Musić: Spajić i Šaranović treba da odgovore na mnoga pitanja

Četniki zločinac Pavle Đurišić nije slučajno izabran da mu se drži liturgija, podiže spomenik. To je urađeno s namjerom. Jer, Đurišić je bio najkrvoločniji. Zabijati glavu u pijesak, kao noj, o ovako osjetljivim stvarima, znači da će upravo to njima doći na vrata. Neće doći nekim mitskim turbo Srbima, ili turbo Crnogorcima, nego onima koji tvrde da su široki, koji su tu da bi sproveli reformske akcije i misle da će zagladiti evropsko pero. Živi je primjer Dritan Abazović, kojeg su u jednom trenutku uzdizale iste snage koje sve ovo rade, a u drugom trenutku nije dobio ni hvala, nego je pušten niz vodu - kazao je u centralnoj informativnoj emisiji 24 sata Televiziji E, politički savjetnik Aleksandar Musić.

To što je u beranskom selu Gornje Zaostro nezakonito podignut spomenik četničkom zločincu Pavlu Đurišiću, koji sada štiti Srpska pravoslavna crkva u svojim zidovima, nije se slučano desilo, već s namjeron, kaže politički savjetnik Aleksandar Musić.

- Od svih crnogorskih četnika ili njihovih komandanata Pavle Đurišić je bio definitivno najkrvoločniji. Bio je krvoločniji i od Đorđija Lašića, i od Baja Stanišića, i od generala Blaža Đukanovića. Oni koji ga biraju, to čine sa i te kako dobrim razlogom. U situacijama koje su brutalne, emotivne, izazivaju šokove, treba vidjeti zašto se to radi. Ovdje se manje treba usredsrediti na to ko je bio Đurišić, jer su stvari kristalno jasne savkome ko ima minimum savjesti - kaže Musić.

Vjeruje da je riječ o nečemu puno opasnijem.

- Ako je Gornje Zaostro Crna Gora, a dvojica novinara su izloženi mučenju dvadesetorice lokalnih alkoholičara i besprizornika, a policija stoji sa strane i sve to gleda, crnogorska policija u Crnoj Gori, onda postoji ozbiljan, ozbiljan problem. To znači da je, barem u tom momentu, država odustala od sebe same. Otkad države postoje, u nekom savremenijem smislu, imaju neku logiku i hijerarhiju, način postupanja. Desilo se i to da ljudi, iz različitog straha, pogotovu lideri, nemaju ništa o tome reći. Bilo je sitnih kazni, čisto da bi se moglo reći da se nešto učinilo - podsjeća Musić.

Sekundarni problem je to što je, kako ističe, cijeli događaj, zapravo, kulturološka šok terapija kojom se legalizuje Pavle Đurišić, pa ono što je nepojmljivo zdravom razumu civilizovanog čovjeka, postaje prihvatljivo.

- Prava instnaca za razgovor o ovim stvarima ne bi trebalo da budu ni gospodin Metodije Ostojić, ni Joanikije Mićović, ni Andrija Mandić, ni Milan Knežević, ni (Marko) Parezanović, koji su na različite načine uključeni u ovo što se zbiva. Pravi sagovornici su gospodin Milojko Spajić i Danilo Šaranović, jer su oni na veoma važnim dužnostima u Crnoj Gori. Premijer i ministar unutrašnjih poslova bi trebalo da daju odgovore na ova pitanja… Ovo neće stati, ovdje ima posla sa akceleracijom. Za nekoliko dana ili sedmica desiće se neke nove ili slične situacije. Zabijati glavu u pijesak, kao noj, o ovako osjetljivim stvarima, znači da će upravo to njima doći na vrata. Neće doći nekim mitskim turbo Srbima, ili turbo Crnogorcima, nego onima koji tvrde da su široki, koji su tu da bi sproveli reformske akcije i misle da će zagladiti evropsko pero. Živi je primjer Dritan Abazović, kojeg su u jednom trenutku uzdizale iste snage koje sve ovo rade, a u drugom trenutku, nije dobio ni hvala, nego je pušten niz vodu - podjseća Musić.

Urušava se bezbjednost države, novinara, očigledno i građana od požara, nadolazećih ekonomskih šokova, obračuna, nasilja… Sve to, ističe Musić, zanči da država Crna Gora ne obavlja svoje temeljne dužnosti - brine o bezbjednosti građana.

- Adresa za to su oni koji vode državu, a ne oni koji parazitiraju na njihovoj slabosti i ulaze u njihovo meko tkivo - ističe Musić.

Odgovarajući na pitanje da li se stiče utisak da najveća opasnost nije u ideološkom ekstremizmu pojedinaca, već u institucionalnoj pasivnosti i da li se to može tumači kao znak kapitulacije države pred ekstremizmom, Musić kaže da se ide u tom smjeru.

- Apsolutno je veća opasnost od onih koji obavljaju neku dužnost, a boje se… Nije crnogorska osobina bojati se! Pasivnost je posebno opasna. Imate posla sa strukturama, koje neću stavljati u etnički, ni ideološki ključ, a kojima ako date prst - ide ruka, ako im date ruku - sljedeća je glava. Ako se zaista tvrdi da se gradi Crna Gora u kojoj mora biti mjesta za sve, koja je na evropskom putu, koja ima tržišnu ekonomju, koja gleda u budućnost, onda nije rješenje šutirati mrtvu kravu bišeg režima. Nije rješenje zatavrati oči i vidno i neugodno bojati se ljudi koji ništa dobro ne žele ukupnoj crnogorskoj zajednici - kazao je Musić.

