Zašto bi Zelenski slao poruku Zapadu da Putin blefira?

Pokušavajući da objasni razloge i ciljeve ofanzivnih akcija ukrajinske vojske na ruskoj teritoriji, zapadni posmattrači svoje analize su uglavnom temeljili na nekoliko objektivnih i logički prihvatljivih pretpostavki, koje je u više navrata, iskreno ili ne, potvrdio i sam ukrajinski državni vrh. Prije svega plasiran je narativ o pokušaju rasterećivanja bojišta na istoku Ukrajine, posebno u Donjecku.

Nakon napada na pograničnu rusku oblast Kursk, ukrajinski vojni planeri su se nadali da će Rusi u pokušaju odbrane svoje teritorije povući dio vojnih efektiva koji već dugo vrše snažan pritisak u pravcu Pokrovska. Riječ je o značajnom željezničkom i cestovnom čvoru cijele Donjecke oblasti. Njegovim padom u ruske ruke ugrozili bi se vitalni logistički kanali ukrajinske vojske i otvorili putevi za ugrožavanje drugih strateški važnih gradova, poput Časiv Jara. 

Razlog koji je Zelenski vjerovatno prećutao

Drugi narativ kojim su se objašnjavali razlozi napada na Kursku oblast bio je da se ofanzivnom akcijom želio podići moral nacije. Ogromni ljudski gubici i materijalna razaranja nakon Putinove brutalne invazije doveli su do apatije i pada želje za daljim otporom kod jednog broja uglavnom mlađih ljudi. To je uslovilo velike probleme s popunom jedinica na prvim linijama fronta. Upravo iz tog razloga je i bila potrebna spektakularna akcija, kakva je po svom karakteru nesumnjivo operacija upada u Kursku oblast, kojom bi se ruski predsjednik ponizio, a Ukrajinci uvjerili da Rusi nisu nepobjedivi.

Na koncu, pojavile su se i neke krajnje površne i iz mnogo razloga neodržive teze u kojima se špekulisalo kako bi, pod uslovom da ukrajinska vojska zadrži osvojena ruska područja, u budućim pregovorima ona mogla poslužiti kao svojevrsna "moneta za potkusurivanje" u smislu eventualne razmjene teritorija.

Međutim, ono što zapadni posmatrači, namjerno ili ne, nisu detektovali kao razlog upada u Kursku oblast, a predsjednik Zelenski po svoj prilici je to mudro prećutao, mogao bi biti stvarni motiv operacija ukrajinske vojske. Riječ je o pokušaju da se Zapadu pošalje nedvosmislena poruka da su Putinove rubne linije napada na ruskoj teritoriji, koje bi mogle značiti upotrebu oružja za masovno uništenje WMD, zapravo jeftini blefovi.

Zašto bi Zelenski slao poruku Zapadu da Putin blefira?

Temeljna ideja koja se krije iza teze da je ukrajinska vojska upala u Kursku oblast da pokaže Zapadu kako su Putinove rubne linije za upotrebu nuklearnog oružja najobičnije obmane, ispunjenje je dugo apostrofiranog zahtjeva predsjednika Zelenskog, prije svih američkoj administraciji, da se Ukrajini isporuči dalekometno oružje i dopuste udari po dubini ruske teritorije. Opravdanje za ovu vrstu zahtjeva Zelenski je našao u činjenici da se prema Povelji UN-a, članak 51, koji definiše pravo na samoodbranu kao jedini izuzetak od zabrane jednostrane upotrebe sile u rješavanju kontroverzi između subjekata međunarodnog prava, Ukrajina ima pravo da se brani od ruske agresije. 

Shodno činjenici da ruska vojska dominantan dio projektila i bespilotnih letilica kojima napada vojnu i civilnu infrastrukturu u Ukrajini lansira sa svoje teritorije, Zelenski smatra da reakciju na te napade u vidu uzvratnih ili preventivnih udara po ciljevima u dubini ruske teritorije treba deklarisati kao vojno djelovanje odbrambenog karaktera. Samim tim ono je u potpunom saglasju s pozitivnim međunarodnopravnim propisima, odnosno Poveljom UN-a. Međutim, američka administracija i dalje je jako oprezna i rezervisana prema zahtjevu ukrajinskog predsjednika. Postavlja se pitanje zbog čega. 

