Vodeći stručnjak za genocid iz Izraela: Nad Palestincima u Gazi se provodi genocid

Omer Bartov, vodeći svjetski stručnjak za genocid i izraelski profesor na Univerzitetu Braun, objavio je kolumnu za New York Times u kojoj je otvoreno naveo da se u Gazi nad Palestincima sprovodi genocid.

- Mjesec dana nakon Hamasovog napada na Izrael 7. oktobra 2023, vjerovao sam da postoje dokazi da je izraelska vojska počinila ratne zločine, pa čak i zločine protiv čovječnosti u svom kontraudaru na Gazu. Ali, suprotno tvrdnjama najglasnijih kritičara Izraela, ti dokazi mi tada nijesu djelovali kao da dosežu nivo genocida - stoji na početku objave.

Ipak, kako dalje navodi, što je izraelski napad na Gazu duže trajao, to se više dokaza pojavilo da je riječ o genocidu — posebno nakon napada na grad Rafah.

- U tom trenutku više nije bilo moguće poricati da obrazac djelovanja IDF-a odgovara izjavama koje su ukazivale na genocidnu namjeru izraelskih lidera, izrečenim odmah nakon Hamasovog napada. Premijer Benjamin Netanjahu obećao je da će neprijatelj platiti ‘ogromnu cijenu’ za napad i da će IDF pretvoriti dijelove Gaze u ‘ruševine’, a stanovnicima Gaze poručio da ‘odmah odu jer ćemo djelovati silovito svuda - napisao je Bartov.

Navodi da „vjeruje“ da je cilj izraelske operacije bio da se stanovnici Gaze rasele „i nikada više ne vrate.“

- Neizbježan zaključak do kojeg sam došao jeste da Izrael vrši genocid nad palestinskim narodom. Odrastao sam u cionističkom domu, proveo prvu polovinu života u Izraelu, služio u IDF-u kao vojnik i oficir, i veći dio karijere proveo istražujući ratne zločine i Holokaust. Ovo je bio bolan zaključak do kojeg sam došao i opirao sam mu se koliko god sam mogao. Ali predajem predmete o genocidu već četvrt vijeka. Znam prepoznati genocid kad ga vidim - rekao je.

Dalje navodi da bi negiranje ove kvalifikacije nanijelo štetu i Gazi i Izraelu, kao i „sistemu međunarodnog prava uspostavljenom nakon užasa Holokausta, dizajniranog upravo da spriječi ponavljanje takvih zločina.“

- Užas koji se odvija u Gazi većina posmatrača još uvijek opisuje kao rat. Ali to je pogrešan naziv. Već godinu dana IDF ne ratuje protiv organizovane vojne sile. Verzija Hamasa koja je isplanirala i sprovela napade 7. oktobra uništena je, iako oslabljena grupa i dalje pruža otpor izraelskim snagama i zadržava kontrolu nad dijelovima Gaze koje vojska još nije okupirala. Danas je IDF prvenstveno angažovan u operaciji rušenja i etničkog čišćenja. Tako je to opisao i bivši načelnik Generalštaba i ministar odbrane Benjamina Netanjahua, tvrdolinijaš Moše Jaalon, koji je u novembru u izraelskoj Demokrat TV i kasnijim intervjuima rekao da je cilj operacije ‘praznjenje sjeverne Gaze od stanovništva - piše u ovom autorskom tekstu.

Dalje kaže i da bi „neki ovu kampanju opisali kao etničko čišćenje, a ne genocid“, ali navodi i da „postoji veza između ova dva zločina.“

- Kada neka etnička grupa nema gdje da ode, kada je stalno prisilno raseljavana iz jedne takozvane sigurne zone u drugu, neprekidno bombardovana i izgladnjivana, etničko čišćenje može prerasti u genocid - rekao je, uz navođenje nekoliko primjera, uključujući i Holokaust.

Bartov kaže i da „moralni kapital na kojem je nastao Izrael nestaje“, te ukazuje na istorijski obrazac djelovanja izraelskih političara.

