Za <a href="https://www.antenam.net/clanak/il-po-mami-il-po-tati">Antenu M </a>piše: Jadranka Selhanović
Što je ovo? Ovoga bivalo nije. Nikad i niđe. Evo, ispade, da državom Crnom Gorom upravljaju samo oni kojima Crna Gora nije matična država. A to, nekako, dođe da im Crna Gora nije ni keva, ni mater, ni nene. Pogotovo nije im majka. To ne smiješ ni pomenut. Kakva majka! Ko im to reče, taj je asimilator. Koji hoće sve da otme.
Pa, sad raščivijaj, junače. Njihov odnos prema državi. Utvrdi, objasni, u kojem su srodstvu. Jesu li ikakva svojta ili nijesu? Ili, makar dalji rođaci? Dolaze li što po “ tatinoj liniji“? “ Po maminoj“, evo tvrde, nijesu ništa.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

thumbnail

Kolumne

Il’ po mami, il’ po tati...

24.02.&nbsp;
18:03h&nbsp;
Zove me profesor Univerziteta Crne Gore i pita me da li sam gledao danas na skupštinskom zasjedanju i slušao šta priča Vasilije Čarapić (dodaje i epitet koji nije za ovu prigodu) i kaže da se krstio jer je ovaj pominjao Moldavku.
 
A onda ja njemu kažem.
Dva problema imaju dvorske lude.
 
Prvi, odsustvo stida, jer ga, naravno, nemaju, i odsustvo straha koji ga čini dalekim od čovjeka.
Kod Kralja Lira imamo dvije lude.
Prva je zaista luda bila, druga luda je Edgar koji se pravi lud pred ludim kraljem.
 
Znate dijalog između kralja Lira, lude i Kenta, kada ovaj naveden u sredini, na pitanja odgovara stihoklepačkim pjesmama.
 
Kralj Spajke koji nije Lir, ima svoju ludu. Nije dvorska. Iz Skupštine je. Ima inicijale V.Č. dakle, nije S.Č.
 
Ali mu se kao ludom Moldavka S.Č. učinjela bitnom jer jedino ona može spasiti brod kojem se svi smiju. Pa, veli, daj makar i nju da malo relaksiramo svakodnevnu sprdnju.
 
Luda nema stida, jer da ga ima pitala bi kolegu mu Lakovića šta on zna i misli o S.Č.
I da nije poslanička luda, ostalo bi mu da je raznosač bureka u Bemaxu, a ponekad i madraca u gepeku od službenog auta.
 
P.S: U skupštinskoj sali, sa 80 poslanika i jednom poslaničkom ludom, ambijent neće određivati njih 80, već ona jedna luda.
On će određivati i na plenumu gdje je 80 mudraca, a samo on lud.
P.S.2: 2003. godina je godina uzleta S.Č.
Godina egzaltacije mojih CG Srba, njoj u čast.
V.Č. je tada imao 55 godina.
 
Kako se kod lude godine pameti sabiraju unazad, to je ovaj sada kada je napunio 20 manje nahranjenog mozga razabrao šta je sve valjalo u tom slučaju i kako može spasiti PES, koaliciju i vlast.
 
Za 10 godina, kada napuni 15, kakva će to tek luda da bude. Od pameti.
 
P.S. 3: Nesrećnom čovjeku, posebno ako nije čovjek, malo znače razlozi njegove nesreće.

Zoran Piperović

V.Č. i S.Č.

Za<a href="https://www.portalanalitika.me/clanak/nematicna-drzava"> Portal Analitika </a>piše Adnan Čirgić
Naivnima je 2020. godine izgledalo nevjerovatno da jedan musliman i Albanac može biti politički velikosrbin. Ne velim da je Dritan Abazović to (bio) po ubjeđenju, no po učinku. A sve što je učinio sa skupinom svojih ljudi jasno ukazuje da je riječ o izvršitelju zadataka srpske službe.
Ne velim ni da je Kenana politički velikosrbin po ubjeđenju. Ali je ona, i cipcijela partija kojoj pripada, po svemu što čini izvršitelj zadataka srpske službe kojoj je cilj, od Garašanina naovamo, pripajanje Crne Gore Srbiji.
Istina, nijesu ni Kenana ni Bošnjačka stranka izjavili da Crnu Goru treba pripojiti Srbiji. Ali jesu dio vladajuće koalicije četničkoga vojvode Mandića. I jesu dio iste političke strukture koja brutalno ruši ustavno definisano građansko ustrojstvo crnogorske države, dio strukture koja sve više uvodi u javni diskurs nekakvu državu narodâ potiskujući instituciju građanina. Najnovije otkriće bošnjačkih piona srpske politike u Crnoj Gori jeste bestidno priznanje da ovo nije matična država Bošnjaka u Crnoj Gori.
Sva je Crna Gora gotovo ćutke prije 20-ak godina prihvatila kampanju po kojoj su crnogorski muslimani neviđenom brzinom postali Bošnjaci, čak i onđe đe ih nikad nije bilo i đe se nikad nijesu tako zvali. Taj je proces prihvaćen najprije zbog toga što je tadašnja bošnjačka politička elita na svakome koraku demonstrirala privrženost Crnoj Gori.
Prihvatajući velikosrpski koncept po kojem je religijska pripadnost odlučujući faktor nacionalne pripadnosti, koncept koji je razbio bosansku državu, prešlo se na razbijanje crnogorske države. To razbijanje može donijeti nesumnjive (premda kratkoročne) beneficije bošnjačkoj političkoj eliti koja se toga sramotnoga posla prihvatila, ali nikakvo dobro neće donijeti onima koje ta "elita" navodno predstavlja - Bošnjacima u Crnoj Gori. A ni Bošnjacima u Bosni.
Insistiranje na tome da je jezik crnogorskih Bošnjaka bosanski nema utemeljenja u realnosti jer svi znamo razlikovati po jeziku stanovnika Bosne (po kojoj je taj jezik dobio ime) od stanovnika Crne Gore, ali na osnovu toga jezika ne možemo znati nacionalnu pripadnost stanovnika Crne Gore ni Bosne. Ne možemo jer svi bosanski štokavci govore bosanskim jezikom kao što svi crnogorski štokavci govore crnogorskim jezikom.
Stoga kad bošnjačka kulturna elita u Crnoj Gori insistira na RTV emisijama na bosanskome jeziku ona ne čini ništa drugo do ono što Dodik čini u Bosni - razbija sopstvenu državu ispunjavajući ciljeve beogradske agende.
Kad Kenana kaže da je matična država crnogorskih Bošnjaka Bosna i Hercegovina, ona čini isto što i razna velikosrpska kulturna udruženja koja sluđuju crnogorske Srbe kako im je Srbija matična država, a Aleksandar Vučić predśednik svih Srba. Ona time implicitno poručuje da ima nečega lošega i neprihvatljivoga u tome ako neki musliman smatra Crnu Goru svojom državom ili ako nedajbože vjeruje u sopstveno crnogorsko porijeklo.
Nesuvisla naručena ispomoć što je Kenani stigla iz Bosne kojom se tolkuje da je cio crnogorski śever sve do 1912. godine bio zapravo država Bosna razotkriva stvarne namjere Bošnjačke stranke i onima što ne žele vjerovati u njih.
Tvrdnja da je śever Crne Gore do 1912. bio dio bosanske države odista je prava senzacija. Jer po tome tumačenju Crna Gora krajem XIX i početkom XX vijeka nije vodila oslobodilačke ratove s osmanskom no s bosanskom vojskom, nije potpisivala ugovore s Portom no s nekakvom vladom u Sarajevu za koje se dosad vjerovalo da je u to doba i samo bilo pod upravom Beča. Mora da su tada stanovnici donjih krajeva kad krenu na śever, do Kolašina ili Bijeloga Polja recimo, govorili: Odoh malo do u Bosnu.
Ako će, kao i svaki put dosad, i ovaj tekst biti povod za orkestriranu propagandnu paljbu botova Vučićeve posluge u Bošnjačkoj stranci, ako će biti i izvrnut naglavačke, predstavljen kao nacionalistički, asimilatorski ili naručen, opet se nije mogla prećutati ogavna propaganda čiji je cilj sluđivanje i otuđivanje crnogorskih građana.
Jer što bismo praštali Kenani i Ervinu ono što ne praštamo vojvodi Andriji. Oni su kolege na istome zadatku, u istoj vlasti, s istim ciljem da budemo nacionalno (kad već ne možemo i teritorijalno) obilježeni kao ovce u planini da se kojim slučajem ne bismo pomiješali.

