Poštovani profesore, doktore, docentu Veseline Drljeviću, predsjedniče Savjeta, Uvaženi Okrivljeni, oče Veseline, Uoči ovih blagih dana, kako vidimo, sve nam je krenulo naoposleno. Svi puni ljubavi i praštanja, nekakvog uvažavanja i pomirenja. Pa evo, da i ja, u duhu ove plime tradicionalnih vrijednosti, svekolikog prosperiteta i nadolazećeg blagostanja, iskoristim priliku da uputim nekoliko pozdrava i čestitki. A ko mi je preči od Vas i Bobija?! Iako mi logika kazuje da – "ko tebe kamenom, taj tebe gađa", moja blaga duša zapovijeda srcu, pa vama dvojici želim sve ono što i vi meni. Ni manje ni više od toga. Ja mislim da je to nadasve korektno. Je li tako? Da još malo ostanemo u sferi ljubavi i topline, pa da Vas nešto priupitam. Pošto važite za duhovno uznapredovalu osobu, vjerujem da znate odgovor. Slušam ove vaskršnje poslanice, a imam neki šum u komunikaciji sa crkvenim ocima, te bih voljela da mi Vi pojasnite – za kada Joanikiju treba ova “obnova kapele”? Kontam da mu je hitno, pa ne znam šta će i kako će? Da RTCG pripomogne i odradi neku kampanju? Ako je baš tako urgentno. Mislim, ne bi bilo prvi put da mu se nađete. A za ovo što je rekao Porfirije – da se “odreknemo individualizma”, to je lako! Samo, ja sam, bogami, mislila da je to kod njega davno završeno. Ali eto, dobro je – izgleda da tu nema nekog zadatog roka. Ako me razumijete šta hoću da kažem. E sad, da iz ove blagosti pređemo na kratak pregled događaja. Vidimo da se Alabar ukazivao i na našoj televiziji. Ne znam samo koliko mu je poznato da smo trenutno, po broju započetih i u toku poduhvata, jedna od vodećih građevinskih firmi u zemlji. Mislim na RTCG. Pa, nešto kontam – možda bi mogao da nas angažuje kao podizvođače na nekom projektu? Vi sad imate kontakt s njim, a i sa Milojkom ste dobro – možda da vidite nešto za “ne daj Bože”? Koliko čujem, ovaj Vaš slučaj na sudu je dosta ozbiljan, pa da se Vi na vrijeme prišaltate Alabaru? Imate doktorski rad i – što Vam ja zla hoću – odmah to šaljite. Baš se Alabar žalio da mu fali neki dobar projekat iz oblasti sportskog turizma. Ili da mu pošaljete onaj Vaš projekat o Vraneškoj dolini? Da on to pogleda, možda mu se dopadne? Već Vas zamišljam kako na kamili jezdite pustinjom i snimate film, a kosa Vam leprša na vjetru. I što Vas briga za Bobija? Ne povlači se on po sudovima, nego Vi. Što, zahvaliće Vam sjutra! Kako ne. Mada, po onom što sam čula, zebem i za Bobija. Ni tu nije dobra situacija, nikako. E sad, ne znam šta bi on mogao da radi kod Alabara? Ljudska prava? Pa ne znam baš… Zapravo, ne znam ni šta je Bobijeva uža specijalnost? Nešto je tu školu, bogami, otaljavao, tek pod stare dane se diplome dokopao. Dakle, s Bobijem, po tom obrazovnom pitanju, baš imamo problem. Možda da pošalje svjedočanstvo s onog kursa što je pohađao o vještačkoj inteligenciji? Ono iz Njujorka? Što znam – evo se za slamku hvatam. Samo, korektnosti radi, Alabara moramo na vrijeme da upozorimo da Bobiju nipošto ne daje neko rukovodeće mjesto. Neće moći nikad više da ga makne odatle. Nego, najbolje neka Bobija odmah rasporedi da ide u pustinju i beduinima drži Školu demokratije. Ima iskustvo iz Građanske alijanse, to mu je lako. Ali i tu imamo uslov – Bobi bez supervizora, nikako! Dok se to ne realizuje – a ja sam sigurna da je pitanje dana – možda ne bi bilo loše, umjesto što po sto puta istu stvar pravite i prekrajate, da nešto vidite oko ovog televizijskog mastera. Evo, sad odmah ću da podastrem kako trenutno izgleda “srce TV sistema”, takozvana “kontrolna soba”. Posljednju godinu ovo “srce” je u stanju koje vidite na fotografijama.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025041911044_7630dcada1b1313663747ead885095d5fb8cd0921b8e33aa66de8e2afac632dc.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="2025041911044_7630dcada1b1313663747ead885095d5fb8cd0921b8e33aa66de8e2afac632dc" data-rendition-name="original" width="1600" height="1205" loading="lazy" alt="Korporativni majndset RTCG"> </figure>   <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025041911044_6376555460f32d5f4c5b79c66732062e574cfba60fc4233aef808a4bbf1db3ee.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="2025041911044_6376555460f32d5f4c5b79c66732062e574cfba60fc4233aef808a4bbf1db3ee" data-rendition-name="original" width="1600" height="1205" loading="lazy" alt="Korporativni majndset RTCG"> </figure>  I za kraj sam ostavila živopisnu ilustraciju takozvanog “korporativnog majndseta” menadžmenta RTCG. Elem, po novom tumačenju koje propovijeda premoderni Vasilije Čarapić – koji dođe nešto kao Milojkova vještačka inteligencija – kad nešto ofrkamo na brzinu i omlatimo “k'o mačka repom”, to je zapravo “korporativni majndset”! A ja Vasiliju vjerujem. Skoro koliko vjerujem i Jeleni – ženi koja vrišti – Nedović.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025041911044_3e271ec1e4e8e1f3bb634625c894881f74bdfe7082ce39a1f03905dd90d945d5.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="2025041911044_3e271ec1e4e8e1f3bb634625c894881f74bdfe7082ce39a1f03905dd90d945d5" data-rendition-name="original" width="1200" height="1600" loading="lazy" alt="Korporativni majndset RTCG"> </figure>  &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025041911044_c6bcef3ba4f92b0cc193006cf7ff4cfd46ef619ac4acd51d80b544d0a4dd8c6a.png" data-media-id="editor_3" data-image-id="2025041911044_c6bcef3ba4f92b0cc193006cf7ff4cfd46ef619ac4acd51d80b544d0a4dd8c6a" data-rendition-name="original" width="858" height="632" loading="lazy" alt="Korporativni majndset RTCG"> </figure>  Ovdje samo da dodam – na ovoj žalosnoj fotografiji koja prikazuje treći sprat u TVCG, uglavnom su kancelarije novinara koji su u RTCG već nekoliko decenija. Uočite razliku između trećeg i šestog sprata. Na šestom spratu su Bobi i Mačak. Neka Vam Bog podari mudrost i strpljenje, blagodarim. Tanja Šuković, djelatnica RTCG

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

1250x600

1084x550

thumbnail

Kolumne

Korporativni majndset

“Zgodan, inteligentan i ambiciozan Žilijen Sorel odlučan je da se uzdigne iznad svojih skromnih provincijskih korjena. Razapet između dva moćna svijeta, crkve koju simboliše crno, i vojske koju simboliše crveno, ubrzo shvata da se uspjeh može postići samo prihvatanjem suptilnog koda licemjerja po kojem društvo funkcioniše.” – izvod iz recenzije romana “Crveno i crno”
<h2>Raspeće i ambicija</h2>
Crvena i crna Crna Gora smjenjivale su se u zadnjih 150 godina u skoro zakonomjernim intervalima. U noći, u oči Velikog Petka (najtužnijeg dana za hrišćane), kao nikada ranije stale su jedna naspram druge. 
Te noći Crna Gora bila je na rapeću, između svoje svijetle strane, toliko puta opjevane u idealu slobode, otvorenosti, građanstva i mediteranskog duha i one tamne, konzervativne, lukrativne, populističke …
U toj noći, kada je razum pokušavao da urazumi goli interes, sjetio sam se davno pročitanog romana “Crveno i crno” nepreveziđenog Stendala, za koga je Fridrih Niče zapisao da je „posljednji od velikih francuskih psihologa”.
Ovaj roman, jedno je od najznačajnijih djela realizma, prikazuje strukturu francuskog društva 19. vijeka, kroz lik Žilijena Sorela, mladog čovjeka, čija je “jedina vrlina bila ambicija, a ona ga je proklela” (cit.).
<h2>Tranzicija pohlepnika</h2>
Tranzicija vlasti u Crnoj Gori prije pet godina trebala je da omogući stvaranje potpuno nove elite koja će, nakon prvobitne akumulacije kapitala i neoliberalnog koncepta koji se sveo na rasprodaju društvene svojine i državnih preduzeća, biti generator novog i tako potrebnog razvoja. 
Dobitnici nove političke moći, međutim, izvršili su samo preraspodjelu pozicija i sa još više energije krenuli u dalju rasprodaju „nacionalnog srebra“ - društvenog bogatstva, bez imalo želje da izgrade zdravu tržišnu i preduzetničku ekonomiju. 
Na drugoj strani, na svakom koraku devastirana je funkcionalna (institucionalna) demokratija, a evropske integracije služe samo kao „smokvin list“ za prikrivanje nove generacije pohlepnika. 
Crna Gora više nije ozbiljno organizovano društvo već poprište ličnih pohlepa i tone u nedopustivi provincijalizam i „istočnjački kapitalizam“. 
Robert A. Hajneman upozorava da „bez autoritativnog zaštitnika pravila igre (države) politička igra, toliko bitna za rješavanje socijalnih razlika, brzo se deformiše u grabežljivu međuigru pohlepe i ličnih interesa koja samo slučajno rezultira nečim što liči na opšte dobro“. 
Zato, misao Mahatme Gandija - „na ovom svijetu ima mjesta za sve, osim za ljudsku pohlepu“ trebalo bi kao upozorenje „novoj klasi“ staviti na ulazu na ulcinjsku Veliku plažu.
<h2>Oprost nevjernicima </h2>
Kako objasnisti, osim pohlepom, da je u noći kada počinje najtužniji dan u hrišćanskom svijetu, voljom strukture koja je došla na vlast pod sloganom „Ne damo svetinje“ u dubokim noćnim satima, suprotno svim principima i logikama parlamentarizma, po hitnom postupku, „na raspeću“ bila imovina Crne Gore.
Isus: „Oče, oprosti im, jer ne znaju šta čine“ (Luka 23:24) 
Oprost može i treba – ali prvo pokajanje i odustajanje od Judinih srebrenjaka - „Juda za trideset srebrenjaka prodao Gospoda, ali nijedno blago ovoga svijeta ne može kupiti mir duše niti izbrisati grijeh izdaje“ – (nepoznati autor).
<h2>Mrtvi crveni i pohlepni crni</h2>
Poslije 35 godina od uvođenja višepartizma crnogorsko društvo i dalje je lišeno izbora između ideološki definisanih politika. Sve njene unutrašnje profilacije nemaju razvijene političke reprezente, pa tako ni danas ne postoji identitetski profilisana ljevica i desnica. 
Crnogorsko ideološko mrtvilo, ukriveno iza oportuniteta, mora biti prekinuto. Koliko god izgledala nepromjenjiva ukupna crnogorska društvena zajednica ona upravo sada proživljava „provjetravanje“ koje je prirodno i neminovno. Vrijeme mrtve ljevice i pohlepne desnice mora biti završeno.
Sljedbenici i jednih i drugih pritom mogli bi se ujediniti kada bi sljedbenici „crnih“ shvatili da za sveštenstvo „samo bogati imaju pravo na čast, a siromašnima je preostala pokornost“, a sljedbenici “crvenih” ponovo ustali uz poklič “padaj silo i nepravdo”!
Odgovornost crvenih danas je neuporedivo veća jer crni (u politici i mantijama) nemaju niti jedan razlog da bilo šta mijenjaju. Došlo je njihovo vrijeme – da čereče budžet i državnu imovinu!

