Direktor Uprave policije Crne Gore Lazar Šćepanović zaprijetio je sinoć, u sred emisije koja je emitovana uživo, novinaru Petru Komneniću da će "biti procesuiran" i to je energično zapisao na neki papir. To je vijest.
Za naslovnicu i za ostavku.
Ili bi makar bila u nekoj normalnoj državi. U Crnoj Gori, gdje je institicionalni pritisak na medije i novinare normalizovan i čak poželjan, vrlo vjerovatno da će ova besprizorna rečenica direktora Uprave policije Lazara Šćepanovića proći uz par saopštenja strukovnih udruženja, Komnenićeve redakcije i nekog nebitnog Vladinog činovnika koji će izgovoriti neku floskulu o evropskom putu i pluralizmu medija.
No, na ovo smo sami pristali. Kad smo kao društvo i kao profesija prećutali javno izrečene uvrede vladajućih elita na račun medija i novinara, kad su kolege pristale da čučnu jer je neko iz kabineta Zdravka Krivokapića tražio to od novinara, kad su mnogi slavili što su SPO i SDT targetirali grupu medija među kojima je i M portal, kad se likovalo nad prijetećim porukama i otkazima, kad su javni prostor zauzeli "novinari", a ne novinari, kad je postalo normalno da policija saslušava novinarku zbog komentara o papučama supruge gradonačelnika... Sada smo došli do direktne prijetnje, emitovane uživo, i nju je izrekao lično direktor Uprave policije.
One iste policije kojoj su za 4-5 dana iz kućnog pritvora utekla dva osuđenika - jedan organizator kriminalne grupe, osuđen na 10 godina i jedna bivša državna tužiteljka osuđena na 7 mjeseci zatvora. Ali sada će se ta ista policija policija baviti "procesuiranjem" novinara jer je pitao direktora UP šta je policija u ta dva slučaja radila, da li je bila "fikus".
To što Lazar Šćepanović radi tokom posljednja dva gostovanja upravo kod Komnenića nije pokazivanje profesionalizma i objektivnosti, već demonstracija gole sile. On od novinara traži izvinjenja, prijeti mu procesuiranjem, svađa se sa predsjednikom Višeg suda ("Bože dragi, Bože dragi", ponavljao je šokirano višedecenijski sudija slušajući Šćepanovića), svoju eventualnu ostavku smatra krajem svijeta... Cirkus.