1084x550

Nematična država

Ako ovog ljeta, neđe na Crnogorskom primorju ili možda u crnogorskim planinama, vidite dvojicu Rusa, čije ste slike gledali tokom sudskog procesa za pokušaj terorizma oktobra 2016. godine, nemojte da streknete, nemojte da se plašite: oni su, utvrdilo je crnogorsko sudstvo, samo - mirni ruski turisti. &nbsp; OPASNI TURISTI &nbsp; Istini za volju, Eduard Šišmakov i Vladimir Popov imaju pasoše iz istog serije kao što su imali agenti GRU-a koji stu trovali odmetnutog ruspog špijuna Sergeja Skripalja i njegovu kćerku u Solsberiju. Imaju i istoriju podmetanja ekplozija u Bugarskoj, Gruziji i pokušaj prevrata Moldaviji...  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2026022320020_3cdc0c1e5ecbf67deaf346246748e1e62670ec5796e1c7f23fe9fad1ac423778.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="2026022320020_3cdc0c1e5ecbf67deaf346246748e1e62670ec5796e1c7f23fe9fad1ac423778" data-rendition-name="original" width="750" height="563" loading="lazy" alt="I TURISTI I AGENTI GRU: Edvard Šišmakov i Vladimir Popov"> <figcaption>I TURISTI I AGENTI GRU: Edvard Šišmakov i Vladimir Popov(Photo: UGC )</figcaption> </figure>  Ali, Šišmakov i Popov nijesu, kazao je Viši sud a potvrdio Apelacioni – opasni &nbsp;agenti GRU-a! &nbsp; Djeluje li vam ovo karikaturalno? Možda, ali to je crnogorska realnost: presudom Višeg suda i odlukom Apelacionog suda - svi optuženi i prvostepeno osuđeni sada su - slobodni ljudi. &nbsp; I to uprkos dokazima koje je Crna Gora svojevremeno dobila - od Vučićeve Srbije, od Velike Britanije i Sjedinjenih Američkih Država, ali i od službi Bugarske i Moldavije, gdje je delovao agent GRU-a Popov, kao i od Poljske đe je, kao vojni ataše potkupljivao poljske oficire drugi agent GRU-a, Šišmakov. &nbsp;&nbsp; Nije to, izgleda, bilo bitno. &nbsp; FINGIRANA DRAMA Dakle: Krivično Vijeće Višeg suda u Podgorici, na čijem je čelu sudija Zoran Radović – u julu prošle godine oslobodilo je sve optužene: i agente GRU-a koji su prvobitno bili osuđeni na 15 i 12 godina zatvora; i Bratislava Dikića, osuđenog na osam godina... kao i lidere nekadašnjeg Demokratskog frona Andriju Mandića i Milana Kneževića, prvostepeno osuđene na po pet godina zatvora...  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2026022320024_e82dc54505b331a3bc2771d0deb219c83f6b1feec3a6b9ecbfa2a23b4894f0bd.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="2026022320024_e82dc54505b331a3bc2771d0deb219c83f6b1feec3a6b9ecbfa2a23b4894f0bd" data-rendition-name="original" width="900" height="600" loading="lazy" alt="OD OPTUŽENIKA DO ELITE NA VLASTI: Andrja Mandić i Milan Knežević, lideri nekadašnjeg "> <figcaption>OD OPTUŽENIKA DO ELITE NA VLASTI: Andrja Mandić i Milan Knežević, lideri nekadašnjeg(Photo: UGC )</figcaption> </figure>  A potom je tu oslobađajuću presudu pravosnažnom učinilo tročlano Vijeće Apelacionog suda na čijem je čelu bila sudija Vesna Moštrokol, Zorica Milanović kao izvjestilac i sudija Predrag Tabaš, kao član. &nbsp;&nbsp; I sada se pokazuje da je sva ona priča, prvo oko podnošenja ostavke sudije Moštrokol, potom sedmicama dugo iščekivanje odluke Apelacionog suda, bila obična - fingirana i prizemna drama. Jer, znalo se od početka da politički obojene sudije koje je birala postavgustovska vlast, kao i sudije isprepadane najavama vetinga u pravosuđu neće imati skoposti da presuđuju na osnovu dokaza i u skladu sa zakonom. &nbsp; MUČAN MOZAIK &nbsp; To je dio mozaika koji pravi sliku današnjeg zarobljenog pravosuđa. I mučna je to slika. Jer, svi ti likovi iz vrha crnogorskog pravosuđa više liče na pokorne sluge politike, nego na ljude koji grade pravnu države. &nbsp;&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20260223200216_d1121d1b38d45294692e6638c674dab67dff4dbdceedd3cd73143a2eb1d70295.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20260223200216_d1121d1b38d45294692e6638c674dab67dff4dbdceedd3cd73143a2eb1d70295" data-rendition-name="original" width="768" height="576" loading="lazy" alt="PO POLITIČKOJ KOMANDI: Ulaz u zgradu gdje su smješteni Viši i Apelacioni sud"> <figcaption>PO POLITIČKOJ KOMANDI: Ulaz u zgradu gdje su smješteni Viši i Apelacioni sud(Photo: UGC )</figcaption> </figure>  A oslobađajuća presuda otkriva još jednu poražavajuće karikaturalnu pravnu posljedicu: oslobođeno je krivice i devet srpskih državljana koji su 2019. godine već priznali krivicu. &nbsp;Proglašeni su nevinim svi koji, nakon sporazuma o priznanju krivice, odležali po pet mjeseci u Spužu! Što znači da su Viši i Apelacioni sud oslobađajućom presudom u stvari presudili da je devet srpskih državljana – lagalo da su krivi?! &nbsp; I to je dio mozaika crnogorskog pravosuđa. Nekog izvrnutog mozaika. &nbsp;&nbsp; Kao što je svojevrsne uvrnuti cinizam izjava Andrije Mandića na konferenciji za medije istog dana kada je objavljena oslobađajuća presuda za njega i sve ostale. &nbsp; -Kao hrišćanin, kao pravoslavac, opraštam sve. Ne želim da se bilo ko njima sveti, Crna Gora je mala i moramo da čuvamo jedni druge – kazao je Mandić dok mu je titrao osmjeh. &nbsp; Možda je nekome djelovalo da se Andrija Mandić baš uživio u ulogu nekog miroljubivog budiste, nekog Dalaj Mande. &nbsp; Ali, i to je predstava za javnost. Jer Mandić sada seiri nad sudbinama njegovih, kako reče, progonitelja, koji su kažnjeni i bez sudske presude: bivši glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić je dvije godine, a suspendovani specijalni tužilac Saša Čađenović godinu i po u pritvoru u Spužu. &nbsp; OPTUŽUJ - DA NE PROĐE OPTUŽNICA Pritvor kao kazna – kada politika naredi! I to je svjedočanstvo o današnjem crnogorskom pravosuđu.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2026022320028_12c076761da990f820aec01f51c5dfb3ee7d1307691fe175ff7ba124d4b00800.jpg" data-media-id="editor_3" data-image-id="2026022320028_12c076761da990f820aec01f51c5dfb3ee7d1307691fe175ff7ba124d4b00800" data-rendition-name="original" width="899" height="599" loading="lazy" alt="PROVIDNA IGRA SDT-A: Privođenje bivše ministarke četiri resora Vesne Bratić"> <figcaption>PROVIDNA IGRA SDT-A: Privođenje bivše ministarke četiri resora Vesne Bratić(Photo: UGC )</figcaption> </figure>  Baš kao i odluka Specijalnog državnog tužilaštva da goni bivšu četvorominstarkiu Vesnu Bratić, ne zbog duplog negativnog mišljenja DRI i pronevjere 8 miliona eura zbog čega je SDT bio obavezan na reakciju, već zbog toga što nije nastavila nezakonito da smjenjuje direktore škola?! Što je, suštinski, mehanizam da Bratić - kroz postupak odbijanja optužnice - bude oslobođena budućeg tužilačkog progona. &nbsp; Kao što je svojevrsna pravo-politička šarada saopštenje vrhovnog državnog tužioca Milorada Markovića. Koji je utvrdio da je bilo potpuno zakonito obavezujuće uputstvo Vladimira Novovića da tužiteljka Mitrović ne smije da goni Oliveru Injac; i da je bio sasvim opravdan upad u njenu kancelariju i fizičko oduzimanje optužnice i svih spisa. &nbsp; Koliko je Marković postupao sa dužnom pažnjom pokazuje podatak: vrhovni državni tužilac je februara 2026. godine, tek nakon priloga Televizije E, ,,vanredno provjeravao“ postupanje Novovića iz novembra 2022. godine. &nbsp; IGRARIJE POD KONTROLOM &nbsp; Je li to Marković ,,prespavao” četiri godine ili je do kraja štitio svog druga Novovića? Ili, možda zakoni ne važe jednako za tužioce kao za obične građane? &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20260223200212_d1d0f368662679984fff50bdcbc716c06b15d5339c6d09b805c975c5b187655c.jpg" data-media-id="editor_4" data-image-id="20260223200212_d1d0f368662679984fff50bdcbc716c06b15d5339c6d09b805c975c5b187655c" data-rendition-name="original" width="900" height="506" loading="lazy" alt="DOBRI DRUGARI: Milorad Marković i Vladimir Novović"> <figcaption>DOBRI DRUGARI: Milorad Marković i Vladimir Novović(Photo: UGC )</figcaption> </figure>  Ili će, ipak, biti i to dio političkih igrarija koje sprovode čelnici tužilaštva i sudstva, koji su pod potpunom kontrolom političara i to baš onih koji zastupaju ruske i srpske interese u Crnoj Gori. &nbsp; Zato i ne treba da čudi farsa sa oslobađajućom presudom za pokušaj terorizma uprkos dokazima; odustajanje od gonjenja bivše ministrake Bratić za ono zbog čega treba da bude gonjenja, ili tragikomično objašnjenje vrhovnog državnog tužioca. Prosto: to što gledamo je: hronika najavljenog raspada sistema u pravosuđu. Najavljenog onda kada su bivši litijaši postali sadašnji glavaši u Crnoj Gori. Ali, zato se i glasalo avgusta 2020. godine, zar ne? I sada neka ide kao u onom starom televizijskom serijalu: gledajte, jer ste vi to tražili? &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp;

