Balkan u 2024: Tragedije kao podsjetnik na realnost punu neodgovornosti i korupcije

Ako izuzmemo sve ono što se u godinama iza nas nametnulo kao stabilni balkanski kontinuitet – tenzije, nestabilnost, političke krize, svađe i zastoj na putu prema Evropskoj uniji – tragedije u Jablanici i Novom Sadu, napad u školi u Zagrebu i pogibija tri mornara Jadrolinije bili su događaji koji su zbog svoje prirode najviše odjeknuli u cijelom regionu.

No, osim Zagreba, u kojem je napad na školu, u kojem je ubijeno jedno dijete, a ranjeno još troje učenika i učiteljica, počinio 19-godišnjak sa psihičkim problemima, događaji iz Jablanice – gdje je nakon bujičnih poplava poginulo 27 osoba, Novog Sada – gdje je u padu nadstrešnice Željezničke stanice nestalo 15 života te pogibija mornara u Hrvatskoj bili su tragični podsjetnik na balkansku realnost prepunu korupcije, nemara i neodgovornosti.

U nastavku pročitajte sve o najvažnijim događajima na Balkanu u 2024. godini.

Hrvatska: Stalni sukobi Milanovića i Plenkovića

Nakon izbora u aprilu Hrvatska je dobila novu vladu. Andrej Plenković je treći put izabran za premijera, a na izborima za Evropski parlament najviše uspjeha imao je HDZ.

Političku scenu u Hrvatskoj obilježili su stalni sukobi predsjednika Zorana Milanovića i premijera Andreja Plenkovića o gotovo svim pitanjima. Jedno od njih je učešće hrvatskih oficira u misiji NATO-a za Ukrajinu, koje je Milanović blokirao.

Na samom kraju godine 19-godišnji bivši učenik sa psihičkim smetnjama je u Osnovnoj školi “Prečko” u Zagrebu ubio jednog sedmogodišnjaka i ranio još troje djece i učiteljicu, nakon čega ga je policija spriječila da izvrši samoubistvo i uhapsila. Taj slučaj zgrozio je Hrvatsku i cijeli region, te nametnuo pitanje sigurnosti hrvatskih škola.

Kada je riječ o pravosuđu, ono je bilo u centru pažnje u 2024. godini, sa mnogo istraga i hapšenja u režiji domaćih i evropskih institucija, ponajviše zbog korupcije.

Jedan od najvažnijih događaja bilo je hapšenje bivšeg ministra zdravstva Vilija Beroša pod nizom optužnica za aktivnosti tokom pandemije. Opozicija je nakon toga u Saboru bezuspješno pokušala opozvati premijera Andreja Plenkovića.

U novembru je potvrđena i optužnica protiv bivšeg ministra odbrane Marija Banožića, optuženog da je godinu ranije, na cesti između Vinkovaca i Županje, izazvao saobraćajnu nesreću u kojoj je poginuo Goran Šarić (41).

Početkom maja, zbog sumnje na korupciju u okviru istrage na zagrebačkom Geodetskom fakultetu uhapšen je Davor Trupković, bivši pomoćnik ministarke kulture i medija i glavni konzervator u Upravi za zaštitu kulturne baštine.

Tokom 2024. godine na osječkom Županijskom sudu nastavljeno je suđenje za izvlačenje novca iz NK Dinama. Mario Mamić, sin bivšeg čelnika Dinama Zdravka Mamića, osuđen je na osnovu sporazuma s USKOK-om na godinu i četiri mjeseca zatvora, izrečena mu je i novčana kazna od 750.000 eura, dok oštećenom klubu mora da nadoknadi štetu od 2,08 miliona eura te plati troškove postupka od 70.000 eura.

U Hrvatskoj su izabrane sudije Ustavnog suda, čime je spriječena kriza u zemlji koja bi dovela u pitanje izbore. Takođe, nakon mnogo burnih polemika, Ivan Turudić imenovan je za glavnog tužioca.

Penzionisani vojni policajac Krešimir Pahoki ubio je krajem juna u daruvarskom Domu za starije i nemoćne šest ljudi, dok je dva mjeseca kasnije od zadobijenih povreda preminula i sedma žrtva. Optužnica protiv ubice podignuta je istog dana kada se desila tragedija u školi u Zagrebu.

