Američki Zakon o nacionalnoj odbrani šalje ozbiljan politički signal Srbiji

Američki Predstavnički dom Kongresa usvojio je Zakon o autorizaciji nacionalne odbrane (NDAA), koji sadrži i odredbe o Zapadnom Balkanu i Srbiji. Njihov predlagač, kongresmen Vilijam Kiting, ocijenio je da to pokazuje da je Balkan i dalje na američkom radaru. Prema ocjeni sagovornika, zakon pokazuje da Srbija ostaje pod pojačanim nadzorom Vašingtona i da aktuelna vlast ulazi u fazu gubitka međunarodnog legitimiteta.

U dijelu zakona navodi se da je stanje demokratije u Srbiji zabrinjavajuće, da su izborni uslovi nepravedni, kao i da su problematične optužbe vlasti prema opoziciji, demonstrantima i civilnom društvu.

Zakon se bavi i normalizacijom odnosa Srbije i Kosova te podrškom evropskim integracijama regiona. Predlog je uključen u širi zakon o odbrani kako bi se obezbijedila podrška i demokrata i republikanaca.

U Sjedinjenim Američkim Državama zakonodavni proces podrazumijeva da predlog zakona najprije usvoji Predstavnički dom Kongresa i potvrdi Senat. Nakon što isti tekst usvoje obje institucije, zakon se upućuje predsjedniku SAD na potpis, čime stupa na snagu, dok predsjednik ima pravo i na veto. U praksi, odredbe koje su dio velikih i politički važnih zakona, poput Zakona o autorizaciji nacionalne odbrane, imaju veću šansu da budu usvojene, jer uživaju širu, dvostranačku podršku.

Naši sagovornici saglasni su da odredbe o Zapadnom Balkanu u američkom Zakonu o autorizaciji nacionalne odbrane predstavljaju značajan politički signal. Ocjenjuju da se Srbija sve otvorenije posmatra kao zemlja sa ozbiljnim problemima u oblasti demokratije, izbora i vladavine prava.

Srećko Đukić, bivši ambasador Srbije, ocjenjuje da Zapadni Balkan, a Srbija kao ključna zemlja tog podregiona, ostaju u fokusu američke spoljne politike. Prema njegovim riječima, i iz „daleke“ Amerike jasno se vidi da Srbija ne ispunjava demokratske i izborne standarde. On ističe da je time ono na šta Evropska unija godinama ukazuje dobilo potvrdu i sa druge strane Atlantika, i to u formi zakona.

On poručuje da su dvije „stolice“ spoljne politike srpske vlasti doživjele potpuni krah. Dodaje da situacija nije ništa bolja ni u odnosima sa Moskvom, uz napomenu da Moskvu uopšte ne zanimaju ni demokratija ni fer izborni procesi, dok će Vašington, kako ocjenjuje, tek sada pojačano nadgledati ta pitanja.

– Videćemo kako će zvanični Beograd reagovati na još jedan grom iz Vašingtona o zabrinjavajućim razmjerama korupcije i drugim malignim pojavama u srpskoj državi, tim prije što tamo sjedi njihov politički favorit Tramp – objašnjava Đukić.

On ocjenjuje da se ovakvom urušavanju srpsko-američkih odnosa niko nije mogao nadati u trenutku kada je neoradikalski režim slavio povratak Donalda Trampa u Bijelu kuću i trampizam u međunarodne odnose. Prema njegovim riječima, zvanični Beograd danas ne zna šta ga je snašlo, ali ga, kako ističe, sustiže činjenica da zapravo nema ni ozbiljnu spoljnu politiku niti funkcionalnu diplomatsku službu.

– Potpuna je iluzija da sadašnja vlast ima bilo kakav kapacitet za unapređenje odnosa sa SAD, kada nema snage da popravi, a kamoli da restartuje odnose sa EU. To je potpuni spoljnopolitički sunovrat. Ako u medijskoj blokadi srpskim građanima režim može da prodaje rog za svijeću, u spoljnom svijetu ne pije vodu ta nojevska politika – zaključuje.

Bivši diplomata Duško Lopandić ističe da, prije svega, treba naglasiti da postupak usvajanja zakona još nije završen, budući da on nije usvojen u Senatu niti potpisan.

On dodaje da je riječ o potvrdi da Zapadni Balkan nije zaboravljen, bar kada je riječ o Kongresu, kao i da su stavovi sadržani u zakonu, uključujući i njegov širi kontekst, poput pitanja američkih snaga u Evropi, u suštini bliži tradicionalnoj politici Sjedinjenih Američkih Država nego onome što se moglo pročitati o odnosu prema Evropi, pa i u najnovijoj strategiji bezbjednosti Trampove administracije.

– Kada je riječ o Srbiji, ovo je loša vijest za aktuelnu vlast, kojoj ionako ne ide najbolje u očajničkim pokušajima da po svaku cijenu dobije podršku Vašingtona (uključujući i poklanjanje centra Beograda Trampovoj porodici). Za sada smo, umjesto toga, dobili visoke carine na uvoz, potom sankcije, a od juče i blokadu uvoza guma u SAD zbog pojave prinudnog rada u kineskoj firmi u Srbiji.

On napominje da se u obrazloženju zakona ukazuje na zloupotrebe na izborima u Srbiji, kao i na visoku korupciju, ali da je najvažnija vijest najava mogućih ciljanih sankcija prema zvaničnicima i njihovim saradnicima zbog koruptivnih poslova i manipulacija, što može obuhvatiti zamrzavanje imovine, zabrane viza i druge mjere.

Lopandić podsjeća da su Sjedinjene Američke Države i ranije povremeno uvodile personalne sankcije, poput onih protiv Aleksandra Vulina ili Milorada Dodika, ali ocjenjuje da bi ovim zakonom postupanje američkih službi postalo obaveznije i pod znatno strožom kontrolom Kongresa.

On ukazuje i da je režim Slobodana Miloševića počeo da se urušava upravo u trenutku kada su njegovi najbliži saradnici došli pod ciljane sankcije.

Lopandić navodi i da je stranka SRCE još jesenas pozvala Evropsku uniju da uvede ciljane mjere prema pripadnicima režima koji promovišu nasilje i krše zakone i demokratska pravila, ali dodaje da se u ovom slučaju pokazuje da su Sjedinjene Američke Države bile brže.

On podsjeća da je Švedska već uvela određene mjere prema srpskoj vladi i da očekuje da će ovaj zakon biti podsticaj da i EU zauzme oštriji stav prema Vučićevom režimu, obilježenom korupcijom, kriminalom i gaženjem vladavine prava.

– Gubitak unutrašnjeg, ali i spoljnog legitimiteta Vučićeve vlasti, koji je u toku, predstavlja ključni element koji može dovesti do smjene vlasti i povratka demokratije, čemu će, nadam se, doprineti i najavljeni zakon SAD – zaključuje Lopandić.