalicije. 

- Koliko je korektno očekivati od njih, sa postojećom ravnotežom i balansom glasova i podrške koja postoji u zakonodavnim institucijama u Crnoj Gori, tu možemo voditi debatu. Mislim da donekle nije politički prirodno da vidimo koaliciju između bošnjačke nacionalne stranke i srpskih nacionalističkih aktera u Crnoj Gori. Međutim, moramo, takođe, da razumijemo da u bilo kojem društvu manjinska politika uvijek želi da ima prisustvo u vlasti, u bilo kojoj vlasti, da bi očuvala svoja esencijala prava i interes. Mislim da bi bilo pogrešno da se dešavanja u proteklih nekoliko godina, od kako je pristupila bošnjačka opcija postojećoj koaliciji, tumače kao stvarno prijateljstvo ili suštinska koalicija. Mislim da je to politički pragmatizam sa strane BS-a i da je, u ideološkom smislu, njihova orijentacija još uvijek prema jakom suverenitetu države- ističe Mujanović.

Kako dodaje, u tom smislu ne bi bilo idealno da stranke suverenističkog crnogorskog bloka doživljavaju BS ili neke druge manjinske stranke kao primarnu metu u obračunima sa postojećom vlašću. 

- Razumijem svakodnevnu politiku, ali isto kao što mislim da je u BiH u ovom momentu izuzetno važno da dođe do bolje definisanih političkih odnosa između opozicionih stranaka iz Banjaluke i postojećih državničkih stranaka iz Sarajeva, takođe mislim da je važno da se održava komunikacija i manje-više diplomatski odnosi između BS-a i suverenističkih političkih aktera u Crnoj Gori jer kad-tad će doći do promjene vlasti. Mislim da bi bilo poželjno da se održavaju bolji odnosi sa svim mogućim manjinskim političkim akterima jer vjerujem da će oni ipak ostati relevantan dio svih budućih kombinatorika u Crnoj Gori. U svakom slučaju, uvijek treba imati što širu koaliciju što se tiče suprotstavljanja političkim faktorima koji su jednaka prijetnja i za bošnjačku zajednicu u Crnoj Gori i državnost Crne Gore, a to jeste sigurno srpski nacionalistički pokret- jasan je sagovornik Analitike.

Opoziciji potrebno čvrsto vođstvo i jasna vizija

Upitan kako ocjenjuje djelovanje crnogorske opozicije tokom prethodne godine, Mujanović ističe da je uvijek nezahvalno biti opozicija, pogotovo ona koja još uvijek nema jasno rukovodstvo. 

- Još uvijek nije jasno kakva je budućnost, pogotovo DPS-a, i kakva je pozicija gospodina Mila Đukanovića u svemu tome – da li će se on vratiti snažno na političku scenu Crne Gore, da li će dozvoliti da se dogodi stvarna transformacija te stranke, kakvo će biti njegovo nasljeđe i tako dalje. Ono što je definitivno sigurno je da je Crnoj Gori, isto kao BiH i Kosovu, potrebna snažna suverenistička, državnička koalicija koja će, naravno, uključivati različite političke opcije, definitivno i manjinske, koje možda neće imati identične stavove u ključnim pitanjima svakodnevne politike, ali mislim da će, što se tiče egzistencijalnih i esencijalnih političkih pravaca, tu ipak postojati neka vrsta međusobnog razumijevanja- smatra Mujanović. 

Mišljenja je i da je opoziciji u Crnoj Gori generalno potrebno da razjasni svoj koncept, tj. viziju za državu.

- Nije dovoljno samo pričati o evropskom putu Crne Gore, možda samo i zato što postojeća vlast govori o istoj stvari. Dakle, ako ste vi prosječni glasač, nemate 20 sati dnevno da se informišete i čitate novine, portale i sve ostalo. Mislim, ponudite ljudima stvarnu viziju, koja se razlikuje od ovoga što svakodnevno čujemo iz vlasti u Podgorici. Dakle, razjasniti svoj politički program je nešto što mora da bude prioritet za opoziciju, a taj program mora biti takav da može da aktivira ljude. Da ne bude nešto što samo nudi rješenja “buduće vlasti” nego nešto što će podrazumijevati generalni društveni poduhvat i zajedničku borbu, zajednički put ka nekoj boljoj, slobodnijoj, demokratičnijoj Crnoj Gori koja će, svi se nadamo, biti sljedeća članica EU. Ali možda i neće...- ističe on. 

