Ukratko, meritokratija je „oblik vladavine ili uprave u kojoj se vođe i drugi biraju i napreduju na položaju na temelju svojih zasluga ili sposobnosti”. Ukratko, meritokratija je u Crnoj Gori mit. Ukratko, meritokratija je laž na čijim su plećima 2020. na vlast došli najgori od najgorih. Ukratko, meritokratija ni do 2020. nije prebivala u Crnoj Gori. Ipak, nećemo otkriti Ameriku ako to kažemo, ali, možda ćemo ogoliti sve one laži koje je aktuelni režim prevalio preko usana dok je bio opozicija. Dok nije bio režim. Valjda se i semantika mijenja na putu od ulice do parlamenta, vlade i drugih sigurnih kuća režima. Meritokratija je sinonim za partitokratiju. Jeste, trebala bi biti njen antipod, ali kad god čujete „meritokratija“, znajte da je nema ni u tragovima. Znajte da onaj koji o njoj govori laže. Laže kao Urini pali borci i wannabe satiričari kad govore o zaslugama Dritana Abazovića. I sve to dok iz očaja podvriskuju kao Damjanov Zelenko, jer je njihov sponzor Abazović davna i ružna prošlost. Jedina zasluga ovog trgovca crnogorskim hramovima je zasluga koju slave njegovi beogradski patroni, jer je političkom prostitucijom na vlast doveo goli klerofašizam.
I zaista, ako je neko zaslužio spomenik za života, koji će inicirati Srpska crkva, a magijom svojih pregalačkih ruku, izraditi, recimo, Trinaestojulac Veljo Stanišić, u maniru kultnog i tajanstvenog nikšićkog Љ, onda je to Dritan Abazović. Sve te bajke o meritokratiji, koje su nam pred spavanje kazivali i Ura, i Demokrate, i DF, i svi ostali prvoborci i njihovi NVO saveznici, pali u bici za slobodu, nikad u stvari nijesu bile valjane bajke. Pisali su ih oni koji ne poznaju vještinu pisanja. Govorili su ih oni koji ne poznaju moć govora. Ali, po bajkopisce je srećna okolnost što su ih slušali oni koji niti o jednom, niti o drugom ne znaju ništa. Zato su u njih i vjerovali. No, nakon gotovo šest godina laži, takvih je sve manje. Iako o pisanju i govoru ne znaju ništa, ipak, sve više vjeruju vlastitim očima negoli lažima režima. A Ginisovi rekorderi u laganju, uprkos ostalim majstorima laži, ipak su Demokrate. Ovi hrabri borci protiv mafije, koji su s hrabrim Abazovićem kopljima ubijali aždahe, a onda opet jedni druge polivali kantama fekalija, najplastičniji su primjer patoloških lažova. Kako je moj dragi profesor Kilibarda često govorio: „Ko o čemu, noćna dama o poštenju“. Jeste, profesor Novak Kilibarda kojem fašisti nikad neće oprostiti što je okrenuo leđa zlu velikosrpskog nacionalizma, i isti ogolio do kosti.
Ali, vratimo se lažima i njihovim očevima. Takvi danas u tv emisijama više i ne skrivaju da je njihova meritokratija partitokratija. Da je partijska knjižica uvjerenje o sposobnosti i zaslugama. Valjda je i njima dojadilo da lažu. Da s teškom mukom uče napamet ono što im piše partijski guru Boris Bogdanović. I koliko god mantrali o DPS-u, svoje ništavilo ne mogu skriti. Porodični rodoslovi funkcionera Demokratske Crne Gore svaku laž o borbi protiv partijskog zapošljavanja raspršiće kao glavu maslačka. I uzalud silni napori da se prošlošću opravda sadašnjost. Jer, o toj prošlosti znamo sve. O štakorima bivšeg režima, koji su, iako im matematika nije bila poziv, pisali plus, ili minus, pored imena i prezimena. Znamo sve o štakorima u mjesnim zajednicama, u institucijama, koji su opominjali na svetu dužnost glasanja, a na protestima, kao dežurni učenik u razredu, bilježili ko je prisutan, a ko odsutan. Ali, zar priča o mizernom životu nekog partijskog aktiviste može poricati istinu o partijama koje danas vladaju? Zar se epska borba protiv bivšeg režima nije dogodila jer se Crna Gora davila u blatu partijskog univerzuma? Naravno da nije.
Naravno da je sve to bila samo još jedna laž. Niko se nije borio protiv nečega. Svi oni su se borili za nešto. I izborili. Osim korupcije, kriminala, partitokratije, nepotizma, čije su ljestvice podigli do nebesa, naši vladari, negdašnji revolucionari, uspostavili su diktaturu. U kojoj je zabranjena sloboda govora. U kojoj je sasvim u redu uhapsiti novinara koji nije po volji režimu. U kojoj je sasvim u redu satanizovati medije koje režim ne kontroliše. U kojoj nezakoniti direktor Javnog servisa, po diktatu režima, progoni one koje je sâm nekoliko godina unazad unaprijedio. To što danas progoni one koji su ćutali na progon Tanje Šuković, ne znači da treba ćutati na ovo što se njima događa. Njima ostavljamo ogledala, a nezakonitom direktoru stvarnost u kojoj će se jednog jutra probuditi. Bez političke moći koja poništava svaku odluku suda.
Uspostavio je aktuelni režim diktaturu u kojoj tužilaštva, sudovi i policija rade po nalogu vlasti. Po nalogu Demokratske Crne Gore i njihovih saveznika. To je, čini se, bajka u koju su vjerovali oni koji nijesu znali da mnoge bajke ipak nemaju srećan kraj. &nbsp;

