13.02.
15:01h
Ih, kakva bi bila objava Demokrate M. Lekovića kojom, uz fotku na kojoj smo Mijajlović, Barović i ja, da je iza "ih" stavio zarez, pa nastavio…
Ovako, učiteljica bi, nakon što uskličnikom počinje rečenicu ne stavivši elementarnu interpunkciju, rekla "Ajde u dvorište, zanimaj se basketom, pogledaj usput da nisu na igralištu Mijajlović i Barović. I advokat".
 
Ih, ne stiže MVP (Barović), a bio naručen sinoć od Šaranovića baš u momentu kada je Medenica in vivo htio da ga pozdravi. 

Ih, kakva bi mafija bila ETV da se M. M. tako javio u lajvu i pozdravio dotičnog. 

Sve specijalne snage bile bi jutros oko te medijske kuće. 

Master kvartu se prići ne bi moglo od snaga bezbjednosti. 

Mijajlovića bi jutros iznova uhapsili i vezanog spustili sprat niže. U Spužu. 

Ih, kako je poslanik pogodio da će Barović biti uhapšen. 

Ih, njegovoga jada danas. 

Eh, badava je kopao po arhivi tražeći fotku koju je objavio. 

Ih, kako su mi Demokrate pale na pamet kada je Barović sa tompusom u ustima pošao put kuće.

Eh, kako me politika Demokrata podsjeća na odlomak iz Šekspirovog “Kralja Lira”.
 
I to onda kada kao pomahnitali bolesnik, koji ubija svog ljekara, Kralj zbog srčanosti grofa od Kenta, ovoga osudi na progonstvo.

Grof u progonstvo, Barović doma, neće ni Mijajlović dugo tamo gdje je. 

Ko će igrati basket jednoga dana, znate gdje, ne zna se. 

Mada, mogu da budu i oni koji nemaju baš visine za tu igru. 

P.S: Dugo studiranje dobro je za kondiciju, a loše po narav.

Zoran Piperović

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

thumbnail

Kolumne

Ih i eh

Svaki novi medijski nastup direktora policije i ministra unutrašnjih poslova danas djeluje kao najbolja ilustracija kako je i zašto Miloš Medenica uspio da pobjegne. U tim nastupima nema ni odgovornosti, ni pravne dosljednosti, ni institucionalne ozbiljnosti. Ti nastupi pokazuju samo improvizacije, neprimjerena samohvalisanja, neznanje, prebacivanje krivice i zabrinjavajuću konfuziju na vrhu sistema bezbjednosti.
Tako je direktor policije Lazar Šćepanović najprije na pres konfereciji saopštio da policija radi na identifikaciji profila koji objavljuje snimke na kojima je navodno Miloš Medenica. Međutim, nije nam rekao o kom se krivičnom djelu radi. Samo par sati kasnije ministar Šaranović u emisiji “Načisto” je rekao da objavljivanje ovih snimka nije krivično djelo, da je najmanje važno da li je na snimcima Medenica i da su druge komponente slučaja mnogo bitnije. Zato se postavlja pitanje šta je onda predmet policijskog rada koji je direktor policije predstavio na presu? Da li možda policija utvrđuje ko uznemirava komfor vrha bezbjednosnog sektora?
Dakle, u jednom danu smo imali upečatljiviji paradoks u kojem ministar tvrdi da objavljivanje snimaka nije krivično djelo i da je najmanje važno u ovom slučaju, dok direktor policije govori da policija radi na identifikaciji onih koji objavljuju te snimke. Ako djela nema i ako je to najmanje važno, koga i zbog čega identifikujete? U tom raskoraku između političke improvizacije i pravne realnosti nestaje povjerenje javnosti, a iz njega postaje očigledno da su oni koji kontrolišu i upravljaju bezbjednosnim sektorom pravo ili učili na nekakvim megatrenovima, ili su ih podučavali oni koji ni sami nijesu znali šta je razlika između procesne nadležnosti i televizijskog, politikantskog nastupa.
Dodatno, javnost je od direktora policije opet dobila prozivanje nevladinih organizacija i „nekih advokata“ koji se usuđuju da pitaju ima li odgovornosti u policiji. Da, to je isti onaj direktor koji se hvali da je završio Pravni fakultet i koji pred kamerama svima drži lekcije o tome kako se tumače zakoni. Tako je direktor policije profesionalnu kritiku predstavio kao neprijateljsko djelovanje i “uzbunjivanje javnosti”, a svako pitanje i pozivanje na odgovornost kao napad na državu.
U istoj emisiji „Načisto“ ministar Šaranović je govorio i o trivijalnosti javno-političke scene i hibridnom djelovanju organizovanog kriminala, da su snimci sa likom Medenice vještački generisani i da su dio hibridnog rata. Međutim, nakon što se u pauzi za reklame na video poziv javila osoba za koju su svi u studiju – osim ministra – naveli da je Miloš Medenica, ministar „nije isključio mogućnost“ da je to zaista on. Tako je ministar samo u jednom emisijim prešao put od nesporno utvrđene vještačke inteligencije do moguće autentičnosti. U demonstraciji zapanjujuće kombinacije nesposobnosti i elementarnog neznanja konzistentnost je, očigledno, kolateralna šteta.
Vrhunac ironije dolazi u ponavljanju da policija, čak i da je vidjela Medenicu kako napušta stan, nije mogla da reaguje jer navodno nije imala nalog suda. Isti taj sistem, međutim, bez problema šalje inspektore da po završetku emisije sačekaju novinara ispred redakcije i pozovu ga da da izjavu. Dakle, za bjegunca pod mjerama nadzora nema nadležnosti bez posebnog naloga suda, ali za novinara koji emituje sadržaj od javnog interesa ne treba nalog ni suda, ni tužilaštva.
Konačno, najopasnija poruka nije u kontradiktornostima, već u demonstraciji selektivne moći. Kada se tvrdi da se bjegunac nije mogao spriječiti bez sudskog naloga, ali se novinar može promptno pozvati na informativni razgovor nakon emisije, tada javnost s pravom postavlja pitanje: da li je problem u nedostatku nadležnosti ili u nedostatku volje i znanja?
Jer država koja pred kamerama djeluje zbunjeno, kontradiktorno i defanzivno, a istovremeno pokazuje efikasnost prema onima koji postavljaju pitanja, ne uliva strah organizovanom kriminalu. Ona pokušava uliti strah onima koji o njemu govore. Takva država san je svakog ozbiljnog kriminalca jer mu poručuje da sistem nema ni jedinstven stav, ni jasnu strategiju, ni dosljednost u postupanju. U ime takve države i takvih čelnika bezbjednosnog sektora, organizovani kriminal zaista ima razloga da svakog dana „ispaljuje vatromet“. Ne zato što je jači od institucija, već zato što institucijama rukovode ovakvi kadrovi.
Na kraju, snimci sa likom Medenice, bili oni vještački generisani ili potpuno autentični, predstavljaju javno ruganje službama bezbjednosti, a za takav nivo urušavanja autoriteta najviše mogu da „zahvale“ upravo onima koji tim službama rukovode. Bezbjednosni sektor je od slučaja kopanja tunela ispod zgrade Višeg suda u Podgorici prošao put od bezbjednosne blamaže do bezbjednosne smetnje – i natrag, jasno pokazujući da ni improvizacija ni neznanje nisu slučajni, već da su postali „standard“ rukovođenja.

