Stručnjak za RSE: Iran ubrzava izgradnju podzemnog nuklearnog postrojenja nakon američkih napada

Američki napadi na tri iranska nuklearna postrojenja u junu usporili su nuklearni program, vjerovatno uništili iranske zalihe visoko obogaćenog uranija i efektivno zaustavili aktivnosti obogaćivanja.

Napadi su naveli Iran da preispita svoju nuklearnu strategiju, a nakon što je u oktobru proglasio kraj međunarodnog nadzora nad svojim nuklearnim programom zbog isteka sporazuma iz 2015. godine, Teheran – koji tvrdi da nikada nije i neće nastojati da militarizuje svoj nuklearni program – sada djeluje uz stratešku netransparentnost.

Nedavne satelitske snimke koje su analizirali stručnjaci iz Centra za strateške i međunarodne studije (CSIS) sa sjedištem u Vašingtonu sugeršu da, iako na tri lokacije u Isfahanu, Natanzu i Fordou gotovo da nema aktivnosti, Iran je pojačao izgradnju na lokaciji ukopanoj u planinu Pikakse blizu Natanza.

Iran je počeo graditi postrojenje 2020. godine nakon požara u objektu za obogaćivanje u Natanzu.

Isprva se smatralo da je riječ o postrojenju za sklapanje centrifuga, ali nedavni razvoj događaja sugeriše da Teheran možda proširuje svoje prvobitne planove za tu lokaciju, prema riječima Džozefa Rodžersa, zamjenika direktora CSIS-ovog Projekta o nuklearnim pitanjima.

Rodžers je 11. novembra razgovarao za Radio Farda RSE-a.

Radio Farda: Možete li ukratko objasniti šta ste vidjeli na satelitskim snimcima koje ste analizirali?

Rodžers: Dobili smo nedavne satelitske snimke nakon američkih napada u junu i pratimo tri lokacije koje su SAD pogodile: Isfahan, Natanz i Fordou.

Ono što vidimo jeste da na tim lokacijama nema mnogo aktivnosti. Zapravo, još ima ruševina na putevima ispred mnogih zgrada u Fordou i Isfahanu, što ukazuje da nema opsežnih napora za oporavak i spašavanje materijala ili opreme iz zgrada, jer bi to zahtijevalo prolazak kamiona, a oni ne mogu proći kroz te ruševine.

Ali ono što vidimo jeste da južno od Natanzu traje izgradnja podzemnog postrojenja. Čini se da je nakon napada u junu izgradnja na toj drugoj lokaciji, poznatoj kao Pikakse planina, znatno ubrzana.

Radio Farda: To je isto postrojenje o kojem smo ranije čuli, prije junskog rata?

Rodžers: Tačno. Izgradnja je zaista ubrzana. Izgleda da kopaju duboko u planinu. Još se radi na podzemnim tunelima u planini Pikakse. Takođe se gradi sigurnosna ograda oko perimetra. To bi moglo biti motivisano sigurnosnim razlozima, kako bi se spriječilo da [izraelski] Mosad ili druge obavještajne agencije postave opremu na planinu. Možda pokušaju ubaciti seizmičku opremu ili nešto slično u postrojenje.

Radio Farda: Hajde da se vratimo korak unazad. Zašto mislite da nema mnogo aktivnosti na tri lokacije pogođene u junu?

Rodžers: Mislim da to vodi ka širem pitanju o statusu iranskog nuklearnog programa, koji bih, ako moram opisati jednom riječju, nazvao – limbo.

Mislim da Iranci pokušavaju shvatiti šta dalje s programom. Umjesto da odmah naprave značajan napredak u obnovi postrojenja za obogaćivanje ili spašavanju opreme s lokacija koje su SAD pogodile, oni su se okrenuli izgradnji objekata poput Pikakse planine.

Trenutno je Iranu lakše graditi postrojenja koja bi se u budućnosti mogla koristiti za nuklearne aktivnosti, ali bez direktnog političkog troška koji bi nastao ako odmah krenu s nuklearnim aktivnostima.

Radio Farda: Spomenuli ste zaštitne mjere koje Iran poduzima na novoj lokaciji. Zar tri lokacije koje su SAD pogodile nisu imale slične mjere sigurnosti?

Rodžers: Postoji mnogo načina da zaštitite postrojenje od napada, i mnogo vrsta napada od kojih se želite zaštititi.

Na drugim iranskim nuklearnim lokacijama vidimo, na primjer, ograde i fortifikacije oko perimetra. To je vjerovatno zato što žele spriječiti strane špijune da postave opremu za nadzor na perimetru. Ako postavljate detektore radionuklida ili uređaje koji mogu slati podatke o onome što se dešava na lokaciji, onda vam trebaju ograde da to spriječite.

