Grobovi Pave i Ahmeta zarasli u korov i travu
Grobovi se nijesu vidjeli od trave i ako ne znaš gdje su sigurno bi ih prošao. Trava je toliko velika da se ni ograda ne primjećuje. Nevjerovatno je da je neko odnio i vrata od ograde. Murat je bio i prije dvije godine da obiđe Pavine i Ahmetove grobove i bilo je uređeno, pokošeno, moglo se prići. Ja sam bio prije devet godina i isto je bilo uređeno. Ne razumijemo što se sada dešava – kazao je za Portal ETV Miralem Mušović
Dvije nadgrobne ploče, jedna sa krstom, druga sa polumjesecom, koje čuvaju predanje o Pavi i Ahmetu, dvoje ljudi ispred čije ljubavi se nije ispriječila vjera, već ih je povela u vječnost legendom koja se o njima prenosi „s koljena na koljeno“ i koja je 2015. godine proglašena nematerijalnim kulturnim dobrom, u Pavinom Polju, kod Bijelog Polja, može pronaći samo putnik namjernik koji zna đe se tačno nalaze, jer su stećci zarasli u korov i travu i ne vide se.
Ne ma ni staze do grobova, niti bilo kakvog obilježja.
Crnogorski iseljenik, porijeklom iz Bijelog Polja, koji decenijama živi i radi u Australiji Murat Mušović, sa prezimenjak Miralemom Mušovićem, koji živi na Novom Zelandu, prije nekoliko dana zaputio se ka Pavinom i Ahmetovom grobu, a prizor koji su zatekli ih je šokirao. Prema predanju, Mušovići su potomci Pave i Ahmeta.
Dvojica iseljenika ostali su zatečeni neshvatljivom nebrigom i nemarom o mjestu koje vijekovima nadahnjuje predanje o ljubavi dvoje ljudi koji su prevazišli vjerske prepreke i za sobom ostavili vrijedan legat koji bi trebalo da je putokaz i generacijama koje dolaze. Osim toga Pavino Polje je dobilo i ime upravo po Pavi, a tako ga je nazvao Ahmet za sjećanje na svoju rano umrlu suprugu.
- Grobovi se nijesu vidjeli od trave i ako ne znaš gdje su sigurno bi ih prošao. Trava je toliko velika da se ni ograda ne primjećuje. Nevjerovatno je da je neko odnio i vrata od ograde. Murat je bio i prije dvije godine da obiđe Pavine i Ahmetove grobove i bilo je uređeno, pokošeno, moglo se prići. Ja sam bio prije devet godina i isto je bilo uređeno. Ne razumijemo što se sada dešava – kazao je za Portal ETV Miralem Mušović.
O predanju o ljubavi Pave i Ahmeta napisano je stotine tekstova objavljenih u Crnoj Gori i regionu, pisane su publikacije, a brojne televizije su dolazile u Pavino Polje da sminaju emisije o toj legendi, među kojima je i američka Travel Čenel (Travel Chenel).
Istoričar Veselin Konjević napisao je knjigu o legendi o Pavi i Ahmetu – „Vraneška legenda“ u kojoj piše da se „prije oko tri i po vijeka, đevojka Pâva, kćerka vraneškog kneza Nikole Milikića, jedinica i ljepotica, udala za islamiziranog mještanina Ahmet-pašu Hasanbegovića“.
- Mladi Hasanbegović se, nakon višegodišnjeg izbivanja iz svog rodnog kraja, vratio u Vraneš i zaljubio u Pâvu, koja je pristala da se uda za njega, pod uslovom da ne mijenja vjeru. Takođe, dogovorila se sa svojim izabranikom da sva muška đeca, koju eventualno budu imali u braku, budu islamske vjere, a ženska - hrišćanske, odnosno pravoslavne. Zaljubljeni paša je na to pristao, a Pâva mu je u miraz donijela imanje (polje pored rijeke Ljuboviđe). Pâva je, kako se vjeruje, u jednom bremenu rodila tri sina Muša, Hasana i Dauta, od kojih su nastala tri znamenita muslimanska bratstva - Mušovići, Hasanbegovići i Dautovići. Sinovi su, kazuje predanje, izuzetno voljeli majku, svake neđelje je vodili na konju, sa pozlaćenom opremom, u crkvu, đe su je ispred vrata sačekivali dok obavi crkveni obred. Pâva je umrla na drugom porođaju, rađajući žensko dijete, Anđeliju, ostavljajući amanet sinovima i mužu „da joj se ime ne zaboravi“. Ubrzo po rođenju, umrlo je i to žensko dijete koje je, shodno njihovom (predbračnom) dogovoru, trebalo biti pravoslavne vjere, i sahranjeno pored majke Pâve. Paša je, u znak velike ljubavi i poštovanja prema Pâvi, te posjede, koje je dobio od Pâve u miraz, prozvao - Pâvino Polje. Kada je Ahmet-paša umirao, ostavio je amanet da bude sahranjen pored Pâve. I danas, dvije kamene ploče, na jednoj u reljefu urezan krst, a na drugoj polumjesec koje se nalaze nedaleko od centra Pâvinog Polja, svjedočanstva su toj nesvakidašnjoj ljubavi. Nadgrobna ploča njihovog ženskog djeteta, na kojoj je, kako kazuju mještani, bila uklesana kolijevka, uništena je nepažnjom, kada je nakon Drugog svjetskog rata pravljen regionalni put Bijelo Polje - Pljevlja (preko Pâvinog Polja) – napisao je Konjević.
U knjizi je istakao da je ključna poruka ovoga predanja „prihvatanje drugog i drugačijeg, bez namjere i želje da ga „udešavamo“ prema spostvenim afinitetima i nahođenjima“.
Prema rješenju Uprave za zaštitu kulturnih dobara Konjević je nosilac/čuvar vrijednosti ovog kulturnog dobra, a uz njega su to i Opština Bijelo Polje, stvaraoci koji pišu o ovom predanju, te članovi zajednice porijeklom iz Pavinog Polja.