Crveno i crno

Quanto costa? Te dvije italijanske riječi bile su, vjerovatno prvo naučeno pitanje svih koji su, sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog vijeka, išli čuvenim ,,Svecem“ (,,Sveti Stefan”) u Bari da bi kupili farmerice i još po nešto.&nbsp; Linijom Bar-Bari išlo je i staro i mlado; odabrani članovi porodice da kupe za sve; &nbsp;nekad i čitave porodice, a uvijek su tu bile i gomile nakupaca, preprodavaca, švercera... Svi zajedno, kao u nekom filmu Felinija...Bilo je to u vrijeme one Jugoslavije i one Crne Gore. ,,Sveca“ više nema. A odavno ovđe nema ni svetaca, ako ih je ikad i bilo. Ali, prodaje i preprodaje – e, toga ima. Samo ne više farmerica, firmiranih majica ili parfema. Poslije toliko decenija, uz nove političke naraštaje, opstalo je samo ono famozno pitanje: koliko košta, quanto costa? Sve to zahvaljujući premijeru Milojku Spajiću i njegovom pokretu Evropa Navičas. I njihovoj želji da dobro iskoriste vrijeme boravka u vlasti. Sad se samo pitamo: koliko će to sve da nas košta; ova sezonska rasprodaja teritorije Crne Gore. Hoće li baš svi iz parlamentarne većine u utorak po diktatu dići ruku; ili će neko odbiti da se proda, pardon da se da u zakup na 99 godina neki dio crnogorske teritorije… Znaju li svi poslanici, ili je to samo poznato Mickeju, koliko će zemlje da iskeširaju: je li samo Veliku plažu sa Starim gradom Ulcinjem koji će, podrazumijeva se, biti stariji i ljepši kada ga investitor sredi?  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250418220432_0156b4db12a1dc49a2ee979be174ab6cfa668a0054c4770d508bd3f526493d1c.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250418220432_0156b4db12a1dc49a2ee979be174ab6cfa668a0054c4770d508bd3f526493d1c" data-rendition-name="original" width="1000" height="398" loading="lazy" alt="KULE I GRADOVI: Tobožnji nacrt projekta"> <figcaption>KULE I GRADOVI: Tobožnji nacrt projekta(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  Ima Crna Gora dosta toga za prodavanje ili, da ublažimo retoriku, za zakupljivanje na vijek vjekova. Recimo Buljarica, Jaz, uvale oko Herceg Novog ili što na sjeveru... Ponekad djeluje kao da premijer i parlamentarna većina imaju neki fetiš baš na zabranjena područja. I, ko zna, ako se nađe baš dobar investitor možda damo pod zakup – i vrh Lovćena, sve sa Meštrovićevim Mauzolejom. Djeluje kao banalno karikiranje, ali odražava stanje duha. Uostalom, odavno živimo u vremenu prodaje principa, preprodaje političke pripadnosti, i rasprodaje morala. Samo, treba biti pošten i ostaviti po strani investitore. I gospodina Alabara i njegovu kompaniju Igl Hills ili nekog drugog Alabara: svako ko želi da ulaže u Crnu Goru mora biti dobrodošao. Nikada nijesu krivi investitori, već vlast koja ih dovodi. U stvari, ključni problem uvijek nastaje po istoj matrici: kada dođe do ogromnog jaza, između viška ambicija i manjka morala. Baš kao kod crnogorskog premijera Spajića. Koji je u dolasku Alabara vidio – ne spas za posrnulu crnogorsku privredu - već za sebe i svoju stranku koja kopni od izbora do izbora. I baš poput ,,Evrope sad 1”, programa takozvanog ,,prepakivanja poreza” koji mu je svojevremeno, po nalogu Aleksandra Vučića, ustupio profesor Goran Radosavljević iz Beograda, premijer Spajić je u Alabaru vidio isto što i Vučić svojevremeno, kada je krenuo u projekat Beograda na vodi. Priliku za agresivni politički marketing, ali i mogućnost dobre i brze zarade. Ne za državu, naravno. Spajić je, možda i nesvjesno, želio da kopira Vučića baš do detalja. I kao što je beogradski autokrata u toku noći silom sravnio kućice u naselju Savamala, tako je i ovaj naš tehnokrata zamislio da sinoć sravni sve poslaničke glasove i da na silu izglasa Sporazum sa Emiratima. Vučić je koristio bagere za čišćenje terena, Spajić je zamislio da mu poslanici očiste teren za veliku opsjenu na Velikoj plaži. Nije mu prošlo u petak veče, ali uspjeće u utorak preko dana jer mu glavni mentor Andrija Mandić čuva leđa. Ono što je izvjesno, premijer Spajić – ukoliko ga građanski bunt ne zaustavi – namjerio je da gura iz projekta u projekat. Danas Alabar, sjutra neki drugi investitor premijeru na dar. Negdje početkom onih mučnih devedesertih i raspada Jugoslavije, kada je i feribot ,,Sveti Stefan” prestao da plovi ka italiji, bio je hit jedan propagandni slogan Izdavačkog preduzeća Grafos. Tada poznati crnogorski izdavači poručivali su: Izdajemo sve, liše Crne Gore. Taj propagandni slogan danas, u postavgustvoskoj Crnoj Gori, baš i nije nešto popularan.

Draško Đuranović

Signore Spaic, quanto costa?

U crnogorsku je politiku Milojko Spajić ušao kao ministar finansija koji je prvoga dana svog mandata državu zadužio 900 miliona eura.
Potom je uspio da prevari građane tobožnjim povećanjima plata i penzija koje su samo dio trika presipanja iz šupljeg u prazno a čiju ćemo cijenu skupo plaćati decenijama koje dolaze - inflacijom, raspadom zdravstvenog sistema, gašenjem Fonda PIO, bijedom i zaostalošću.
Kao i svaki kockar - a ovome su ulog naši životi - nakon faze skupih zaduživanja Spajić sad prelazi na novi nivo - krčmljenje imovine.
Otud ova hitna i mutna akcija kojom pokušava najvredniji resurs Ulcinja, ali i Crne Gore, Veliku plažu, otuđiti i od Ulcinja i od Crne Gore.
Kao što nas je i navikao - muljajući i obmanjujući.
Na našu sramotu i nesreću Milojko Spajić je formalni premijer Crne Gore.
Premda njime gazduje četnički vojvoda Andrija Mandić, čiji je gazda, pak, beogradski autokrata Vučić. No, Milojko Spajić a ni Andrija Mandić - nijesu Crna Gora!
Zato je danas važno dići glas protiv još jedne prevare Milojka Spajića i podržati građane Ulcinja jer se u Ulcinju, baš kako to reče Meto Zenka, zaista brani ono što Vučićeve marionete tako strasno razgrađuju - građanska Crna Gora!

Zaštita interesa Ulcinja zaštita je interesa Crne Gore

Čast je bila staromodna zabava crnogorskih hajduka, koju dokoni partijski apologeta ne smije da ima.
17.04.
14:00h
Zbilja je Momo K. čudo od pravnika.
Evo nas danas iznenađuje dobrano, pokazujući da se u obligaciono pravo razumije kao Marica... razumijete što hoću da kažem.
Prije nego nastavim. Zar nije Bemax uoči izbora u Nikšiću platio nekome 28 miliona eura poreza. Da telal i Bemax ne znaju zašto.
Zar nije i čestitka nosioca liste Demokrata uslijedila Momu zbog toga.
Što su, vidjeli smo, pozdravili i Nikšićani glasovima datim Demokratama.
Sve je uspjelo.
I milioni i dobar izborni rezultat.
Vidite li kako Momo danas lagano kroti jedan ugovor i volju ugovarača sadržanu u njemu, koji je sklopljen shodno tada važećim zakonima. 
Kako to radi?
Kaže... dao poreskim inspektorima da pročešljaju ugovore zadnjih 5 godina, vide o čemu se radi i onda inspektori izvedu validnu pravnu analizu volje ugovarača i zakonito odrede visinu poreza i kamatu.
Manipulacija je veli on, da se sve radi po retroaktivnom zakonu. Što ne vidiš golim okom i čuješ sopstvenim ušima, Momo će ti objasniti što treba da se čuje i da se vidi.
Obligaciono pravo prosta je nauka - ko ga razumije.
Što država, po Moljevom nagovoru, ne podnese deklaratornu tužbu kojom bi se utvrdila ništavost ugovora, pa onda on izađe i kaže da je isti izopšten iz pravnog saobraćaja.
Ne, zna da bi tužba bila odbijena. Zato mu poreski inspektori vrlo hladno i zakonito tumače volju iz istog.
Koprivica je sa pričom o naplaćenih 28 miliona od Bemaxa (čuš!) prvo dizao borbeni moral u Nikšiću.
Sada, novim pravnim mozgarijama, tješi Bogdanovića.
28 miliona samo što nisu, iako se obaveza ne odnosi na Bemax. Što će i Dritan potvrditi. Ako je još u politici.
P.S: Momo zna da je politička čast neracionalno osjećanje, zato je sa visine odbacuje.
Čast je bila staromodna zabava crnogorskih hajduka, koju dokoni partijski apologeta ne smije da ima.

