Lideri NATO-a sjutra na samitu koji može biti istorijski – ili obilježen podjelama

Predsjednik Sjedinjenih Američkih Država Donald Tramp i njegovi saveznici iz NATO-a sastaće se u utorak na samitu koji bi mogao da ujedini najveću bezbjednosnu organizaciju na svijetu oko novog cilja za izdvajanja u odbranu — ili da dodatno produbi podjele među 32 saveznice.

Prije samo sedam dana situacija je djelovala obećavajuće. Generalni sekretar NATO-a Mark Rute bio je optimista da će evropske članice i Kanada prvi put pristati da izdvajaju za odbranu najmanje onoliko koliko to procentualno čini i američka ekonomija.

Međutim, Španija je zatim odbila novi cilj NATO-a, prema kojem bi svaka zemlja trebalo da izdvaja pet odsto bruto domaćeg proizvoda (BDP) za odbranu, nazivajući taj zahtjev „nerealnim“. Na tom procentu insistira i Tramp. Alijansa funkcioniše po principu konsenzusa, što znači da je potrebna saglasnost svih članica.

Dan kasnije, Tramp je poručio da SAD ne bi trebalo da se pridržavaju tog cilja.

- Mislim da mi ne treba, ali oni bi trebalo - kazao je Tramp, pritom oštro kritikujući vladu premijera Pedra Sančeza

- NATO će morati da se pozabavi Španijom. Španija je oduvijek bila jedan od najslabijih platiša – kazao je Tramp, takođe kritikujući i i Kanadu, nazvavši je „slabim platišom“.

Prema podacima NATO-a, Španija je prošle godine bila zemlja sa najmanjim izdvajanjima u Alijansi, trošeći manje od 2% svog BDP-a na odbranu, dok je Kanada izdvajala 1,45%.

Ubrzo nakon toga, Tramp je naredio bombardovanje nuklearnih postrojenja u Iranu. Podsjećanja radi, rat koji su Sjedinjene Države predvodile protiv Iraka 2003. godine duboko je podijelio NATO, kada su Francuska i Njemačka bile protiv vojne intervencije, dok su Velika Britanija i Španija tada stale uz Vašington.

Evropski saveznici i Kanada takođe žele da Ukrajina bude centralna tema samita, ali postoji bojazan da Tramp ne želi da ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski preuzme svu pažnju.

Decenije međusobne bezbjednosti

Samit u Hagu trajaće svega dva dana - neformalna večera planirana je za utorak, a radna sesija za srijedu ujutru. Već je pripremljena vrlo kratka zvanična izjava sa samita, kako bi se izbjeglo da okupljanje bude ugroženo zbog prepirki oko formulacija ili detalja.

Iako je format ovog samita sažet, njegove posljedice mogle bi se osjećati godinama.

Sjevernoatlantska alijansa osnovana je 1949. godine, kada je 12 država udružilo snage kako bi se suprotstavile prijetnji koju je tada SSSR predstavljao evropskoj bezbjednosti, uz snažno američko vojno prisustvo u Evropi.

Suočavanje sa Moskvom ugrađeno je u temelje NATO-a. Ali, održavanje mira van euroatlantskog prostora nije primarni zadatak Alijanse.

Danas NATO broji 32 članice, od kada je prošle godine pristupila i Švedska, zabrinuta zbog sve agresivnijeg ponašanja Rusije.

Kredibilitet Alijanse počiva na principu kolektivne bezbjednosti - članu 5 Vašingtonskog sporazuma - kojim se sve članice politički obavezuju da stanu u odbranu svake zemlje članice čiji suverenitet ili teritorija budu napadnuti. Tramp tvrdi da je posvećen tom principu, ali je u više navrata unosio sumnju u svoje stvarne namjere. Ipak, poručio je da SAD ostaju članica NATO-a.

NATO vodi civil, ali moć je u rukama SAD

Sjedinjene Američke Države su najmoćnija članica NATO-a. Troše daleko više novca na odbranu od svih ostalih saveznika, a njihova vojna sila značajno nadmašuje ostale članice. Tradicionalno, Vašington kroji ključne odluke Alijanse, ali je Tramp u velikoj mjeri povukao SAD iz te uloge.

