Istorijski dogovor Rusije i Kine mogao bi sve promijeniti

Rusija i Kina upravo su preoblikovale globalnu gasnu igru bez potpisivanja ijednog ugovora o snabdijevanju. Moskva i Peking su u utorak postigli dogovor o dugo odlaganom projektu izgradnje gasovoda Snaga Sibira 2 za snabdijevanje Kine ruskim gasom.

Gasovod Snaga Sibira 2 (PoS2) – koji je dugo zagovarao, kojem se nadao i koji je uporno promovisao ruski lider Vladimir Putin kod Si Đinpinga – isporučivao bi do 50 milijardi kubnih metara gasa godišnje iz ruskog Arktika u sjevernu Kinu preko Mongolije.

Ovaj sporazum označava geopolitičku prekretnicu, a signal koji šalje – Vašingtonu i tržištima tečnog prirodnog gasa (LNG) – već odjekuje daleko izvan pregovaračkog stola.

Izgleda da je Putin pažljivo odmjerio ponudu američkog predsjednika Donalda Trampa – o kojoj se govorilo tokom njihovog sastanka na Aljasci – koja je navodno uključivala ublažavanje sankcija, priznanje Krima i zamrzavanje linije fronta, i odlučio se za dugoročno strateško povezivanje s Kinom umjesto za taktičke dobitke sa Zapada. Kina je, pak, odustala od svoje promišljene dvosmislenosti u vezi sa gasovodom. Potpisivanjem PoS2, Peking je signalizirao spremnost da pojača sukob sa SAD-om usred produbljivanja trgovinskog rata, piše u svojoj analizi za Fajnenšel tajms Tatjana Mitrova, istraživačica u Centru za globalnu energetsku politiku Univerziteta Kolumbija.

Preusmjeravanje na ruski gas putem gasovoda – čak i postepeno i uslovno – potkopalo bi pretpostavke o živahnim, zategnutim tržištima 2030-ih. Poruka izvoznicima LNG-a, posebno onima u SAD-u, koji Kinu vide kao tržište u porastu u 2030-ima, jasna je – Kini će trebati manje gasa, i to pod boljim uslovima.

Rusko-kineski memorandum, doduše, formalizuje namjeru, ali odgađa sadržaj. Pravi pregovori o ugovoru o snabdijevanju gasom temeljiće se na četiri ključna parametra – cijeni, obavezama po principu „uzmi ili plati“ (take-or-pay, ugovorna odredba kojom se kupac obavezuje da kupi minimalnu količinu robe ili usluga od dobavljača ili plati kaznu za količinu koju ne kupi), finansiranju i vremenskom okviru. U sva četiri slučaja, navodi Mitrova, Peking je u jačoj poziciji.

Što se tiče cijene, Kina vjerovatno neće prihvatiti ništa blizu evropskim ili tržišno zasnovanim azijskim referentnim vrijednostima. Umjesto toga, forsiraće cijenu negdje između ruskih domaćih cijena i formule vezane za naftu koja se koristi u projektu Snaga Sibira 1, koji je već najjeftiniji gasovodni gas u kineskom portfelju.

To bi osiguralo jeftinu dugoročnu opskrbu za Kinu, a za ruskog energetskog diva Gasprom značilo minimalne marže. Takođe, Kini bi to pružilo pregovaračku moć i dodatno ojačalo njenu industrijsku i energetsku sigurnost.

Dugoročni ugovori o gasu obično zahtijevaju od kupaca da plate minimalnu količinu bez obzira na to da li preuzimaju isporuku. Labaviji uslovi dali bi Pekingu maksimalnu fleksibilnost i rastući uticaj na globalne izvozne tokove, spot cijene gasa i oblik ugovora. U kombinaciji sa ekspanzijom kineskih trgovačkih kuća i fleksibilnošću na strani potražnje, ovo bi pozicioniralo Peking kao ključnog igrača na globalnom tržištu gasa – sposobnog da oblikuje cijene, arbitražne tokove i investicione cikluse.

Ruske gasovode je obično isključivo finansirao Gasprom, ali projekat PoS2 vrijedan 14 milijardi dolara mogao bi to promijeniti. Izvršni direktor Gasproma Aleksej Miler nedavno je spomenuo „raspravu o mehanizmima finansiranja“. Kineski zajmovi ili kapitalno učešće mogli bi promijeniti ekonomsku sliku projekta, smanjujući finansijski pritisak na Gasprom i čineći gasovod održivijim.

To bi takođe značilo prekretnicu u bilateralnim ekonomskim odnosima. Od 2022. kineske kompanije uglavnom su se suzdržavale od ulaganja u ruski energetski sektor, a kinesko finansijsko učešće u PoS2 ponovo bi otvorilo ta vrata.

Kineski uticaj je najvidljiviji u pogledu vremenskog okvira projekta. Sporazum o snabdijevanju može se odgoditi na neodređeno vrijeme – PoS2 daje Kini pravo, ali ne i obavezu, da u budućnosti koristi ruski gas po sniženoj cijeni. Rusija je, nasuprot tome, već javno objavila svoje usklađivanje, bez garancije komercijalnih prinosa, navodi Jutarnji.

Ova asimetrija, ističe autorka, odražava širu dinamiku moći. Rusija nastoji da pokaže otpornost i ponovo usmjeri svoj izvoz gasa prema istoku. Za Kinu je, pak, gasovod vid osiguranja – opcija koju može iskoristiti kad joj odgovara.

Strateške implikacije protežu se daleko izvan Kine i Rusije. Za SAD i industriju LNG-a, uticaj će biti neposredan. Iako gas iz PoS2 neće poteći do 2030-ih, on već sada mijenja očekivanja. Kupci, programeri projekata i banke pomno prate šta se dešava – ako će se Kina u narednoj deceniji više oslanjati na ruski gas iz gasovoda, to će promijeniti matematiku LNG portfelja danas. Preusmjeravanje prema Rusiji – uz fleksibilne količine i niže cijene – moglo bi da poremeti neke projekte prije nego što stignu do faze konačne investicione odluke.