Od Trampovih uobičajenih laži, važniji je njegov poriv da svijetu i pristalicama nametne alternativnu viziju stvarnosti

Piše: Džejms B. Foli

Dr. Erika MekEntarfer ime je slabo poznate birokratkinje koja je do prošle nedjelje vodila jednu gotovo anonimnu američku vladinu agenciju – Biro za statistiku rada (BLS). I dalje je nepoznata, ali, nažalost, više nije na čelu pomenute agencije jer ju je predsjednik Tramp žurno smijenio. Njen "zločin": BLS je prošlog petka objavio procjenu da je američka ekonomija u julu dodala samo 73.000 novih radnih mjesta, što je ispod očekivanja. Podaci su takođe pokazali da je do povećanja broja radnih mjesta djelimično došlo u sektoru usluga i zdravstva, ali ne i u prerađivačkoj industriji – što je zabrinjavajući znak za opšte zdravlje ekonomije. Na kraju, BLS je naniže revidirao i svoje prethodne procjene o broju novih radnih mjesta za maj i jun, i to za čak 250.000.

Statistike koje ukazuju na posrtanje ekonomije prirodno su neugodne svakom predsjedniku; one su gorivo za opoziciju i mjera odgovornosti prema biračima. No odgovorni lideri u normalno funkcionišućoj demokratiji nemaju izbora osim suočiti se s neugodnim podacima – oni su jednostavno dio stvarnosti, poput vremenskih prilika: o njima se može žaliti, ali ih se ne može poricati. Donald Tramp, međutim, nije tipičan lider i nastoji Sjedinjene Države pretvoriti u atipičnu demokratiju. Njegova reakcija na loše ekonomske podatke bila je poricanje stvarnosti: nazivajući statistiku rada "namještenom", otpustio je jadnu dr. MekEntarfer, koja nije bila lično odgovorna za izvještaj koji su izradili tehnički stručnjaci prema ustaljenim procedurama. Sami sirovi podaci, naravno, proizvod su ekonomske stvarnosti. "Nemoj ubiti glasnika" američka je poslovica, često korišćena kad je riječ o onima koji donesu loše vijesti. Predsjednik Tramp ovog je puta – ubio glasnika.

Premda šokantan, ovaj čin tipičan je za njega. Trampova predanost istini u najboljem je slučaju povremena. Više od njegovog uobičajenog laganja zabrinjava njegova potreba za stvaranjem alternativnih verzija stvarnosti i pokušaji da ih nametne svijetu – ili makar svojim lakovjernim pristalicama. Psihički nesposoban da prihvati poraz na izborima 2020. od Džoa Bajdena, Tramp je taj rezultat pretočio u fikciju. Nikada nije mogao priznati da je Rusija 2016. intervenisala u njegovu korist protiv Hilari Klinton; sada Trampov direktor Nacionalne obavještajne službe izmišlja suprotnu stvarnost prema kojoj su predsjednik Obama i njegovi saradnici na izdajnički način skovali ono što Tramp naziva "ruska prevara". Takva iskrivljavanja stvarnosti karakteristična su za autoritarne režime, ali su pogubna za demokratiju, koja zavisi od diskusije zasnovane na činjenicama.

U praktičnom smislu, Trampov napad na vjerodostojnost BLS-a mogao bi narušiti povjerenje u američke ekonomske podatke na koje se oslanjaju brojne institucije u SAD-u i svijetu. Ovaj incident još jednom pokazuje predsjednikovu duboku nesigurnost i psihološku krhkost, što dovodi u pitanje kako bi reagovao suočen sa svjetskom krizom ili trajnim nepovoljnim okolnostima. Nezavisno od svoje panike, Tramp je imao razloga da bude zabrinut zbog dokaza o usporavanju ekonomije. BLS-ov izvještaj za jul možda će kasnije biti revidiran, ali ako se potvrdi trend sporijeg rasta, to bi moglo potkopati opravdanost njegovih omiljenih carinskih politika. U najboljem slučaju, carine na uvoz u SAD uskoro će biti barem 10 do 15 procenata više na nivou svih proizvoda, a znatno veće za određene zemlje i proizvode. To znači da će cijene za američka domaćinstva, preduzeća i potrošače gotovo sigurno porasti u narednim mjesecima, što bi moglo biti politički opasno za Trampa. U velikoj mjeri je izabran zahvaljujući obećanju da će preokrenuti inflaciju iz Bajdenove ere. Ako zbog njegovih politika inflacija ponovo snažno poraste, to bi moglo postati pitanje koje bi konačno moglo okrenuti MAGA bazu protiv njega.

