Ko je bio papa Franjo: Najprogresivniji papa, kardinal siromašnih i reformator

Papa Franjo umro je danas u 89. godini života, potvrdio je Vatikan. Umro je mjesec dana nakon što je otpušten iz bolnice gdje se pet nedjelja liječio zbog infekcije koja je prerasla u obostranu upalu pluća.

Papa je rođen kao Horhe Mario Bergoljo, 17. decembra 1936. u Buenos Airesu, u porodici italijanskih emigranata sa petoro djece. 

Kao mladić razvio je pleuritis te su mu morali ukloniti dio jednog plućnog krila, zbog čega je cijelog života imao komplikacije s plućnim bolestima. Govorio je španski, italijanski, a služio se i njemačkim jezikom. Bio je poznat i kao dobar kuvar, ljubitelj opere, fudbala, grčke klasike, Šekspira i Dostojevskog.

Bergoljo je diplomirao hemijsku tehnologiju, no poslije se odlučio za sveštenički poziv te je stupio u bogosloviju. U novicijat Družine Isusove stupio je 11. marta 1958. godine. Humanističke studije završio je u Čileu, a 1963., po povratku u Buenos Ajres, završio je filozofiju na Filozofskom fakultetu kolegija “San Jose” u San Migelu.

Počeo u isusovcima

Sljedeće dvije godine predavao je književnost i psihologiju na kolegijumu “Imacolata” u Santa Feu, a 1966. predavao je iste predmete na kolegijumu “Salvatore” u Buenos Ajresu.

Od 1967. do 1970. studirao je teologiju na Teološkom fakultetu kolegijuma “San Jose” u San Migelu. Za sveštenika je zaređen 13. decembra 1969. godine, a u Družini Isusovoj proveo je svoj treći mandat od 1970. do 1971. u Alcali de Henares u Španjolskoj, te je 22. aprila 1973. položio svoje doživotne zavjete.

Između 1980. i 1986. godine bio je rektor kolegijuma i Filozofskog i teološkog fakulteta te župnik u biskupiji San Miguel. U martu 1986. otišao  je u Njemačku kako bi ondje dovršio rad na svojoj doktorskoj disertaciji, nakon čega su ga poglavari smjestili u kolegijum “Salvatore” odakle je premješten u crkvu Družine Isusove u gradu Kordobi, gdje je vršio službu duhovnika i ispovjednika.

"Kardinal siromašnih"

Papa Jovan Pavle II imenovao ga je 20. maja 1992. pomoćnim biskupom Buenos Ajresa, a 27. jula iste godine primio je u katedrali u Buenos Ajresu biskupski red.

Nadbiskupom koadjutorom Buenos Ajresa imenovan je 3. jula 1997., a 28. februara 1998., nakon smrti kardinala Karacina, naslijedio ga je u nadbiskupskoj službi. Kao nadbiskup putovao je javnim prevoznim sredstvima, a umjesto biskupske palate, stanovao je u iznajmljenom stanu, te je zaslužio nadimak “kardinal siromašnih”.

Od novembra 2005. do novembra 2011. bio je predsjednik Argentinske biskupske konferencije. Bio je član Komisije za Latinsku Ameriku, Vijeća za porodicu, Kongregacije za bogosluženje i disciplinu sakramenata, te Kongregacije za ustanove posvećenog života.

Prvi papa iz Južne Amerike

Nakon što je papa Benedikt XVI odstupio s dužnosti, Bergoljo je 2013. kao papa Franjo imenovan za 266. papu Rimokatoličke crkve. Bio je prvi papa isusovac te prvi iz Južne Amerike i južne hemisfere. 

Od prvog dana bilo je jasno da je Franjov način ponašanja manje formalan od onog njegovih neposrednih prethodnika. Franjo je bio pristupačan i susretljiv. Odbacio je luksuze koji su dolazili s papstvom, poput posebne pratnje, osiguranja i slično.

Franjo je odlučio da neće boraviti u službenoj papskoj rezidenciji u Apostolskoj palati, već je ostao u vatikanskom pansionu u apartmanu u kojem može primati posjetitelje i održavati sastanke. On je prvi papa nakon pape Pija X koji je živio izvan papskih stanova. Franjo se dok ga je služilo zdravlje uvijek pojavljivao na prozoru Apostolske palate tokom nedjeljnih misa.

"O kako bih želio crkvu siromašnu"

Bergoljo je uzeo ime Franjo po uzoru na sv. Franju Asiškog, zaštitnika siromašnih. Pojasnio je da je za vrijeme konklava sjedio pored bliskog prijatelja, umirovljenog nadbiskupa Sao Paola kardinala Klaudia Humesa. Kad su listići prebrojani i bilo je jasno da je izabran papa, kardinali su počeli pljeskati, a kardinal Humes ga je zagrlio, poljubio i rekao: “Ne zaboravi siromašne”.