Portal ETV

Od bezbjednosne blamaže do bezbjednosne smetnje – i natrag

<a href="https://www.portalanalitika.me/clanak/umorna-drzava">Jesu li se Crnogorci umorili od sopstvene države?</a> Kako drugačije objasniti kolektivnu ravnodušnost pred njenim očiglednim raspadanjem? Čini se da više nismo ni "kuvana žaba" - ona podrazumijeva sporost, izvjesnu neprimjetnost i lagodnost.
Ovdje se raspad odvija pred očima, agresivno, gotovo demonstrativno. I opet – ništa. Danas, međutim, ne svjedočimo samo truleži sistema, već zamoru društva. Trulež je postala stanje, a zamor izgovor.
Prethodne afere, prije svega bezbjednosne, ogolile su ne samo zavjere, već i zapanjujući stepen diletantizma i amaterizma. Spoj površnosti, improvizacije i ideološke zaslijepljenosti postao je obrazac upravljanja nakon 2020. godine.
Odgovornost je nestala kao politička kategorija. Čak i onda kada i najzagriženiji podržavaoci litijaške kontrarevolucije jasno prepoznaju obrazac ponašanja – improvizaciju, trgovinu identitetskim pitanjima, odsustvo strategije – sistem nastavlja da funkcioniše u paralelnoj stvarnosti. Nemoguće je ne vidjeti istinu. Još je teže istu relativizovati, osim ako niste funkcioner Demokrata.
Crna Gora danas gotovo isključivo funkcionise kao formalna država. Proces srbizacije, najvidljiviji u manjim sredinama kroz insistiranje na kvazi obilježjima i simboličko potiskivanje crnogorskog identiteta, razgrađuje i ono malo institucionalne kohezije što je ostalo. Više se ne radi samo o bjeguncima koji, umjesto u zatvor, odlaze u provod. Ne radi se ni izolovanim incidentima ucjena i trgovina informacijama. Riječ je o sistemskom potkopavanju državotvorne supstance.
Arhitekte „srpskog sveta“ mogu zadovoljno konstatovati da projekat napreduje - bez većih poteškoća. Od Crne Gore bi uskoro mogla ostati samo ljuštura – međunarodno priznata forma bez državnog sadržaja.
Zato nije bezazleno što se kao „goruća pitanja“ ponovo kandiduju državljanstvo, jezik i zastava. To nisu teme za dnevnopolitičku raspravu, već poluge dubinske transformacije identiteta.
Pitanje je da li će upravo taj talas biti okidač za prijeko potrebnu mobilizaciju. Zadatak, prije svega, kakve-takve intelektualne elite jeste da aktuelizuju i podstaknu ozbiljnu, javnu debatu o svemu ovome. Ključno je shvatiti da je dosta tekstova koji precizno dijagnostikuju kako se Crna Gora raspada, kako truli pred našim očima. Dijagnoza je postavljena. Ono što nedostaje jeste terapija – svjesna, organizovana, artikulisana akcija.
Paradoksalno, Crna Gora se danas nalazi u istorijskom procjepu: formalno savremena država, suštinski društvo koje se vraća modelima političke konstitucije iz 19. vijeka. Možda je upravo zato potrebno primijeniti taj model – izgradnju državne i nacionalne svijesti od intelektualne elite ka društvu. Jer političke partije moraju konačno odustati od slijepog i konformističkog uvjerenja da će ih neko uzeti za poželjne partnere. Neće.
Ovdje se odavno više ne vodi bitka za demokratsko upravljanje tzv. vlasti. Ovdje se vodi bitka za opstanak države.
I zato je posljednji trenutak za akciju. Za mobilizaciju znanja, integriteta i javne odgovornosti. Ne smiju se čekati izbori kao mitski datum spasa. Suprotno – pitanje je da li će nakon izbora išta ostati da se spašava.
Izbori se ne dobijaju onog dana kada se raspišu, već sada. U atmosferi nereformisanog izbornog zakonodavstva, urušenih institucija i sistemske asimetrije moći, pasivno čekanje znači pristajanje na poraz. Ko danas kalkuliše, sjutra bi mogao shvatiti da više nema čime da upravlja.
Jer dilema više ne glasi ko će vladati. Već – hoće li biti države.

Umorni od države?

Za Portal Analitiku piše Jelena Šušanj
Bila jednom jedna trobojka... Tradicionalan početak jedne moderne bajke. Tipičan narativ koji nam politički lideri srpskoga nacionalnoga korpusa pokušavaju evo kroz čitav dosadašnji tok 21. vijeka predstaviti kao puku istinu. I za to nam, naravno, nude tone budalaština u formi naučno dokazanih metafora.
U posljednjem bajkovitom naletu žabljački NSD u stilu slijepoga narodnoga pjesnika-pjevača pokazuje nam zašto trobojka treba visiti svuđe đe je i državna zastava.
A opravdanja su im takva da bi im moja prababa rekla: zla vezilja dug konac ispreda. Pa su se tako i oni nemalo zapetljali u svoje duge niti – u jednome trenu Srbi su većinski narod, pa imaju pravo da im se zastava vije, pa su nakon 20 godina „vratili trobojku tamo gdje oduvijek pripada“ (što ima logike samo onima što im je „oduvijek“ mlađe no Google), da bi na kraju objasnili da ta zastava „nije bila vezana za jednu ideologiju ili etničku grupu“.
No, kao što i priliči političkim liderima velikosrpskoga projekta – ono što možda nekad nije bilo vezano za jednu ideologiju ili etničku grupu oni su na samome početku svojega obrazloženja čvrsto i neraskidivo vezali upravo za to. Oružje: aproprijacija. Cilj: okupacija.
Ruho koje oblače da prikriju golotinju svoje ideologije klasičan je primjer političke i diskurzivne manipulacije: uzmeš politički izbor (jer pitanje zastave jeste pitanje izbora), pa ga predstaviš kao prirodnu činjenicu („dio crnogorskoga genetskog koda“) i naravno zaključiš da je nametanje „istorijske“ zastave za čiju upotrebu u Crnoj Gori nema pouzdanih istorijskih izvora svim (zasad samo lokalnim) institucijama neminovnost, neizbježnost.
A biologija je jasna – sve suprotno prirodnome poretku predstavlja protivprirodni akt, ponekad i protivprirodni blud. Time ujedno impliciraš i da onaj ko se ne poistovjećuje s „genetskim kodom“ ima genetsku grešku. A tu biologizaciju politike dobro smo ośetili krajem prošloga vijeka. Danas se to čišćenje genetskih grešaka na nivou institucija zove veting, a sprovode ga upravo oni koji su dali vjetar u leđa ovoj lokalnoj odluci, koja ozbiljno narušava temelje građanske države i samoga Ustava, koji je kreiran s ciljem da ih štiti.
Sa Žabljaka su, vele u saopštenju, „često kretale dobre, inicijalne odluke koje su kasnije bile prihvaćene i na državnome nivou“, a meni eto prvo pada na pamet tzv. Žabljački ustav, onaj ustav što ga je 1992. godine donijelo krnje Savezno vijeće Skupštine SFRJ, države koja već nije postojala.
Bio je s pravnoga aspekta to logičan potez taman koliko je i danas s biološkoga aspekta logično predstavljanje trobojke kao „dijela crnogorskoga genetskoga koda“. Zanimljivi su ti mikroskopi u velikome srpskome svijetu, što u krvnim zrncima nalaze trobojku. Pa kad povežemo teritoriju (lokalnu i državnu) kao osnovnu političku kategoriju sa krvnim zrncima obojenom zastavom, jasno je da je kompletno obrazloženje ovakvih poteza – i ovo žabljačko i ono skupštinsko Mandićevo i ono kontinuirano Kneževićevo – manifest ideologije krvi i tla.
Ali ako već, opasnim metaforama, zadiru u polje genetike, evo jedne zaista naučne činjenice: s bonobo majmunima ljudi dijele više od 98% genetskoga koda, pa možda u budućnosti sa Žabljaka krene inicijativa da se iznad svakoga ulaza u lokalnu instituciju metne banana. Gladne je lako zavaravati.