Ova opasnost objašnjava i zašto predsjednik prijeti otkazom još jednom stubu američke – i globalne – ekonomije, predsjedniku Federalnih rezervi (centralnog bankarskog sistema) Džeromu Pauelu. Tramp očajnički želi da "Fed" snizi kamatne stope kako bi podstakao rast, ali Pauel odolijeva pritiscima i drži stope stabilnim. On radije čeka kako bi procijenio inflatorni uticaj novih carina prije eventualnog dodavanja podsticaja ekonomiji, što samo po sebi može potaknuti inflaciju. S druge strane, negativni izvještaji o zapošljavanju obično bi naveli "Fed" na snižavanje stopa. U konačnici, moguć je najgori scenario za ekonomske donosioce odluka – stagflacija, odnosno istovremena recesija i inflacija. SAD još nije u toj fazi, ali za njeno izbjegavanje mogla bi biti potrebna fleksibilnost sa svih strana – snižavanje carina radi suzbijanja inflacije i snižavanje kamatnih stopa radi jačanja rasta.

No predsjednik ne pokazuje znake popuštanja kada je riječ o carinama. Naprotiv, uživa u, čini se, uspješnim nedavnim pregovorima s ključnim trgovinskim partnerima, uključujući Japan, Južnu Koreju i Evropsku uniju. Dogovor s EU bio je naročito jednostran u korist SAD-a i naišao je na kritike francuskih i njemačkih lidera – carine na američki izvoz u Evropu su ukinute, dok će većina evropskog izvoza u SAD biti oporezovana carinom od 15%. Unija se takođe obavezala da će kupiti američke energetske proizvode u vrijednosti od 750 milijardi dolara i uložiti dodatnih 600 milijardi dolara u SAD. Evropska unija branila je sporazum tvrdeći da će time ispraviti dugogodišnju trgovinsku neravnotežu sa SAD-om te je uspjela zadržati pristup važnom američkom tržištu po relativno niskoj tarifi u poređenju s carinom od 30% koju bi Tramp inače nametnuo za evropski izvoz. Ulaganja i kupovne obaveze prije svega su politički dogovori koji se možda nikada i ne realizuju.

U međuvremenu Tramp je nametnuo drastične carine Brazilu (do 50%), Kanadi (35% na određene proizvode), Indiji (25%), Švajcarskoj (39%) i Kini (25% na većinu izvoza). Zaista je iznenađujuće što Tramp sada primjenjuje svoju taktiku i prema Rusiji. Prošle nedjelje iznenada je objavio da je skratio rok sa 50 na 10 dana za Rusiju da prihvati prekid vatre u Ukrajini, u protivnom će biti uvedene ekonomske sankcije protiv ruskih saveznika poput Indije i Kine zbog kupovine ruske energije. Takođe je otkrio da je naredio premještanje dvije američke nuklearne podmornice kao odgovor na provokativne izjave bivšeg ruskog predsjednika Dmitrija Medvedeva.

Mediji su takođe izvijestili da su Sjedinjene Države prvi put u više od 15 godina premjestile taktičko nuklearno oružje – termonuklearne bombe B61-12 – u vojnu bazu u Ujedinjenom Kraljevstvu. Predsjednikov izaslanik Stiv Vitkof stigao je juče na pregovore s Vladimirom Putinom u posljednjem pokušaju dogovora prije isteka novog Trampovog roka. Stručnjaci su veoma skeptični da je Putin spreman da odustane od ratnih ciljeva, ali sumnjaju i u Trampovu spremnost za stvarno pooštravanje sankcija Rusiji. Uistinu je nemoguće predvidjeti što će ovaj tajanstveni čovjek učiniti, no čini se da njegovi posljednji odlučni potezi prema Rusiji ipak nijesu bez značaja.