U pervertiranoj percepciji, karakterističnoj za pretpolitička, polufašistička, kolonizovana društva, kao što je današnje crnogorsko, &nbsp;sporedne stvari se stavljaju u centar, a ključnim događajima se pridaje tek sekundarno značenje. Tako se u ovdašnjim opozicionim medijima više prostora i pažnje posvećuje smjeni ljekara FK Budućnost, opozicionog poslanika, nego slučajevima političkih progona i hapšenja suverenista, bivših tužilaca, sudija, ministara, direktora javnih preduzeća, biznismena, u kontekstu kriminalizacije državne nezavisnosti.&nbsp;
Ili, stvorena je tragikomična histerija u potrazi za spomenikom Pavla Đurišića, dok drugi vojvoda, recentni Đurišićev nasljednik, Andrija Mandić, protivzakonito i protivustavno, bez ikakvih sankcija i javnog demarša, uklanja državnu zastavu iz kabineta predsjednika parlamenta!
SUVERENISTIČKO BEZNAĐE I DOKTRINARNE ZABLUDE
I ova dva bizarna primjera rječiti su pokazatelj stanja duha, konfuzije, nedostatka bilo kakvog ozbiljnog plana konsolidacije građanske, suverenističke politike, koja je pobijedila na referendumu za nezavisnost 2006. godine.&nbsp;
Nakon gubitka izbora 30. avgusta 2020. godine, suverenisti se &nbsp;u relativno povoljnoj geopolitičkoj situaciji, u nominalno nezavisnoj, građanskoj Crnoj Gori, članici NATO, kandidatu za EU, radićevski rečeno ponašaju „kao guske u magli“.&nbsp;
Glavni uzrok ovakvog beznađa je potkapacitiranost lidera crnogorskog suverenizma, kao i intelektualne klase koja nije bila sposobna kreirati &nbsp;&nbsp;koherentnu nacionalnu ideologiju, utemeljenu na najvišim istorijskim, kulturnim &nbsp;i duhovnim dometima. Pogrešni izbor „istorijskog ključa“, odnosno uporišne tačke nacionalnog identiteta – kakvu imaju sve moderne evropske nacije – iz koje emanira emocionalna dubina, osjećaj ponosa i borbenost &nbsp;ugrožene zajednice, &nbsp;presudno su uticali na političku konfuznost, razjedinjenost i slab otpor &nbsp;korumpiranom i &nbsp;nesposobnom &nbsp;velikosrpskom režimu u Podgorici, koji prema Crnogorcima koristi metode Franciska Franka, u diskriminaciji Katalonaca i Baska.
Naime, od svih zabluda najopasnije su ideološke doktrinarne zablude.&nbsp;
&nbsp;CRNOGORSKI KOMUNISTIČKI ANTIFAŠIZAM
Crnogorski komunistički antifašizam nedostatan je i nepouzdan za stabilizovanje nacionalnog identiteta: socrealistička kulturna ostavština je inferiorna u odnosu na tekovine Oktoiha, Gorskog vijenca, Luče Mikrokozma, Poslanica Petra Prvog, Bogišićevog Imovinskog zakonika.&nbsp;
Uz to, &nbsp;komunizam i jugoslovenstvo su politički arhivirani u svim južnoslovenskim zemljama, i do kraja svijeta neće se vratiti na istorijsku scenu.&nbsp;
Pritom, crnogorski komunisti – za razliku od ostalih jugoslovenskih partijskih oligarhija &nbsp;– bili &nbsp;su zapostavili izgradnju nacionalnog identiteta: kasnili su trideset godina, na primjer, u odnosu na Makedoniju, koja nije imala istorijsku državnost, u formiranju univerziteta, filozofskog fakulteta, akademije nauka, državne televizije. Nijesu vratili ni autokefalni status CPC, koji joj je nasilno oduzet poslije aneksione Podgoričke skupštine. Konačno, 1989. godine, osamdeset odsto članova Partije iz Crne Gore, na čelu s prvoborcima i narodnim herojima, odrekli su se tekovina avnojevske Jugoslavije, &nbsp;i završili &nbsp;u naručju Slobodana Miloševića i Vojislava Šešelja.
Manjak kritičke pameti, idenititetska konfuzija, otuđenje od najviših istorijskih &nbsp;vrijednosti Crne Gore, koje su s pijetetom spominjali veliki pjesnici i državnici romantičke Evrope, produbila se u vremenu obnove državnosti &nbsp;početkom 21. vijeka, i uzrokovala daljnju provincijalizaciju, koja je otupila neuporedivu hiljadugodišnju vitalnost, borbenost i inventivnost, i omogućili povrarak velikosrpstva na krilima klerikalne revolucije.&nbsp;
BEZ OTPORA ,,CRNIM LISTAMA“
Zato ni danas nema otpora prema „crnim listama“ kreiranim u velikosrpskim štabovima: to jest, protesta zbog masovnog otpuštanja nacionalno nepodobnih funkcionera i činovnika – takozvani veting – &nbsp;u svim bitnim sektorima države i društva, koji presudno utiču na oblikovanje nacionalno-političkog karaktera: u pravosuđu, ministarstvima kulture, bezbjednosti, odbrane, medijskom javnom servisu, strateškim državnim agenicijama i preduzećima.&nbsp;
Pogotovo su, u državnim preduzećima, targetirani i demonizovani govornici crnogorskog jezika i poštovalaca Crnogorske pravoslavne crkve.&nbsp;
Izvanjci, sociolozi, politikolozi i istoričari, koji se budu bavili aktuelnim crnogorskim kontroverzama, s izvjesne vremenske distance, imaće složen zadatak da razumiju što se to događa, danas i ovdje. Neće im mnogo pomoći komparativne analize postkomunističkih društava, koje su takođe u vrijeme demokratskih promjena imale izraženu pretpolitičku, identitetsku, nacionalnu dvostrukost.&nbsp;
Doista, teško je razumjeti i našim najbližim susjedima, s kojima smo sedamdeset godina živjeli u Jugoslaviji - što je to sprječavalo crnogorske indipendiste, koji su 1999. godine bili saveznik Zapada u ratu s Miloševićem, a nakon toga vratili državnu nezavisnost i uveli Crnu Goru u NATO, da se nakon 2020. godine, da se barem verbalno, ne odupru satiranju crnogorskog nacionalnog identiteta?
I zašto se snažnije nijesu branili prava svojih bivših saradnika i prijatelja - među kojima su i tužioci što su spriječili državni udar 2016. godine? Zašto su priznali &nbsp;Andriju Mandića, nepravomoćno osuđenog za pokušaj terorizma, za šefa parlamenta? Zašto nijesu napravili barem jedan memorandum koji će, urbi et orbi, pokazati &nbsp;kriminogenu pozadinu i metode režimskih kartela, u diskriminaciji svojih političkih protivnika?&nbsp;
IMA LI OTPORA?
Jer, uporedna iskustva pretpolitičkih i polufašističkih društava, nedvosmisleno potvrđuju, da ukoliko se građansko društvo, kroz razuđeni pokret otpora, otvoreno i smjelo ne suprotstave autoritarnim vlastima, režim će postajati sve represivniji i nekontrolisaniji.&nbsp;
U ideologiji i &nbsp;praksi ovakvih režima ne postoji osjećaj mjere, pa &nbsp;im i institucije, koje &nbsp;po prirodi stvari, trebaju oličavati najviše civilizacijske domete &nbsp;savremenog društva, služe se za najopskurnije nezakonitosti.&nbsp;
Samo se u &nbsp;hibridnim društvima, najprimitivnijeg makijavelizma, koja imaju ciničan odnos prema znanju i talentu, na čelnom položaju nacionalne kulture biraju osobe, bez specifičnih znanja i afiniteta, da bi bespogovorno izvršavali naredbe, kolikogod bile skandalozne.&nbsp;
Upravo je ovakva bezobzirnost kriminalnom metodom eliminisala &nbsp;projekat CDNK, što su ga pripremale osobe iskusne u pisanju desetina projekata, crnogorskim i evropskim institucijama. Podsjećamo da je CDNK na konkursu za potporu strukovni udruženjima diskvalifikovan s obrazloženjem da mu &nbsp;nedostaje &nbsp;osnovni dokument, Uvjerenje o registraciji?!&nbsp;
RAĐANJE NEOFAŠIZMA &nbsp;
No, fašizam se ne javlja najednom, sâm od sebe: on metastazira, i vremenom se strah pretvara u svojevrsnu otupjelost, na mnogo toga što čini razliku između demokratskog i hibridnog, autoritarnog društva. Imao sam dovoljno vremena upoznati osobine ovdašnje opozicije – o tome sam &nbsp;naširoko pisao i govorio – između ostalog, i analizirajući njihov strah da se bave progonom i hapšenjem suverenista, pripadnika i saradnika bivšeg režima.&nbsp;
Ali, ipak, iznenadio me &nbsp;je potpuni muk naše kulturne i političke javnosti na skandal Ministarstva kulture, &nbsp;koji – premda izgleda benigan u odnosu na politička hapšenja – nezapamćen je i u afričkim kolonijama.&nbsp;
Jer, osnovno novinarsko pravilo kaže, da nije vijest kad pas ugrize čovjeka, nego čovjek psa. Nije, dakle, vijest ako vam mangupi „uvale“ falsifikovane dolare ili vas odžepare, ali, jest neobično kad se u Ministarstvu kulture služe manirima biznismena s Tuškog puta. Elem, povodom ovog skandala, izuzev dva reagovanja Crnogorskog PEN kluba i Fakulteta za crnogorski jezik i književnost, nije se oglasio nijedan pisac, &nbsp;umjetnik, kulturtreger, analitičar, kolumnista, aktivista za ljudska prava, poslanik u parlamentu...&nbsp;
DEPRESIRANE ZAJEDNICE
Istina, nijesam se bio sjetio jednog sociopsihološkog fenomena koji je karakterističan za depresirane zajednice. Poslije izvjesnog vremena, zbog osjećaja nemoći i mnoštva frustracija, potlačeni se među sobom više sukobljavaju nego što se odupiru onima koji ih šikaniraju.&nbsp;
Povodom polemike CDNK s Ministarstvom kulture, na moju primjedbu vlasniku jednog opozicionog medija, zašto je cenzurisao određene djelove saopštenja Društva, rekao je da njegovi urednici „skraćuju glupe i duge tekstove“.
No, neko bi mogao utvrditi i to da je ignorancija opozicionih kulturnih, medijskih i političkih poslenika, povodom bizarne kriminalne diskriminacije CDNK, prvenstveno zbog toga što su &nbsp;pisci, novinari i nevladini aktivisti, Društvo poistovjetili sa mnom. Ali, ova afera prevazilazi značaj i značenje jedne marginalizovane asocijacije pisaca, pogotovo njenog čelnika.&nbsp;
Jer, pored CDNK, na razne načine su diskriminisani i marginalizovani, profesionalno omalovaženi - i Crnogorski PEN centar, DANU, te mnoštvo pisaca i umjetnika. Svi kulturni djelatnici koji nijesu ušli u sitnu trgovinu i kolaboraciju s Ministarstvom. Taktika Ministarstva, tačnije njihovih gurua iz SPC i BIA-e, je pacifikovati sve centre otpora u crnogorskoj kulturi, a onima koji ćute baciti mrvice, da preživljavaju u tišini.
Ipak, fenomenološki gledano, nije danas crnogorska opoziciona sfera značajno drugačija nego u prvoj polovini devedesetih godina, u vrijeme Liberalnog saveza, i &nbsp;Slavka Perovića, iako sadašnja opozicija velikosrpskoj politici nema harizmatičnog lidera, nije ratno stanje, a Crna Gora slovi za suverenu državu. &nbsp;
Ni moja pozicija nije se mnoog promijenila: na početku višestranačja 1990. bio sam kritičan prema nekonzistentnosti i manjku ozbiljnosti ondašnjeg lidera, i nekritičnosti njegovih saradnika, koji su ga bespogovorno slijedili. Perovićevi saradnici su u SKJ bili naučili partijsku poslušnost, pa su &nbsp;moje suprostavljanje lideru LSCG, s kojim sam prije toga imao dugu saradnju u Književnoj opštini Cetinja, doživjeli kao svojevrsnu drskost i jeres. U toj situaciji procijenio sam da ne mogu uticati na stanje stvari, pa sam – da ne bih stvarao dodatnu konfuziju i sukobe unutar suverenista, odlučio sam nastaviti svoje disidentsko djelovanje u jednom uskom krugu saradnika – &nbsp;odbio ponuđena mjesta &nbsp;potpredsjednika Crnogorskog PEN-a i predsjednika CDNK.&nbsp;
ODLAZAK&nbsp;
Danas sam, takođe, od velikosrpskog režima targetiran kao neprijatelj, a s druge strane moje neslaganje s opozicionim mejnstrimom – kao i početkom devedesetih godina – razumije se kao sektaštvo ili kao odraz ličnih frustracija.&nbsp;
Opet ne mogu ćutati i klimati glavom onima koji slijede liniju manjeg otpora, nemaju nikakvu strategiju otpora velikosrpstvu, dok se crnogorsko društvo, kultura i nacija, rapidno, nezaustavljivo urušavaju. Stoga, &nbsp;jedini razboriti i odgovorni postupak je &nbsp;da se konačno povučem s mjesta predsjednika CDNK, jer u ovakvim okolnostima ne mogu ništa korisno napraviti za revitalizaciju Društva, niti za njegovo članstvo.&nbsp;
Dobra je okolnost što je međuvremenu stasala jedna generacija mlađih pisaca i spisateljica, da preuzmu rukovođenje CDNK, kao i ostalih kulturnih i umjetničkih asocijacija i organizacija, koje su od posebnog značenja za opstojnost crnogorske kulture i nacije. Nadam se da će nova Uprava CDNK &nbsp;biti dovoljno inteligentna, kreativna i anticipativna, &nbsp;da izvuče adekvatne pouke iz grešaka moje generacije – koja je propustila jedinstvenu priliku da od Crne Gore konačno stvori pristojno društvo i državu – i da se modernim promišljanjem kulture i društva emancipuju od onih koji se, nakon svega, ugodno osjećaju u žabokrečini, beznadno zaglibljenoj u mediokritetstvu, jalovosti i gubitništvu.&nbsp;
„Nad glavom se nadodaju ruke.“
&nbsp;
&nbsp;

