Gorštački stameno isklesan, nalik reljefu Crne Gore, od rodne mu Luke podno Durmitora, pa do vječne luke na podgoričkom Novom groblju, Marijan – Mašo Miljić, istoriograf, pisac, književni kritičar, publicista, crnogorski dostojnik, zatvorio je plemeniti životni krug koji će ostati da vječno zbori imenom etike pravednika i patrote za ime, čast i ugled Crne Gore.
Antičkom mudrošću, renesansnom duhovnošću, crnogorskom hrabrošću i civilizacijskim prosvjetiteljstvom, dao je svojoj državi sve što se moglo dati. Nije tražio od svoje države Mašo ništa, svjestan da su njeni vjekovi trajanja ontološki utkani u njega, te da se od toga čovjeku više ne može dati.
Pisao je, zborio, vičan polemosu i književnom estetosu, ni pred kim ne posustajući i nikad ne odustajući. Neobična bijaše Mašo pojavnost, danas među rijetkima i usmen i pismen. Imao je Mašo izuzetan pripovjedački dar, gotovo egzemplar izrazitog osjećaja za poimanje i vrijednost riječi, njihovu duhovnu suštinu ali i govornu melodiju. 
Riječ za njega bijaše suština biti čovjekovog postojanja, te kao takva napisana, izgovorena i u etici tumačena, preselila se u novi život sjećanja. Sveukupno, riječ je o velikom i blistavom sjećanju na Mašova životna uvjerenja i usmjerenja – vrijednosna, etička i principijelna na kojima vrijedi i učiti i ponosno kroz život hoditi.
Konačno, kao takav sa svojim putujućim nezaboravnim riječima od prošlosti ka budućnosti i u najtežim vremenima i izazovima savremene crnogorske epohe, nalazio je svojim riječima i mislima put do smisla koji bijaše državotvorno i jasan i glasan.
Nema dileme, plemenitost i djelo zaslužnika svoga vremena Maša Miljića u godinama koje dolaze sve više i bolje ćemo u novom obliku upoznavati. A tako to bude, neke praznine velike i duboke, ljudske i stvaralačke teško se nadomještaju…
Duhovit i filozofski razborit. Markantan i nenametljivo šarmantan. Mašo - čovjek logosa i uma. Vrsni retor čiji je glas sabirao najbolje i najuzvišenije u istoriji Crne Gore, kojoj se je divio i duhom djela plemenio. U jeziku, u duhu, u biću, u baštini, u njenom grbu i zastavi, njenim ranama, grobovima i žrtvama, njenom iseljeništvu, njenoj herojskoj slavi i uzvišenoj slobodi.
Kao takav ovjenčan je lučom crnogorskog bastadura čiji je slobodarski etos bio način života i postojanja. Svoje postojanje, ljudsko i intelektualno, uspostavio je i živio na neprolaznim vrijednostima slobode, antifašizma, crnogorskog imena, časti, duha, jezika. 
Sve što je mogao najbolje za najuzvišenije ciljeve svoje nezavisne suverene države, dao je bez ostatka ne pitajući za cijenu. Sve što je činio, činio je sa svojom autonomnom školom mišljenja koju je znalački u stihu, u nauci, u kritici i esejistici najšireg raspona strpljivo i dosljedno gradio. I izgradio. 
Mašo i mišljenje i djelanje. Na ponos države Crne Gore. Na ponos onih koji bi trebali da pamte i uče. No, ovdašnja (ne)kultura sjećanja malo li je puta pokazala svoje ružno lice. Pa se onda mnogo čemu čudimo, a čuditi se nije kad najbolje među nama prepuštamo zaboravu, koji će već koliko sjutra prekriti sve nas koji zaboravljamo. A mi smo samo oni kojih se neko drugi sjeća..
Nije Mašo nikad za sebe tražio zak(l)on nikakvog autoriteta – ni institucionalnog, ni političkog, ni esnafskog, ni plemenskog, niti nekog po bilo čemu samoproklamovanog moćnog.
Njegova moć – ljudska, moralna i duhovna, bila je i proistekla je iz dubine agona njegovog bića koje je nesebično sa drugim ljudima dijelilo svoje vrijednosti, ideje, emocije i vrijeme. Za opšte a ne lične interese. Tako je Mašo živio i radio.
Konačno, mnogo je razloga koji upućuju da se Marijan – Mašo Miljić studiozno, analitički sagleda u svom vremenu, podneblju i po mogućnosti predoči u što više nijansi njegovog intelektualno stvaralačkog, vrijednosnog i ljudskog karaktera. Riječ je uostalom o našoj zajedničkoj svekolikoj crnogorskoj baštini, čiji Mašo bijaše iskreni posvećenik i njen odani dostojnik.
<a href="https://www.portalanalitika.me/clanak/marijan-maso-miljic-1951-2026-crnogorski-bastadur">Tekst izvorno objavljen na Portalu Analitika</a>

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

thumbnail

Kolumne

Marijan Mašo Miljić (1951-2026): Crnogorski bastadur

„Direktor policije drži čas dok sudija crnogorske mame Justicije ćuti, jer mu je svaki slučaj dobro poznat“, zavapio je u ekstazi notorni Boris Bogdanović, prvi među jednakima u najbesprizornijoj partiji koju crnogorska politika pamti. Jeste, koliko god se činilo nemogućim, Ura je izgubila prijesto beščašća. Nastavio je vidno uzbuđeni Bogdanović da likuje nad nastupom svog privatnog direktora policije, pa nam tako saopštava: „Ne tražimo osvetu. Tražimo odgovornost. Ne tražimo spektakl.
Tražimo istinu i posljedice“. I sve ovo bismo mogli pripisati euforiji i gluposti, kad ne bi bio u pitanju Boris Bogdanović i njegova marioneta koja se javnosti ukazuje u liku direktora policije Lazara Šćepanovića. Ipak, budući da nam je poznat govornik, dužni smo odstraniti i euforiju i glupost. Osim, ako prizovemo dobrog starog Sigmunda koji nam otkriva da je „prvi znak ljudske gluposti potpuno odsustvo stida“. Vaistinu, i Bogdanović i vascijela kamarila klonova u tijesnim i jednoličnim odijelima lišena je i zrna stida. I da, sve što traže je spektakl. Sve što traže je osveta. Revanšizam. Frojd je izrekao istinu o stidu. Da nije tako, ovaj trbuhozborac, koji likuje nad govorom vlastite marionete, bar bi ćutao.
To je najmanje što može učiniti nakon svega. Nakon cetinjskih tragedija, recimo. Nakon dva masakra koja se, čini se, ne tiču bilo koga, osim porodica zavijenih u crno. A koliko je odsustvo stida u slučaju Borisa Bogdanovića svjedoči patetičan i jeftin politički monolog koji smo već citirali. No, nije li sve u vezi s njim i njegovom partijom jeftino, i lažno? Porodice ubijenih u dvjema tragedijama su porodice koje su sve ovo vrijeme govorile da ne traže osvetu.
Tražili su odgovornost. Tražili su istinu i posljedice. Ali, nijesu dobili ništa od toga. I zato je vrhunac beskrupuloznosti kad jedan režimski kerber na sebe navuče kožu ljudi koji su izgubili svoje najmilije, kožu žrtve, i kad taj režimski kerber bez i zrna stida izgovara ono što su zauvijek unesrećene porodice govorile godinama unazad. I na protestima, dok su tražili pravdu i odgovornost. Odgovornost koja pripada upravo Borisu Bogdanoviću, Aleksi Bečiću, Danilu Šaranoviću i njihovom privatnom direktoru policije Lazaru Šćepanoviću. Zato, zaista morate biti Demokrata, pa ne potonuti u zemlju od sramote. Nakon svega što se dogodilo, i nakon svega što ste mogli, a nijeste spriječili. Nakon ogavnog ćutanja na okolnosti koje javnosti nikad nijesu predočene. Nakon ravnodušnosti nad tragedijama kakve ne pamti Crna Gora.
Nakon sramnog pokušaja kriminalizacije čak i protesta organizovanih u znak podrške porodicama stradalih. Ali, to su, znate, Demokrate. I od takvih se ništa drugačije ne može očekivati. Ni od Bogdanovića, ni od njegovog direktora policije, kojim je Bogdanović ne tako davno plašio novinare, i sve one koji nijesu po volji režimu. Obećavao je da će njegov direktor mnogima ukrasti sunce. Tradiciju nastavlja, ali se u proces proizvodnje straha aktivno uključuje i sâm Šćepanović. Ovaj karijerni policajac, koji je svoju policijsku biografiju ispisivao od 2005, sa sve napredovanjem u službi u vrijeme diktature, i sa sve tihovanjem o navodnom kriminalu o kojem danas hrabro i javno mantra, opijen moći koju pruža partija, usred emisije zaprijetio je novinaru. A odbjeglom osuđeniku zaprijetio je gnjevom koji će sručiti na njegovu majku?!
Nećemo roniti suze nad novinarem i medijem koji su Demokrate doveli na vlast, ali ne možemo da se ne zapitamo što treba da se dogodi pa da neko, bilo ko, spozna značenje odgovornosti. Je li Crna Gora u indukovanoj komi, u potpunoj anesteziji, pa čak i marioneta beogradske marionete svoju bahatost demonstrira javno, bez zazora od bilo čega. Još je samo nedostajao pendrek, pa da režimski novinar Komnenić dobije po prstima od režimskog direktora Šćepanovića, kad god postavi neko uhu neugodno pitanje.
Ali, novinar Komnenić je nedavno (braneći svoju i ulogu medija za koji radi u ustoličavanju šovinizma na vlast) kazao da su se oni morali boriti protiv DPS-a, pa makar i s crnim đavolom. Čini se da je đavo došao po svoje.
Ima li kraja besprizornosti Demokrata? Besprizornosti Borisa Bogdanovića koji govori o grobovima, o porodicama bez odgovora, o đeci koja odrastaju bez roditelja. Pritom, u svemu izgovorenom nema žrtava cetinjskih tragedija. Ne govori o njima. Ne govori o roditeljima koji su izgubili svoju đecu. Ne govori o svirepo ubijenoj đeci, koja nikad neće odrasti.
<a href="https://www.antenam.net/clanak/trbuhozborac-bogdanovic-i-njegova-marioneta">Stav izvorno objavljen na Portalu Antena M</a>