U teškoj nesreći na rivi u Malom Lošinju, pri padu višetonske rampe Jadrolinijinog broda “Lastovo”, koja se dogodila u avgustu, poginula su tri člana posade, a jedan je teže povrijeđen.

Hrvatska je u 2024. godine značajno pojačala aktivnosti u segmentu odbrane, pa je tako, uz najavu uvođenja obaveznog vojnog roka u 2025. godini, užurbano radila na nabavci aviona Rafale, dronova Bayraktar TB2, tenkova Leopard, američkih raketnih bacača, helikoptera Black Hawk te višenamjenskih brodova.

Kada je riječ o prirodnim nepogodama, ljeto 2024. obilježili su požari u Dalmaciji, gdje su zabilježene i velike bujične poplave

Srbija: Ozbiljna politička i društvena kriza

Kada je riječ o Srbiji, njenu su 2024. godinu najbolje sumirale scene od prošle nedjelje, kada su desetine hiljada ljudi na Trgu Slavija tražili odgovornost za nesreću u Novom Sadu, koja je samo prelila bure nezadovoljstva koje potresa Srbiju već duže vrijeme.

Tragedija u Novom Sadu, u kojoj je poginulo 15 ljudi, nije bila “samo” tragedija, već i do sada najjači okidač za masovno nezadovoljstvo naroda, ogorčenog nemarom, nebrigom i korupcijom. No, njihove kritike vlasti uporno odbacuju, prebacujući narativ na “opozicijske pokušaje” rušenja države.

Posljednji protesti su prema obimu i karakteru nadmašili sve dosadašnje, jer su im pridružili i studenti, glumci, poljoprivrednici…, dajući nezadovoljstvu na račun Vučićeve vlasti mnogo ozbiljniji ton.

Tim protestima treba pridružiti i mnogobrojne na temu eksploatacije litijuma u plodnom zapadnom dijelu Srbije, u kojima su učestvovale desetine hiljada ljudi, zbog kojih je cijeli projekat zastao, uz stalne prepirke zbog toga treba li on Srbiji ili ne. No, stiče se utisak da vlast, iako je tema zamrznuta, a strah zbog ekoloških posljedica ne jenjava, i dalje nije odustala od ideje rudarenja.

Za sve ovo vrijeme vlast je umanjivala značaj negodovanja u zemlji, svakodnevno bacala ljagu na opoziciju i prebacivala temu na rast plata, penzija, investicije…, ali činjenica je da je javni dug zemlje u oktobru dostigao 38,13 milijardi eura – i statistika pokazuje da iz godine u godinu raste. Od dolaska na vlast Srpske napredne stranke 2012. više je nego udvostručen.

Kada je riječ o eurointegracijama, Srbija je ostala da tapka u mjestu. Uz već ofucani narativ želje za priključenjem evropskoj porodici, Beograd nije odustao od svoje politike ignorisanja evropskih zahtjeva za usklađivanjem sa sankcijama Rusiji.

Zato ne čudi da Evropska komisija u decembarskom izvještaju nije konstatovala nikakav napredak Srbije na evropskom putu. Naprotiv. Klaster 3 pregovora sa Srbijom EU nije niti otvoren.

Srbija i dalje drži jake odnose s Rusijom i Kinom, što EU ne želi, dok Beograd želi oboje – i EU, i bliskost s Moskvom i Pekingom.

Vladavina prava, medijske slobode, blagonaklonost prema osuđenim ratnim zločincima, zastoj dijaloga s Kosovom, oštra retorika i napeti odnosi s BiH i Hrvatskom, neprihvatanje Rezolucije o genocidu u Srebrenici, usvojene na Generalnoj skupštini UN-a, samo su neki od segmenata zbog kojih Srbija i dalje tapka u mjestu.

Umjesto toga, u junu je održan Svesrpski sabor kao institucionalno povezivanje političkih predstavnika srpskog naroda u Srbiji, Crnoj Gori, Sjevernoj Makedoniji, Hrvatskoj te bh. entitetima Republici Srpskoj i Federaciji BiH, ali i drugih njegovih predstavnika u svijetu radi „zajedničkog kreiranja nacionalne politike“.

Kako je konstatovala Hina, kroz sve to prepliće se uveliko primijetna nervoza na političkoj i društvenoj sceni – između uzdrmane vlasti, pobunjenih građana koji se približavaju rubu (s)trpljenja i opozicije, čiji se dosadašnji angažman nije pokazao ni efikasnim ni uvjerljivim da nešto može promijeniti dok vladajući pod kontrolom drže medije i gotovo sve poluge kojima usmjeravaju svakodnevicu.