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

thumbnail

Kolumne

Fašizam i mrtvi duh palanke

Bilo je to prije tri dana, u petak 19. decembra, pred kraj građanskog protesta organizovanog kao revolt zbog targetiranja 35 građanskih aktivista koji su 8. jula protestvovali ispred Vile ,,Gorica“ zbog dodjele Trinaestojulske nagrade Bećiru Vukoviću - piscu knjige koja nije napisana. &nbsp;&nbsp; POLICAJAC U CIVILU Oniži čovjek, u tamnoj jakni, prišao je lagano Predragu Boljeviću, sudskom vještaku za telekomunikacije i Batu Raduloviću, poznatom crnogorskom arhitekti. Njih dvojica su stajali pored transparenta: ,,Ustaše i četnici zajedno ste bježali“, postavljenog pored kapije na ulasku u park Gorica, naspram crkve Svetog Đorđa. &nbsp;&nbsp; Iako se čovjek kulturno obratio, predstavljajući se i pokazujući policijsku značku, riječi koje je izgovarao bile su zlokobne. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251222201236_917c4d794258c6aef2edcfaba9944e8c61272acea40bcec4eefd6dd38c60a51a.webp" data-media-id="editor_0" data-image-id="20251222201236_917c4d794258c6aef2edcfaba9944e8c61272acea40bcec4eefd6dd38c60a51a" data-rendition-name="original" width="1118" height="745" loading="lazy" alt="KOME MOŽE DA SMETA OVAJ TRANSPARENT: Detalj sa građanskog protesta 19. decembra "> <figcaption>KOME MOŽE DA SMETA OVAJ TRANSPARENT: Detalj sa građanskog protesta 19. decembra(Photo: UGC )</figcaption> </figure>  -Tužilac smatra da u ovom sloganu ima elemenata govora mržnje i, ako ste vi autori, moraćete da date izjavu u policiji“, kazao je policajac u civilu, uzimajući lične podatke od Boljevića i Radulovića – kazao je policajac u civilu Boljeviću i Raduloviću. &nbsp;&nbsp; Tako je postao sporam onaj čuveni poklič što su uzvikivali crnogorski navijači kao odgovor na fašističko skandiranje hrvatskih ultrasa na utakmici Crna Gora-Hrvatska u Podgorici. I da, to je transparent koji su kasnije ponosno nosili hrvatski antifašisti posred Zagreba. &nbsp; E to su sve bila sumnjiva posla za ovdašnje državne dušebrižnike. Zato pozivanje na tužioca i prijetnja žestokom kaznom zbog govora &nbsp;mržnje - djeluje zaista zlokobno. &nbsp; Naročito ako se zna da za izgradnju ili akciju skrivanja spomenika četničkog koljača Pavla Đurišića - niko tužilački nije procesuiran. &nbsp; OPASNA ŠUTNJA &nbsp; Bilo je to, kako rekoh, u petak, prije tri dana. I od tada nema zvanične informacije: ko je taj tužilac koji je u antifašističkom transparentu - vidio govor mržnje? &nbsp; Kao da se tim ćutanjem svjesno odobrava tužilačka, državna, represija. &nbsp; Opasno je to zvanično ćutanje: istorijska istina zapisana na transparentu ne može se tumačiti – ili: ne bi smjela da se tumači - kao govor mržnje. &nbsp; Makar ne u normalnoj, uređenoj državi. Jer, istorijske istine bi morali da znaju državni službenici. Državni tužioci posebno. A istorijska istina je samo jedna. Nema, ne postoji više verzija istina, kako bi to voljeli nastavljači četničke ideologije i popovi Crkve Srbije. &nbsp; Dakle: ustaše i četnici su klali zajedno, borili se zajedno protiv antifašista - i zajedno su na kraju bježali. &nbsp; USTAŠE I ČETNICI I KLALI I BJEŽALI - ZAJEDNO Počeli su saradnju još sredinom 1942. godine u Nezavisnoj državi Hrvatskoj, nastavili su saradnju zajedničkim pokoljima muslimana i partizanskih porodica u Bosni i Hrvatskoj, da bi onda, posljednjih mjeseci Drugog svjetskog rata i nakon pisanog sporazuma Pavla Đurišića i Sekule Drljevića pod pokroviteljstvom ustaškog poglavnika Ante Pavelića, bježali - baš zajedno - ka Blajburgu... Zato je čin podgoričkog, za sada anonimnog tužioca, opasan, anticivilizacijski postupak: to je državni progon antifašista i svojevrsno institucionalizovanje istorijskog revizionizma. &nbsp; I, da sve bude tužnije, sve se to dešava na veliki dan za Podgoricu i za Crnu Goru - na Dan oslobođenja od fašista i njihovih slugu. &nbsp; DRŽAVA KAO PARTIJSKA PRĆIJA &nbsp; U kojem pravcu stvarno ide Crna Gora, pokazala je cijela protekla sedmica. Tako je u prošli četvrtak Vlada Crne Gore usvojila je po hitnom postupku – i kao po pravilu: na elektronskoj sjednici – izmjene Zakona o unutrašnjim poslovima. &nbsp; I to kakve izmjene! &nbsp; Prema novom zakonskom prijedlogu policajci će, svakih pet godina, biti podvrgavani provjerama bezbjednosnih smetnji za dalji rad. A postojanje bezbjednosnih smetnji automatski znači i uručivanje otkaza policajcu. I to bez disciplinskog postupka koji je do sada bio zakonom obavezan?! &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251222201240_50fa4b91aee96727e374bb0212a1a93619cc9d6ad4d2eea98b80ac168cbfa761.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20251222201240_50fa4b91aee96727e374bb0212a1a93619cc9d6ad4d2eea98b80ac168cbfa761" data-rendition-name="original" width="320" height="385" loading="lazy" alt="POLITIČKA ČISTKA U POLICIJI: Ilustracija "> <figcaption>POLITIČKA ČISTKA U POLICIJI: Ilustracija(Photo: UGC )</figcaption> </figure>  A ko određuje postojanje bezbjednosnih smetnji? Pogađate: ministar unutrašnjih poslova Danilo Šaranović. Koji će sam osnivati i Komisiju koja će primati na posao nove policajce. I opet pogađate: primaće se samo oni koji prođu partijski test Demokrata. &nbsp; Dakle: ukoliko se usvoje predložene izmjene ministar Šaranović, Bečićev Demokrata, dobiće ovlašćenja, imaće ingerencije kakve nema jedan minsitar unutrašnjih poslova, ni u regionu, ni u Evropi. Možda su takva moćna ovlašćenja imali samo – i to u doba Staljina – dvojica ruskih zloglasnih likova: &nbsp;Lavrentij Berija i Feliks Dzeržinskog. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251222201240_73e7ec87ecfec35b267aa8d73d443ea8e9526b349a9c287739f0c073a0694a07.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20251222201240_73e7ec87ecfec35b267aa8d73d443ea8e9526b349a9c287739f0c073a0694a07" data-rendition-name="original" width="653" height="368" loading="lazy" alt="OMILJENA LITERATURA DIJELA PARTIJSKE VEĆINE: Izučavanje Staljina"> <figcaption>OMILJENA LITERATURA DIJELA PARTIJSKE VEĆINE: Izučavanje Staljina(Photo: UGC )</figcaption> </figure>  Očito: staljinistički nastrojene Demokrate žele povapirenje vremena staljinizma, kad je partija bila sve, a čovjek mimo partije ili vlasti – ništa. &nbsp;&nbsp; MIJENJE PROŠLOSTI ZA BRISANJE BUDUĆNOSTI &nbsp; Ovakve izmjene – koje su predložile Bečićeve i Bogdanovićeve Demokrate - povučene su iz skupštinske procedure krajem jula, nakon žestokih kritika nevladinog sektora, ali i crnogorskih evropskih partnera. &nbsp; Sada je taj isti, mračni, prijedlog izmjena Zakona o unutrašnjim poslovima ekspresno dostavljen Andriji Mandiću, predsjedniku Skupštine. I to sa potpisom - premijera Milojka Spajića. &nbsp;&nbsp; Čovjek koji ne želi da se bavi ,,seoskim stvarima” kao što su državna suverenost ili crnogorski identitet, kripto-premijer je sada pristao da malo poradi na seoskoj stvari i – očito zarad mira u nemirnoj koaliciji na vlasti - da pretvori državu u partijsku policijsku kasarnu. I time omogući partijama parlamentarne većine da kadrovski ustroje i policiju i tužilaštvo i sve ostalo, da budu i sudije i presuditelji. &nbsp; I da presude da građanska Crna Gora – nema budućnost. &nbsp; A da bi se budućnost mijenjala, potrebna je promjena prošlosti. Kako? Pa i to može, kada partije hoće da državu pretvore u svoje vlasništvo. Zato je još jedan Demokrata - onaj Danilo Mrvaljević sa čalmom na glavi, što je šef državnog arhiva, odlučio da – bez ugovora i mimo zakona – zaposli u Državnom arhivu popove volontere. Koji će, valjda volonterski, da rediguju crnogorsku istoriju. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251222201244_23a84c211c6c2e8897087d0902413576b6afbe93994db395a673dccb4d17f92e.jpg" data-media-id="editor_3" data-image-id="20251222201244_23a84c211c6c2e8897087d0902413576b6afbe93994db395a673dccb4d17f92e" data-rendition-name="original" width="1024" height="703" loading="lazy" alt="ČEKAJUĆI POPOVE: Državni arhiv na Cetinju"> <figcaption>ČEKAJUĆI POPOVE: Državni arhiv na Cetinju(Photo: UGC )</figcaption> </figure>  ,,RAZDRŽAVLJENJE” CRNE GORE - BEZ GRAĐANSKOG OTPORA &nbsp; U nekoj drugoj državi, u nekom svjesnijem društvu, ovakvi potezi doveli bi do velikog bunta opozicije, koji bi vodio do građanskih protesta za očuvanje građanskog društva, za očuvanje crnogorske istorije, kako bi Crna Gora imala budućnost. &nbsp;&nbsp;&nbsp; U ovoj Crnoj Gori, koja je pred vratima Evropske unije, tek poneki opozicioni uzvik, dok glavna i najjača opoziciona stranka – Demokratska partija socijalista – snom mrtvijem spava. Valjda su svi srećni i zadovoljni što je nedavno na skupštinskom odboru jednoglasno usvojena Rezolucija o evropskoj integraciji Crne Gore. &nbsp; Ne bih da kvarim slavlje i sreću zbog jednoglasnosti vlasti i opozicije oko jedne rezolucije, ali bi bilo dobro da neko iz opozicije kaže iskreno građanima: kakva će to Crne Gora ući u Evropsku uniju? &nbsp; Da li kao demokratska, građanska država, ili ćemo kao de fakto članica ,,srpskog sveta“, bez državnog identieta, biti samo uljez i srpsko-ruski paravan u Evropskoj uniji? &nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp;