Trbuhozborac Bogdanović i njegova marioneta

Erih From u knjizi „Zdravo društvo“ piše da u slučaju da neka osoba ne ostvari slobodu, spontanost (prirodnost) i istinsko izražavanje svoje individualnosti može se smatrati da ima ozbiljan poremećaj. A ako većina članova društva ne postigne taj cilj, u pitanju je pojava društveno strukturiranog poremećaja. U tom slučaju pojedinac, kad dijeli poremećenost društva sa ostalima, nije svjestan sopstvenog poremećaja. Čak je moguće da je taj poremećaj aktuelna politička, medijska i druga kultura uzdigla do vrline i na taj način stvorila utisak da se radi o društvenom uspjehu. Ili, da budem konkretniji, Crna Gora je danas poremećeno društvo, dok se politički, medijski i nazovikulturom stvara utisak da građani Crne Gore trenutno žive „zlatno doba“ i „oslobođenje“. Globalne okolnosti kao da idu na ruku degradaciji demokratskih principa, naročito u zemljama poput Crne Gore, sa nedorečenim identitetom, unutrašnjim identitetskim suprotstavljenostima, neizgrađenim institucijama, politički infantilnoj, bez naučnih i građanskih autoriteta, sa upitnim suverenitetom i ogromnim uticajem spolja putem medija, političkih i vjerskih organizacija. <h2>MRAK EKSTREMNE DESNICE</h2> Nagli rast desnog ekstremizma u svijetu, prouzokovanog nepoštovanjem međunarodnog prava, ratnim sukobima, ekonomskim problemima, migracijama, sve izraženijim populizmom i odsustvom etike u politici, ima za posljedicu rast pristalica „lakih obećanja“ i „lakih rješenja“ i doveli su u opasnost ne samo međunarodni poredak, ustanovljena međunarodna pravila, već i same demokratske principe na kojima je bio zasnovan zapadni društveni sistem. Spušteno na naš nivo, ta „laka obećanja“ i „laka rješenja“ prijete da Crnu Goru dovedu do ekonomskog bankrota i gubitka suvereniteta i državnog identiteta, sve uz blagoslov građana Crne Gore.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20260207170236_8ef74614e04407b2e270be564919f8cf057b15ebaf3c2d8350a54c7ba21e74e2.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20260207170236_8ef74614e04407b2e270be564919f8cf057b15ebaf3c2d8350a54c7ba21e74e2" data-rendition-name="original" width="768" height="512" loading="lazy" alt="Zgrada sudova"><figcaption>VLAST ZLOUPOTREBLJAVA PRAVOSUĐE: Zgrada sudova u Njegoševoj ulici u Podgorici</figcaption></figure>  U okolnostima kada se samo umnožava broj zemalja EU sa ekstremnom desnicom na vlasti, čak i sa fašističkim bekgraundom, kada zemlja koja se često, opravdano ili ne, smatrala zaštitnicom svjetske demokratije, izabere vlast koja urušava i demokratiju unutar sopstvene zemlje i međunarodni poredak, čiji su bili stub, ne treba da čudi što je svjetska zajednica nesposobna da prepozna u Crnoj Gori retrogradno od evropejskog, ako uopšte možemo taj pojam koristiti za današnje evropske vrijednosti u izvornom smislu. Ako evropsku demokratiju najkraće definišemo kao skup neupitnih pravila, među kojima su bespogovorno poštovanje demokratskih zakona, koji važe za sve pod istim uslovima, striktnu podjelu vlasti na zakonodavnu, sudsku i izvršnu, slobodno, kritičko javno mnjenje i demokratska politička kultura, onda se teško Crna Gora može ubrojati među demokratske zemlje. To što je Crna Gora prvi kandidat za prijem u EU više govori o današnjoj EU nego o Crnoj Gori. Teško se može govoriti o Crnoj Gori kao društvu pravde, pravde koja bi trebalo da onemogući da se dostojanstvo pojedinačnih građana može žrtvovati zarad političkog revanšizma, ili zarad formalnog ispunjenja uslova EU o borbi protiv korupcije, ili bilo čega trećeg. Mahanje brojem od 40 uhapšenih bivših funkcionera predavgustovske vlasti Maide Gorčević, ministarke evropskih poslova, bez da se navede broj izvršnih pravosudnih presuda za navedena lica, više je nego licemjerno. Posebno što se radi u mnogim slučajevima o zloupotrebi pravosuđa od strane izvršne vlasti i što većina sudskih procesa o kojima je riječ više liče na sudske farse nego na ozbiljne sudske procese. Ne treba biti veliki poznavalac prava da bi se konstatovalo da vlast u Crnoj Gori svjesno vrši deprofesionalizaciju pravosuđa, svjesno stvara uslove da pravosuđe ne bude funkcionalno, što zbog nedostatka kadra, što zbog postavljanja na ključna mjesta ljudi nedostojnih tih funkcija, partijski, nacionalno i vjerski obojenih. <h2>UNIŠTAVANJE VRIJEDNOSTI </h2> Velikosrpska ideologija, revizionizam, populizam, povampirenje hegemonističke politike zloupotrebom vjere, nacionalnih simbola, jezika, namjerom da se biračko tijelo uveća iz inostranstva, autoritarna politička kultura, represija, zloupotreba tužilaštva i pravosuđa, politički i sudski pritisak na kritičke medije i civilno društvo, izigravanje demokratije i demokratskih pravila, iracionalizam i mitološka svijest, ne pružaju nadu da će se crnogorsko društvo reformisati u društvo zapadnoevropskih, demokratskih vrijednosti i da će se crnogorsko društvo transformisati u istinsko građansko društvo sa sopstvenim identitetom, kao prepoznatrljivo u zajednici naroda, što EU jeste.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20260207170236_32ee49200c81e7a4f36a3d7efcca5cab69ea6e5613d1cc2a4a82280bb9b84732.