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

thumbnail

Kolumne

Meritokratija po mjeri Demokrata

Prava slika današnje Crne Gore je „kulturna“ politika vlasti koju najlakše definišemo riječju postavgustovska. Kriterijumi po kojima se postavljaju čelni ljudi kulturnih ustanova sve su samo ne renomiranost i kompetentnost. Jedini kriterijumi su partijska, vjerska i nacionalna pripadnost. Da ne zaboravimo učešće u opskurantnim (pogledaj rječnik) litijama, retrogradnim manifestacijama svega najprimitivnijeg što Crna Gora može da izbaci. Da je to temelj i ontološko biće postavgustovske vlasti svjedoče namjere da se podižu spomenici lideru tih primitivnih uličnih metanija, koje namjeravaju da podižu širom Crne Gore, kao simbole mržnje prema Crnoj Gori, svemu crnogorskom, „brozomorno-montenegrinskoj ideologiji, koja se temelji na dukljanskoj mitologiji“. Ograđujem se ako nije tačno, ali sam čuo da su se dijelile i potvrde o učešću u litijama, kao buduće ulaznice za avanzovanje. Spomenici jednom popu diljem Crne Gore i jesu najbolja potvrda sunovrata Crne Gore, koja ne podiže spomenike znanju i nauci, već mantijašima i mraku.&nbsp; Biti dio civilizacije podrazumijeva poznavanje prošlosti na osnovu istorijskih artefakata, a ne guslarske mitomanije i popovskih izmišljotina. Aleksandar Solženjicin piše: „Da bi uništio jedan narod, moraš prvo saśeći njegove korijene“. Milan Kundera u „Knjizi ljubavi i zaborava“ piše nešto slično: „... prvi korak k uništenju jednog naroda jeste brisanje njegovog pamćenja … nađi nekoga da napiše nove knjige, proizvede novu kulturu, izmisli novu istoriju. Ta nacija ubrzo počinje zaboravljati što je i što je bila“.&nbsp; <h2>NEDODER NACIJA</h2> Nekadašnja slobodarska Crna Gora danas je poprimila kmetski karakter i čeka da joj neko drugi vrati ime i dostojanstvo. Ponavljači, vlasnici lažnih diploma, pridošlice iz raznih crnogorskih i okolnih pripizdina pišu nam istoriju, uče nas jeziku predaka, onima kojima je jezik prepun turcizama smetaju crnogorski italijanizmi, poklanjaju sebi crnogorske nacionalne nagrade za trivijalna i lažna, nepostojeća djela, preuzimaju nam nacionalne institucije praveći od njih seoske domove kulture. Prvi predśednik Crnogorskog centra PEN kluba, profesor Pavle Mijović, kada je uhapšen i ispitivan u zatvoru u Dubrovniku od policije zbog Belvederskih demonstracija 1936. ostavio je zapisano kako mu je policajac koji ga je ispitivao rekao: „Možda se zakon promijeni i dozvolimo rad vaše komunističke stranke, ali, ukoliko i dalje nastavite da se zalažete za crnogorsku naciju sve ćemo vas istrijebiti“. Meša Selimović je napisao da čovjek postaje slobodan svojom odlukom, otporom i nepristajanjem. Pokazalo se, ipak, da je crnogorska nacija nedoder i da kad su se prvi put Crnogorci mogli nacionalno izjasniti na popisu 1948. godine, oni su to masovno uradili. Problem sa bilo kojim identitetom je što se on stalno mora zalivati od strane političkih i društvenih elita. Ako vi to ne činite taj prostor će ispuniti drugi i, što kaže Kundera, ta nacija ubrzo počinje zaboravljati što je i što je bila. Crnogorski komunisti su se ponašali kao da je vrijeme stalo i da će vječito ostati takvo, da sve imamo u drugoj republici, da zato Crnoj Gori ne trebaju ni fakulteti, ni mediji, ni klinički centri, ni naučne ustanove, niti da je religija bilo kakav faktor u društvu. Padom socijalizma ostavili su Crnu Goru na izvolte uticaju velikopsrpskog nacionalizma i njegovom glavnom promoteru – Crkvi Srbije. Crkva Srbije sve vrijeme radi na tome da svetosavlje bude zajedničku teološka perspektiva crnogorskog društva, a srpski identitet istorijski kontinuitet. Kad se pogledaju podaci od popisa do popisa dobije se mjera njihovog uspjeha kroz period potonjih tri i po decenije. Ili, ako hoćete, pokazuje se inferiornost crnogorskog društva, nedostatak samopoštovanja i provincijalni karakter.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251123071156_ae092c010934e30260c0a25b3f0cb3a9ab379f9e5bf31ce9e80fa79c2aa9886c.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20251123071156_ae092c010934e30260c0a25b3f0cb3a9ab379f9e5bf31ce9e80fa79c2aa9886c" data-rendition-name="original" width="1200" height="710" loading="lazy" alt="Biblioteka"> <figcaption>„ESTETIKA“ PORTALA IN4S: Biblioteka „Radosav Ljumovićetv</figcaption> </figure>  <h2>ZADRUŽNI DOM</h2> Po statističkim podacima u Podgorici stanuje bezmalo pola Crne Gore. Za Podgoricu su dvije kulturne institucije uvijek imale veliki značaj, ako ne računamo nacionalno i gradsko pozorište. Biblioteka „Radosav Ljumović“ i KIC. Ako vi na čelo Biblioteke „Radosav Ljumović“ izaberete Slavicu Ilinčić, koja je sama po sebi antiteza kulture i promoter ideologije srpstva i svetosavlja kao temelja Crne Gore, koja je u biblioteku uvela „estetiku“ portala IN4S, a na čelo KIC-a harmonikaša, koji svojim vokalnim interpretacijama zasmijava čitav region, onda ste dvije više nego značajne institucije pretvorili u zadružni dom u Lebanama. I tu nema nikakve slučajnosti. Ideja i jeste da se sve institucije Crne Gore prilagode „estetici“ braće Mićović, Metodija i Krnje Jele, da se sroza na nivo najseljačkije pučke zabave najprimitivnijeg soja u Crnoj Gori, koji buja iz godine u godinu. Pa nama „Zavetnica“ vodi Filmski centar Crne Gore, zaboga?&nbsp; A onda nam Raonikije, tri puta sudski osporavani direktor RTCG, na mala vrata uvodi kampanju kako od malih mogu indoktrinirati buduće generacije ideologijom svetosavlja, srpske Sparte i junaštvom Pavla Đurišića. Pa još doveo svetosavskog stručnjaka za satanizam sa nesretnog Pravnog fakulteta. I to onaj isti Raonikije koji mi onako sa prosvijećenih visina održa lekciju da je on učinio više za demokratiju u Crnoj Gori i od mene i od Mila i od Ranka i čitave tadašnje vlasti. Biće da je u međuvremenu evoluirao od liberala i demokrate u protođakona Javnog servisa, jer je evolucija kod Crnogoraca postala nacionalni sport. Što reče onaj na televiziji „ja kad mi treba kažem da sam Srbin, a kad mi treba Crnogorac“! Eto, dotle smo stigli, sve se udarajući u junačke grudi, dičeći se sopstvenom junaštvu i čojstvu u prošlosti. <h2>&nbsp;PRODANE DUŠE</h2> Pošto ni mnogo veće države ne mogu izdržati toliki broj prodanih duša, riješio sam svaki put da poklonim po koju crticu iz istorije, nakon što sam predočio da su nam preci ginuli na Mojkovcu nizašto, jer nije bilo više nijednog Srbina kojem bi čuvali odstupnicu, već im je smješteno iz razloga koje napisa komandant Glavnog štaba crnogorske vojske, srpski pukovnik Petar Pešić, u beogradskoj „Pravdi“ od 9. maja 1925. godine: „Odnosno tvrđenje mojih kritičara, da sam savetovao pokojnom Kralju Nikoli da zaključi mir sa Austrijom, napominjem, da sam izneo u 'Ratniku' celu istoriju tog pitanja i nemam potrebe da ga ponovo izlažem. Sem toga nalazim da bi to bilo izlišno, jer su oni suviše slabi da shvate vojno-politička pitanja toga obima. Ali moram im postaviti ovo pitanje: jesu li ma kad razmišljali o tome, kakava bi situacija bila za celokupan naš narod, da Kralj Nikola nije uputio Franji Josifu onu depešu, i da je na Solunskom frontu pored Srpske Vrhovne Komande našla i Crnogorska Vrhovna Komanda, a po proboju ovoga fronta i ulaska u Otadžbinu pored Kralja Petra i Kralj Nikola?“ Ponavljaću vam ovo sve dok ne shvati i posljednja fukara kakve su namjere bile prema Crnoj Gori!  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251123071156_f2b83f9f9204bb7991a3504b9c8619c1e39d5b90c53f941882276c6c313903c4.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20251123071156_f2b83f9f9204bb7991a3504b9c8619c1e39d5b90c53f941882276c6c313903c4" data-rendition-name="original" width="1086" height="1579" loading="lazy" alt="tekst"> <figcaption>Petar Pešić tekst u „Pravdi“etv</figcaption> </figure>  Ne znam znate li ko je Jovan Đonović? On je uz Marka Dakovića jedan od najogorčenijih protivnika kralja Nikole od beogradskih studenata iz Crne Gore, učesnik u organizaciji više atentata na knjaza/kralja Nikolu. E pa taj Jovan Đonović piše, takođe u „Pravdi“: „On, koji misli, da nije Kralj Nikola uputio depešu Franji Josifu ne bi se kompromitovao u očima saveznika i svog naroda, da bi izveo nešto vojske i postavio je na Solunski Front i najzad sa njom ušao u Crnu Goru, - morao je, prirodno, utrošiti prilično vremena i spremiti dosta činjenica da se to desi. Idući za njegovim pisanjem ulazimo u njegovu misao, da je jedinstvo Crne Gore i Srbije bilo moguće: ako Kralj Nikola osramoti Crnu Goru predajom vojske, a sebe uprlja izdajstvom“. Čak je i on shvatio na koji način se jedino moglo izvesti „ujedinjenje“, kako ga zovu stručnjaci iz SNP-a, kad piše: „„Zar, onda nije jasno i laiku, da se g. Pešić nije mnogo starao da se ne desi sa crnogorskom vojskom ono, za šta se bojao da se ne dogodi srpskoj“?  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025112308110_b09368a04c996bf3fb5610c1d7f586564ee6bdf8f71aa68877908c8f1a215143.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="2025112308110_b09368a04c996bf3fb5610c1d7f586564ee6bdf8f71aa68877908c8f1a215143" data-rendition-name="original" width="530" height="829" loading="lazy" alt="tekst"> <figcaption>Jovan Đonović tekst u „Pravdi“etv</figcaption> </figure>  <h2>&nbsp;ODA CRNOGORCIMA</h2> Što se tiče Marka Dakovića, po kojem se zove orden koji predśednik Rajo dodjeljuje sopstvenim „velikanima“, on je bio poznat po učešću u atentatima na knjaza/kralja Nikole i po tome što je nakon Podgoričke skupštine ćerao po ulicama građane da pjevaju pjesme srpskom kralju Petru, ukoliko ne bi htjeli ubijao ih hicima iz pištolja. Pravi heroj uz Pavla Đurišića.&nbsp; Malo da se taknemo i francuske štampe, obzirom na sramnu ulogu Francuske u nasilnoj aneksiji Crne Gore. „La Revue Diplomatique“, Pariz, 30. novembra 1919. g. donosi tekst „4.000 Crnogoraca u srpskim zatvorima“: „Konferencija Mira optužuje neprijatelja za zločine, a u isto vrijeme dozvoljava da Srbija iste zločine vrši u Crnoj Gori ... Francuski narod i njegovo javno mnjenje su uz Crnu Goru. Ali, zašto neko u francuskoj vlasti ne uzvikne: Dosta je, prekinite sa davljenjem Crne Gore!? Ako je Francuska prijatelj Srbije, ne mora biti neprijatelj Crne Gore. čast Francuske je u pitanju... Naš je zahtjev: Francuska treba da učini da se Srbija evakuira iz Crne Gore i da Crna Gora bude Crnogoraca. ... Dičite se Crnogorci, jer plemeniti i civilizovani svijet i danas vidi i sa divljenjem i simpatijama prati vašu borbu i podvige protivu nebratske i izdajničke Srbije Karađorđevića, kao što je nekad slavio i divio se djelima vašim i vaših predaka kad se ginulo 'za krst časni i slobodu zlatnu'“. Eh, kao što je nekad ....