Draško Đuranović

Hronika najavljenog raspada pravosuđa

Pravednici će kamenovati svakog ko nije stvoren po njihovom obliku. I prvi će baciti kamen, i oglušiće se o jevanđelje, jer samo onaj bez grijeha prvi nek baci kamen. Pravednici će arogancijom propalih političara kao partijski pamflet dijeliti lekcije o uzornom ponašanju. Na socijalnim platformama držaće predavanja o etici, mada im je, ispostaviće se, etika strana koliko je strana i autoru „Kritike globalne etike“. Jeste, ima nečeg istovjetnog u njima i njihovom arhineprijatelju Dritanu Abazoviću. Ima nečeg bizarnog, u njima, u njemu. Licemjerje. Laž. Buka i bijes.
Ne Foknerova, njihova, i Dritanova. Pravednici će odapeti svoje otrovne strijele prema profesorima, novinarima, piscima, građanskim aktivistima, ali ne i prema svojim partijskim i političkim mentorima. Njima se, tradicionalno, ništa ne zamjera. Čak i kad izgovore ili napišu isto što i mete naših strijelaca. Govor partijskih lidera interpretira se sasvim drugačije od govora profesora, novinara, pisaca, građanskih aktivista. Nijesu u pitanju dvostruki aršini. Aršina je beskonačno mnogo. Čak i kad je tekst skoro pa identičan. U slučaju političara čuvari naše savjesti njihovom tekstu pristupaju kao Kortasarovoj prozi, i čitaju je u ključu koji će poništiti sve moguće nedostatnosti.&nbsp;
U slučaju ovih drugih tekst čitaju kao oglas o povoljnom klanju pilića, ili svinja. A nakon čitanja isti proglašavaju jeretičkim. Jer, sve što je izvan uma čopora, jeres je. Sve na čemu nema pečata partije, jeres je. I nije da je neko zatečen tolikom količinom licemjerja. Morem licemjerja, čije su vode, zbog srdžbe božije, narasle do neba, pa ih, bojim se, ni Mojsije ne bi mogao razdvojiti. U ovoj nesretnoj zemlji svakog dana otkrivamo vulkane licemjerja, iz kojih kulja magma, i prijeti da proguta sve pred sobom.&nbsp;
Da, takvi su najglasniji. I ima ih svuda oko nas. Oni seire nad okovima, ali ne vide dalje od okova. Od stabla ne vide šumu, a od okova ne vide logore. Sve više ličimo na divlje pleme koje uživa u seoskom spektaklu. U cirkuskim tačkama za siromašne. Sve izvan čopora biće dočekano na nož. Na isti nož protiv kojeg se kobajagi borimo. Upiremo prst u govor mržnje, a mržnja nam se preko usana preliva.
Naši licemjeri pamte taman onoliko koliko im je potrebno. Ni tren duže. Klevetaju, optužuju, konfabuliraju. I sve to čine ljudima koji su se u realnom vremenu suprotstavljali zlu. O njemu govorili, pisali, onako kako su znali i umjeli. O ljudima koji ne govore i ne pišu retroaktivno. Kao, recimo, licemjeri, junaci ovog teksta. Iako nijesu poštanski službenici, iako ne poznaju ulice i bulevare, naselja, zgrade i stanare, bilo bi dobro da najglasniji i najpravedniji ne promaše baš svaki put adresu za svoje u celofan upakovane frustracije.&nbsp;
Ako nijesu vješti u čitanju napisanog, onda treba da uče. Kako čitati. U redu je ne poznavati pismo. No, nije u redu tvrditi da je neko nekog branio, i da neko nekog drugog nije branio. To je, prosto, laž.&nbsp;
Svi koji su osumnjičeni i optuženi da su branili taze hapšenu bivšu ministarku, branili su one kojima su Dritanovi replikanti posvetili možda nekoliko postova na društvenim mrežama. Optuženi su pisali tekstove. Govorili u tv i radio emisijama. I nijesu to činili zbog ordenja, ili aplauza. Već zato što vjeruju da je to njihova obaveza. Bila i jeste. Od velikih očekivanja davno su odustali. Zato danas ne mogu razočarati glasovi koji kude, jer razočara samo onaj od kojeg nešto očekuješ. Ipak, čudi buka koja se proizvodi. Čudi galama koja zaglušuje. Kolektivna hajka. Psihologija rulje.&nbsp;
Ne čudi licemjerje Borisa Bogdanovića, koji vapi nad zlom sudbom žena u vlasti, a ćuti na besprizoran linč žena bez vlasti. Ćuti na ogavne prijetnje silovanjem. Prijetnje koje izviru na istom izvoru s kojeg se napajaju Bogdanovićevi glasači. Ne čudi odsustvo etike autora „Kritike globalne etike“. Ipak, malčice čudi cunami licemjerja onih koji će svaki grijeh partije proglasiti vrlinom, i položiti život braneći neodbranjivo, ali će s istom strašću hitnuti kamen na ljude čije su biografije bez i mrlje od mastila. Na ljude koji ne doniraju pozamašne novce tuđoj crkvi, i na ljude koji taze uhapšenoj ministarki nijesu dali zvanje, imanje, i državljanstvo. To je, znate, učinio neko drugi.
<a href="https://www.antenam.net/clanak/licemjeri">Preuzeto sa Portala Antena M.</a>

Licemjeri

„Svako svoju istinu može da dokazuje bez lisica“, poručio je predsjednik Skupštine Andrija Mandić komentarišućući odluku Višeg suda da bivšoj ministarki prosvjete, nauke i sporta Vesni Bratić bude ukinut pritvor.
Mandićeva konstatacija je tačna, jer uvijek postoje alternativne mjere - zabrana napuštanja mjesta prebivališta, kućni pritvor ili oduzimanje putnih isprava. Da je sreće, kad je optužnica podignuta ili dok traje istraga jemstvo ne bi postojalo samo na papiru.
Ali, da li Mandić i slično misli kada su u pitanju ostali građani Crne Gore koje privodi Specijalno tužilaštvo... Da li je tako mislio kada su hapsili bivšu direktoricu Agencije za sprječavanje korupcije Jelenu Perović, službenice Uprave za imovinu Dijanu Krivokapić i Rosandu Dujović , penzionisanog glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića, bivšeg specijalnog tužioca Sašu Čađenovića, tužiteljku Andrijanu Nastić, nekadašnjeg visokog policijskog funkcionera Zorana Lazovića, biznismene Ranka Ubovića, Veselina Kovačevića, Vladana Ivanovića, Aleksandra Mijajlovića... Naravno, da nije. Od ovih ljudi neki su u pritvoru skoro dvije godine, neki su nakon nekoliko mjeseci napuštili Istražni zatvor u Spužu da bi se branili sa slobode, ali i ta činjenica nije pomogla da se „drvlje i kamenje“ ne svali na sudije koji su ih, silom zakona i činjenica, puštili iz pritvora.&nbsp;
Dalaj Manda pomiritelj, mudro je ćutao kao zaliven kada su oni privođeni. Ćutao je i kada je mnogo manje mudri potpredsjednik Vlade za bezbjednost Aleksa Bečić objavio da je uhapšena Jelena Perović i prije nego što su joj stavljene lisice. Nije komentarisao ni kada je policija sa dugim cijevima uhapsila na poslu i tužiteljku Nastić... Tada nije poručivao da se istina može dokazivati bez lisica i dugih cijevi.
Očigledno, Mandić misli da oni koji su bliski njegovim političkim uvjerenjima i ideologiji u „oslobođenoj“ Crnoj Gori moraju ostati nedodirljivi. Kao on. Ostali su lovina. Pogotovo ako imaju bilo kakvu vezu sa prethodnim vlastima.&nbsp;
Uostalom, davno je poručio da će doći vrijeme osvete onima koji su ga optužili za pokušaj terorizma u izbornoj noći 2016. godine, odnosno planiranje državnog udara. Zaprijetio je Katniću da će platiti „kad tad“.&nbsp;
A osveta je brutalna. Katnić je utamničen skoro dvije godine, dok je Čađenović u Istražnom zatvoru u Spužu proveo duže od godinu i po.
Privedeni su, naravno, „okovani“, u pratnji dugih cijevi i maskiranih policajaca. Uprkos pisanom pravilu da se lisice na ruke stavljaju samo u slučaju neposredne opasnosti da u trenutku privođenja optuženi pokuša bjekstvo.
I Katnić i Čađenović, ali i većina ostalih koji su se našli na meti Specijalnog tužilaštva znali su da će biti uhapšeni. Njihove „glave“ dio su agende proruskih i prosrpskih vlasti koje su u Crnoj Gori pobijedile na izborima u avgustu 2020. Političke elite ni jednog trenutka nijesu se libile da i javno ispostave svom glavnom specijalnom tužiocu Vladimiru Novoviću spisak nepoželjnih, onih koji moraju biti žrtvovani.&nbsp;
Ali, u rijetkim situacijama kada se Novović odlučio da, vjerovatno kako bi u javnosti stvorio sliku da hapsi i predstavnike političkih elita na vlasti, novovaskrsli evropejac nije ćutao.
Razgoropadio se kada je uhapšen njegov patijski saborac, predsjednik bivši Opštine Budva Milo Božović, u aprilu 2023. godine.&nbsp;
A Božović je u Specijalno policijsko odjeljenje ušetao ležerno. Bez lisica.
Kao i sam Mandić koju godinu ranije. Kada je bio među optuženima, zajedno sa još jednim liderom tadašnjeg Demokratskog fronta Milanom Kneževićem, za jedno od najtežih krivičnih djela protiv države.&nbsp;
I nijesu tada utamničeni ni jedan, ni drugi. Tokom istrage i sudskog procesa branili su se sa slobode. Osuđeni su prvostepeno, ali presuda je oborena, naravno, kada su oni preuzeli vlast u zemlji. A prije nekoliko dana su i pravosnažno oslobođeni. U „oslobođenoj“ Crnoj Gori. Državi po njihovoj mjeri. U kojoj se hapsi po njihovom spisku i presuđuje po njihovoj volji.&nbsp;
Zato su poruke lisice u liku Andrije Mandića da pravdu svako može dokazati bez lisica više od licemjerja. Degutantne su.&nbsp;