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20260207170236_32ee49200c81e7a4f36a3d7efcca5cab69ea6e5613d1cc2a4a82280bb9b84732" data-rendition-name="original" width="1920" height="1280" loading="lazy" alt="Opozicija u Skupštini"><figcaption>NE TREBA DAVATI RUKU SPASA ANTICRNOGORSKOJ POLITICI: Opozicija u Skupštini(Photo: Skupština Crne Gore)</figcaption></figure>  Stvaralaštvo i destruktivnost, ljubav i mržnja, ne postoje nezavisni jedno od drugog. Volja za uništavanjem je logična kada ne postoji želja za stvaranjem. Čovjek ima razum i imaginaciju koja treba da ga vodi ka potrebi za ośećanjem sopstvenog identiteta i ka potrebi da se intelektualno orijentiše u svijetu kojem želi navodno da pripada, a ne da se vraća u XIX stoljeće i političke projekte jednog drugog vremena. Bez obzira da li je volja za destrukcijom inicirana spolja, ili je autentična, očito ona nije bez podrške u narodu, što dovodi do dilema da li je trenutno na pomolu raskol unutar jedne ideološke velikonacionalne politike, ili se radi o preraspodjeli i borbi oko nacionalnog liderstva, ili se radi o još jednom marifetluku, sa ciljem da se zakomplikuje politička situacija u Crnoj Gori. Vjerovatno inicirana spolja. Vrijeme će pokazati što je na probi. Očigledno da se ta zakomplikovana politička situacija može razriješiti na više načina. Ne sviđa mi se ideja što je opozicija dio jedne od tih strategija za izlazak iz trenutne krize, jer bi to bilo ruka spasa pogubnoj anticrnogorskoj politici. Poslužiću se riječima Lazara Šćepanovića, direktora Uprave policije, izrečene u jednom političkom talk showu, ne samo sa „Bemaks“ zgrade, nego sa svih zgrada u Crnoj Gori slaviće Crnogorci kada nam se skinu sa grbače oni čiji je on politički neformalni član. U prevodu to bi značilo da bi sadašnja vlast trebalo da sama jede kašu koju je zakuvala. Rečenu ruku spasa ne smiju dobiti, bez obzira što se nekome može činiti da je najveći interes Crne Gore da postane član EU. Posebno ne oni koji su uništili bezbjednosni sektor i napravili od njega objekat sprdnje. <h2>DEMOKRATE NAJPREVARNIJE</h2> Valjda je svima vidljivo da je opozicija u parlamentu, za razliku od situacije koja je bila u predavgustovkom periodu, bila veoma kooperativnma kada su bile u pitanju EU integracije. Nemam namjeru da prigovaram tom političkom opredjeljenju, ali ne mogu da ne konstatujem da su za tu kooperativnost Crnogorci platili veliku cijenu. Čak se može govoriti o otvorenoj nacionalnoj, vjerskoj i kulturnoj diskriminaciji Crnogoraca. Dok je opozicija bila kooperativna u EU integracijama, dio vlasti je pristupne pregovore koristio kao crvenu maramu iza koje su stajali njihovi velikosrpski ideološki zahtjevi i povampirenje mračne prošlosti, čiji su politički promoteri. Možda je došlo vrijeme da svi izađu iz mraka, na svijetlo, da se vidi ko je ko. Posebno „demokrate“, kao najprevarnija, najautoritarnija, najnesposobnija i najnedemokratskija politička sekta u Crnoj Gori. Oni su pravi prototip poremećaja sa početka teksta, dok oni politički, medijski i zloupotrebom državnog aparata taj poremećaj, da budemo eufemistični, pretvaraju u utisak da se radi o njihovom epohalnom uspjehu.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20260207170236_b5a85f068796f964b8ee4041a0601d7573b30ab0f666e7bb74b0154b777acd26.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20260207170236_b5a85f068796f964b8ee4041a0601d7573b30ab0f666e7bb74b0154b777acd26" data-rendition-name="original" width="1024" height="563" loading="lazy" alt="Poslanici PES-a u Skupštini"><figcaption>NI FBI FORENZIČARI NE BI MOGLI UTVRDITI IDEOLOŠKI PROFIL: Poslanici PES-a u Skupštini</figcaption></figure>  Uopšte me ne zanima da li je Knežević bacio rukavicu vojvodi Mandiću izlaskom iz Vlade, da li će zbog toga Mandić, da bi sačuvao biračko tijelo i titulu lidera Srba, oboriti Vladu, ili će ostati zalijepljen za stolicu predśednika parlamenta, rizikujući rejting, i da li će spasiti Bečićevu sektu koalirajući sa Demokratama, ili nešto treće. Ono što sam siguran je da sadašnja vlast ne oličava volju naroda, ma kakvo ja mišljenje imao o njegovoj političkoj pismenosti, znanju o temeljnim pojmovima u politici, o političkim stavovima i političkim vrijednostima, posebno što ni FBI forenzičari ne bi mogli utvrditi ideološki profil članova PES-a i sljedbenika predśednika Milatovića. A i vrijeme je da se politička scena u Crnoj Gori raščisti i profiliše po ideološkim linijama. Ovaj politički bućkuriš ne može dati bilo kakav rezultat, sem katastrofalan po Crnu Goru. Proizvođenje trenutne (potencijalne) političke krize samo je dokaz da iza njihovog djelovanja stoji destrukcija, jer je jasno da će vjerovatna cijena biti prolongiranje EU integracija Crne Gore. <h2>UNIKAT SVJETSKIH RAZMJERA</h2> Konačno, vrijeme je i da građani Crne Gore prestanu da se ponašaju kao beogradska provincija, posebno nakon nedavnih skupova profašističkih sljedbenika Milana Nedića, predśednika kvinsliške vlade Srbije od avgusta 1941. godine, s jedne strane, i onih koji su se predstavljali kao „antifašisti“, iako su mnogi od njih podržavaoci agresije Rusije na Ukrajinu. Uz sav rizik da nije zahvalno praviti slične paralele, radi se o različitim vremenima i okolnostima, teško mi je prihvatiti da podržavaoci Putina i zločina nad ukrajinskim narodom imaju pravo sebe nazivati antifašistima. Plašim se, znajući taj provincijski mentalitet u Crnoj Gori, koji se napaja medijskim smećem i događajima iz suśedstva, da se takvi „fašisti“ ne okite na Sastavcima Milanom Nedićem na sljedećem januarskom kupanju, zajedno sa „antifašistima“ sa tetoviranim Putinom na grudima. Ipak smo mi unikat svjetskih razmjera.