Dizanje borbenog morala Demokrata

Biće ista vlast u Nikšiću, ali će mnogo toga biti drugačije. Neđeljni izbori su sveli mnoge na pravu mjeru. I mnogi će morati da mijenjaju i priču i djela, ako misle da opstanu. &nbsp; NOVA POLITIČKA MAPA NIKŠIĆA Šestočlana koalicija ,,Za budućnost Nikšića“ prosto je isisala svu snagu PES-a i Demokrata. &nbsp; U odnosu na parlamentarne izbore 2023. godine stranka Milojka Spajića je osvojila tek polovinu glasova. Leđa im je, dakle, okrenuo svaki drugi glasač. Prije samo dvije godine bili su najjača stranka, sad su u Nikšiću tas na vagi, a koliko sjutra mogu da računaju da će završiti kao Abazovićeva Ura – ispod cenzusa. &nbsp; PES, partija bez ideologije, na putu je da se – samougasi. &nbsp; Muka je i u taboru Demokrata. Bečićeva stranka je za dvije godine izgubila u Nikšiću trećinu podrške. A kad se uporedi njihov neđeljni rezultat sa onim sa lokalnih izbora 2021, napuštilo ih je – 70 odsto glasača. Pokazalo se da su Demokratama fotelje njihova jedina ideologija, da su njihove lažne diplome provaljene, a dignitet lidera poslije masakra na Cetinju - više ne postoji. &nbsp; Stranka još postoji, ali Demokrate, nove birokrate, kopne od izbora do izbora. &nbsp; Da, biće ista vlast u Nikšiću, ali su sada odnosi unutar stranaka drugačiji. I PES i Demokrate, ako žele mrvice vlasti – a znamo da žele - igraće poslušno uz muziku srpske frule Andrije Mandića. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250415190440_723f203a867e29b0a9974fdfa38dfa680a408db7188f15f85cb92ef000500e85.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250415190440_723f203a867e29b0a9974fdfa38dfa680a408db7188f15f85cb92ef000500e85" data-rendition-name="original" width="1920" height="1080" loading="lazy" alt="VELIKI RAST, ALI NIJESU NOVA VLAST U NIKŠIĆU: "> <figcaption>VELIKI RAST, ALI NIEJSU NOVA VLAST U NIKŠIĆU:(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  RAST DPS-A, USPJEH EVROPSKOG SAVEZA, ALI... Na drugoj strani, Demokratska partija socijalista može biti samo relativno zadovoljna. Osvojili su čak 4000 glasova više nego 2023. u koaliciji sa SD-om i SDP-om. Postali su najjača stranka i pokazalo se da je nova, mlada, ekipa na čelu sa Danijelom Živkovićem položila prijemni ispit. Ali nije postigla zacrtani cilj i osvojila vlast. Na njima je – ali i ostalim crnogorskim građanskim partijama - da odgovore na neka pitanja. &nbsp; Prije svega: zašto je u Nikšiću, u kojem se 60 odsto građana izjašnjava kao Crnogorci, svaki četvrti ostao kućama? Odnosno: da li je to krunski dokaz kako partijska borba protiv pojavnih oblika fašizma bila suviše salonska, nekako malokrvna? &nbsp; PONAVLJANJE MUČNIH SLIKA I onda se mučna istorija ponavlja. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250415190452_b184f9105f941e3a6b8c0afabbb833df4e1cbd7576897e5043d63ac0e5e8d907.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250415190452_b184f9105f941e3a6b8c0afabbb833df4e1cbd7576897e5043d63ac0e5e8d907" data-rendition-name="original" width="800" height="539" loading="lazy" alt="SRAMNE SLIKE: Uriniranje po spomeniku "> <figcaption>SRAMNE SLIKE: Uriniranje po spomeniku(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  Slike od prije nekoliko godina, onog bijednika koji mokri po spomeniku narodnog heroja, zamijenile su u neđelju veče neke drugačije, ali jednako mučne slike. I zaista, ima nečega organski prostačkog u onom žvalavljenju flaše šampanjca Marka Kovačevića u neđelju veče. I jeste, bilo je mučno to vidjeti, kao i ono prizivanje Kosova u štabu koalicije i pojanje o đevojkama koje vole četnike.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250415190444_c76ec82ca269c67b890aef97365bd958f453e19c3fced4d35fa0e6351c8b8673.png" data-media-id="editor_2" data-image-id="20250415190444_c76ec82ca269c67b890aef97365bd958f453e19c3fced4d35fa0e6351c8b8673" data-rendition-name="original" width="749" height="464" loading="lazy" alt="ČETNIČKA ZASTAVA U GRADU SA 45 NARODNIH HEROJA: Detalj iz slavlja u gradu ispod Trebjese"> <figcaption>ČETNIČKA ZASTAVA U GRADU SA 45 NARODNIH HEROJA: Detalj iz slavlja u gradu ispod Trebjese(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  A tek gledati kako crna četnička zastava sa mrtvačkom glavom leprša na ulicama grada Ljuba Čupića i Joke Baletić. I kako se opstanak na vlasti slavi uz četničke pjesme i zastave druge države - Srbije. &nbsp; Ali, to je realnost. U gradu koji je dao 45 narodnih heroja Marko Šubara Kovačević - onaj što pokazuje srednji prst kad svira crnogorska himna – biće novi, stari, čelnik Nikšića. &nbsp; Svakako, upumpali su Mandićevi bojovnici koju hiljadu glasova iz Trebinja ili Foče. Da, zadužili su više hiljada Nikšićana partijskim zapošljavanjem u Elektroprivredi, Solar gradnji... I da, tako su namakli možda i nekih četiri-pet odsto glasova... &nbsp; Ali to ne mijenja suštinu: u Nikšiću, drugom po veličini gradu u Crnoj Gori, danas nije većinska ona trinaestojulska, antifašistička Crna Gora kojoj se nekad i veliki Žan Pol Sartr divio... UZROCI RAZURA VRIJEDNOSTI &nbsp; Kako smo došli dovde? Kako su nekadašnji saradnici okupatora ili današnji glasnogovornici neofašizma postali poželjni uzori novim naraštajima? &nbsp; Dio odgovora o mračnoj crnogorskoj stvarnosti sažima se u dvije riječi - uticaj svetosavskih litija. &nbsp; Jer, 2020. godine nije samo smijenjena trodecenijska vlast DPS-a. Taj 30. avgust je bio krešendo jedne kontrarevolucije koju je logistički pomogao Beograd, a izvela ključna politička snaga u Crnoj Gori – Srpska pravoslavna crkva. &nbsp; U tome se krije samo dio mogućeg odgovora. Jer, današnje poniranje Crne Gore je istovremeno - &nbsp;plaćanje starih računa. &nbsp; Onih iz vremena beskrupuloznih paktiranja nekadašnjeg DPS-a sa Crkvom Srbije, političkom batinom srpskog sveta još iz vremena Ilije Garašanina. Ono kad su u tajnosti katastarski prepisivane crnogorske grobljanske crkve i manastiri u imovinu crkve druge države. Ili ono paktiranje Đukanovićeve vlasti sa Amfilohijem prilikom postavljanja limene crkve na Rumiji, kada je u jednom danu srušen hiljadugodišnji kult Svetog Vladimira Dukljanskog. &nbsp; PLAĆANJE STARIH RAČUNA Plaća današnja Crna Gora i decenijsko ćutanje nekadašnje vlasti na bezočno prekrajanje crnogorske sakralne baštine. Plaća današnje crnogorsko društvo onu sramnu reviziju istorije i proglašavanje svecima Srpske pravoslavne crkve Mace Vukojičića i Obrada Šiljka, zločinaca koji su na rukama imali krv više desetina žena i đece. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250415190456_8d614fc4cfdfc4ea383ce3df0163ff2b26d3e0b7efbd6e0862957423d2f0e1b3.jpg" data-media-id="editor_3" data-image-id="20250415190456_8d614fc4cfdfc4ea383ce3df0163ff2b26d3e0b7efbd6e0862957423d2f0e1b3" data-rendition-name="original" width="1000" height="666" loading="lazy" alt="PAKTIRANJE SA TEŠKIM POSLJEDICAMA: Milo Đukanović i Amfilohije Risto Radović"> <figcaption>PAKTIRANJE SA TEŠKIM POSLJEDICAMA: Milo Đukanović i Amfilohije Risto Radović(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  Kupovan je mir, za kratko vrijeme. Ali, svi se računi u istoriji moraju platiti. &nbsp; Onaj dječak što je nikšićkoj ulici mahao četničkom zastavom, ili oni polupijani momci što su sebe proglašavali četnicima-junacima možda nijesu u crnogorskim školama ni učili o četničkom koljaču Pavlu Đurišiću i njegovoj likvidaciji više od devet hiljada Muslimana u Foči. Možda su ih učili da je čiča Draža jedini pravi Srbin, a ne recimo revolucionar Koča Popović, španski borac i francuski đak... TEŽAK POVRATAK Neznanje je car zla svakojega. Zato se moramo vratiti istinitoj istoriji. Samo tako će većinska Crna Gora moći da se vrati vrijednostima antifašizma, a da ideje vjerske i nacionalne netolerancije postanu društvena margina. &nbsp;&nbsp;&nbsp; To će biti dug put na liječenju društva. Ali, kako ono kažu: i najduža putovanja počinju prvim korakom. Taj prvi korak bi morao da bude primarni zadatak crnogorskih građanskih partija. &nbsp; Ako zaista hoćemo da Crna Gora bude država vrijedna poštovanja. &nbsp;

Drma mi se, drma mi se na Šubari – šampanjac...

Čisti i oni drugi, nemaju sličnosti osim u grijehu koji ih razdvaja.15.03.
14:30h
Štampao sam uz pomoć prijatelja drugo izdanje obje knjige o aferi Moldavka, koje govore o onome šta sam prošao. U kojima su, što je najvažnije, tretirani kompletni spisi Osnovnog suda u Podgorici KI br. 5585/02. Svaki papir.
Tiraži od pet hiljada primjeraka štampanih onomad, odavno su rasprodati.
Zašto mi se čini da je ovo pravi korak.
I zašto iznova?
Zašto uopšte nije sada primarno nestvarno pokazivanje onomad preživljenog, kako mojeg, tako i porodice.
Ovo je sada sa sociološkog aspekta prava paradigma za socio - antropološki ugao gledanja crnogorskog društva, njegovih ljudi, publike, štampe, nosilaca pravosudnih funkcija, policije, koji nam se dešavaju uglavnom pod uticajem politike, gdje je "ubijanje" pojedinaca od strane države potpomognuto medijima i NVO sektorom tek vjetar - lahor, koji podiže adrenalin, "uspostavlja pravdu", a to sve zarad interesa sedam, osam političkih zadnjica.
I opet sve garnirano crnogorskom naravi, gdje tuđa patnja, ponekad izaziva opštu egzaltaciju.
Sve se ponavlja.
Isti lični kukavičluk, neznanje koje se afirmiše i dan danas, navijanje mase koja kao u gladijatorskoj areni urla "ne puštaj", "ne praštaj", "gazi", hapsi.
Kukavičluk nosilaca pravosudnih funkcija i njihovo ugađanje vlastima - CG je fenomen. Sve će se uraditi zbog fakta da ih je neko negdje, kao potrošnu, a isplativu robu, postavio da odlučuju.
Pazite ovo!
U istrazi protiv mene (ima to u knjizi) Božidar Vukčević, eks državni tužilac, kaže sudiji Ani Vuković da se ja i on nikada nijesmo družili i da smo dva puta izašli u grad, ali sa suprugama.
Nijesmo niti jednom. Nikada.
Ali, umjesto da saspe sudiji sve u lice, a sve je znao, on pravi otklon od prijatelja, misleći da spašava d*pe.
A državni tužilac.
Da li vam je ovo poznato?
Ili.
28.11.2002. godine specijalista sudske medicine Dragana Čukić u nalazu kaže "...pacijentkinja S.Č. ne dozvoljava pregled čmara i vagine, kao ni dojki...".
Mašina je već mljela.
Tužilac, sudija, ćute i dozvoljavaju da u štampi imamo gašenje cigareta po dojkama i vagini.
I flaše u anusu.
To sam sve ja radio sa pajtosima.
Pitajte ondašnje urednike Dan-a, Vijesti, SŽK, Prelevića, ženu mu, Medojevića, Dragana Koprivicu, Mika Živkovića.
I pitajte svakog mog crnogorskog Srbina.
Nema odive koju su pazili kao Moldavku.
Anu Vuković ne pitajte ništa.
Ili.
Da vidite kako je Ana Vuković, sudija Vrhovnog suda, još onomad, prije 23 godine, imala ista specijalistička iskustva iz psihologije i parapsihologije kao kada je produžila pritvor Zoranu Lazoviću, karakterišući mu karakter.
Ona na zapisniku od 28.12.2002. donosi rješenje u kojem, u tajnom postupku, dozvoljava da Tamara Gljižnan - majka S.Č. bude prisutna, navodeći "...budući da ta činjenica u psihološkom smislu (sudija - psiholog postaje) ima važnost...".
Mada, u redu je sve to, jer je Moldavka u istom zapisniku kazala za mene "...ima kovrdžavu oštru kosu, kosa mu je zalizana nazad...". Što je Anu odmah utvrdilo u uvjerenju da se radi o meni, a što je to isto utvrdilo u znanju i tužioca koji ima unazad zalizanu kovrdžavu kosu.
I danas će se opet kod nas slično dešavati.
Građanin će biti ubačen u vrtlog haosa sazdanog od uticaja politike gdje nosioci pravosudnih funkcija tog istog građanina pretvaraju u utamničenu krpu, zoreći se sopstvenim jadovlukom.
Za nauk.
Nigdje kao u Crnoj Gori ne traju u vremenu, nepočinstvo kojim se familija urušava i neko bez razloga slobode lišava.
Za sva vremena pominjaće se akteri toga.
Ni Ana Vuković nije mogla da pretpostavi da će moje pominjanje trajati 25 godina. A tek će.
Ona je nagrađena na temeljima moje patnje.
I ako joj je lakše, neka joj bude.
Ne moraju svi da imaju Aninu sreću.
P.S. Čisti i oni drugi, nemaju sličnosti osim u grijehu koji ih razdvaja.
I kao što se čistima gade gubavci, tako se i gubavci, s pravom, strave od zdravih.