Smatra da u međuvremenu treba razjasniti šta ukoliko Crna Gora stvarno ne bude sljedeća članica EU do 2027. do 2030. godine, čak i do 2035. godine. 

- Šta ako se političke okolnosti na evropskom kontinentu i unutar EU ne promijene na način na koji bismo svi mi željeli kako bi omogućile dodatno pristupanje, ne samo Crne Gore, nego svih ostalih zapadnobalkanskih zemalja? Šta ako do toga ne dođe? To je prilika i potreba opozicije u Crnoj Gori da razjasni to i da ima kredibilan i koherentan odgovor na takve izazove- poručuje Mujanović.

Hrvatska politika prema Crnoj Gori licemjerna 

Kada je riječ o blokiranju zatvaranja poglavlja 31 od strane Hrvatske, sa kojom Crna Gora ima brojna otvorena pitanja, sagovornik Analitike misli da postojeća vlast u Zagrebu i Vlada Andreja Plenkovića imaveoma licemjeran stav, kako prema BiH, tako i prema Crnoj Gori.

- Da se razumijemo, naravno da ja razumijem stavove u Zagrebu za bilo šta što je vezano za period agresije na Hrvatsku i BiH. Naravno da nemam nikakve simpatije što se tiče nekih srpskih, nacionalističkih, revizionističkih stavova prema tom periodu. Mislim da je borba Hrvatske za suverenitet bila legitimna i u tome za mene nema ništa sporno. Ono što je, po meni, sporno jeste da Hrvatska u ovom momentu optužuje neke političke elemente u Crnoj Gori za miješanje u svoju politiku, optužuje ih za revizionizam, a to su sve stvari koje sama Hrvatska i ova Plenkovićeva Vlada ne samo što svakodnevno radi u BiH nego radi na izuzetno grub i vulgaran sistematski način- kaže Mujanović. 

Dodaje da je način na koji „HDZ garnitura u Zagrebu i njihovi proksi akteri u Mostaru - Dragan Čović i HDZ BiH“ - svakodnevno ponižavaju i opstruiraju suverene demokratske i političke procese u BiH skandalozan. 

- Što, naravno, znači da i u praksi koče evropski i atlantski put BiH. Izuzetno eksplicitno politički sarađuju sa Miloradom Dodikom i drugim srpskim ekstremističkim i secesionističkim političkim opcijama u BiH. Brane Milorada Dodika od evropskih sankcija zajedno sa Viktorom Orbanom. Dakle, kako je moguće da je u kontekstu Crne Gore skandalozno ovo što rade srpske nacionalističke opcije vizavi Hrvatske, a u isto vrijeme sarađujete sa još gorim srpskim nacionalistima u BiH? Dakle, politika Hrvatske je u ovom kontekstu totalno suluda i totalno licemjerna pa čak i prema samoj sebii prema bilo kakvoj iskrenoj definiciji suverenog interesa Republike Hrvatske- navodi analitičar. 

Mišljenja je da bi suverena Republika Hrvatska trebala da podržava snažnu BiH, koja je već unutar EU, koja je članica NATO-a, te da treba da postoji široki front protivegzistencijalne zajedničke prijetnje - srpskog nacionalizma. 

- Ali, nažalost ne. Mi smo vidjeli degutantnu retuđmanizaciju hrvatskog društva. Nažalost, kao u toku nekih perioda iz devedesetih, tačnije između perioda od oktobra 1992. do kraja 1994. u kontekstu BiH ova HDZ garnitura i vlast u Hrvatskoj aktivno sarađuje sa srpskim nacionalističkim elementima na razbijanju BiH. Dakle, kažem opet, u tom kontekstu, kroz tu perspektivu, taj spor koji postoji između srpskih nacionalističkih aktera u Crnoj Gori i vlasti u Hrvatskoj meni je donekle tragikomičan kada sagledamo širu perspektivu- pojašnjava Mujanović.