Slobodan Jovanović

Demokrate prototip bolesnog društva

Nije svaki zločin krvav. Ne sadrže svi oni fizičku bol, mučenje i smrt. Nisu svakom zločincu ruke krvave. Ne, ali su proklete. Baš oni koji svoje zločine čine u rukavicama, bijelim košuljama i frakovima su mnogo gori od ovih drugih, jer njihov zločin nije prema pojedincu ili grupi, već prema generaciji i generacijama koje dolaze – to je zločin protiv kulture.
Naiđoh prije neki dan na istinski nadahnuto recitovanje Novaka Adžića, pjesme koja u sebi osim neopisive boli sadrži i poduke koje bi svi trebali učiti i ponavljati. Uči nas o zločincima, o izdajnicima, ali i o onima kojima je dato da brane ovu slobodu koja nam je poklonjena. 
„... Zar ćeš moći slušati mirno 
Nepobjedni lave stari, 
Kad te budu robom zvali 
Jučer turski izmećari? 
Il te tvoja prošlost slavna 
Tako brzo ostavila? 
Il je hrabrost opjevana 
 Izmišljena priča bila...
... Neka oko sokolovo 
Smrt raznosi tankom puškom. 
Nek krv onu staru svjetlost 
Dade našoj novoj zori 
Da se ovaj poklič ori 
U slobodnoj Crnoj Gori” – Sekula Drljević
Ali ođe danas se ne radi o stvarnom roblju. Ovo su robovi mentaliteta, robovi kulture, znanja, duše. I uvijek robovi ličnosti i istine. Oni su u svojim perifernim životima zarobljeni u cjeloživotnim ulogama nekog drugog, stranog, ne svog i ne sebe. Robovi tuđina u svijetu globalnih interesa koji često nesvjesno, zaneseni i zatrčani za onom šargarepom na štapu, zakorače bespovratno u tuđe, u svijet koji nije njihov i koji ih ne voli, i u svijet đe ih oni nekada njihovi preziru – u svijet izdajnika.
Danas, na sreću, nema više živih lomača na kojima je, poput familije Petra Zvicera, zapaljena cijela jedna porodica jer im otac i đed nije htio spuštiti glavu, pokloniti se okupatoru i pljunuti na svoju davno datu zakletvu. Nema, ali se moramo pitati ima li onih kojima je ta žrtva ostavljena na nauk i nezaborav.
Ovih dana smo imali mogućnost da gledamo kako se neki kvazi istoričari na srpskom javnom servisu utrkuju ko će jače i lažljivije pljunuti na nas. Nije prvi put. Neće, bojim se, biti ni potonji, ali ovoga puta se desilo nešto posve novo... Nego, krenimo prvo od toga šta za nas, braću svoju, srpsku Spartu, kolijevku Nemanjinu, 23. izbornu jedinicu, južnu srpsku pokrajinu i tako dalje, i tako dalje, kažu...&nbsp;
<div class="embed-block"><div style="max-width: 550px;"><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 100%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fx.com%2FKonteZanovic%2Fstatus%2F2019334369731834062%3Fref_src%3Dtwsrc%5Etfw%7Ctwcamp%5Etweetembed%7Ctwterm%5E2019334369731834062%7Ctwgr%5E93356f5fed182f3bb75bb619ecab274bb854839d%7Ctwcon%5Es1_&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
Gospoda su ustvrdila, pozivajući se na neke nepostojeće tekstove i ličnosti i izvrnute fragmente poslanica crnogorskih vladika, sljedeće: Crnogorci nisu imali osjećaj pravde i pravičnosti. Njihove tri osnovne odlike koje ih karakterišu, odnosno tri idola kojima se klanjaju su: preljubništvo, srebroljublje i otimačina. Dalje, simpatični gospodini kažu, dok se ekranom vrte AI generisani rukopisi, kako među Crnogorcima nema mjesta za poštenog i dobrog čovjeka.
Dakle, ukratko da ne citiram sve jer nije baš da papir može sve da istrpi, gospoda tvrde da su Crnogorci, i to baš oni stari koji im priskočiše na Mojkovac i Bregalnicu, preljubnička ološ, plaćenici, silovatelji i propalice. 
Ne pomenuše nijednom da li su im dedovima kojima je obezbijeđena odstupnica za Albaniju i kasnije Grčku na Mojkovcu, čime se sačuvala srpska, a uništila crnogorska vojska, tražene kakve pare? Da li su im ti nevaspitani srebroljupci tog studenog januara 1916. zaiskali kakvu paru za prolazak, ti nepošteni otimači i silovatelji? Jesu li im šta pričali dedovi o tome?
Ovako lijepo ni Gebels nije zborio o Jevrejima. Nije, jer iako je bio iskonski zločinac, imao je makar zrno njemačke kulture u sebi.
Vi biste sada očekivali da na ovo reaguje naša diplomatija. Pa realno, kada će ako ne sada jer ovo nije bilo na nekom Informeru, Happy-ju ili Trećem oku, već na državnom javnom servisu u prime time-u. I reagovali su. Ne Ervin Ibrahimović, otkako je DNP izašao iz Vlade, ne može da se odbrani od rođaka koji zovu za posao. Ne ni Maida Gorčević jer ni ona nije imala vremena ili je, kao i premijer, u inozemstvu. Reagovao je treći nam ministar zadužen za diplomatske odnose Crne Gore, Filip Ivanović. I to tako što je bio integralni dio te emisije.&nbsp;
Tako je, ministar Ivanović je dao nemjerljiv doprinos toj divnoj emisiji iz kulture tako što je između ovih izliva mržnje, fašizma i bljuvotina prema njegovoj državi, on pomalo „pljuckao” dajući političkim idiotima legitimitet za ono šta rade. Pa umjesto da diplomatskim sredstvima reaguje na ovaj gnusni sadržaj, on je odlučio da mu da puni doprinos tako što će i on ponešto „lijepo” reći o sebi i svojima.&nbsp;
Iskreno se nadam da su ga platili za ovaj uradak i time dokazali, makar u tom jednom/jadnom primjeru, da smo srebroljupci. Za supruge i đevojke ne brinite, tu zaista ne bi trebalo da bude problema.
Dok nam Crnu Goru, njenu kulturu i istoriju, brane ovakvi poput ministra Ivanovića, u zemlji nam kulturno blago, arhivsku građu, artefakte i ostavštinu predaka kradu i prekrajaju agenti u crkvenim mantijama. I sve ovo pod pokroviteljstvom prijestonog nam grada, čiji čelnici bi da budu velji Crnogorci na državnom (na kojem se nizašta ne pitaju) i korisne posrbice na lokalnom nivou đe im mandat čuvaju URA i Demokrate.
I sve ovo u mjesecu u kojem bi, da ima đe Crnogoraca, obilježili 534 godine od kako smo, dok smo, kako kažu, odmarali od fukarluka, krađe tuđih žena i otimačine, štampali prvu knjigu kod Južnih Slovena.
Opkoljeni sa tri carstva, egzistencijalno ugroženi i u nemaštini, Crnogorci su štampali knjige. Četiristo godina kasnije, 1893, opet uprkos ratovima i neposrednoj opasnosti, Crna Gora i njen suveren slave taj datum jer znaju da je on bitniji od ma čega drugoga. Znaju da je kultura iznad svega i da samo ona može sačuvati i uzdići jedan narod. Slaveći tih 400 godina, knjaz Nikola je na Cetinje pozvao tadašnju diplomatsku, novinarsku i kulturnu elitu Evrope. Čitajte i dobro zapamtite šta su tada pisali o nama. Zapamtite i dobro uporedite sa ovim ponorom u kojem se danas nalazimo.&nbsp;
Čitaj i ti, ministre Ivanoviću, možda ti bude što valjalo kada sljedeći put budeš pozvan da gostuješ u nekoj emisiji radnog naslova: „Pljuni na Crnogorce”!
"Delegati iz Londona, Pariza, Beča, Rima i Petrograda doputovali su brodovima u Kotor. Odatle su, baš onim cik-cak putem, na konjima i u kočijama kretali uz planinu. Za mnoge profesore sa Oxforda ili Sorbone, to je bio prvi put da vide takav krš, a s vrha Lovćena su gledali Jadran kao na dlanu. U dvorani Zetskog doma bila su izložena prva izdanja Oktoiha iz 1494. godine. Naučnici su satima sa lupama pregledali kvalitet štampe, ne vjerujući da je to nastalo u planinskom manastiru dok je ostatak Balkana padao pod Osmanlije. 
Predstavnici najstarijih evropskih univerziteta držali su govore na latinskom, nazivajući Crnu Goru „bastionom hrišćanske kulture“.
Kralj (tada knjaz) Nikola je priredio banket za stotine zvanica. Kažu da je tadašnji izaslanik sa Oxforda rekao da je došao da vidi „divlja plemena", a da je našao „najstariju gospodu Evrope“.&nbsp;
Londonski The Times (Britanija) 
„Postoji nešto gotovo nadrealno u činjenici da jedna mala planinska kneževina, koja je provela vjekove u neprekidnom ratu za opstanak, slavi četiri vijeka pismenosti. Dok su veće i bogatije nacije u 15. vijeku još uvijek oklijevale pred Gutenbergovim izumom, Crnogorci su u svojim nepristupačnim gudurama već štampali knjige. To je narod koji je topovsku đulad topio da bi izlio slova“.&nbsp;
Le Figaro (Francuska) 
„Cetinje je ovih dana prijestonica svjetske inteligencije. Nevjerovatan je prizor vidjeti profesore sa Sorbone kako koračaju pored CRNOGORSKIH GORŠTAKA koji nose jatagane o pojasu, a u džepu primjerak 'Gorskog vijenca'. Ova proslava je dokazala da Crna Gora nije samo 'Sparta Balkana', već i njegova Atina“.&nbsp;
Neue Freie Presse (Austrougarska) 
„Možemo osporavati njihove političke težnje, ali ne možemo osporiti njihovu kulturnu baštinu. Izložba inkunabula na Cetinju pokazuje da su CRNOGORCI POSJEDOVALI NIVO CIVILIZACIJE KOJI JE BIO DALEKO ISPRED NJIHOVIH SUSJEDA, pa čak i nekih zapadnih naroda u to mračno doba 1494. godine".&nbsp;
Golos (Rusija) 
„Crna Gora je upalila svjetlo prosvjete na istoku Evrope u trenutku kada se činilo da će sve prekriti otomanska tmina. Njihova štamparija nije bila samo tehnički pogon, već duhovna tvrđava koja je ostala neosvojena“.
Mnogi američki listovi su prenijeli vijest sa naglaskom na paradoks: 
„Najmanja država u Evropi drži lekciju iz istorije cijelom svijetu. Proslava na Cetinju podsjeća nas da sloboda i kultura idu ruku pod ruku. Narod koji je znao da štampa knjige dok se borio za goli život, zaslužuje vječno divljenje civilizovanog svijeta.“ (Preuzeto sa stanice Vuci gorski)

