Je li ovo zaista kraj Milorada Dodika, hoće li poštovati odluku suda i ako se izvuče, što će uopšte ostati od BiH?

Toga prvog avgustovskog dana 2025. godine, Bosna i Hercegovina je zakoračila u novo pravno-političko poglavlje. Apelaciono vijeće Suda BiH potvrdilo je pravosnažnu snažnu presudu Miloradu Dodiku: godinu dana zatvora (koju može otkupiti) i šest godina zabrane političkog djelovanja (koju ne može anulirati). Presuda je u potpunosti potvrđena, žalbe odbačene, a Dodik, prvi put otkako vlada kao neokrunisani monarh RS, mora priznati ono što ga najviše boli: da je i službeno – osuđenik.

Ova presuda nije samo kraj jedne političke karijere (je li?). To je simbolički i institucionalni obrat, prvi stvarni pokazatelj da BiH može imati svoj pravosudni trenutak, svoj "Sanader efekat". Nije Dodika oborila korupcija, iako je u njoj ogrezao. Nije ga oborila opozicija, jer je ugušio demokratiju i opoziciju doveo do nivoa šačice neistomišljenika. Srušilo ga je upravo ono što je godinama ismijavao i od čije štete je živio – zakon i ustav države.

Šest godina ćutnje

- Nakon šest godina kad se vratim na izbore... - rekao je poraženi Dodik na pres-konferenciji nakon izricanja presude. I time, htio on to ili ne, priznao sve. Priznao da će morati da odstupi. Priznao da dolazi ćutnja, politička hibernacija. I najviše od svega: priznao da nije nepobjediv. Jer može on podnijeti sve, ali da reflektori nisu upereni u njega, da on nije taj koji se za sve pita u BiH – e to mu teže pada i od zatvorskih rešetaka, koje neće vidjeti jer će kaznu otkupiti. Špekuliše se, mada je rano, da će zatvor, preciznije sloboda Dodika, koštati više od 15 hiljada eura, što je za njega objektivno – ništa.

Naravno, to ne znači da će se Dodik preko noći povući sa političke scene. Ne. Kao predsjednik SNSD-a, stranke koja kontroliše većinu institucija u RS, on će i dalje povlačiti konce. Ali, ono što neće moći – to je potpisivati, predstavljati, kandidovati se i izigravati političkog manekena i "Katicu za sve". A to ga, za čovjeka naviklog da bude iznad zakona, ponavljam, peče više od zatvora.

Zanimljivo je da Dodik nije pao zbog brojnih afera: ni zbog afere "Prointer", ni zbog šikaniranja novinara, ni zbog privatizacionih pljački, ni zbog etnonacionalne opstrukcije, niti zbog na sivo napravljene zgrade vlade u Banjoj Luci, niti zbog nekretnina u Beogradu... Sve su to godinama gutale pravosudne institucije.

Ali kada je napao temelj države – ustavni poredak i odluke visokog predstavnika – sistem se napokon probudio. Jer čovjek može krasti, vrijeđati, omalovažavati, ali kada se direktno suprotstavi mehanizmu koji čuva dejtonsko uređenje, tada se institucije bude. Budimo posve iskreni – tada se međunarodna zajednica probudila. Dakle, oni koji su stvorili Dodika u političkom smislu odlučili su da je vrijeme za posljednje epizode višestoljetne sapunice – od “daška svježeg vjetra na Balkanu“ do Putinova izaslanika za taj isti Balkan.

Prvi bh. Sanader

Presuda Dodiku nosi snažnu simboliku. Ona šalje poruku da nito nije nedodirljiv. Kao što je Hrvatska 2010. s padom Iva Sanadera pokazala da se korupcija može procesuirati i na vrhu, tako Bosna i Hercegovina sada pokazuje (barem deklarativno) da se rušenje ustavnog poretka može sankcionirati – pa makar dolazilo iz predsjedničkog kabineta.

Dodik se može braniti politički. Može kukati o ugroženosti Srba, o nepravdi, o zavjeri Sarajeva i Zapada. Ali pravno, njegova pozicija je jasna. Kao što je rekao pravni stručnjak Nedim Ademović: "On ima status osuđenika." Ili još bolje i narodskije, kao što su čitaoci opozicionog portala BN u RS-u kazali: “Gonite g... u zatvor – da ovaj narod malo prodiše.” Dakle, riječ je o Srbima iz RS-a koji nemaju ništa lijepo za reći o Dodiku.