1250x600

1084x550

Genetski kod trobojke

Za<a href="https://www.portalanalitika.me/clanak/treci-put-stranputica-koja-se-uvijek-zavrsi-isto"> Portal Analitiku</a> piše Danilo Marunović
„Treći put“ u crnogorskoj politici zvuči zavodljivo. Umjereno. Razumno. Pomirljivo. U teoriji – progresivan koncept koji obećava izlazak iz rovova, prevazilaženje podjela i novu političku kulturu. Ideja koja se, ciklično, vraća na naše političko nebo kad god se javnost umori od sukoba i poželi „nešto drugačije“.
Ali u crnogorskom iskustvu, taj „treći put“ gotovo po pravilu završava kao – stranputica. Prečesto je bio politički most koji je vodio samo u jednom smjeru. Prečesto je služio kao mehanizam relativizacije temeljnih državnih pitanja. I prečesto je, pod plaštom modernosti i pragmatizma, završavao kao kompromis na račun crnogorske državnosti.
Sjetimo se redom.
Pokret za promjene – inicijalno zamišljen kao reformska, građanska alternativa – završio je na periferiji Demokratskog fronta. Potom iz njega isključen i politički iščezao. Pozitivna Crna Gora – projekat nade i „novog lica“ politike – nestala je tiho, bez političkog traga. URA je, nakon što je odigrala presudnu ulogu u "padu" Crne Gore i „odslužila“ svoje pod plaštom crnih mantija, ostala politički istrošena i danas gleda u liniju cenzusa odozdo.
A PES? Danas se nalazi u raljama političke realnosti u kojoj im partner, a ujedno i politički dželat, precizno i strpljivo „kljuca“ procente. Andrija Mandić im je istovremeno i oslonac i prijetnja – saveznik koji zna da politička matematika nikad nije neutralna.
Obrazac je jasan. „Treći put“ u crnogorskoj praksi nikada nije ostao neutralan prostor između dvije Crne Gore. Jer u Crnoj Gori – istorijski, identitetski i državno – nikada nijesu postojale dvije simetrične strane. Postoji samo jedna legitimna strana: ona koja bez ostatka i bez kalkulacije stoji uz crnogorsku državnost, suverenitet i emancipaciju drustva.
Sve ostalo je pokušaj balansiranja na ivici. A balansiranje na ivici, u politici, najčešće završi padom.
Danas gledamo i najveću opozicionu partiju kako opasno korača tim rubom. U susret izborima, partije često podlegnu iskušenju da mogu „čupnuti“ po koji procenat s obje strane. Da mogu biti i tvrdi i meki, i jasni i dvosmisleni, i principijelni i pragmatični – sve u isto vrijeme.
Ali takva matematika rijetko funkcioniše u društvima gdje su temeljna pitanja još otvorena.
Crna Gora nije uređena, samopouzdana i do kraja emancipovana država. Ona je i dalje prostor borbe oko identiteta, istorije, crkve, jezika i geopolitičkog pravca. U takvom ambijentu „treći put“ ne postaje most – već razvodnjava jasnu liniju odbrane.
Zato je danas, više nego ikad, potrebno reći jasno: za Crnogorce nema trećeg puta.
Postoji samo jedan – PRAVI PUT.
„Treći put“ u crnogorskoj praksi nikada nije ostao neutralan prostor između dvije Crne Gore
Tim putem su išle sve velike tekovine crnogorske moderne istorije. Reformske snage koje su raskidale sa starim obrascima. Antiratni pokret koji je čuvao obraz u najmračnijim godinama. Energija Liberala koja je artikulisala ideju suverene Crne Gore. I istorijska eksplozija referenduma – kada je većina, bez kalkulacija i bez „između“, rekla jasno: hoćemo svoju državu!
Pravi put je put crnogorske emancipacije. Put na kojem se ne trguje temeljnim vrijednostima zarad kratkoročnog rejtinga. Put na kojem nema koketiranja sa onima koji državu vide kao prolaznu stanicu ili privremeni projekat.
Svaki put kada smo ulazili u egzibicionizam „trećih puteva“, emancipacija je zastajala. Svaki put kada smo pokušali biti i ovo i ono, završili smo kao – ni jedno ni drugo. I zato smo danas društvo koje još uvijek vodi iste bitke, koje još nije do kraja institucionalno, kulturno i identitetski zaokruženo.
Vrijeme je da budemo iskreni prema sebi. Ne postoji „između“ kada je u pitanju lojalnost državi. Ne postoji „i-ovamo-i-onamo“ kada su u pitanju temeljne vrijednosti.
Postoji samo jedan ispravan put. Pravi put!