Zbog svega što se dešavalo tokom 2024. jasno je da Srbija u 2025. ulazi u ozbiljnoj društvenoj i političkoj krizi koja trese stolicu dugovječnog vladara Aleksandra Vučića i njegove Srpske napredne stranke.

Bosna i Hercegovina: Još jedna propuštena godina na evropskom putu

Za Bosnu i Hercegovinu, koja godinama ne pronalazi izlaz iz krize i podjela, 2024. je bila još jedna propuštena godina kada je riječ o evropskom putu.

Članstvo u Evropskoj uniji retorički je bilo među rijetkim vezivnim elementima šarolike vladajuće koalicije u zemlji koja se i dalje muči da pronađe put ka trajnoj stabilizaciji.

Iako je u martu 2024. Evropski savjet odobrio otvaranje pristupnih pregovora s Bosnom i Hercegovinom uz uslov nastavka donošenja reformskih zakona, veći koraci zbog političkih sukoba još nisu napravljeni. Neki zakoni jesu donešeni, ali nedovoljno.

Umjesto na tome, fokus u 2024. godini bio je na lokalnim izborima u oktobru, pa je međustranačka i huškačka retorika tokom većeg dijela godine bila dodatno zaoštrena. Izbori nisu promijenili mnogo. Iako su te stranke zabilježile lošije izbore u gradskim sredinama, Savez nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) Milorada Dodika potvrdio je dominaciju u entitetu Republika Srpska, a Hrvatska demokratska zajednica (HDZBiH) u hrvatskom biračkom tijelu, dok je Stranka demokratske akcije (SDA), iako u opoziciji, na lokalnim izborima ugrozila “Trojku”.

Najtragičniji događaj godine bile su bujične poplave u djelovima Hercegovine i centralne Bosne, koje su uzrokovale ogromnu štetu, a najgore je prošla Jablanica, gdje je poginulo 27 ljudi. Ukupna šteta procijenjena je na više od sto miliona eura.

Desila su se i dva velika sudska procesa, u kojima je bivši premijer Federacije BiH Fadil Novalić osuđen na četiri godine zatvora zbog afere u vezi s nabavkom respiratora tokom pandemije, dok je na Sudu BiH počelo suđenje predsjedniku bh. entiteta Republika Srpska Miloradu Dodiku po optužnici koja ga tereti za nepoštivanje odluka visokog predstavnika.

Dodikova retorika i akcije u 2024. su pridonijele nastavku trenda uvođenja američkih sankcija njemu, njegovoj porodici i svima koji sarađuju s njima, pa je crna lista produžena za nove pojedince i firme.

U Bosni i Hercegovini je aktuelna i Južna interkonekcija, gasovod kojim bi se BiH riješila zavisnosti u ruskom gasu i povezala s Hrvatskom, no protivljenje hrvatske strane, koja insistira da tim gasovodom upravlja nova firma, a ne BH Gas, što traže svi ostali, uključujući i SAD, odugovlači proces.

Dvije osobe su uhapšene u Bosni i Hercegovini zbog organiziranog kriminala, dok je treća osumnjičena osoba, zamjenik direktora Državne agencije za istragu i zaštitu (SIPA) i bivši čelnik Granične policije BiH, Zoran Galić u bjekstvu, tvrde u Tužilaštvu BiH.

Crna Gora: Koraci na putu ka Evropskoj uniji

Najvažnija vijest za Crnu Goru došla je u junu – ta zemlja je od Evropske unije dobila pozitivan izvještaj o ispunjenju dijela kriterijuma za prijem, čime je, za razliku od svojih susjeda, načinila veliki korak ka članstvu u evropskom bloku.

Crna Gora je, procjenjuje EU, napredovala u vladini prava, procesuiranju ratnih zločina, borbi protiv korupcije, procesuiranju napada na novinare, slobodi medija i borbi protiv organiziranog kriminala.

No, unutrašnji, kao i dobrosusjedski odnosi u Crnoj Gori nisu bili tako uspješni.