Komnenić nije pitao Šćepanovića ništa što ga ne bi pitao svaki drugi novinar u i izvan Crne Gore - šta je radila policija kada joj je na dan izricanja desetogodišnje zatvorske kazne pobjegao organizator kriminalne grupe? Jer je policija sudskim rješenjem bila obavezana da nadzire Miloša Medenicu. Pitala bih ga i ja, ali Uprava policije na čijem je čelu ljutiti Šćepanović odavno ne odgovara ni na najprostija pitanja M portala, poput onoga da li je predsjednik Skupštine opštine Tivat podnio krivičnu prijavu protiv predsjednika Opštine Tivat. Srećom, u drugim institucijama se nalaze neki profesionalci zahvaljujući kojima dolazimo do istine.
U čemu je "caka"? Šćepanović bolje od svih zna da policija funkcioniše po sistemu subordinacije, naređenja idu od vrha ka dnu ljestvice. Ukoliko bi priznao ono što je svima očigledno - da je riječ o propustu policije - neko bi morao da podnese ostavku. Ako ne on sam (pošto tako grčevito brani fotelju), onda neko od njegovih miljenika koji se u lancu komandovanja nalaze ispod njega, po njegovom sopstvenom izboru. Posljednji u lancu komandovanja, samim tim i u lancu odgovornosti, su oni koji su bili, ili je makar trebalo da budu, pred vratima stana Miloša Medenice.
Zato je Šćepanović izabrao bijes, svađu i prijetnje, dok mu Demokrate pripomažu iz pozadine sa mim stranica, proglašavajući ga "Tigrom" (mislila sam da se taj pseudonim odnosi na Šćepanovićevog "ljutog neprijatelja" i kakva je sad ovo otimačina nadimka?!), ne bi li dodatno anestezirali već anesteziranu javnost i utišali sve brojnije glasove koji traže odgovornost zbog doslovnog sprdanja sa državom.
Odnosi između crnogorskih medija nijesu sjajni i to odavno nije nikakva tajna. Bilo je svađa, polemika, prozivki, ima ih i sada, biće ih i dalje. Nije ovo lična odbrana ni Komnenića ni koncerna "Vijesti", odlično njima ide samoodbrana.
Ali pročitajte još jednom - direktor Uprave policije zaprijetio je novinaru uživo u emisiji da će biti procesuiran zbog pitanja koje je postavio.
Je li vam sada jasno da bilo ko od vas može biti sljedeći procesuiran jer misli svojom glavom i usuđuje se da traži odgovore?
Je li vam jasna dubina potonuća ove države i njenih institucija?
Je li vam jasan nivo raspada sektora bezbjednosti?
Ako vam i dalje nije jasno, ostaćete oni posljednji koji su ćutali i za koje nije imao ko da se pobuni. Jer će sve ostale, ovako ili onako, procesuirati Šćepanović i Demokrate.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