Naredni dani biće ključni. Koliko ste puta u posljednjih pet godina čuli tu rečenicu, ha? Pa ipak, Centralna izborna komisija BiH ima obavezu oduzeti mandat Dodiku u roku od 15 dana od prijema pravosnažne presude. Nakon toga slijedi raspisivanje prijevremenih izbora za predsjednika RS-a u roku od 90 dana.

No, tu se javlja ključno pitanje: Što ako Dodik odbije odstupiti? Ako, kao što je već znao učiniti, odluči ignorisati institucije i ostati u kabinetu? Ako se NSRS proglasi nadređenim autoritetom i odbije priznati odluku? U tom slučaju, kako zakon nalaže, Sud BiH može izdati nalog za prisilno provođenje presude. SIPA je ta koja bi trebalo da djeluje. A ako i SIPA, kao ranije, prebaci odgovornost na MUP RS-a, koji potom odbije izvršiti naredbu – dolazimo do sloma sistema.

Pravda bez izvršenja...

Ovo je trenutak istine za BiH. Ako presuda Dodiku ostane mrtvo slovo na papiru, ako institucije ne budu imale snage da je sprovedu, onda je cijela priča o pravnoj državi – farsa. Dodik je već jednom bio predmet potjernice – i nije uhapšen. Ako se to ponovi, biće jasno da je zakon selektivan, preciznije – da zakon NE POSTOJI za Dodika i njegovu ekipu.

Advokat Nedim Ademović ispravno upozorava: entitet RS nema nikakve nadležnosti u ovom predmetu. Sud BiH i CIK su institucije koje djeluju u okviru ustava i zakona BiH. No, ako NSRS pokuša politički anulirati pravne posljedice, to će biti novi udar na ustavni poredak. I upravo tu se krije ironija: Dodik je osuđen jer je ignorisao institucije. Ako se sada, nakon presude, one ne usude da je sprovedu – ispada da mu je bilo dopušteno ono za što je osuđen. I ispada da je on u pravu kada tvrdi da je BiH institucionalno mrtva država.

U regiji se s pažnjom gleda što će biti s Dodikom. Jer ako je on mogao pasti – mogu i drugi. U Crnoj Gori Andrija Mandić i prosrpski blok dobijaju signal da igra sa separatizmom može imati posljedice. U Srbiji, gdje su pravosudne institucije desetkovane, Dodikova presuda djeluje gotovo kao naučna fantastika. Ova presuda neće biti važna samo za BiH. Ona razbija mit o nedodirljivosti nacionalnih lidera. Ona je signal da je došlo vrijeme da se politika odgovornosti vrati u igru.

I što sad?

Dodik je, kako se čini, svjestan da je kraj. I dalje će glumiti lidera, pozivati na “okupljanje“, “sabornost“, najavljivati nove platforme. Ali iza te fasade stoji čovjek koji zna da je prvi put institucionalno poražen. Na kraju, prije desetak dana bio je u tom istom sudu, dao iskaz i time potvrdio legitimitet istog – tako da svaka priča o nepriznavanju suda pada u vodu. Taj sud je Dodik i te kako priznao!

A sada konkretno: presuda mu brani da obavlja bilo koju funkciju koja se finansira iz budžeta. To, de facto, uključuje čak i predsjedavanje njegovom političkom strankom (SNSD), jer se i one velikim dijelom finansiraju iz javnih sredstava. Ademović tu vidi najtežu kaznu: "To znači potpunu zabranu političkog djelovanja."

Adio, Dodiče

Na kraju, da se razumijemo – ne, Dodik nije pao zato što se narod probudio. Niti zato što je sistem zdrav. Pao je jer je prešao granicu koju ni najtolerantniji protektorat više nije mogao ignorisati niti sebi dopustiti. Pao je jer je presuda bila neophodna kako bi BiH mogla reći da je država – najprije međunarodnoj zajednici, a tek onda možda i samoj sebi. Njegova izjava da će se “vratiti za šest godina” može zvučati hrabro, ali je zapravo – epitaf. Politička scena mu se više nikada neće otvoriti kao nekad. I on to zna.

Zato: Adio, Dodiče!

Možeš i dalje prijetiti, vikati, izigravati vođu. Ali kad te sustigne zakon, kad ti institucije kažu dosta, kad ti piše da si osuđenik, i kad sve to aminuju oni koji su te politički stvorili – tada si gotov.

I ne, nije ovo osveta. Nego pravda. Klimava, ali ipak – pravda. Konačno.