The Economist: Amerika okreće leđa Izraelu?

Istraživanja javnog mnijenja u SAD-u zapanjuju. Netanyahu nije u pravu kada narod uvjerava da su odnosi s Amerikom stabilni. Četrnaestog septembra, nakon što je američkom državnom sekretaru Marcu Rubiju pokazao 2000 godina stare blokove Zid plača, najsvetijeg mjesta u Jerusalemu, Benjamin Netanyahu je izjavio: „Savez između naših zemalja snažan je i trajan poput kamenja koje smo upravo dotakli.“ No realnost danas izgleda drugačije.

Što je Izrael izolovaniji zbog rata u Gazi, to se više oslanja na Ameriku. Na aktuelnoj Opštoj skupštini UN-a čak i stari saveznici – Australija, Britanija, Kanada i Francuska – priznaju palestinsku državu. No zbog izraelskog širenja naselja na Zapadnoj obali, ideja države čini se teško ostvarivom. Amerika je sada jedina preostala prepreka koja sprječava da Izrael sklizne u status parije, sa posljedicama koje bi bile razorne po njegovu diplomatiju, sigurnost i međunarodni položaj.

Netanyahu nije u pravu kada narod uvjerava da su odnosi s Amerikom stabilni. Svojim postupcima razljutio je Trumpovu administraciju, a pukotine u savezu postaju sve dublje.

Podrška Izraelu u samoj Americi ubrzano kopni. Demokrati se već godinama udaljavaju od najprivilegovanijeg američkog saveznika, a sve više i republikanci. Iznenadni gubitak američke podrške bio bi za Izrael katastrofa – za malu državu od 10 miliona ljudi u nesigurnom i neprijateljskom okruženju.

Istraživanja javnog mnijenja u Americi su zapanjujuća. Udio Amerikanaca koji podržavaju Izrael u odnosu na Palestince pao je na najniži nivo u posljednjih 25 godina. Godine 2022. 42 % američkih odraslih imalo je negativno mišljenje o Izraelu, dok ih je sada 53 %.

Nedavna anketa YouGov/Economist pokazuje da 43 % Amerikanaca vjeruje da Izrael u Gazi čini genocid. U posljednje tri godine nepovoljni stavovi o Izraelu među demokratama starijima od 50 godina porasli su za 23 procentna poena. Među republikancima mlađim od 50 godina stavovi su danas podijeljeni, dok je 2022. godine 63 % njih jasno podržavalo Izrael. Između 2018. i 2021. udio mladih evangelika u Americi, mlađih od 30 godina, koji su izražavali veću podršku Izraelu nego Palestincima, pao je sa 69 % na samo 34 %. Anketari smatraju da se taj dramatični pad nastavio i nakon 2021. godine.

Da bi se razumjelo zašto je ovo važno, treba se vratiti u period kada je američka veza s Izraelom bila snažna kombinacija vrijednosti i interesa. Obje zemlje su demokracije koje su utemeljili pioniri u potrazi za utočištem nakon progona. Obje su vjerovale da je njihova država izuzetna: jedna kao „svjetionik slobode“, druga kao „svjetlost narodima“. Istovremeno su im se interesi poklapali. Tokom Hladnog rata, Izrael je bio prepreka sovjetskoj ekspanziji u arapskom svijetu. Nakon raspada Sovjetskog Saveza i dalje su bili saveznici protiv Irana. Nakon napada 11. septembra 2001. ujedinila ih je mržnja prema islamističkom terorizmu.

Šta je krenulo po zlu?

Za demokrate, raskol s Izraelom prvenstveno je pitanje vrijednosti – posebno među mlađim generacijama. Iako je usporedba nategnuta, mladi često projiciraju ogorčenje zbog američke istorije ropstva i neokolonijalizma na Palestince kao žrtve i izraelske doseljenike kao tlačitelje. Taj trend dodatno pojačava izraelski politički zaokret udesno. Netanyahu je pritom jasno svrstao Izrael u republikanski tabor, računajući da će republikanci napadati svaku demokratsku administraciju koja ga bude pritiskala zbog naselja ili mirovnih pregovora.