Marija Žižić

1250x600

Lisica o lisicama

Opstanak i budućnost jednog naroda i nacije snažno su povezani sa očuvanjem nacionalnog identiteta. Krupnu ulogu u tom procesu igraju obrazovanje, nauka, arhivska građa i mediji koji kroz svoje sadržaje i institucionalno pamćenje omogućavaju validaciju prošlosti i preuzimanje odgovornosti za sve ono što tu prošlost karakteriše. Princip izmišljanja i falsifikovanja tradicije srijeće se još u radovima Erika Hobsboma, koji kao vrstu apela konstatuje da „istorija prestaje da bude od koristi baš u trenutku kada nam je najpotrebnija“. Ukoliko spoznaja prošlosti ne bi bila racionalna i objektivna, onda bi se istoriografska rekonstrukcija prošlosti pretvorila u djelatnost u kojoj se gube razlike između fakta i fikcije. Napuštanje „prosvjetiteljskog projekta racionalnosti“, prema Hobsbomu, dovelo bi pretvaranju istorije u materijal za stvaranje i održavanje lažnih identitetskih i političkih mitova. Naučno prosvjećena svijest teško ide zajedno sa teocentričnim i metafizičkim slikama tumačenja prošlosti i sadašnjosti. Još 1894. godine knjaz Nikola je tražio od Valtazara Bogišića, tadašnjeg ministra pravde, da donese zakon o smještaju, čuvanju, zaštiti i sređivanju arhivske dokumentacije, dok je dvorski bibliotekar, prof. Filip Kovačević, po nalogu knjaza Nikole, izradio Uputstvo za uređenje državne arhive. Veliki dio arhivske dokumentacije je stradao u požaru iz 1906. godine, koji je zahvatio Biljardu, zatim u Prvom svjetskom ratu, dok su značajni fondovi bili zakopani oktobra 1918. godine, a otkopani tek aprila 1923. godine, što je imalo za posljedicu da je veliki dio dokumentacije istrunuo. Konačno, u XIX stoljeću je Vuk Vrčević, pored navodnog sređivanja arhiva, učestvovao je i u otuđivanju arhivskih dokumenata iz Crne Gore. U tome su mu pomagali pop Vuk Popović iz Risna i Vuk Karadžić.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20260221200216_abe3ecbbf45d5a3537dcacff8a03ef62addaf9de89ff1c6c6725d73351c853a5.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20260221200216_abe3ecbbf45d5a3537dcacff8a03ef62addaf9de89ff1c6c6725d73351c853a5" data-rendition-name="original" width="1250" height="600" loading="lazy" alt="Cetinjski manastir"><figcaption>Cetinjski manastir(Photo: Portal ETV)</figcaption></figure>  <h2>ISTORIJAT ARHIVA</h2> Arhivska služba u Crnoj Gori je organizovana tek 1926. godine pri Muzeju, u okviru kojeg je organizovano i arhivsko odjeljenje. Današnji Državni arhiv Crne Gore je osnovan 1951. godine, kada su u njemu sabrani dokumenti ministrastava vanjskih, unutrašnjih djela, prosvjete, Skupštine, sudska dokumentacija i dokumenta i crkve, vojske i dr. Najstariji tragovi arhivske građe datiraju još iz srednjeg vijeka. U primorskom dijelu Crne Gore, u Kotoru, Budvi, Baru i Ulcinju nastali su najstariji arhivi na području današnje Crne Gore, sa bogatom građom iz perioda Duklje, mletačkog perioda, austrijskog perioda i kasnije. U doba Zetske države u vrijeme Balšića, kasnije Crnojevića, prepisivačka i iluminatorska aktivnost doživjela je procvat. Ova aktivnost se odvijala u manastirima i crkvama koji su se nalazili u basenu Skadarskog jezera (Starčevo, Moračnik, Beška, Vranjina, Goričani...), đe je bilo više skriptorijuma. Kad je u pitanju arhiva Crnogorske crkve, značajno je pomenuti da je episkop Ruvim 1593. godine popisao knjige koje je zatekao u Cetinjskom manastiru (42 komada). Razaranjem manastira 1692. godine uništen je i značajan dio arhivskog fonda koji je ranije bio prenešen iz dvora. Prvi vladika iz porodice Petrovića, Danilo I (1697-1735), prikupio je dio dokumenata koji su spašeni i pohranio ih u obnovljenom manastiru. Može se reći da su od kraja XV vijeka, pa do gašenja Crnogorske crkve 1918. godine, svi crnogorski mitropoliti sakupljali i čuvali dragocjenosti, stare dokumente, rukopisne i štampane knjige, što je dragocjeno istorijsko nasljeđe države Crne Gore, obzirom na teokratski karakter države Crne Gore u jednom periodu njene istorije.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20260221200216_48618702f8f05fb96f7f38897637e5a5e50357ddb900a2be013187e5d4de9f69.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20260221200216_48618702f8f05fb96f7f38897637e5a5e50357ddb900a2be013187e5d4de9f69" data-rendition-name="original" width="670" height="515" loading="lazy" alt="Amfilohije Radović"><figcaption>Amfilohije Radović učinio nedostupnom arhivsku građu Cetinjskog manastira(Photo: Antena M)</figcaption></figure>  <h2>NEDOSTUPNA ARHIVSKA GRAĐA</h2> Religija u javnom životu Crne Gore od tzv. AB revolucije sve više dobija na značaju i u političkom životu, posebno kad je u pitanju svetosavlje, sve više na sebe preuzima ulogu „zajednice interpretacije“. Interpretirajući prošlost i sadašnjost u skladu sa svojom ideološkom matricom i političkim programom koji je, ne slučajno, definisan i Zakonom o crkvama i vjerskim zajednicama Srbije u članu 11, satav 2, đe piše „Srpska Pravoslavna Crkva ima izuzetnu istorijsku, državotvornu i civilizacijsku ulogu u oblikovanju, očuvanju i razvijanju identiteta srpskog naroda“ („Sl. glasnik RS“, br. 36/2006), utiču na javno mnjenje, pa i na javno obrazovanje. O sve većem uticaju svetosavske ideološke svijesti svjedoči to što u Crkvi Srbije i u okviru nje sve više jačaju ortodoksne i konzervativne grupe, kao i politička instrumentalizacija njihovih potencijala za promociju radikalizma i nasilja. Zanimljivo je da je nekadašnji mitropilit Cetinjsko – primorske eparhije Crkve Srbije Danilo Dajković svojevremeno tražio od Državnog arhiva da preuzme dokumenta iz arhiva Cetinjskog manastira da bi ih sačuvao od propadanja od vlage. Tu dokumentaciju je Amfilohije Radović 1997. godine vratio u manastirske arhive i od tada nije dostupna istraživačima koji nijesu po volji Crkve Srbije, iako se ta dokumentacija mora smatrati opštim dobrom i istorijskim nasljeđem države Crne Gore. O tadašnjem profesionalizmu Državnog arhiva govori to da Crkva Srbije nije imala nijednu primjedbu na vraćenu dokumentaciju u smislu njene kompletnosti.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20260221200216_b34c42c11d88955aee15bee446f8df6bf7c0a99bd09bab7860dfa1c0f3b71c46.