Draško Đuranović

1250x600

1084x550

Djeca staljinizma

22.12.
17:08h
Nijesam znao da će mi zvono na vratima kada mu baš i vrijeme nije, poremetiti redosljed prioriteta ovog dosadno obojenog popodneva.
Poštar, ne onaj Bukovskog, već Ranko, bio je na vratima.
Otvaram kovertu u kojoj je rješenje oznake KVS 108/25 od 16.12.2025 godine.
Jedna napisana rečenica, zapravo dvije, željene i ljekovite, vrlo neobične, preokupiraše mi pažnju, pa lagano otklonih sa stola Kunderin "Identitet", sa kojim se danima mučim.
U obrazloženju tog rješenja, neobična rečenica koja anulira sve stereotipne i predosadne rečenice, koje kada su odluke o pritvoru u pitanju sudovi donose na isti način od 1945. godine.
Tamo stoji, a povodom predloga da se Uboviću produži pritvor po tačkama 1 i 4, člana 175 ZKP-a.
"...razmatranje identičnih okolnosti - IZNOVA I IZNOVA ( sic!) vodi nepotrebnom iscrpljivanje suda...".
Alal vjera.
Prvo, za način i stil kojim se obrazložila iscrpljujuća upornost nekih za pravno elementarnu nemogućnost.
Ovo niko nikada u Višem sudu nije napisao.
I neće. Skoro.
Jer je prpa rođena prije junaštva.
Gramatičko - stilsko - jezičko objašnjenje u sudskoj odluci je novina, raritet. Koji dobrano pokazuje nečiji dignitet. Siguran sam da predsjednik toga vijeća nije čitao obrazloženje, jer isto on ne piše, a da ga je pročitao, ovaj akt iz suda ne bi izlazio.
Drugo, jednako ljekovito i tačno.
Tamo na kraju obrazloženja piše "...sve bi to dovelo do narušavanja pravne sigurnosti i obesmišljavanja pravosnažnih sudskih odluka...".
Sve sam ovo govorio na dodavanje pritvorskih osnova od strane Apelacionog suda. Koje je podržao i Vrhovni sud.
Lazović je tako već preko godinu i po dana u pritvoru.
Tako i Mijajlović, Spičanović.
A nekima smiješno i seire.
Neka nekima, i Ustavnom sudu je to smiješno.
Još jedno. I da su nove okolnosti u pitanju, ne može Apelacioni sud da ih doda jer bi onda on odredio pritvor po tom osnovu.
Novu tačku dodaje samo sud koji je odredio pritvor, jer se samo njemu navode nove činjenice i to nesumnjive, kojima se utvđuje i nova okolnost.
Prijedlog za produženje pritvora samo treba da sadrži predlog da se isti produži.
U svakom slučaju, nove se okolnosti ne mogu isticati, sa predlogom za produženje pritvora jer bi se uvela u pravni saobraćaj mogućnost da sud kojem je u opisu samo produženje, da isti i odredi.
Uostalom, kako se u svim predmetima kod Višeg suda, a koji su pritvorski, baš u vrijeme kada Apelacioni sud treba da odredi produženje nadju nove okolnosti kojih nema?
Baš tada.
Nema novih okolnosti prije i poslije toga.
One se rode samo kada je predmet odredjeni period kod jednog vijeća Apelacionog suda.
Naravno, niko nije naivan, ne bi se to ni za mene moglo reći.I sve je kristalno jasno.
P.S. Taj sudija, iz ovog rješenja, očito zna da je izgubljen samo onaj ko je izgubio sebe.

Zoran Piperović

Iznova i iznova

Parlamentarni izbori 2027. u Crnoj Gori odredit će sudbinu države ne za razdoblje od četiri godine poslije izbora, nego za buduća desetljeća. Posljednji su to izbori na kojima se može zaustaviti sinergijski i multiplikativni učinak mnoštva negativnih procesa koji godinama razaraju Crnu Goru iznutra. Ti negativni procesi sadržajem i uzrocima nipošto nisu vezani samo za razdoblje posljednjih pet godina, no u tom razdoblju jesu intenzivirani.
Crna Gora na svojem sada već mitskom europskom putu na papiru stoji bolje no ikad, no prava dinamika zbiva se unutar države, država pati iznutra. Ona ne vrši svoje temeljne dužnosti, vlast se boji ranjenog autokrata iz susjedstva, policija se boji nasilnika, podižu se spomenici ratnim zločincima, partijsko zapošljavanje je na vrhuncu, lokalni šerifi/kriminalci ponašaju se kao da su u drugoj državi, a sve to prati propagandno prepariranje umova kako Crnogoraca, tako i crnogorskih Srba.
Pokret Evropa sad! (PES) sve je svoje karte odigrao na europsku priču, no shvaćenu birokratski, recitatorski, karijeristički, a ne istinski. Ta struktura nezainteresirana je za pitanja države, kulture, inovacije, tržišnog gospodarstva, nacionalne sigurnosti, pogubnosti paralelnih središta moći, (para)obavještajnog bušenja Crne Gore itd. Sama struktura iznutra je izrazito heterogena, sačinjena od ljudi koji su prebjezi iz niza drugih stranaka ili su ovdje u kratkom vremenu maksimalno okusiti benefite vlasti i nestati. Ako crnogorski europski put doživi i najmanje usporavanje do 2027. ili ekonomska kriza udari bilo izvana bilo iznutra – najveći udar pretrpjet će upravo Pokret Evropa sad!. Većina sadašnjih i budućih poslanika te strukture, kada moraju birati, osobno je i interesno bliža Andriji Mandiću i njegovim snagama no opozicijskim akterima crnogorske političke scene.
Andrija Mandić, predsjednik Skupštine Crne Gore, sluga Vučić-Brnabić režima, četnički vojvoda i politički kameleon, koristeći primarno tuđi strah i tuđe slabosti, a onda i svoje iskustvo i strpljenje te propagandu i znanje izvana – nagomilao je najveću moć u Crnoj Gori. Zadnja faza njegova uspona otpočela je komunikacijskim taktikama u vremenima Krivokapićeve i Abazovićeve vlade kada je svoje javno nezadovoljstvo zbog tobožnje (formalne) neprisutnosti u izvršnoj vlasti ispod površine obilno namirivao najjačim sinekurama po dubini sustava. Žalio se prema van, a uživao u plijenu iznutra, snažio svoju strukturu i čekao svoj trenutak. U međuvremenu je otvoreno stupio na pozornicu i u potpunosti ovladao Radiotelevizijom Crne Gore, kulturnom politikom i najsnažnijim državnim poduzećima iz kojih se izvlači novac za političke operacije. Mandić nameće teme i tempo cijeloj političkoj sceni. Ima ozbiljne šanse sredinom 2027. biti daleko najjačim akterom politike u Crnoj Gori. Pitanje je hoće li, u tom slučaju, mjesto mandatara tražiti za sebe, za nekog svojeg pijuna ili će tobože „velikodušno“ to mjesto ponuditi nekom koalicijskom partneru, a onda iz pozadine još efektivnije sve kontrolirati.
Diplomatske operacije vlastite međunarodne legalizacije Mandić kombinira s ideološkim operacijama u zemlji – gura Crnu Goru k entitetu RS u BiH, kroz svoje poltrone plasira lažne (mikro)regionalističke podjele, suptilno radi odmak od Petrovića Njegoša i pomak ka Karađorđevićima, a crnogorske Srbe što suptilno što nasilno inificira kasnokomunističko-neočetničkim, a u biti neoudbaškim ideološkim hibridom – tzv. SNS srpstvom. Služi svojem gospodaru, Aleksandru Vučiću, no u posljednje vrijeme intenzivno razmišlja i o načinima preživljavanja u slučaju da se Vučić jednog dana naglo ukrca na avion i pobjegne u neku od arapskih petromonarhija.
Demokrate (Demokratska Crna Gora), stranka mladih i gladnih prognanika nekoć snažne Socijalističke narodne partije (SNP) su već sada sigurni partner Mandićevih snaga u poslijeizbornim pripetavanjima 2027. Njihova dugogodišnja paradna priča o okončanju podjela i pomirenju se istopila do kraja te je ta stranka sada svedena na priljepak Mandićevih snaga. Demokrate će se 2027. naći na svom povijesnom minimumu (trenutno su na 5-6%), a jedino jamstvo za očuvanje natprosječnog broja privilegija koje su priskrbili partijsko-parazitskim pristupom jest većina koju bi predvodio Mandić, koji odavno računa na njih.
Parlamentarni izbori 2027. donijet će i prijeko potrebno pročišćenje crnogorske političke scene. Crna Gora će se izgledno riješiti štetočinskog Dritana Abazovića te svakih daljnjih ambicija bolno potkapacitiranog Jakova Milatovića.
Crnogorska opozicija, rastrgana između iluzije da je pad s vlasti bio tek eksces i naivnih pokušaja da se na vlast vrati troma i ista nekom deus ex machina prečicom – prosula je dragocjenih pet godina, ne napravivši ništa. Nije profilirala nijedno karizmatično lice koje može osvajati veći broj glasova, u permanentnom je grču i kašnjenju, svakodnevno pada na trikove suprotnih strana, tješi se postocima koji su blijeda sjena negdašnjih, a u političkom radu osudila se na pretpotopne alate.
Je li uzrok trenutnog, novog vala pasivnosti crnogorske opozicije njezina nesposobnost ili naivno ufanje da će ona 2027. nekim potezom diplomatskog čarobnog štapića izvana biti ubačena u vlast, a Mandić iz iste izbačen – pitanje je.
Ako se radi o potonjem, ako su neki diplomatski krugovi to i obećali, a crnogorska opozicija sada misli živjeti od nade u to – izgledno se radi o receptu za poslijeizbornu katastrofu 2027. iz nekoliko razloga.
Prvo – jedino, ali jedino jamstvo za vlast je vlastiti rad i vlastito jačanje.
Drugo – strani element će izmijeniti n svojih predstavnika i sentimenata do sredine 2027. Temeljiti svoju strategiju na možebitnom tuđem trenutnom obećanju smiješno je.
Treće – Mandić će do sredine 2027. možda do kraja oprati svoj imidž kod zapadnih aktera.
I četvrto, najbitnije – što je proces kreiranja parlamentarne većine u najužem tehničkom smislu? Ako zamislimo poslijeizbornu situaciju u kojoj nije bilo ozbiljnijeg rasta opozicije ili pojave novih igrača – poslanici koji su jezičac na vagi, primjerice poslanici PES-a kao vlasnici mandata, moraju svaki za sebe odlučiti o ovom ili onom smjeru, odlučiti o vlasti. Kada na nacionalnoj razini nastupe reprize dvaju tzv. Bitaka za Nikšić, odnosno kada lokalni popovi počnu ucjenjivati i pritiskati obitelji poslanika, kada se počne pojavljivati ogromni novac u pozadini kojim se kupuju i birači i poslanici, kada mafijaši počnu stupati u kontakt sa slabima i kolebljivima, kada se uključi propagandna mašina režima kojeg je Mandić slugom, a sve ovo imajući na umu iskustvo uglazbljenih sinekura trenutnog sastava vlasti u četiri godine mandata prije toga – zar netko zaista misli da bi čak i strano nutkanje bilo nekakvo jamstvo neke zdravije parlamentarne većine?
Unutarnje silnice su kudikamo bitnije u ovoj borbi za moć, a smokvin list europskog može samo uljuljkati. Tko se u njega pouzda – pada.
Ako je takvo razmišljanje na snazi, matematička vjerojatnost kaže da se prije radi o samolikvidaciji opozicije godinu i pol dana prije izbora nego o plauzibilnoj strategiji za pobjedu.
Bilo kako bilo, ono što je već sada kristalno jasno – ako se s postojeće opozicijske strane u 2026. godini, godini prije one izborne, ne napravi inovacija svih inovacija, ako se ne dopre do ljudi do kojih se dosad nije dopiralo ili se ne pojave novi igrači sposobni objediniti državno odgovorno, neslugansko, istinski reformsko, antikorupcijsko, društveno pomirbeno i zdravorazumski (neuliznički) europsko, a bez sektaštva, amaterizama i utega prošlosti – vlast će nakon izbora 2027. izgledati slično, ali gore.
U ovom trenutku opozicijskog prostora i prilika je mnogo, najviše, ali je ljudi, znanja i energije malo. A još je manje vremena.
Varaju se oni koji misle da će crnogorsko pristupanje Europskoj uniji razriješiti dubinske probleme Crne Gore. Neće ih razriješiti, čak ih, paradoksalno, može i konačno legitimirati kao trajno i održivo stanje s geopolitičkim blagoslovom izvana – zapečatiti ih.
Varaju se i oni koji misle da će slabljenje Vučić-Brnabić režima i njegov eventualni pad do crnogorskih izbora kritično utjecati na rezultate izbora. Vučić trenutno pokušava iscrpiti srpske studente, a prvi ozbiljniji izbori na koje njegov režim zakonski mora izaći tek su oni predsjednički u proljeće 2027. Ti su izbori bitni simbolički, ne nužno i operativno. Naime, politike, financije, procesi, propaganda i korita uspostavljena sa svrhom okivanja Crne Gore neće se ni moći ni stići raskinuti do tada. Premalo i prekasno.
Obnavljanje i modifikacija trenutne parlamentarne većine u Crnoj Gori (sa zamijenjenim postocima i ulogama) označit će konačnu akceleraciju bujanja paralelnih društava, rulet-ekonomije, četnizacije Crne Gore i metastaza odvratnog, za Crnu Goru neprirodnog sluganstva. Kadrovski spoj onih zlonamjernih, a inteligentnih, onih ucijenjenih/očajnih i onih nezainteresiranih/prolaznih koktel je za urušavanje države i društva.
13. 6. 2027. Crna Gora u perspektivi može izgubiti puno, puno više od svoje neovisnosti. Neovisnost može biti istinska vrijednost, a može biti i puka riječ do konačnog (službenog) ukidanja. Neovisnost se može izgubiti, a može se i ponovno izboriti.
No, duša i sadržaj neke države i neke kulture gube se samo jednom. Zauvijek.