Vruća telefonska linija između dvije nuklearne velesile 

Nakon što je Rusija pokrenula invaziju punog opsega na susjednu državu, Sjedinjene Države učinile su sve da s ruskim vojnim vrhom ponovo uspostavi skoro potpuno prekinute komunikacijske kanale. Razlog za ovu akciju bio je strah od pogrešne interpretacije preduzetih koraka druge strane, što bi vodilo širenju konflikta i neminovnoj nuklearnoj eskalaciji. 

Osim uopštenih i kratkih saopštenja dviju strana o kontaktima najviših vojnih zvaničnika, načelnika stožera i ministara obrane, preko takozvane vruće telefonske linije, gdje se potencirala odgovornost i potreba za deeskalacijom konflikta, javnost nikad nije dobila dublji uvid ni detalje ovih razgovora. Drugim riječima, prema mom dubokom uvjerenju i uz uvažavanje drugih involviranih strana, uključujući i predsjednika Zelenskog, jedino američka administracija u ovom trenutku, na temelju više nego relevantnih input informacija koje su po svemu sudeći u najvećoj mjeri klasifikovane i za najbliže saveznike, može pravilno procijeniti nivo nuklearne prijetnje Ruske Federacije.

A što ako je strah od eskalacije zaista neopravdan?

Popriličan broj posmatrača, posebno u Baltičkim zemljama, Poljskoj, UK, ali i samom SAD-u, ipak vjeruje u ono što govori Zelenski - da Putin i njegovi saradnici blefiraju kad govore o upotrebi nuklearnog oružja. Uzmemo li, hipotetički, ovaj pristup kao ispravan, a ponavljam da je američka administracija trenutno jedini relevantni sagovornik na tu temu, zanimljivo bi bilo odgovoriti na pitanje koliko bi napadi iz daljine Ukrajine na rusku teritoriju uticali na dalji tok rata.

Posmatrači smatraju, gledajući iz strogo vojne perspektive, da ograničenja bilo koje vrste nikad nisu bila povoljna kad je u pitanju strana koju podupirete. Preciznije, snabdijevanje Ukrajine dalekometnim projektilima i dopuštenje pokretanja napada duboko u teritoriju pod kontrolom Rusije zasigurno bi poboljšali ukrajinsku borbenu moć. 

Modaliteti upotrebe dalekometnog oružja

Postoji nekoliko načina na koje bi veća ukrajinska sposobnost dubokog udara mogla promijeniti tok rata. Kijev bi mogao da pogodi udaljene logističke i zapovjedne ciljeve, ruske vazdušne ili pomorske baze, područja okupljanja kopnenih snaga, fabrike oružja ili prateću infrastrukturu, civilnu energetsku industriju ili centre ruske političke i vojne kontrole, poput Kremlja. 

Direktni napad ili prijetnja napadom na pobrojane ciljeve smanjili bi efikasnost ruskih ofanziva, oslabili njene odbrambene sposobnosti, učinili vojnu akciju dugoročno manje održivom i povećali troškove rata za Putina i rusku elitu.

Tok rata se ipak ne bi dramatično promijenio

Međutim, prema svim raspoloživim podacima, ukrajinski dalekometni udari zapadnim sistemima na rusku teritoriju ne bi imali presudni učinak na tok rata. Prije svega, takva teza temelji se na pokazanoj visokoj adaptivnosti ruske vojske koja je uspijevala da u hodu otklanja katastrofalne nedostatke s početka invazije. Takođe, količinu isporučenih sistema dramatično bi limitirala njihova previsoka cijena. 

U konačnom, da bi dalekometni udari imali značajniji učinak na tok rata, ukrajinska vojska bi ih morala znati integrisati s kopnenim manevrima, koncentrirajući kopnene i vazdušne snage u razmjerama koje njene formacije dosad objektivno nisu mogle dosegnuti. Prema tome, i u slučaju pozitivnog odgovora na zahtjev Zelenskog, koji američki najviši zvaničnici i dalje pomno evaluiraju, putanja sukoba se vjerojatno ne bi odlučujuće promijenila. Na američkoj administraciji je, dakle, da procijeni jesu li skromne vojne koristi od dalekometnih udara vrijedne rizika eskalacije, ako rizik uopšte postoji. Nimalo lagan posao.