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20260221200216_b34c42c11d88955aee15bee446f8df6bf7c0a99bd09bab7860dfa1c0f3b71c46" data-rendition-name="original" width="876" height="600" loading="lazy" alt="Slavko Perović"><figcaption>Slavko Perović obnovio Državni arhiv (Photo: Fejsbuk)</figcaption></figure>  <h2>OBNOVA DRŽAVNOG ARHIVA</h2> O važnosti Državnog arhiva izlišno je govoriti. Uostalom o tome govori da se u okvirima Državnog arhiva formirala svijest o sopstvenom identitetu i istorijskom utemeljenju Crne Gore i Crnogoraca u vrijeme najgore velikosrpske histerije krajem osamdesetih i početkom devedesetih prošlog stoljeća i imperijalnih ambicija Beograda, uz asistenciju tadašnjeg zvaničnog Titograda. Krajem osamdesetih, nakon što je izbačen iz SKJ zbog toga što je „Književna opština Cetinje“, čiji je bio direktor, objavila studiju Sava Brkovića „Etnogenezofobija – prilog kritici veloksrpstva“, Slavko Perović dolazi na mjesto direktora Državnog arhiva. Zgrada Državnog arhiva je stradala u zemljotresu 1979. godine, pa je arhiva smještena u neuslovnim prostorijama potkrovlja Biblioteke „Đurđe Crnojević“. Kako tadašnju državu arhiv uopšte nije zanimao, niti su bili svjesni njegovog značaja, Slavko Perović, sa izuzetnim saradnicima, koji su tada činili kolektiv Državnog arhiva, uspjeli su da obnove zgradu Državnog arhiva, opreme je odgovarajućim policama i opremom za mikrofilmovanje, očuvanje i drugom potrebnom opremom. Sigurno je Državni arhiv i artefakti koje je sadržao i koji su rasvjetljavali istoriju Crne Gore na bazi naučnih činjenica, doprinio ideji formiranja Liberalnog saveza Crne Gore, njegovom omasovljenju i širenju svijesti kod mladih ljudi o svom identitetu i svemu onome o čemu je školski sistem u Crnoj Gori ili ćutao ili prenosio srpsku verziju kroz upotrebu beogradskih udžbenika i programa. Kada je Slavko Perović za zasluge za obnovu Državnog arhiva dobio od Vlade otkaz, cio kolektiv Državnog arhiva stao je imenom i prezimenom uz njega. Bez kalkulacija. To su bili trenuci odlučnosti da za ideju slobodne, nezavisne Crne Gore nema cijene koju ne treba platiti. Neću se dalje baviti Liberalnim savezom, on je nezaobilazan dio istorije Crne Gore koji je osvjetlao obraz Crne Gore tih godina i zametnuo klicu za obnovu njene nezavisnosti.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20260221200216_7588f3f053a0010f9e2524ba1f0075093537cf0aec222804b69ec2248f81b4c4.jpg" data-media-id="editor_3" data-image-id="20260221200216_7588f3f053a0010f9e2524ba1f0075093537cf0aec222804b69ec2248f81b4c4" data-rendition-name="original" width="960" height="600" loading="lazy" alt="Danilo Mrvaljević"><figcaption>Zle namjere Danila Mrvaljevića (Photo: Demokratska Crna Gora)</figcaption></figure>  <h2> UPODOBLJAVNJE DOKUMENATA </h2> Promjenom vlasti 2020. godine dobili smo podkapacitiranu vlast, limitiranih intelektualnih i stručnih sposobnosti, političko čišćenje kadrova „bivše vlasti“, koji su dugo obavljali poslove na kojima su radili, zakonom su sniženi kriterijumi za zapošljavanje, u skladu sa profilom kadrova nove vlasti, jednom riječju dobili smo vladavinu kakistokratije. Naravno, ni Državni arhiv nije ostao pošteđen. Smijenjena je dugogodišnja pomoćnica direktora Jadranka Selhanović, pomoćnica direktora u Sektoru za arhivsku građu stvaralaca od značaja za jedinice lokalne samouprave Mirjana Kapisoda, koje su odbile ponuđena radna mjesta od strane novopostavljenog v.d. direktora Danila Mrvaljevića, kadra Demokrata, čiji jedini dodir sa Državnim arhivom je što je više puta prolazio pored njega. Ponuđena mjesta one su svojim iskustvom i kompetencijama već odavno prevazišle. Dakle, namjera je bila da svoje potpuno nepoznavanje posla na koji je postavljen, nadomjesti pomoću izuzetno stručnih ljudi, a da ih istovremeno degradira kao kadrove „bivše vlasti“, iako se radi o vrlo stručnim osobama čiji je jedini „grijeh“ što im je na srcu građanska, evropska i suverena Crna Gora. Da đavo ima zle namjere pokazao je kadar Demokrata na mjestu direktora Državnog arhiva, uvodeći u obliku volontera sveštenike Crkve Srbije u Državni arhiv, za što, po tvrdnjama zaposlenih, nema nikakve potrebe. Objašnjenje o njihovoj obuci je smiješno, jer eprahija Crkve Srbije ima arhive koje je uzurpirala kao svoje, pa su se mogli tamo obučavati. Stvarne namjere pokazale su se time što je jedan od sveštenika Crkve Srbije priznati arhivista u okvirima Crkve Srbije, što govori da je ideja uključenja tobožnjih volontera Crkve Srbije namjera da se arhivska građa pripodobi aktuelnim političkim tendencijama u Crnoj Gori o Crnoj Gori kao „drugoj srpskoj državi“. Kolektiv Državnog arhiva je kolektivno reagovao na uvođenje sveštenika volontera, izbjegavši da se svi identifikuju javno svojim ličnim potpisom saopštenja. U doba navodne autoritativne, nedemokratske vlasti prije 2020. godine bez trunke zazora potpisivali su se profesori univerziteta, srednjih i osnovnih škola, ljekari, zapošljeni u državnoj administraciji, dio pravosuđa i mnoge druge struke, protiv Zakona o slobodi vjeroispovjesti i zbog podrške litijama, dok nakon avgustovskog „oslobođenja“ smo dobili „demokratiju“ kao teror većine i strah onih kojima je to „oslobođenje“ donijelo neizvjesnost za egzistenciju, pa i za slobodu, sa policijom i pravosuđem kao oružjem za anesteziranje kritičke javnosti represijom. Dok se ne vrati duh Državnog arhiva iz vremena početka devedesetih prošlog stoljeća i dok se ne rodi energija i entuzijazam koji je odatle začet, kada se nije kalkulisalo ličnim razlozima u odnosu na opšti interes, teško da će Crna Gora vratiti samoj sebi i oteti se onima koji su joj i tih devedesetih namjenili laganu smrt. <h2>PODILAŽENJE VELIKOSRPSKOJ BURŽOAZIJI</h2> Iako je teško složiti i istorijat i današnje urušavanje Državnog arhiva u jednu kolumnu, a da se ne prećera sa dužinom teksta, ne mogu a da ne citiram uvod uredništva podgoričke „Zete“ iz marta 1939. godine, koji me umnogome podśeća na današnje „ideologe“ iz redova vlastodržaca: „Zeta, Podgorica, mart 1939. - Crnogorci koji su prepoznali svoje interese u sprezi sa velikosrpskom buržoazijom, u težnji da joj se 'približe' - otpisivali su veliki dio crnogorske istorije i govorili, kao i velikosrpski ideolozi, o 'petovjekovnom ropstvu'. Pošto su izgubili dostojanstvo, uzaludno im je bilo povremeno pozivanje na vječitu borbu Crnogoraca protivu osvajača: srpska čaršija je bila već izmislila metode omalovažavanja te borbe, svodeći strašnu istoriju crnogorskog naroda za svaki slobodan dan na hvalisavost i laž. Tako su ih srpski buržuji i bezlična čaršija prisilili da se odriču sopstvene istorije, onog bitnog perioda do okupacije Duklje (Crne Gore) od Nemanjića - u korist srpske istorije (otkuda bi oni mogli pred srpskom buržoazijom, kod koje traže utočišta, da govore o crnogorskom kraljevstvu prije srpskog za čitavo stoljeće i po). Tako je došlo do apsurda, da su Crnogorci (jer su prema toj koncepciji podešeni i školski programi) zaboravili dio svoje istorije, od arhonta Petra (X v.) do pada pod Nemanjiće (kraj XII v.), u kojemu su njihovi preci izvojevali samostalnost od Carigrada i priznanje suvereniteta od Rima. Isto tako, crnogorska buržoazija je pristala na 'popunjavanje' srpske istorije crnogorskom, perioda od pada Smedereva do prvog srpskog ustanka (1459-1804). Ti Crnogorci prihvatili su i srpske kultove, pa su slavili i pogibiju kneza Lazara, a zaboravili da je crnogorski vladar Balša II poginuo isto u boju protivu Turaka koje je predvodio Hajrudin paša, na Saurskom polju kod Berata, i to četiri godine prije Lazara - 1385, itd. Oni nijesu uviđali spomenutu žalosnu protivurječnost: istovremeno su se hvalisali vječitom borbom Crnogoraca i govorili o 'petovjekovnom ropstvu'“.