Portal ETV

Posljednji let za Lovćen? Crna Gora ususret generacijskim izborima 2027.

Da je grupa građana Cetinja rasvijetlila namjere kolaboracije Državnoga arhiva Crne Gore s organizovanom svetosavskom grupom iz Cetinjskoga manastira, potvrdio je u svome demantiju krpom i bradom direktor Državnoga arhiva Crne Gore Danilo Mrvaljević.
Premda smo u obraćanju, povodom saopštenja grupe građana Cetinja, na kraju ostavili nadu da bi direktor Arhiva ipak mogao svome partijskom identitetu nadrediti onaj nacionalni i profesionalni, on je jučerašnjim demantijem pokazao da je beznadežan slučaj.
Šepureći se nekakvim dostignućima taj je slučaj optužio FCJK da za njegova mandata nijesu ponudili nikakav zajednički projekat instituciji koju on predvodi. Naravno da nijesmo jer izvan protokolarnih obaveza FCJK ne sarađuje niti će sarađivati s velikosrpskim kolaborantima.
Mrvaljević veli kako nije potpisao nikakav ugovor sa SPC nego je riječ o otvaranju vrata za volontiranje nekakvih arhivista iz SPC. Dakle, otvorio je vrata Državnoga arhiva Crne Gore onima što ovih dana skrivaju kip Pavla Đurišića kao što su prije 90-ih godina gostili i skrivali razne četničke zlikovce od Arkana do Radovana Karadžića. S takvima mi ne možemo imati zajedničkih projekata.
Doživljavajući DACG po modelu "Arhiv - to sam ja", Danilo Mrvaljević je svoju viziju ustanove projektovao i na nas koji se nijesmo obratili javnosti u ime FCJK no kao slobodni građani, u sopstveno ime.
Zaludu se Mrvaljević muči da naš tekst prikaže kao optužbe na račun zapošljenih u Arhivu. Zna se ko je, po nesreći crnogorske arhivistike, glava krovne arhivske institucije u Crnoj Gori. Ni crna joj krpa ne može pokrit sramotu.
Kad ga mi napadamo, veli Mrvaljević, onda je siguran da je na dobrome putu. Put onih s kojima Mrvaljević polemiše osvijetljen je lučom crnogorskoga slobodarstva. Na putu gdina Mrvaljevića svijetlo ćoruša Jovana Markuša.

Kanavaca kao sudbina

„Mi iz iskustva znamo da tlačitelj nikada slobodnom voljom ne daje slobodu, dakle ona mora biti zahtjev potlačenih“ – Mahatma Gandi. Zvanični Beograd je ispoljio ogromnu nervozu i anticrnogorsku pizmu na naklonost Brisela da iz oportunih razloga podrži pristupanje Crne Gore članstvu u EU iako, i sam priznajem, postoji više argumenata protiv prijema, nego za. Kao neko ko sebe smatra posvećenim pristalicom evropskih vrijednosti, na kojima je formirena ideja ujedinjene Evrope od strane ljevičarske ideologije iz vremena dominacije liberalnih ideja, apsolutno ne vidim ništa zajedničko, ni na političkom, ni na ideološkom, ni na kulturnom planu, sa bilo kim iz vladajuće većine. Što je najgore, u suštinskom smislu ne postoji nikakva razlika u načinu formiranja institucija i načinu vladanja u Srbiji i Crnoj Gori. Jedina razlika je što je način formiranja institucija i načina njihovog funkcionisanja u Srbiji posljedica autoritativne, sada već i sa elementima diktature jednog čovjeka, predśednika Srbije Aleksandra Vučića, dok je u Crnoj Gori njihovo formiranje proizvod ogoljenog nasilja parlamentarne većine. O društvenom konsenzusu u bilo kojoj sferi društva, što jeste odlika demokratskih država, nema ni govora. <h2>PROGONI KAO KONSTANTA</h2> Hana Arent je davno konstatovala da „obezdržavljenost u masovnim razmjerama praktično je stavila svijet pred neizbježno i krajnje zbunjujuće pitanje da li uopšte postoje neotuđiva ljudska prava, dakle prava koja su nezavisna od bilo kog posebnog političkog statusa i proističu isključivo iz puke pripadnosti ljudskom rodu“. Kada je u pitanju Crna Gora, pored političkog statusa, neophodno je istaći nacionalni i religiozni status, mada se oni često poklapaju sa političkim. Sva individualna i grupna ljudska prava zavise od pripadnosti ili simpatija prema partijama političke većine, po pravilu su etnocentristička i religiozno unilateralna. Odnosno, od političke opredijeljenosti, pripadnosti poželjnom nacionalnom i vjerskom korpusu zavisi položaj u društvu i nivo poštovanja vaših ljudskih prava. Medijska okupacija i pretvaranje mnogih elektronskih medija u puke kopije beogradskih žutila, zloupotreba pravosudnog sistema u obračunu sa procrnogorskim, nezavisnim, kritičkim medijima, ogoljena diskriminacija crnogorske kulture, tradicije i crnogorskog jezika, favorizovanje srpstva i nametanje lažne istorije i tradicije u kojoj se Crnoj Gori oduzima svaka autentičnost i boji srpskim bojama, imaju cilj da se Crnoj Gori oduzmu temlji na kojima je opstajala čitav milenijum i koji je u savremenom svijetu čine potencijalno evropskom i građanskom državom. Najnovija žrtva anticrnogorske, velikosrpske patološke mržnje prema svemu časnom i crnogorskom je smjena direktorke Nacionalne biblioteke Dragice Lompar, zato što je pošteno i profesionalno radila svoj posao i razotkrila prevaru o dodjeli „Trinaestojulske nagrade“ jednom infamantu za neobjavljenu zbirku pjesama. Slično je i sa progonom od strane politizovanog tužilaštva nezavisnih medija i njihovih finansijera, čime se želi ugušiti svaka kritička misao i ugasiti nezavisni, procrnogorski mediji. I sve se to zamotava u farsičnu oblandu obračuna sa propagandno kriminalizovanim „bivšim režimom“, sa kojim povezuju svaki medij koji je kritičan prema sadašnjoj vlasti. Uz sramno ćutanje predstavnika EU u Podgorici i briselske administracije. <h2>VOJVODA RAJO OD KRNJE JELE</h2> Nikada do kraja dekonstruisane, ideološke matrice koje su devedesetih godina prošlog stoljeća uspostavile i potom održavale totalitarni poredak režima Slobodana Miloševića i njegovih satrapa u Crnoj Gori i u dvijehiljaditim su, posebno od početka vladavine Aleksandra Vučića i Srpske napredne stranke, održale kontinuitet u još gorem i lukavijem obliku. Umjesto sile oružja prešlo se na promjenu svijesti, sa istim konačnim ciljem - širenja nacionalnog prostora i, uz pomoć Crkve Srbije, poistovjetiti ga sa prostorom na kojem Crva Srbije ima uticaj. Najbolji primjer za to je prostor Crne Gore. Upravo zato su se vladajuća većina i Crkva Srbije uprli da se autokefalna Crnogorska crkva istorijski predstavi kao dio Crkve Srbije, iako većinu vremena postojanja CPC - Srpska crkva nije ni postojala.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251220231212_8ad381e675e838c14277082cff2dd3918baac8b8889e0b62907add62686c71e7.png" data-media-id="editor_0" data-image-id="20251220231212_8ad381e675e838c14277082cff2dd3918baac8b8889e0b62907add62686c71e7" data-rendition-name="original" width="446" height="319" loading="lazy" alt="vojvoda "> </figure>  &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251220231212_cb2fcf1f68fd5b290e528a359ae29cd0a51564e4fefb8f4557f27315846c5c35.png" data-media-id="editor_1" data-image-id="20251220231212_cb2fcf1f68fd5b290e528a359ae29cd0a51564e4fefb8f4557f27315846c5c35" data-rendition-name="original" width="452" height="557" loading="lazy" alt="vojvoda"> </figure>  Na prijemu, u organizaciji predśednika crnogorskog parlamenta, vojvode Raja od Krnje Jele, obilježena je 120-godišnjica donošenja prvog crnogorskog Ustava 1905. godine, uz zvanice koje taj datum, kao i datum proglašenja Crne Gore kraljevinom, doživljavaju kao formalno razbijanje srpskog nacionalnog prostora. Vojvoda Rajo od Krnje Jele je održao govor u prigodnom velikosrpskom maniru, citirajući odredbe Ustava, namjerno preskačući član 40, kojim je definisano da „Crnogorska je crkva autokefalna. Ona ne zavisi ni od koje strane Crkve ....“. Pošto član 39. tog Ustava o narodnim bojama velikosrbi pokušavaju pretvoriti u boje crnogorske zastave, poklanjam vojvodi Raju od Krnje Jele zvaničnu razglednicu Crne Gore na dan proglašenja kraljevine 28. avgusta 1910. godine, sa crvenom zastavom na balkonu dvorca na Cetinju, kao i sliku dvorca na Kruševcu, takođe sa crvenom zastavom na krovu, odakle su zvanice odvođene na Cetinje. Mora da se kralj Nikola zbunio kad nije stavio po vojvodinoj želji trobojku?  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025122023128_32fca63c09acb62e09dc3c343accb5d200cfb4c1827cd1c22f9ac37c4781d913.png" data-media-id="editor_2" data-image-id="2025122023128_32fca63c09acb62e09dc3c343accb5d200cfb4c1827cd1c22f9ac37c4781d913" data-rendition-name="original" width="415" height="399" loading="lazy" alt="ustav cpc "> </figure>  Siguran sam da vojvoda Rajo od Krnje Jele, tog rasadnika urbane, građanske Crne Gore, izuzetno poštuje Valtazara Bogišića, jedno vrijeme ministra pravde Crne Gore i tvorca čuvenog Opšteg imovinskog zakonika za Crnu Goru iz 1872. godine, posebno njegovu izjavu „što se grbo rodi vrijeme ne ispreavi“, ili, što bi savremeni pravnici rekli, „iz neprava ne može nastati pravo“. Pa da malo podučimo vojvodu, kako ne bi ubuduće tendenciozno zaobilazio ono što mu kvari sliku o „srpskoj Crnoj Gor“. <h2>PRIZNANJE IZDAJE</h2> U Ustavu Crnogorske pravoslavne crkve iz 1904. godine, u tački 22 izričito piše: „Odluke Sv. Sinoda o spoljašnjim poslovima da postanu izvršne i za svakoga obavezne potrebito im je vrhovno Knjaževsko odobrenje“. Sastav Svetog Sinoda Crnogorske pravoslavne crkve objavljen je u Državnom kalendaru Knjaževine Crne Gore za 1910. godinu: „Predśednik Mitropolit Mitrofan, članovi: episkop Kiril Mitrović, arhimandrit Mihailo Dožić, iguman Prokopije Vračar, protođakon Filip Radičević, protojereji Aksentije Bojović i Pavle Petrović. Sekretar đakon Ivo Kaluđerović“. Iz navedenog sastava se vidi da sekretar Sv. Sinoda nije bio njegov član, da nije imao pravo glasa, tj. odlučivanja, već da se bavio administrativnim poslovima.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025122023128_c76fde3a23e246c94622a8f3c36a27559a4206fd6d6fe9dc64a0a87053c2582d.png" data-media-id="editor_3" data-image-id="2025122023128_c76fde3a23e246c94622a8f3c36a27559a4206fd6d6fe9dc64a0a87053c2582d" data-rendition-name="original" width="423" height="210" loading="lazy" alt="sveti sinod "> </figure>  Crnogorska pravoslavna crkva je prisajedinjena Ujedinjenoj srpskoj crkvi Zapisnikom sa „izvanredne śednice Svetoga Sinoda Pravoslavne Crkve u Crnoj Gori“ od 16. 12. 1918. g, koji su potpisali Mitropolit autokefalne Crnogorske crkve Mitrofan Ban, mitropolit pećki dr Gavrilo Dožić i episkop nikšićki Kiril Mitrović. Zapisnik je potpisao i sinodski zapisničar Ivo Kaluđerović, za kojeg smo već napisali da po Ustavu CPC nije imao pravo odlučivanja. Ako uporedimo sastav Sinoda sa potpisnicima Zapisnika, viđećemo da Gavrilo Dožić nije bio član Sinoda. Što će reći da su samo dva potpisa validna. Pored toga, crkveni kanoni izričito propisuju da o statusu crkve može odlučivati isključivo crkveni sabor, nikako sinod, posebno ne sa dva člana od sedam.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025122023128_832905ebef745d984e97ab2d246f7314b8e93fbdba8cd5a565eccf6e5d37db27.png" data-media-id="editor_4" data-image-id="2025122023128_832905ebef745d984e97ab2d246f7314b8e93fbdba8cd5a565eccf6e5d37db27" data-rendition-name="original" width="446" height="341" loading="lazy" alt="Zapisi o tzv.ujedinjenju"> </figure>  Što se tiče načina donošenja odluka Sv. Sinoda, oni su Ustavom CPC iz 1904. g. bili precizno regulisani. U čl. 25 piše: „Sv. Sinod može donositi punovažne odluke, kad su prisutni u śednici: predśednik (čl. 12) i bar još tri člana od kojih dva člana po pravu i jedan po izboru“, tj. najmanje četiri člana od ukupno sedam, i to tri koji su po položaju (mitropolit Crne Gore, episkop zahumsko-rasijski i arhimandrit cetinjski (čl.11) i jedan po izboru (jedan od tri protroprezbitera (čl.11). Da ne pominjemo već navedeni član 22. da odluke Sinoda ne mogu biti izvršne bez „Knjaževskog odobrenja“. Da je Crna Gora pravna država, kao što nije, odavno je odluku iz Zapisnika od 16. 12. 1918. g. trebalo staviti van pravne snage, jer iz neprava ne može nastati pravo! Ako je odluka tzv. Podgoričke skupštine o prisajedinjenju Crne Gore Srbiji slučaj poznat u pravu kao pravni akt inexistant (akt koji ne postoji), takav je onda i bilo koji drugi akt ili odluka koje slijede iz njega. To se odnosi kako na „odluku“ dva člana Sv. Sinoda o „samoukinuću“ sopstvene autokefalne Crnogorske pravoslavne crkve i „ujedinjenju“ u Ujedinjenu Srpsku pravoslavnu crkvu, tako i na dekret regenta Aleksandra iz 1920. godine o ukidanju Crnogorske pravoslavne crkve. U knjizi „Srpski zločini u Crnoj Gori“, izdatoj od strane Kraljevske Crnogorske štamparije u Rimu 1921. g. piše: „Mitropolit crnogorski (Mitrofan Ban) umro je koncem mjeseca septembra 1920. u 76. godini na Cetinju. Na samrtnom času izjavio je, da je u decembru 1918. pod prijetnjom smrti od strane Srba priznao aneksiju Crne Gore Srbiji i da je ovu izjavu učinio grofu Salisu, izaslaniku Vel. Britanije za anketu u Crnoj Gori. Potonje riječi mitropolitove su bile dirljivi apel na Kralja i narod crnogorski, tražeći da mu oproste ono što je i sam smatrao izdajstvom svoje otadžbine“. <h2>SIMBOLI SRPSKE OKUPACIJE</h2> Vojvoda Rajo je na obelježavanju 120-godišnjice objave Ustava iz 1905. g. prigodu začinio i osobom u crnogorskom ruhu, ali sa pogrešnom kapom. Trebalo je Rajo da priupita onog srpskog istoričara Aleksandra Stamatovića, od kad je 4S silom nametnuto na kapi u Crnoj Gori. Znao bi da u vrijeme donošenja Ustava na crnogorskim kapama niđe nije bilo 4S, te da je to još jedan od bezočnih falsifikata koje svako malo izbacuje. Kao što nema većeg bezobrazluka i poganštine od nazivanja kapele koju je podigao Aleksandrar Karađorđević na Jezerskom vrhu Njegoševom kapelom. Vojvoda se predstavlja kao veliki antikomunista, iako su u vrijeme socijalizma više poštovane „svetinje“ nego što ih on poštuje. U vrijeme socijalizma, kad je građena brana na Pivi i seljen Pivski manastir, svaki kamen je obilježen brojem i prenešen na novo mjesto manastira. I to je rađeno 13 godina. Kamen po kamen. Pa onda restaurirano tako da je sačuvan originalan izgled. Njegoševa kapela je 1924/5 samo oburdana niz Koprivinu stranu. Komunisti je ne bi rušili, već bi svaki kamen bio vraćen na svoje mjesto i bila bi sačuvana originalna Njegoševa kapela. Da je Srbima bila svetinja i oni bi to uradili. Ali nijesu. Njima je trebala kapela kao svetinja koju je sagradio okupator, kao dokaz da je podjarmio Crnu Goru! I sad jedan ponavljač nikšićke gimnazije „Stojan Cerović“, nedostojan da pominje Njegoševo ime, hoće po drugi put da oburda Njegoševu kapelu i vrati simbol srpske okupacije Crne Gore na Lovćen. E pa teško preko nas živih!