Treći put – stranputica koja se uvijek završi isto

11.02.
17:31h
Ne znam u kojem mjesecu 2023. godine je formirana koalicija "Hrabro se broji".
Znam da je na listi bio Momooo, po struci, kako pisaše mu pored imena na listi - magistar pravnoekonomskih nauka (šta god to značilo i gdje god se za to uči), a šesti, B. Bogdanović, koji je, jelte, dipl. pravnik, kako mu i pristaje. Da bude.
Naravno, na jedanaestom mjestu bio je Filip Adžić, turizmolog. Pa je i njemu s toga pristajalo da bude šef policije i vojske, jer struka mu ga daje.
I bi koalicija.
Formirana nakon višemjesečnog pomijetanja Demokrata u sred zime po ulicama širom Crne Gore, kojom prigodom su do te mjere pljuvali po Dritanu, da im zbog toga možda i nije bilo hladno.
Uostalom, ako to eliminiše hladnoću, a s obzirom na njihov narativ, njima nikad nije zima.
Poslije njihove šetnje, znate šta se dogodilo.
Danas se ponovo dohvatiše i ne sluti mi na dobro. A izbori će još malo.
Opet će Aleksa i Dritan.
Vidjeli ste danas kako komšija odmah dozna da snimak Medenice možda nije lažan. Kao što su Demokrate odmah saznale - da jeste.
Iako je ostavio 50% da jeste.
On sve zna.
Tako je znao onomad da je sudija Ivanović Radomir, nakon što nije odredio pritvor Budu Krstoviću i njegovoj ćerki - sudija mafije.
Toliko je na presu bio bučan i ubjedljiv, toliko glasan prema Ivanoviću, mom bratu od ujaka, da je cijela porodica mislila toga dana, da će on u pritvor umjesto njih.
Deset minuta je ponavljao da je Radomir sudija mafije. Kao što sam ja advokat mafije. To nam je nasledno. Ima nas više u porodici. I onda SDT izjavi žalbu na Ivanovićevu odluku, Dritan čeka ishod po žalbi.
Da ne bi pomislili i za njih da su mafijaši, sudije vanraspravnog vijeća Višeg suda odrede pritvor Krstovićima.
Zvuči poznato, a?
Ostalo znate. A možda i ne znate.
Da je komšo, poslije pravnosnažno oslobađajuće odluke, mrtav hladan izjavio, da, da, da ne trepne : kada sam ja pomenuo Krstoviće?
Slutim iste rečenice i za neke druge u budućnosti.
P.S: Kada si na vlasti možeš sprovoditi politiku, ali ne razmišljaš dovoljno i pravilno. U opoziciji imaš svo vrijeme svijeta, ali se od toga ništa praktično ne može realizovati. Tako nas zapade. Imamo vladajuću politiku sa mnogo vremena i bez mnogo znanja i Dritanovu pamet u opoziciji, bez upotrebe. Bez svrhe.
S tim što se to kod njega ne mijenja ni kad je vlast.
Bio.

Hrabro se broji

Za <a href="https://www.antenam.net/clanak/gradonacelnik-zabljaka-je-u-zabludi">Antenu M</a> piše: Boban Batrićević
Predśednik opštine Žabljak, za kojega da se nije poigrao sa zastavama, niko ne bi znao, žestoko se sapleo o istinu kad je kazao da je trobojka koju je istakao pored džavne na zgradi opštine Žabljak - stara crnogorska zastava.&nbsp;
Zastava koju je g. Žugić stavio na direk nastala je 1997. godine i bila je zastava SNP-a. Poslije ju je Amfilohije prekrstio u "staru crnogorsku trobojku", a isto je uradio i g. Šahta, bivši komunista i bivši gradonačelnik Cetinja u jednoj svojoj papazjaniji o crnogorskim zastavama, štampanoj pred referendum 2006. Ta je zastava zapravo bila simbol tzv. litija.
Prava stara crnogorska trobojka koja je nakratko bila u upotrebi nalazi se sačuvana na ulazu u muzej kralja Nikole na Cetinju. Kad se uporede "stara crnogorska trobojka" sa žabljačke opštine i stara crnogorska trobojka iz muzeja kralja Nikole vidi se da se radi o dvije posve različite zastave. Tako da, pozivamo g. Žugića da prvom prilikom dođe u muzej i sam se uvjeri da su mu podmetnuli "staru crnogorsku trobojku". Isto važi i za svu gospodu koja drži da je ta zastava istorijska.