Slobodan Jovanović

KIC mijenja ime u KIČ

Neosporno je da bi članstvo Crne Gore u Evropskoj Uniji bilo izuzetno korisno za našu državu, po mnogo osnova.
Države-kandidati za to članstvo imaju obavezu da ispune brojne uslove kako bi zadovoljile kriterijume za ulazak u ovaj ekskluzivni klub.
Ono što se nerijetko i namjerno prenebregava od strane lokalnih političkih aktera u procesu učlanjenja individualnih država jeste činjenica da institucije EU nemaju svrhu, a nemaju ni želju, da uređuju unutrašnje političke situacije svojih potencijlnih članova. Briselska administracija je često i jasno deklarisala ovu svoju ulogu i poziciju.
Taj posao trebaju da rade institucije i politički subjekti u individualnim državama. Svako treba da rješava sopstvena unutrašnja pitanja jer je taj posao, pored ostalog, manifestacija suvereniteta država-članica.
Na žalost, jasni stavovi EU administracije po ovom pitanju nikada nijesu smetali političkim partijama da svojim građanima nude drugačiju i neosnovanu interpretaciju funkcije EU članstva i da to članstvo predstavljaju kao magični štapić kojim će se namah riješiti svi domaći problemi.
Istini za volju, članstvo u EU kreira okvir koji na duge staze može da bude određena motivacija lokalnim akterima da reformišu i izmijene domaće situacije koje vide kao problematične.
Ali taj okvir nije, sam po sebi, garant unutrašnjih reformi u državama-članicama, a pogotovo kada su u pitanju želje političke opozicije da smijeni vlast s kojom se ne slaže. Taj posao se mora uraditi “kod kuće” sopstvenim snagama.
Imajući ovo na umu, politički motivisan narativ o EU članstvu Crne Gore kao činu rješenja svih unutrašnjih problema i tenzija je, blago rečeno, neutemeljen.
To je prodavanje nade da će neko drugi riješiti naše domaće nevolje i promijeniti unutrašnju političku mapu na način koji preferiraju opozicione partije.
Insistiranje na promociji ovakvog neutemeljenog narativa pokazuje da opozicionim partijama koje ovu priču prodaju građanima, u stvari, nedostaju snaga i kapacitet da u svoju korist promijene domaću političku mapu.
Ovo je, takođe, tačka u kojoj se iznova naglašava potreba za istinskim osvježenjem domaće političke scene kako bi se djelatnici mogli, nakon decenijske pauze, vratiti istini i objektivnosti kao jedinim stabilnim temeljima društvenog progresa.

1250x600

1084x550

Sve će to EU “pozlatiti”!

21.11.
13:25h
U tekstu u "Vijestima", napisana je nepreciznost koja tretira razlog lišavanja slobode Vladana Ivanovića.
On je, ovo se ja obraćam mojoj drugarici Jeleni, uhapšen i pritvor mu je određen zbog osnovane sumnje da je blagajna "Master inženjeringa" uzela novac za stanove Zvicera, ali da ih nije kroz knjige "provela".
Kako je izmišljena nepostojeća blagajna (zbog čega blagajnik, naravno, nepostojeći lik, nije saslušan) desio se obrt.
Ivanović, nakon što je uhapšen Ranko Ubović, za koga se još utvrđuje da li je to taj Tigar (ovo kroz postavljanje pitanja svjedocima), a ja velim da jeste, a znam za jadac i Sky nebitnu poruku, postaje u opisu nove naredbe onaj koji krije vlasništvo preko svoje firme.
I blagajna je nestala.
Iako je Vlado zbog nje u pritvoru.
Pitaće se neki iole obrazovani pravnik - pa što se onda saslušavaju svjedoci u odnosu na njega? Kako oni znaju šta je on prikrio?
Tapetari su.
Nije mu određen pritvor da je prikrio imovinu Zvicera, već da je uzeo pare od Zvicera.
Ima još gore. I pored svega navedenog sada SDT traži tačku 4 za produženje pritvora. Kod Apelacionog suda.
Iako je sutkinja Kovačević kazala po prvi put u istoriji pravosuđa Crne Gore, da se na pravosnažno rješenje o određivanju pritvora ne može ništa novo dodati.
I ništa nije revolucionarno kazala, već citirala kolokvijalno znanje koje je skupa sa svima nama stekla na drugoj godini studiranja prava.
Ali, rekla je ljekovitu stvar.
Zna se da se ne može, ali se proba.
Ne bi li Apelacioni sud popustio. I iznova nekome napravio ćef.
To što bi time napravio krivično djelo, sada nikoga nije briga. A doći je dan kada će nekoga biti briga.
Uostalom, popustila je i Drinska divizija.
A sjećate se koliko sam prozivao onomad kada se tačka 4 dodala Lazoviću.
I tada se Sudski savjet stavio u zaglušak.
I Ministarstvo pravde.
A tek Vrhovni sud na čelu sa legendarnom A.V.
Zamislite da pitaju predsjednika Višeg suda, sudiju Vrhovnog suda A.V, ministra pravde, na ispitu sledeće pitanje:&nbsp;
Da li žalbeni sud po predlogu tužioca za produženje pritvora može na pravosnažno rješenje kojim je isti određen dodati novi osnov za njega?
I oni kažu - može.
Koju bi ocjenu ispitivač upisao u indeks iz krivično - procesnog prava ovim licima?
I sve tako.
I sve Boris do Dritana, via Momo Koprivica. Minus dva poslanika Demokrata.
Inače, Vlado je prečica do Tigra.
Kojeg bih ja držao sto godina u pritvoru ako upućeni iz medija, policije i tužilaštva stave ruku na srce i kažu da nijesu čuli kako skoro svi graditelji dio stanova prodaju za keš.
Znaju za to svi oni, ali ima jedna sitnica. Nijesu Tigrovi.
Kada se nađe da je Bemax prodao jedan jedini stan za gotov novac - ikada ikome, ili nađu da je Ranko Ubović, otac vlasnika, Bemaxa od nekoga uzeo gotovinu - neka ga ne puštaju iz pritvora.
Ovako, moraće.
Osim ako ne izmisle novi pritvorski osnov koji glasi:&nbsp;
Pritvor se može odrediti i onda kada je nekome ćef.
P.S. Od čuda niko ne zahtijeva da pojašnjava nego da nas začuđuje.

Zoran Piperović

Ajde, začudi se

Centralni koloseumi jednog društva oduvjek su bili savršena refleksija istog. Tako je i u toku meča sa Hrvatskom, stadion pod Goricom pokazao svima, šta je savremena Crna Gora. Da li smo te noći, u toku kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo, izgledali kao evropsko društvo? Utisak „evropskog“ nije ostavljala ni otužna atmosfera na stadionu. Evropska nije bila ni igra naše reprezentacije, koja upisala još jedan nespretni i težak poraz. Jedino što je ostavilo pečat civilizacije, bili su navijači Crne Gore!&nbsp;
Još jednom, sa tribina sa kojih obično dolaze huligani, naši navijači su nastupili kao diplomate! Vrijednosno i ideološki precizni, nošeni idejom svojih đedova – idejom antifašizma - navijači su crnogorskom establišmentu očitali lekciju! Istom onom establišmentu, koji nije procijenio da tako sjajnom gestu treba odati neku vrstu priznanja, aplauza ili počasti!
Može li jedna država zaista biti evropska ako u njoj ne postoji koncenzus oko osnovnih evropskih vrijednosti? Niti među građanima, niti među establišmentom? Kakva je to država, ako na njenim fudbalskim tribinama stanuju zdravije vrijednosti nego u njenim institucijama? I konačno, šta će za nas značiti ako nas u EU uvede politička klasa naspram koje su navijači superiorni poput poslanika iz Doma Lordova?
Ulaskom u EU, naša teritorija biće integrisana u nju. Ali, sa ovakvim društvenim i političkim trendom, mi ulazimo u takvu iracionalnost da smo, što bliži učlanjenju, sve dalji od evropskih vrijednosti! Što smo bliži datumu, mi sve više gubimo sopstvenu supstancu evropskog duha!
Kakvo ćemo to „evropsko društvo“ biti, ako ćemo i dalje služiti popovima, Mihajlovićima i Đurišićima?
U okviru ovog trenda, naša vladajuća politička klasa ponizno klima glavom pred međunarodnom zajednicom, istovremeno izdajući svaki „zavjet“ dat svojim biračima. Od velikih anti NATO-vaca, do boraca za otpriznavanje Kosova, danas ova klasa figurira poput neke guberbnije koja je po uzoru na Dodika, spremna da istrguje lične interese, a značke sa 4S zamijene zvjezdicama EU. Dok će oni ponizno klečati pred briselskim funkcionerima na domaćem terenu će, u domicilnom oboru, bacati šake zobi nacionalizma, šovinizma, primitivizma i ostale zobi, kako bi zadržali svoje biračko tijelo.
I po diktatu tog nauma, mi danas živimo političku realnost! A istina je na sasvim drugoj strani. Baš kao što su i oni koji su jednom skidali Miloševićev, danas će i ovi sadašnji skidati Vučićev šinjel, kako bi spašavali sopstvene interese! Ipak, zadržaće Vučićev model vladanja autokratije unutar zemlje, i servilnosti prema Zapadu.
U toj interesno-ideološkoj papazjaniji, navijači su nam poručili: NA OKUP CRNOGORCI! Ovim sloganom koji se, uzgred, nalazi na osnovnom dokumentu STEGE kao glavni idejni motiv, ja sam vidio poziv za ujedinjenje oko evropskih vrijednosti!&nbsp;
Uđimo u EU kao evropjeci, a ne kao invalidno društvo, koje će biti hospitalizovano samo zato što zbog „sistema malih brojeva“ ne može bilo kome da pravi problem u EU. U suprotnom, u evropskoj zajednici ćemo postojati kao neki mali špajz, gubernija bez identiteta i dostojanstva.
I kad u našem oboljelom društvu navijači očitavaju lekcije liderima, onda ih makar poslušajmo! Okupimo se svi oko Pokreta za evropsku i građansku Crnu Goru! Neka svaka naredna stadionska groznica odzvanja riječima svetog Petra Cetinjskog! Na Okup!