- Odmah sam se sjetio sv. Franje Asiškoga- rekao je papa, dodajući da je sv. Franjo čovjek mira, čovjek siromaštva, čovjek očuvanja svega stvorenoga. 

- O kako bih želio Crkvu koja je siromašna i za siromašne- rekao je papa Franjo.

Kao isusovački papa, Franjo je jasno stavio do znanja da temeljni zadatak vjernika nije toliko slijediti pravila nego razlučiti na što ih Bog poziva. On je mijenjao kulturu crkve, odmičući se od ograničenog klera koji se bavi svešteničkim statusom i autoritetom te prema etici služenja. Franjo je govorio da crkveni pastiri moraju imati "miris ovaca“ te uvijek ostati blizu Božjeg naroda.

Progresivni papa

Franjo se s pravom može smatrati najprogresivnijim papom u dvije hiljade dugoj istoriji katoličanstva. Njegov pristup katoličkoj vjeri bio je inkluzivan, naglašavajući socijalnu pravdu, saosjećanje prema siromašnima i važnost međureligijskog dijaloga. Njegov pontifikat obilježila je posvećenost reformama unutar Crkve i otvorenost prema marginaliziranim skupinama društva.

Franjo je snažno propagirao ekološku svijest, pozivao je na odgovornost prema okolini i isticao klimatske promjene kao moralno pitanje. Smatrao je da je briga za planetu neraskidivo povezana s brigom za najslabije i najsiromašnije u društvu.

Neiscrpno je zagovarao mir u svijetu, uvijek tražeći mirno rješenje sukoba, iako su njegovi komentari o ratu u Ukrajini i Gazi naišli na osude raznih nacionalista.

Reforma crkve

Jedan od ključnih aspekata Franjovog svjetonazora bila je otvorenost prema drugim religijama i podsticanje međureligijskog dijaloga. Njegovi susreti s muslimanskim, jevrejskim i pravoslavnim vođama pokazali su nastojanja da se izgradi most razumijevanja i mira među različitim vjerama.

Papa Franjo se zalagao za reformu unutar Katoličke crkve, tražio je veću transparentnost i odgovornost, osobito u borbi protiv seksualnog zlostavljanja i korupcije. Takođe je nastojao decentralizovati moć u Vatikanu i omogućiti veću ulogu laicima u crkvenim pitanjima.

Franjo je posebnu pažnju dao ženama. Iako je odbacio mogućnost ženskih sveštenika, na funkcije u crkvi imenovao je najviše žena od svih papa dosad. Postavio je niz liberalnih i progresivnih kardinala i biskupa širom svijeta, trajno promijenivši sliku Katoličke crkve.

Novi odnos prema marginalizovanima

Za razliku od svojih prethodnika, Franjo je pokazao veću fleksibilnost prema osjetljivim društvenim pitanjima poput prava LGBTQ+ osoba, migranata i manjina. 

- Ako je neko homoseksualac i ljubi Boga, ko sam ja da mu sudim- govorio je.

Pozivao je na saosjećanje i prihvatanje svih ljudi, nezavisno o njihovom životnom putu i pozadini. Svakog Velikog četvrtka prao je noge zatvorenicima u rimskim zatvorima.

Franjo je opisivao seksualni užitak kao "dar od Boga" u kojem treba uživati s mjerom. Dodao je da "u hiršćanstvu ne postoji osuda seksualnog nagona" i da je iskustvo zaljubljenosti "jedan od najčišćih i najljepših ljudskih osjećaja", koji je i sam prema priznanju doživio u mladosti.

Papa se protivio abortusu smatrajući ga ubistvom, no nikada nije tražio njegovu zabranu.

Crkva u modernom dobu

Vodeći se načelima Drugog vatikanskog koncila, papa je Katoličku crkvu približio modernom dobu, odbacujući klerikalizam kao zaostalu ideju iz srednjeg vijeka.

Za instituciju za koju se zna reći da vjekovima kasni za savremenim dobom, Franjo je uz Pija VI i Jovana XXIII onaj koji je učinio najveće iskorake da crkva ulovi korak s vremenom u kojem žive njeni vjernici. 

Papa Franjo ostavlja crkvu koja je bliža ljudima i usmjerenija na pravdu, milosrđe i inkluzivnost, a preostaje da se vidi hoće li njegovi nasljednici nastaviti tim putem.

Horhe Bergoljo biće i prvi papa od Lava XIII koji će biti sahranjen izvan Vatikana. Na vlastiti zahtjev promijenio je tradiciju sahrane tako da on neće uključivati tradicionalna tri kovčega, a njega će umjesto toga sahraniti u jednostavnom drvenom kovčega.