Socio-antrolopološka paradigma crnogorskog društva

Umesto da srpske vlasti privede "poznaniju prava" - jer osnovni zahtev je bio da institucije konačno počnu da rade svoj posao u skladu sa ustavom i zakonima - studentski pokret je dosad uspeo samo da im "pomogne" da se konačno pokažu u pravom svetlu i prirodi.
Teško je, doduše, bilo poverovati da će Aleksandar Vučić i vrh Srpske napredne stranke, kao i njihovi "sateliti", lako i bez obziljnog, kombinovanog pritiska iznutra i spolja, pristati na istragu koja će u konačnici rasturiti mafijašku hobotnicu pod vođstvom nekoliko porodica. Ipak, mnogi analitičari nisu verovali da će, bar ne u ovako ranoj fazi - jer protesti traju tek malo više od četiri meseca - pribeći ogoljenom, banalnom, fizičkom i pravnom nasilju.
Fizički napadi, prebijanja, najcrnje pretnje, targetiranja, medijsko klevetanje, lažne optužbe o "obojenoj revoluciji" i sav ostali asortiman duboke diktature, međutim, jasan su pokazatelj da je režim spreman na sve, zarad očuvanja sopstvenih pozicija. Nije to više samo Vučićevo svakodnevno "uporno ponižavanje ljudi i gaženje dostojanstva svakog, uvek i svugde", kako je to definisala Smiljka Tomanović, profesorica Filozofskog fakulteta u Beogradu. To je sada očajna, poslednja odbrana u bezakonju ogrezlog klana, čiji je Vučić samo najeksponiraniji element.
Hapšenja i privođenja poslednjih dana, redom bez ozbiljnog pravnog osnova, ali i posle "naređenja" izdatog u tabloidima, ulasci policije na univerzitet i narušavanje njegove autonomije, crtanje mete na čelu svakog ko malo "iskoči" izvan studentske anonimne jednakosti, kritika tužilaca što "ne hapse novinare blokaderskih medija", napad na studentske plenume kroz zahtev da se zabrane kao "nelegalna udruženja", pa najzad i najnoviji fizički obračun sa studentima u Novom Pazaru samo zato što su nenasilno blokirali polazak pristalica SNS autobusima za Beograd - samo potvrđuju da srbijanski režim namerava da igra na sve ili ništa. 
Tu tezu potvrđuje i pet "zahteva" koje je Vučić sa "skupa za narod i državu" ispostavio - sam sebi. A to su: da se "pokrenu postupci radi uspostavljanja reda i mira u državi", "utvrdi odgovornost za nasrtaje na građane tokom mirnih okupljanja", "svakom đaku i studentu omogući da se školuje i studira ukoliko to želi", "otkriju počinioci, podstrekači i pomagači u vršenju aktivnosti koje podrazumevaju napade na vitalne državne institucije i objekte i da se spreči preduzimanje takvih aktivnosti u budućnosti" i "spreči svaka aktivnost kojom se samovlastno i protipravno parališe privredna delatnost i onemogućavaju građani da sprovode svoje životne aktivnosti na uobičajen način". 
Ostavimo po strani apsurd da čovek koji 13 godina o svemu sam odlučuje i meša se u sve u državi Srbiji - od podučavanja lekara kako se koriste respiratori, preko trenerskog posla, do planiranja kako da studenti završe godinu - postavlja zahteve koje treba da ispune organi koje on direktno kontroliše, i privid naivnosti takvog "zahtevanja". 
Iza ovoga se krije očigledna namera da se protest ogromnog broja ljudi u Srbiji - koje on i ne doživljava sunarodnicima kojima je takođe predsednik, već ih prezrivo zove "oni" - uguši na najbrutalniji mogući način. Neki analitičari veruju da je ovo najava drakonske represije, na čijem kraju lako je moguće stoji i kakvo vanredno stanje, i "carte blanche" državnim i paradržavnim strukturama da se - sada sasvim ogoljeno - ne pridržavaju Ustava i zakona.
Deviza trodnevnog skupa SNS i satelita u Beogradu bila je "Ne damo Srbiju". Logično je da je ne daju. Ona im je do sada bila izvor nemerljivih prihoda, banja za lečenje nagomilanih kompleksa, zahvaljujući njoj sad imaju pozicije i lažni ugled... Oteli su je, ne daju je i neće je dati ni po koju cenu.
<h2> MRAČNA TETRADA</h2>
 Dovoljno je rečit podatak da su akteri najnovijih slučajeva nasilja u Srbiji, računajući i ono na skupu u Beogradu, visoko rangirani funkcioneri SNS, direktori javnih preduzeća, pa čak i direktor Penzionog fonda.
"Vrhunac nasilja je kada blokirate puteve i ulice, jer time branite ljudima da negde odu. Nekome da ode u bioskop, nekome da ode u šoping, nekome da ode u bolnicu a nekome da ode na fudbalsku utakmicu. To je vrhunsko nasilje i nije dozvoljeno po zakonima ove zemlje" - rekao je Aleksandar Vučić pre samo nekoliko meseci, kritikujući studentske blokade. 
A onda je uprkos "zakonima ove zemlje" zatvorio Beograd na tri dana organizujući banalni vašar šunda, kiča i plaćene ljubavi, dovlačeći one kojima ucenama i novcem još može da manipuliše, kako bi dokazao da je bolji i voljeniji od nekog drugog. Na žalost, u Srbiji je još mnogo onih koji bespogovorno prihvate nalog ili dnevnicu i poslušno odlaze na groblje sopstvenog dostojanstva. Ali, u toj su skupini, osim onih koji su svratili na besplatni obrok i nove stolice - i to ne sme da se prećuti - i "vlasnici" raznih krivičnih dela, duboko i teško moralno kompromitovane ličnosti, svakovrsna baraba i secikesa, koje građani prepoznaju i označavaju i zahvaljujući društvenim mrežama.
Novca iz državne kase za najnoviji vašar u Beogradu, čini se, nikad nije bilo više: ušteđen je, valjda, na kazneno neisplaćenim platama u prosveti. Iako su funkcioneri SNS odbili da govore o sumi i poreklu novca potrošenog za skup, pominju se milioni eura. 
Poslednje obećane naknade "ćacijima" (sada svi tako zovu Vučićeve pristaše) za dolazak u Beograd dostizale su i 150 eura. Došli su iz javnih preduzeća, lokalnih samouprava, ucenjeni i dovučeni iz ugroženih grupa, došli su sa Kosova kome je upravo Vučić ukinuo i poslednji trag srpske države, došli su iz Bosne nadajući se, valjda, da će im suluda šovinistička politika današnjeg Beograda pomoći da se osvete za poraz s kraja XX veka. I da bi viknuli "Aco Srbine", da bi brojem nadvladali "one druge", da bi izgledalo kao moć i poštovanje. 
Tamara Džamonja Ignjatović, redovna profesorica na Odeljenju za psihologiju Filozofskog fakulteta Univerziteta u Beogradu, sjajno je tu Vučićevu potrebu da bude slavljen i obožavan, makar i lažno, objasnila u "Radaru" početkom meseca. U pitanju je "sindrom mračne tetrade": narcizam, makijavelizam, psihopatija i sadizam.
I dok su u centru Beograda defilovali ljudi koji su prethodnih godina i decenija vladali šireći šovinizam, velikosrpski hegemonizam, versku i političku netoleranciju, koji su zavadili narod do granica fizičkog obračuna, koji su rehabilitovali osuđene ratne zločince i nihove ideje - u Novom Pazaru studenti i veliki broj građana su širili ljubav.
Skup u Novom Pazaru, toj dugo neuralgičnoj tački međunacionalnog i međuverskog nerazumevanja u Srbiji, pokazao je da može i drugačije. Dobro, to smo videli i ranije, na drugim studentskim okupljanjima, ali se čini da je upravo u ovom gradu bilo nužno da se dokaže da u srpskom društvu, na sreću, postoji dovoljan broj ljudi koji nije hipnotisan mržnjom. 
<h2> DONELI SVETLOST</h2>
 Ovo je utoliko bitnije jer su studenti, kroz svoje protestne akcije, sasvim neplanirano, ali belodano, otkrili svi dubinu moralnog dna srpskog društva, tragičnost svih onih godina, decenija ćutanja, nezameranja, odbijanja da se vidi... Jer sve ovo šta je pokuljalo iz vlasti i njoj bliskih krugova kao reakcija na studentski bunt, je ono što je činilo suštinu genocidnog rasturanja Jugoslavije. 
Ta ideologija, koja bi hapsila, silovala, ubijala, ukidala, rasturala... ono jedino što joj je danas preostalo - svoje sunarodnike, i paralelno s time stvarala diktaturu rusko-beloruskog tipa sa velikosrpskim pečatom, uplašila se mogućnosti da decenijama egzistencijalno i moralno uništavan narod vidi svetlost. Jer, studenti su otvorili prozor kroz koji je ušla svetlost i obasjala sve ono šta se godinama sakrivalo pod parolama patroitizma, ugroženosti, stranih zavera i napada na uvek "nedužni srpski narod".
A skrivala se ne samo korupcija, i ne samo težak kriminal, skrivali su se i razni izopačeni zločinci, nekažnjeni za užasna nepočinstva počinjena u ime i za račun srpskog naroda. Skrivalo se i nezasito bogaćenje nosilaca vlasti, baš toliko besramno koliko i huškanje onih koji se deklarišu kao Srbi, a žive u Srbiji susednim državama, nekadašnjim članicama jugoslovenske federacije. 
Duboka je, teška i čini se nepomirljiva podela Srbije na one koji baštine ratne zločine, mračnjaštvo i dogmu, vukući zemlju u XIII vek, i na one koji žele Srbiju i srpski narod u XXI veku, u budućnosti, u normalnom suživotu s drugim narodima i susednim državama, otvorenost, putovanja, kontakte sa drugima. Pa i zbog toga su ovima prvima trn u oku studenti i srednjoškolci, koji jasno pokazuju da ih nije briga za gomile laži i izmišljenu ili prepravljenu istoriju i perpetuum mobile mržnje i zla.
Studenti pokušavaju da razmrdaju srpsko društvo i u užem političkom smislu. Čak su "nacrtali" kriterijume za učešće u "ekspertskoj vladi": neučestvovanje u zakonodavnoj i izvršnoj vlasti dosad, nepovezanost s političkim strankama i pokretima, dokazanost i priznatost u određenim stručnim oblastima, poznavanje rada državne uprave, moralni i etički integritet, podrška studenata i javnosti. Mandat takve vlade bio bi ograničen na osam do 12 meseci, a njeni članovi bi dali garanciju da se po kraju angažmana narednih osam godina neće baviti političkim životom. 
Spisak lepih želja? Detinje naivno? Teško ostvarivo? Možda. Ali, u isto vreme, i prvi konkretni predlog, koji na svoj način tera političke činioce, društvenu elitu i ukupnu javnost na saradnju. I iznalaženje najboljih rešenja. 
Konačno, teško je zamisliti bolju diplomatsku akciju od ove biciklističke ture ka Strazburu. Kompromitovan srpski politički establišment, s obe strane spektra, to ne bi uspeo. Predsednik i Vlada Srbije su čak i anesteziranje evropskih političara bazirali na prodajama i ustupcima, a ne na diplomatskoj veštini i snazi uverenja. 
I baš zbog toga osnovano treba strepeti od eksplozije ekstremne radikalštine, koja je svesna da joj u miru, slozi, ljubavi i poštovanju više nema postojanja.