Stadionska groznica

19.11.
14:01h
Ne smijem da ti kažem, rekoh prijatelju, zašto nijesam komentarisao "ubij Srbina" ( svakog trećeg građanina u CG). Jer mi nećeš vjerovati.
Doduše, i sramota me od tebe.
Njemu nijesam, ali vama hoću.
Ničijoj se žrtvi ne bi obradovali ovdašnji Srbi kao mojoj. Makar od hrvatske ruke, papuanske, svejedno.
Ne bi im milije srpske žrtve bilo.
I to ne kriju.
I zato sada relaksiran, slušajući novu country muziku kroz izvedbu (opet ja po hrvatski) Codi Džonsona, Morgana Kalena, Rili Grina.
Ništa - Džoni Keš, Keni Rodžers. Okačili kopačke o klin.
Dakle, kao CG Srbina, smotali bi me oni prije nego li nostri fratelli Croati.
Prema kojima je policija odradila super stvar.
Kao pravi domaćini, nijesu ih snimali, priveli nadležnom sudu, zabranili ulazak u Crnu Goru.
Ispratili ih kao svatove.
Doduše, ne znam da li su na Debelom Brijegu ispalili hice u vazduh u znak oproštaja do sledeće prilike.
Tako bi i hrvatska policija uradila da na Maksimiru neko uzvikuje "ubij, ubij Hrvata".
Doduše, pretpostavljam, nijesam siguran, jer, oni nemaju tako ozbiljne službe bezbjednosti kao mi.
P.S: Politika je jedina djelatnost u kojoj sopstvene interese (p*kno i fotelja) možete predstaviti kao opšte, a da vam aplaudiraju.
Ovako.
I na stadionu pod Goricom.
P.S. 1: Strah od EU i komšija iz EU rađa s toga ravnodušnost prema nepodnošljivo odvratnom.
Najgori je strah, da te ne bude strah.

Svatovi

Poštovani profesore, doktore, docentu Veseline Drljeviću, predsjedniče Savjeta,
&nbsp;
Uvaženi Okrivljeni,
&nbsp;
Šta da Vam kažem?! Svakog dana u svakom pogledu bilježimo nekakav napredak I inovaciju. Evo, Dragan Koprivica izabran za direktora Doma omladine Budo Tomović, takozvanog KIC-a.
Šta je Koprivica, a mora bit direktor
E, falim te bože, pa smo I taj problem riješili i tu veliku ambiciju ispunili. To što je doktor Koprivica skoro pa vrsnik Buda Tomovića, nema veze. Mada… Kako je moglo da bude, ooodlično smo prošli! Šta bi da je profesoru doktoru ambicija bila da ode na Eurosong?! A da tekstopisac bude Bećir? Nema tog majčinog sina koji bi to spriječio.
A nije da nas I to zgibenije nije moglo zadesit. Koliko je samo oda doktor Koprivica Raoniću napisao, koliko je toplih riječi svakom Bobijevom građevinskom pothvatu posvetio. Koliko je cigli opjevao, koliko je laminata pohvalio… Nego, nas je bog pogledao, pa su ovi dragi ljudi što biraju direktora omladine, mudro promislili I doktora izabrali. Ne bi nam se drijemalo, da je bilo drugačije, sigurni budite.
Dakle, Koprivica zbrinut. Mašala!
Joanikijev “premijerski sat”
Nego, približava nam se još jedna godišnjica našeg Javnog servisa. Što bi rekao pjesnik – godine su prošle pune muka, a bogami da dodamo I fiskova. Petu godišnjicu već, u ime ove kuće, obilježava osoba koja se lažno predstavlja kao generalni direktor. I kako izgleda, kani tako I dalje. Ako se prisjetimo da je prije nekoliko dana, jedan od dvojice mitropolita, ničim izazvan, održao “premijerski sat” u udarnom terminu na RTCG, blagoslov za produžetak mandata već je dobiven! Da se ne lažemo, odlično zna Boris ko je na čelu prave Uprave za kadar. I sukladno tom poznaniju bira I zove sagovornike.
U emisiji koja se zove “Argumenti”, a više je bila “Naši talasi vašima u susret”, jedan od dvojice mitropolita, divno je zborio o smislu I besmislu, EU I položaju Crkve, bitku I nebitku, vjerskim školama I sličnim gorućim pitanjima našeg društva. Istovremeno, smireno I očinski, odgovarao je na nadasve provokativna pitanja buntovne mladosti, poput onog – da li je I zašto nije moguće ostati u svijest ako nijeste vjernik… I tako dalje I tome slično. Pritom, treba napomenuti, da je, kao što se moglo I zaključiti, pobunjena mladost u studiju, bila potpuno slučajno izabrana, što bi se reklo odokativno. Jedino, eto, možda se, prilikom odabira, insistiralo malo više da omladina prisutna u studiju, redovnost prisustva liturgijama nadredi pohađanju nastave. Eto, možda samo to. I nije se insistiralo da obuku mantije. Znači, maksimalno je poštovana ustavom garantovana sloboda garderobnog odabira!
Uglavnom, da sumiramo ovaj dio zapažanjem jednog mudrog građanina: “Ko misli da leleče - vakat mu je”!
&nbsp;
Programska šema svečarskog dana
&nbsp;
A, sad da predložimo, uvaženi Docentu, neke programske segmente koje bi valjalo realizovati na dan obilježavanja godišnjice RTCG.
*Predlažem da uređivački tim, zajedno sa menadžmentom, svečarski dan, umjesto kolegijumom, započne jednom liturgijom koja bi bila direktno prenošena na Prvom kanalu RTCG. Bio bi to lijep način izražavanja zahvalnosti onima koji su najzaslužniji za pozicije na kojima se nalazite. Mantije nijesu obavezne.
*Jutarnji program da otvori Andrija Mandić. Niko, kao on, nema takav osmjeh da nam poželi – Dobro jutro Crna Goro I odmah da pređe na pregled štampe. Gosti u studiju, za tu rubriku, dvojica mitropolita – Joanikije I Metodije. Da odmah znamo na čemu smo I šta nas čeka. Predložila bih da se u korpus glasila koja se prelistavaju uvrste I Svetigora, Slovo ljube, Sveviđe… Za tu, rekla bih, posebnu priliku, trebalo bi, radi bogatstva scenografije, ubačit I bronzu u obliku Pavla. Ako ne mogu da nađu onog što je pobjegao Metodiju, neka se izlije još jedna replika. Valjalo bi, da stoji između učesnika, kao važan detalj koji simbolizuje nagovještaj novih dana pomirenja.
*U okviru Jutarnjeg nezaobilazna je rubrika o stanju na putevima I cijenama nafte I benzina. Naravno, taj segment bi uredila I vodila Zdenka Popović.
*Pošto je bez igre I pjesme nemoguće zamisliti neki svečarski program, predložila bih da lakim plesnim korakom, u ritmu sambe, veliki studio optrči u nekoliko krugova Slađa Kaluđerović. Kad smo već kod muzičko-scenskog spektakla, kako da zaboravimo gore pomenutog doktora Koprivicu I tek sad prozvanog Milana Kneževića?!
*Priča o selu I poljoprivredi, uz neke male šale, bila bi rezervisana za ministra Jokovića. On će to odlično da iznese.
*Odmah, nakon njega, prelazimo na priču koja tretira novo doba. Tu već imamo spremnu rubriku. Jelena Nedović. Samo malo da uobliči već gotov rad – prije nekoliko dana je sa predstavnicima Kraljevine Saudijske Arabije imala koristan razgovor o razvoju I primjeni vještačke inteligencije u obrazovanju I zdravstvu. Ili… Ukoliko joj više odgovara, da ponovi izlaganje koje je već održala na nekom međunarodnom skupu – Rješavanje krize na Bliskom istoku. Bilo bi iznimno zadovoljstvo čuti ekspertsko izlaganje na jednu od ove dvije teme.
Lutajući i zalutali reporteri
*Nijesmo zaboravili ni javljanja uživo, sa terena. E, tu imamo dva lutajuća ili zalutala reportera, dvije komunikacijski iznimno vješte mlade nade – Vasilija Čarapića I Momčila Lekovića. Vasilije voli ekonomiju, pa neka trkne do pjace, neki pijačni barometar da uradi, a Momčilovom senzibilitetu više leži neka “crna hronika”. I, obavezno, da urade ankete sa građanima. Ako ih neko takne, neka zovu Šaranovića.
*Vremenska prognoza zaokružiće ovo prijepodnevno izdanje svečarskog TV programa. Branka Marković će, uz prigodan moleban, u ovom programskom segmentu zahvaliti bogu na kiši, suncu, snijegu I vjetru. Šta god da je, dobro je. Viša sila je u pitanju, pa da ne crnjačimo.
* Urednik I voditelj svih vijesti, tokom dana I noći, naravno bio bi Boris Bogdanović. Ako se zamori, kao zamjena uskaču Šaranović I Šćepanović. Vijesti svakako zahtijevaju malo adrenalinskog pretjerivanja, pa neka se išćejfe. Tu bi mogli malo I kostimografi da se iskažu, pa da recimo za Dnevnik u 19.30, urednik I voditelj, to jest BB, obuče kostim Supermena ili Spajdermena. Šta više voli.
Zvezde grand finala
*Popodnevni program, takozvani Raspašoj, vodio bi onaj jedan poslanik Demokrata što viče, ali ne mogu trenutno da se sjetim imena. E, tu bi svi, koliko ih ima u parlamentarnoj većini, mogli da kažu po nekoliko motivacionih rečenica – zašto je dobro da se oni i dalje žrtvuju na mjestima koja su ih zapala.
*Za kraj večeri malo humora i zabave. Voditelji: Milojko i Bečić. Ekonomski program, sektor bezbjednosti, male šale, dobar vic. Ionako to više niko ozbiljno ne doživljava, pa nemamo ni sinopsis. Neka to bude nekakvo praćenje toka (ne)svijesti učesnika. Baš nekako moderno, kako uostalom digitalni Milojko i analogni Bečić preferiraju - jedno jedinstvo suprotnosti.
I, grand finale - Veliki studio, svi učesnici, a Vi na podijumu, sa zdravicom i Bobijem, uz prigodan domaćinski govor i obavezan pozdrav - na mnogaja ljeta!
Završna scena - svi igraju i pjevaju.
Za moj pojam ovo je TOP!
Neka Vam bog podari mudrost i strpljenje, blagodarim.
&nbsp;
Tanja Šuković, generalni direktor RTCG ( kad može Bobi tako da se potpisuje, mogu vala i ja)

Ko misli da leleče - vakat mu je!

