Analiza igre crnogorskih timova u Evropi: Imalo se što viđet'

Dečić – Sileks 2-0: Jandrić donio evropski šmek 

Dečić je protiv Sileksa odigrao stameno i dominantno cijelu utakmicu. Lepršav prvi gol nikako nije slučajnost, jer novi trener Dečića Nebojša Jandrić teži povezanoj igri po zemlji. Evropski šmek igri Dečića davala je najviše 3-4-3 formacija, sa kvartetom Božanović-Bajović-Sekulović-Radusinović u sredini. Na ovaj raspored se prelazilo samo tokom napada, dok se Dečić branio u sistemu 4-5-1. Ovakva transformacija odlika je savremenih evropskih ekipa i dokaz da za napredne ideje u igri (koje istovremeno donose i rezultat) nisu potrebni infrastruktura i finansijska sredstva (vazda ih bilo) već malo više umne gipkosti.

Noa – Budućnost 1-0: Lakše se mijenja

 Raduje što se Nenad Lalatović lako odlučio da, konkretno za ovu utakmicu, promijeni i primijeni 5-4-1 sistem igre. Iako promjena jeste defanzivna, znamo da promjene formacija, u kojem god smjeru išle, nisu do sad bile manir crnogorskih trenera u evropskim mečevima. Sa druge strane, Budućnost se makar u prvom poluvremenu, predstavila kao svojevrsna klupska verzija San Marina (uz dužno poštovanje), ne toliko zbog defanzive, koliko zbog totalne bezidejnosti u napadu, đe su pojedini igrači možda par puta dotakli loptu. Jasno je i Lalatoviću da je za uspjeh na duže staze potrebno više stvaralaštva.

Sutjeska – Dinamo Brest 1-2: Teorije da, prakse niđe

Kako me je trener Sutjeske i uvaženi kolega Milija Savović obavijestio, ofanzivno, plan je bio napasti Dinamo preko krila stvarajući mini-odnose 2v1. S obzirom da su Bjelorusi igrali u 5-2-1-2 formaciji, tj. imali samo po jednog igrača u krajnje bočnim zonama, a Sutjeska u formaciji 4-3-3 po dva (bek + krilo), plan je bio teoretski potpuno utemeljen i logičan. U praksi, napad Sutjeske se sveo na Giljenove degažmane, koje je tokom ove utakmice zaista dobro izvježbao. Plan, da bi uspio, mora se primjenjivati svjesno, dugotrajno i uporno, inače ostaje samo plan.

Strani treneri, nove ideje

Dva novopridošla trenera iz Srbije su za kratko vrijeme izvukli možda i maksimum iz situacija u kojima su se našli. Iako je Lalatovićeva Budućnost igrala više na rezultat, a Jandrić sa Dečićem pristupio stvaralački, obojica su pokazali potencijal da, u taktičkom smislu, pruže novi kvalitet i dimenziju crnogorskom fudbalu. Jer, bu'mo realni, formacije 3-4-3 i 5-4-1, da su i jednu i drugu ekipu vodili crnogorski treneri, bismo viđeli O'Kukovo ljeto. Neka mi se ne naljuti niko, ali na uzorku od preko petnaest godina cg-fudbala i desetina evropskih utakmica, teško je imat drugačiju teoriju.

Sa nestrpljenjem čekamo da ponovo vidimo Dečić; od Budućnosti se očekuje da zadrži taktiku, a pruži više u napadu, dok je Sutjeskoj potreban znatno radikalniji plan igre ili makar njegova dosljednija primjena.

Da evropska ljeta postanu evropske jeseni.

Sportski pozdrav.