Potrebno da studentski protest u Srbiji pređe u političku opciju

Govoreći o protestima u Srbiji i njihovom uticaju na vlast Aleksandra Vučića naš sagovornik ističe da je očigledno, s jedne strane, da je došlo do zahlađenja odnosa između Brisela i Beograda. S druge strane, boji se da studentski i građanski protesti u Srbiji, koji, podsjeća, traju već dugo nemaju kapacitet da ostvare nešto više od ovoga što su do sada ostvarili. 

- Dakle, u jednom momentu, kad-tad, moraće doći do novih izbora u Srbiji. Ukoliko taj građanski studentski pokret na ulicama ne može da se pretvori u stvarnu parlamentarnu opciju, i oni i cijeli region imaju veliki problem. Koliko god da je Vučić nepopularan, amislim da je jasno da on jeste nepopularan, ukoliko to ne možete prevesti u stvarne izborne i parlamentarne rezultate, onda se mora postaviti logično pitanje i u Briselu i u Vašingtonu i u drugim centrima - šta sad? Šta ćemo ako nemamo alternativu tom čovjeku koliko god da nam bio mrzak- pita Mujanović.

Mišljenja je da je potrebno da se radi aktivno na realizaciji političke opcije koja stvarno može dovesti do značajne promjene u Srbiji. 

- To će biti veoma teško. Znamo da izbori u Srbiji nisu pošteni, sve to stoji, ali, bože moj. Mora se raditi na tome jer bez toga kad-tad svima će biti preko glave protesta i mobilizacije i mislim da protesti ne mogu biti vječno stanje ni u Srbiji ni u bilo kojem društvu. Dakle, mora doći do stvarnih institucionalnih promjena i reformi u Srbiji- jasan je on. 

Sagovornik Analitike kaže da nije naivan, te da ne misli da će Vučić to dozvoliti. 

- Čak i ako dođe do ostvarivanja stvarnih rezultata sa strane moguće nove opozicije u Srbiji, mislim da bi taj eventualni proces promjene vlasti ili čak i malo više izražene ravnoteže unutar zakonodavnih institucija Republike Srbije bio totalno haotičan proces. Ali čak i to bi bilo više poželjno nego ovo što imamo sada jer u ovom momentu Vučić i SNS drže sve institucije, sve stvarne mehanizme vlasti. S druge stane, opozicija i građani su na ulicama. To nije idealna situacija. Potrebno je da vidimo da se ta ulična demokratska borba konačno preslikava i unutar samih institucija Srbije ako želimo da stvarno vidimo uspjeh demokratskih snaga u toj zemlji- mišljenja je Mujanović. 

Smatra i da bi, ukoliko bi došlo do promjene unutar institucionalnog poretka ili političkog balansa u Srbiji, Vučić opet aktivirao srpski nacionalistički element u Crnoj Gori, BiH i na Kosovu.

- Na taj bi način, naravno, želio da oblatipolitičke protivnike u Srbiji i da, naravno, opet preko reakcionarnog, viralnog srpsko-nacionističkog elementa mobiliše svoje glasače i svoj pokret u Srbiji i regionu od kojih on i njegovi prethodnici, kao što je bio Slobodan Milošević, zavise i uvijek su zavisili- upozorava Mujanović.

Vučić bi rado politički presudio Dodiku

Kada je riječ o odnosu između predsjednika Srbije Alaksandra Vučića i bivšeg predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika, on podsjeća da je između njih dvojice uvijek postojala razlika. 

- Mislim da Vučić nikad nije oprostio to što je Dodik podržavao Tadića 2012. godine. Mislim da je Vučić uvijek na prvom mjestu bio srpski nacionalista. Mislim da je Dodik takođe srpski nacionalista, ali on je uvijek, na prvom mjestu, bio „politička životinja“ koja je na prvo i posljednje mjesto stavljala sopstveno preživljavanje. To je ta ključna razlika između njih- smatra Mujanović. 