“Zašto ovo skandiranje nije “navijački folklor”, nego civilizacijska poruka? Zato što se nije pjevalo protiv naroda – nego protiv ideologija. Zato što se nije urlalo da se nekoga ubije – nego da se podsjeti šta je istina. Zato što to nije bio urlik rulje – nego civilizacijski glas antifašističke Crne Gore koja zna ko je i šta je. &nbsp;Svaka vam čast navijači!”
Sinoć se pod Goricom desilo nešto što se ne može izmjeriti ni rezultatom, ni statistikama, ni udarcima na gol. Ne ne radi se direktno o fudbalskoj utakmici Crne Gore i Hrvatske. Desilo se ono što se u ovim krajevima dešava rijetko – tribina je progovorila istinu: ljudsku, čojsku, antifašističku – čistu kao majska zora.
Jer, vidite… Kad zapadna tribina zapjeva “Za dom spremni”, kad s južne strane krene huk “Ubij Srbina”, kada se iz vreće historijskih otrova izvadi poruka “nećemo oprostiti Dubrovnik”, onda se čovjek zapita u kakvom smo to vremenskom procjepu ostali zarobljeni. Koliko smo daleko odmakli od fašističkog mraka prošlog stoljeća i koliko se brzo možemo vratiti u njega.
Ali onda se desi istinska Crna Gora koju volimo.
Ne samo država.
Ne samo nacija.
Nego ideja koja sve nadilazi.
A ta ideja je sinoć na sjevernoj tribini uzvratila ne mržnjom, nego lekcijom:
„Ustaše, četnici – zajedno ste bježali!“
Nije to bila psovka.
Nije to bilo navijačko nadgornjavanje, niti provokacija.
To je bio istorijski podsjetnik, precizniji od mnogih udžbenika, skuplji od mnogih rentanih komisija, mudriji od mnogih političara. Od svih da se ne lažemo.
To je bio glas male, prkosne zemlje koja je preživjela sve – od okupacija do izdaja, od pokušaja brisanja do pokušaja prekrajanja – i opet, uporno, tvrdoglavo, beskompromisno stoji na jednoj jedinoj strani: strani čojstva. Glas iz usta fudbalskih navijača koji vole svoju zemlju ali ne mrze druge.
Zašto skandiranje nije “navijački folklor”, nego civilizacijska poruka?
Zato što se nije pjevalo protiv naroda – nego protiv ideologija.
Zato što se nije urlalo da se nekoga ubije – nego da se podsjeti šta je istina.
Zato što to nije bio urlik rulje – nego glas antifašističke Crne Gore koja zna ko je i šta je.
Jer Crna Gora je jedina zemlja na ovim prostorima koja je fašizam porazila dva puta.
Jedina koja je stala u red pravih, iskrenih antifašista.
Jedina koja, čak i kada je sama raskomadana, opljačkana i politički izubijana, nije odustala od fundamentalnih ljudskih vrijednosti.
I zato, kada su crnogorski navijači uzvratili onako kako samo oni znaju — precizno i plemenito — to nije bio hir. Nego djelo prema vlastitoj savjesti.
To je bila Crna Gora u svom najčistijem obliku.
Zato su veliki crnogorski navijači. Zato komotno mogu biti kulturno dobro Crne Gore. I jesu!
Jer Crna Gora ima svoje svetinje:
Lovćen.
Njegoša.
Partizane.
Bunu protiv okupatora.
Ima svoju slobodu i nezavisnost kao jedine bogomdane i izborene religije.
Ali sinoć je pokazala da ima još jednu svetinju:
navijače koji ne prodaju obraz za tri rime i dvije konzerve nacionalizma.
Ima navijače koji, kada se sa suprotne strane urlaju pjesme iz 1941, ne odgovaraju hitovima iz 1942, nego rečenicom o zajedničkom bježanju ustaša i četnika, saradnika i saveznika u fašizmu.
Ima Crna Gora navijače koji umiju biti glas pameti u moru ludila.
Navijače koji znaju da je fašizam grob za sve nas, bez obzira na zastavu.
Navijače koji su svjesni da taj fašizam nikad nije bio “naš”.
I zato su sinoć bili veliki.
Ne zato što su nadvikali nekoga.
Nego zato što su nadrasli nekoga.
Zato što nisu pali na jeftini šovinizam.
Zato što nisu poklekli pred mržnjom.
Zato što su ostali ljudi.
Crnogorska tribina – posljednja tvrđava razuma na Balkanu
Na Balkanu, gdje se navijačke skupine nerijetko pretvaraju u paravojske, gdje se ideologije nasljeđuju kao prezimena, gdje se mržnja uči još prije prvog mliječnog zuba – sinoć je sjeverna tribina pokazala nešto što je toliko jednostavno, a toliko revolucionarno:
Ne mora se uzvratiti mržnjom.
Može se uzvratiti istinom.
Može se uzvratiti čistim, nepatvorenim crnogorskim čojstvom.
To može samo Crna Gora.
Ona mala, prkosna, gromovita.
Ona što zna biti veća od svih svojih planina i veća od svih svojih rana.
Zato, kapa dolje crnogorskim navijačima
Jer su pokazali da tribina može biti kulturno dobro.
Da navijač može biti primjer.
Da masa može biti plemenita.
Da domovina može biti časna.
I zato neka se zna:
Sinoć je, pod Goricom, pobijedila Crna Gora.
Ne na semaforu. Ne po rezultatu.&nbsp;
Nego u časti.
U kulturi.
U onome što se ne može izbrojati ni izmjeriti.
A to, moj dobri svijete, vrijedi više od svakog gola.
P. S.
Ko se naljuti – sam se prepoznao; ko se poistovjeti – takođe se sam prepoznao.
A ko nam onda ostaje?&nbsp;
Ona istinska građanska, antifašistička Crna Gora sa svojim genijalnim navijačima koji su održali ne samo navijačku, nego i povijesnu lekciju srpskim i hrvatskim nacionalistima jednom jedinom rečenicom.

Ustaše i četnici, zajedno ste bježali – genijalna poruka crnogorskih navijača

Desilo se nešto što ne prestaje od avgusta 2020. i ustoličenja “oslobodilačko”-osvetničke koalicije na vlasti u Crnoj Gori. Oslobodilačke od svega što karakteriše državu, osvetničke prema svemu crnogorskom. Naročito prema većinskom crnogorskom narodu, kao i prema manjinama, time i prema državi Crnoj Gori. Maligni beogradski velikodržavni projekat preko svojih službi i marionetske i uslužne vlasti u Podgorici konstantno, uporno na razne načine urušava ustavno-pravni poredak naše zemlje.
Narušavanje odnosa sa susjednim državama, svim osim sa jednom, Srbijom, je jedan od najubojitijih načina obesmišljavanja nezavisnosti i suverenosti. BiH, Kosovo i naročito Hrvatska su posebno na meti. U kontinuitetu, bez predaha napada se sve što ne liči na u Beogradu osmišljeni i zacrtani “srpski svet”. I sredstva se ne biraju.
Sinoćnji divljački napad na mirne navijače Hrvatske samo je posljednji u nizu sličnih incidenata. Isto je već viđeno i prema Bošnjačkoj, Albanskoj, Romskoj populaciji. Nedavno i Turskoj.
Očigledno dobro organizovana grupa huligana sinoć je izvela očekivani napad na navijače Hrvatske. Očekivani za svakog, osim za crnogorske službe bezbjednosti. Koje su i ovog puta zatajile. Zatajile ili svjesno “zažmurile”, ne bi li se dodvorile nalogodavcima iz Beograda. Jer se nakon incidenta, sa pravom, očekuje reakcija Zagreba. To je upravo ono što “srpskom svetu” treba. Reakcija važne i prijateljske zemlje, koja bi trebalo najdirektnije da uspori crnogorski ubrzani put ka punopravnom članstvu u EU. Kao i da Crna Gora pokvari odnose sa svim državama u okruženju osim sa Srbijom. Bolje reći sa uzdrmanim destruktivnim režimom u Beogradu.
Ovakvim “propustima” najmanje se doprinosi dobrim odnosima sa Crnoj Gori bliskim srpskim narodom. Već upravo obrnuto, doprinosi urušavanju ugleda Crne Gore. A korist jedino ima “bolesnik sa Dunava”, kao i dijelovi sluganske anticrnogorske vlasti.