1250x600

1084x550

thumbnail

Kolumne

Vijest za naslovnicu i za ostavku

Izlazak DNP-a iz Vlade, tačnije završetak procesa izlaska, predstavlja epilog političke farse koja traje otkako je Milan Knežević formalno postao dio izvršne vlasti. Naime, od početka, Knežević se ponašao kao opozicija u Vladi, dok je samom formalnom izlasku prethodila višenedjeljna političko-obavještajna sapunica koja je ozbiljno prijetila da destabilizuje Crnu Goru.
Danas se, dakle, nalazimo na kraju tog procesa – procesa koji je politički otvorio više pitanja nego što ih je zatvorio.
Odnosi unutar takozvanog srpskog bloka, njegove unutrašnje kombinatorike i buduće formacije u ovom trenutku su od sekundarnog značaja. Taj politički blok je i ranije prolazio kroz različite transformacije – formacijske, ideološke i interesne. Ono što je, međutim, neupitno jeste činjenica da se u njegovoj strukturi kriju ozbiljni maligni potencijali i još malignije političke tendencije, jer ne djeluju autonomno, već kao dio šireg političkog mehanizma.
Izazivanje vanrednih izbora, posebno u 2026. godini, značilo bi samo jedno – blokadu evropskog puta Crne Gore. Odnosno, produžavanje pregovora za najmanje godinu dana, ako ne i duže. Geopolitički gledano to može biti kobno za ambicije naše države. To nije samo politička posljedica, već i jasan cilj zvaničnog Beograda, koji Aleksandar Vučić, kako je to već bezbroj puta rečeno i napisano, realizuje preko svojih političkih instrumenata u Crnoj Gori – kako onih u vlasti, tako i onih van nje.
Čak i u scenariju u kojem se izbori ne dese, Crna Gora će sa ovom vladajućom strukturom nastaviti da živi u stanju permanentne političke nestabilnosti.
Kada bi premijer, predsjednik Vlade, a ujedno i predsjednik političke olupine od stranke PES, Milojko Spajić, zaista imao elementarno razumijevanje političkih procesa i autentičnu evropsku ambiciju, rješenje bi bilo krajnje jednostavno. Rekonstrukcija Vlade i uključivanje proevropskih, prozapadnih snaga koje se danas nalaze u opoziciji.
U tom slučaju, Spajiću ne bi bilo važno kako će se završiti lični, politički ili navodno strateški sukob između Andrije Mandića i Milana Kneževića. Još manje bi ga zanimalo na kojem će srpskom tabloidu osvanuti lideri vanparlamentarnih stranaka, nastanjeni po gradskim preduzećima. A najmanje od svega bi mu bilo važno šta o svemu tome misli Aleksandar Vučić.
Drugim riječima, evropske snage u vlasti, antievropske van vlasti – model velike koalicije koji godinama funkcioniše u najstabilnijim evropskim demokratijama poput Njemačke. Jednostavna formula, razumljiva čak i onima koji politiku prate površno.
Mnogo je, međutim, važnije pitanje zašto se to ne dešava. Dio odgovora leži u činjenici da je Spajić tek formalno predsjednik Vlade, a još formalnije predsjednik stranke koja se nalazi u fazi političkog nestajanja. To ne mogu sakriti pažljivo konstruisane, modelirane, ankete. Riječ je, vjerovatno, o jedinoj političkoj partiji u novijoj crnogorskoj istoriji koja je izgubila gotovo polovinu biračkog tijela, a da unutar nje niko nije postavio pitanje odgovornosti.
Drugi dio odgovora jeste činjenica da Spajić ne kontroliše sopstveni poslanički klub. Paradoksalno, nakon narednih izbora kontrolisaće ga još manje. Ipak, ni taj argument nije dovoljan da objasni politički iracionalno ponašanje kojem svjedočimo.
Ako, pritom, prihvatimo pretpostavku da Spajić makar nominalno želi evropske integracije, dolazimo do suštine problema.
Naime, kada se sagleda šira slika, postaje jasno da se ovakvo ponašanje ne može objasniti politikom. Da je riječ o političkom razumu, rješenje bi odavno bilo realizovano. U tom trenutku u fokus dolaze teme koje nijesu političke, već zadiru u domene koji bi morali interesovati druge državne organe. Prije svega, riječ je o spornim i kontroverznim koncesionim postupcima, uključujući i pitanje aerodroma, opterećenim ozbiljnim indicijama i vezama koje se u javnosti tek fragmentarno pominju.
O tim stvarima je teško govoriti bez skliznuća u spekulacije, ali one ne mogu ostati van političke odgovornosti. Upravo zato, opozicija ne smije dozvoliti da sistem opstaje na iluzijama jednog čovjeka. Mora uvesti jasan politički pritisak i prestati da računa na PES kao budućeg koalicionog partnera. Jer, osim nekolicine pojedinaca čija je politička sudbina ionako upitna, tamo ne postoji ozbiljan sagovornik za evropsku budućnost Crne Gore.
Sve ostalo je – drveno gvožđe. A drveno gvožđe, kao što znamo, ne postoji.