1084x550

Pljuvanje uvis

Potreba usaglašavanja odredbi ranijeg Zakona o privrednim društvima iz 2020. godine sa direktivama EU, posebno sa Direktivom 2009/102EU Evropskog parlamenta i Savjeta od 16. septembra 2009. godine u oblasti privrednog prava o društvima sa ograničenom odgovornošću sa jednim članom (jednočlano d.o.o.) trebao je dovede do pojednostavljivanja funkcionisanja ovog oblika privrednog društva. 
Donošenjem novog Zakona o privrednim društvima, u avgustu 2025. godine, uglavnom su implementirane odredbe navedene Direktive, uz izvjesne „nespretnosti“ zakonodavca u normiranju pojedinih odredbi, tako da je novo zakonsko rješenje, u cjelini, dobilo „zeleno svijetlo“ EK. Međutim ...
<h2>Država u problemu</h2>
Zakon o privrednim društvima (skr. ZoPD) koji je ustav realnog sektora i koji se u drugim sistemima naziva i zakon o trgovačkim društvima odnosi se na sva privredna društva bez obzira na vrstu vlasničkog kapitala, tako da se primjenjuje i na privredna društva čiji je osnivač/vlasnik država ili jedinice lokalne samouprave, koja su dužna da svoje statute i ogranizaciju usaglase sa novim Zakonom do 31. marta tekuće godine.
Privredna društva u realnom sektoru su, manje više, već od dana usvajanja Zakona (6. avgusta 2025) godine započela aktivnosti i relativno spremna dočekala stupanje na snagu ovog Zakona 01. 01. 2026. godine. 
Dakle, bez obzira na određeni stepen mogućih „nejasnoća“ u ovom Zakonu, realni sektor će iskorisiti priliku da kroz izmjene postojećih statuta dodatno uredi svoju normativnu unutrašnju uređenost i organizaciju saglasno i nekim drugim zakonima kao što su to Zakon o klasifikaciji djelatnosti, Zakon o računovodstvu ili Zakon o reviziji.
Međutim... privredna društva, u prvom redu jednočlana društva sa ograničenom odgovornošću čiji je osnivač jedinica lokalne samouprave, kod kojih, saglasno čl. 405 stav 3 ZoPD, „jedan član d.o.o. ima ovlašćenja skupštine društva“, što u prevodu znači – skupština opštine, već sada očito ne mogu ispuniti obavezu iz čl. 630, koji nalaže da su „dužni da usklade organizaciju i poslovanje sa ovim Zakonom i izvrše registraciju u CRPS, u roku od tri mjeseca od dana početka primjene ovog zakona“ – dakle do 31. marta.
Upozorenja dijela stručne i akademske zajednice, te samih zaposlenih u ovim društvima, kao i dijela gradonačelnika, nažalost, do sada nije rezultirao „intervencijom“ predlagača (Vlade) i zakonodonosioca (Skupštine).
<h2>Društva „bez“ skupštine </h2>
U prvom redu, uočljivo je da se nedovoljno razumije „priroda“ privrednih društava u „državnom vlasništvu“, posebno onih čiji je osnivač opština u dijelu rada/nadležnosti skupštine. Za razliku od realnog sektora koji nema problem „političkog odlučivanja“, ova jednočlana društva nemaju „svoje“ skupštine kao društva u realnom sektoru gdje je to jedan član - vlasnik društva. Kod njih skupštinu društva „obnaša“ jedan član vlasnik – opština, a u ime ovog vlasnika skupština opštine.
Da se laičkoj javnosti bliže objasni - sve nadležnosti skupštine društva obavlja skupština opštine. I tu nastaje problem. Zapravo, ne bi smio da nastane problem i problem nije u Zakonu o privrednim društvima već u ograničenjima koja postavljaju drugi zakoni u pravnom sistemu.
U konačnom i sve da ova privredna društva, na današnji dan, imaju „završene“ statute (izrađene saglasno ZoPD) potrebne su (minimum) dvije sjednice skupština opština da se prvo usvoji statut, a zatim, nakon njegovog stupanja na snagu, opet na skupštini opštine, izaberu organi društva, saglasno članu 38 Zakona o lokalnoj samoupravi. 
Nažalost, ovdje se mora napomenuti da insistiranje Udruženja pravnika Crne Gore, u saradnji sa Privrednom komorom, da se donese poseban Zakon o upravljanju privrednim društvima u većinskom vlasništvu države (opština), saopšteno još februara 2025. godine na „Danima privrednog prava u PK“, te da se isti istovremeno donese sa Zakonom o privrednim društvima i Zakonom o CRPS, očito nije imalo dovoljno efekta, tako da se ovo zakonsko rješenje još uvijek samo „priprema“.
<h2>Odgovor na problem</h2>
Država na „zakonodavni problem“ u primjeni već donijetih zakona do sada je uvijek odgovarala – odlaganjem primjene. 
Tipičan primjer je Zakon o računovodstvu u javnom sektoru, zakonu koji je donijet još 2019. godine i na koji se više puta intervenisalo amandmanski na način da je odlagana njegova primjena, pa se tako „intervenisalo 2021. i 2013. da bi, prema sada važećoj odredbi, njegova primjena trebala da počne od 01. 01. 2027. godine.
I pored činjenjenice da je straučna i akademska zajednica upozoravala da, između ostalog „nije ni proradio softver za vođenje jedinstvene evidencije državne imovine“ ovaj zakon „egzistira“ na „standby“, sa procjenom ovog autora da se može očekivati novo „amandmasnko djelovanje“ u pravcu daljeg odlaganja njegove primjene. Za one kojima je bliža materija budžeta i budžetskog prava samo napomena da danom početka primjene ovog zakona prestaju da važe odredbe čl. 62 do 70 Zakona o budžetu i fiskalnoj odgovornosti koje se odnose na računovodstvo i završni račun budžeta.
Dakle, ovo je samo jedan od primjera na koji način država reaguje kada se “zaleti” u zakonodavnoj aktivnosti i “ukoči” u primjeni istih. 
Bez obzira što bi se sa pravom mogao tražiti krivac za probleme u primjeni ZoPD, sada je najvažnije vrlo brzo i ozbiljno shvatiti obim problema koji imaju privredna društva čiji su osnivači opštine i koja “moraju” biti usklađena do 31. marta, što je sada, za većinu njih skoro nemoguće. 
Treba li napomenuti da su to privredna društva koja pružaju usluge snabdijevanja vodom, deponovanja otpada, održavanja gradske čistoće, upravljanja gradskim saobraćajem, javnom rasvjetom, parking usluga, tržnice i pijace itd – dakle društva od posebnog interesa za građane i funkcionisanje lokalnih zajednica!
Pritom treba naglasiti da nije problem do njih, niti do onih koji nastoje da im pomognu da izvrše zakonsku obavezu, već u “olako obećanoj brzini”.
Dodatan problem čini i činjenica da EK ni najmanje blagonaklono neće gledati na to da je država “omanula” i to kod subjekata čiji je ona vlasnik, pa zato ni Vlada ni Skupština ne reaguju. 
Međutim… “što se grbo rodi vrijeme ne ispravi”, kako kaže Bogišić, pa stoga predlagač i zakonopisac moraju povući hitno dva poteza. 
<h2>Dva poteza</h2>
Prvo, mora se intervenisati na čl. 630 ZoPD i za ova društva produžiti rok do roka u kome se uobičajeno održavaju redovne skupštine društava u realnom sektoru (30.06).
Drugi korak, sagledati cjelinu pravnog sistema, jer na privredna društva u 100% ili većinskom vlasništvu države pored bazičnog Zakona o privrednim društvima, primjenjuju se i odredbe Zakona o lokalnoj samoupravi, Zakona o komunalnoj djelatnosti, odredba člana 24 stav 4 Zakona o radu… itd.
Naravno da je ovo prilika da se ponovo citira Bogišić sa čuvenom zakonjačkom (pravničkom) izrekom iz Opšteg imovinskog zakonika za Knjaževinu Crnu Goru iz 1888. godine: “Ko samo riječi zakonske znade, taj još zakona ne zna, dok mu ne shvati razum i smisao”. 
Nažalost, predlagač i zakonopisac “mrtvijem snom spavaju”, uvijek spremni da slave (privremeno) zatvaranje pregovaračkih poglavlja, a kada zakon stupi na snagu da odgovornost prenesu na one koji “moraju” da ga primjene. 
U konačnom, biće vrlo neprijatno objašnjavati EK zašto se odlaže primjena dijela zakona, ali kada se to već uradilo u oktobru 2025. godine (za potrebe interesa “pojedinca”) kada je amandmanski mijenjan u avgustu iste godine usvojeni ZoPD, zašto sada, kada “nužda” nalaže se isto ne bi ponovilo? 
Stoga, ostaje samo da vidimo ko će prvi da “proguta žabu”.