Zašto je očekivani napad na hrvatske navijače "iznenadio" bezbjednosne službe CG

Mogla se očekivati neka novost čim je na sva medijska zvona najavljeno da će legalni mitropolit Joanikije gostovati kod nelegalnog direktora Javnog servisa Raonikija, alijas Borisa Raonića. &nbsp;&nbsp; Očito, imali su zajednički interes. &nbsp; JA TEBI, A I TI MENI Tri puta nelegalno izabranom direktoru RTCG Borisu Raoniću bilo je karijerno bitno da se pokaže i dokaže pred Andrijom Mandićem koji ga i drži u direktorskoj fotelji. Zato je, po nalogu, dao mikrofon mitropolitu Crkve Srbije, obezbijedio mu medijsku pozornicu i bogobojažljive studente. &nbsp; I, naravno, obećao mu da - neće biti teških pitanja. A Joanikiju Mićoviću, koji je do skora bio jedini mitropolit u Crnoj Gori, bilo je očajnički važno da sada, baš sada nakon imenovanja Metodija Ostojića za mitropolita, pokaže i dokaže kako Metodije - iako je Spajićev ujak i Porfirijev miljenik - neće biti prvi i najvažniji mitropolit, nego drugi i manje važan mitropolit. &nbsp; I, naravno, Joanikije je za ustupljeno vrijeme na Javnom servisu obećao Raoniću protivuslugu: da će da saopšti neku važnu novost. &nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp; I stvarno - bi novost. Joanikije je ekskluzivno obznanio da se Mitropolija crnogorsko-primorska sprema za uvođenje vjerske nastave: ,,osposobljavamo mlade teologe i sveštenike da bi sjutra, kada dođe to vrijeme, mogli da popune sva ta mjesta po osnovnim i srednjim školama ukoliko se uvede vjeronauka“. E, sad, ko sve sprema buduće teologe i sveštenike za učitelje vjeronauke ostala je – crkvena tajna. &nbsp; Valja se samo nadati da se u to neće mnogo plekati sam Joanikije. Jer, od ponavljača iz nikšićke gimnazije i beogradskog studenta sa apsolvenstkim stažom od čak 35 godina - ne očekuje se baš da bude edukator budućim edukatorima vjeronauke. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251117181136_c0c4dd6a14d9449487823a7b3f58e15f4db1b3c7e106f2f797a2021e37ae05d3.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20251117181136_c0c4dd6a14d9449487823a7b3f58e15f4db1b3c7e106f2f797a2021e37ae05d3" data-rendition-name="original" width="1000" height="666" loading="lazy" alt="AKCIJA POLITIČARA I CRKVE SRBIJE: Ilustracija "> <figcaption>AKCIJA POLITIČARA I CRKVE SRBIJE: Ilustracija(Photo: UGC )</figcaption> </figure>  SPREM’TE SE, SPREM’TE - VJEROUČITELJI Mada, po onome što je sve ispričao na Javnom servisu, reklo bi se da je - baš Joanikije glavni čovjek za uvođenje vjeronauke u crnogorksim školama. &nbsp; Pa zato tvrdi, ponovo ga citiram, ,,da se bez vjerskog obrazovanja ne mogu razumjeti istorija, arhitektura, kultura, književnost...“ Nije poznato kako je mitropolit Crkve Srbije našao blisku vezu vjeronauke sa, recimo, arhitekturom ili kulturom, ali sasvim je sigurno da će – oni sveštenici koje Joanikije bude rukopoložio na nastavnike u osnovnim i srednjim školama u Crnoj Gori - propovijedati lažnu istoriju. Jer tako nalaže dogma Crkve Srbije. Počev od učenja da je Crna Gora srpska država, da je Srpska pravoslavna crkva stara 800 godina iako je zvanično oformljena pod tim imenom 1920. godine ukazom regenta Aleksandra Karađorđevića, sve do ove savremene istorijske karikature da su četnici bili oslobodioci. &nbsp; Ili one sramne istorijske podvale: da je četnički koljač Pavle Đurišić – nosilac Hitlerovog gvozdenog krsta, koji je po sopstvenim pismenim priznanjima pobio i zaklao više od 8.200 ljudi – bio ,,veliki junak nepobjedivog karaktera“. &nbsp; I ne samo što će Joanikijevi vjeroučenici propagirati lažnu istoriju, oni neće &nbsp;znati ništa o ustavu i zakonima. Jer, kada mitropolit Joanikije na Javnom servisu ustvrdi da pravo na vjeronauku omogućava međunarodno pravo, Ustav Crne Gore i crnogorski zakoni, onda dokazuje da ne zna ništa o međunarodnom pravu a da &nbsp;– ili nije čitao crnogorski &nbsp;Ustav i crnogorske zakone – ili mu ih je neko pogešno pročitao. &nbsp; Da li je, dok je decenijama pokušavao da završi Filozofski fakultet, Joanikije Mićović uopšte slušao, svakog jutra na radiju, velikog aforističara, legendu Beograda, Duška Radovića? &nbsp; Da jeste, valjda bi se prepoznao u onoj Duškovoj poznatoj: ,,Oni koji mnogo znaju, malo govore. I obrnuto, najviše govore oni koji ništa ne znaju. To ima veze – jer samo razmišljanje može čovjeka spriječiti da govori." A mitropolit Crkve Srbije baš mnogo, mnogo govori. &nbsp; VELIKOSRPSKI PROJEKAT &nbsp; Ali, to što mnogo govori bez osnova i pozivanja na zakone i Ustav, ne znači da čelnik Crkve Srbije u Crnoj Gori govori tek tako, napamet... &nbsp;&nbsp; Priča o uvođenju vjeronauke, samo je još jedan pritisak na vlast u Crnoj Gori da uvede vjeronauku. I to je neka vrsta političke ironije, političkog sarkazma koji živi i u kojem se guši današnja Crne Gore: pritisak na vlast se odvija - u dogovoru sa dijelom vlasti?! &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251117181132_0c49d0336281ab059fef018bf4683f7d2408b8c0fa80d144084c3ea8ff358797.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20251117181132_0c49d0336281ab059fef018bf4683f7d2408b8c0fa80d144084c3ea8ff358797" data-rendition-name="original" width="1586" height="874" loading="lazy" alt="NEPISANI DOGOVOR: Andrija Mandić, Joanikije Mićović i sveštenik Crkve Srbije kao držač mikrofona"> <figcaption>NEPISANI DOGOVOR: Andrija Mandić, Joanikije Mićović i sveštenik Crkve Srbije kao držač mikrofona(Photo: UGC )</figcaption> </figure>  Jasno je: mitropolit Mićović koji slavi četničke komandante ima nepisani dogovor sa četničkim vojvodom Mandićem, predsjednikom crnogorske Skupštine o ulasku Crkve Srbije sa vjeronaukom u javne škole Crne Gore. &nbsp; Jasan je i cilj: da se ulaskom sveštenika u javne škole što više novih generacija &nbsp;indoktrinira velikosrpskom politikom koju Crkva Srbije vodi i sprovodi u Crnoj Gori. To je samo djelić plana, krupnije slike projekta preoblikovanja Crne Gore od građanske u državnu zajednicu koja će – onako obezličena i bez crnogordskog identieta - biti pretvorena u stalni dio, ,,srpskog sveta“. &nbsp; Aprila ove godine na skupštinskom Odboru za prosvjetu i nauku nije &nbsp;bilo većine da se inicijativa o uvođenju vjeronauke u škole proslijedi Vladi Milojka Spajića na dalje razmatranje. Tada su za uvođenje vjeronauke glasali poslanici Mandićeve Nove srpske demokratije Andrije Mandića i Demokrata Alekse Bečića i to nije bilo dovoljno jer Spajićev PES ipak nije dao ,,zeleno svjetlo“. Ali, očito da se akcija obnavlja. Sadašnja najava Joanikija Mićovića, baš na Njegošev dan, i baš sa ciljem da se ponovo otvori priču o uvođenju vjeronauke u crnogorske škole dokaz je da Crkva i srpske stranke, prevashodno Mandićeva Nova srpska demokratija, Kneževićeva Demokratska narodna partija i Bečićeve Demokrate žele da stvari istjeraju do kraja. Nakon što su obesmislili logotip Skupštine stavljajući u logo zgradu Zetske banovine kada Crne Gore nije bilo kao države, pošto su krenuli u legalizaciju crkve na Rumiji i rušenja hiljadugodišnjeg kulta suživota svetog Vladimira, kada već obećavaju povratak Karađorđevića kapele na vrh Lovćena, kao završni čin obilježavanja teritorije, baš onako kako to rade predatori. &nbsp; Sada se govori o đeci koja treba i moraju da uče vjeronauku, želi se čitavo crnogorsko školstvo pretvoriti u jedan veliki Ćacilend da bi se tako stvorile generacije koje neće imati svijst o sopstvenoj istoriji. A kome se otme budućnost, otima mu se i prošlost. &nbsp;&nbsp; I sada je ključno pitanje: ima li građanska Crna Gora dovoljno snage i kuraži da se suprotstavi toj ideji preoblikovanja Crne Gore. &nbsp; <div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3DWcmp4FG0shY&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>

Draško Đuranović

Utjerivanje vjeronauke u škole - stvaranje crnogorskog Ćacilenda

Narodna skupština Slovenije odobrila je Ustavni zakon o izmjeni trećeg poglavlja Ustava sa 67 glasova za i jednim protiv, na osnovu kojeg će se pravo plaćanja gotovinom upisati u Ustav.
Inicijativu za to dalo je udruženje „Povezani smo”, koje je u novembru 2023. godine Narodnoj skupštini predalo 56.267 potpisa za unošenje ovog prava u Ustav. Očekuje se da će Narodna skupština zakon proglasiti 1. decembra, prenosi SEEbiz.eu.
Kako objašnjavaju iz udruženja, cilj je jasna zaštita fizičke gotovine. Prema njihovom uvjerenju, pojam gotovina uvijek se mora odnositi na novac u fizičkom obliku. Time se sprječava da se digitalni oblici novca, poput elektronskog novca, kriptovaluta ili digitalnog eura, u budućnosti tumače kao gotovina.
Ustavna komisija Narodne skupštine zatim je pripremilo radni tekst predloga ustavnog zakona. Nakon odobrenja, Ustavu će biti dodat novi član 74, koji će glasiti da svako ima pravo da koristi gotovinu u bankarskom i drugom pravnom prometu, u skladu sa zakonom.
Za odobrenje je bila potrebna dvotrećinska većina svih poslanika. Poslanici su, između ostalog, naglasili važnost gotovine u kriznim situacijama i sa aspekta zaštite privatnosti.
U tom procesu vlada je skrenula pažnju na pravne aspekte koji se tiču isključive nadležnosti Evropske unije u području monetarne politike. Stoga je pozdravila odluku skupštine da najnoviji prijedlog pošalje Evropskoj centralnoj banci (ECB) na mišljenje, te činjenicu da je ECB prepoznao glavni cilj prijedloga, a to je jačanje dostupnosti i prihvatanja gotovine u Sloveniji.
- Ovo je pravo koje uživa široku javnu i političku podršku te ima značajnu simboličku i praktičnu vrijednost - naglasila je državna sekretarka u Ministarstvu finansija Gordana Pipan.