Drveno gvožđe

Novo gostovanje direktora policije u emisiji “Načisto” potvrdilo je još jednom da problem nije jedan propust, jedan nastup ili jedna pogrešna procjena, već profil čovjeka koji rukovodi policijom. Profil koji je, po svemu sudeći, opasan po instituciju kojom upravlja.
U jednom dahu, direktor policije je, bez ikakvog obrazloženja, procjene rizika ili institucionalnog okvira, javno procijenio da je on „ključna bezbjednosna meta organizovanog kriminala“. Predsjedniku Višeg suda u direktnom prenosu čitao je članove zakona i objašnjavao šta je sud „morao i mogao“, a šta nije uradio. Tako je Lazar Šćepanović još jednom preuzeo ulogu sudije, tužioca i pravnog instruktora, očigledno uvjeren da u bezbjednosnom sistemu za njega ne postoje granice ovlašćenja.
U istoj emisiji, direktor policije je tvrdio da bi policija kršila zakon da je prema Medenici preduzimala određene mjere, iako je riječ o licu sa izrečenom mjerom zabrane napuštanja stana, čije izvršenje zakon izričito povjerava policiji. Tako smo dobili apsurdnu situaciju u kojoj je policija istovremeno i odgovorna i nemoćna, istovremeno i nadležna i spriječena, istovremeno i dužna i vezanih ruku. Ali, uvijek bez krivice i odgovornosti.
Porukom da policija navodno ne može da reaguje na kršenje mjere nadzora, direktor policije je poslao izuzetno opasnu poruku da su sve mjere nadzora faktički obesmišljene i da ih lica pod nadzorom mogu kršiti bez posljedica. Time ne samo da je potkopao autoritet policije i pravni poredak, već je stvorio ambijent koji ohrabruje bjekstvo, jer kriminalnim strukturama jasno signalizira institucionalnu pasivnost i odsustvo operativne odlučnosti. Tako je potvrđena moja konstatacija iz prošle kolumne da je direktor policije postao bezbjednosna prijetnja i bezbjednosna smetnja.
Kada je novinar Komnenić, sasvim logično i legitimno, pitao da li je policija „običan fikus“ ako ne može da privede osobu koja krši mjere, direktor policije je odgovorio prijetnjom procesuiranja nakon emisije zbog navodnog vrijeđanja policije. Time je Lazar Šćepanović ne samo prešao granicu profesionalnog ponašanja, već je brutalno pogazio. Umjesto odgovora uputio je prijetnju, a umjesto argumenata ponudio je autoritet funkcije.
Na kraju, bez ikakve provjere, stručne ekspertize ili istrage, direktor policije je novi snimak odbjeglog Medenice momentalno proglasio proizvodom vještačke inteligencije. Tako je još jednom pokazao da mu je instinkt za brzoplete zaključke jači od obaveze za provjeru činjenica i spontano samopromovisao u sudiju, vještaka i regulatora istine. Sve to bez dokaza, sa manjkom znanja i viškom samopouzdanja.
Sve ovo zajedno ne predstavlja lapsus, već konzistentan obrazac ponašanja direktora policije koji politizuje funkciju, nipodaštava sudove, relativizuje zakone, prijeti novinarima i preuzima ulogu vrhovnog tumača svega – od krivičnog prava do digitalne forenzike. Galama, povišeni ton, prijetnje novinaru i javno „predavanje“ sudovima šta i kako treba da rade, bio je pokušaj direktora policije da se nametne kao profesionalni autoritet, ali je upravo tim nastupom pokazao suprotno. Autoritet ne proizlazi iz funkcije i decibela, već iz znanja, samokontrole i odgovornosti, što Lazar Šćepanović nije pokazao u bilo kom javnom nastupu.
Dakle, ovakav nastup predstavlja kontinuitet, a ne incident i jasno pokazuje da se kršenje Kodeksa policijske etike od strane direktora policije nastavlja bez ikakvih posljedica. Opasno je da policiju vodi čovjek koji na kritiku odgovara prijetnjom, na propust teorijama, na zakon proizvoljnim tumačenjem, a na odgovornost njenim potpunim izbjegavanjem i prebacivanjem na druge adrese. Policija nije privatna platforma za lične procjene i javne obračune. Ona bi morala biti stub bezbjednosti države.
Kada direktor policije počne da se ponaša kao da je iznad zakona, sudova i javnosti – tada problem više nije bjekstvo jednog osuđenog lica, već smjer u kojem ide cijeli bezbjednosni sistem. U takvom sistemu policija prestaje da bude stub bezbjednosti i oslonac države i pretvara se u izvor nestabilnosti. Institucija koju vodi čovjek bez mjere, samokontrole i odgovornosti ne štiti poredak, već ga potkopava iznutra. I zato snimci u kojima se bjegunci pred pravdom ismijavaju direktoru policije, bili oni autentični ili ne, nijesu incident, već logična i očekivana posljedica sistema u kojem se autoritet gradi galamom i prijetnjama, a ne djelima.