Američki nuklearni arsenal ostaje ključni element odvraćanja potencijalnih protivnika.

Dnevnim radom NATO-a rukovodi Mark Rute, bivši premijer Nizozemske.

Kao najviši civilni zvaničnik Alijanse, Rute gotovo svakodnevno predsjedava sastancima ambasadora u Sjevernoatlantskom savjetu u Briselu, kao i sastancima ministara i lidera članica NATO-a. Takođe, vodi glavnu kancelariju NATO-a, sa zadatkom da gradi konsenzus i zastupa stavove svih članica.

Vojni štab NATO-a nalazi se u Monsu, u Belgiji, a njime uvijek komanduje visoki američki oficir.

Uloga Ukrajine na samitu je neizvjesna

S obzirom na to da Tramp insistira na većim izdvajanjima za odbranu, još nije jasno kakvu će tačno ulogu Ukrajina imati na samitu. Predsjednik Volodimir Zelenski jeste pozvan, ali nije poznato da li će imati svoje mjesto za NATO stolom, iako bi mogao učestvovati na večeri u utorak. Inače, rat Rusije protiv Ukrajine uobičajeno dominira ovim sastancima.

Šire posmatrano, NATO kao organizacija ne isporučuje oružje Ukrajini. NATO ne posjeduje sopstveno oružje. Kolektivno, Alijansa Ukrajini pruža samo neletalnu pomoć — gorivo, obroke za vojnike, medicinsku opremu, pancire, opremu za borbu protiv dronova i mina.

Međutim, pojedinačne članice šalju oružje. Evropski saveznici su u 2024. godini obezbijedili 60% ukupne vojne pomoći koju je Ukrajina dobila. NATO koordinira isporuke preko logističkog centra na granici sa Poljskom i organizuje obuke za ukrajinske vojnike.

Planovi NATO-a za raspoređivanje vojske

Ključni dio obaveza članica NATO-a jeste odvraćanje Rusije ili bilo kog drugog protivnika od bilo kakvog napada. Upravo zbog te zabrinutosti, Finska i Švedska su se nedavno priključile Alijansi.

Prema novim vojnim planovima NATO-a, u slučaju bilo kakvog napada — na kopnu, moru, u vazduhu ili u sajber prostoru — 300.000 vojnika trebalo bi da bude raspoređeno u roku od 30 dana. Ipak, stručnjaci sumnjaju da bi saveznici zaista mogli da mobilišu toliki broj vojnika.

Nije u pitanju samo broj ljudi i opreme. Protivnik bi bio manje sklon izazivanju NATO-a ukoliko vjeruje da će saveznici zaista upotrijebiti vojnu silu kojom raspolažu. Trampove prijetnje saveznicima - uključujući uvođenje carina - oslabile su efekat takvog odvraćanja.

SAD i dalje nose najveći teret

Zahvaljujući godinama visokih ulaganja u vojsku, američke oružane snage imaju više vojnika, savremenije oružje, ali i ključne kapacitete za transport i logistiku.

Ostale članice su tek u posljednjih nekoliko godina počele da povećavaju vojna ulaganja. Nakon godina rezanja budžeta, članice NATO-a su se 2014. obavezale da povećaju izdvajanja, poslije ruske aneksije Krima.

Nakon početka sveobuhvatne ruske invazije na Ukrajinu 2022. godine, NATO je postavio cilj da se 2% BDP-a izdvaja kao minimum za odbranu. Prošle godine, 22 zemlje su očekivano ispunile taj cilj, dok su prije deceniju to činile samo tri članice.

Na samitu u Hagu očekivalo se da saveznici dodatno povećaju izdvajanja na 3,5%, uz još 1,5% za unapređenje infrastrukture - puteva, mostova, luka, aerodroma - i pripremu društava za moguće buduće sukobe. Hoće li do toga doći, ostaje otvoreno pitanje.