Predśednik opštine Žabljak je u zabludi

Javno isticanje simbola pripadnika manjinskih naroda i drugih manjinskih zajednica uređeno je Zakonom o izboru, upotrebi i javnom isticanju tih simbola. Ove simbole utvrđuju savjeti manjinskih naroda, a saglasnost na tu odluku daje Vlada Crne Gore. Prema članu 7 ovoga Zakona određeno je da se zastava nacionalne zajednice može isticati: na zgradama i u prostorijama u kojima su smješteni savjeti, udruženja i političke partije, prilikom političkih, naučnih, kulturno-umjetničkih i sportskih skupova u organizaciji savjeta, udruženja, političkih partija ili fizičkih lica i prilikom porodičnih proslava u organizaciji fizičkih lica. Prema članu 11 jedinice lokalne samouprave u kojima pripadnici manjinskog naroda ili druge manjinske nacionalne zajednice čine većinsko stanovništvo, prema rezultatima posljednjeg popisa, na zgradama organa lokalne samouprave i javnih ustanova čiji je osnivač opština, odnosno država, stalno se vije i zastava tog manjinskog naroda ili druge manjinske nacionalne zajednice. Članom 12 je propisano da se u jedinicama lokalne samouprave u kojima pripadnici manjinskog naroda ili druge manjinske nacionalne zajednice čine više od 5% stanovništva, prema rezultatima posljednjeg popisa, na dan nacionalnog praznika tog manjinskog naroda ili druge manjinske nacionalne zajednice, na zgradama organa lokalne samouprave, ističe zastava tog manjinskog naroda ili druge manjinske nacionalne zajednice. U članu 19 je navedeno da kad se nacionalni simboli upotrebljavaju, odnosno ističu uz državne simbole, državni simbol zauzima počasno mjesto. Prema članu 15 zastava se ne smije upotrebljavati kao znak političke stranke, privrednog društva, ustanove i drugog pravnog lica ili organizacije. Članom 10 je zabranjena upotreba nacionalnih simbola: na zgradama i u prostorijama Skupštine Crne Gore osim prostorija poslaničkih klubova, Predsjednika Crne Gore, Vlade Crne Gore, ministarstava i drugih organa uprave, Ustavnog suda Crne Gore, sudova, Državnog tužilaštva, Zaštitnika ljudskih prava i sloboda Crne Gore, Vojske Crne Gore, Univerziteta Crne Gore, Centralne banke Crne Gore i Državne revizorske institucije i prilikom međunarodnih susreta, političkih, naučnih, kulturno-umjetničkih, sportskih i drugih skupova u organizaciji državnih organa, kao i drugim skupovima na kojima se predstavlja Crna Gora.
Srpski nacionalni savjet u Crnoj Gori nikada nije utvrdio etalon zastave srpskog naroda u Crnoj Gori niti je za tu zastavu dobijena saglasnost Vlade, tako da je isticanje tzv. srpske trobojke na javnim ustanovama u Crnoj Gori protivzakonito. Ta trobojka je, u stvari, narodna zastava Republike Srbije i bosanskohercegovačkog entiteta Republika Srpska. Sve srpske trobojke koje su predstavnici srpskih partija kao javni funkcioneri istakli, od zgrada lokalnih samouprava do ministarstava i kabineta predsjednika Skupštine, su protivzakonito istaknute i podliježu kažnjavanju. Tako je članom 21 Zakona predviđeno da će se novčanom kaznom od 500 do 20.000 eura kazniti pravno lice ako, između ostalog, upotrijebi nacionalne simbole u prostorijama Skupštine Crne Gore, osim u prostorijama poslaničkih klubova. Za ovaj prekršaj je predviđena kazna od 30 do 2.000 eura za odgovorno lice u pravnom licu. Na osnovu ovoga je jasno da je bjelaško-četnički vojvoda Andrija Mandić protivzakonito istakao srpsku trobojku u kabinetu predsjednika Skupštine Crne Gore. Čak i da je srpska trobojka u skladu sa zakonom utvrđena kao zastava srpskog naroda u Crnoj Gori, Mandić ne bi imao pravo da je ističe u kabinetu predsjednika Skupštine Crne Gore, već samo u prostorijama poslaničkog kluba. Mandić dodatno krši zakon, jer je zabranjeno da se prilikom međunarodnih susreta predsjednika Skupštine ističe druga zastava, osim državne, a on strane delegacije prima u kabinetu uz istaknutu srpsku trobojku. Da je trobojka zakonito utvrđena kao nacionalni simbol Srba u Crnoj Gori, Mandićeva Stara bjelaško-četnička dikatatura (NSD) ne bi smjela da je koristi kao partijski simbol. Srpske trobojke su protivzakonito istaknute i na zgradama organa i javnih ustanova lokalnih samouprava u Beranama, Andrijevici, Pljevljima, Žabljaku i Zeti. Posljednji primjer tog nasilja je pravno ništavna odluka SO Žabljak da se istakne trobojka na zagradi lokalne samouprave. Čak i da su trobojke zakonito istaknute, ne bi mogle da se viju u ravni sa državnom zastavom jer, prema Zakonu, državna zastava mora da se vije na počasnome mjestu.
Srpske političke partije i Srpski nacionalni savjet nijesu htjeli da u skladu sa Zakonom trobojku izaberu za srpski nacionalni simbol u Crnoj Gori jer bi time priznali da su Srbi manjinski narod. Njihov cilj je da posrbljavanjem Crne Gore Srbi postanu dominantan narod i da srpsku trobojku nametnu za državnu zastavu. No, i pored ogromnih nasrtaja i negiranja crnogorskog identiteta, Crnogorci su većinski narod, Crna Gora je građanska država, a državna zastava je zaštićena Ustavom i za njenu promjenu je potrebno dvije trećine poslaničkih glasova u Skupštini i tri petine ukupnog broja birača na referendumu. S obzirom da Mandićeve đurišlije i ostali mrzitelji građanske Crne Gore i Crnogoraca trobojku ne žele da zakonito proglase za zastavu srpskog naroda u Crnoj Gori, što bi bilo legitimno, a ne mogu da je u skladu sa Ustavom proglase za državnu, onda su se odlučili za nasilje, što je u skladu s tiranskim karakterom njihove bjelaško-četničke ideologije. To je manji dio problema, jer oni ovo rade zato što im nadležna državna inspekcija to dozvoljava. Problem će se riješiti kada inspekcija kazni pravna i odgovorna lica u lokalnim samoupravama i državnim ogranima za nezakonito isticanje srpske trobojke i spriječi ponavljanje ovih prekršaja, a državno tužilaštvo počne da procesuira one koje nasrću na nezavisnost, suverenitet i teritorijalnu cjelovitost Crne Gore. Sve do tada će Mandić i družina protivzakonito i nekažnjeno isticati narodnu zastavu Republike Srbije i bosanskohercegovačkog entiteta Republika Srpska i pri tome ideološkom propagandom krivotvoriti istoriju da je to bila državna zastava Crne Gore.