Bezbjednosna smetnja u udarnom TV terminu

05.02.
19:48h
Zvuke i oblike univerzuma opažaju kao u izmaglici (Borhes, "Maštarije") i to je sad apsolutno evidentno.
Dešavanja zadnjih nekoliko dana (bjekstvo Medenice) direktno će se više nego inflacija, podizanje penzija nedovoljno za burek u poslastičarnici "Sonja", uticati na izbore 2027. godine, iako sada to niko ne naslućuje.
Makar ja tako vidim "očima već pokojnog čovjeka" (Borhes, "Maštarije").
Oni koji kao u izmaglici vide, ne vide da je antijunak Medenica postao junak sa dva pojavljivanja, lažna - istinita, nebitno, po poznatoj sociološkoj izopačenosti da plebs u sukobu pojedinca i represivnog aparata kojem ovaj prvi izvrgava sprdnji ove druge, navija za prvog.
Iako ga je prije sukoba prezirao.
Jer, sociologija trenutka uvijek zaboravi šta je prouzrokovalo prapočetak svega, upravo zbog bizarnosti šta je sve izazvalo taj sukob (bjekstvo onoga koji je trebao da bude čuvan).
Zato njegov nastavak dobija tragikomični krešendo.
U toj izmaglici gubi se autoritet, prethodni rezultati kakvi god i plebs (birač) okreću leđa onima koje percipiraju kao uzroke DNEVNE KOMEDIJE.
Predmetne dvije objave M.M. &nbsp;vrijede za protivnike ovog režima koliko hiljadu propagandnih spotova, mitinga, reklama, poruka bilo koje političke partije.
Umjesto da spriječi farsu, Milojko iz faze da neko hitno mora da odgovara za bjekstvo - prelazi u fazu da je protiv saslušanja bilo koga u vezi tog istog bjekstva.
Da ne kažem koliko se ko osvrnuo od pozvanih na sastanak koji je najavio na dan saznanja da je M.M. nestao.
Da bi ga dodatno na sve to, nafilovao sada već zbilja legendarmi B.B izjavom - "nesrećni sud".
Možda je to i kompliment koji su ovi zaslužili osluškujući kod pritvora i optužnica šta će sve Demokrate da im kažu.
Evo, rekli su im.
Kao da su mene pitali.
P.S: Narod kome je sve ovo najmilija zabava, a zabava proizilazi od posljedica vođenja državnog aparata nije za EU, već za Tarzanovu džunglu.
I da mu je dobro.
Jer ga gore nije moglo snaći.

Opažanja u izmaglici

Za <a href="https://www.antenam.net/clanak/kako-se-zovu-saradnici-domacih-izdajnika">Antenu M</a> piše: Stefan Todorović
Gradonačelnik Podgorice Saša Mujović, iz PES-a, poručio je Milanu Kneževiću, iz DNP-a, dojučerašnjem partneru na lokalnom i državnom nivou, da služi drugoj državi, odnosno vladaru druge države i da je na takve Crna Gora vazda gledala sa najvećim podozrenjem.
Možda bi valjalo, da ne bude zabune, citirati Mujovićeve riječi upućene Kneževiću: "Crna Gora se oduvijek divila junacima i junaštvu, ali isto tako sa najvećim podozrenjem gledala na one koji rade protiv njenih interesa, a zarad uživanja naklonosti od gospodara drugih država."
I Mujović nije ništa progriješio, rekao je ono što zna cijela Crna Gora. Ne samo Knežević, nego sve partije i pojedinci iz koalicije Za budućnost Crne Gore, pa tako i glasoviti Andrija Mandić rade protiv interesa Crne Gore i služe gospodaru druge države. Samo izgleda da to do sada nije znao Saša Mujović, kao ni njegovi saborci iz PES-a. Da su znali, valjda ne bi sarađivali s ljudima koji rade protiv interesa Crne Gore. Jer kako raditi u interesu Crne Gore ako sarađuješ s onima koji rade protiv interesa Crne Gore. Nema logike.
Sad, kada se nakon ovogodišnjeg Bogojavljenja i potapanja u krstoliko korito, Mujoviću obznanila navedena istina koju je podijelio s vaskolikom Crnom Gorom, ne preostaje mu ništa drugo, nego da raskine saradnju s Kneževićevim saborcima i koalicionim partnerima.
Jednom kad čovjek doživi epifaniju i pogleda istini u oči, više ne može da ne vidi istinu. A istina je, da nije samo Knežević taj koji radi protiv interesa svoje države i služi gospodarima druge države. Takvih kneževića je puna Vlada Crne Gore i podgorička vlast.
Pitanje je - da li će Mujović i Pesovci i dalje žmuriti i šućeti o istini koju znaju ili će junački pogledati istini u oči i osloboditi se onih koji rade protiv interesa svoje države dok služe gospodarima druge države?
Za sluge i izdajnike znamo ko su i kako se zovu. Ali, ne znamo kako se zovu oni koji sarađuju sa izdajnicima? Mogu se zvati mujovićima, spajićima, ibrahimovićima, đeljošajima, ali i ne moraju. Svakako, bliska budućnost će nam reći.