Slovenija korišćenje gotovine upisala u Ustav

Maloljetna Nikolina Vulikić (13) iz Podgorice, čiji je nestanak prijavljen sinoć nešto nakon ponoći, pronađena je živa i zdrava, potvrđeno je Portalu ETV iz Uprave policije.
Policijski službenici Odjeljenja bezbjednosti Podgorica, koji su od trenutka prijave intenzivno tragali za djevojčicom, nakon niza preduzetih aktivnosti locirali su je u naselju Preko Morače i bezbjedno vratili porodici.
Nikolina je prethodno posljednji put viđena u okolini Tuškog puta, u blizini zgrade Čelebića, što je pokrenulo hitnu potragu policije i apel građanima da pomognu informacijama.
Iz Uprave policije zahvalili su građanima na saradnji i brzoj reakciji.

Pronađena djevojčica Nikolina Vulikić

Pored elemenata neophodnih za pravedan i trajan mir i suverenitet Ukrajine, svaki sporazum mora uključivati povratak ukrajinske djece koju je Rusija otela, poručila je predsjednica Evropske komisije Ursula fon der Lajen.&nbsp;
"Nećemo se smiriti dok se svako od njih ponovo ne ujedini sa svojom porodicom, u svom domu", navela je Fon der Lajen.&nbsp;
Predsjednica Evropske komisije poručila je kako svaki "vjerodostojan" mirovni plan mora "zaustaviti ubijanje", a istovremeno "ne sijati sjeme budućeg sukoba".&nbsp;
U izjavi se ističu tri ključna elementa koja Komisija smatra neophodnima.
Prvi je da se ukrajinske granice ne mogu mijenjati silom.
Drugi uslov je da se ne nameću ograničenja ukrajinskim oružanim snagama koja bi zemlju učinila "ranjivom na budući napad".
Kao treće, "centralna uloga" Evropske unije u osiguravanju mira za Ukrajinu "mora biti u potpunosti sprovedena", s krajnjim ciljem da se Ukrajina "na kraju pridruži Uniji".

Fon der Lajen: Nećemo se smiriti dok svako ukrajinsko dijete koje je Rusija otela ne bude sa porodicom

Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski izjavio je danas da su ukrajinski, američki i evropski timovi u bliskom kontaktu na razgovorima u Ženevi, i da se nada da će "biti rezultata".
- Krvoproliće mora biti zaustavljeno i moramo osigurati da se rat nikada više ne rasplamsa. Čekam rezultate današnjih razgovora i nadam se da će svi učesnici biti konstruktivni. Svima nam je potreban pozitivan ishod - rekao je Zelenski u objavi na platformi X, prenosi Rojters.
Šef ukrajinske delegacije na pregovorima u Ženevi Andrij Jermak, koji je i šef kabineta Zelenskog, je potvrdio da je ukrajinska delegacija počela svoj rad u Ženevi, gdje se danas razgovara o predloženom mirovnom planu Vašingtona za Ukrajinu.
- Generalno, za danas je planiran niz sastanaka u različitim formatima. Nastavljamo da radimo zajedno kako bismo postigli održivi i pravedni mir za Ukrajinu. Sljedeći sastanak biće sa delegacijom Sjedinjenih Američkih Država. Mi smo veoma konstruktivni - kazao je Jermak u objavi na platformi X.
Savjetnici za nacionalnu bezbjednost zemalja E3 - Francuske, Njemačke i Velike Britanije danas se u Ženevi sastaju sa zvaničnicima Evropske unije, Sjedinjenih Američkih Država i Ukrajine kako bi razgovarali o američkom prijedlogu mirovnog plana za Ukrajinu.

Zelenski o razgovorima u Ženevi: Krvoproliće mora biti zaustavljeno

čelnik cetinjske policije u vrijeme zločina u Medovini, Dalibor Šaban potpisao je dopis kojim se filijala MUP-a na Cetinju obavještava ,,da je protiv Vuka Borilovića podnešena krivična prijava zbog nasilničkog ponašanja, kao i da je osim toga dato i neko usmjerenje da se postupa u skladu sa Zakonom o oružju“.
On je to saopštio juče na suđenju bivšoj načelnici filijale MUP-a Cetinje Oliveri Krivokapić, optuženoj za nesavjestan rad u službi, odnosno za nepokretanje upravnog postupka da se Boriloviću oduzme oružje, za koje se kasnije ispostavilo da je koristio da izvrši masakr u Medovini, kada je ubio deset osoba, među kojima i dječake Marka i Mašana Martinovića.
Prema riječima Šabana, kao kontakt osoba naveden je Aleksandar Džaković (takođe službenik policije na Cetinju).
Dodao je da su mu kolege rekle da je praksa bila da se obavještava filijala iako to nije obavezujuće zakonom.
On je na pitanje zastupnice optužbe zbog čega se takvo obavještenje slalo filijali, kazao da je razlog ,,to što je Borilović imao oružje sa oružanim listom, ali kako je protiv njega podnešena krivična prijava za nasilničko ponašanje samim tim stekli su se uslovi za pokretanje upravnog postupka za privremeno, ili, nakon završetka krivičnog postupka, trajno oduzimanje vatrenog oružja“.
Ispričao je i da je svako oduzimanje oružja u legalnom posjedu protivpravno, kako od strane tužioca tako i od strane policije, osim ako je oružje bilo sredstvo za izvršenje krivičnog djela. U tim slučajevima policija i tužilaštvo su u obavezi da oduzmu oružje, koje postaje predmet krivičnog, a ne upravnog postupka“.
- U predmetu koji je formiran protiv Vuka Borilovića zbog krivičnog djela nasilničkog ponašanja, oružje je bilo i trebalo da bude predmet upravnog postupka, a kroz izviđaj je to i utvrđeno - kazao je Šaban.
Na pitanje advokata da li smatra normalnim da se nekome ko je osuđivan za nasilničko ponašanje, sa elementima teškog nasilja, izda dozvola za oružje, Šaban je kazao da bi to pretpostavilo da se filijala oglušila o negativnu procjenu datu od UP.
Nekadašnji šef policije na Cetinju, pored ostalog, kazao je da mu nije poznato da li je vršen pretres stana Vuka Borilovića, u slučaju optužbi za nasilničko ponašanje u julu 2021. godine, kada je Borilović prvo gađao kamenicama kuću Marka Lagatora, a nakon toga mu i metalnom šipkom polomio auto. Policija je tada podnijela krivičnu prijavu protiv Borilovića, zbog ,,nasilničkog ponašanja i nanošenja štete“. Tada je utvrđeno da je Vuk Borilović posjedovao oružje, koje nije pronađeno prilikom pretresa njegove kuće.
- Ne mogu se sjetiti da je pretres vršen, a ako jeste nije pronađeno oružje jer je onda bilo dobro sakriveno - kazao je Šaban.
Prema njegovim riječima to oružje i nije bilo u nadležnosti policije nego u nadležnosti drugog organa, jer nije predmet krivičnog već upravnog postupka. Šaban nije naveo o kojem drugom organu je riječ.
Na pitanje da li je postupanje policije bilo zakonito u slučaju kada Oliveri Krivokapić nije dostavljena službena zabilješka, Šaban je kazao da je sama krivična prijava i više nego dovoljna za pokretanje ili dalje preduzimanje radnji i mjera iz nadležnosti filijale jer krivična prijava sadrži ozbiljnu strukturu dokaza, a posebno što izviđajem rukovodi tužilac, te samim tim krivična prijava dobija dodatnu snagu, dokaznu, pravnu i bilo kakvu drugu u odnosu na subjektivnu službenu zabilješku, jer je veći stepen pouzdanosti.
Optužena Krivokapić pitala je svjedoka zašto nije podnešena krivična prijava protiv nje jer nije postupila po obavještenju, na što je Šaban odgovorio da policija nije raspolagala operativnim podacima.
- Policija nije raspolagala operativnim podacima da u konkretnom slučaju nije preduzeto ništa u skladu sa obavještenjem, a da smo raspolagali sa tim informacijama policija bi obavijestila neki drugi organ, prvenstveno tužilaštvo - odgovorio je Šaban nekadašnjoj šefici filijale MUP-a na Cetinju.
Šaban je takođe kazao i da se događaja iz jula 2021. godine, kada je Borilović počinio djelo nasilničkog ponašanja, ponovo sjetio tek nakon što je ovaj izvršio masakr u Medovini.
- Tada sam uzeo predmet da listam i provjeravam što je urađeno. Teško se mogu sjetiti koliko je često slučaj na Cetinju da se dešavaju takvi događaji, a što se može provjeriti kroz evidenciju krivičnih djela, pa se može utvrditi koliko je to često - kazao je Šaban dodavši i da je nakon dešavanja u Medovini pitao za spis u kojem je postupak izdavanja dozvole za posjedovanje oružja Vuku Boriloviću, te da je dobio odgovor ,,da je u odnosu na Borilovića rađena provjera, koja je proslijeđena upravnim poslovima“, ali i da se sada ne može sjetiti da li je ta provjera bila pozitivna ili negativna.
<h3>Tvrdi da niko nije uticao na njega</h3>
Na pitanje da li ga je neko pozvao nakon događaja u julu 2021. godine, da se Vuku Boriloviću ne oduzme oružje, Šaban je negirao i dodao da nikakav uticaj nije na njega vršen ni da nešto uradi ni da ne uradi.
- Ne sjećam se da je postojala operativna informacija, a da je postojala toga bih se sjetio, jer se i te kako interesujem za svaki predmet. Ne mogu se sjetiti da li su konkretno rađene provjere, jer za provjere za koje me vi pitate rade se u trenutku izdavanja dozvole za posjedovanje oružja - kazao je Šaban.
<h3>Šaban se nije izjasnio da ko je naredio da patrola ispred Cetinjskog manastira ne reaguje</h3>
Načelnik cetinjske policije u vrijeme masakra u Medovini Dalibor Šaban nije mogao da sde izjasni ko je policajcima koji su se nalazili ispred manastira naredio da se ne udaljavaju, iako je samo stitinjak metara dalje Vuk Borilović ubio desetoro ljudi.
- Ako je tako, ja to osuđujem, ali se ne mogu izjasniti da li je tako. Pošto su u toku postupci, to će se utvrditi u njima - kazao je Šaban, odgovarajući na pitanje advokata oštećenih porodica.