U režiji čelnika proruske i prosrpske struje Andrije Mandića i njegovog koalicionog partnera Milana Kneževića, Crnogorski parlament je u junu usvojio Rezoluciju o genocidu u Jasenovcu, kao odgovor na Rezoluciju o genocidu u Srebrenici, koju je Crna Gora podržala u Ujedinjenim nacijama. Uslijedila je ljutita reakcija Hrvatske koja je upozorila Podgoricu da usvajanje te rezolucije može ugroziti crnogorski put ka EU-u.

Dok su ambasadori članica EU-a bili spremni odobriti zatvaranje četiri pregovaračka poglavlja s Crnom Gorom, ono posljednje, koje se odnosi na spoljnju, odbrambenu i bezbjednosnu politiku, nije zatvoreno zbog protivljenja Hrvatske.

Istovremeno, predsjednik Crnogorskog parlamenta Andrija Mandić, potpredsjednik Vlade Aleksa Bečić i Milan Knežević u Hrvatskoj su proglašeni nepoželjnim osobama.

Zbog Mandića, koji održava bliske odnose s Dodikom, Crna Gora je pokvarila odnose i s Bosnom i Hercegovinom. Dva zvaničnika su tokom susreta u Podgorici, na kojem nije bila istaknuta zastava BiH, već samo ona entiteta Republika Srpska, razgovarali o „srpskom svetu“, no s Dodikom se nije sastao više niko.

Na unutrašnjoj sceni, u februaru su se razišli nekadašnji čelnici vladajućeg Pokreta “Europa sad”, predsjednik Crne Gore Jakov Milatović i premijer Milojko Spajić.

Izbori u Podgorici održani su krajem septembra, a na sukobima ostalih stranaka profitirala je Demokratska partija socijalista, koja je osvojila najviše glasova, ali nedovoljno da sama formira vlast. Tek krajem decembra postignut je dogovor o formiranju lokalne vlasti u Podgorici između tri političke opcije koje čine: Pokret “Evropa sad” – Demokratska Crna Gora, Pokret za Podgoricu i Za budućnost Crne Gore. Gradonačelnik će biti funkcioner PES-a Saša Mujović.

Kada je riječ o ekonomiji, Spajić je ispunio obećanje da će njegova vlada podići minimalnu penziju na 405, dok je prosječnu platu povisio na 944 eura.

Kosovo: Stalne tenzije na sjeveru

Godinu na Kosovu obilježile su stalne tenzije na sjeveru zemlje – protesti, blokade granice, bojkoti odluka iz Prištine kao i pokušaji Kosovske vlade da se na bilo koji način priključi Zapadu.

Dok je u maju Kosovo postalo pridružena članica Parlamentarne skupštine NATO-a, napori za prijem u Savjet Evrope nisu urodili plodom.

Iako je Parlamentarna skupština Savjeta Evrope dala zeleno svjetlo za prijem Kosova u tu organizaciju sa 131 glasom za, 29 protiv i 11 suzdržanih, najavljeno glasanje o članstvu u Savjetu Evrope nije uvršteno u dnevni red sastanka Odbora ministara zemalja članica EU-a, nakon što je kosovski premijer odbio formiranje zajednice opština sa srpskom većinom.

Kada je riječ o dijalogu sa Srbijom, pomaka jedva da je bilo, ali u međuvremenu se desilo nekoliko događaja koji su sjever Kosova ostavili u stanju trajne tenzije i iščekivanja nove iskre koja bi upalila nemire poput onih iz 2023.

Tako je u novembru zabilježena eksplozija u Zubinom Potoku, na sjeveru Kosova, koja je poremetila snabdijevanje vodom, za šta je Priština optužila Srbiju, nazivajući eksploziju „terorističkim činom“. Beograd je te navode odbacio.

Iako je bezbjednost već bila pojačana nakon dva napada ručnim bombama na policijsku stanicu i zgradu opštine na sjeveru Kosova gdje žive Srbi, Priština je aktivirala oružane snage kako bi spriječila slične “napade“.

Još jedna od stvari koje su pridonijele tenzijama bilo je ukidanje dinara i uvođenje eura na sjeveru Kosova, koje je naišlo na negodovanje Srbije, ali i zapadnih zemalja. Isto je bilo i s najavom otvaranja glavnog mosta na Ibru za saobraćaj, s ciljem spajanja dva dijela etnički podijeljene Mitrovice, koja je izazvala proteste Srba i zabrinutost međunarodne zajednice zbog mogućnosti novih međuetničkih sukoba.

