Strugar, Vujović i Radulović o slučaju koji je potresao Crnu Goru: Napad na slobodu medija i dostojanstvo pravosuđa

Povodom slučaja koji je prije nedjelju dana uzdrmao i uznemirio javnost kao najbrutalniji napad na slobodu govora i slobodu medija u Crnoj Gori, gosti specijalne emisije Na kraju dana su bili komunikolog Miodrag Strugar, izvršni sekretar Medijskog savjeta za samoregulaciju Ranko Vujović i advokat Veselin Radulović.

Vujović: Na djelu je klasična borba protiv drugačijeg mišljenja i slobode govora

Iznenađen sa svim što se dešava, kaže Vujović, jer je velika vojska podignuta i organizovala se poprilično, ali ne vidi razlog za, kako kaže, podizanje tolike vojske.

Smatra da se u posljednjih 30 godina nije desio sličan atak na medije kakav je trenutno u Crnoj Gori.

- Ovo je nešto kao kad su ‘91.godine Crnogorci spremali da idu na Dubrovnik, ali tada je bila priča da tamo stoji 30 000 Hrvata spremnih da uđu, pa hajde tada je bila poturena neka priča o nekim neprijatelju, ali sad se taj neprijatelj ne vidi, ali su podignuta sva sredstva informisanja koja su mogla da se podignu, svi akteri raznorazni. Čuo sam sve te optužbe koje su navedene, posle 5 dana je skinuta tajnost s tih dokumenata. Ljudi se optužuju tamo za odavanje tajni, a istovremeno prvih 5 dana dok je postupak bio tajan curili su podaci prema tom mediju, upravo kršite zakon, zašto optužujete drugoga. Mnoge stvari meni nijesu jasne, a ono što je uočljivo i što meni para oči od kad je prvi tekst objavljen o ovoj priči jeste to da su u Crnoj Gori i mediji, i sloboda izražavanja, i različito političko mišljenje, sve ono što je različito, što odudara od neke politički prihvaćene misli trenutno je pod udarom. Ja sam čuo neko opravdanje od SDT-a kao da oni nijesu mislili to o medijima što je javnost shvatila, međutim ni su u svom saopštenju upravo ponovili da im smeta što se neki mediji bore protiv političke konkurencije, protiv sveštenih lica, protiv političkih i drugih lica, to je klasična borba protiv drugačijeg mišljenja i slobode izražavanja - zaključio je Vujović.

Strugar: Zašto treba nekome diskreditacija osobe koja nije imala mrlju u karijeri

Najavljena kao najveća i najspektakularnija, kaže komunikolog Miodrag Strugar, od strane SDT-a i SPO- a, podiglo se očekivanje javnosti da se radi do sada najvećem slučaju u Crnoj Gori, a kroz sve se svelo na optužbi da je neki navodni organizator kriminalne grupe nagovarao medije da pišu, kako navodi, protiv partija na vlasti i crkvenih velikodostojnika.

Komunikolog podcrtava da sve podsjeća na neke dobro poznate strategije propagande, naročito na strategiju ,, trula haringa” u kojoj, objašnjava on, nije važno dokazati optužbu, već samo otvoriti javnu raspravu.

Sa komunikacijskog stanovišta, kaže Strugar, najupečatljiviji slučaj strategije ,,trula haringa” je privođenje tužiteljke Andrijane Nastić, koja je koleginica tih ljudi koji su je privodili.

- Da bi radila tamo ona mora biti bez mrlje, da nikad ništa nije napravila. Ono javno hapšenje, ona slika sa lisicama te osobe, pazite, sjutra mogu, mogu danas da je proglase nevinom i da nema ništa od tih optužbi, slika je otišla i kad god se pomene to ime i prezime stvara se, kod onih koji su konzumirali medije, a svi su morali, voljno ili nevoljno i svi smo pod uticajem medija i ta slika se stvara u glavi. Zašto treba nekome diskreditacija osobe koja nije imala mrlju u karijeri, a po onome što smo zasad vidjeli iz medija o čemu se radi, tu ni sada nema ništa i onda ta vrsta javnosti kod takvih ljudi koji nijesu do sada bili prepoznati, niti su predstavljali širu opasnost za društvo, niti su na bilo koji način dijeli javnost, to meni govori da iza toga stoji još mnogo stvari, ali da nije samo u pitanju ovaj pokušaj uticaja, ne na ove medije koji su spomenuli, nego da pokažu svakome ako krenete da kritikujete snaći će vas ovo - rekao je Strugar.

Radulović: Ne morate biti pravnik i profesionalac pa da zaključite šta nije primjereno i šta nije dozvoljeno

Nije primjereno, kaže advokat Radulović, sa fantomkama i dugim cijevima privoditi ne samo državnu tužiteljku, već, kako ističe, ni običnog građanina.

Podsjeća da postoji princip u primjeni policijskih i svih drugih javnih ovlaštenja da se svaka radnja sprovodi sa što manje represije, ako je moguće.

- Nije ovo jedini slučaj, mi smo te slike gledali, to je postala praksa i pokušaj zadovoljenja možda nekih niskih poriva kod određenih ljudi. Ja se sjećam slučaja kad su propustili da pozovu medije da snime neku akciju hapšenja pa su vraćali okrivljenog iz pritvora da bi ga slikali i da bi ga mediji snimili. Ne morate biti pravnik, ne morate biti profesionalac u smislu vršenja policijskih poslova pa da zaključite da to nije primjereno, da to nije dozvoljeno, ali to je jedna od najmanjih manjkavosti cijele situacije - istakao je Radulović.

Podsjeća da je bio uključen u cijeli slučaj kao advokat bivšeg načelnika CB Nikšić Tihomira Goranovića, koji je bio jedno od lica pozvanih na informativni razgovor, odnosno na prikupljanje obavještenja od strane policije.

Problematizuje i način na koji je njegovom klijentu oduzet telefon, stavljen u običnu kovertu i nezaštićen se još uvijek nalazi kod policije.

- Njega su pozvali službenici nikšićke policije i to su uradili nezakonito, dakle pozvali su ga telefonom i to je moguće ako građanin prihvati da se tako odazove i gospodin Goranović se odazvao na taj poziv, ali kada je došao tamo njemu nijesu saopšteni razlozi pozivanja, njemu je postavljeno samo jedno jedino pitanje, a to je da li je ikada kad je vršio dužnost u Upravi policije tajne podatke odavao nekome licu koje nema pristup tajnim podacima, on je odgovorio odrično na to pitanje. To je nezakonita radnja sasvim sam siguran i znam da kada policija pozove nekoga u svojstvu građanina mora mu saopštiti razloge pozivanja da bi se izbjegla moguća zloupotreba, zato što zakon propisuje da povodom iste stvari građanina ne možete pozivati više puta, ovako je ostavljen prostor - naglasio je Radulović.