Srpska trobojka na ustanovama Crne Gore je protivzakonita

Za <a href="https://www.antenam.net/clanak/opasne-besmislice-pes-a-demokrata-i-nsd-a-o-trobojci">Antenu M</a> piše: Stefan Todorović
Odbornici PES-a, Demokrata i NSD-a izglasali su u lokalnom parlamentu inicijativu za isticanje trobojke na zgradi lokalne samouprave i svih preduzeća koje je osnivač Skupština Opštine Žabljak. Uz izglasavanje inicijative, u medijima se pojavilo i saopštenje povodom opravdavanja takve odluke koje potpisuje Koalicija za budućnost Žabljaka. U saopštenju ističu da su ovim činom poslali poruku i vlastima na državnom nivou da nađu zajednički jezik oko identitetskih pitanja kao što je to uradila vlast na Žabljaku, iako vlast na Žabljaku nema takve ingerencije, iako je njihova odluka ništavna, iako nemaju pravo za tako nešto.
Da tako funkcioniše demokratija i vlast kako zamišljaju male đokice sa Žabljaka, onda bi svako ko ima "vlast" na određenom nivou i na određenoj teritoriji, bez obzira na ingerencije te vlasti, bez obzira na zakone i Ustav mogao da izglasa što god oće i da to proglasi važećim. Pa su tako na primjer lokalni odbornici sa Žabljaka mogli da izglasaju da se uz trobojku manjeg entiteta BiH (Republike Srpske, koju su juče izglasali), vijori na primjer i trobojka s četiri ocila, i trobojka s državnim grbom države Srbije, i ruska trobojka, i francuska trobojka, i hrvatska trobojka, i slovenačka trobojka, i slovačka trobojka i tako dalje i tome slično. Iliti, na primjer, da se na svakoj zgradi lokalne samouprave oslika mural Ratka Mladića, Slobodana Miloševića, Željka Ražnatovića Arkana, Baja Stanišića, Pavla Đurišića... I za navedene odluke, što ćemo viđeti u nastavku, mogli su navesti slične argumente koje su naveli i za izglasavanje trobojke manjeg entiteta iz BiH.
U saopštenju navode: "Po poslednjem popisu Srbi su većina u Žabljaku i imaju zagarantovano pravo da se njihov simbol trobojka vijori na svim institucijama", dalje navodeći - "Danas se u javnom prostoru Crne Gore nameće površna teza, a to je da je trobojka isključivo simbol jednog naroda ili čak se ide dotle da je ona "uvezeni" simbol. Takva interpretacija nije samo istorijski netačna, već je i nepravedna prema samoj crnogorskoj državi. Trobojka nije samo srpski simbol već je ona, prije svega, vjekovni simbol Crne Gore kao države". E sad, i sami priznaju da trobojka nije samo simbol srpskog naroda, ali nam, isto tako, poručuju da oni trobojku uvode kao simbol srpskog naroda i time jasno brišu svaku drugu simboliku trobojke, jer je ne uvode kao simbol nečega drugog, nego prvenstveno kao simbol jednoga naroda. To joj je funkcija, ona druge funkcije nema. Svaka druga simbolika te trobojke je nevažna i ona ne simbolizuje ono što je simbolizovala kroz istoriju. Pa su tako argumenti pozivanja na trobojke iz ranijih perioda, od kojih su neke bile i simbol crnogorske države, crnogorskoga naroda iliti jugoslovenske države i jugoslovenskoga naroda - ništavni, ne stoje. A još, kažu, da je uvode zato što su većina i pozivaju državni nivo da uradi istu stvar, samo nijesu razmišljali da Srbi nijesu većina u Crnoj Gori, tako da im i taj argument ne stoji. Naravno, i sami argument da su Srbi većina na Žabljaku ne daje im pravo da mijenjaju simbole iliti dopunjuju simbole države. Jedino, u slučaju da su Srbi manjinski narod u Crnoj Gori, pa da traže prava kao i svi drugi manjinski narodi u Crnoj Gori.
Nastavljajući opravdanje "uvođenja" trobojke s pozivanjem na crnogorsku državu i istoriju zaključuju: "Ona (trobojka) je kroz istoriju pokazala nevjerovatnu sposobnost da bude "odgovarajuća" svima. Braneći trobojku, mi ne branimo nečije tuđe interese. Mi branimo pravo Crne Gore na sopstvenu istoriju. Mi branimo sjećanje na Crnu Goru koja je bila dovoljno velika i snažna da u svoje boje utka i tradiciju i progres. Trobojka je dio crnogorskog genetskog koda. Ona nije prepreka modernoj državi, već njen najstariji svjedok. Vrijeme je da prestanemo da je se odričemo zbog dnevnopolitičkih prepucavanja i da je vratimo tamo gd‌je joj je mjesto, u sam vrh crnogorskog istorijskog i državnog ponosa."
Od zastave srpskoga naroda trobojka se pretvorila u crnogorski genetski kod i u ostala romantičarska naklapanja o istorijskoj Crnoj Gori i budućnosti Crne Gore. I poruka je jasna: trobojka kao simbol srpskog naroda, treba da postane simbol Crne Gore. Ne kao simbol državnog trajanja Crne Gore, kako to pokušavaju navesti u saopštenju, jer je prvenstveno uvode kao simbol jednog naroda - srpskoga naroda. I, kako onda, Crna Gora može da bude građanska država, ako uz postojeću zastavu koja je simbol svih njenih građana treba da uvede i zastavu koja je simbol jednog naroda. Zašto i drugi narodi ne bi imali pravo da uvedu svoje simbole da im stoje uz državnu zastavu i na državnom nivou. Time bi se onda polako pretvorili u državu naroda što je i cilj velikosrpske politike u Crnoj Gori.
Zašto Srbima u Crnoj Gori, ako se već pozivaju na istorijsko trajanje crnogorske države, smeta zvanična zastava Crne Gore. Trenutna heraldika crnogorske države je duži i veći simbol crnogorskoga trajanja od simbolike i trajanja trobojke. Ako im je već tradicija crnogorske države i njeno trajanje na pameti, onda su opet posegnuli za pogrešnim argumentom, odnosno simbolom iz istorije. Trenutna crnogorska zastava starija je i ima veću tradiciju u Crnoj Gori od trobojke. I njena simbolika prati simboliku nezavisne crnogorske države kroz istoriju i simboliku naroda koji je stvarao tu državu, zvali ga oni srpskim ili crnogorskim. Ako ga smatraju srpskim, onda je današnja crnogorska zastava - zastava i srpskog naroda u Crnoj Gori, kako kroz istoriju tako i danas. Te je onda suvišno uvoditi još jednu zastavu srpskoga naroda.
Crna Gora je po Ustavu građanska država, i zastava uvedena tim Ustavom simbol je takve države, dok bi, uvođenjem trobojke, koja simboliše jedan narod - zbog čega je njeni zagovaratelji i uvode - Crna Gora morala da izmijeni i svoje ustavno uređenje - da postane država naroda, što je u suprotnosti s modernom državom svih njenih građana. Tako da ni taj argument odbornika sa Žabljaka ne stoji.
Imajući u vidu navedeno, i za bilo kakvu drugu odluku, odbornici PES-a, Demokrata i NSD-a sa Žabljaka mogli posegnuti za argumentima za kojima su posegnuli u slučaju uvođenja trobojke. Jer njihovi argumenti ne stoje ni kad je u pitanju crnogorska prošlost ni kad je u pitanju moderna i evropska budućnost Crne Gore. Oni su besmislica.
Međutim, ono što nije besmislica, već opasnost, jeste ovaj potez odbornika sa Žabljaka koji se nadovezuje na djelovanje DNP-a oko Botuna i njihovih identitetskih zahtjeva. U pitanju je hibridni rat protiv evropskog puta Crne Gore i njenog suvereniteta. Vidimo da kontrolu nad lokalnim Pesovcima sa Žabljaka nema nominalni i navodno evropski PES sa državnog nivoa. Ovaj potez direktno podriva njihov famozni Barometar i moratorijum na identitetske teme. A možda je i sva priča o evropskom PES-u iluzija te i oni zajedno s NSD-om i Demokratama igraju igru gradeći prema evropskim saveznicima Potemkinova sela dok iznutra zajedno rade na razaranju crnogorskog građanskog bića, na bosnizaciji, etnofederalizaciji i federalizaciji Crne Gore. Svakako, slijedi odlučujući period za Crnu Goru - da li će imati snage za još jednu istorijsku pobjedu u rangu obnove nezavisnosti ili će ulazak u Evropsku uniju biti ispuštena šansa koja će neminovno voditi gubitku države.

