Iz vremena vizionarstva: Budva ’78 i model igre Ivana Toplaka
Portal ETV
Sistem igre 3-5-2 je danas neizbježna tema za fudbalske debate. Da li će u njemu igrati naša reprezentacija, da li je bolji od 4-2-3-1 itd. Primjenjuju ga najpoznatiji svjetski treneri poput Inzagija, Murinja, Kontea, Nagelsmana, Simeonea, Alonsa. No, manje je poznato da je ovaj sistem prije više od četrdeset pet godina, prikazan prvi put u...Crnoj Gori?
Budva '78 – Toplakova vizija igre
Decembra 1978., u mjesecima neposredno nakon Svjetskog prvenstva u Argentini, Ivan Toplak, čuveni selektor „A“, mlade i olimpijske reprezentacije Jugoslavije, na trenerskom seminaru u Budvi predstavio je svoju viziju budućnosti fudbalske igre.
Novi model igre nazvao je 1-2-5-2, a glavna promjena u odnosu na dotadašnje sisteme bila je reorganizacija odbrane, odnosno prelazak sa dva na igru sa tri centralna beka. Njegova formacija je, uz razliku igranja sa liberom, upravo ono što bismo danas nazvali 3-5-2, koju čine: golman, tri štopera, pet veznih igrača (od kojih bočni nešto povučeniji), i dva napadača.
Inspiracija od Italijana?
Ovakav raspored igrača na terenu bilo je nešto do tada nepoznato u svijetu fudbala. Jedini sličan primjer, koji je možda čak poslužio i kao svojevrsna osnova ili inspiracija Toplaku, jeste takozvana zona mista italijanske reprezentacije i klubova druge polovine sedamdesetih. Iako su Italijani predvođeni legendarnim selektorom Encom Bearcotom nesumnjivo razmišljali u pravcu igranja sa tri centralna beka, neko ko bi sada gledao njihovu utakmicu sa Svjetskog prvenstva u Argentini 1978., bi vjerovatno u njihovoj organizaciji prije prepoznao 4-4-2, nego 3-5-2.
Na svjetskom nivou tek osam godina kasnije
Koliko je tadašnji selektor u Fudbalskom savezu Jugoslavije vizionarski razmišljao govori i to što je sistem igre 3-5-2 u trenerskim krugovima postao opšteprihvaćen tek od Svjetskog prvenstva u Meksiku 1986., tj. osam godina nakon seminara u Budvi. Tada su ne samo prvak Argentina već između ostalih i finalisti Zapadna Njemačka, kao i Danska, jedna od kultnih ekipa tog doba, igrali sa „trojicom pozadi“. Ovo ne znači da su pomenute reprezentacije i selektori upravo od Toplaka prihvatili ideje, ali znači da je samim svojim razmišljanjem i predviđanjem jedan od trenera sa ovih prostora bio daleko ispred ostalih.
Zlatne godine
Zanimljivo da su upravo godine u kojima je Ivan Toplak predložio svoju taktičku inovaciju bile zlatne za jugoslovenske trenere. U periodu 1975-1985, treneri iz bivše države su osvajali titule u Španiji (Miljanić), Njemačkoj (Zebec), Belgiji, Holandiji (Ivić), Austriji (Barić), Švajcarskoj (Blažević), Grčkoj (Čajkovski), Turskoj (Veselinović), Meksiku (Milutinović) i naravno, Jugoslaviji. Postavlja se pitanje da li je uspjeh jugoslovenskih trenera imao neke veze sa opštom klimom i ambijentom iz kojeg su potekli, u kojem je podsticano stvaralačko i drugačije razmišljanje?
Danas?
Da ponovimo, sad već davne, ali ne i zaboravljene 1978., crnogorski treneri su imali priliku da na seminaru u Budvi prisustvuju premijernom prikazivanju formacije 3-5-2, koja i dan-danas, sa svojim varijantama, predstavlja jedan od najčešće biranih modela igre u svijetu fudbala.
A koliko bi bilo moguće da danas na nekom od trenerskih skupova u organizaciju FSCG-a posvjedočimo sličnoj prezentaciji? U ovom momentu nažalost ne velike, ne samo zbog izazovnosti samog zadatka već i zbog repetitivnosti i rutine koja je u taktičkom pogledu zavladala na domaćoj fudbalskoj sceni, među crnogorskim trenerima i ekipama.
Kako do noviteta?
Zato se pitamo kako doći do momenta u kojem će neki novi trend u igri poteći upravo od nas i donijeti uspjeh domaćim klubovima i reprezentaciji? Prvo, treba ako ne bezuslovno primjenjivati, a ono detaljno pratiti i poznavati sve taktičke trendove. Drugo, crpiti ideje i inspiraciju iz istorijskih utakmica koje su bogate primjerima i rješenjima. Samo na toj osnovi, može se doći do svog, novog i originalnog zaključka.
Iako smo možda još daleko od toga, za dane kad će se fudbal mijenjati ne samo u Crnoj Gori nego i iz Crne Gore...