Dodatno, na planini Pikakse vidimo izgradnju duboko ukopanih tunela, što štiti od mnogih penetrirajućih bombi koje bi Izrael ili SAD mogli koristiti. Mislim da na ulazima u tunele vidimo ojačane ulaze koji zapravo imaju zakrivljenje. Ta zakrivljenost može spriječiti da, ako neko pokuša urušiti tunel ili detonirati eksploziv ispred ulaza, udarni talas uđe duboko u planinu – jer će se odbiti od zida umjesto da ide direktno unutra punom snagom.

Postoji mnogo različitih vrsta fortifikacija koje se koriste na vojnim lokacijama, a mnoge od tih karakteristika vidimo i na Pikakse planini.

Radio Farda: Neki izvještaji kažu da je lokacija Pikakse planirana kao novo postrojenje za obogaćivanje. Na osnovu vaših procjena, šta mislite da će biti svrha ovog objekta?

Rodžers: Godine 2020, kada je Iran započeo izgradnju lokacije, iransko rukovodstvo je reklo da će se koristiti za sklapanje centrifuga. Dakle, ne kao postrojenje za obogaćivanje, već za sklapanje centrifuga koje bi se koristile na drugim lokacijama za obogaćivanje.

Međutim, od napada u junu vidjeli smo mnogo više tunela unutar objekta. To bi moglo ukazivati na to da je Iran odlučio premjestiti dodatne aktivnosti dublje pod zemlju.

Jedna mogućnost je da Iran premjesti dio metalurgije i izrade nekih procesa koji su se odvijali u Isfahanu. Na primjer, preradu "yellow cake" (p. a. "žuta torta") u uranijum heksafluorid – gas koji se koristi za obogaćivanje uranija u centrifugama.

Mislim da je najgori mogući ishod ako Iran gradi neprijavljeno postrojenje za obogaćivanje na planini Pikakse. Ali to je zaista spekulativno.

Ponovo, jedino što je Iran službeno izjavio na nivou vlade jeste da će Pikakse planini biti korišten za sklapanje centrifuga. A ta aktivnost se ranije odvijala u Natanzu, ali je bila meta sabotaže 2020. godine.

Radio Farda: Kao potpisnica Ugovora o neširenju nuklearnog oružja (NPT), mislite li da će Iran početi obogaćivati uranijum na neprijavljenoj lokaciji? I ako to učini, šta bi to značilo za njegov status potpisnice NPT-a?

Rodžers: Ako Iran odluči prijaviti ili sprovoditi neprijavljeno obogaćivanje uranijuma na tajnoj lokaciji, to bi bio vrlo jasan prekršaj NPT-a i izazvao bi snažnu međunarodnu reakciju.

Mislim da, ako Iran krene s obogaćivanjem na neprijavljenom nivou, a Sjedinjene Države to otkriju, vjerovatnoća američke odmazde je vrlo visoka.

Na međunarodnom nivou, u kontekstu NPT-a, samo je mali broj zemalja pokušao razviti neprijavljene lokacije za obogaćivanje i provoditi obogaćivanje. Za sve njih se to završilo vrlo loše. Zato ne mislim da je to produktivan put za Teheran trenutno.

Ali ako se odluče na to, biće im vrlo teško da uspiju u tajnom programu. Vjerovatno je da bi Izrael i SAD to otkrili prilično brzo.

Izraelski i američki napadi bili su toliko efikasni jer je Mosad očigledno duboko infiltriran u iranski nuklearni program.

Radio Farda: Mislite li da će Iran, uprkos tajnovitosti oko ove lokacije i njenoj izgradnji odvojeno od većih postrojenja, na kraju dopustiti inspektorima da je posjete?

Rodžers: Mislim da će IAEA (Međunarodna agencija za atomsku energiju) sve više vršiti pritisak na Iran da omogući pristup planini Pikakse.

IAEA traži pristup godinama i uvijek dobija negativan odgovor. Ali zanimljivo je da je predsjednik Irana, kada je prije tri-četiri sedmice suočen s izvještajem Vašington Posta o planini Pikakse, rekao da treba dopustiti inspektorima IAEA-e da posjete lokaciju. To je možda bilo samo političko poziranje i brz odgovor na pitanje koje nije očekivao.

Ipak, mislim da postoji sve veći pritisak da se omogući pristup IAEA-i.

Svaki dio budućeg dogovora između Irana i IAEA-e sigurno će uključivati razgovore o planini Pikakse, kao i o statusu bivših lokacija za obogaćivanje u Fordou i Natanzu.