Opasne besmislice PES-a, Demokrata i NSD-a o trobojci

Za <a href="https://www.antenam.net/clanak/ne-pozivajte-se-na-ljuba-dok-koalirate-s-cetnicima">Antenu M </a>piše: Nevena Kovačević
U crnogorskoj političkoj praksi, sve su prisutnije takozvane politički podvojene ličnosti. Malo bi na jednu, malo na drugu stranu, zavisno od procjene đe ima više materijala za političko profiterstvo. Zbog toga su u žargonu označeni kao - preletači.
Daleko od toga da je riječ o novouspostavljenom obrascu, već o partijskim vojnicima, koji decenijama opstaju na političkoj sceni, koristeći upravo opisanu matricu.
Ipak, postoji jedna razlika, koju bi bilo opasno zanemariti.
Naime, nijesu to više politički marginalci, kakav je ranije najčešće bio slučaj. Sada su to donosioci odluka, koji pokrivaju i najvažnije pozicije moći. I to jeste svojevrstan fenomen, još jedan od pogodnih za politikološku studiju slučaja. A mora se priznati da je PES rekorder u broju oglednih primjera, koji će jednoga dana zasigurno biti predmet ozbiljnih politikoloških analiza.&nbsp;
U tom se kontekstu, prethodnih dana, istakao gradonačelnik Podgorice, Saša Mujović. Doduše, nije mu prvi put, ali aktuelno skakanje s jedne na drugu televiziju, vrlo je politički neumjesno. Pa čak i degutantno, do nivoa da suviše liči na beogradskog vožda, kojega je, u žaru borbe za opstanak na funkciji prozvao, što bi se reklo, za sve pare. I zaista – ima tu nečeg pohvalnog – Mujović je rekao istinu. Samo je pitanje - kako te spoljne i destruktivne elemente nije ranije uočio? Ili jeste, ali je preovladala procjena da je politički pametnije zaćutati, dok, žargonski rečeno, voda nije došla do poda, a sudbina Mujovićevog gradonačelnikovanja dovedena u pitanje. Sklonija sam da vjerujem u drugu tezu.
Na polemiku s članovima DNP-a ne bih trošila dragocjene redove. Samo – možda bi valjalo pitati gradonačelnika, ako je izveo zaključke koje je ranije prespavao – da iznutra i spolja postoje antidržavni elementi, zašto ih ne eliminiše iz sopstvenog dvorišta. Za to bi makar trebalo da ima ovlašćenja, umjesto čekanja da se oni dobrovoljno odreknu ili Milana Kneževića, ili direktorskih fotelja. Makar svi mi koji smo tvrdili da je Mandićev i Kneževićev sukob predstava za javnost, strateški osmišljena u istoj kuhinji, za potrebe pridobijanja različitih grupacija biračkog tijela, uvjereni smo da su Mujovićeva očekivanja iluzorna.
Nego, skrenula bih gradonačelniku, dobronamjerno, pažnju na apsurdnost jedne teze koja je trebalo da zvuči slobodarski, pretpostavljam, ali je efekat potpuno suprotan. Ljubo Čupić, jednostavno, ne pripada jednačini koju čine četnici i desni populisti. Jer je Ljubo, da Vas podsjetim, univerzitetski profesore, netrepnuvši, s osmijehom čija je slika obišla svijet, dao život za slobodu. Jer je Ljubo živio antifašizam. Razlazom s Kneževićem i Dajkovićem, Vaša koalicija s četnicima nije okončana. Naprotiv. Podsjetiću da je Nova srpska demokratija predvodnik u veličanju Ljubovih dželata. Jer je Marko, ponosni nosilac šubare, Kovačević uriniranje po Ljubovom spomeniku proglašavao prirodnom ljudskom potrebom. A Vama, gradonačelniče, do juče nije smetala Dajkovićeva odbrana odbjeglog Đurišićevog spomenika u Gornjem Zaostru, niti njegovi skaredni nastupi na Vučićevim televizijama! No je tek Botun prelio čašu? Vi, kojima je Milivoje Brković Brdža, vozač B kategorije i danas prihvatljiv, nemate pravo da izigravate moralnu vertikalu, ponajmanje, dovodeći Ljuba Čupića u vezu s pročetničkom vlašću. Manite se toga posla, gradonačelniče. Ljubovi civilizacijski ideali za političke i crkvene marionete su misaona imenica. A kad se već toliko upinjete da nam pojasnite, ono što je opšte poznato – ko radi protiv državnih interesa, ne zaboravite da ste vjernost tim destruktivnim faktorima dokazivali potapajući se za popovski krst i braneći dvadesetogodišnju "tradiciju" Crkve Srbije. Ljubo Čupić zavrijedio je status narodnog heroja jer se borio i protiv okupatora i protiv domaćih kolaboracionista. A gradonačelnik Mujović danas glumi branitelja Podgorice i Crne Gore, u pokušaju da spasi PES i sebe lično od političkog potonuća, koje im je neočetnička skupina već priredila. Neće mu to pomoći da spere odgovornost za kolaboraciju sa onima koji slave ideologiju ubica Ljuba Čupića. Istražite istoriju, profesore, pa pronađite ilustrativnije likove za komparacije u svojim budućim TV performansima.
Ljubovo ime i prezime nije nekakva metafora za politikantske govore. Ljubo Čupić je, prerano, ali herojski i časno ostavio najslavniji istorijski trag, ispisan zlatnim slovima. Na tim slavnim stranicama, gradonačelniče, imena koalicione četničko-populističke bulumente, s kojom Ljuba sramotno povezujete, neće se naći. Za vašu ekipu rezervisane su neke druge stranice, ali, otom, potom.

Ne pozivajte se na Ljuba dok koalirate s četnicima

Policija večeras pretresa vile i kuće u Kotoru, u naselju Mirac, nezvanično je potvrđeno za Portal ETV iz policije.&nbsp;
Kako su nam kazali, policija pretresa i jedan od ekskluzivnih restorana.
U prvom talasu privedeno je desetine članova kriminalnih grupa.
Za sada nema zvaničnih podataka da li se akcija odnosi na potražnju za nekim od bjegunaca.
Blokiran je i put preko Trojica.
V.Lj.

U Kotoru u toku racije i pretresi, blokirani prilazi u grad

Dvoje britanskih skijaša i jedan Francuz poginuli su danas u lavini u francuskom zimskom turističkom centru Val d’Izer.
Navodi se da su sve žrtve imale uređaje za upozoravanje na lavine i da su skijale van uređenih staza.
Tokom ove zimske sezone u Francuskoj je 25 osoba poginulo u lavinama, prenosi AFP.&nbsp;