Pojašnjava i da Vučić zamjera Dodiku što nije uradio ništa za Srbiju, odnosno za njegov režim, kroz proces lobiranja kod Amerikanaca.

- Te milione i milione koje je on potrošio u SAD-u, formalno i neformalno, pa koje i dan danas troši, kao što smo čitali nedavno, u Velikoj Britaniji, a možemo očekivati i u nekim drugim evropskim centrima, Dodik troši ekskluzivno za lični interes. A u međuvremenu, režim Vučića još uvijek se bori sa američkim sankcijama za NIS koje, naravno, ima izuzetno negativne posljedice za taj režim i cijelu geopolitičku i geoekonomsku poziciju Srbije- kaže naš sagovornik. 

Dodaje da bi, u kontekstu svega ovoga, Vučić bio spreman da bude dio eventualnog konačnog pada Dodika i političke tranzicije u manjem entitetu u BiH. 

- On bi iskreno želio i volio da bude onaj koji će politički presuditi Miloradu Dodiku, ali on nije ta osoba u ovom momentu zbog niza razloga od kojih je najvažniji možda da, uprkos svim pokušajima Srbije, pa i Hrvatske, da unište suverenitet BiH, ona ipak jeste suverena država i nije toliko lako, čak ni za Srbiju, da se upetljava u pravne i političke procese BiH, koliko god da bi željela to i koliko god da pokušava to da radi gotovo svakodnevno- naglašava Mujanović.

Smatra da imamo dosta naznaka da Vučić pokušava da „operiše“ sebe od Dodika, ali, kako kaže, takođe je vrlo indikativno da je, kroz sve što se dešavalo u BiH u prethodnih 12-16 mjeseci, Srbija bila poprilično tiha.

- Mislim da je to jasan signal da ipak postoji neka vrsta udaljavanja između Vučića i Dodika. I da odmah razjasnim, ne mislim uopšte da je to neki stvarni ideološki razlaz između njih dvojice. Mislim da su obojica ubijeđeni srpski nacionalisti i da bi i jedan i drugi voljeli da dođe do obnove Velike Srbije i u tom smislu oni imaju radiklane stavove ali, zbogautoritarne političke kulture u kojoj egzistiraju, ipak ima i neke vrste sukoba među njima- jasan je on.

Srbija ostaje izuzetno maligni politički faktor u regionu

Na pitanje kakvo nas političko proljeće očekuje u regionu Zapadnog Balkana, Mujanović odgovara da ćemo, vjerovatno, najznačajnije vijesti čuti opet iz BiH jer postoje naznake da će biti novih izbora u manjem entitetu – Republici Srpskoj. 

- Mislim da je sve više moguće da će stvarno doći do neke promjene unutar tog entitetana novim izborima, a možda čak i na opštim izborima na jesen, ali kakva će dimenzija toga tačno biti još ne znamo. U svakom smislu, nažalost, ustavni poredak BiH sprečava snažne političke promjene i to je, kao što svi znamo, velika tragedija BiH. Bez ustavnih promjena teško da ćemo vidjeti značajne političke promjene u BiH, a takođe bez značajnih političkih promjena vrlo teško da ćemo ikada vidjeti ustavne izmjene u BiH. Dakle, začarani krug- kaže Mujanović.

U Crnoj Gori očekuje nastavak narativa da je to sljedeći kandidat u kontekstu proširenja EU, a suštinski, kaže, misli da neće doći do toga. 

Boji se i da još postoje preduslovi za obnovu neke vrste sukoba između Kosova i Srbije tj. da vidimo incidente poput onog u Banjskoj ili Zvečanu. 

- Srbija će ostati izuzetno maligni politički faktor u regionu, kao i Hrvatska u odnosu prema BiH. Dakle, u tom smislu, nažalost, mislim da ćemo jednostavno gledati nastavak svih procesa i dešavanja koje smo gledali u prethodnih 12 mjeseci. Ne očekujem neke dramatične promjene- zaključuje Mujanović.