Zakon

Dosadan sam?
Naprotiv, svako malo treba da se oglasim.
Baš.
Makar da se obratim kolegama. Jer ovo postaje opasno i nepodnošljivo. Ovo ne ide na dobro.
Držim u ruci rješenje Apelacionog suda KV SŽ.BR 32/20 od 04.02.2026 god. kojim se uvažava žalba SDT-a i ukida rješenje Višeg suda KVS. Br. 108/25 od 16.12.2025 god.
Tim rješenjem (ukidnim) Viši sud je odbacio zahtjev SDT-a za novo određivanje pritvora Ubović Ranku i Ivanović Vladu, jer je pritvorski osnov iz člana 175. stav 1, tačka 2 ZKP, otpao saslušanjem svjedoka i tada su se ta lica još onomad pustila na slobodu.
Šta sad radi Apelacioni sud?
Ukida to rješenje, vraća ga Višem sudu, da taj sud ponovo razmotri da li ima mjesta određivanju pritvora po tačkama 1, 2 i 4 člana 175 ili da detaljno obrazloži zašto nema.
Pitam se otkud sada iznova tačka 2 koja je otpala u decembru.
Pa, upravo, da bi ovu nebesko pravnu budalaštinu "održalo u životu".
Jer, da nju nisu iznova ubacili, morali bi i oni žalbu da odbace kao nedozvoljenu.
Kukala Ranku majka da je i dalje tačka 2 bila aktuelna, a on u pritvoru. Tako bi mu zveknuli i 1 i 4 člana 175, da bi kraj života dočekao u Spužu.
Time Apelacioni sud, kod ovakve odluke vijeća, postaje apsolutna opasnost.
Samo pravnici znaju, a valjda vide i ostale sudije, o čemu ja pričam i o čemu se ovdje radi.
Tačka 2 otpala u decembru.
Ljudi izašli iz pritvora.
Ovi u februaru, tu istu tačku 2, u istom predmetu, pominju kao aktuelnu.
Ovo nije blizu kraja.
Ovo je kraj.
Da bi nam obrazložili sve ovo u vezi Ubovića poštapaju se određivanjem pritvora Kovačević Veselinu i razmatrenjem predloga SDT-a u odnosu na njega - u Vrhovnom sudu.
Kovačeviću je određen pritvor po tački 1 člana 175, u pritvoru je, a Vrhovni sud obrazlaže zašto mu je prihvatljiv prijedlog SDT-a da on po tom osnovu i dalje bude tamo, a zašto je neprihvatljivo da mu se odredi po tački 4.
Kovačević je u ZIKS-u, pa je Vrhovni sud, ako je već prihvatio prijedlog SDT-a dužan da ga za tu tačku i obrazloži.
I usput, umjesto da ne tretira tačku 4 koja je predložena, Vrhovni sud je prihvatajući takav predlog kao validan dao obrazloženje zašto to ne prihvata.
Ali to nije isto.
Potpuno je kod Ubovića različito.
A lovina je ovdje Ubović.
I s toga u obrazloženju rješenja reći da Viši sud iznova treba da razmotri i to u februaru tačku 1, 2 i 4 ruganje je pravu.
Ali ruganje.
Kako je Apelacioni sud zamislio da Viši sud tačku 2 koja je otpala prije "100 godina" vrati u pravni poredak u istom predmetu, ostaje misterija za svakog iole obrazovanog pravnika.
I ne pišem ovo da bi nešto sugerisao izvršnoj vlasti.
Njih ne zanima ništa što se tiče pravosuđa i policije. Konkretno mislim na najmoćniju partiju.
Gdje je udruženje sudija, ne znam.
Da ga ponovo prozivam - neću.
Nije baš prijatno.
P.S: Između letača i onih što po zemlji puze nikada nije bilo razumjevanja.
&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;Pekić, "Tamo gdje loze plaču"

Zoran Piperović

Kraj krajeva

Direktor Uprave policije Crne Gore Lazar Šćepanović zaprijetio je sinoć, u sred emisije koja je emitovana uživo, novinaru Petru Komneniću da će "biti procesuiran" i to je energično zapisao na neki papir. To je vijest.
Za naslovnicu i za ostavku.
Ili bi makar bila u nekoj normalnoj državi. U Crnoj Gori, gdje je institicionalni pritisak na medije i novinare normalizovan i čak poželjan, vrlo vjerovatno da će ova besprizorna rečenica direktora Uprave policije Lazara Šćepanovića proći uz par saopštenja strukovnih udruženja, Komnenićeve redakcije i nekog nebitnog Vladinog činovnika koji će izgovoriti neku floskulu o evropskom putu i pluralizmu medija.
No, na ovo smo sami pristali. Kad smo kao društvo i kao profesija prećutali javno izrečene uvrede vladajućih elita na račun medija i novinara, kad su kolege pristale da čučnu jer je neko iz kabineta Zdravka Krivokapića tražio to od novinara, kad su mnogi slavili što su SPO i SDT targetirali grupu medija među kojima je i M portal, kad se likovalo nad prijetećim porukama i otkazima, kad su javni prostor zauzeli "novinari", a ne novinari, kad je postalo normalno da policija saslušava novinarku zbog komentara o papučama supruge gradonačelnika... Sada smo došli do direktne prijetnje, emitovane uživo, i nju je izrekao lično direktor Uprave policije.
One iste policije kojoj su za 4-5 dana iz kućnog pritvora utekla dva osuđenika - jedan organizator kriminalne grupe, osuđen na 10 godina i jedna bivša državna tužiteljka osuđena na 7 mjeseci zatvora. Ali sada će se ta ista policija policija baviti "procesuiranjem" novinara jer je pitao direktora UP šta je policija u ta dva slučaja radila, da li je bila "fikus".
To što Lazar Šćepanović radi tokom posljednja dva gostovanja upravo kod Komnenića nije pokazivanje profesionalizma i objektivnosti, već demonstracija gole sile. On od novinara traži izvinjenja, prijeti mu procesuiranjem, svađa se sa predsjednikom Višeg suda ("Bože dragi, Bože dragi", ponavljao je šokirano višedecenijski sudija slušajući Šćepanovića), svoju eventualnu ostavku smatra krajem svijeta... Cirkus.
Komnenić nije pitao Šćepanovića ništa što ga ne bi pitao svaki drugi novinar u i izvan Crne Gore - šta je radila policija kada joj je na dan izricanja desetogodišnje zatvorske kazne pobjegao organizator kriminalne grupe? Jer je policija sudskim rješenjem bila obavezana da nadzire Miloša Medenicu. Pitala bih ga i ja, ali Uprava policije na čijem je čelu ljutiti Šćepanović odavno ne odgovara ni na najprostija pitanja M portala, poput onoga da li je predsjednik Skupštine opštine Tivat podnio krivičnu prijavu protiv predsjednika Opštine Tivat. Srećom, u drugim institucijama se nalaze neki profesionalci zahvaljujući kojima dolazimo do istine.
U čemu je "caka"? Šćepanović bolje od svih zna da policija funkcioniše po sistemu subordinacije, naređenja idu od vrha ka dnu ljestvice. Ukoliko bi priznao ono što je svima očigledno - da je riječ o propustu policije - neko bi morao da podnese ostavku. Ako ne on sam (pošto tako grčevito brani fotelju), onda neko od njegovih miljenika koji se u lancu komandovanja nalaze ispod njega, po njegovom sopstvenom izboru. Posljednji u lancu komandovanja, samim tim i u lancu odgovornosti, su oni koji su bili, ili je makar trebalo da budu, pred vratima stana Miloša Medenice.
Zato je Šćepanović izabrao bijes, svađu i prijetnje, dok mu Demokrate pripomažu iz pozadine sa mim stranica, proglašavajući ga "Tigrom" (mislila sam da se taj pseudonim odnosi na Šćepanovićevog "ljutog neprijatelja" i kakva je sad ovo otimačina nadimka?!), ne bi li dodatno anestezirali već anesteziranu javnost i utišali sve brojnije glasove koji traže odgovornost zbog doslovnog sprdanja sa državom.
Odnosi između crnogorskih medija nijesu sjajni i to odavno nije nikakva tajna. Bilo je svađa, polemika, prozivki, ima ih i sada, biće ih i dalje. Nije ovo lična odbrana ni Komnenića ni koncerna "Vijesti", odlično njima ide samoodbrana.
Ali pročitajte još jednom - direktor Uprave policije zaprijetio je novinaru uživo u emisiji da će biti procesuiran zbog pitanja koje je postavio.
Je li vam sada jasno da bilo ko od vas može biti sljedeći procesuiran jer misli svojom glavom i usuđuje se da traži odgovore?
Je li vam jasna dubina potonuća ove države i njenih institucija?
Je li vam jasan nivo raspada sektora bezbjednosti?
Ako vam i dalje nije jasno, ostaćete oni posljednji koji su ćutali i za koje nije imao ko da se pobuni. Jer će sve ostale, ovako ili onako, procesuirati Šćepanović i Demokrate.

