Mirovni sporazum za Gazu označio bi politički kraj i za Hamas i za Netanjahua

Donald Tramp je, prema američkim izvorima, oštro napao Benjamina Netanjahua zbog pesimizma i odugovlačenja: "Dođavola, zašto si uvijek tako negativan?"

Uoči druge godišnjice terorističkog napada Hamasa na Izrael 7. oktobra 2023. i izbijanja rata, u trenutku koji se poklapa s 52. godišnjicom arapsko-izraelskog rata iz 1973., delegacije Izraela i Hamasa stigle su juče u Egipat na razgovore o detaljima predloženog američkog sporazuma o prekidu vatre. Dok svijet gleda prema Šarm el-Šeiku, izraelski posmatrači analiziraju stvarne izglede za mir i jedno ključno pitanje: hoće li rat doista završiti ili će premijer Benjamin Netanjahu ponovno izigrati sporazum i obnoviti sukob, kao što je to činio u prošlosti.

Višefazni proces

Kalil al-Haja, glavni pregovarač Hamasa, stigao je u Egipat na čelu delegacije koja sudjeluje u posrednim pregovorima o sprovođenju plana američkog predsjednika Donalda Trampa. Cilj je pregovora dogovoriti mehanizme prekida vatre, povlačenje izraelskih snaga i razmjenu talaca i zarobljenika. Izraelsku delegaciju predvodi ministar strateških poslova Ron Dermer. Tramp tvrdi da pregovori brzo napreduju, da je 90 odsto dogovora već postignuto, no njegova retorika varira između optimizma i prijetnji, dok Netanjahu, poznat po dvosmislenim izjavama, pokazuje hladan skepticizam. U posljednjem obraćanju izjavio je kako "nije uvjeren da će Hamas osloboditi izraelske vojnike", čime je smanjio očekivanja i poslao signal da ne namjerava olako pristati na kompromis.

Uprkos američkom pritisku, pregovori su složeni. Sporazum predviđa višefazni proces, pri čemu je prva faza – prekid vatre i razmjena talaca i zarobljenika – već naišla na sporne tačke. Izrael je spreman osloboditi 250 palestinskih zatvorenika, ali odbija pustiti vodeće figure poput Marvana Barghoutija, Ahmeda Sadata i Abdulaha Barghoutija. Hamas insistira na jasnim kriterijumima razmjene prema stažu i dobi zatvorenika, dok je Netanjahu izričito obećao da ih nikada neće osloboditi. Hamas zahtijeva i povlačenje izraelskih tenkova iz urbanih područja kako bi se omogućila dostava pomoći. Istovremeno traži da se broj kamiona s humanitarnom pomoći poveća na 400 dnevno, što bi omogućilo djelimično ublažavanje humanitarne katastrofe u Pojasu Gaze.

Prema američkom portalu Axios, napredak u sprovođenjuTrampovog plana zasad se ocjenjuje pozitivno, a Vašington ulaže maksimalne napore kako bi proces uspio. Američki izaslanici Stiv Vitkof i Jared Kušner trebali bi se pridružiti pregovorima, čime bi se dodatno pojačao pritisak na obje strane. Tramp i njegov državni sekretar Rubio ponavljaju da se radi o ''istorijskoj prilici" i tvrde da su svi ključni elementi dogovoreni. No izraelski list Haaretz upozorava da su prepreke brojne, a Netanjahua mnogi u Izraelu optužuju za prikrivene motive. Vojni analitičar Amos Harel piše da bi Netanjahu mogao sabotirati dogovor kako bi sačuvao vlastitu političku poziciju i pripremio teren za nove izbore, budući da je njegovo političko preživljavanje povezano s nastavkom rata.

Trampov plan predviđa demilitarizaciju Gaze, formiranje privremene administracije pod palestinskim okriljem i isključivanje Hamasa iz političkog života, osim ako se njegovi članovi ne odreknu nasilja i ne predaju oružje. Hamas je voljan sudjelovati u "sveobuhvatnom palestinskom nacionalnom okviru" koji bi odlučivao o budućnosti teritorija, ali odbija potpuno razoružanje. U izraelskim desničarskim krugovima takva mogućnost izaziva bijes. Ministar nacionalne sigurnosti Itamar Ben-Gvir izjavio je da "ni pod kojim uslovima Izrael ne može pristati na scenario u kojem Hamas preživljava kao politička sila". Zaprijetio je ostavkom, što bi moglo srušiti Netanjahuovu krhku koaliciju – najdesniju u istoriji Izraela.

Netanjahu se tako našao između snažnog američkog pritiska i političke pobune unutar vlastite vlade. Tramp ga je, prema američkim izvorima, u privatnom razgovoru oštro napao zbog pesimizma i odugovlačenja: "Dođavola, zašto si uvijek tako negativan?" Trampova ljutnja odražava frustraciju Vašingtona zbog izraelskog odugovlačenja jer Bijela kuća želi okončanje rata koje bi predstavljalo vanjskopolitičku pobjedu za američkog predsjednika. Netanjahu, međutim, vidi nastavak rata kao politički spas – produžetak izvanrednog stanja koje mu omogućuje da zadrži kontrolu nad krajnjom desnicom i izbjegne odgovornost za sigurnosni fijasko 7. oktobra 2023. godine.

S druge strane, izraelska javnost sve više gubi strpljenje. Porodice talaca otvoreno optužuju vladu za neuspjeh u oslobađanju njihovih najbližih. Istovremeno, nastavljanje rata moglo bi imati ozbiljne diplomatske posljedice. Saudijska Arabija i Indonezija, koje su razmatrale pridruživanje Abrahamovim sporazumima, vjerojatno bi odustale ako se izraelske operacije u Gazi nastave, čime bi propala američka strategija normalizacije odnosa s Izraelom. Nastavak rata mogao bi dodatno produbiti jaz između Izraela i njegovih zapadnih saveznika, posebno ako civilne žrtve u Gazi nastave rasti.

Radikali diktiraju uslove

Unutarnje napetosti u izraelskoj koaliciji dodatno kompliciraju situaciju. Ministar financija Bezalel Smotrich i Ben-Gvir poručuju da Netanjahu smije sprovesti samo prvu fazu sporazuma, ali bez zaustavljanja vojnih udara. Ako se premijer odluči na kompromis, rizikuje raspad vlade i prevremene izbore; nastavi li rat, riskira gubitak međunarodne potpore i još veći građanski bunt. Hamas, s druge strane, pokušava balansirati između pritiska da pokaže fleksibilnost i potrebe da očuva svoj autoritet među Palestincima, koji u njemu vide jedinu silu sposobnu pružiti otpor izraelskoj okupaciji.

Pregovori u Egiptu možda su posljednja prilika za prekid dvogodišnjeg krvoprolića u Pojasu Gaze. Ipak, ishod zavisi o političkoj volji Benjamina Netanjahua, koji balansira između pritiska saveznika i želje da zadrži vlast održavanjem ratnog stanja, kao i o volji Hamasa da dobrovoljno nestane sa scene. Tramp nastoji iskoristiti trenutak kako bi se prikazao kao mirotvorac, no njegove kontradiktorne izjave i impulsivnost stvaraju dodatnu nestabilnost. Ako dogovor propadne, obje će strane prebacivati krivnju na druge, dok će palestinski civili ponovno snositi najveći teret.