Sa čekićem u ruci, Tramp potkopava moć pokornog Kongresa

- Gospodine predsjedniče, ovo je čekić koji je korišćen prilikom usvajanja 'velikog, prelijepog zakona' - rekao je predsjednik američkog Predstavničkog doma Majk Džonson na ceremoniji potpisivanja u Bijeloj kući povodom Dana nezavisnosti.

- Želim da ga imate - dodao je.

Predaja čekića posebno je obradovala predsjednika Donalda Trampa, koji je, sjedeći za stolom na otvorenom, odmah isprobao poklon udarivši njime nekoliko puta.

Taj trenutak ostavio je upečatljiv trag na istorijski dan. Gesta je bila tradicionalni čin počasti, od jednog lidera ka drugom, i označila je prekretnicu u kojoj je prioritetna zakonodavna inicijativa Republikanske partije postala zakon. Ali, simbolika tog čina jasno je ukazivala i na prenos političke moći – sa Kapitol hila ka Bijeloj kući, jer pokorni Kongres sve više prepušta svoje nadležnosti predsjedništvu.

Kongres ispunjava Trampove zahtjeve

Od povratka Trampa u Bijelu kuću u januaru, a naročito u posljednjim nedjeljama, republikanci koji kontrolišu Predstavnički dom i Senat pokazuju izuzetnu spremnost da ispune želje predsjednika iz svojih redova, bez obzira na moguće posljedice po sebe, svoje birače i samu instituciju Kongresa.

Republikanci su požurili da do Trampovog roka, Dana nezavisnosti, na njegov sto stigne veliki paket poreskih olakšica i smanjenja državne potrošnje. Senatori su ubrzano potvrdili skoro sve Trampove kandidate za članove kabineta, uprkos ozbiljnim rezervama prema Robertu F. Kenediju Mlađem kao sekretaru za zdravstvo, Pitu Hegsetu na čelu Pentagona i drugima. Republikanci u Predstavničkom domu podržali su Trampovu inicijativu za istrage njegovih političkih protivnika, uključujući i istragu o korišćenju automatskog potpisa (autopen) od strane demokratskog predsjednika Džoa Bajdena.

Istovremeno, Kongres je zakočio donošenje jednog od sopstvenih prioriteta - zakona o oštrim sankcijama Rusiji zbog rata u Ukrajini - nakon što je Tramp saopštio da daje predsjedniku Vladimiru Putinu dodatnih 50 dana za pregovore o miru, čime su ugašene nade u brže okončanje sukoba.

Protekle nedjelje, Kongres je opet bio na ispitu, kada je ispunio Trampov zahtjev da povuče oko devet milijardi dolara iz prethodno usvojenog budžeta - uključujući sredstva za javni servis i pomoć inostranstvu. Bio je to rijedak predsjednički zahtjev koji predstavlja izazov ovlašćenju zakonodavne grane vlasti da upravlja budžetom - mehanizam koji decenijama nije bio korišćen.

Pritisak na republikance ostavlja tragove

- Mi smo zakonodavci. Trebalo bi da donosimo zakone - izjavila je pobunjena republikanska senatorka Liza Murkovski iz Aljaske, odbivši da podrži zahtjev Bijele kuće za ukidanje sredstava Nacionalnom javnom radiju i drugim programima.

- Sada dobijamo instrukcije iz Bijele kuće: ‘Ovo je prioritet. Hoćemo da ga sprovedete. Vratićemo vam se s novim talasom.’ Ja to ne prihvatam - rekla je ona.

Kongres, grana vlasti kojoj su američki osnivači dali prvo mjesto u Ustavu, ponovo se nalazi na raskrsnici. Tokom Trampovog prvog mandata, republikanci su, uplašeni njegovim bijesnim objavama na društvenim mrežama, kritike zadržavali za sebe. Oni koji su govorili - poput Liz Čejni iz Vajominga i Mita Romnija iz Jute - više nisu na Kapitol hilu.

Bivši republikanski senator Džef Flejk iz Arizone, koji je još 2017. najavio da se neće kandidovati za reizbor, apeluje na republikance da nađu drugačiji put.

- Groznica još nije prošla. U današnjoj Republikanskoj partiji, glasati po sopstvenoj savjesti je praktično diskvalifikujuće - napisao je nedavno u Njujork tajmsu.

Težnja ka ‘normalnom’ Kongresu

Ovaj put, hodnicima Kongresa šetaju brojni republikanci koji su politički stasali uz Trampov pokret „Učinimo Ameriku ponovo velikom“ (MAGA) i koji svoje karijere duguju upravo predsjedniku. Mnogi od njih oponašaju njegovu retoriku i politički stil dok oblikuju sopstveni identitet.

Nova generacija republikanskih lidera, poput Džonsona u Predstavničkom domu i lidera većine u Senatu Džona Tuna, sve više se oslanja na Trampa. Iskorišćavaju moć predsjedništva kako bi sklapali dogovore, usmjeravali neodlučne poslanike i senatore i određivali dinamiku rada.

Džonson, republikanac iz Luizijane, otvoreno je govorio o svojoj želji za „normalnim Kongresom“. Ali, u nedostatku takvog, on se oslanja na Trampa kako bi održao kontrolu. Kada su republikanci zapeli oko zakona o regulisanju kriptovaluta - Trampovog prioriteta – predsjednik je bio taj koji se lično sastao s protivnicima zakona u Ovalnom kabinetu, dok se Džonson uključio putem telefona.

Rezultat je očigledna neravnoteža moći, pri čemu izvršna vlast sve više dominira, dok zakonodavna blijedi. Sudska grana ostala je jedina prepreka - preopterećena stotinama tužbi koje osporavaju poteze administracije.

- Genijalnost našeg Ustava leži u podjeli vlasti - izjavila je bivša predsjednica Predstavničkog doma, Nensi Pelosi iz Kalifornije, u emisiji „Jutra sa Zerlinom“ na radiju SiriusXM.

- To što republikanci u Kongresu toliko ignorišu instituciju koju predstavljaju, i što su praktično rastopili moć funkcije predsjedavajućeg doma i senatskog lidera - sve zarad udovoljavanja izvršnoj vlasti - to je zaista zabrinjavajuće - rekla je ona.

Suprotstavljanje Trampu ima svoju cijenu

Republikanski senator Tom Tilis iz Sjeverne Karoline trpio je Trampove kritike jer se protivio zakonu o poreskim olakšicama i rezovima. Izrazio je zabrinutost zbog smanjenja sredstava bolnicama, ali je Tramp zaprijetio da će voditi kampanju protiv njega. Tilis je potom saopštio da se neće kandidovati za reizbor 2026. godine.

Senatorka Suzan Kolins iz Mejna, takođe republikanka, glasala je protiv tog zakona i paketa budžetskih rezova, uprkos Trampovim prijetnjama da će „kazniti“ svakoga ko se usprotivi.

Jedan republikanac, kongresmen Tomas Mesi iz Kentakija, izgleda da ne posustaje. Nedavno je predložio zakon koji bi primorao administraciju da objavi dosijee o Džefriju Epstinu, uprkos Trampovom oklevanju da to učini.

- Nigdje u Ustavu ne piše da ako predsjednik nešto želi - to morate da učinite - poručio je demokratski senator Brajan Šac sa Havaja, u govoru pred Senatom.

- Ne moramo ovo da radimo. Ne moramo da djelujemo kao da je ovaj čovjek toliko moćan da mu je sve dopušteno – kazao je on.