1250x600

Vijest za naslovnicu i za ostavku

Izlazak DNP-a iz Vlade, tačnije završetak procesa izlaska, predstavlja epilog političke farse koja traje otkako je Milan Knežević formalno postao dio izvršne vlasti. Naime, od početka, Knežević se ponašao kao opozicija u Vladi, dok je samom formalnom izlasku prethodila višenedjeljna političko-obavještajna sapunica koja je ozbiljno prijetila da destabilizuje Crnu Goru.
Danas se, dakle, nalazimo na kraju tog procesa – procesa koji je politički otvorio više pitanja nego što ih je zatvorio.
Odnosi unutar takozvanog srpskog bloka, njegove unutrašnje kombinatorike i buduće formacije u ovom trenutku su od sekundarnog značaja. Taj politički blok je i ranije prolazio kroz različite transformacije – formacijske, ideološke i interesne. Ono što je, međutim, neupitno jeste činjenica da se u njegovoj strukturi kriju ozbiljni maligni potencijali i još malignije političke tendencije, jer ne djeluju autonomno, već kao dio šireg političkog mehanizma.
Izazivanje vanrednih izbora, posebno u 2026. godini, značilo bi samo jedno – blokadu evropskog puta Crne Gore. Odnosno, produžavanje pregovora za najmanje godinu dana, ako ne i duže. Geopolitički gledano to može biti kobno za ambicije naše države. To nije samo politička posljedica, već i jasan cilj zvaničnog Beograda, koji Aleksandar Vučić, kako je to već bezbroj puta rečeno i napisano, realizuje preko svojih političkih instrumenata u Crnoj Gori – kako onih u vlasti, tako i onih van nje.
Čak i u scenariju u kojem se izbori ne dese, Crna Gora će sa ovom vladajućom strukturom nastaviti da živi u stanju permanentne političke nestabilnosti.
Kada bi premijer, predsjednik Vlade, a ujedno i predsjednik političke olupine od stranke PES, Milojko Spajić, zaista imao elementarno razumijevanje političkih procesa i autentičnu evropsku ambiciju, rješenje bi bilo krajnje jednostavno. Rekonstrukcija Vlade i uključivanje proevropskih, prozapadnih snaga koje se danas nalaze u opoziciji.
U tom slučaju, Spajiću ne bi bilo važno kako će se završiti lični, politički ili navodno strateški sukob između Andrije Mandića i Milana Kneževića. Još manje bi ga zanimalo na kojem će srpskom tabloidu osvanuti lideri vanparlamentarnih stranaka, nastanjeni po gradskim preduzećima. A najmanje od svega bi mu bilo važno šta o svemu tome misli Aleksandar Vučić.
Drugim riječima, evropske snage u vlasti, antievropske van vlasti – model velike koalicije koji godinama funkcioniše u najstabilnijim evropskim demokratijama poput Njemačke. Jednostavna formula, razumljiva čak i onima koji politiku prate površno.
Mnogo je, međutim, važnije pitanje zašto se to ne dešava. Dio odgovora leži u činjenici da je Spajić tek formalno predsjednik Vlade, a još formalnije predsjednik stranke koja se nalazi u fazi političkog nestajanja. To ne mogu sakriti pažljivo konstruisane, modelirane, ankete. Riječ je, vjerovatno, o jedinoj političkoj partiji u novijoj crnogorskoj istoriji koja je izgubila gotovo polovinu biračkog tijela, a da unutar nje niko nije postavio pitanje odgovornosti.
Drugi dio odgovora jeste činjenica da Spajić ne kontroliše sopstveni poslanički klub. Paradoksalno, nakon narednih izbora kontrolisaće ga još manje. Ipak, ni taj argument nije dovoljan da objasni politički iracionalno ponašanje kojem svjedočimo.
Ako, pritom, prihvatimo pretpostavku da Spajić makar nominalno želi evropske integracije, dolazimo do suštine problema.
Naime, kada se sagleda šira slika, postaje jasno da se ovakvo ponašanje ne može objasniti politikom. Da je riječ o političkom razumu, rješenje bi odavno bilo realizovano. U tom trenutku u fokus dolaze teme koje nijesu političke, već zadiru u domene koji bi morali interesovati druge državne organe. Prije svega, riječ je o spornim i kontroverznim koncesionim postupcima, uključujući i pitanje aerodroma, opterećenim ozbiljnim indicijama i vezama koje se u javnosti tek fragmentarno pominju.
O tim stvarima je teško govoriti bez skliznuća u spekulacije, ali one ne mogu ostati van političke odgovornosti. Upravo zato, opozicija ne smije dozvoliti da sistem opstaje na iluzijama jednog čovjeka. Mora uvesti jasan politički pritisak i prestati da računa na PES kao budućeg koalicionog partnera. Jer, osim nekolicine pojedinaca čija je politička sudbina ionako upitna, tamo ne postoji ozbiljan sagovornik za evropsku budućnost Crne Gore.
Sve ostalo je – drveno gvožđe. A drveno gvožđe, kao što znamo, ne postoji.

Drveno gvožđe

Novo gostovanje direktora policije u emisiji “Načisto” potvrdilo je još jednom da problem nije jedan propust, jedan nastup ili jedna pogrešna procjena, već profil čovjeka koji rukovodi policijom. Profil koji je, po svemu sudeći, opasan po instituciju kojom upravlja.
U jednom dahu, direktor policije je, bez ikakvog obrazloženja, procjene rizika ili institucionalnog okvira, javno procijenio da je on „ključna bezbjednosna meta organizovanog kriminala“. Predsjedniku Višeg suda u direktnom prenosu čitao je članove zakona i objašnjavao šta je sud „morao i mogao“, a šta nije uradio. Tako je Lazar Šćepanović još jednom preuzeo ulogu sudije, tužioca i pravnog instruktora, očigledno uvjeren da u bezbjednosnom sistemu za njega ne postoje granice ovlašćenja.
U istoj emisiji, direktor policije je tvrdio da bi policija kršila zakon da je prema Medenici preduzimala određene mjere, iako je riječ o licu sa izrečenom mjerom zabrane napuštanja stana, čije izvršenje zakon izričito povjerava policiji. Tako smo dobili apsurdnu situaciju u kojoj je policija istovremeno i odgovorna i nemoćna, istovremeno i nadležna i spriječena, istovremeno i dužna i vezanih ruku. Ali, uvijek bez krivice i odgovornosti.
Porukom da policija navodno ne može da reaguje na kršenje mjere nadzora, direktor policije je poslao izuzetno opasnu poruku da su sve mjere nadzora faktički obesmišljene i da ih lica pod nadzorom mogu kršiti bez posljedica. Time ne samo da je potkopao autoritet policije i pravni poredak, već je stvorio ambijent koji ohrabruje bjekstvo, jer kriminalnim strukturama jasno signalizira institucionalnu pasivnost i odsustvo operativne odlučnosti. Tako je potvrđena moja konstatacija iz prošle kolumne da je direktor policije postao bezbjednosna prijetnja i bezbjednosna smetnja.
Kada je novinar Komnenić, sasvim logično i legitimno, pitao da li je policija „običan fikus“ ako ne može da privede osobu koja krši mjere, direktor policije je odgovorio prijetnjom procesuiranja nakon emisije zbog navodnog vrijeđanja policije. Time je Lazar Šćepanović ne samo prešao granicu profesionalnog ponašanja, već je brutalno pogazio. Umjesto odgovora uputio je prijetnju, a umjesto argumenata ponudio je autoritet funkcije.
Na kraju, bez ikakve provjere, stručne ekspertize ili istrage, direktor policije je novi snimak odbjeglog Medenice momentalno proglasio proizvodom vještačke inteligencije. Tako je još jednom pokazao da mu je instinkt za brzoplete zaključke jači od obaveze za provjeru činjenica i spontano samopromovisao u sudiju, vještaka i regulatora istine. Sve to bez dokaza, sa manjkom znanja i viškom samopouzdanja.
Sve ovo zajedno ne predstavlja lapsus, već konzistentan obrazac ponašanja direktora policije koji politizuje funkciju, nipodaštava sudove, relativizuje zakone, prijeti novinarima i preuzima ulogu vrhovnog tumača svega – od krivičnog prava do digitalne forenzike. Galama, povišeni ton, prijetnje novinaru i javno „predavanje“ sudovima šta i kako treba da rade, bio je pokušaj direktora policije da se nametne kao profesionalni autoritet, ali je upravo tim nastupom pokazao suprotno. Autoritet ne proizlazi iz funkcije i decibela, već iz znanja, samokontrole i odgovornosti, što Lazar Šćepanović nije pokazao u bilo kom javnom nastupu.
Dakle, ovakav nastup predstavlja kontinuitet, a ne incident i jasno pokazuje da se kršenje Kodeksa policijske etike od strane direktora policije nastavlja bez ikakvih posljedica. Opasno je da policiju vodi čovjek koji na kritiku odgovara prijetnjom, na propust teorijama, na zakon proizvoljnim tumačenjem, a na odgovornost njenim potpunim izbjegavanjem i prebacivanjem na druge adrese. Policija nije privatna platforma za lične procjene i javne obračune. Ona bi morala biti stub bezbjednosti države.
Kada direktor policije počne da se ponaša kao da je iznad zakona, sudova i javnosti – tada problem više nije bjekstvo jednog osuđenog lica, već smjer u kojem ide cijeli bezbjednosni sistem. U takvom sistemu policija prestaje da bude stub bezbjednosti i oslonac države i pretvara se u izvor nestabilnosti. Institucija koju vodi čovjek bez mjere, samokontrole i odgovornosti ne štiti poredak, već ga potkopava iznutra. I zato snimci u kojima se bjegunci pred pravdom ismijavaju direktoru policije, bili oni autentični ili ne, nijesu incident, već logična i očekivana posljedica sistema u kojem se autoritet gradi galamom i prijetnjama, a ne djelima.

