Sjetite se Porfirija, kada su hrvatski ljevičari ispali tragično naivni
Portal ETV
Plenković i Obuljen nastaviće da finansiraju lijeve uhljebe, udruge, medije, SNV i Pupovca. Jer moraju. Zauzvrat, oni će njega i HDZ rušiti zbog “fašizacije”.
Da, da. Ipak njih boli Vukovar i vukovarske žrtve. Uvijek nekako s novembrom počinju da kljucaju po simbolizmu Vukovara, koji za njih održava taj nacionalni osjećaj i prkos Hrvata, njima toliko nepodnošljiv. Ove su se godine posebno raskokodakali, ali su pametniji. Više ne rade to, što bi rekli Dalmatinci, grezo, grubo i primitivno, kao prije par godina, kada su čak psovački poručili: “Jebo vas Vukovar.” Psovki sada nema, ali “satira” je ostala. Kažu sada lijevi uhljebi iz kulturnjačkih udruga i medija da je njima svima, kao i Srbima u Hrvatskoj, suspendovana sveobuhvatna sloboda, ukinuta im ljudska i kulturna prava, pravo na slobodu izražavanja, otkazane brojne izložbe, tribine, književne večeri i folklorne manifestacije.
Jer je novembar. Ne kažu, međutim, da im državni novac i dalje uredno pristiže. A pritječu im stotine miliona eura svake godine. I u novembru. O tome da njihovo postojanje, djelovanje i slobodu izražavanja godinama finansira država — konkretno već tri mandata HDZ-a — oni neće reći ni riječ. Pogotovo ne sada, kada su u “slobodarskom” i “revolucionarnom” zanosu usmjereni baš na rušenje Plenkovićeve koalicione vlasti HDZ-a i DP-a, zbog “fašizacije”, suspendovanja Republike, demokratije, Ustava. Kako sada spominjati taj novac, jer, zaboga, kakva je to “ustaška vlast” koja i dalje redovno finansira sve te silne lijeve uhljebe, njihove kulturnjačke događaje, festivale, zabave, književne večeri, tribine, knjige i prevode. I da, nastavlja finansirati izgradnju oko 40 srpskih kulturnih centara širom Hrvatske, bez obzira na kontroverzne sadržaje koji iz tih centara sada izbijaju kao gljive nakon kiše.
Ostaje pitanje: da li je do polarizacije u hrvatskom društvu došlo nakon Thompsona, ili je Thompsonovo ljeto 2025. reakcija na polarizaciju koja je došla slijeva i koja bi Hrvatsku opet željela vidjeti, ako ne kao neki regionalni privjesak, onda kao “modernu”, anacionalnu i ateističku državu. Polarizacija ostaje i sada je već jasno da će se ona nastaviti produbljivati. To će svakako imati uticaja na političku scenu i formiranje oštro suprotstavljenih tabora, čemu ćemo svjedočiti na parlamentarnim izborima 2028. ili ranije. Polarizacija koja bi ideološki bila sve ekstremnija ne odgovara vladajućem HDZ-u, jer se smanjuje prostor i mogućnost za nastavak politike umjerenog desnog centra. Ona, pak, odgovara bloku SDP–Možemo!, koji će nastaviti širiti svoj lijevi cordon sanitaire prema “snagama fašizacije”. I dok će s jedne strane Plenkovićev HDZ optuživati zbog fašizacije, s druge strane desnije političko i biračko tijelo Hrvatske sve će ih više prozivati zato što finansiraju anacionalnu političku ljevicu i gradnju 40 srpskih kulturnih centara, što kod tog biračkog tijela izaziva veliku sumnjičavost.
Činjenica je da Vlada RH velikim novcem redovno finansira stotine kulturnjačkih udruga koje su, ispostavilo se, u ogromnoj većini ljevičarske, čak ultraljevičarske. Država to čini jer joj je dužnost finansirati i tzv. civilno društvo. Hrvatska je posebnost u tome što su se u te udruge uglavnom infiltrirali ljevičari. Otkako se pojačalo finansiranje, stvorena je cijela paukova mreža raznih takvih udruga, tribina, manifestacija, filmskih i drugih festivala, koja je prekrila cijelu Hrvatsku. Da nije bilo frke oko onog festivala u Benkovcu, ne bi se ni znalo da su se lijevi infiltrirali čak i u jednom Benkovcu, u kojem živi ortodoksno desni birački puk. Desnih kulturnjačkih udruga, pak, mnogo je manje, ako ih uopšte ima, i one prolaze daleko trnovitiji put do državnog novca. Stoga nije čudno da ritam kroz medije i kulturu nameće ljevica. Koja će tu uvijek spomenuti i Pupovčeve Srbe. Uzeće ih u zaštitu čak i kada naprave izložbu posvećenu jednom od tvoraca Memoranduma SANU, Medakoviću će tepati da je bio dobri, nježni djedica, a sigurno će naći koju lijepu riječ i za manifestaciju SKC-a iz Pule, gdje je Vlaho Bukovac smješten među srpske slikare. Namjera je da se Pupovac prebaci u antihadezeovski tabor.
Plenković i Obuljen su, dakle, izdašno finansirali brojne lijeve uhljebe smatrajući valjda da će ih udobnost uspavati. Isti je pristup prema SNV-u i Pupovcu. Morali su izaći iz Vlade, ali zato su dobili koji milion eura više.
Što se hrvatske ljevice tiče, ona ne prihvata ni novije istorijske lekcije. Prije nekoliko godina, prije nego što je postao patrijarh SPC-a, Porfirije je bio od njih proglašavan čovjekom mira i s tim se “mirotvorcem” svakog vikenda družilo. Bila je stvar prestiža u zagrebačkim i hrvatskim kulturnjačkim krugovima reći da te je pozvao Porfirije. A kada se Porfirije preselio u Beograd i pretvorio u jednog od glavnih protagonista velikosrpstva, u tim krugovima prestalo se o njemu govoriti. Ne mogu ga kritizirati, jer bi priznali da ih je “mirotvorac” namagarčio, a sami ispali tragično naivni. Frustraciju i ljutnju radije su preusmjerili na “fašistoide” iz Banskih dvora. Boli ih briga, novac i dalje pristiže, jer bi suspenzija bila “gušenje slobode izražavanja”. To se nekada zvalo saradnja s režimom.
