Mrvaljević: Srebrna medalja sa SP u Parizu najveći rezultat crnogorskog pojedinačnog olimpijskog sporta

Srebrna medalja sa Svjetskog prvenstva u džudou 2011. godine u Parizu ubjedljivo je najveći rezultat crnogorskog, pojedinačnog olimpijskog sporta i vrijeme je pokazalo njegovu pravu vrijednost, kazao je džudista Srđan Mrvaljević. 

Govoreći o tom uspjehu i odluci da se nakon nedavno osvojene zlatne medalje na šampionatu svijeta  za veterane povuče iz takmičarskog džudoa, on je kazao da je to bila prilika da na lijep način, u gradu najvećeg uspjeha, završi uspešnu sportsku karijeru.

- Sada je stvarno kraj. Džudo je moja velika ljubav, borba je moja ogromna strast. Dosta puta sam se lomio, pitao da li da završim, kada i koji je to trenutak kada treba donijeti odluku - rekao je Mrvaljević Agenciji Mina.

On je istakao da se nekako to takmičenje u Parizu namjestilo kao idealna prilika da na najvećoj svjetskoj smotri još jednom pokaže svoj kvalitet i klasu. 

- Imao sam sreće da budem zdrav, da nema povreda i bolesti. Taj dan sam odradio vrhunski i veoma sam srećan, zadovoljan i ponosan osvajanjem zlatne medalje. Borio sam se u kategoriji boraca od 39 do 44 godina, to su još uvijek ljudi koji su u odličnoj snazi. Strast svih tih boraca, da se dočepaju svjetske medalje, je ogroman. Velik je ulog - kazao je Mrvaljević.

Govoreći o svjetskom srebru prije 14 godina, on je kazao da niko tada nije bio svjestan veličine ostvarenog rezultata.

- Sa ove tačke gledišta niko nije bio svjestan šta smo napravili i koliki je to rezultat. Ni javnost nije bila svjesna, a vrijeme je pokazalo koliko je to bio nedostižen rezultat za mnoge. I evo, prošlo je koliko godina i još se niko nažalost nije ni primakao tom rezultatu  - naveo je Mrvaljević.

Prema njegovim riječima, trebaće puno rada i sreće da se taj rezultat ponovi ili prevaziđe. 

- Vjerujem da će se to desiti i volio bih da se to desi što prije, jer to onda znači da pravimo progres i da svi idemo naprijed. Kada pogledam kakve sam uslove imao, koji su bili dosta inferiorni od onih koji su imali moji konkurenti u Evropi i svijetu, mogu da kažem da sam napravio pravi podvig time što sam ušao u finale Prvenstva svijeta 2011. godine - rekao je Mrvaljević. 

On je podsjetio da su Olimpijske igre u Pekingu bile prva šansa da se osvoji velika medalja.

- Peking je propuštena šansa, ali se iz tog takmičenja izvuklo i više od maksimuma. Na olimpijski turnir otišao sam bez prednjih ukrštenih ligamenata lijevog koljena. Ljudi koji se bave sportom, pogotovo borilačkim, znaju šta znače prednji ukršteni ligamenti. Nije bila ruptura, nego potpuni prekid. Sa takvim koljenom sam se spremao u trenažnom procesu sa svojim trenerom i ocem Srećko Mravljevićem - istakao je Mrvaljević.

On je naglasio da kada imate takvu povredu vaš džudo je potpuno limitiran.

- Morate da mijenjate stvari, da vodite računa o pokretima i  rotacijama. I onda to što imate morate da dovedete na savršen nivo da bi imali uopšte šanse da nekog pobijedite. U prvom meču mi se desilo da mi je pukla metatarzalna kost desnog stopala. Opet ljudi koji se bave sportom znaju šta je to - kazao je Mrvaljević.

On je naglasio da je bez obzira na sve probleme sa tri pobjede stigao do četvrtfinala, gdje ga je u produžetku zaustavio prvak svijeta.

- Izgubio sam četvrtfinalnu borbu od prvaka svijeta na golden score, veoma sumnjivom odlukom. Nikad ne komentarišem to, ali zaista jednom sumnjivom odlukom nijesam prošao polufinale. Da sam prošao imao bih dvije šanse za medalju - naglasio je Mrvaljević.

Prema njegovim riječima, Peking je sa jedne strane bio jedno nevjerovatno iskustvo i takmičanje na koje je ponosan kako ga je odradio i koliko mečeva je dobio. 

- S druge strane, jedna ogromna tuga. Jednostavno nijesam mogao da vjerujem da me je toliko malo dijelilo od pobjede i šanse da se dva puta borim za medalju. Ali opet kažem, sigurno da je bio bolan poraz i jedna šansa koja je propuštena u mojoj karijeri - kazao je Mrvaljević.

