Sokol: Crna Gora će ostati u okovima „srpskog sveta“ ako Mandić i Knežević nastave da upravljaju ključnim institucijama, EU mora reagovati

Lista osoba koje je Hrvatska proglasila za persone non grata pokazuje da problem nijesu samo istureni beogradski igrači, već i oni prikriveniji i suptilniji - poručio je poslanik Evropskog parlamenta Tomislav Sokol u intervjuu za Portal Analitika.

On je ocijenio da se sam predsjednik Skupštine i neformalni vođa parlamentarne većine Andrija Mandić trenutno donekle primirio i igra ulogu dobrog policajca - dok njegov kolega Milan Knežević igra ulogu lošeg.

- Ali sve je to u suštini isto - dodao je Sokol.

Optimizam mora biti uslovljen otklonom od destabilizacije i radikalizma 

ANALITIKA: Česta su ohrabrenja na račun kojih je Crna Gora ostvarila pomake na evropskom putu. Ipak, imamo li previše razloga za optimizam, s obzirom na brojne propuštene prilike, izazvane tenzičnim potezima antizapadnih struktura unutar vlasti?

SOKOL: Crna Gora jeste formalno najnaprednija zemlja kandidatkinja za članstvo u Evropskoj uniji, ali suštinski napredak mora se mjeriti prema konkretnim reformama i vjerodostojnosti institucija, a ne samo prema otvaranju i zatvaranju poglavlja. 

Optimizam postoji, ali on mora biti oprezan i uslovljen jasnim otklonom od politike destabilizacije, radikalizma i vanjskog uplitanja, posebno iz pravca Beograda i Moskve.

Infiltracija velikosrpske politike u sve društvene strukture pravi problem

ANALITIKA: Tokom govora na nedavnoj sjednici Evropskog parlamenta, odnosno AFET-a kazali ste da je Andrija Mandić najveći problem Crne Gore. Možete li pojasniti tu tezu, i u tom kontekstu neku vrstu zbunjenosti ili inertnosti Evrope u odnosu na njega, kad je pravac njegovog političkog djelovanja decenijama unazad više nego jasan?

SOKOL: Moja izjava nije ni politička provokacija niti ishitrena lična ocjena, već politička i bezbjednosna konstatacija temeljena na njegovom političkom opusu. Međutim, Mandić je samo jedna personifikacija velikosrpske politike u Crnoj Gori, a ona ide puno šire od njega lično i njegove stranke te se duboko infiltrirala u političke, medijske, obrazovne i uopšteno društvene strukture u Crnoj Gori i to je pravi problem.

Lista osoba koje je Hrvatska proglasila za persone non grata pokazuje da problem nijesu samo istureni beogradski igrači, već i oni prikriveniji i suptilniji. 

Sam Mandić se trenutno donekle primirio i igra ulogu dobrog policajca, dok Knežević igra ulogu lošeg, ali sve je to u suštini isto.

Incident sa Mandićevim sinovcem nije porodična stvar već pitanje integriteta institucija 

ANALITIKA: Pomenuli ste i slučaj Mandićevog sinovca, koji se sumnjiči za pokušaj dvostrukog ubistva, što je potpredsjednika Vlade Ivanovića prilično začudilo. Mislite li da Mandić, budući da se radi o njegovom tjelohranitelju, ako se dokaže izvršenje krivičnog djela, kao predsjednik Skupštine ipak mora snositi neku vrstu odgovornosti?

SOKOL: Politička odgovornost je temelj svake demokratije. Kada osoba koja obnaša jednu od najviših funkciju u državi, onu predsjednik parlamenta, ima ličnog tjelohranitelja, ujedno i bliskog rođaka, koji se dovodi u vezu s teškim kaznenim djelima, onda se mora postaviti pitanje odgovornosti, makar one moralne i političke. 

Incident koji se dogodio, nije samo porodična stvar, već dovodi u pitanje integritet institucija u Crnoj Gori.

Ivanovićevo udaljavanje od ranijih stavova mora pratiti i nedvosmislena evropska agenda 

ANALITIKA: Pitali ste ministra Ivanovića je li i dalje protivnik NATO alijanse. Iako je njegov odgovor bio odričan, mislite li da je promjena stava samo deklarativne prirode, kao i u slučaju Mandića i Kneževića koji nas, kažu, na leđima nose prema EU.