Kako se zovu saradnici domaćih izdajnika?

Direktor Uprave policije Lazar Šćepanović prosto nije mogao da izdrži, da se suočava sa podacima; vrpoljio se na stolici dok je Petar Komnenić, urednik emisije ,,Načisto” na Televiziji ,,Vijesti” pobrojavao sve propuste policije u slučaju bijega Miloša Medenice. I vidjelo se da teško može da izdrži... ,,Da se ne igramo ovđe žmurke i tutumiše, nego da radimo svoj posao iz svoje nadležnosti”, odbrusio je Šćepanović, pun hvale za sebe i svoj rad. &nbsp; Znate li za igru zvanu ,,tutumiš“, koju pominje usplahireni direktor Uprave policije? &nbsp; To je ono kad se jednom dječaku stavi povez na oči, pa onda on mora, poput šišmiša, uz pomoć drugih čula, prije svega sluha, pokreta, pipanja, da pronađe i identifikuje druge vršnjake, koji se moraju kretati u tačno omeđenom prostoru. &nbsp; I, kad se đeca igraju, zna da bude zabavno. Ali, kad se u državi Crnoj Gori, u državnim institucijama počne igrati ta igra, onda stvari postaju ozbiljne i govore o raspadu državnog sistema. &nbsp;&nbsp; ODGOVORNOST - NEPOZNATA RIJEČ ZA ŠĆEPANOVIĆA Direktor Uprave policije je svojevoljno, zaigrao igru tutumiša! &nbsp; Jer, Šćepanović pipa u mraku, od svih drugih traži odgovornost, traga za odgovornima, a preskače sebe i Upravu policije, koja je, po zakonu jedina bila ovlašćena da nadzire Miloša Medenicu. &nbsp; Pri tom, Šćepanović sam priznaje da je - samo dan prije nego što će Medenica pobjeći - naredio postavljanje alarma na graničnim prelazima. &nbsp; I tako je direktor Uprave policije upao u zamku vlastite bahatosti: ako je zaista &nbsp;predvidio da optuženik može pobjeći, kako je to previdio da naredi nadzor Miloša Medenice? &nbsp; I to je mučna crnogorska realnost: Kada odgovorni u državi počnu da se manipulativno bave izbjegavanjem vlastite odgovornosti, onda se - nekako zakonomjerno - desio novi slučaj Medenica. &nbsp;&nbsp;&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20260202190256_f444d62f47b3b159c1d93915e24ec2d1e99d93f9d3ab4d9a9260583c18a27422.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20260202190256_f444d62f47b3b159c1d93915e24ec2d1e99d93f9d3ab4d9a9260583c18a27422" data-rendition-name="original" width="1000" height="666" loading="lazy" alt="REALNA STVARNOST ILI REALNI AI: Slika sa navodnog video zapisa Miloša Medenice"> <figcaption>REALNA STVARNOST ILI REALNI AI: Slika sa navodnog video zapisa Miloša Medenice(Photo: Screenshot)</figcaption> </figure>  ,,UKAZANIJE” MILOŠA MEDENICE Mislim na ona dva video zapisa đe se bjegunac Medenica, prekriven kapuljačom, uz osmjeh zahvaljuje ministru policije Danilu Šaranoviću i direktoru policije Lazaru Šćepanoviću na velikoj pomoći i razumijevanju zbog, kako reče, sramne presude kojom je nevin osuđen na veliku kaznu zatvora. &nbsp; Nekoliko sati nakon što se sinoć pojavio ovaj snimak, Uprava policija je objasnila da je riječ o manipulativnom video-zapisu koji je, citiram, sintetički generisan korišćenjem alata zasnovanih na vještačkoj inteligenciji, takozvani AI-generisani ili „deepfake“ sadržaj. &nbsp; I dobro je što je Uprava policije brzo reagovala, naravno ako se dokaže da su to bili lažni snimci Medenice... Međutim, problem za Šćepanovića, Šaranovića i ostale je - što mnogi građani i dalje vjeruju da &nbsp;video zapisi otkrivaju užasnu istinu: Medenica ne bi pobjegao, da nije bilo malo bratske pomoći iz vrha bezbjednosnog sektora. &nbsp;&nbsp; Ta pecepcija o radu vrha bezbjednosnog sektora je poražavajuća. I za čelnike policije, a još više za državu Crnu Goru – očito je da običan čovjek ne može povjeruje da su baš svi oni toliko nesposobni. &nbsp; I otuda sumnja da se iza svih skandaloznih propusta krije neki interes - finansijski, lični, grupni ili partijski. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20260202190256_b964bc604bdaa21984f89c0f9d74e9de2cbc9fb3775243687cee37e1d9121ea7.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20260202190256_b964bc604bdaa21984f89c0f9d74e9de2cbc9fb3775243687cee37e1d9121ea7" data-rendition-name="original" width="1250" height="600" loading="lazy" alt="SKANDAL DRŽAVNIH SLUŽBENIKA: Mirjana Pajković i Dejan Vukšić"> <figcaption>SKANDAL DRŽAVNIH SLUŽBENIKA: Mirjana Pajković i Dejan Vukšić(Photo: Portal ETV )</figcaption> </figure>  ,,SEKS AFERA” I POLICIJSKA MANIPULACIJA A istovremeno se otkriva – sramotni bijeg od bilo kakve odgovornosti. Baš kao nakon masakra u Medovini, baš kao nakon prošlogodišnjeg januarskog masovnog ubistva na Cetinju – osim brige o famoznom odsjaju naočara u kamerama - Šaranović, Šćepanović i ostali nijesu čak ni punudili ostavke. &nbsp; Ili, makar kao lični čin, pošli na Cetinje da izjave saučešća porodicama... To pokazuje i slučaj seks afere u koju su uključeni Dejan Vukšić, bivši čelnik ANB-a, bivši savjetnik predsjednika, i Mirjana Pajković, bivša direktorica Direktorata u Ministarstvu ljudskih i manjinskih prava. &nbsp; U subotu 31. januara policija je slavodobitno saopštila da su podnijeli krivičnu prijavu protiv Mirjane Pajković zbog sumnje da je, kako se to kaže u saopštenju, otuđila mobilni telefon Dejanu Vukšiću. &nbsp; Nakon toga je, navodno, počela sa njegovog telefona da šalje više uvredljivih fotografija i poruka. Zato je Vukšić, krajem marta prošle godine podnio prijavu protiv Pajković. &nbsp; Dakle: januara 2026. krivična policijska prijava, koja se nadovezala na Vukšićevu prijavu iz marta 2025, i to za navodno djelo - koje se desilo oktobra 2024?! Petnaest mjeseci od navodnog djela do policijeskog djelovanja – ne djeluje baš kao briljantna akcija. &nbsp; Ali, ni pametno sročeno saopštenje. Jer, ako je Pajković iz Vukšićevog telefona slala, kako to policija kaže, uvredljive fotografije i poruke, to znači da je bivši direktor ANB-a u svom telefonu imao riznicu fotografija i snimaka kojima su se mogli ucjenjivati ljudi. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2026020220020_eb8dba9186afb056ef1f59789a9b3f240b56a384b644ede8a5ec680e7308578b.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="2026020220020_eb8dba9186afb056ef1f59789a9b3f240b56a384b644ede8a5ec680e7308578b" data-rendition-name="original" width="1000" height="666" loading="lazy" alt="ZAJEDNIČKI RAD: Šaranović i Šćepanović"> <figcaption>ZAJEDNIČKI RAD: Šaranović i Šćepanović(Photo: UGC )</figcaption> </figure>  DRŽAVNO ĆUTANJE Da li je zloupotrijebio položaj dok je bio čelnik ANB-a - to izgleda Šaranovićevu i Šćepanovićevu policiju ne interesuje. Niti ih je zanimalo da provjere kako je to Vukšić znao za materijal kojim mogu da se ucjenjuju ljudi. &nbsp; &nbsp;,,Prikupljao sam taj takozvani kompromitujući materijal, koji nije bio materijal kompromitujući u smislu izvršenja krivičnog djela. Prosto, neki ljudi ne žela da im se znaju neke lične stvari, shvatate...” &nbsp;Tako se u iskrenom istupu na A+ televiziji razotkrio bivši načelnik Agencije za nacionalnu bezbjednost. Ali, ta njegova priča državu izgleda nije interesovala. Baš kao onda kada je, kao čelnik ANB-a, na Odboru za bezbjednost bezobzirno razotkrio identitete agenata CIA u Crnoj Gori. &nbsp; &nbsp;Kao što je država ćutala juče, tako i danas ćute o Vukšićevim potezima. &nbsp; Da li je povjerljivi materijal Vukšić iznio iz prostorija Agencije za nacionalnu bezbjednost? Je li, kako piše u jednoj krivičnoj prijavi, načelnik ANB-a krajem 2021. godine samovoljno, a nezakonito, &nbsp;prisvojio sistem za prisluškivanje i koristio ga za praćenje političkih protivnika? &nbsp; <div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3DX17iAMvZ6cE&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>