Komentarišući ostvareno na tatamiju, on je naglasio da nema nikakvu gorčinu da je ostao neostvaren u karijeri. 

- Mislim da sam veoma ostvaren, a da li sam mogao da napravim veći rezultat, u mom slučaju to je prvak svijeta ili finalista olimpijskih igara. Vjerovatno to nijesam mogao da napravim, ali sam mogao da imam više medalja, četiri-pet velikih. Mislim i da sam mogao da imam još više medalja sa Grend slemova i Gran prijeva - rekao je Mrvaljević

On je istakao da su na to uticali uslovi u kojima je radio, česte opstrukcije od ljudi koji su trebali da budu uz njega i česte povrede.

- Imao četiri-pet teških operacija. Proveo sam četiri godine samo u uporavku, a to je čitav jedan olimpijski ciklus. Vjerovatno da nije bilo svega toga da bi bilo još nekih medalja. Sport je egzaktan, uvijek volim da kažem da sam napravio tačno onoliko koliko sam vrijedio. Ni manje, ni više. Jednostavno, za sav trud koji sam uložio i život koji  sam ostavio na strunjači, mislim da sam adekvatno nagrađen - naveo je Mrvaljević. 

On je, na pitanje kada je bio najponosniji u karijeri, kazao da je bilo nekoliko trenutaka koje nikada neće zaboraviti.

- Morao bih da izvojim nekoliko momenta. Prvi je 2002. godine, još je bila zajednička država, kada sam osvojio prvu evropsku juniorsku medalju - bronzanu. To je godinu prije nego što ću postati juniorski prvak Evrope - rekao je Mrvaljević. 

On je istakao da je ta evropska bronza bila nešto nestvarno i prvi znak da ima neke šanse da u nekom doglednom periodu u seniorskoj konkurenciji može napraviti rezultat. 

- Naravno, srebro sa Prvenstva svijeta kao kruna moje karijere, isto je bilo veoma upečatljivo i ostavilo je veoma jak, snažan utisak na mene. Moram da izvojim i 2006. i  Evropsku medalju do 23 godine, jer je ona bila prva medalja uopšte u svim sportovima za nezavisnu Crnu Goru. I ona sama po sebi je imala jednu ogromnu težinu i pozitivan uticaj na dalji razvoj sporta i džudoa u Crnoj Gori - ocijenio je Mrvaljević.

On je naglasio da je nezaboravn trenutak i kada je nosio crnogorsku zastavu na defileu svečanog otvaranja Olimpijskih igara 2012. godine u Londonu.

- To nije rezultat, ali to je ogromno priznanje i jedno poverenje koje ti na neki način ukaže tvoja država. Zaista to sam više puta rekao, pamtiću svaki korak na Olimpijskom stadionu gdje sam onako ponosan podigao crnovorsku zastavu i naravno sa svojim kolegama iz drugih sportova bili smo najponosni i prošetili taj počasni krug - rekao je Mrvaljević.

On je govoreći o nastavku karijere u džudou, ovoga puta pored tatamija, kazao da osjeća veliki dug prema džudou i svojoj državi i da će kroz rad sa mladim džudistima pokušati da se na neki način oduži.

- Bio sam dugo takmičar, znam šta mi je falilo, gdje sam griješio i koje su zamke vrhunskog sporta. Trudiću se da ih koliko toliko sprovedem kroz taj put i poštedim nekih stvari koje sam morao da prolazim. Zaista nema ništa ljepše i iskrenije nego raditi sa djecom, oblikovati ih i pratiti tu svu njihovu želju i njihov napredak na putu da postanu šampioni - kazao je Mrvaljević.

On je istakao da vjeruje u potencijal crnogorskog džudoa i da će neko u narednom periodu prevaziće njegove rezultate.

- Volio bih da ih bude više i da se to desi što prije. Prva dvojica koja će imati tu šansu su Andrija Martinović i Petar Goranović - naveo je Mrvaljević.

Kruna Mrvaljevićeve karijere bilo je svjetsko srebro 2011. godine u Parizu.

Ima juniorsko evropsko zlato i bronzu, bio je srebrni na Evropskom prvenstvu u konkurenciji mlađih seniora. Osvajao je zlatne medalje na pet Svjetskih kupova i bronzane na tri Grend slem turnira.

Bio je  meditiranski prvak i osvajač zlatnih odličanih igra na malih zemlja Evrope, tri puta učestvovao je na Olimpijskim  igrama.

U oproštajnom nastupu, nedavno u Parizu, bio je zlatni na Svjetskom prvenstvu za veterane.