Tramp je promijenio stranu i dopušta Rusiji da mijenja NATO-ovu politiku

U nizu nebuloza koje su se našle među 28 tačaka rusko-američkog nacrta mirovnog plana za okončanje ruskog rata protiv Ukrajine, jedna je posebno zastrašujuća.

Rečenica koja kaže da će započeti „dijalog između Rusije i NATO-a, uz posredovanje Sjedinjenih Američkih Država, kako bi se riješila sva bezbjednosna pitanja i stvorili uslovi za deeskalaciju“, zvuči čudno jer ignoriše činjenicu da Amerika u NATO-u nije posrednik, već najvažnija NATO-saveznica bez koje nema ni saveza. Ta rečenica zvuči i kao pobjeda ruskog predsjednika Vladimira Putina, koji konstantno govori o tome da želi s Amerikancima razriješiti „korijenske uzroke“.

Konačno, ta rečenica implicira da je američki predsjednik Donald Tramp već promijenio stranu svoje zemlje — da je prešao iz NATO-ovih redova na stranu Putina. To smo već dugo nagađali, upozoravali da se upravo to događa, ali je svejedno šokantno vidjeti da je to sada stavljeno i na papir, makar i papir koji je samo nacrt i koji može biti prekrojen do konačne verzije mirovnog sporazuma o Ukrajini. Čak i da se to sada izbriše iz tog dokumenta, Trampov poriv da tretira NATO kao nešto strano i nemilo, a da više bliskosti i razumijevanja pokazuje prema Putinu, očito ostaje kao nešto što će se stalno vraćati tokom njegove vladavine. Pa ako prođe — prođe. Posljedice toga su destabilizujuće za NATO i za kakvu-takvu slogu demokratskog Zapada. Ako lider slobodnog svijeta mijenja stranu u igri, to više nije ista igra i to više nije isti svijet.

Moguće je da će ovakvi Trampovi potezi, usklađeni s Putinom, reinterpretirati posthladnoratovski poredak i ispisati novu verziju završetka Hladnog rata. A to onda može imati ozbiljne posljedice za sve države u Evropi, pa i za Hrvatsku, koja se za slobodu i nezavisnost izborila u kontekstu širenja prostora slobode u Evropi, koji se sada možda sužava. To može imati posljedice i za sve druge države u svijetu: nije slučajno da je kineski predsjednik Si Ðinping u ponedjeljak inicirao telefonski razgovor s Trampom, u kojem je, prema kineskim izvorima, naglasio da je „povratak Tajvana Kini važna komponenta poslijeratnog međunarodnog poretka“. Američki saveznici oko Kine takođe primaju zbunjujuće signale — kao i američki saveznici u Evropi po pitanju Rusije. Pitaju se da li je Tramp promijenio stranu Amerike i, ako jeste, gdje to ostavlja njih i njihove države.

Mirovni prijedlog s 28 tačaka, ma koliko bio sramotan i loš, stvorio je zamah koji će možda uroditi nekim primirjem u Ukrajini. U kojem obliku — to je još uvijek u procesu pregovaranja. Tih 28 tačaka ponižavajuće je za Ukrajinu i u sadržaju i u načinu na koji je prijedlog najprije uobličen između Amerikanaca i Rusa, a potom predstavljen Ukrajincima kao ultimatum koji moraju prihvatiti u par dana. Ponižavajuće je i za NATO i za sve evropske saveznike. Uprkos svemu tome, tih 28 tačaka stvorilo je zamah jer se svi saveznici boje da Tramp može učiniti mnogo veću štetu, jer su dosad naučili da mu prilaze laskanjem, makar i sa začepljenim nosem, i jer svi pristaju na taj neki čudan ples.

Iz nacrta koji se zakotrljao s 28 tačaka navodno su, tokom vikenda, izbrisane sporne stvari koje se tiču NATO-a i Evrope, ali to ne znači da se Trampovi porivi slabljenja NATO-a i Evrope neće vratiti u nekom drugom obliku ili u nekom drugom trenutku. Događa se to da je Tramp promijenio stranu Amerike i da je Rusija, čini se, našla način da utiče na mijenjanje NATO-ove politike. Što, kako uočava Klaudija Major iz tink-tenk instituta German Marshall Fund, nije pošlo za rukom ni Staljinu.