Slobodan Jovanović

Ko kontroliše prošlost, kontroliše i budućnost

Za Portal Analitika piše: Bojan Đuranović
Ima taj jedan snimak koji se ovih dana „vrti” društvenim mrežama, a na kojem se žena-četnik pretvara u ženu-fašistu, ako tu ima bilo šta u bilo čega da se i pretvara. Viče Vesna Bratić, na tom snimku, u kameru izlivajući najgori oblik mržnje, šovinizma i fašizma prema pripadnicima Muslimana, Bošnjaka i Albanaca u Crnoj Gori. Viče, i u tom delirijumu nošena onim što zbilja osjeća, zaboravlja da je žena, profesorica Univerziteta, ministarka... Zaboravlja jer mržnja nema ni pol, ni zanimanje, ni funkciju. Mržnja je mržnja i kao takva je ogavna i banalna, kako je o njoj govorila velika Hannah Arendt, i sasvim je nebitno ko je čini i izgovora.
„Ne rađa se žena — ženom se postaje“ - Simone de Beauvoir
No, na tom snimku koji je trebao svima da jasno pokaže đe smo zagazili 2020. su, osim Bratić, bila i dva lika pod maskama. Maske su tu bile zbog korone, da ne pomislite da su i oni neki kriminalci.&nbsp;
Maskirana gospoda su Milojko Spajić i Jakov Milatović, tadašnji nešto, a sadašnji premijer i predsjednik države. Tu su da daju podršku svojoj istomišljenici u njihovom zajedničkom cilju dehumanizacije svih nepravoslavaca u Crnoj Gori. Kažem zajedničkom jer kako tada, tako ni dan danas, nijedan od njih dvojice se nisu ogradili, kritikovali ili na ma koji način pokazali da su im one riječi Vesne Bratić zasmetale. Jer, što bi rekao Ustav Crne Gore: Predsjednik države je predsjednik svih građana Crne Gore, osim ako ne odluči i osjeća drugačije.
A očigledno da osjeća, jer da nije tako ne bi se javno založio da gore pomenutu kao predsjednik države amnestira. Ono šta je zaboravio, a niko mu nije ni rekao, jeste da se ne može amnestirati osoba koja još uvijek nije osuđena. Ili to možda predsjednik Milatović zna nešto što mi ostali ne znamo, možda on ima informaciju da će biti osuđena pa, veli, da ja to pomilujem na vrijeme jer ko zna kakva vremena dolaze, a onih pet godina mandata proleće kao dlanom o dlan.
Osim ukoliko Milatović ne smatra da je trebao abolirati od svake odgovornosti jer je žena? A taj narativ nije samo njegov, postao je to zajednički PR tekst koji bjesomučno ponavljaju svi, od njega, preko predsjednika Skupštine, političkih lidera pozicije, anti-novinarskih medija, pa sve do onih, svih, sedmoro iz njene Ujedinjene Crne Gore, koji su došli da se presmiju ispred Tužilaštva i tako daju bezgraničku podršku svojoj, osmoj, članici partije.&nbsp;
Ono što je svima zametalo i šta su svi zajednički kritikovali, svi osim Spajića koji je u Dubaiju pa nije još stigao, jeste baš taj momenat kako se neko usudio da hapsi ženu i profesorku, kao i to da je u određivanju pritvora odlučivala sutkinja Suzana Mugoša. Ono što velikim zaštitnicima ženskih prava i sloboda, i vaskolikim borcima za pravdu, nije zametalo jeste kada su se na isti način hapsile druge žene, no te druge žene su bile samo žene, ne i žene-četnici. A, Suzana Mugoša, nije bila nimalo sporna kada je odlučivala o pritvorima Vesni Medenici, Ranku Uboviću, Aleksandru Mijajloviću... tada je bila ok, sada odjednom nije. Dosljedno, nema šta?
Ako je žena Vesna Bratić, po svojoj volji i želji, i žena-četnik Vesna Bratić, zašto ona ista ne bi, po volji i želji tužilaštva mogla biti i Vesna Bratić žena-kriminalac. Ili, da iz svega ovoga izbacimo ovo žena, jer ne igra ama baš nikakvu ulogu u tome da li je počinila ili ne krivično djelo.
Od svih ovih glasnogovornika koji žele da joj se stave u zaštitu, za sada samo glasnogovorništvom, niko nije objasnio zbog čega bi je njen pol ili, često pominjana, akademska titula abolirali od bilo čega. Ili, prosto znaju šta je i kako radila pa im je to jedina stvar za koju mogu da se zakače.
Članovi Ujedinjene Crne Gore došli ispred SDT-a da izraze podršku Vesni Bratić
Članovi Ujedinjene Crne Gore došli ispred SDT-a da izraze…
Srpski nacionalni savjet: Da li je Bratić zaslužila ovakav tretman jasnim i neskrivenim izjašnjavanjem o pripadnosti srpskoj nacionalnoj zajednici.
Srpski nacionalni savjet: Da li je Bratić zaslužila ovakav…
Presumpcija ili pretpostavka nevinosti je u ovom, kao i svim ostalim slučajevima zanemarena. Jedni su je već abolirali, dok su je drugi odavno osudili. I, kažem, nije prvi put, javnost prosto tako voli. Problem je u tome što u ovome prednjače politički lideri i vršioci najviših državnih funkcija u Crnoj Gori, čime smo još jednom potvrdili da ovo odavno nije ni nalik funkcionalnoj državi u kojoj se ni ne pokušava poštovati Ustav i zakoni.
I dok čekamo konkretnu informaciju zbog čega jer Bratić iza rešetaka, i zbog čega to očigledno nije nehumano, nezakonito i staljinističko otpuštanje stotina direktora osnovnih i srednjih škola, već nešto veće, sjetimo se one njene priče kako je svo znanje pokupila od svoje bake koja joj je na svako pitanje davala slične odgovore: „Sve je to zbog Kosova i korote za njim“.
A, ovo su sve samo bapske priče u državi đe su svi aperisani od odgovornosti.&nbsp;
Eh, da. Ne zaboravimo da su prekjuče trajeketu „30. avgust“ otkazala sva četiri motora. Da sam religiozan tačno bih pomislio da nam ovo nebesa daju neki znak ili se samo malo sprdaju sa nama.&nbsp;
Dogodine u ZIKS-u!!!

Bako, bako, zbog čega crnogorske žene nose lisice na rukama?

