Vasilije Adžić: Spreman sam da nastavim putem Stevana Jovetića

Vasilije Adžić, devetnaestogodišnji fudbalski biser iz Crne Gore, već sada nosi dres jednog od najpoznatijih klubova na svijetu - Juventusa. U iskrenom i otvorenom razgovoru za televiziju E, u emisiji novinarke Adele Mulić, otkrio je kako je prošao put od dječaka sa školskog igrališta do igrača velikog kluba. 

Govorio je o pritisku i očekivanjima, ali i o želji da jednog dana postane nasljednik Stevana Jovetića.

- "Mnogi već govore da sam njegov nasljednik, i to stvara određeni pritisak. Ali iskreno, ja želim da preuzmem tu odgovornost. Smatram da imam i karakternu crtu i kvalitet da ga naslijedim. Daću sve od sebe za to - poručio je Adžić.

Idol mu je bio – a sada mu je saputnik

Kao dijete, kaže, gledao je Crnu Goru samo zbog jednog čovjeka – Stefana Jovetića. Danas ne samo da trenira s istima koje je nekada gledao s tribina, već i otvoreno priznaje koliku su ulogu Jovetić i Savić imali u njegovom odlasku u Italiju.

– Uvijek sam govorio, moji idoli su bili Messi i Jovetić. Jovetu sam gledao kako bih učio najbolje poteze i pokušao ih prenijeti na teren. On je gospodin u svakom smislu. Bio je tu da me posavjetuje, zvao me, bodrio poslije povrede. Neizmjerno sam zahvalan i njemu i Saviću - ispričao je Adžić. 

San iz djetinjstva – prvi put u svlačionici Juventusa

Adžić je govorio i o emotivnom trenutku kad je prvi put zakoračio u svlačionicu Juventusa:

– Bio sam presrećan. Nisam imao strah jer znam koliko sam se spremao. Htio sam da vidim 'đe sam' u odnosu na njih. Nakon nekoliko treninga shvatio sam da mogu. Sad se nadam da ću imati više minuta da pokažem šta znam - iskreno kaže.

U svlačionici dijeli prostor sa Dušanom Vlahovićem, koji mu je, kako ističe, velika podrška.

– On je najveća zvijezda Juventusa. Prelijepo me dočekao, sve mi objasnio. I kad sam bio povrijeđen, stalno me zvao. Rekao mi je da će sve doći na svoje. Pružio mi je vjeru u leđa, i pokazao koliko je profesionalac - rekao je Vasilije.

Skromnost ostaje – i kad stigne Juventus

Uprkos uspjehu, Adžić ne zaboravlja odakle je potekao.

– U mojoj glavi – ja još ništa nisam uradio. Još želim da napredujem i dokažem se. Moja prva riječ bila je ‘topta’ – to vam sve govori! Žao mi je prozora koje sam polomio, mama – izvini - našalio se.

Iako je stigao do jednog od najvećih klubova na svijetu, i dalje živi skromno.

– Nisam od onih što troše bez mjere. Pametno raspolažem, čuvam, ulažem u budućnost. Pare su na sigurnom mjestu - istakao je.

Poruka dječaku s poderanom loptom

Na kraju, Adžić je poslao snažnu poruku svim klincima iz Crne Gore koji danas treniraju s istom strašću.

– Igrao sam sa poderanim kopačkama, lošim terenima. Sve to me je oblikovalo. Moj savjet – vjera, rad i trud. Tek kasnije dođe fudbalska sreća, ali bez ova tri – nema ničega. Vjera u sebe je ključ - zaključio je Adžić.