Nebojša Vučinić

Tjerali pravdu, istjerali zlo

<h3>Autor: Gordon Brown, premijer Ujedinjenog Kraljevstva od 2007. do 2010. godine</h3>
Nakon sedmice koja je počela najgorom finansijskom nestabilnošću u novijoj istoriji, a završila se najozbiljnijom dosadašnjom eskalacijom sukoba između Kine i SAD-a, došlo je vrijeme da se razlikuju tektonske promjene od običnih potresa. Ako se ništa ne promijeni, postoji rizik da će se 2020-te pamtiti kao đavolja decenija ovog vijeka – termin koji su istoričari nekada koristili za tridesete godine prošlog vijeka. Ova decenija biće obilježena ne samo smrću sedam miliona ljudi od Covida-19 i rastućim globalnim siromaštvom i nejednakošću – već i raskomadanom Ukrajinom, spaljenom Gazom i malo prijavljivanim zločinima u Africi i Aziji, što sve zajedno svjedoči o nasilnom rušenju svjetskog poretka zasnovanog na pravilima i njegovoj zamjeni poretkom zasnovanim na sili.
Uistinu, pred našim očima, svaki stub starog poretka je pod napadom – ne samo slobodna trgovina, već i vladavina prava, primat koji smo dugo pridavali ljudskim pravima i demokratiji, pravu naroda na samoopredjeljenje i multilateralnoj saradnji među državama, uključujući humanitarnu i ekološku odgovornost koju smo nekada prihvatali kao građani svijeta.
Pomjeranja moći, naravno, predstavljaju osnovu istorije. U razmaku od dva vijeka, četiri svjetska poretka su se uzdigla i pala. Prva dva – ravnoteža snaga koja se pojavila nakon poraza Napoleona početkom 19. vijeka i sistem koji je proizašao iz Versajskog sporazuma poslije 1918. godine nakon što su se srušile četiri carske imperije – na kraju su dovela do klanica svjetskih ratova. Potom je uslijedila postratna arhitektura iz 1945. godine, predvođena SAD-om i Ujedinjenim nacijama; a nakon 1990. godine, raspadom Sovjetskog Saveza i Varšavskog pakta, uspostavljeno je ono što je američki predsjednik Džordž H. V. Buš nazvao „novim svjetskim poretkom“.
Danas, kako se ekonomski balans moći pomjera ka istoku i novi merkantilizam uzima maha, ono što se nekad nazivao Vašingtonski konsenzus više nema podršku nigdje – ponajmanje u samom Vašingtonu. Globalizaciju sada milioni odbacuju kao „slobodu za sve“ koja nije bila pravedna prema svima. Nije više otvorena trgovina ta koja se slavi, već suprotno – ograničenja u trgovini – koja se sve više prikazuju kao put ka prosperitetu nacije.
Trampova taktička odluka bila je da iskoristi duboke promjene koje su već preoblikovale svjetsku geopolitiku: prije svega, ogroman jaz između koristi koje je globalizacija obećavala i onoga što je donijela u svakodnevni život ljudi, te je tako postao vodeći svjetski antiglobalista. Uvidio je takođe da može, oslanjajući se na uticaj društvenih mreža koje neprekidno dolaze do ljudi putem telefona, oživjeti „teoriju velikog čovjeka“ u istoriji – Putin, Si Đinping, Erdogan i Kim Džong Un pokazali su mu da populistički, ali autoritarni, lideri mogu da definišu dnevni red.
Ali Trampova potpuna nepredvidivost nagovještava još veće opasnosti u budućnosti. „Neka haos vlada i ne sputavaj haos“ izgleda da je moto, i iako možda postoji nada da bi se neka vrsta normalnog upravljanja mogla ponovo uspostaviti, to više ne može da bude racionalna osnova za planiranje budućnosti. Umjesto toga, s obzirom na to da i SAD i Kina preuzimaju rizike ubrzavanjem svog sukoba ka novim razinama, pitanje je da li idemo ka budućnosti „jedan svijet - dva sistema“, ili jednostavno ka haotičnom neredu koji je karakterisao istoriju većine prethodnih vjekova – i da li uopšte postoji šansa da se izgradi svjetski poredak koji može da bude stabilan i održiv.
Ono što je sada jasno jeste da se četvrti globalni poredak ne može obnoviti. Ne samo da živimo u protekcionističkijem dobu, već prelazimo iz unipolarnog svijeta, gdje su SAD bile jedina dominantna sila, u multipolarni svijet sa mnogo više centara odlučivanja. A kako smo ujedno i više povezani, to nas čini ranjivijima na krize – od pandemija i klimatskih vanrednih situacija do finansijskih udara. Još više jer države, kao što smo vidjeli ove sedmice, mogu u oružje pretvoriti tu međuzavisnost i uska grla koja ona stvara – radi sopstvene koristi. Ako želimo svjetski poredak zasnovan na vrijednostima, moraćemo da se dogovorimo o savremenoj globalnoj povelji za našu zajedničku budućnost – nečemu što bi se nadovezivalo na Atlantsku povelju iz 1941. i Povelju Ujedinjenih nacija iz 1945, ali prilagođeno potpuno drugačijem vijeku.
Kako je Vilijam Beveridž tada rekao: „Revolucionarni trenutak u svjetskoj istoriji je vrijeme za revolucije, ne za krpljenje“. U proteklih nekoliko dana, lideri Španije, Brazila i Južne Afrike – koji ove godine predsjedavaju trima velikim međunarodnim skupovima: Četvrtom međunarodnom konferencijom o finansiranju razvoja, 30. konferencijom UN-a o klimatskim promjenama i G20 – pozvali su na multilateralnu saradnju. „Kao kolektiv, sada se moramo ujediniti kako bismo sproveli međunarodno pravo“, napisali su premijer Malezije i predsjednici Kolumbije i Južne Afrike. „Izbor je jasan: ili djelujemo zajedno kako bismo sproveli međunarodno pravo, ili rizikujemo njegov kolaps“.
Sve zemlje koje vjeruju u međunarodnu saradnju trebalo bi da se obavežu da će kroz novi multilateralizam ova generacija donijeti globalna rješenja za neizbježno globalne probleme koji se ne mogu riješiti djelovanjem pojedinačnih država ili isključivo bilateralnim sporazumima. Zatim, kao temelj te budućnosti, ova koalicija voljnih trebalo bi odmah da počne praktičnu saradnju u hitnim pitanjima za koja ne postoje rješenja ograničena na nacionalne države – globalna bezbjednost, klima, zdravlje i humanitarne potrebe, kao i tok trgovine. Trebalo bi da rade na modernizaciji međunarodnih institucija koje se bave tim pitanjima.
Treće, trebali bismo pokušati izgraditi most prema skepticima poput Trampa, tako što ćemo se složiti s njim oko potrebe za reciprocitetom i pravednom podjelom tereta među državama; i, budući da živimo u svijetu zaduženom do grla, trebali bismo predložiti inovativne i pravične načine za prikupljanje sredstava potrebnih za sprovođenje tih obaveza u djelo. Suočavanjem s neuspjesima ere hiper-globalizacije, možemo svi težiti svijetu koji nije samo otvoren za trgovinu, već inkluzivan i za sve one koji su do sada bili zapostavljeni.
Prije dvjesta godina, u slično sudbonosnim vremenima, jedan britanski lider je „pozvao novi svijet u postajanju da ispravi ravnotežu starog“, a pouka istorije je da bilo koji novi poredak koji opstaje mora biti izgrađen na čvrstom temelju principa, a ne na pijesku pragmatizma i uskih tumačenja nacionalnih interesa.
U srcu Atlantske povelje, Ruzveltove deklaracije o međunarodnoj saradnji, nalazio se skup principa koji slave osnovne slobode – protiv upotrebe sile i protekcionizma, za pravo naroda na samoopredjeljenje i nacionalne društvene ugovore koji bi premostili jaz između bogatih i siromašnih. Iako Tramp danas ne zagovara nijedan od tih ciljeva, nije sve izgubljeno: prema Globalnoj koaliciji za američko liderstvo, 82% Amerikanaca protivi se izolacionizmu i vjeruje da su SAD jače kada su „angažovane u svijetu“. I dok SAD više ne mogu da diktiraju drugima u unipolarnom svijetu, mogu da predvode multipolarni svijet putem ubjeđivanja.
Nažalost, uprkos hrabrim naporima Keira Starmera, niko od nas ne može sada garantovati da Ukrajina – i njeni resursi – neće biti raskomadani, ohrabrujući autokrate širom svijeta. Ali možemo uspostaviti moralni kompas koji će nas voditi i bolje pripremiti za izazove koji slijede. I dalje postoji rizik da ćemo ponoviti pad u globalnu anarhiju iz tridesetih godina prošlog vijeka; ali zajedničkim djelovanjem država možemo stvoriti trenutak sličan četrdesetim godinama kada počinjemo sa herkulovskim zadatkom izgradnje petog svjetskog poretka u modernim vremenima.

„Novi svjetski poredak“ proteklih 35 godina se pred našim očima ruši - ovako moramo dalje

Premda je MUP prethodnih dana bio neuobičajeno aktivan, pa je umjesto državnog organa više sličio političkoj partiji. Takvim prizvukom makar odišu saopštenja kojima su nas zasipali. A državnog sekretara Petra Koprivicu zapala je ona najnezahvalnija dužnost - da izigrava žrtveno jagnje Demokrata, koje brani neodbranjivo i umjesto obavljanja svoga posla, dragocjeno vrijeme traći na političko oponiranje i razračunavaanje.&nbsp;
Samo dan kasnije, MUP je zaćutao i iz polu hibernacije prešao u potpunu. To je, jelʹte, svakako politički isplativije, kad su već sve predizborne mahinacije do tančina razobličene.&nbsp;
Ipak, valja pozvati MUP i Upravu policije – da se makar na tren probude i saopšte nam čiji je novac zaplijenjen na graničnom prelazu Ramče, kome je bio namijenjen i u koje svrhe.&nbsp;
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 76.0699%; padding-top: 120px;"><iframe src="//cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fhronika%2Fniksickim-kobrama-oduzeto-40-000-eura-po-povratku-iz-srbije&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
 