Za Portal Analitika piše: Alekdandar Radoman&nbsp;
Taman sam krenuo sročiti kolumnu o inicijativi Jakova Milatovića da se postupak protiv Vesne Bratić obustavi. Taman sam, velim, iskucao prvu rečenicu – Volio bih da upoznam glasača Jakova Milatovića..., kad stigoše već duže od mjesec i po dana očekivane vijesti. Organizatori tzv. pokušaja državnog udara nijesu krivi jer ni tog pokušaja državnog udara nije ni bilo, kako tumači Apelacioni sud. Pa umjesto da se bavim posrnućem predśednika države, ipak odlučih da se osvrnem na posrnuće crnogorskoga pravosuđa, premda su to samo dva lica iste povijesti žalosne institucionalne entropije.
Apelacioni sud odbio žalbu SDT-a: Oslobođeni svi optuženi u slučaju Državni udar
Apelacioni sud odbio žalbu SDT-a: Oslobođeni svi optuženi…
Pa da malo podśetim na hronologiju.
8. marta 2017. godine Viši sud u Podgorici prihvatio je sporazume o krivici u tzv. slučaju državni udar na osnovu kojih je pet osoba osuđeno na pet mjeseci zatvora zbog pripremanja nasilnog upada u Skupštinu Crne Gore. Nakon toga, još nekoliko je lica priznalo krivicu.Riječ je, dakle, o pravosnažnim presudama koje potvrđuju da je 16. 10. 2016. godine u Crnoj Gori pokušan „nasilni upad u Skupštinu Crne Gore“, odnosno terorizam.
9. maja 2019. godine vijeće Višeg suda u Podgorici donijelo je prvostepenu osuđujuću presudu za sve optužene za pokušaj terorizma na dan parlamentarnih izbora 2016. godine. Presuda je u ukupnom zbiru premašila 68 godina zatvora.
A onda je uslijedio obrt. Nakon što su na vlast 2020. godine došli prvostepeno osuđeni teroristi, februara 2021. godine Apelacioni sud je ukinuo prvostepenu presudu i vratio slučaj na ponovno odlučivanje Višem sudu u Podgorici.
29. 11. 2022. godine predśednik specijalnog vijeća, sudija Zoran Radović, i vijeće kojim je predśedavao odlučilo je da, „zbog novog činjeničnog stanja u ovom predmetu“, Specijalno državno tužilaštvo ima rok od 15 dana da dostavi sudu novu optužnicu.
9. 12. 2022. godine, dakle pet dana pred isticanje zadatoga roka, pod optužbom da je postao član Kavačkoga klana (što će se u docnijem postupku pokazati kao klasična podmetačina) uhapšen je zamjenik glavnoga specijalnog tužioca Saša Čađenović, glavni tužilac u tzv. slučaju državnoga udara. Ni godinu i po nakon toga uhapšen je i Čađenovićev nadređeni, Milivoje Katnić, nakon što je klasičnim pravnim nasiljem smijenjen s pozicije glavnoga specijalnog tužioca. Dva ključna čovjeka u tzv. procesu državni udar tako su se našla iza rešetaka u postupku koji ima sve elemente političkoga progona. Bilo je već tada sasvim jasno kako će okončati cijeli sudski postupak za pokušaj terorizma.&nbsp;
Čađenovićevo hapšenje podśetilo je na jedan sličan slučaj iz okruženja. Naime, 14. 9. 2005. godine u Beogradu je uhapšen zamjenik specijalnog tužioca za organizovani kriminal Milan Radovanović, čime je tužilac koji je pisao optužnicu za ubistvo Zorana Đinđića odstranjen iz tog postupka. Samo pola godine nakon toga umro je od srčanoga udara usred sudskoga postupka. Premda smo skloni mistifikaciji, službe i nijesu tako inventivne, a tragove njihova djelovanja lako otkriva identični obrazac.
17. 5. 2024. godine, mjesec dana nakon hapšenja Milivoja Katnića, za predśednika Višega suda u Podgorici izabran je Zoran Radović. Onaj isti sudija koji je deset dana pred hapšenje Saši Čađenoviću dao rok od 15 dana da preda novu optužnicu u slučaju tzv. državni udar. Na poziciju predśednika Višega suda izabrao ga je Sudski savjet, skrojen po Dritanovim zakonima koje je kao politizaciju pravosuđa svojevremeno kritikovala i Venecijanska komisija.&nbsp;
U trenutku Radovićeva izbora za predśednika Višega suda zamjenik predśednika Sudskoga savjeta je advokat Dražen Medojević, jedan od pravnih zastupnika optuženih u tzv. slučaju državni udar. Radovića je za predśednika Višega suda, dakle, pored ostalih izabrao Medojević.
Odlukom vijeća Višega suda na čelu sa sudijom Zoranom Radovićem 12. 7. 2024. godine svi optuženi oslobođeni su krivice. Radović je u presudi izglasanoj na vijeću, manje od dva mjeseca nakon što ga je jedan od advokata odbrane doveo na poziciju predśednika Višega suda, ne samo zaključio da niko nije kriv, no i da nikakvog krivičnog djela nije ni bilo. Uprkos odlukama Višega suda iz 2017. godine, po kojima je najmanje deset lica priznalo krivicu za učešće u krivičnom djelu. Radović je presudu napisao 11 mjeseci nakon odluke.
Juče smo, očekivano, saznali da je Apelacioni sud 30. 12. 2025. godine potvrdio odluku Višega suda. Predśedavajuća vijeća koje je donijelo ovu odluku, sudija Vesna Moštrokol, iznenada je podnijela ostavku na sudsku funkciju iz „ličnih razloga“. Ostavku je, kako tvrdi predśednica Vrhovnoga suda, podnijela prije odlučivanja u tzv. slučaju državni udar, a nakon što je bila pozvana na intervju pred Sudskim savjetom povodom konkursa za Vrhovni sud.
Kad je prije neki dan odjeknula vijest o hapšenju Vesne Bratić, a crnogorska se javnost podijelila na one koji likuju što je pravda navodno stigla i na one koji vrište što se procesuiraju „njihovi“, bilo je jasno da je riječ o novoj maskirovki pravosuđa, na što smo i upozorili premda je to upozorenje doživjelo neobičnu interpretativnu sudbinu.&nbsp;
Vesni Bratić ukinut pritvor
Vesni Bratić ukinut pritvor
Danas, kad je Bratićkoj ukinut pritvor, a njeni politički mentori oslobođeni optužbi za državni udar, valjda je svima jasno kakva nam je jeftina koska bačena prije neki dan. I dok će se slučajem Bratić sudovi još neko vrijeme baviti dok ga kao marginalni primjer opšte destrukcije društva ne obesmisle i relativizuju, oni koji su 2020. godine komandovali Vesni Bratić, a danas upravljaju državom – đuture sa svojim tjelohraniteljima i sinovcima – ostaju nedodirljivi za prvosudne instance, makar bili dio šeme ruskih obavještajnih službi za državni udar, o kojem su svjedočile svojevremeno i najmoćnije obavještajne službe svijeta, dok ga je domaća Justicija u liku aktuelnog predśednika Višega suda – prespavala.&nbsp;
Umjesto zaključka, valja samo primijetiti da se danas Crnom Gorom upravlja lako – neki su ucijenjeni, neki ustrašeni, neki kupljeni, a neki dragovoljno pristaju na ulogu epizodista u planovima koji se kroje u obavještajnoj službi jedne suśedne države čiji je bivši direktor danas ambasador te države u Crnoj Gori.
A to što u pravnom prometu Crne Gore postoje oprečne pravosnažne presude – njih desetak da je pokušaja terorizma 2016. bilo i jedna da nije, to što advokati biraju sudije koje presuđuju u postupcima u kojima su oni zainteresovana strana, to što sudije naprasno podnose ostavku prije donošenja odluke, kao i to što prvostepeno osuđeni za terorizam danas kao namjesnici beogradskoga autokrate upravljaju Crnom Gorom, a tužioci koji su spriječili krvoproliće 2016. godine čame u zatvoru, to vam nije samo slika totalnog posrnuća crnogorskoga pravosuđa, to vam je i slika zarobljene države, koju vode oni što bi je najradije obestrvili.

Posrnuće crnogorskoga pravosuđa

Izuzetak koji potvrđuje pravilo precizan je opis ponašanja Specijalnog državnog tužilaštva (SDT) prema bivšoj ministrici četiri resora, Vesni Bratić. Istina, nakon medijskih natpisa, kao i brojnih dokaza koji ukazuju na staljinistički karakter čistke sprovedene protiv direktora obrazovnih ustanova samo zbog pretpostavke da pripadaju određenoj političkoj struji, u dosadašnjem dijelu postupka nema razlike u odnosu na druge slučajeve. Bar pojavno.
Kontekst je, međutim, presudan – sve se dešava u trenutku kada se SDT, prije svega od strane međunarodnih partnera, sumnjiči za selektivnost. Nesumnjivo je da je sve upravo u funkciji stvaranja kontranarativa koji treba da posluži kao pokriće za nastavak matrice ponašanja koju je već uspostavilo.
Model paradiranja, javnog privođenja i spektakularizacije postupka obrazac je koji se mora zaustaviti. Nesumnjiva je potreba crnogorskog društva da se izdigne iznad primordijalnih instinkata. Tužilaštvo i SPO moraju prestati da podilaze niskim strastima masa, stvaranju gladijatorske arene. Pretpostavka nevinosti i čuvanje dostojanstva osumnjičenih tekovine su civilizovanog svijeta. Te principe, valjda, moramo očuvati i njegovati kao standard. Istini za volju, zakoni koji to regulišu već postoje, uključujući i pravila o stavljanju lisica i fotografisanja ljudi u takvim okolnostima. Jasno je zašto se ciljano i svjesno ne sprovode.
Međutim, slučaj profesorice Bratić otvorio je sajam palanačkog licemjerja, u kojem se jedni lome da kritikuju ono što su do juče slavili, a drugi ga koriste ne bi li demonstrirali sopstvenu moralnu superiornost. Što bi stari Crnogorci rekli – virtue signaling.
Ako ste bili nijemi na postupanje prema Jeleni Perović i drugim profesorima i rektorima, onda današnje tirade o lisicama i privođenjima ostaju degutantan primjer licemjerja koje porađaju intelektualno inferiorne sredine. Istovremeno, skandalozno je i ponašanje vlasti koje prolazi gotovo neopaženo.
Organizuju se protesti, upućuju kritike, drže govori – i to se ne tumači kao pritisak na tužilaštvo. Da sličnu stvar radi opozicija, odnosno nekadašnja vlast, vjerovatno bi se već sada zveckalo klauzulom balansa.
U tom procesu, koji je sprega potrebe tužilaštva da simulira neselektivnost i moralnih čistunaca da se samoaktuelizuju, prenebregava se jedna okolnost: jedina suštinski na meti agresije i kampanje defamacije jeste sutkinja Suzana Mugoša. Tu, valjda, ni pol, a još manje profesija, ne provociraju zaštitu.
Na stranu sve, postoji i fenomen koji otkriva razliku u postupanju velikosrpske opcije u odnosu na crnogorsku. Crnogorska opcija u ovakvim situacijama uglavnom ćuti ili prećuti, kako ne bi bila dovedena u vezu sa osobom, odnosno djelima koja joj se stavljaju na teret. Velikosrpska opcija nema taj kompleks. Ona brani, bez obzira na to da li je Bratić kriva ili nije, jer je simbol. A simboli se ne daju.
Principijelnost se testira onda kada se slučaj kosi sa našim ideološkim svjetonazorima, a ne onda kada ih potvrđuje. Sve drugo je palanačko licemjerje.