Slobodan Jovanović

Obezdržavljenost

Svaki izborni proces, bilo da je neposredan ili se sprovodi u parlamentu, počiva na pravilima izborne matematike. Volja građana iskazuje se kroz poslaničke mandate, dok poslanici dalje biraju nosioce drugih državnih funkcija, većinama koje zavise od prirode i značaja tih funkcija.
To je uobičajena i nesporna praksa - sve dok se ne uoče nelogičnosti koje proizvode različite većine za izbor članova Sudskog i Tužilačkog savjeta iz reda uglednih pravnika. Jer tu prestaje da važi Radbruhova misao o povezanosti prava i matematike putem logike, ali i osnovna pravnička maksima da je temelj pravičnosti jednako postupanje u jednakim situacijama.
Naime, za izbor uglednih pravnika u Sudski savjet potrebna je kvalifikovana većina: dvotrećinska (54 poslanika) u prvom krugu i tropetinska (49), kao deblokirajući mehanizam, u drugom. Nasuprot tome, članovi Tužilačkog savjeta biraju se prostom većinom prisutnih poslanika koji obezbjeđuju kvorum. To znači da je minimalni broj glasova potreban za izbor članova ova dva tijela u odnosu 49, za Sudski savjet, prema 21, za Tužilački savjet.
U tom odnosu, logika i pravičnost gube svoje značenje. Potvrdu daje i nedavni izbor člana Tužilačkog savjeta sa svega 30 glasova. Takav izbor jeste legalan, ali nije legitiman, osim ako se ne prihvati stav da je „tužilačka vlada“ manje važna od „sudske vlade“.
Pored toga, ovakva razlika ne može se opravdati ni pretpostavkom da je izbor sudija složeniji i (ili) odgovorniji od izbora tužilaca, pa da, samim tim, izbor onih koji biraju tužioce treba da bude manje zahtjevan.
Takva nekonzistentnost nema uporište ni u nadležnostima ova dva tijela. I Tužilački i Sudski savjet biraju i razrješavaju tužioce/sudije, predlažu Vladi iznos sredstava za rad tužilaštava/sudova, odlučuju o disciplinskoj odgovornosti tužilaca/sudija, razmatraju pritužbe, daju mišljenja o nespojivosti obavljanja određenih poslova, kao i o nacrtima propisa koji se odnose na sudstvo, odnosno tužilaštvo. Priroda, obim i sadržaj njihovih nadležnosti su, dakle, suštinski slični.
Opravdanje za različit pristup ne može biti ni to što se u Ustavu utvrđuje da je sudstvo nezavisno, a da je tužilaštvo jedinstven i samostalan državni organ. Tijela Savjeta Evrope, kao ključni standard u izgradnji sistema zasnovanog na vladavini prava, insistiraju na visokom stepenu nezavisnosti tužilaštva. Konsultativno vijeće evropskih tužilaca u Mišljenju br. 16 (2021) jasno naglašava da nezavisnost tužilaštva treba da bude garantovana na najvišem mogućem nivou i „slična onoj koja postoji kod sudija“.
U našem sistemu to nije slučaj. Autonomija tužilaštva počinje već od načina na koji se biraju članovi Tužilačkog savjeta, odnosno od načina na koji se biraju oni koji tužioce biraju. Minimalna većina za njihov izbor nije adekvatan normativni odgovor na ove evropske standarde, niti na preporuke Venecijanske komisije da se sastav i način izbora Tužilačkog savjeta urede Ustavom.
Odsustvo takvog rješenja u praksi nije samo pravno pitanje, već i pokazatelj političke volje. Vlast ovo pitanje nikada nije problematizovala, dok je opozicija kontinuirano ukazivala na nedosljednost postojećeg modela. Rasprava je dodatno zaoštrena tokom parlamentarnog razmatranja godišnjeg izvještaja o radu tužilaštva, gdje su se mogle prepoznati ambicije za politički uticaj na tužilačku organizaciju, umjesto suštinskog nadzora nad radom.
Sve navedeno vodi preporuci: članove Tužilačkog savjeta treba birati istom kvalifikovanom većinom kao i članove Sudskog savjeta, i to kroz ustavnu normu. Time bi se spriječilo da bilo koja buduća većina zakonodavnim putem ponovo uvede rješenje “obične većine”.
Takav pristup imao bi najmanje dva pozitivna efekta: otvorio bi prostor za širi politički dijalog vlasti i opozicije i podstakao veću konkurentnost, odnosno veći broj kandidata prilikom izbora članova Tužilačkog savjeta.
U postupku ustavnih promjena, koje su u našoj političkoj zbilji, nažalost, često svedene na identitetska pitanja, neophodno je usvojiti i amandmane koji se tiču pravosuđa. Prvi bi podrazumijevao brisanje odredbe o članstvu ministra pravde u Sudskom savjetu, oko čega postoji široka saglasnost. Drugi bi uveo kvalifikovanu većinu za izbor uglednih pravnika u Tužilački savjet, oko čega tek treba izgrađivati saglasje. Uostalom, međunarodni standardi upravo tome i služe – da uspostave pravila koja uređuju sistem tako da svaki njegov segment ima puni legitimitet.