SOKOL: Svi znamo da su određeni akteri, uključujući i ministra Ivanovića, godinama javno i otvoreno bili protiv članstva Crne Gore u NATO-u, glorifikovali rusku ulogu u svijetu i osporavali zapadnu integraciju. 

Danas, zbog međunarodnog pritiska i unutrašnje dinamike, te stavove više ne izgovaraju javno, ali to ne znači da su ih napustili. 

Međutim, Evropska unija napredak mjeri konkretnim djelima, a ne riječima, a upravo na djelima vidimo da se još uvijek u velikoj mjeri njeguje ideološki okvir koji je duboko antievropski i antizapadni. Udaljavanje od ranijih stavova mora pratiti jasna i nedvosmislena evropska agenda.

Kremlj pojačava ideološki i kulturni pritisak za iscrtavanje teritorije 

ANALITIKA: Takođe, problematizovali ste i transkript razgovora između Vladimira Putina i Porfirija Perića, gdje Perić Crnu Goru faktički smješta u ruski svijet, zajedno sa Kosovom i RS. Mislite li da je Kremlj zapravo promijenio taktiku, namjerno plasirajući ovaj snimak, jer je u ovom trenutku politički isplativije oslanjati se na vjersku, nego na agenturu na vlasti?

SOKOL: Objavljivanje razgovora Putina s vjerskim vođom u kojem se Crna Gora, zajedno s Kosovom i dijelovima BiH, smješta unutar „ruskog svijeta“, nije slučajnost. Kremlj vrlo pažljivo bira trenutak i način plasiranja takvih sadržaja.

To je signal da sada pojačavaju ideološki i kulturni pritisak ne bi li iscrtali svoju teritoriju na prostoru Jugoistočne Evrope, a SPC je, kad pogledamo njenu istorijsku ulogu kao motora srpskog hegemonizma, logičan alat za postizanje te svrhe. 

Ovo je definitivna potvrda toga da se Srpska pravoslavna crkva nalazi u ulozi promotora ruskog uticaja, što je sastavni dio, za EU, neprihvatljive i opasne politike srpskog sveta.

Odsustvo reakcije ministarke ukazuje na institucionalnu kapitulaciju pred narativima koji razaraju CG identitet

ANALITIKA: Kako komentarišete činjenicu da je Ivanović pokušao da obmane evropske poslanike tvrdnjom da je mitropolit Joanikije nezavisan episkop, ako znamo da su sve četiri eparhije SPC u potpunosti podređene beogradskoj patrijaršiji? Jedan od dokaza je i nedavni sabor SPC na kojem se Duklja – crnogorska država, kraljevina Voislavljevića predstavlja kao srpska, a od ministarke kulture ni glasa?

SOKOL: Takva izjava očiti je pokušaj zamagljivanja stvarnosti i manipulacije činjenicama. Svakome je jasno da je Srpska pravoslavna crkva u Crnoj Gori u potpunosti podređena SPC-u u Beogradu. Danas je to još više slučaj, nego za vrijeme Amfilohija.

To je hijerarhijski, finansijski i politički sistem koji ne ostavlja prostor za nezavisnost. Najnoviji primjer revizionizma dogodio se na Saboru SPC-a, gdje je Duklja prikazana kao „srpska kraljevina“. 

Odsustvo nedvosmislene reakcije crnogorske ministarke kulture i medija na takvo izvrtanje činjenica dodatno zabrinjava (ali ne čudi) jer ukazuje na institucionalnu kapitulaciju pred vjersko-političkim narativima koji razaraju crnogorski identitet.

Kraj sjedjenja PES-a na dvije stolice 

ANALITIKA: Na nedavnoj sjednici POSP-a poslanici PES-a nijesu podržali amandmane koji se odnose na zabrinutost u vezi sa uvođenjem dvojnog državljanstva i usvajanjem Zakona o stranim agentima. Takođe, nakon lokalnih izbora u Nikšiću odabrali su stranu Mandića i Marka Kovačevića. Može li se više uopšte vjerovati u Spajićevu priču o građanskoj partiji i evropskoj orijentaciji, ako ne odstupaju od saradnje s Mandićem, niti na državnom, niti na lokalnom nivou?

SOKOL: Potencijalno uvođenje novih mogućnosti za sticanje dvojnog državljanstva u Crnoj Gori problem je na kojeg kontinuirano upozoravam. 

Naime, uvođenja novih mogućnosti za sticanje dvojnog državljanstva, mogle bi imati ozbiljne i dugoročne posljedice za procese donošenja odluka u Crnoj Gori, kao i za njen identitet.