Troje skijaša stradalo u lavini u francuskom zimskom turističkom centru

Građani se izlažu neozbiljnom prepucavanju između predstavnika vlasti i prebacivanju odgovornosti. Neko jeste odgovoran i ta odgovornost se mora utvrditi, rekla je u centralnoj informativnoj emisiji 24 Sata na Televiziji E savjetnica predsjednika Crne Gore Jakova Milatovića, Marija Vesković.
Nakon bjekstva Miloša Medenice i specijalne tužiteljke Lidije Mitrović, kaže Vesković, u javnom prostoru pojavila su se dva problema koja proizilaze iz tih događaja.
Podsjeća da su građani uznemireni i nesigurni, te da bi, bez obzira na razlike, svima trebalo da bude isti cilj - borba protiv organizovanog kriminala i korupcije.
— Jedan problem tiče se primjene zakona. Imamo različite informacije koje dolaze od predstavnika vlasti o tome da zakon ili nije dovoljno dobar, ili nije unaprijeđen, ili je njegova primjena otežana u praksi. Tu se postavlja pitanje da li je taj zakon, takav kakav je, mogao biti unaprijeđen za sve ovo vrijeme. U suprotnom dolazimo do zaključka da je 25 zakona Skupština mogla da usvoji za pola sata, a da jedan ključni zakon, koji se tiče sigurnosti svih građana u ovoj državi, nije mogao biti unaprijeđen za cijelo to vrijeme. Drugi problem su kontradiktorne informacije koje dolaze od predstavnika vlasti, odnosno glavnih aktera u cijeloj ovoj priči. Očigledno je da imamo sukob između dvije grane vlasti, odnosno njihovo nesaglasje oko toga gdje je problem nastao. Imamo sukob između predstavnika sudske i predstavnika izvršne vlasti — rekla je Vesković.
Smatra da za ulazak u Evropsku uniju nije dovoljno donijeti set zakona, strategija i odluka, jer nije dovoljno uspostaviti samo zakonodavni okvir, već ga treba i implementirati.
Vesković podsjeća da Ustavni sud nije kompletiran — od sedam sudija izabrano je pet koje je predložila Skupština, pa je odgovornost, kako tvrdi, i na predsjedniku, koji jedini može doprinijeti popunjavanju Ustavnog suda, što on, kako kaže, radi odgovorno predlaganjem najboljeg kandidata.
— Ako radite na unapređenju Zakona o Ustavnom sudu, a nemate funkcionalan i djelotvoran Ustavni sud na koji će se taj zakon primjenjivati, onda zaista vjerujem da smo u problemu. Ispunjavanje određenih mjerila koja se tiču zakona nije sve što je potrebno da bi Crna Gora bila kredibilna članica Evropske unije. Kada uđemo u EU, da bismo bili ravnopravni sa drugim zemljama, minimum koji moramo pokazati jeste da imamo institucije koje su dovoljno sposobne da funkcionišu u svim situacijama. Prijedlog Predraga Krstonijevića za sudiju Ustavnog suda upućen je Skupštini početkom decembra 2025. godine, a za svo to vrijeme poslanici su imali dovoljno prostora da sagledaju cjelokupnu situaciju. Mi smo i u tom pogledu izašli iz okvira onoga što su naše obaveze — pozvali smo veliki broj partija na konsultacije otvorenog tipa, kojima su svi mogli da se pridruže i upoznaju sa biografijom kandidata, kao i sa samim kandidatom, iako to nigdje nije propisano kao procedura. Za svo to vrijeme nijesmo dobili bilo kakav odgovor poslanika, bilo kakvu ocjenu ili kritiku na račun rada, profesionalnog integriteta ili autoriteta predloženog kandidata Predraga Krstonijevića — istakla je Vesković.
Poslanici vladajuće većine preuzimaju zasluge za napredak na evropskom putu, ali isto tako moraju preuzeti i odgovornost, pa je, osim usvajanja zakona, objašnjava ona, neophodna institucija koja će kontrolisati sve te zakone — Ustavni sud.
— Neophodno je osposobiti tu instituciju kako bi mogla da kontroliše sve ove zakone koji se donose u Skupštini. Samo donošenje zakona, odluka, strategija i strateških dokumenata nije dovoljno. Potrebno je da imamo ljude u institucijama koji će kontrolisati sve te akte koje donosimo, a koji su usmjereni ka jednom zajedničkom cilju — ulasku Crne Gore u Evropsku uniju — naglasila je Vesković.
Podsjeća da je predsjednik Crne Gore Jakov Milatović predložio da se u Ustavu uvede pravo na neradnu nedjelju kao opšte pravilo, tako da ono važi za sve, ali da, s druge strane, nije predložio zabranu rada nedjeljom.
— On je predložio da to postoji kao opšte pravilo, a sa druge strane da Ustav propiše mogućnost izuzetaka — ili za određene djelatnosti od javnog interesa, ili za određene vremenske periode kada bi se radna nedjelja mogla realizovati. Time je ostavio prostor da bilo koji budući akt koji dođe pred Skupštinu, a kasnije i pred Ustavni sud, ne bude doveden u pitanje — zaključila je Vesković.

Vesković: Očigledno je da imamo sukob između dvije grane vlasti

Nedavni protest prevoznika, kojim je bio blokiran uvoz robe na granicama, nanovo je aktuelizovao pitanje potrebe formiranja robnih rezervi. Crna Gora ih nema od 2003. godine, a uprkos brojnim obećanjima bivših, ali i trenutne vlade, još ništa nije urađeno.&nbsp;
- Da, to nije dobro jer smo uvozno zavisna ekonomija i trusno područje - kaže posljednji direktor Robnih rezervi Miro Blečić.&nbsp;
Za razliku od robnih rezervi, Crna Gora je počela da formira naftne rezerve, pa se u slučaju nestašica i poremećaja na tržištu energenata za sada mogu podmiriti potrebe stanovništva za mjesec i po.
Zbog nedavnog protesta prevoznika i blokiranih graničnih prelaza, koji je završen dogovorom, izbjegnuti su poremećaji na tržištu i moguće nestašice robe. Ostalo je, međutim, pitanje šta bi se desilo da je protest potrajao, jer nemamo robne rezerve. Zato posljednji direktor Robnih rezervi, Miro Blečić, nema dilemu da bi formiranje zaliha robe trebalo da bude jedan od prioriteta države.
- Tim prije što smo na trusnom području, što smo u neposrednom okruženju ratnih sukoba, i što je po prirodi stvari sve prisutniji problem vremenskih nepogoda. Podsjetiću vas da je proizvodnja crnogorske poljoprivrede na nivou od 8 do 12% – ne prevazilazi desetak procenata. Šta to praktično znači? Da svaki deseti stanovnik može biti prehranjen domaćim proizvodima. Preferiramo turizam kao stratešku granu, pa čim da ih ugostimo - kazao je Miro Blečić, bivši direktor Robnih rezervi.
Crna Gora nema robne rezerve od 2003. godine, a uprkos brojnim obećanjima bivših, ali i trenutne vlade, nije urađeno ništa. Hoće li i kada biti donesen zakon koji će regulisati ovo pitanje iz resora Nika Đeljošaja, nijesmo uspjeli saznati.
Da su Crnoj Gori neophodne zalihe robe potvrdila je i analiza Ekonomskog fakulteta iz 2022. godine. Tada je procijenjeno da bi državu nabavka i skladištenje robe koštala 22 miliona eura. Blečić, međutim, smatra da će zbog inflacije i rasta cijena sada biti potrebno mnogo više novca.
- Očekivati je barem dvostruko veću vrijednost. Znam da je skladište na Goranjsku u dosta zapuštenom stanju, ali moglo bi se relativno brzo staviti u funkciju. Prostor koji se nalazi u Nikšiću, PTK, mislim da je privatizovan. U Baru takođe, u Luci, u Mojkovcu, dijelom - kazao je Blečić.
Za razliku od robnih rezervi, država je od prošle godine počela da formira rezerve nafte. Dio novca obezbijeđen je od pomoći Evropske unije, a ostatak će biti finansiran od naknade koju građani plaćaju kroz maloprodajnu cijenu goriva.
- I na ime te naknade smo do sada skupili oko 12,5 miliona eura. Crna Gora u ovom trenutku ima formirano 42.000 tona naftnih derivata, što bi, u prevodu, omogućilo nekih mjesec i po dana normalnog funkcionisanja u slučaju prekida snabdijevanja - kazala je Zorana Sekulić iz Ministarstva energetike i rudarstva.
Kompletnu količinu rezervi nafte Crna Gora trebalo bi da formira do ulaska u Evropsku uniju.