Sudski i Tužilački savjet – ista moć, različita pravila izbora

Razgradnja i razur crnogorskog državnog, kulturnog i nacionalnog bića, prema svim pokazateljima aktuelne društveno političke scene se nalazi u završnoj fazi. Sve je počelo sramnim prepisivanjem crnogorskog sakralnog blaga, odnosno pamćenja, &nbsp;i teritorije instituciji &nbsp;suśedne države, čime se zaslugom Dritana Abazdovića, država Crna Gora stavila u podređen položaj &nbsp;u odnosu na Crkvu Srbije, učinila od nje organizaciju koja se nalazi iznad Ustava i izvan zakona!
Ova ustanova je poznata i po svojim reviziolnističkim, ratnohuškačkim, genocidnim, pedofilskim i kriminalnim aktivnostima. Sinhronizovano su uslijedila hapšenja, prije svega Milivoja Katnića i Saše Čađenovića, glavnih aktera u spriječavanju planiranog krvavog državnog udara!
Počela je „śeča direktora“(koja evo nije okončana), a institucije od značaja za državu su kadrovski „pokrivane“ poslušnicima i privrženicima beogradskog režima. Taj kadrovski „masakar“ predstavlja &nbsp;ustvari dugoročnu politiku, „da se Vlasi ne dosete“, pa tako &nbsp;ovih dana prisustvujemo kulturocidnom „zamahu“ u pravcu Državnog Arhiva Crne Gore i Nacionalne biblioteke Crne Gore „Đurđe Crnojević“! U prvom slučaju u Državni arhiv bi trebao da &nbsp;uđe „popovski podmladak“ Crkve Srbije, kako bi „volonterski“ osakatili ono malo preostale građe, koja (uz veliki i uzaludni otpor intelektualne elite), svojevremeno nije predata Amfilohiju Radoviću, a odnosi se na trajanje autokefalne Crnogorske pravolavne crkve. I ne samo! Drugi pravac &nbsp;djelovanja je naravno Nacionalna biblioteka na čije čelo se dovodi &nbsp;„šegač“ &nbsp;jarbola sa crnogorskom državnom zastavom!
Valja se priśetiti nacističkog spaljivanja knjiga 1933, SSSR i Kineske kulturne revolucije („čišćenje“ biblioteka od nepodobnih knjiga), Afganistana (zabrane obrazovanja za žene i ataka na biblioteke koje ne odgovaraju krutom talibanskom viđenju religije), i zašto ne pomenuti opsadu Sarajeva 1992. godine kada je &nbsp;gorjela Vijećnica i Nacionalna univerzitetska biblioteka BiH! Ovom svojevrsnom kulturocidu, kao i aktuelnom u Crnoj Gori, značajan „doprinos“ dala je Crkva Srbije, što je svojevremeno i potvrdio sud u Parizu! Ovaj kulturocidni „safari“ koštao je BiH oko 2 miliona knjiga i rukopisa!
Partitokratija i njena kadrovska rješenja predstvaljaju glavnu opsanost po arhivsko-bibliotečke fondove, i može se kazati da ona nijesu falinka sistema; ona su sam sistem! Zato se može sa pravom kazati da je stavljanje ovakvih, krovnih insitucija jedne nacije, pod upravu nekompetentnih i bezidejnih ljudi „šegača“ ljudskog duha, ustvari planska „lobotomija“ institucije! To je strategija, mnogo opasnija (o čemu govori Ciceron) od tzv. &nbsp;vetinga ili tzv. borbe protiv organizovanoga kriminala, đe se po „pravilu“ hapse oni koji su spriječili kriminalce u njihvom krvavom naumu. Kako sličan atak, za sada nije uspio u odnosu na FCJK (Fakultet za crnogorski jezik i književnost) diverzije i sabotaže se sprovode u odnosu na ove dvije ustanove, putem „legalnih“ procedura; sve je tu: konkurs, pečat, potpis! A &nbsp;može i bez Konkursa! A može i bez objavljene knjige! Radi se, dakle o tihoj temeljitoj „eutanaziji“, bez svjedoka, koje ove dvije institucije kulture, za buduća pokoljenja predstavljaju! Za to se dobrano pobrinula i fizijatrica degenerativnih oboljenja sa rukovodećeg mjesta u Manstirstvu (ne)kulture i medalja!
Marko Tuliie Ciceron bi još oko 50. godina p.n.e. kazao:
„Nacija može preživjeti svoje budale, čak i preambiciozne. Ali ne može preživjeti izdaju iznutra. Neprijatelj &nbsp;pred kapijom grada manje je zastrašujući, jer on je poznat i nosi zastavu otvoreno.
Izdajnik se kreće slobodno unutar zidina grada, njegov lukavi šapat nalazi put do najviših vladarskih odaja. Jer, izdajnik se ne prepoznaje kao izdajnik-on govori jezikom bliskim žrtvama, on ima njihovo lice, njihove argumente, on se obraća slabosti, koja leži &nbsp;duboko u srcu svakoga čovjeka.
On razgrađuje dušu nacije, on u potaji potkopava temelja grada, on inficira političko tijelo tako da se više ne može braniti. Manje se treba bojati ubice! Izdajnik je kuga!“
Crna Gora, za našu nesreću, „usavršila“ Ciceronov „obrazac“! Mi imamo sve ovo po principu aktuelnih novogodišnjih rasprodaja u supermarketima, s tim što se ovđe radi o drugačijoj veleizdajničkoj rasprodaji državnih resursa svih kategorija: Mi, dakle, imamo sve ovo 3 u 1: Budale, preambiciozne i izdajnike!

„Gospođa Ministarka“ i degenerativne tegobe

<a href="https://etv.me/drustvo/grupa-gradana-cetinja-planira-se-da-popovi-spc-i-njihovi-ucenici-pod-izgovorom-volonterskog-rada-dobiju-pristup-najvaznijim-drzavnim-dokumentima">Saopštenje grupe građana Cetinja</a> o namjeri Demokrata da pod maskom volontera u Državni arhiv uvede popove Beogradske patrijaršije kojima će tako na raspolaganje biti stavljena crnogorska arhivska baština alarm je za sve kojima je iole stalo do ove države.
Filijalama Beogradske patrijaršije i njihovim političkim predstavnicima koji se kriju iza imena Demokrate malo je što su uzurpurali sadašnjost, pa bi sad da toj sadašnjosti upodobe i prošlost kako bi velikosrpstvu obezbijedili svijetlu budućnost. Djelatnošću beogradskih crkvenih filijala u Crnoj Gori i njihove političke posluge naglavačke je izvrnuta crnogorska tradicija - izmišljene su litije koje prizivaju političko-ideološki prevrat, izmišljeno je plivanje za krst u januarskim lednim i nabujalim rijekama, izmišljen je tobožnji Njegošev amanet da bude ukopan u crkvi na Lovćenu iako toga nema u njegovu regularnome testamentu, devastirane su crkve do neprepoznatljivosti kako bi se kulturološki smjestile u ambijent kojemu nikad nijesu pripadale, stvorena je zla krv među pripadnicima različitih vjera i nacija itd.&nbsp;
Držeći u rukama tužilački i bezbjednosni sistem te strukture već dvije godine stoje iza političkih hapšenja, progona kritičara i neistomišljenika, iza procesuiranja i represije nad mirnim građanima, iza huligana koji u hordama javno prijete turskim državljnima, iza progona pisaca a osobito novinara, poput jučerašnjega beskrupuloznog saslušavanja Tinke Đuranović i nezakonitoga najavljivanja saslušanja Draška Đuranovića.&nbsp;
Dok Demokrate hapse, procesuiraju, prijete i dehumaniziraju crnogorsku intelektualnu, građansku i političku elitu, beogradski popovi dočekuju Mandićeve stidne goste s proslave 120-godišnjice crnogorskoga Ustava, onoga Ustava koji je svjedok da oni u Cetinjskome manastiru nezakonito borave jer je po njemu Crnogorska crkva autokefalna, a ne autofekalna kako je to zborio njihov dojučerašnji predvodnik.
Proučavajući "Vasojevički zakon od 12 točaka", dr Ilija M. Jelić još je 1929. godine (u Beogradu, u izdanju Srpske kraljevske akademije) ustvrdio da se po tradicijskim vasojevićkim vjerovanjima u dubokom ambisu pod zemljom nalazi Pakao kojim upravlja sâm Satana, a da je tamo pored ostalih najviše popova i kaluđera.
Nije "bogoborački", "brozomorni" komunistički period crnogorske prošlosti oblikovao taj Zakon koji je i objavljen prije toga vremena. Oni kojima je narodna svijest namjenjivala vječitu paklenu tamnicu danas bi, uz sasluženje svojih članova što djeluju u civilu, u okviru državnih ustanova, da podjarme i pod Srpski svet podvedu kompletnu crnogorsku državu, pa i Cetinje kao rak ranu svih crnogorskih okupatora.
Njihov učinak na polju nematerijalne kulture ogleda se u tobožnjoj retradicionalizaciji tradicije koja nikad nije bila imanentna ovome prostoru.&nbsp;
Njihov učinak na polju materijalne baštine ogleda se u nebrojenim devastiranim crkvama, prekrečenim freskama, prekopanim grobovima, a posebno u trajnom uništenju predistorijskoga tumula i kulta koji je naknadno vezan za Sv. Vladimira, kojemu su čak i ime promijenili u Sv. Jovan Vladimir.
Puštiti takve da pod vidom volonterstva uđu u riznicu crnogorske državne arhivske građe gore je od njezina uništenja. Jer zna se čemu će ta građa poslužiti - manupilacijama s crnogorskom istorijom, dekontekstualizaciji činjenica i uništenju onoga što ne može poslužiti velikosrpskim ciljevima.
Stoga se pridružujemo apelu grupe građana Cetinja i pozivamo gdina Mrvaljevića, direktora Državnoga arhiva Crne Gore, da svoju pripadnost Cetinju i Crnoj Gori ne podredi pripadnosti partiji kojoj po nesreći pripada, a koja za cilj ima ono što je još polovinom XIX vijeka Ilija Garašanin definisao - podvođenje Crne Gore Beogradu.

Državni arhiv Crne Gore i popovi volonteri - alarm za građanski otpor

Beogradski službenici u Crnoj Gori, i oni u mantijama i oni u civilu, mora da su procijenili da više nema potrebe da se doma ukrivaju da im je cilj revitalizacija fašističkih i kvislinških pokreta iz sredine XX vijeka.
Dok Andrija Mandić na inostranim susretima još uvijek divani o evropskome putu Crne Gore, uz domaći aneks "ali dostojanstveno" i "uspravne kičme", očita je procjena da je biračko tijelo toliko sluđeno i neznaveno da ne samo da neće reagovati na ponižavanje antifašističkih tekovina no ni na ponižavanje slobodarske tradicije a i slobode uopšte.
Kako drugačije shvatiti procesuiranje ljudi s mirnih građanskih protesta te kriminalizaciju slobode javno izgovorene riječi i šikaniranje urednika nezavisnih medija, poput jučerašnjega saslušavanja Tinke Đuranović i telefonskoga poziva na tužilačko saslušanje Draška Đuranovića.
Dok je slučaj Milivoja Katnića još poodavno razotkrio da je crnogorsko tužilaštvo postalo servis vlasti koja se sadistički sveti čovjeku koji je prije nekoliko godina razotkrio zavjereničku i veleizdajničku ulogu onoga u čijim je rukama cjelokupna državna vlast, jučerašnji poziv Policije, po nalogu Tužilaštva, Predragu Boljeviću i Veselinu Raduloviću na saslušanje povodom govora mržnje iskazanoga kroz transparent "Ustaše i četnici, zajedno ste bježali" potvrda je metastaze velikosrpstva i fašizma u Crnoj Gori.
Ko išta zna nije mu nepoznato da su ta dva zločinačka kvislinška pokreta, iza kojih stoje klanja, masovna ubijanja, etnička čišćenja i zvjerski ratni zločini, djelovala kao nacističko-fašistička posluga na teritoriji bivše Jugoslavije ubijajući ne samo oslobodilačku partizansku vojsku no i nejač i civile.
Ko išta zna o Drugome svjetskome ratu nije mu nepoznato da se ta zločinačka banda kukavički povukla krajem rata tražeći spas kod "saveznika", a zapravo povlačeći se kao prirepak nacističke vojske, te da je u toj bježaniji bilo i paktiranja i saradnje. (Na stranu to što je u njihovim kolonama bilo i onih koji nijesu krvavili ruke i koji su bježali zbog lokalnih neprilika, a kroz čije primjere relativizatori istorije žele prikazati četnike kao nevine žrtve partizana i komunista. Ovđe je riječ o četničkome i o ustaškome pokretu.)
Dakle, u transparentu koji su gospoda Boljević i Radulović okačili povodom jučerašnjega protesta na Gorici nema ništa sporno. U njemu je lapidarno iskazana konačna istina o okupatorskim slugama iz Drugoga svjetskoga rata.
Umjesto da se Tužilaštvo i Policija bave porukama mržnje koje svakodnevno serviraju beogradski službenici u civilu i u mantijama, umjesto da se bavi povampirenjem četništva koje je sinonim za zločin na crnogorskome prostoru, umjesto da potraži kip Pavla Đurišića i prizove pravdi sve one koji ga promovišu kao heroja, oni slijede agendu Srpske crkve u Crnoj Gori, čiju je predvodnik u toku Drugoga svjetskoga rata klicao dučeu i fireru, a čiji je aktuelni predvodnik po ugledu na njega takvoga odabrao svoje duhovno ime, oni siju strah saslušanjima, privođenjima, biber sprejom i dimnim bombama onima koji Crnu Gore žele viđeti kao slobodno, prosperitetno, antifašističko, evropsko, građansko i pluralno društvo.
Da, ustaše i četnici, zajedno ste bježali. Da, sudeći po kipu Pavla Đurišića koji i danas bježi, bježanija je imanentna četnicima kad im se pokažu zubi.
Pozivamo stoga crnogorske građane da preplave društvene mreže porukom naših navijača: "Ustaše i četnici, zajedno ste bježali". A onda neka nas pozovu na saslušanja i neka se uvjere da imamo što da im kažemo.

Imaju li Tužilaštvo i Policija dokaz da kvislinzi nijesu bježali nakon '44?