Mada mi to otprilike znamo, ali je MUP, barem bi to trebao biti najrelevantnija instanca, ka kojoj navedena pitanja trebamo adresirati. O vjerodostojnosti odgovora, svakako, moglo bi se raspravljati, na osnovu bezbroj ranijih iskustava. No, sačekajmo da vidimo hoće li se MUP – inače partijska podružnica beskrupuloznih Demokrata napokon probuditi iz zimskog sna, ili će, pak, izbjeći da odgovore na neugodna pitanja, vjerujući da će interesovanje javnosti protokom vremena izbljedjeti.&nbsp;
Svaka beogradska ispostava ima svoje Kobre koje, nimalo slučajno, nijesu baš tako nazvane. Voždove Kobre, kako se sam pohvalio, sposobne su da razbace studente za deset sekundi, možda čak i manje. Nikšićke Kobre, poznate su po čuvanju popova srpske crkve. U zenit slave dospjeli su za vrijeme pancirnog ustoličenja Jovana Mićovića alijas Joanikija.&nbsp;
Logično pitanje glasi - šta su pripadnici samoprozvanih nikšićkih Kobri, u jeku izborne kampanje Mandićeve i Kovačevićeve liste radili u Beogradu? Da li su beogradski stratezi, u strahu od novih protjerivanja obrnuli igricu? Umjesto slanja SNS članova i aktivista u Nikšić, nikšićke Kobre obučene za specijalnu operaciju misionarski su poslate u Beograd, kako bi sproveli akciju prenošenja ilegalnog novca, pravo do štaba ZBNK. Radi li se o prljavom novcu iz istrošenog rezervoara SNS-a, ili tek napunjene kase novoformiranog Vučićevog pokreta, posve je nevažno.&nbsp;
Sama od sebe nameće se pretpostavka da je prvobitni plan bio da se predizborna tranša u Nikšić ekspedituje uoči ili na sam dan izborne tišine. No, groteskni fijasko rusko-srpskog završnog skupa, rezultirao je smućkanim koktelom bijesa i panike, ne samo unutar Mandićeve ekipe.&nbsp;
Bijes je, očito, obuzeo i beogradskog gazdu. Kako novac i vaučeri iz Trebinja, niti druge nelegalne aktivnosti sprovođene u pograničnim područjima nijesu bile od koristi, beogradsku akciju kodnog imena U zadnji čas, trebalo je sprovesti po hitnom postupku. I tako Kobre pođoše nazad možda ranije nego što su planirali.&nbsp;
BIA je do tančina razradila plan – kako bi u fotofinišu kampanje, spasonosna tranša bila bezbjednosno isporučena Dalaj Lami i šubari. Pravo pitanje je – da li je policijska akcija na graničnom prelazu Ramče bila samo sredstvo za napredno anesteziranje javnosti, kako bi izbjegli naknadno pravdanje zbog eventualno procurjelih informacija. Da li se radilo o očajnom performansu, poput igrokaza iz skupštine radnog naziva lov na Srbe.
Kod svakog putnika po nekoliko hiljada – kako to samo Parezanović umije da osmisli.&nbsp;
No, ostali smo uskraćeni za odgovore – đe se to tačno, i na koji način ispituje porijeklo sumnjivog novca i zašto su Kobre puštene na slobodu, kako bi nastavili sprovođenje specijalnih predizbornih i izbornih misija. Da li tužilaštvo zaista vrši provjere, ili je posredstvom policijsko-tužilačkih veza, selektivnim pristupom i Vranešovim migom poklon od 40 hiljada eura ipak stigao pravo u štab ZBNK.&nbsp;
Jer vrijeme curi, podrška opoziciji raste, a kupovina glasova jedini je anestetik za Mandića i Kovačevića. Gle čuda, baš za one koji su se decenijama borili protivprodaje ličnih karata i sličnih aktivnosti onih bivših. Kad se zaposjednu fotelje, pamćenje prirodno okrača.&nbsp;
Beskrupulozne Demokrate i prefigani PES ostadoše kratkih rukava. Možda im je obećan neki procenat, ako namaknu koji glas sudbonosan za Kovačevićev opstanak. No, kako sada stvari stoje – mrka kapa.&nbsp;
Pitanja se množe – šta će biti, ili je već bilo sa prljavim novcem, da li štura saopštenja nakon dugog tihovanja i javnih špekulacija koje MUP ne demantuje, potvrđuje direktno saučesništvo Šaranovićevog resora u akciji kodnog imena Tajna beogradska pošiljka, budući da su akteri pušteni na slobodu, faktički, kao da nijesu uhvaćeni u vršenju krivičnog djela.&nbsp;
Nadalje, zna li možda neznaveni MUP nešto o duplim biračima smještenim u pojedinim crnogorskim opštinama, koji su prijavljeni za takozvani Ostroški polumaraton, a zapravo su dovedeni kako bi nezakonito glasali. No, sa stanovišta MUP-a, takvo korišćenje biračkog prava je legitimno, iako je nelegalno. Pare vrte đe burgija neće, pa i pravna gimnastika zasjeni pravničku struku. Sada vukovi, noćni ili dnevno politički, koji dlaku mijenjaju ali poganu ćud nikad, oni koji ne trepnuvši ruše ustavni poredak, izigravaju žrtve, standardno kriminalizujući DPS i nazivajući Evropski savez ekstremnim satelitom. Aleksandrove kukavice etiketirajući druge zapravo govore o sebi jer sopstvenu političku prošlost ma koliko to željeli ne mogu obrisati iz pamćenja Nikšićanki i Nikšićana koji su njihove prljave igre odavno prozreli. Ko plasira predizborne neistine dok sa svih strana kaplje prljavi novac, dobro znamo, jer nije prvi put, ali se nadamo da jeste posljednji.
U strahu od političkog cunamija koji bi izazvala pobjeda opozicije, paf-paf trojka priprema kotorski, budvanski, ili onaj najizvjesniji, šavnički scenario. Nasilno-ekstremističke akcije dobro su nam poznate. Zato niti jedan Nikšićanin i Nikšićanka ne smije dozvoliti da od grada pod Trebjesom prave novi Šavnik. Neđelja je dan D za Nikšić, ali i za Crnu Goru.&nbsp;
Nikšić više nikad ne smije biti stanica za prijem prljavog novca, niti turistička destinacija za boravak fantomaca. Nikšić je vazda bio domaćinski, antifašistički i slobodarski grad i tu tradiciju moramo odbraniti. Grad heroj poraziće srednjičare, šoviniste koji prijete kamama i da će sa nama postupati kao sa Turcima, ponosne neočetnike, vojvode koji pozivaju na krvomutnju i otkopavanje oružja.&nbsp;
Nikšić mora poraziti divljajući velikosrpski nacionalizam i vjerski fanatizam kojim nas teroriše ovdašnji ogranak srpske crkve. Nikšić je uvijek znao kako da se odupre kvislinzima i kolaboracionistima. Pomozimo mu da u tome uspije i ovoga puta.&nbsp;
Nad gradom pod Trebjesom pokušava se sprovesti sistemski velikosrpski zločin. A Nikšić neće kupiti ni Vučići, ni razni Vulini, Šešelji, Rakovići. Nikšić nikada više neće biti vašarište na izlogu velikosrpskog lagera. Izađimo na birališta u neđelju da bi nas nikšićko, slobodarsko sunce obasjalo u poneđeljak.&nbsp;

Nikšićke Kobre na specijalnom zadatku: Đe su završile beogradske pare

Pravoslavci, katoloci i protestanti ove godine istog dana obilježavaju Vaskrs. Tim povodom, predsjednik Skupštine Andrija Mandića odlučio je da za isti praznik pošalje dvije odvojene čestitke, sa razlikom u terminologiji - pravoslavnim vjernicima poželio je srećan Vaskrs, a katoličkim Uskrs.
Tradicionalno, Mandić je jutros prvo uputio čestitku srpskom patrijarhu Porfiriju, mitropolitu crnogorsko-primorskom gospodinu Joanikiju, mitropolitu mileševskom Atanasiju, mitropolitu zahumsko-hercegovačkom i primorskom Dimitriju, episkopu budimljansko-nikšićkom Metodiju i svim pravoslavnim vjernicima uz želju da praznik provedu u zdravlju, duhovnoj radosti i Hristovom miru.
- Ovaj sveti dan, vječni simbol pobjede života nad smrću, svjetlosti nad tamom i nade nad očajanjem, snažno nas podsjeća na suštinu naše vjere — da stradanje nije kraj, već početak vječnog života, a žrtva put ka spasenju - istakao je u čestitki Mandić.
Dodao je da nas u vremenima kada bol i nemir postaju sve češća slika svijeta u kojem živimo, upravo Vaskrs poziva da ostanemo čvrsti u molitvi, u ljubavi prema bližnjem i u nadi koja ne posustaje.
- Jer samo kroz zajedništvo, praštanje i hrišćansko smirenje možemo sačuvati mir u dušama i među narodima. Neka Vaskrsli Hristos donese snagu svima koji stradaju, utjehu onima koji tuguju i nadu svima koji traže bolje sjutra, a vama želim da praznične dane provedete u zdravlju, duhovnoj radosti i Hristovom miru - zaključio je predsjednik Skupštine.
Nekoliko sati kasnije, Mandić je čestitaoUskrs nadbiskupu barskom monsinjoru Roku Đonlešaju, biskupu kotorskom monsinjoru (fra) Mladenu Vukšiću i vjernicima Rimokatoličke crkve uz želju da ga provedu u miru, zdravlju i radosti, okruženi porodicom i najbližima.
- Poruka Hristovog vaskrsenja vječna je nada čovječanstvu – da ljubav pobjeđuje mržnju, život smrt, a praštanje donosi iscjeljenje. Upravo ta svjetlost vjere, koja nas povezuje i ohrabruje, neka nam bude vodilja u izgradnji društva zasnovanog na povjerenju, poštovanju i solidarnost - naveo je u čestitki predsjednik Skupštine.
On je dodao da je Crnoj Gori potrebno još više saglasja, više pažnje jednih prema drugima i više napora u pravcu opšteg dobra, te iskazao uvjerenje da u tim nastojanjima svi možemo dati svoj doprinos, nadahnuti hrišćanskim vrlinama milosrđa, smirenja i nesebičnosti.
- Uz iskrenu nadu da ćemo u duhu Hristovog učenja graditi stabilnu, pravednu i snažno povezanu zajednicu, svim vjernicima koji praznuju Uskrs upućujem izraze dubokog poštovanja i najbolje želje - poručio je Mandić.
Pogrešna je podjela po kojoj katolici slave Uskrs, a pravoslavci Vaskrs. Obije crkve slave isto – Hristovo vaskrsenje, samo koriste različitu terminologiju u zavisnosti od jezika i tradicije.

Mandić prvo čestitao Vaskrs, pa Uskrs

Svake godine hiljade ljudi širom svijeta bivaju osuđene na smrt i pogubljene, često za zločine za koje smrtna kazna ne bi smjela biti izrečena prema međunarodnim zakonima i standardima. Broj egzekucija globalno najviši je od 2015. pokazuje najnoviji izvještaj Amnesty Internationala o globalnoj primjeni smrtne kazne. U nekim zemljama smrtna kazna se primjenjuje i za prekršaje povezane s drogom, dok druge određuju ovu kaznu za sigurnosne prijestupe i ubistva. Još zabrinjavajuće je to da neke države sprovode egzekucije nad maloljetnicima, kao i nad osobama s mentalnim ili intelektualnim poteškoćama.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250419120452_579946b8c519e64d1c600d1e3ff40440244497306f259501a290cc2ca6aa8159.webp" data-media-id="editor_2" data-image-id="20250419120452_579946b8c519e64d1c600d1e3ff40440244497306f259501a290cc2ca6aa8159" data-rendition-name="original" width="770" height="808" loading="lazy" alt="infografika"> </figure>  U 2024. godini zabilježeno je 1.518 egzekucija, što predstavlja porast od 32 odsto u odnosu na 1.153 koliko ih je bilo godinu ranije. Iako je broj zemalja koje sprovode smrtnu kaznu ostao na istorijski niskom nivou, ukupan broj pogubljenja značajno je porastao, uglavnom zbog rastućeg broja pogubljenja u Iranu, Iraku i Saudijskoj Arabiji. Ove tri zemlje odgovorne su za čak 91 odsto svih poznatih pogubljenja širom svijeta, a ukupno u ove tri zemlje broj izvršenja je porastao sa 1.041 u 2023. na 1.380 u 2024. godini. Broj izrečenih smrtnih kazni u 2024. bio je najmanje 2.087 u 46 zemalja. <h2>Državna tajna</h2> Osim Irana, Iraka i Saudijske Arabije, značajan porast u broju egzekucija zabilježen je i u Egiptu, Singapuru i Jemenu, dok je u Somaliji registrovan minimalan pad. Međutim, precizna procjena izvršenja smrtne kazne u svijetu i dalje je otežana zbog tajnosti i restriktivnih praksi u zemljama poput Kine, Sjeverne Koreje i Vijetnama. Kina, koja ostaje vodeća država po broju pogubljenja, i dalje krije podatke o izvršenjima smrtne kazne, klasifikujući ih kao državnu tajnu.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250419120452_205ba6838741a11d32507ddf99fa76be1965b565433b3d1165d4f5ff9cd55ee2.webp" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250419120452_205ba6838741a11d32507ddf99fa76be1965b565433b3d1165d4f5ff9cd55ee2" data-rendition-name="original" width="770" height="717" loading="lazy" alt="infografika"> </figure>  Jedan od najzabrinjavajućih trendova iz 2024. godine su pogubljenja zbog prekršaja povezanih s drogom. Amnesty International je zabilježio 637 egzekucija za ove vrste krivičnih djela, što čini više od 42 odsto svih poznatih pogubljenja. Najmanje četiri zemlje – Kina, Iran, Saudijska Arabija i Singapur – sprovodile su pogubljenja za prekršaje povezane s drogom. Za Vijetnam nije bilo dostupnih potvrđenih podataka.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250419120452_579946b8c519e64d1c600d1e3ff40440244497306f259501a290cc2ca6aa8159.webp" data-media-id="editor_2" data-image-id="20250419120452_579946b8c519e64d1c600d1e3ff40440244497306f259501a290cc2ca6aa8159" data-rendition-name="original" width="770" height="808" loading="lazy" alt="infografika"> </figure>  <h2>Pozitivni pomaci</h2> U izvještaju Amnestyja istaknuti su i neki pozitivni pomaci ka globalnom ukidanju smrtne kazne. Zambija je pristupila Drugom opcionalnom protokolu uz Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima, koji se zalaže za ukidanje smrtne kazne, dok je Zimbabve ukinuo smrtnu kaznu za opšti kriminalitet. Još jedan značajan korak desio se na nivou Ujedinjenih nacija, gdje je više od dvije trećine zemalja članica glasalo za desetu rezoluciju Generalne skupštine o moratorijumu na primjenu smrtne kazne.