- Izrael, koji je nastao nakon Holokausta kao odgovor na nacistički genocid nad Jevrejima, uvijek je insistirao na tome da se svaka prijetnja njegovoj bezbjednosti mora posmatrati kao potencijalni novi Aušvic. To mu omogućava da svoje neprijatelje prikazuje kao naciste — termin koji izraelski mediji često koriste da opišu Hamas, a posredno i sve stanovnike Gaze, oslanjajući se na tvrdnju da među njima ‘nema nevinih’, pa čak ni među odojčadi, jer će i oni ‘jednog dana postati militanti - piše profesor.

Pita se i „kako će budućnost Izraela biti oblikovana neizbježnim urušavanjem njegovog moralnog autoriteta, koji je decenijama crpio iz svog porijekla u pepelu Holokausta.“

- To je odluka koju će morati donijeti izraelsko političko rukovodstvo i njegovi građani. Trenutno se ne vidi značajniji unutrašnji pritisak za prijeko potrebnu promjenu paradigme: za priznanje da ne postoji drugo rješenje za ovaj sukob osim izraelsko-palestinskog dogovora o zajedničkom životu — bilo da je riječ o dvije države, jednoj državi ili konfederaciji. Niti se vidi spremnost međunarodnih saveznika da izvrše snažniji pritisak. Duboko me zabrinjava mogućnost da će Izrael nastaviti svojim katastrofalnim putem, preoblikujući se, možda nepovratno, u potpuno autoritarnu, aparthejdski uređenu državu. A istorija nas uči da takve države ne traju - naveo je.

Pitao se i kakve će posljedice imati „moralni pad Izraela“ po kulturu sjećanja na Holokaust.

- Oni koji su angažovani u globalnoj kulturi komemoracije i sjećanja izgrađenoj oko Holokausta moraće se suočiti s moralnim preispitivanjem. Šira zajednica stručnjaka za genocid — kako onih koji se bave komparativnim genocidom, tako i onih koji istražuju pojedinačne slučajeve — sve više teži ka konsenzusu da se događaji u Gazi mogu opisati kao genocid - napisao je.

Izrazio je i bojazan za istraživanja o Holokaustu nakon zločina počinjenih u Gazi:

- Bojim se da, nakon genocida u Gazi, više neće biti moguće nastaviti učiti i istraživati Holokaust na isti način kao ranije. Budući da je Holokaust tako nemilosrdno korišćen od strane države Izrael i njenih branitelja kao pokriće za zločine IDF-a, studije i sjećanje na Holokaust mogle bi izgubiti svoju univerzalnu pravdu i vratiti se u isti etnički geto u kojem su i počele — kao marginalna preokupacija ostataka marginalizovanog naroda, kao etnički specifičan događaj, prije nego što su, decenijama kasnije, našle svoje pravo mjesto kao opomena čovječanstvu - piše profesor Omer Bartov za The New York Times.

Ipak, kako navodi, postoji „svjetlost na kraju tunela“ u mladoj generaciji Izraelaca koji će „zakoračiti u budućnost bez zaklona u sjeni Holokausta, čak i dok će morati nositi stigmu genocida u Gazi koji je počinjen u njihovo ime.“

- Izrael će morati naučiti kako da živi bez pozivanja na Holokaust kao opravdanje za nečovječnost. To je, uprkos svoj užasnoj patnji kojoj trenutno svjedočimo, vrijedna stvar — i možda, na duge staze, pomogne Izraelu da se suoči s budućnošću na zdraviji, racionalniji i manje uplašen i nasilan način. To neće učiniti ništa da nadoknadi zapanjujući broj mrtvih i patnji palestinskog naroda. Ali Izrael oslobođen od preteškog tereta Holokausta možda će konačno moći prihvatiti neizbježnu potrebu da njegovih sedam miliona jevrejskih građana dijeli zemlju sa sedam miliona Palestinaca koji žive u Izraelu, Gazi i na Zapadnoj obali — u miru, jednakosti i dostojanstvu. To će biti jedini pravedan obračun - napisao je ovaj profesor.