Četvoro pravnih stručnjaka Ujedinjenih nacija u srijedu je osudilo američku pomorsku blokadu Venecuele, ocijenivši je kao nezakonitu oružanu agresiju, te uputilo poziv Kongresu Sjedinjenih Američkih Država da hitno interveniše. Sjedinjene Američke Države rasporedile su svoje snage na Karibima i nedavno presrele nekoliko naftnih tankera u okviru pomorske blokade venecuelanskih plovila za koja tvrde da su pod sankcijama.
- Ne postoji pravo na nametanje unilateralnih sankcija putem oružane blokade- naveli su stručnjaci UN-a u zajedničkom saopštenju. Dodali su da takva blokada predstavlja zabranjenu upotrebu vojne sile protiv druge države, u skladu s Poveljom Ujedinjenih nacija.&nbsp;
Istakli su da je riječ o toliko ozbiljnoj primjeni sile da je ona jasno prepoznata i kao nezakonita oružana agresija prema definiciji agresije Generalne skupštine iz 1974. godine.
<h4>Poziv Kongresu SAD-a na hitnu intervenciju</h4>
Kao takva, ona predstavlja oružani napad u smislu člana 51 Povelje UN-a, što u načelu daje državi žrtvi pravo na samoobranu. Američki predsjednik Donald Tramp optužuje Venecuelu da koristi naftu, glavni resurs te južnoameričke države, za finansiranje „narkoterorizma, krijumčarenja ljudi, ubistava i otmica“.
Karakas odbacuje optužbe o umiješanosti u krijumčarenje droge i tvrdi da Vašington pokušava da svrgne predsjednika Nikolasa Madura kako bi preuzeo kontrolu nad venecuelanskim naftnim rezervama, koje su najveće na svijetu.
<h4>Desetine napada i više od 100 poginulih</h4>
Američke snage su od septembra izvele desetine vazdušnih napada na brodove za koje Vašington tvrdi — bez iznošenja dokaza — da su prevozili drogu. U tim napadima poginulo je više od 100 osoba. „Ta ubistva predstavljaju kršenje prava na život. Neophodno ih je istražiti i odgovorne privesti pravdi“, poručili su stručnjaci.
- U međuvremenu, američki Kongres bi trebalo da interveniše kako bi spriječio dalje napade i ukinuo blokadu- dodali su. Takođe su pozvali druge države da preduzmu mjere radi zaustavljanja blokade i nezakonitih ubistava, te da doprinesu procesuiranju odgovornih.
<h4>Ko su stručnjaci koji stoje iza saopštenja</h4>
Saopštenje su potpisali Ben Saul, specijalni izvjestilac za zaštitu ljudskih prava u borbi protiv terorizma, Džordž Katruagalos, stručnjak za unapređenje demokratskog i pravednog međunarodnog poretka, Surja Deva, stručnjak za pravo na razvoj, i Đina Romero, specijalna izvjestiteljka za pravo na slobodno okupljanje i udruživanje.
Riječ je o nezavisnim stručnjacima koje je Savjet UN-a za ljudska prava ovlastio da iznesu svoje nalaze, ali oni ne govore u ime samih Ujedinjenih nacija. Venecuela je u utorak, nakon što je zatražila vanrednu sjednicu Savjeta bezbjednosti, u sjedištu UN-a u Njujorku optužila Vašington za, kako je navela, „najveću iznudu u našoj istoriji“.

Pravnici UN-a upozoravaju: Američka pomorska blokada Venezuele je nezakonita oružana agresija

Nacionalni parkovi Crne Gore, po nalogu ekološke inspekcije, počeće sjutra uklanjanje nelegalno izgrađenih i postavljenih plutajućih objekata u Nacionalnom parku (NP) Skadarsko jezero, saopšteno je iz tog preduzeća.
Iz NPCG su rekli da je na području tog parka evidentiran veći broj nelegalnih plutajućih objekata, koji narušavaju pejzažne vrijednosti, vegetaciju i vodu.&nbsp;
Oni su kazali da je nekoliko puta apelovano na vlasnike objekata da ih uklone u najkraćem roku.
- Aktivnosti koje će se realizovati sjutra u NP Skadarsko jezero imaju za cilj očuvanje prirode, biodiverziteta i vodenih ekosistema tog parka- navodi se u saopštenju.

Počinje uklanjanje nelegalnih plutajućih objekata u NP Skadarsko jezero

Radovi na adaptaciji regionalnog puta R-17 Čevo – Bijele Poljane – Riđani, na dionici Čevo – Ubli, zvanično su počeli, a početak realizacije ovog značajnog infrastrukturnog projekta obilježila je posjeta ministarke saobraćaja Maje Vukićević i direktora Uprave za saobraćaj Radomira Vuksanovića, saopšteno je iz Ministarstva saobraćaja,
Ministarka saobraćaja Maja Vukićević istakla je da ovaj projekat ima poseban značaj za ravnomjeran razvoj države i unapređenje kvaliteta života građana.
- Adaptacija regionalnog puta R-17 na dionici Čevo – Bijele Poljane – Riđani ima poseban značaj za ravnomjeran razvoj Crne Gore, jer direktno unapređuje bezbjednost saobraćaja i kvalitet života građana u ovom dijelu zemlje. Ovim projektom jačamo povezanost ruralnih područja sa administrativnim i ekonomskim centrima, stvaramo bolje uslove za razvoj poljoprivrede i lokalne privrede i šaljemo jasnu poruku da Ministarstvo saobraćaja jednaku pažnju posvećuje svim krajevima države, bez obzira na njihovu geografsku poziciju. Zahvalila bih se mještanima koji su nas sjajno dočekali i pokazali koliko im znači realizacija ovog projekta- kazala je ministarka Vukićević.
Direktor Uprave za saobraćaj Radomir Vuksanović podsjetio je da je riječ o projektu koji je dugo bio očekivan i precizirao tehničke i finansijske detalje.
- Poslije višedecenijskog čekanja otpočeli smo radove na adaptaciji puta Čevo – Bijele Poljane – Riđani u dužini od 10 kilometara. Ovaj putni pravac ugovoren je sa A.D. ‘Mehanizacija i programat’ iz Nikšića po sistemu ‘projektuj–izvedi’. Vrijednost radova je 6,3 miliona eura, dok nadzor vrši kompanija ‘Građevinski nadzor’ iz Podgorice- saopštio je Vuksanović.

Njih je dočekao i veliki broj mještana, koji su izrazili zadovoljstvo zbog realizacije projekta na koji se čekalo decenijama.
- Adaptacija dionice Čevo – Ubli predstavlja prvu fazu rekonstrukcije regionalnog puta R-17, ukupne dužine oko 30 kilometara, čime se nastavlja plansko i odgovorno ulaganje u unapređenje putne infrastrukture i bolju povezanost ruralnih područja sa ostatkom Crne Gore- saopšteno je iz resornog ministarastva.,

Vukićević: Adaptacijom ovog puta jačamo povezanost ruralnih područja sa administrativnim i ekonomskim centrima

Na sastanku koji je danas održan u kabinetu predsjednika Crne Gore Jakova Milatovića, a čija je tema bila izgradnja postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda, nije pronađeno konstruktivno rješenje, kazao je predsjednik Opštine Zeta Mihailo Asanović.
Kako prenosi portal Vijesti, sastanku mještana Botuna sa Milatovićem prisustvovali su i gradonačelnik Podgorice Saša Mujović, predsjednik Skupštine opštine Zeta Aleksandar Kojičić i predstavnik Delegacije Evropske unije (EU) u Crnoj Gori Rikardo Seri.
Na sastanku nije bilo predstavnika Vlade, iako su bili pozvani.
Asanović je rekao da kao opština zahvaljuju Milatoviću, "koji nema direktne nadležnosti, ali je pokušao da konstruktivno dođe do rješenje".
- Nijesmo našli konstruktivno rješenje i nemoguće ga je naći na jednom sastanku- kazao je Asanović novinarima nakon sastanka.
On je podsjetio da je u Zeti održan referendum gdje je, kako je naveo, demokratski rečeno da građani te opštine ne žele postrojenje.
&nbsp;- Mi ne želimo državi Crnoj Gori i Glavnom gradu da izgube sredstva. Ono što smo htjeli je da Delegacija EU utiče na investitore da se produži rok kako Glavni grad ne bi gubio sredstva- kazao je Asanović.
On je rekao da su doveli vještaka građevinske struke koji je zastupao Crnu Goru.
&nbsp;- Tačno je da ne bismo dobili grant, ali grant nijesu naša sredstva. Dio sredstava je već uložen u kanalizacione cijevi, što opet nijesu izgubljena sredstva. Gubitak bi bio oko 15 miliona, što bi dobio izvođač iz Turske. Delegacija je rekla da mogu da utiču na kredit. Kredit je Glavni grad dobio i već je od njega gradio most Luča. Večeras smo čuli da je 35 miliona već isporučeno- naveo je Asanović.
On je kazao da je Mujović napustio sastanak, jer je u toku sjednica Skupštine Glavnog grada.
Mještanin Botuna Slavko Vukčević rekao je da Glavni grad ne odstupa od toga da se na lokaciji u tom zetskom selu gradi postrojenje za prečišćavanje otpadnih voda.
&nbsp;- Glavni grad ne odstupa od lokacije u Botunu. Njima je novac na prvom mjestu, a ne životi građana Botuna. Razmijenili smo argumentaciju. Ostali smo čvrsto pri stavu- kazao je Vukčević novinarima nakon sastanka.
On je naveo da Glavni grad licitira sa troškom koji je upitan.
- Došli smo do zaključka da je trošak od 200 miliona, ako dođe do izmještanja, nemoguć i da se radi o mnogo manje. Predstavnici Evropske komisije su bili prisutni, kazali su da investiraju u razvoj, ali ne određuju lokaciju. Kazali su da za njih bilo koja lokacija dolazi u obzir- rekao je Vukčević.
Savjetnik Milatovića za unutrašnju politiku i privredni razvoj, Nebojša Vuksanović, naveo je da ne može da kaže da li je došlo do pomaka, ali da je došlo do otvorenog razgovora i da je “ostalo snage da se razgovor nastavi kako bi došlo do konkretnog rješenja”.
- Nažalost, sastanku nijesu prisustvovali predstavnici Vlade, iako su bili pozvani- dodao je Vuksanović.
Kako je rekao, inicijativa za održavanje sastanka potekla je od Milatovića, “koji je uvidio da problem oko kolektora eskalira”.
- Imamo stav ljudi iz Opštine Zeta i građana, koji su iskazali kroz referendum. Obje strane su ostale u rovovima, zabetonirane i zato je predsjednik pokrenuo dijalog- kazao je Vuksanović.
On je dodao da se nije očekivalo da se sve riješi na jednom sastanku.
- Predsjednik je vrlo jasno stavio do znanja da su njegova vrata otvorena. Dobro je da je došlo do ponovnog sastanka svih strana- rekao je Vuksanović.