Šaban: Filijala MUP-a oglušila se o negativnu procjenu policije

Predsjednik Opštine Pljevlja Dario Vraneš, ove godine, za razliku od prethpdne dvije, odlučio je da bojkotuje dan grada na čijem je čelu, pa tako nije prisustvovao svečanoj sjednici Skupštine opštine, objašnjavajući na društvenim mrežama da ne želi da slavi podjele i da je 20. novembar najtragičniji dan 20. vijeka. - ...tadašnje „nove vlasti“ su bez suda i suđenja strijeljale desetine civila – ideoloških neistomišljenika. ...Iz poštovanja prema žrtvama i njihovim porodicama nijesam prisustvovao današnjoj svečanoj sjednici – napisao je on. Poručio je i kako se svaki zločin „mora osuditi bez obzira sa čije strane dolazio“, - Mi želimo istinsko pomirenje a do njega ne možemo doći ako slavimo datume koji vrijeđaju najintimnije emocije bilo kog našeg građanina – napisao je Vraneš.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025112213110_79964f7ca69eea5f21147b2c6ffcd5eecee067cb0179ea57e33123c6f9e55c95.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="2025112213110_79964f7ca69eea5f21147b2c6ffcd5eecee067cb0179ea57e33123c6f9e55c95" data-rendition-name="original" width="810" height="1402" loading="lazy" alt="Sario Vraneš"> </figure>  U drugoj objavi je poručio da je pitanje vremena „koja će vlada, trenutna ili neka iduća, čuti glas svog naroda i dati saglasnost odluci lokalnog parlamenta da dan opštine Pljevlja bude 27. oktobar“... Pitali smo ga koji su razlozi „naknadne pameti“ da za razliku od prethodne dvije godine, ove bojkotuje svečanu sjednicu, ali nije odgovorio. Loklani parlament u septembru 2023. godine usvojio je prijedlog Vraneša da 27. oktobar bude dan opštine, a inicijativu je podržala i Crkva Srbije. Na dan glasanja odbornicima se obratio episkop mileševski Atanasije pozivajući ih da glasaju da se dan kada se praznuje Sveta Petka zvanično proglasi za dan opštine, uz konstataciju da će na taj način „podići ruke za oslobođenje od ostataka bezbožnog komunističkog nasljeđa“. Prijedlog je podržalo 19 odbornika Nove i Demokratske Crne Gore, protiv je bilo devet dok je bio jedan uzdržan odbornik. Pljevlja su u Drugom svjetskom ratu, 20. novembra 1945. godine oslobođena od fašističkog okupatora.&nbsp; Prijedlog za promjenu dana opštine podržali su odbornici Nove srpske demokratije, Demokratske narodne partije, Pokreta za Pljevlja, Ujedinjene Crne Gore, SNP-a i tri odbornika Demokrata. Jedan odbornik Demokrata bio je uzdržan, dok su protiv bili odbornici DPS-a, Bošnjačke stranke i Građanskog pokreta URA. Odbornici Pokreta Evropa sad sjednicu su napuštili prije glasanja. Do danas, međutim, nijesu dobili saglasnost Vlade za takvu odkuku. - Ništa mi nije jasno ovo saopštenje našeg voljenog preśednika opštine Pljevlja. Čovjek prošle godine ode na Stražicu, položi vijenac, zapali svijeću, stane pred kamere, održi govor, prisustvuje svečanoj sjednici Skupštine Opštine Pljevlja… i sve to povodom 20. novembra. I onda ove godine – kaže da 20. novembar dijeli ljude i da zato neće doći. Pa čekaj, predsjedniče… Ako je 20. novembar dan podjela, šta si radio prošle godine? Ako nije bio dan podjela onda, kada si polagao vijence i slavio, kako je odjednom postao dan podjela danas? A ako jeste, zašto si tada ćutao i učestvovao – napisao je na društvenim mrežama građanski aktivista iz Pljevalja Pavle Čolović. Politika u Pljevljima, kako je napisao, postala je najskuplji teatar apsurda – svake godine nova predstava, novi scenario, isti glumci. - Jedna godina za jedinstvo, druga godina za podjele. Zavisi kako vjetar duva i od koje publike se traži aplauz. A Pljevljima treba jedinstvo, rad i istina - ne dnevno-politička akrobatika – zaključio je Čolović. Vraneš, međutim, u kontinuitetu proizvodi afere kojima pokušava da „saoizuje“ Pljevlja. Izruguje se građanskom, multietničkom, multikulturnom karakteru ovog grada. Urušava antifašističke temelje grada, slavi fašistički četnički pokret, izruguje se Državi Crnoj Gori slaveći i obilježavajući praznike tuđe države – Srbije, provocira organizacijom svečanosti na kojima se slavi i promoviše ta tuđa država – poput svečanog otvaranja prvog kružnog toka u ovom gradu, kada su članice i članovi folklorne grupe bile obučene u srpske nacionalne nošnje... Na brojnim svečanostima, umjesto crnogorske državne himne, intonira se srpska. Otvoreni je obožavatelj četničkog pokreta, sa pozicije predsjednika Opštine čini koliko je u mogućnosti da doprinese reviziji istorije, o čemu svjedoči i inicijativa za izmjenu datuma Dana opštine, a Opština je finansirala i knjigu kojom se veličaju vođe četničkog pokreta... Vraneš matičnom državom smatra Srbiju. Blizak je Crkvi Srbije i redovan je gost u Beogradu, kod srpskih zvaničnika. Vladika Mileševske eparhije Crkve Srbije Atanasije odlikovao ga je prošle godine ordenom „Bijelog anđela“ kada je poručio da je svetosavski jedini put spasenja i zaključio obraćanje riječima: „Dogodine u Prizrenu“. Prizren je grad na Kosovu, a poruka „dogodine u Prizrenu“ je pozdrav srpskih nacionalista koji promoviše težnju velikosrpskog državnog projekta da osvoji dio kosovske teritorije. &nbsp;

Vranešu Dan oslobođenja Pljevalja od fašističkog okupatora najtragičniji dan 20. vijeka

Nadležne inspekcije zabranile su rad u privatnoj zdravstvenoj ustanovi – Ambulanta pedijatrije „Unimedica“ u Ulcinju u kojoj je liječen devetogodišnji dječak iz Bara koji je preminuo, saopšteno je iz Ministarstva zdravlja.
Zdravstvena inspekcija Ministarstva zdravlja je, u saradnji sa Inspekcijom rada, Inspekcijom zaštite na radu i Poreskom inspekcijom, sprovela je zajednički inspekcijski nadzor u privatnoj zdravstvenoj ustanovi – Ambulanta pedijatrije „Unimedica“ u Ulcinju kako bi ispitala okolnosti tragične smrti djeteta uzrasta devet godina.&nbsp;
- Tokom nadzora utvrđen je veći broj nepravilnosti u radu ove ustanove, iz nadležnosti svih uključenih inspekcija - navedeno je u saopštenju Ministarstva zdravlja.
Kako su rekli u tom resoru, na osnovu nalaza, zdravstvenoj ustanovi izrečene su zakonom propisane kazne, a njen rad je zabranjen.
- Ministarstvo zdravlja nastavlja da preduzima sve potrebne mjere radi utvrđivanja svih relevantnih okolnosti i zaštite javnog zdravlja. Javnost će biti blagovremeno informisana o svim daljim koracima i rezultatima postupka - poručeno je iz Ministarstva zdravlja.
Primorski portal objavio je 16. novembra da je dječak preminuo dan ranije, odnosno tri dana nakon što je dobio boginje, imao visoku temperaturu, zbog čega su ga roditelji nekoliko puta vodili kod ljekara.
Više državno tužilaštvo u Podgorici formiralo je predmet povodom smrti devetogodišnjaka u Baru.
Taj medij je objavio da su roditelji dijete poveli na pregled i pedijatru u Opštu bolnicu Bar tokom noći između 14. i 15. novembra, ali da je dežurni pedijatar procijenio da pacijenta te noći ne hospitalizuje. Zdravstveno stanje dječaka se dodatno pogoršalo kroz nekoliko sati, a u subotu ujutro je preminuo.
Više državno tužilaštvo u Podgorici formiralo je predmet povodom smrti dječaka.