Bezbjednosna smetnja u udarnom TV terminu

05.02.
19:48h
Zvuke i oblike univerzuma opažaju kao u izmaglici (Borhes, "Maštarije") i to je sad apsolutno evidentno.
Dešavanja zadnjih nekoliko dana (bjekstvo Medenice) direktno će se više nego inflacija, podizanje penzija nedovoljno za burek u poslastičarnici "Sonja", uticati na izbore 2027. godine, iako sada to niko ne naslućuje.
Makar ja tako vidim "očima već pokojnog čovjeka" (Borhes, "Maštarije").
Oni koji kao u izmaglici vide, ne vide da je antijunak Medenica postao junak sa dva pojavljivanja, lažna - istinita, nebitno, po poznatoj sociološkoj izopačenosti da plebs u sukobu pojedinca i represivnog aparata kojem ovaj prvi izvrgava sprdnji ove druge, navija za prvog.
Iako ga je prije sukoba prezirao.
Jer, sociologija trenutka uvijek zaboravi šta je prouzrokovalo prapočetak svega, upravo zbog bizarnosti šta je sve izazvalo taj sukob (bjekstvo onoga koji je trebao da bude čuvan).
Zato njegov nastavak dobija tragikomični krešendo.
U toj izmaglici gubi se autoritet, prethodni rezultati kakvi god i plebs (birač) okreću leđa onima koje percipiraju kao uzroke DNEVNE KOMEDIJE.
Predmetne dvije objave M.M. &nbsp;vrijede za protivnike ovog režima koliko hiljadu propagandnih spotova, mitinga, reklama, poruka bilo koje političke partije.
Umjesto da spriječi farsu, Milojko iz faze da neko hitno mora da odgovara za bjekstvo - prelazi u fazu da je protiv saslušanja bilo koga u vezi tog istog bjekstva.
Da ne kažem koliko se ko osvrnuo od pozvanih na sastanak koji je najavio na dan saznanja da je M.M. nestao.
Da bi ga dodatno na sve to, nafilovao sada već zbilja legendarmi B.B izjavom - "nesrećni sud".
Možda je to i kompliment koji su ovi zaslužili osluškujući kod pritvora i optužnica šta će sve Demokrate da im kažu.
Evo, rekli su im.
Kao da su mene pitali.
P.S: Narod kome je sve ovo najmilija zabava, a zabava proizilazi od posljedica vođenja državnog aparata nije za EU, već za Tarzanovu džunglu.
I da mu je dobro.
Jer ga gore nije moglo snaći.

Opažanja u izmaglici

U Crnoj Gori je tokom vikenda uhapšeno 74 vozača, saopšteno je iz Uprave policije (UP). 
Kako je pojašnjeno, 24 vozača je uhapšeno zbog upravljanja vozilom pod dejstvom alkohola u koncentraciji većoj od 1 g/kg ili zbog odbijanja alkotestiranja, 19 vozača zbog upravljanja vozilom pod dejstvom opojnih droga ili drugih psihoaktivnih supstanci, odnosno odbijanja testiranja i 31 vozač zbog drugih težih prekršaja iz oblasti Zakona o bezbjednosti saobraćaja na putevima.
Od ukupnog broja uhapšenih, kako je navedeno u saopštenju UP, 28 vozača uhapšeno je u Podgorici, šest u Tivtu, dok je po pet vozača uhapšeno u Danilovgradu, Herceg Novom i Kotoru.
- Tokom vikenda na crnogorskim putevima evidentirano je 49 saobraćajnih nezgoda U ovim nezgodama jedno lice je smrtno stradalo u Danilovgradu, pet lica je zadobilo teške tjelesne povrede, dok je devet lica lakše povrijeđeno. U istom periodu, službenici saobraćajne policije su, u okviru represivnih aktivnosti, podnijeli 234 prekršajne prijave i izdali 1.697 prekršajnih naloga. Takođe, privremeno su oduzeta 22 para registarskih oznaka, a isto toliko vozila isključeno je iz saobraćaja - navedeno je u saopštenju.

UP: Tokom vikenda uhapšeno 74 vozača

Društvenim mrežama kruži novi snimak na kojem je navodno Miloš Medenica, sin bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice, koji se dao u bjekstvo na dan kada mu je izrečena presuda kojom je osuđen na 10 godina i dva mjeseca zatvora.
- Dobro veče, Crna Goro i vi u ZIKS-u. Ovom prilikom bih predložio Petru Komneniću da ću se uključiti u njegovoj emisiji s namjerom da ove bolesnike iz Demokrata što rukovode bezbjedonosnim sektorom zajedno sa Ščepanovićem raskrinkam do kraja jer bezobrazno obmanjuju javnost bez ikakvih posljedica samo da bi sačuvali svoje fotelje. Imate li vi majke, sram vas bilo, vršite pritisak i ucjenjujete ljude sa namjerom da ženu pošaljete u pritvor jer nijeste bili u stanju mene da uhapsite - čuje se na snimku na kojem je navodno Medenica.&nbsp;
Sutkinja Višeg suda Vesna Kovačević 28. januara na izricanju presude naredila određivanje pritvora Medenici, ali ga policija nije zatekla na adresi stanovanja. Miloš Medenica bio je u pritvoru od maja 2022. godine do 17. oktobra 2025. kada je ukinut i određen mu kućni pritvor. On je napustio Istražni zatvor jer za tri godine nije donijeta prvostepena presuda i njemu je bila određena mjera zabrana napuštanja stana.
Crnogorske vlasti su za njim raspisale nacionalnu i međunarodnu potjernicu.
<div class="embed-block"><div style="max-width: 550px;"><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 100%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fx.com%2FIstina134696%2Fstatus%2F2020816991632728528%3Fs%3D20&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>

Društvenim mrežama kruži novi snimak na kojem je navodno Medenica: "Vršite pritisak i ucjenjujete ljude s namjerom da ženu pošaljete u pritvor jer nijeste bili u stanju mene da uhapsite"

Kršenje mjera nadzora treba na adekvatan način da bude prepoznato u zakonskom okviru i da ima efikasnu sankciju, zbog čega se pristupilo normativnom prepoznavanju ove materije kroz izmjene i dopune Krivičnog zakonika Crne Gore i uvođenje novog krivičnog djela - navedeno je na sastanku ministra pravde Bojan Božović i direktora Uprave policije Lazar Šćepanović.
Oni su, kako se navodi u saopštenju, danas održali produktivan sastanak na kojem je dogovorena dinamika za realizaciju u tehničkoj primjeni, kontrole elektronskim nadzorom mjera nadzora iz člana 166 stav 3 Zakonika o krivičnom postupku.
Podsjećaju da je predloženi tekst izmjene poslat je na mišljenje Evropskoj komisiji u junu 2025.godine.
- Potpisan je sporazum o pravno tehničkoj saradnji na osnovu kojeg će se u najkraćem mogućem roku obezbijediti tehnički preduslovi za realizaciju ovih aktivnosti - istaknuto je u saopštenju.
Podsjećaju da u dosadašnjoj praksi kršenje mjera nadzora nije imalo sankciju, a naročito se nije moglo sankcionisati za one slučajeve gdje je isteklo maksimalno vrijeme trajanja pritvora od tri godine.
- Ministarstvo pravde, Ministarstvo unutrašnjih poslova i Uprava policije poručuju da ostaju snažno posvećeni unapređenju zakonodavnog okvira i borbi protiv svih oblika kriminala, sa posebnim fokusom na teški i organizovanih kriminal - navodi se u saopštenju.

Božović i Šćepanović o uvođenju novog krivičnog djela - kršenje mjera nadzora

Službenici Sektora granične policije, su u okviru operativno - taktičke akcije “Stranac”, u saradnji sa inspekcijskim službama, u toku januara realizovali 1.214 mjera usmjerenih na kontrolu kretanja, boravka i rada stranih državljana u Crnoj Gori.
Kako je saopšteno iz Uprave policije (UP), pripadnici granične policije – inspektori za strance, su tokom januara sproveli 25 samostalnih akcija pojačane kontrole ulaska, kretanja, boravka i rada stranih državljana u Crnoj Gori, dok su u saradnji sa nadležnim inspekcijskim službama realizovane 34 akcije.
U okviru ovih aktivnosti, kako se dodaje, donijeto je 150 rješenja o povratku lica, 111 rješenja o otkazu boravka do 90 dana, 15 rješenja o protjerivanju stranih državljana, prinudno je udaljeno 15 stranih državljana, podnijete su 232 inicijative za prekid privremenog boravka i donijeto je 5 rješenja o blažim mjerama.
- Ukupan broj podnijetih prekršajnih prijava i izdatih prekršajnih naloga stranim državljanima je u januaru iznosio 667. U istom periodu, šest stranih državljana je smješteno u Prihvatilište za strance. Shodno sporazumima o vraćanju i prihvatanju lica čiji je ulazak ili boravak nezakonit, susjednim državama je u skraćenom postupku predato 13 stranih državljanina - zaključuju iz Uprave policije (UP).&nbsp;