Dugoročno rješenje je, vjeruje, moguće.

- Čini mi se da je dugoročni ključ za stabilnost, maknuti ljude srpske nacionalnosti u Crnoj Gori od projekta esenesizacije koji se zbiva nad njima, kojim taj narod postaje dio kolektivne nervoze i histerije. To se radi kroz danonoćno bombardovanje sa Đurišićima, Jasenovcima, ustašama, kako bi ti ljudi bili uključeni istu onu priču i torturu kojoj su podvrgnuti neki građani Bosne i Hercegovine i Republike Srbije. Mislim da je ključno izmaći ih iz svega toga - kaže Musić.

Ljudi poput Mićovića i Ostojića su u političkoj misiji i treba se, isitiče Musić, s pažnjom ophoditi prema vjernicima.

- Postoji puno ljudi koji imaju prirodni osjećaj za vjeru i tu treba biti nježan i pažljiv. A što se tiče ove vrhuške oni se ponajmanje bave vjerom. Ne bave se čak ni religijom, koja je organizovana vjera, već misijom. Oni neće stati dok je ne ispune. Svi oni u vlasti, kako god se izjašnjavali, koju god ideologiju zastupali, kako god gledali na razdoblje bivšeg režima, kako god gledali na budućnost Crne Gore, a misle da će ovo proći - neće proći. Doći će im na vrata i neće toga na kraju biti pošteđeni. Svi su oni, u političkom i ideološkom smislu, za odstrijel - smatra Musić.

Misao vladajuće većine da će evropski put riješiti brojne probleme u Crnoj Gori je truli politički kompromis, uvjeren je Musić.

- Crna Gora može dobaci do Evropske unije na nosilima, potpuno razvaljena iznutra. Ne može se ekonomskim reformama i evropskim reformama amortizovati ovo. Ove stvari postije od prije, njihov korijen je dublji, perfidniji, riječ je o procesima koji dugo traju, o nečemu čemu je Crna Gora dugo izložena. Ne postoji poglavlje, ili evropski povjerenik, ili rezolucija Evropskog parlamenta koja ove stvari može riješiti. Ovo se može riješiti samo unutar Crne Gore jednim drugačijim, urednijim, iskrenijim i poštenijim rasporedom snaga - poručio je Musić.

Govoreći o učinku opozicije, Musić kaže da je, čast izuzecima, mogla i nešto napraviti da nije inertna, da je imala više energije i da je pokazala gard.

- Opcija, kao što postoji kod vlasti, da će evropski put sve riješiti samo treba držati glavu dolje, da će sve otpasti, a neko spolja, u nekom nekom trenutku, izbaciti Mandića iz vlasti, a ugurati njih, potpuno je suluda. Moraju pogledati pet godina unazad i vidjeti kako ih je to poslužilo. A poslužilo ih je nikako. Ako gledate ukupnu količinu aktivnosti tih ljudi, ona je mizerna. I od onih malo aktivnosti što vidite to je ispaljivanje nervoznih rečenica na društvenim mrežama, neka saopštenja, patetične izjave… Sve to šalje sliku onima koji bi ih možda zaokružili da tim ljudima naprosto nije stalo - kaže Musić.

Vjeruje da su za ozbiljne tektonske pomake i ulazak u nove biračke bazene potrebni ljudi za koje će birači željeti da glasaju.

- Stare markice iz opozicije su potpuno izblijedjele. One ne mogu više mobilisati ljude. Vidite li pet do deset novih imena muškarca, žena koja imaju neka uvjerenja, žele da povedu, da se izlože, rizikuju… ja to, iskreno, ne vidimm. Meni se čini da troše vrijeme koje nemaju, dok se na suprotnoj strani radi 500 na sat - kazo je Musić.

Govoreći o tome da li će zbog posljednih dešavanja u Crnoj Gori biti određenih pritiska od međunarodne zajednica na Spajića, Musić kaže da se ne čini da je to nužno.

- To je šteta, možda i neka vrsta sramote međunarodne zajednice. Jer, za njih su ove stvari efemerne. Za Crnu Goru nisu, već i dugoročno trovanje. Njima je bitno da se ispunjavaju neke službene stvari. Imajte na umu da dok god neki većinski sentiment u Evropi pravi kompromise sa Vučićevim režimom, nažalost, Crna Gora tu jeste neka vrsta utješne nagrade. Bitna im je makrostabilnost, a to kako će društvo izgledati za deset, dvadeset godina, kakvi će biti odnosi i hoće li spodobe poput Đurišića biti legalizovane, manje im je bitno. To govori da ko god to želi da mijenja mora prestati da vjeruje u Kvintu, očekivati da će američka ambasdorka nešto preduzeti, već se mora organizovati unutar Crne Gore, izaći pred ljude i ponuditi im zdraviju, inteligentniju, strpljiviju, dugoročniju verziju onoga kakvo društvo treba da bude i za to dobiti povjerenje građana - zaključio je Musić.