Palanačko licemjerje

Tvrdnje mještana Botuna da je zemljište na lokaciji gdje se gradi postrojenje za prečiščavanje otpadnih voda kontaminirano nisu tačne, nema otpadnog materijala ni opasnog otpada, saopštio je za <a href="https://gradski.me/video-mjestani-botuna-tvrde-da-investitor-otkopava-kancerogeni-otpad-od-sjutra-najavljuju-vece-proteste/">RTV Podgorica </a>glavni inženjer nadzora postrojenja u kompaniji "Fištner", Ričard Sampson.
- Na nekim drugim dijelovima, unutar granica, pronađeni su neki manji djelovi kontaminacije, ali mi ne radimo u tim zonama tako da one ostaju netaknute. Ukoliko se ne diraju i ako ih ne iskopavamo one neće nikome naštetiti- naveo je Sampson.
On je podsjetio da su rađene dvije studije tokom kojih su vršili ispitivanjna na lokaciji – prva je bila 2015. godine, a druga 2016. godine.
- Takođe, analizirali smo i vodu i materijal. Nismo u opasnosti i ne mislim da postoji ikakav rizik uopšte, mi smo svakog dana na terenu- zaključio je Sampson.
Podsjećamo, mještani Botuna rano jutros protestovali su kod gradilišta postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda – tvrde da investitor otkopava kancerogeni otpad, od sjutra najavljuju veće proteste.
Mještani su jutros, uz poruku da je riječ o protestu upozorenja, naveli kako im je sporno što se na toj lokaciji ponovo otkopava otpad iz nekadašnje proizvodnje aluminijuma.
Gradilište u Botunu ponovo je otvoreno nakon što je Ministarstvo prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine saopštilo da je investitor otklonio nepravilnosti koje je utvrdio građevinski inspector. Gradnja postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda počela je krajem decembra prošle godine – rok za završetak radova je maj 2028. godine.

Sampson: Zemljište na lokaciji za postrojenje u Botunu nije kontaminirano

Evropska komisija će podnijeti zakonski prijedlog za trajnu zabranu uvoza ruske nafte 15. aprila, tri dana nakon parlamentarnih izbora u Mađarskoj, javlja Rojters pozivajući se na zvaničnike Evropske unije i dokument u koji je agencija imala uvid.
Dva zvaničnika EU rekla su Rojtersu da je tajming osmišljen kako bi se spriječilo da zabrana nafte postane glavni faktor u predizbornoj kampanji u Mađarskoj.
Mađarska i Slovačka, koje i dalje zavise od uvoza ruske nafte, snažno se protive bilo kakvoj zabrani.
Na izborima 12. aprila, mađarski premijer Viktor Orban i njegova nacionalistička stranka Fides suočavaju se sa najvećim izazovom za svoju vlast u posljednjih 16 godina. Orban aprilske izbore predstavlja kao oštar izbor između „rata ili mira“, tvrdeći da će njegovi politički protivnici uvući zemlju u rat koji bjesni u susjednoj Ukrajini, što oni snažno poriču.
Evropska unija je već uvela sankcije na uvoz ruske nafte koja se prevozi morem, ali želi da u zakonodavstvo – koje bi ostalo na snazi – uvrsti potpuno postepeno ukidanje ruske nafte, čak i ako mirovni sporazum u ratu u Ukrajini dovede do ukidanja sankcija EU, navodi britanska agencija.
Prema nacrtu dnevnog reda u koji je Rojters imao uvid, Evropska komisija planira da predloži zabranu uvoza ruske nafte 15. aprila, a – upitan za komentar – portparol EK rekao je agenciji da su agende izvršne vlasti EU privremene i da nema potvrđen vremenski okvir za podnošenje prijedloga.
Isporuke ruske nafte Mađarskoj i Slovačkoj preko naftovoda „Družba“ prekinute su od 27. januara, kada je Kijev saopštio da je ruski napad dronom pogodio opremu cjevovoda u zapadnoj Ukrajini.
Slovačka i Mađarska optužuju Ukrajinu da je kriva za produženi prekid, dok Kijev tvrdi kako pokušava da popravi naftovod.
Orbanova vlada, koja je održavala srdačne odnose sa Moskvom od potpune ruske invazije na Ukrajinu 2022. godine, stavila je veto na nove sankcije EU Rusiji, kao i na ogroman zajam Kijevu zbog spora oko naftovoda „Družba“.
Očekuje se da će Evropska unija zaobići svaki pokušaj Mađarske i Slovačke da blokiraju planiranu trajnu zabranu uvoza ruske nafte korišćenjem zakona koji može da odobri kvalifikovana većina zemalja članica.
Evropski komesar za energetiku Dan Jorgensen rekao je da će prijedlog postepeno ukinuti uvoz ruske nafte najkasnije do kraja 2027. godine.
Do posljednjeg kvartala prošle godine, EU je uvozila samo 1 odsto svoje nafte iz Rusije, uglavnom kao rezultat sankcija bloka na rusku sirovu naftu koja se prevozi morem, navodi Rojters.

Evropska komisija će podnijeti zakonski prijedlog za trajnu zabranu uvoza ruske nafte

Vaterpolisti Jadran m:tela poraženi su večeras u Atini od Panatinaikosa 11:10, &nbsp;u prvom meču osmine finala Eurokupa.
Ekipa trenera Vladimira Gojkovića odigrala je dobar meč, konstantno bila u igri, a u samom finišu došla je i do vođstva od 10:9.
Domaćin je u finišu druge četvrtine prvi put došao do vođstva od tri gola (6:3), koliko je bilo i na polovini meča (8:5).
Jadran je u trećoj četvrtini uspio da anulira zaostatak (9:9), a seriju od tri vezana gola kompletirao je vođstvom od 10:9, minut i 34 sekunde prije kraja meča.
Sam finiš pripao je domaćinu, koji je sa dva dva pogotka napravio preokret i došao do pobjedom.
Najefikasniji u ekipi Jadrana bio je Francisko Valera sa tri gola, dok su po dva postigli Srđan Janović i Vasilije Radović.
Po jednom upisali su se Danil Merkulov, Strahinja Gojković i Đorđe Lazić.
U ekipi Panatinaikosa najefikasniji je bio Nikolaos Papasifakis sa tri gola, dok je Dušan Banićević dodao dva.
Revanš utakmica na programu je narednog utorka.

Minimalan poraz Jadrana u Atini

Mađarska i Slovačka odupiru se pritiscima Ukrajine, tvrdi mađarski ministar vanjskih poslova Peter Sijarto, navodeći da Kijev sprovodi „političku ucjenu“ oko transporta sirove nafte na naftovodu Družba. Prema njegovim riječima, na naftovodu nema tehničkih problema, a cilj Ukrajine je izazvati krizu u snabdijevanju naftom.
- Branićemo se zajedno sa slovačkom vladom. Donijeli smo potrebne odluke o puštanju rezervi, a MOL je naručio potrebne količine morskim putem- rekao je Sijarto, dodajući da će Mađarska i Slovačka blokirati sve odluke u Briselu koje idu u korist Ukrajine dok Kijev nastavlja sa „zavlačenjem“.
Slovačka je zaustavila rad naftovoda 13. februara, optuživši Ukrajinu za produženi prekid, dok Kijev tvrdi da je planiran nastavak isporuka 26. februara. Predsjednica Evropske komisije Ursula fon der Lajen traži od Ukrajine ubrzanje popravki, dok hrvatski premijer Andrej Plenković pomaže u transportu nafte Jadranskim naftovodom do Mađarske i Slovačke.
Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski smatra obnovu naftovoda nepotrebnom i poručuje da Rusija namjerno gađa ekipe za popravke. Savjetovao je mađarskom premijeru Viktoru Orbánu da se obrati Moskvi radi energetske stabilnosti.
Slovački premijer Robert Fico najavio je da operater mreže neće udovoljiti hitnim ukrajinskim zahtjevima za električnom energijom dok se ne nastavi protok nafte kroz Družbu. Ukrajina predlaže alternativne tranzitne rute i ocjenjuje da privremeni prekid snabdijevanja električnom energijom predstavlja ucjenu.