Broj egzekucija u svijetu najviši od 2015: Dodatno zabrinjava pogubljenje maloljetnika i osobama s mentalnim poteškoćama

Ekvador je u stanju pripravnosti zbog navodne zavjere o atentatu na nedavno reizabranog predsjednika Daniela Nobou, izvijestile su u subotu vlasti te latinoameričke zemlje.
Procurjeli izvještaji vojne obavještajne službe, u kojima se tvrdi da atentatori koji ulaze u Ekvador iz Meksika i drugih zemalja planiraju da izvrše "terorističke napade" na šefa države, kružili su društvenim mrežama ove sedmice, piše AFP.
- Snažno osuđujemo i odbacujemo svaki pokušaj ubistva predsjednika Republike, državnih organa ili državnih službenika - navodi Vlada Ekvadora u saopštenju.
Ekvador je "u stanju pripravnosti", dodaje se, u kojem se za navodni pokušaj ubistva okrivljuje "kriminalne organizacije povezane sa političkim subjektima koji su izgubili izbore".
Noboa je pobijedio na predsjedničkim izborima u drugom krugu izbora u nedjelju, ali ga je njegova ljevičarska rivalka Luisa Gonzales optužila da je počinio "grotesknu izbornu prevaru".

Ekvador u stanju pripravnosti zbog zavjere o napadu na predsjednika

Koliko još treba vremena da Specijalno državno tužilaštvo (SDT), shodno svojim nadležnostima, pokrene postupke zbog nezakonitosti koje su državu koštale stotine hiljada eura, pitali su u Centru za građansko obrazovanje (CGO), povodom informacije da je država dosad isplatila skoro pola miliona eura za nezakonite smjene direktora škola u vrijeme mandata Vesne Bratić.
Od oko 140 smijenjenih direktora vaspitno-obrazovnih ustanova koji su pokrenuli sporove, 139 je dobilo pravosnažne presude u upravnim postupcima, a 38, do sad, i u postupcima za naknadu materijalne štete.
Ministarka prosvjete, nauke i inovacija Anđela Jakšić-Stojanović nedavno je u parlamentu saopštila da je na osnovu toga isplaćeno 392.312,33 eura - 119.325,74 u 2023, 222.043,57 u 2024. i 50.943,02 eura do aprila 2025.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 54.9149%; padding-top: 120px;"><iframe src="//cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fdrustvo%2Fjaksic-stojanovic-direktorima-skola-koje-je-smijenila-bratic-drzava-do-sada-isplatila-skoro-400-000-eura&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
 
Dodatno je isplaćeno 106.793,92 eura za nezakonito razriješene članove Etičkog komiteta. Ukupno je 499.106,25 eura isplaćeno iz državne kase.
Centar za građansko obrazovanje (CGO) je 2021. godine, uoči i kad su izmjene Opšte zakona o vaspitanju i obrazovanju donešene, upozoravao da se smjenama ne može pristupati „uravnilovkom“, te da će političko-ideološki revanšizam imati ozbiljne finansijske i sistemske posljedice.
<div class="embed-block"><div style="max-width: 550px;"><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 100%;"><iframe src="//cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fx.com%2FCGOCCE%2Fstatus%2F1913534326945284586&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
 
U decembru 2022. godine, CGO je podnio krivičnu prijavu Specijalnom državnom tužilaštvu (SDT) protiv bivšeg rukovodstva Ministarstva prosvjete, nauke, kulture i sporta koji su organizovano učestvovali u nezakonitom razrješenju direktora vaspitno-obrazovnih ustanova u 2021.
Prema riječima ministarke Jakšić-Stojanović, SDT je tek nedavno tražio i dobio dokumentaciju od Ministarstva prosvjete, nauka i inovacija.
- Koliko još treba vremena da SDT, shodno svojim nadležnostima, pokrene postupke zbog nezakonitosti koje su državu koštale stotine hiljada eura? A koliko je sličnih slučajeva moglo biti spriječeno da je reakcija SDT bila pravovremena - pitaju u CGO-u.

CGO: Koliko treba vremena SDT-u da pokrene postupke zbog štete od više stotina hiljada eura?

Nikšićka policija jutros je izvršila pretres stana i objekata u vlasništvu uglednog privrednika i predsjednika mjesnog odbora DPS „Dragova luka“, Mitra Milovića, pod sumnjom za nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih sredstava, saznaje Portal ETV. Tim povodom kontaktirali smo Milovića koji nam je potvrdio da se već treći put isti pretres sprovodi uoči izbora – nakon predsjedničkih, parlamentarnih i sada lokalnih. - Upali su jutros oko šest sati, bilo je šest-sedam policajaca sa nalogom za pretres. Djeca su bila u sobi, ukućani uznemireni… stresno. Ipak, već smo imali isto iskustvo. Ovo je treći put da se ista stvar dešava, i to isključivo zbog mog političkog angažmana u Demokratskoj partiji socijalista - kazao je Milović za naš portal.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250410170432_b1903ca5204399f78ed9ca9455ad5872e881f9a648605f0aa3c10818e24a0d54.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250410170432_b1903ca5204399f78ed9ca9455ad5872e881f9a648605f0aa3c10818e24a0d54" data-rendition-name="original" width="1200" height="1600" loading="lazy" alt="Naredba za pretresanje stana Milovića"> <figcaption>Naredba za pretresanje stana Milovića(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  On ističe da ni prilikom prethodna dva pretresa, kao ni ovog jutros, policija nije pronašla ništa nezakonito, te da protiv njega nikada nije vođen krivični postupak. - Pošteno obavljam svoj posao, svakodnevno sam u servisu iz kojeg izdržavam porodicu. Svi koji me poznaju mogu to potvrditi. Nažalost, stiče se utisak da ovakve akcije postaju praksa pred izbore svake - dodao je Milović. Podsjećamo, Milović je ranije bio dovođen u vezu s navodima o kupovini ličnih karata u Beranama, ali su ti navodi ubrzo povučeni nakon što je on podnio zvaničnu prijavu protiv nepoznatih počinilaca zbog lažnog optuživanja.

Policija kod Milovića stalni gost pred izbore

Nepunih deset dana nakon što je Ministarstvo prosvjete, nauke i inovacija Crne Gore 25. marta zvanično odbacilo sve prijave na konkurs za direktora OŠ „Ratko Žarić“ u Nikšiću – uključujući i onu profesora fizičke kulture Radenka Adžića – isti kandidat je imenovan za vršioca dužnosti direktora te škole. Nastavno osoblje škole je o imenovanju obaviješteno 3. aprila u internoj email komunikaciji koju je poslao sekretar škole Slavko Đilas, u kojem se navodi da je Ministarstvo ipak imenovalo Adžića za privremenog rukovodioca škole. Ova odluka dolazi uprkos činjenici da je u zvaničnom dokumentu Ministarstva, datiranom 25. marta, jasno navedeno da su kandidati – Dušanka Vujičić i Radenko Adžić – eliminisani zbog slabog rezultata na pismenom testu. Ministarka Anđela Jakđić - Stojanović, nakon konkursa za izbor direktora škole koji je raspisan još 16. decembra prošle godine i dostavljanja prijava početkom januara, 20. februara formirala Komsiju za provjeru kompetencija, znanja i sposobnosti kandidata prijavljenih na konkurs u sastavu: Svetlana Drobnjak, ispred Ministarstva - predsjednica; Raba Hodžić ispred Zavoda za školstvo - članica; i Mladenka Perić, kao eksterni član sa Liste istaknutih stručnjaka iz oblasti obrazovanja. Komisija je 3. marta organizovala pisanu provjeru kandidata, a u izvještaju od 10. marta, na koju se poziva ministarka Jakšić-Stojanović u odluci o poništenju konkursa, konstatovala da nijedan od kandidata nije ostvario 70 odsto bodova, što je uslov za pristupanje drugoj fazi provjere, usmenom intervjuu. Radenko Adžić je na pisanom testu osvojio samo pet bodova, odnosno 25 odsto od maksimalnog broja bodova, što ga je automatski diskvalifikovalo u skladu s Pravilnikom o provjeri kompetencija, znanja i sposobnosti kandidata. Članom 6 stav 1 Pravilnika propisano je da kandidat koji je ostvario više od 70 odsto od ukupnog broja bodova na testiranju, stiče uslov da pristupi usmenom intervjuu. - Imajući u vidu navedeno, kao i da nijedan od kandidata koji su pristupili pisanom testiranju nije ostvario više od 70% bodova na testiranju, pa nije ni ispunio uslov da pristupi usmenom intervjuu, odlučila sam da po Konkursu za izbor direktora JU Osnovna škola „Ratko Žarić“ Nikšić, ne izaberem direktora – napisala je ministarka u dokumentu 25. marta, čime je konkurs praktično poništen, a škola ostala bez izabranog direktora. Ipak, već naredne sedmice ministarka Jakšić-Stojanović je prelomila – i za v.d. direktora imenovala baš jednog od kandidata koji nisu zadovoljili kriterijume. I to kandidata sa gorim rezultatom na pismenom testu – njegova protivkandidatkinja je osvojila 50 odsto bodova. <h2>Političko-religijski profil i izborna matematika</h2> Pravno gledano, ministarka ima diskreciono pravo da imenuje v.d. direktora dok se ne završi nova konkursna procedura, ali imenovanje kandidata koji je već odbijen u istoj instituciji zbog nedostatka stručnih kvalifikacija otvara ozbiljna pitanja, poput onog da li je riječ o političko-ideološkom imenovanju, a ne stručnom i meritokratskom. Pravni vakuum ostavlja prostor za političke odluke koje se mogu predstavljati kao formalno ispravne, ali suštinski dovode u pitanje smisao same konkursne procedure. Pitanje je dodatno osjetljivo kada se zna da je profesor Adžić bio među prosvjetnim radnicima koji su 2020. godine javno podržali litije koje je organizovala Srpska pravoslavna crkva u Crnoj Gori, u znak protesta protiv tadašnjeg Zakona o slobodi vjeroispovijesti. Litije su bile okosnica šireg političkog prevrata u Crnoj Gori, a peticije koje su potpisivali prosvjetni radnici - kao forma političkog profilisanja unutar obrazovnog sistema. Mnogi učesnici i potpisnici apela kasnije su nagrađivani funkcijama u državnoj upravi i obrazovnom sistemu.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025040712040_4fd0f52c8a7db14d17a48c70ae21e14fd8fed01ed770dd448e2f4191c6cc7ed8.png" data-media-id="editor_0" data-image-id="2025040712040_4fd0f52c8a7db14d17a48c70ae21e14fd8fed01ed770dd448e2f4191c6cc7ed8" data-rendition-name="original" width="540" height="498" loading="lazy" alt="Podrška Adžić Litije"><figcaption>PODRŠKA LITIJAMA: Političko profilisanje unutar obrazovnog sistema</figcaption></figure>  Sve dobija dodatnu političku težinu imajući u vidu da se lokalni izbori u Nikšiću održavaju 13. aprila, deset dana nakon Adžićevog imenovanja, pa se ono može posmatrati i kao politička poruka, ali i potencijalni signal mobilizacije biračkih grupa koje se identifikuju s crkveno-nacionalnim narativima. Ovaj slučaj još jednom otvara pitanje o tome koliko su obrazovne ustanove u Crnoj Gori taoci političkih kalkulacija, te da li se konkursi za rukovodeća mjesta sprovode da bi se ispoštovala forma, a ne da bi se birali najbolji kandidati. Ako konkursi nemaju snagu da rezultiraju izborom, a odluke se donose mimo onoga što su pokazali rezultati testiranja, onda ne govorimo o v.d. mandatu – već o institucionalnoj hipokriziji, gdje se struka podređuje trenutnoj političkoj računici.