Asanović: Na sastanku sa Milatovićem nijesmo našli konstruktivno rješenje

Specijalno državno tužilaštvo zatražilo je od vijeća Apelacionog suda da optužene u slučaju pokušaja terorizma na dan parlamentarniih izbora 16. oktobra 2016. godine oglasi krivim jer je, prema njihovom stavu, nesporno dokazana krivica agenata GRU -a - Eduarda Šišmakova, Vladimira Popova ali i lidera nekadašnjeg Demokratskog fronta Andrije Mandića, Milana Kneževića i još devet osoba. U ovom predmetu do sada su donesene tri presude. Prvu presudu donijela je sutkinja Višeg suda Suzana Mugoša i sve optužene osudila je na zatvorske kazne, ali je Apelacioni ukinuo tu odluku i naložio novo suđenje. U ponovljenom procesu, sudija Zoran Radović, oslobodio je sve optužene, ali se Specijalno državno tužilaštvo žalilo na tu presudu. U žalbi Specijalnog državnog tužilaštva, koju je pročitala, sudija izvjestilac Zorica Milanović, dokazano je "da su Šišmakov i Popov formirali kriminalnu organizaciju čiji je cilj bio da se nasilno promijeni vlast u Crnoj Gori na dan parlamentarnih izbora 2016. godine. Tužioci smatraju da je u kriminalnoj organizaciji nesporna uloga Mandića, Kneževića, Mihaila Čađenovića, penzionisanog generala srpske Žandarmerije Bratislava Dikića ali i sedam srpskih državljana - Predraga Bogićevića, Nemanje Ristića, Srboljuba Đorđevića, Kristine Hristić, Branke Milić, Milana Dušića i Dragana Maksića.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251223131252_699eed33f7a8b670944431e610a1346a2ceeb6e985e8fe7478add4d22579ae14.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20251223131252_699eed33f7a8b670944431e610a1346a2ceeb6e985e8fe7478add4d22579ae14" data-rendition-name="original" width="1600" height="1511" loading="lazy" alt="Bratislav Dikić"> </figure>  Iako u oslobađajućoj odluci sudija Zoran Radović navodi da je iskaz svjedoka saradnika Saše Sinđelića nelogičan i da mu se ne može vjerovati, Specijalno državno tužilaštvo je bilo drugačijeg stava. - Iskaz svjedoka saradnika potvrđen je materijalnim dokazima. Postoji trag novca da mu je uplaćeno 800 dolara pred dolazak u Moskvu na sastanak sa Eduardom Šišmakovim. Taj novac mu je uplatio Šišmakov. Sud tvrdi da nije došlo do njihovog susreta ali da je sudsko vijeće cijenilo sve činjenice prihvatilo bi iskaz Sinđelića kao istinit. Sinđelić je uveden preko pasoške kontrole da bi ostao neevidentiran i neprimijećen. To je završio Šišmakov jer je bio obavještajac - navodi se u žalbi SDT-a. Ukazali su i na 125.000 eura i opremu koje je Sinđelić predao. Iako je stav suda da nema dokaza da je novac od jednog od organizatora - Šišmakova, tužioci smatraju da je jasno da je novac dobio od ruskog državljanina i da je oprema koja je zaplijenjena bila pogodna za izazivanje nerede. Tužioci su u žalbi ukazali i na izjavu svjedoka Mirka Velimirovića koji je dan uoči planiranih nereda i napada došao u Crnu Goru i pred vlastima razotkrio namjere kriminalnog djeovanja. - Utvrđeno je da je Velimirović postupao po nalogu Siniđelića a on po nalogu Šišmakova - stav je tužioca. Oni smatraju da je Šišmakov predao dva telefona Sinđeliću i da je bilo "devet specijalnih brojeva koji počinju sa 44 ". Iz te serije, kako su objasnili, pet brojeva registrovano je na Zlatiboru i Čajetina. Telefoni su, prema nalazima vještaka, aktivirani 13. oktobra. Osim tih pet brojeva koje su registrovani na Zlatiboru, specijalne brojeve, prema stavu SDT-a, imali su Šišmakov, Sinđelić, a dva su, kako se osnovano sumnja, pripala Milanu Kneževiću. U žalbi Specijalnog državnog tužilaštva navodi se da je vještak za telekomunikacije Predrag Boljević ukazao u nalazu da se 15. oktobra 2016. godine poklapa kretanje okrivljenog Kneževića i ta dva specijalna broja&nbsp; Specijalno državno tužilaštvo se u žalbi osvrnulo i na iskaz Bratislava Dikića koji je u prvoj odbrani negirao krivicu da bi kasnije priznao krivična djela. Iz njegovog telefona ekstrakovani su podaci među kojima je bila i mapa Skupštine. Tužilaštvo smatra da je nesporno učešće i Andrije Mandića i da je njegova uloga bila da izdaje uputstva i vrbuje. Na sjutrašnjem ročištu pred vijećem sutkinje Vesne Moštrokol biće pročitani odgovori advokata na žalbu Specijnog državnog tužilaštva.

SDT: Mandić vrbovao i davao uputstva, a Kneževićevu ulogu razotkrili specijalni brojevi

Vrlo je ljekovita i znakovita odluka Višeg suda, rekao je za portal ETV advokat Zoran Piperović komentarišući rješenje kojim je odbijen predlog Specijalnog državnog tužilaštva za određivanje pritvora njegovom branjeniku, biznismenu Ranku Uboviću uz dodavanje pritvorskih osnova – mogućnost bjekstva i težina krivičnog djela. Takođe, Veselinu Kovačeviću pritvor je produžen za dva mjeseca, ali je odbačen predlog SDT-a da mu se doda nova tačka pritvorskog osnova.
Podsjetimo, nakon što je odlukom Apelacionog suda ukinuto rješenje o produženju pritvora Uboviću i Kovačeviću i predmet vraćen na ponovno odlučivanje, novo rješenje prošle nedjelje donio je Viši sud koji je ostao pri ranijem stavu da je nedozvoljen predlog SDT-a. &nbsp;Advokatu Piperoviću rješenje je dostavljeno juče.
„Viši sud odbacio je kao nedozvoljen predlog SDT-a da se Uboviću produži pritvor po pritvorskim osnovama 1 (opasnost od bjekstva),2 (uticaj na svjedoke) i 4 (težina krivičnog djela), kao i da se Kovačeviću produži pritvor i po pritvorskom osnovu tačka 4“, saopštili su ranije iz Višeg suda.
„Najvažnije izvući pouku - odredi kad treba i ne odredi kad ne treba“
Branilac Ubovića, advokat Piperović saopštio je da u pomenutom rješenju, a povodom predloga da se Uboviću produži pritvor po tačkama 1 i 4, stoji: "...razmatranje identičnih okolnosti iznova i iznova vodi nepotrebnom iscrpljivanje suda...". Zbog navedenog, Piperović smatra da je donijeta odluka suda „vrlo ljekovita i znakovita“.
„Zato sam htio javno da je pohvalim da to vide tužioci, advokati, sudije i da, što je najvažnije, izvuku pouku iz svega ovoga. Dakle, budi slobodan, budi sudija, budi tužilac, odredi kad treba i ne odredi kad ne treba. To je sva poenta i sva definicija da je neka država pravna država“, ističe on.
Prema njegovim riječima, sudija je na neobičan način obrazložio odluku.
„To je ono što stalno ističem – da se ne može ponavljanjem i upornošću ničega očekivati nešto. Njegov stil je toliko neobičan za današnje sudove, u dvije rečenice je rekao – aman ljudi, dosta više ovo ne može. To je po meni pozitivno frapantno. Rekao je – ne možete nešto da uradite što ne ide. I to je rekao na način koji je fantastičan“, kazao je za portal ETV advokat.&nbsp;
&nbsp;„Putokaz sudijama da budu slobodni ljudi“
Iako očekuje da SDT izjavi žalbu na rješenje, Piperović ocjenjuje da će ona biti bespredmetna.&nbsp;
„Ovo je dobar putokaz ostalim sudijama da budu slobodni ljudi. Znam da će ovo nekome da izgleda pregrubo, pretenciozno, jer će svi da kažu – mi smo slobodni, a znamo da nijesu. Znamo i kako se potvrđuju optužnice i kako se određuju pritvori, kako se produžavaju pritvori. To svi znamo i to svi vidimo“, dodao je.
Piperović pojašnjava da kada se produžava pritvor, podnosi se predlog za produženje pritvora i sud (Apelacioni) ga samo može produžiti.
„Taj sud koji produžava pritvor nema prava da cijeni nove okolnosti. Nove se okolnosti ne upućuju sudu koji produžava pritvor, nego sudu koji je odredio pritvor, pa će sud koji je odredio pritvor da cijeni da li su te okolnosti takvih kvalifikativa da zaslužuju novu tačku pritvora ili ne“, apostrofira Piperović.
„Tragično za svako društvo dodavanje pritvorskih osnova bez ikakvog zakonskog osnova“
Međutim, advokat ukazuje da je danas došlo vrijeme kada se strahuje od trenutka kada rješenje o pritvoru ode na produženje u Apelacioni sud i odluke hoće li ostati osnovi po kojima je pritvor određen od strane Višeg suda.
„To dotle ide da oni nemaju potrebe da navode nove okolnosti, samo zacementiraju osobu A, B, C u pritvor, bez navođenja zašto to rade bez ičega. To prolazi na Vrhovni sud, Ustavni sud se tome smije i došli smo u fazu kad više nikome ništa nije sigurno, kad pravosnažno rješenje o određivanju pritvora Višeg suda ništa ne znači, kad svi treba da drhtimo od trenutka kada rješenje o pritvoru ode na produženje u Apelacioni sud, hoće li onoga mučenika unutra da snađe da stoji tamo tri godine ili da stoji samo po osnovama po kojima mu je pritvor određen. A to je prosto frapantno. To da se dešava u državi koja treba za dvije godine da uđe u EU, to je nevjerovatno. Ne znam da li ambasadori Kvinte čitaju to. Da li oni vide o čemu se radi. Da li može takvo pravosuđe sa takvim sudom, sudom u dijelu kada produžava pritvor, da uđe u EU“, pita se Piperović.
Takođe, kada postoje zakonski razlozi da se odredi pritvor po određenim tačkama ZKP-a, advokat je jasan – nije problem, neka se odrede.
„Ali kada ne trebaju, kada se dodaju bez ikakvog zakonskog osnova, to je tragično za bilo koje društvo. To je pravna nesigurnost, ugrožavanja elementarnih ljudskih prava. To je sve samo ne zakonitost. I ko to radi – radi onaj koji čuva zakonitost i pravdu u jednoj državi, a to je sud bilo koje nadležnosti“, zaključio je Piperović.

Piperović: Ljekovita odluka, sudija u dvije rečenice rekao – aman ljudi, ovo ne može

Poslanik Demokratske partije socijalista (DPS) Oskar Huter pozvao je ministra pravde Bojana Božovića da svojim autoritetom posreduje i pomogne ministru unutrašnjih poslova Danilu Šaranoviću kako bi dobio odgovor od Srbije koja se tiče pitanja državljanstva prvog čovjeka Skupštine Andrije Mandića.
- Sami znati koliko je ona Valtazara Bogišića ispravna: "Što se grbo rodi vrijeme ne ispravi". Sama situacija đe je neko izgubio državljanstvo Crne Gore nakon 2006. sticanjem državljanstva druge države bi, sve ono što je proisteklo iz takvog akta, učinila upitnim i, rekao bih, nelegitimnim. Molim Vas, baš zbog toga što se radi o državi gdje su naši zvaničnici persone grate... Tu možete da posredujete i da dobijete odgovor konačno - rekao je Huter danas u parlamentu.
On je na početku izlaganja poslao poruku koju su crnogorski navijači uputili sa tribina stadiona Pod Goricom u fudbalskoj utakmici sa Hrvatskom.
- U vrijeme eskalacije i povampirenja fašizma, kada bi trebalo da se bavimo anatomijom fašističkih ideologija, odavde želim poslati poruku koja postaje problematična u crnogorskom društvu: "Ustače, četnici zajedno ste bježalI". Pridružujem se našim navijačima i svima koji šalju takve poruke iz Crne Gore i pokazuju da država i dalje egzistira na tekovinama antifašizma - poručio je Huter.

Huter apelovao na Božovića: Pomozite Šaranoviću da dobije odgovor Srbije o državljanstvu Mandića

Umjesto Komunalne inspekcije, jutros je na vrata Danijele Mihajlović pozvonio gradonačelnik Podgorice Saša Mujović koji je zaslužan što jutros njenom sinu nije oduzet pas Medo.
Porodica Mihajlović doživjela tragediju kada je iznenada preminuo Danijelin suprug. Smrt oca ostavila je duboku prazninu, naročito u srcu dvanaestogodišnjeg Miodraga. Danijela je, po savjetu psihologa, kupila malog psa Meda, kao terapeutskog ljubimca njenog sina kako bi i uz njega probao da prebrodi bol i tugu.
Međutim, Komunalna inspekcija donijela je rješenje o oduzimanju psa, uz obrazloženje da pojedine komšija podnosi prijave zbog, navodno, učestalog laveža Meda.
Ubrzo je reagovao Mujović koji je zatražio od Uprave za inspekcijske poslove Glavnog grada da obustavu izvršenja rješenja kojim je od porodice Mihajlović trebalo da bude oduzet terapijski pas Medo.
Medo je ostao sa porodicom Mihajlović, a Mujović im je jutros lično pružio podršku i donio novogodišnje poklone.
- Za psa Meda praznici su došli ranije. Dok smo jutros čekali da li će se komunalna inspekcija pojaviti da oduzme Danijeli psa Meda (iako su rekli da neće, tu smo), primio sam poziv iz kancelarije gradonačelnika koji je izrazio želju da posjeti Danijelu, njenog sina i Meda, pruži im podršku i donese poklone za praznike. Medo ostaje sa svojom porodicom, srećan i razigran, profesor Mujović se uvjerio da Medo nije zlica nego srećan mali psić a Danijela sada vjeruje da ga niko neće oduzeti. Jedna tužna priča ima srećan kraj. Treba nam više priča sa srećnim krajem - objavio je na svom Fejsbuk profilu građanski aktivista Aleksandar Dragićević.
On se zahvalio gradonačelniku što se samoinicijativno odlučio na ovaj čin i uljepšao jednoj porodici dan.
- Hvala svima koji su iznijeli priču i stali uz Danijelu - zajedno smo spriječili jednu veliku nepravdu - poručio je Dragićević.
Video možete pogledati <a href="https://www.facebook.com/reel/1411726190611928">OVDJE</a>.