Stoga je važno da se o tome otvoreno progovara u Crnoj Gori i izražavam žaljenje što poslanici Pokreta Evropa Sad nisu prepoznali važnost takvog amandmana. 

S druge strane, ako u Nikšiću definitivno budu podržali velikosrpsku opciju, to će predstavljati jasno opredjeljenje u kojem smjeru PES ide. Vrijeme sjedenja na dvije stolice dolazi kraju. Ukoliko PES nastavi s njima, najvjerovatniji scenario je dalji gubitak podrške spolja i potpuna marginalizacija te dugoročni nestanak PES-a kao ozbiljne političke opcije.

Velikosrpski političari zastupaju narative iz devedesetih 

ANALITIKA: Nedavno ste imali sastanak sa ministrom vanjskih poslova Ervinom Ibrahimovicem. Razgovarali ste o rješavanju bilateralnih pitanja dvije zemlje. Kako Vi vidite način da se sporna pitanja riješe, budući da umjesto dijaloga imamo konstantne provokacije i produbljivanje tenzija, a trojica crnogorskih zvaničnika i dalje ne mogu preko Debelog brijega?

SOKOL: Rješenje je moguće ako postoji politička volja i spremnost na dijalog. Hrvatska pokazuje volju za rješavanjem otvorenih bilateralnih pitanja, ali s druge strane često izostaje istinska predanost. Donošenje rezolucije o Jasenovcu, pod instrukcijama Beograda, samo je dodatno zakomplikovalo odnose. 

Nadalje, pitanje nestalih osoba iz ratnih sukoba je temeljno humanitarno, ali i civilizacijsko pitanje. Hrvatska je više puta pozvala drugu stranu na punu saradnju u tom području, uključujući i otvaranje vojnih i bezbjednosnih arhiva iz perioda ratnih operacija, naročito onih vezanih za agresiju na Dubrovnik i okolinu.

Posebno je zabrinjavajuće što je narativ iz 90-ih godina, narativ koji je podsticao na mržnju, palio hrvatske gradove i razarao živote, i dalje prisutan u prosrpskom dijelu crnogorskog društva i politike. 

On se danas manifestuje kroz veličanje ratnih zločinaca, falsifikovanje istorije, pokušaje rehabilitacije četništva (čuli smo nedavno Joanikijev stav o Pavlu Đurišiću) i institucionalno tolerisanje retorike koja je suštinski negacija evropskih vrijednosti. 

Dakle, da bi se riješila otvorena bilateralna pitanja, važna je politička volja i suočavanje s problemima koji opterećuju odnose dviju država. Hrvatskoj je u interesu ulazak Crne Gore u EU, iz brojnih bezbjednosnih geopolitičkih i privrednih razloga, i to one prozapadne i suverenističke Crne Gore, a ne proxija Beograda.

Dok Srbija ne doživi pravu katarzu u Jugoistočnoj Evropi neće biti mira 

ANALITIKA: Možete li makar i na bazi neke fikcije da zamislite Andriju Mandića i Milana Kneževića koji nas ponosno uvode u EU, ili je ipak realnija ona slika o Porfirijevom i Putinovom ruskom svijetu, ako Mandić nastavi da formalno upravlja Crnom Gorom? Nadate li se da će evropske institucije ipak odgovoriti na njegov radikalizam i da za to neće biti prekasno, jer gledajući Vučića i Dodika, djeluje da njihov uticaj slabi, ali velikosrpski hegemonizam ne jenjava?

SOKOL: To je gotovo satirična slika. Mandić i Knežević ne predstavljaju evropske vrijednosti. Njihova politika je velikosrpska, proruska i često otvoreno antievropska. Njihova uloga u vlasti nije rezultat ideološke transformacije, već političkog oportunizma. 

Ako nastave upravljati ključnim institucijama, Crna Gora će biti prividno evropska država, ali zapravo zarobljena u okovima „srpskog sveta“. EU mora to jasno prepoznati i reagovati. 

Vrijeme za djelovanje je sada, jer ako zakasnimo, rizikujemo još jednu propalu tranziciju na području evropskog jugoistoka. Srpski hegemonizam puno je dublji problem od samog Vučića i dok Srbija ne prođe pravu katarzu i ne suoči se s vlastitim promašajima i iluzijama, u Jugoistočnoj Evropi, nažalost, neće biti mira.