Pao na konkursu, pa imenovan za v.d. direktora OŠ „Ratko Žarić“ u Nikšiću, deset dana uoči lokalnih izbora

Interventna jedinica policije iz Podgorice koja je bila na ispomoći nikšićkim kolegama za obezbjeđivanje završnih predizbornih skupova u petak, 11. aprila, nakon tribine koalicije „Za budućnost Nikšića“ (bivši Demokratski front) na Grahovu, napravila je težak incident, kada je jedan od policajaca nasrnuo na inspektora iz Nikšića, a onda, kada je pozvan u nikšićku policiju da se izjasni o okolnostima incidenta, čitava jedinica nasilno je upala u kabinet načelnika Centra bezbjednosti. Ovu informaciju Portalu ETV potvrdilo je više izvora iz nikšićke policije, koji su ogorčeni zbog ponašanja kolega iz Podgorice.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025041223040_6d5a60cbef7174c3d1fd1b5bb66674d6ef199f41ffe176925f0ea7d58f598338.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="2025041223040_6d5a60cbef7174c3d1fd1b5bb66674d6ef199f41ffe176925f0ea7d58f598338" data-rendition-name="original" width="1024" height="576" loading="lazy" alt="TEŽAK INCIDENT: Crnogorska policija (Ilustracija)"> <figcaption>TEŽAK INCIDENT: Crnogorska policija (Ilustracija)(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  - Iz samo njima znanih razloga na Grahovu su onemogućili prolaz vozilu u kojem su bili inspektori iz Nikšića Radovan Lalić i Novica Jovović, koji su bili u eskortu koji je pratio štićene ličnosti koje su učestvovale na skupu. Iz kombija Interventne potom je izašao komandir iz CB Podgorica Marko Stojanović i pokušao da udari Lalića. Svjedoci tvrde da je bio u pijanom stanju, ali su teži incident spriječili ostali policajci – tvrde naši izvori. Nikšićki inspketori odmah su obavijestili strarješine o napadu kolega iz Podgorice, pa su Podgoričani pozvani da u nikšićkoj policiji daju izjavu, ali su i tu napravili težak incident. - To ih je izgleda naljutilo, a svi su bili &nbsp;pod dejstvom alkohola, pa su silom upali u kabinet načelnika Darka Radusinovića i pravili haos. Ponašali su se nepristojno, van svih pravila policijske etike i kodeksa, krajnje bahato. Odbili su da se alkotestiraju – kažu naši sagovornici iz nikšićke policije. Tvrde i da je situacija bila toliko napeta i prijetila da izmakne kontroli, pa je u petak veče u nikšićku policiju dolazio i šef podgoričke policije Goran Jokić, kako bi pokušao da smiri tenzije i privoli nikšićke kolege da „ne talasaju“ i ne insistiraju da njegovi puleni budu kažnjeni. Izvori Portala ETV kažu da je sačinjena i službena zabilješka, ali, navodno, nije dalje procesuirana, niti je incident evidentiran u Biltenu.

Podgorički policajci na Grahovu napali kolegu iz Nikšića, a onda napravili haos u kabinetu šefa nikšićke policije

Osnovni sud u Podgorici donio je prvu presudu u slučaju BIRN i ustanovio da su novinarka koncerna Vijesti Jelena Jovanović i nekadašnja urednica sajta Balkaninsight Dušica Tomović povrijedile prava novinarke Tanje Pavićević u skandaloznom propagandnom uratku BIRN-a u kojem su je, uz osmoro drugih crnogorskih aktivista, u novembru 2022. godine, označile kao pripadnicu navodnih krajnje desničarskih i vjerskih ekstremističkih organizacija.
Zbog povrede prava ličnosti na psihički integritet, čast, ugled i dostojanstvo, prema prvostepenoj presudi Osnovnog suda, Jovanović – autorka propagandnog izvještaja - dužna je da Pavićević uplati iznos od 2.000 eura, a Tomović – bivša urednica Balkaninsighta - iznos od 1.000 eura.
One su obavezne i da presudu, nakon pravosnažnosti, o svom trošku objave u dnevnim novinama „Vijesti“ i „Dan“.
<h2>Presuda</h2>
U obrazloženju presude sutkinja Milica Radović navela je da je Pavićević dokazala kako su &nbsp;tužene Jovanović i Tomović postupale nesavjesno, iznoseći neprovjerene podatke o njoj koji impliciraju na njenu ekstremističku aktivnost u domenu sfere religijskog, čime joj je povrijeđeno dostojanstvo.&nbsp;
- Ovakva postupanja predstavljaju objektivno uvredljivu i omalovažavajuću kvalifikaciju u odnosu na tužilju, te predstavljaju osnov dosuđenja naknade nematerijalne štete za pretrpljene duševne bolove zbog povrede ugleda – navodi se u obrazloženju presude.
Sutkinja podsjeća i na praksu Evropskog suda za ljudska prava i Ustavnog suda Crne Gore, da je sloboda izražavanja conditio sine qua non funkcionisanja svakog demokratskog društva i jemstvo svih drugih ljudskih prava i sloboda.&nbsp;
- U slučaju sukoba slobode izražavanja sa ostalim zagarantovanim ljudskim pravima i slobodama, sudovi moraju voditi računa o tome da ograničavanje te slobode, s ciljem zaštite drugog ljudskog prava zajemčenog Ustavom, može biti izuzetak od pravila ako je u demokratskom društvu dopušteno i u skladu sa članom 10 Evropske konvencije. Potrebno je ukazati i da sloboda izražavanja iz tog člana nije apsolutno pravo i može biti ograničena, pored ostalog, radi zaštite ugleda i prava drugih i ona spada u grupu tzv. kvalifikovanih prava i u članu 10 Evropske konvencije je prvim stavom definisana sloboda izražavanja, a drugim stavom su određena dozvoljena ograničenja te slobode i miješanje vlasti u ostvarivanje iste – navodi se u presudi.&nbsp;
Sud je našao da je Pavićević dokazala da su tužene povrijedile njeno pravo ličnosti, pa postoji potreba da se primijene građansko-pravne sankcije srazmjerno legitimnom cilju zaštite tih prava.
Sud je, između ostalog, cijenio neosnovanim i navode Jovanović i Tomović kako su se navodi koje je Pavićević osporila u tužbi kasnije pokazali kao tačni, jer je ona potpisnica peticije protiv ustoličenja mitroplota Joanikija.&nbsp;
- Činjenica je da je tužilja jeste potpisala navedenu peticiju, ali sud nalazi da to nije i ne može biti dokaz da je tužilja protagonista vjerskog ekstremizma. Cijenio je ovaj sud i ostale navode stranaka i provedene dokaze, ali je kod nesporno utvrđenog činjeničnog stanja i primijenjenog materijalnog prava našao da su bez uticaja na drugačije presuđenje, pa pojedine nije posebno interpretirao, ni komentarisao – navodi se u obrazloženju.
I Općinski sud u Sarajevu donio je do sada nekoliko prvostepenih presuda u nizu predmeta protiv Balkanske istraživačke mreže BIRN, u kojima je nedvosmisleno presuđeno da je skandalozna mapa crnogorskih ekstremista bila najobičnija kleveta.
Prema odlukama suda u Sarajevu, nalaže se BIRN-u BiH i Denisu Džidću, koji je bio nosilac projekta, da zbog klevete, solidarno isplate tužiocima različite iznose sa zateznim kamatama, te da o svom trošku na internetskoj stranici BIRN-a objave izreku presuda, po njihovoj pravosnažnosti.
<h2>CRNA PROPAGANDA</h2>
Brutalno targetiranje devetoro građanskih aktivista, među kojima i dvije tadašnje novinarke Pobjede, kao krajnjih desničara i vjerskih fanatika, po receptu hibridnog djelovanja, novinarke koncerna Vijesti uz podršku urednice Balkaninsight-a i tadašnje regionalne direktorke BIRN-a Marije Ristić, koja je 20-ak dana nakon publikovanja spornog izvještaja podnijela ostavku, od trenutka objavljivanja 16. novembra 2022. godine izazivalo je brojne reakcije uglednih organizacija civilnog društva, intelektualaca i novinara širom regiona.&nbsp;
Nakon velikog pritiska javnosti, potpunog raskrinkavanja nepostojeće istraživačke metodologije, te ostavke regionalne direktorice, Nadzorni odbor te mreže je sredinom decembra 2022. odlučio da spornu mapu ukloni sa interneta.&nbsp;
Nakon ćutanja BIRN-a koje je trajalo mjesecima i više revizija koje su dokazale da je izvještaj za Crnu Goru novinarke Vijesti skandalozan, BIRN je bez izvinjenja, uz neuspješne pokušaje da predstavi sebe i saradnicu kao žrtve, početkom oktobra 2023. godine objavio novu „bazu“ ekstremnih desničarskih organizacija u regionu i ribrendirao cijeli projekat.
Tako je, na istoj web adresi, osvanuo novi projekat pod nazivom „Ko su ekstremni desinčari na Blakanu“, a prvobitni spisak od 71 grupe sveo se na njih 17, dok je sekcija posvećena Crnoj Gori ostala potpuno prazna.
BIRN je na stranici projekta pod nazivom „Naučene lekcije“ doduše priznao da „istraživačima nijesu bile date stroge smjernice o tome kako identifikovati ono što je prvobitno nazivano krajnje desnim i ekstremističkim grupama", iako je u prvobitnom opisu mape iz novembra 2022. pisalo da su izvještaji rađeni u skladu sa „pažljivo skrojenom metodologijom“.
No, iako u sekciji posvećenoj Crnoj Gori više nije bilo nijedne organizacije, ova nevladina organizacija ipak je pokušala održati narativ o takozvavnom ekstremnom crnogorskom nacionalizmu.
Tako je, u nepotpisanom tekstu – karaktarestično za tabloidno, neprofesionalno i neetično medijsko djelovanje – pod naslovom „Kontekst“, BIRN zapravo hranio narativ o „crnogorskom ekstremnom nacionalizmu“ koji je godinama plasirao koncern Vijesti i pokušavao da opravda raniji uradak njihove novinarke koji je izbrisan sa sajta.
Ovoga puta se išlo čak i korak dalje, pa se uz klasičnu dezinformaciju kako se Crna Gora otcijepila od Srbije 2006. godine, a ne obnovila svoju državnost izgubljenu 1918. godine, u BIRN-ovom „kontekstu“ podmuklo insisnuiralo kako su svi Crnogorci nacionalisti, dok su Srbi iz Crne Gore samo ljudi koji se tako osjećaju, te da srpski nacionalisti postoje isključivo u partijsko-političkoj sferi sa jednom jedinom težnjom - ekonomskim povezivanjem sa Srbijom.&nbsp;
<h2>TUŽBE</h2>
Protiv Jovanović i Tomović za povredu prava ličnosti na psihički integritet, čast, ugled i dostojanstvo tužbe su pred Osnovnim sudom u Podgorici, osim Pavićević, podnijeli su i novinarka Portala ETV Kaćuša Krsmanović, izvršni direktor NVO Forum slobodnih građana Luča Nebojša Mrvaljević, te Draško Martinović, Maja Miličković i Tanja Knežević-Perišić.&nbsp;
Jovanović i Tomović, iako su same u danima nakon objavljivanja mape saopštavale da je „BIRN imao jasnu metodologiju po kojoj smo mi koji smo sarađivali sa njima radili…“ i da su se „prilično pripremali za rad na mapi“, targetiranje novinarki i građanskih aktivista u odbrani pred sudom pokušavale da predstave kao vrijednosni sud.
Advokati Jovanović i Tomović obmanjivali su sud i tvrdnjama kako targetirani u spornom izvještaju nijesu ni pokušali da demantuju BIRN-ovu mapu, što je notorna nesitina.&nbsp;
Ni Tomović ni Jovanović nijesu prisustvovale nijednom ročištu.