Kod republikanaca, pak, pad podrške manje ima veze s ideologijom, a više s interesima. Nezadovoljstvo zbog milijardi dolara poreznih sredstava poslanih Ukrajini prelijeva se i na pomoć Izraelu – više od 300 milijardi dolara koje je Washington izdvojio od 1948. Nadalje, izraelski napadi na Katar i Siriju potkopali su Trumpove pokušaje da uspostavi regionalni mir. Dio donatorske elite, predvođene predsjednikom koji dobro zna gdje je novac, sve se više okreće bogatim zaljevskim monarhijama.

Rat u Gazi dodatno je pogoršao situaciju. Kada Amerikanci gledaju fotografije izgladnjele djece, s pravom osjećaju jezu. Neki republikanski komentatori, poput Tuckera Carlsona, negoduju zbog ideje da bi Izrael napadom na Iran mogao uvući Ameriku u još jedan rat na Bliskom istoku. Kad god se Izrael kritikuje, njegovi branitelji često uzvraćaju optužbama za antisemitizam – što nije uvijek opravdano. Pretjeranom uporabom, tako teška optužba gubi snagu. To je loše za Jevreje svuda, pa i u Izraelu. Optimisti će reći da netko samo želi proširiti paniku. Izraelske i američke vlade ranije su se sukobljavale, a njihovi vojnici su u junu prvi put u istoriji ratovali jedni uz druge, protiv Irana. Kada rat u Gazi završi i na vlast dođe novi izraelski premijer, interes Izraela za blisko savezništvo s Amerikom ponovno će se pojaviti. Izraelska dominacija na Bliskom istoku, tvrde optimisti, znači da ga Amerika ne može ignorisati.

To je opasno samozavaravanje.

Dugoročne promjene u javnom mnijenju znatno su opasnije od povremenih trzavica između vlada. One se razvijaju polako, ali kada jednom krenu, gotovo ih je nemoguće zaustaviti. A kada birači promijene stav, politički tabui ruše se preko noći. Neki izraelski analitičari upozoravaju da bi Joe Biden mogao biti posljednji američki predsjednik čija je podrška Izraelu duboko instinktivna, a ne rezultat političkog kalkulisanja.

Vojni ugovor s Izraelom počiva na višegodišnjem sporazumu. Sadašnji, koji zemlji svake godine donosi 3,8 milijardi dolara, ističe 2028. i uskoro bi trebao ući u novu fazu pregovora. U Jerusalemu, međutim, strahuju da bi Donald Trump mogao odbiti isplate. Zato se sporazum nastoji preoblikovati u „partnerstvo“. Ipak, novac je manje važan. Ključna je razmjena tehnologije i garancija pristupa najnaprednijem oružju, posebno u ratnim vremenima.

Nova vizija
Pogrešno je misliti da će Netanyahuov nasljednik ispraviti stvari. Izrael je duboko podijeljena demokratija u kojoj velik dio birača podržava nacionalističko-religijsku desnicu. Gaza će ostati otvorena rana, čak i kada borbe prestanu. Moćne frakcije odlučne su proširiti naselja i anektirati Gazu i dijelove Zapadne obale.

Ovog sedmice Benjamin Netanyahu opisao je Izrael kao „super-Spartu“, zemlju spremnu da stoji sama protiv svih. U toj viziji, sigurnost se gradi na potpunoj vojnoj dominaciji nad Bliskim istokom – što Izrael demonstrira ratom u Gazi i napadima na arapske prijestolnice kad god to poželi.

No uvjerenje da trajna sigurnost može biti osigurana isključivo silom i samodostatnošću opasna je iluzija i tragična zabluda. Takav put mogao bi udaljiti Izrael od jedinog saveznika kojeg ne može nadomjestiti – Sjedinjenih Država. Za Izrael, to bi bila kobna greška.