Tokom 2024. kosovska policija je u avgustu zatvorila institucije Srbije u Mitrovici, Zvečanu, Zubinom Potoku i Leposaviću. Ministar administracije naveo je da njihov rad krši zakone Kosova.

U tim opštinama održan je referendum o smjeni četiri načelnika i gradonačelnika, koji nije uspio zbog bojkota Srba. Oni su, zapravo, i tražili njihovu smjenu. Od gotovo 46.000 upisanih birača, na referendum je izašlo njih svega 253.

Srbi su na poziv Srpske liste bojkotovali i popis stanovništva na Kosovu, koji je počeo u aprilu.

Još jedan značajan događaj desio se u oktobru, kada je pred Posebnim odjeljenjem Osnovnog suda u Prištini počelo suđenje trojici Srba uhapšenih nakon sukoba u Banjskoj prošle godine, u kojem su ubijena trojica Srba i jedan pripadnik kosovske policije.

Kako je navedeno, Vladimir Tolić, Dušan Maksimović i Blagoje Spasojević su kao dio oružane grupe pokušali da otcijepe dio teritorije Kosova, pri čemu je ubijen kosovski policajac Afrim Bunjaku.

U optužnici se nalaze imena 45 osoba, među kojima je i bivši potpredsjednik Srpske liste Milan Radoičić, a one se sumnjiče da su bile dio oružane grupe koja je u Banjskoj 24. septembra prošle godine napala Kosovsku policiju.

Odgovornost za napad je preuzeo Milan Radoičić, tadašnji čelnik Srpske liste. On je pod istragom i u Prištini, i u Beogradu, gdje je u međuvremenu pobjegao.

Nezavisno od toga, Posebno odjeljenje Osnovnog suda u Prištini osudio je četiri osobe na zatvorske kazne od četiri do deset godina zbog umiješanosti u još nerazjašnjeno ubistvo političara Olivera Ivanovića 2018. godine.

Suđenje za umiješanost u ubistvo počelo je u julu 2021, a ubice Ivanovića, koji je u istupima često kritikovao Srbiju, još nisu poznate.

U maju je, nakon isteka tromjesečnog perioda, koje je Centralna banka Kosova odredila za “prelazni period”, euro zvanično postao jedino sredstvo gotovinskog plaćanja, dok je u istom mjesecu počela zamjena vozačkih dozvola iz Srbije kosovskim.

Sjeverna Makedonija: Zaokret udesno

Nakon godina proevropskog opredjeljenja i napora, Makedoncima je očito dosadilo da, uprkos svemu što su do sada učinili, vječno čekaju zeleno svjetlo iz Brisela, pa su na izborima održanim 2024. zbacili prozapadnu vlast i na njihovo mjesto postavili desničarski VMRO-DPMNE koji je odmah počeo da zaokreće dosadašnju politiku Skoplja.

Najviši zvaničnici stranke, koji su u junu preuzeli vlast, u nekoliko navrata su izazvali bijes Grčke koristeći u izjavama staro ime države – Makedonija, kršeći dogovor iz Prespe, ali još veća prepreka na putu ka EU-u je Bugarska.

Sjeverna Makedonija se 2022. godine s Bugarskom dogovorila da u Ustav unese bugarsku manjinu i tako skine veto Sofije i približi se članstvu u EU. No, to se zbog nedostatka konsenzusa u Sjevernoj Makedoniji, nije dogodilo. Sjeverna Makedonija i Albanija bile su na zajedničkom putu ka EU, ali taj proces je zbog zastoja u Skoplju razdvojen, pa su Makedonci ostali u slijepoj ulici.

Nakon nadmoćne pobjede VMRO-DPMNE-a na izborima, nova vlada stavila je do znanja da želi ponovo da pregovara s Bugarskom, ali EU je to odbila. Skoplje od EU traži garancije da Bugarska neće uložiti veto na njegov prijem u EU ako makedonske vlasti promijene Ustav. Isto tako, nudi da se bugarska manjina unese u Ustav na dan ulaska zemlje u Uniju.

Prije toga, ono što treba istaći je da je Talat Džaferi postao prvi Albanac na čelu Vlade Sjeverne Makedonije, nakon što mu je pred izbore dodijeljen mandat da sastavi tehničku vladu. Tome je prethodio pad Vlade premijera Dimitra Kovačevskog.