Podgorički South Park

Vjerujem da se svi dobro sjećate one fantastične scene iz Kustiričinog remek-djela „Podzemlje“, u kojoj jedan od aktera kaže: „Ušo majmun u tenak, biće katastrofe“. Ova je replika u savršeno prenešenom značenju dala sliku, tumačenje i očekivanja umjetnika prema onome šta će se dogoditi sa našom, tada, zajedničkom zemljom. Majmun je simbol vlasti koja je vodila državu (tenk) u tim vremenima velikih izazova.

Šteta što se tim izazovima ni veliki umjetnik nije odupro i što su ga odvukli na sasvim suprotnu stranu od onoga šta je stvarao, što je potvrdio još jednom da etika i estetika ne moraju uvijek ići zajedno. 

Nego, to je za neku drugu temu.

Mi ćemo danas o našem lokalnom „tenku“ i njegovim vozačima.

Prije neki dan kaže Vučić, tatko od ovih naših „osvježivača“, kako je miris asfalta naljepši miris na svijetu. Ovi njegovi iz Glavnog grada Podgorice to ozbiljno shvatili pa krenuli odmah da šire taj divni miris osvježenog asfalta po predizbornoj Podgorici.

I, reći će neko kako je i DPS decenijama asfaltirao pred izbora. Jeste. I, ne samo on. Rade to sve političke partije i pojedinci koji žele da produže svoja postavljenja za još jedan mandat. Rade to svuda po svijetu, pa po tome ovi „naši“ nisu mimo-svijet. Ali su mimo-svijet i mimo-narod po svemu ostalome.

Da ne bih puno opisivao, dobro pogledajte fotografiju iznad teksta i razmislite da li u vašoj porodici, komšiluku, široj rodbini postoji neko „ovoliko mudar“ da uradi nešto ovako.

Znam, sada će većina vas reći naravno da nema jer niko ne želi priznati da među svojima imate i nekog šašavog, a svi znamo da ih ima suda i u svim sredinama. Ima ih, i šta da se tu radi, ali ođe je problem sasvim drugačije prirode i pitanje se podstavlja samo od sebe. 

Kako to da su se svi ti „premudri“ sastavili, formirali partije, postizborne koalicije i uspostvili se kao vlast u glavnom nam gradu? Kako ste nastali znamo, ali kako vas Bog (SPC) sastavi i zašto - ostaje velika tajna?

I, na nju bi samo veliki „tajnovidac“ mogao odgovoriti, ali kako njega više nema ostaje nam da sačekamo da nam se najavljeni beranski spomenik obrati i kaže zašto. 

Ovo, naravno, uz zadovoljenje dva uslova. Prvog, da Ervin i ekipa ne obore Vladu zbog verbalnog delikta pokojnika, i drugog - da Ervin i ekipa ne obore Vladu zbog verbalnih, personalnih i čvrstih stavova živih članova Vlade i skupštinske većine koji su značajno rigidniji od pokojnikovih.

Koliko zaista treba da vas bude baš briga i koliko treba da ste nazainteresovani za svoj posao i generalno za potrebe građana pa da uradite ovako nešto? I, nije ovo samo primjer nečijeg pojedinačnog neznanja i bahatosti, već je slika jednog vremena. I to ružna slika koja će, nadam se, ostati za nama.

I, uporedite sva ova predizborna obećanja koja nam se plasiraju svaki dan sa ovim što vidite ispred sebe.

Utrkuju se ko će prije da izgradi bulevar Vojislavljevića do te mjere da ne bi bilo iznenađenja da dobijemo dva bulevara, jedan predsjednički i drugi premijerski, pa svako da bira kojim će ići. Spajićev će, naravno, biti puno brži jer će se raditi inovativnom japanskom Paf-Paf metodom.

Samo još da zamolimo građane da pomjere parkirane automobile, bicikla, karivolice i dječja kolica jer će sigurno biti „zaobiđeni“ u procesu asfaltiranja poput ovog „Nikšićanina“ u Staroj varoši.

Neko će se zapitati šta bi bilo da je bilo više parkiranih automobila u trenutku asfaltiranja i da li bi sve na isti način „oivičili“, a zapitaće se neko i kako će nam izgledati onih najavljenih šest auto-puteva koje Spajić planira izgraditi za tri godine, kada nisu u stanju ni parking da asfaltiraju.

A, nisu bili u stanju ni smeće da pokupe, parkove da pokose, ni da uposle već kupljene gradske autobuse, ni da postave gradski imobilijar tamo đe mu je mjesto... Čak nisu izgradili ne onih nekoliko „deficitarnih“ pravoslavnih hramova koje je gospođa Borovinić-Bojović najavljivala kao glavni strateški infrastrukturni projekat pred prethodne izbore.

Ništa od toga nisu uspjeli uraditi, a ovo što jesu – mnogo bi bolje bilo da nisu.

Uostalom, pogledajte fotografije, one govore više od svih riječi. 

I, ne, nisu fotomontaža, već samo blamaža.