Draško Đuranović

Državna igra ,,tutumiša”

Ministarstvo finansija je prije par dana objavilo preliminarne rezultate izvršenja budžeta Crne Gore za 2025 godinu. Po tim rezultatima konstatuje se “da su javne finansije Crne Gore stabilne , da država ubira više prihoda nego uprethodnim godinama, da se novac poreskih obveznika troši odgovorno uz istovremeno jačanje standarda građana". Takođe je, između ostalog, saopšteno “da je budžetski deficit na kraju 2025. godine, prema preliminarnim podacima, iznosio 3,96% preliminarnog BDP-a, što je u okviru dozvoljenih i planiranih granica". Stvarnost je drugačija od rezultata koje je objavilo MF.
Standardgrađana Crne Gore je urušen, plate su u protekloj godini porasle jedva 1%, penzioneri jedva sastavljaju kraj sa krajem i očekuje ih novo usklađivanje penzija od 0.38%, stopa rizika od siromaštva kreće se oko 20,1%. To znači da svaki peti građanin Crne Gore živi u domaćinstvu čiji su prihodi ispod praga rizika od siromaštva, inflacija iznosi oko 4 % na godišnjem nivou...
Deficit od 4% preliminarnog BDP-a , ukazuje na to da Crna Gora troši značajno više novca nego što prihoduje kroz poreze, doprinose, akcize, carine, donacije i sl.
Dakle, država ima minus koji mora nadoknaditi. Ođe se postavlja pitanje kako riješiti problem deficita? Jedan od modelaje uzimanje kredita kod finansijskih institucija ili emitovanje državnih obveznica. Ovaj model je već korišćen u prethodnoj godini.
Drugi model je korišćenje depozita tj. trošenje rezervi koje su preostale iz prethodnog perioda. Ovaj model se nije koristio u prethodnoj godini, jer su rezerve potrošene za druge namjene i nijesu bile izdašne za pokrivanje deficita.
U ekonomskoj teoriji i pravilima EU ( mastriški kriterijumi) granica "zdravog " deficita je maksimalno 3 %BDP-a. Deficit iznad ove granice, u EU se smatra dugoročno neodrživim za ekonomiju koja nema sopstvenu valutu i potencijalni je rizik koji direktno utiče na rast javnog duga. Izvor ovakvog deficita u Crnoj Gori je prije svega u rastu potrošnje u javnom sektoru gdje se novac trošio na plate zaposlenih, kojih je za 20.000 više u odnosu na 2020. godinu. To su često izmišljena, neproduktivna radna mjesta u državnoj administraciji. Ovakvo trošenje novca, bez rasta produktivnosti, neminovno vodi ka riziku od novog zaduživanja za potrošnju ili povećanju poreza i drugih nameta ( povećanju akciza na duvan koje je uslijedilo krajem prošle godine).
Takođe, ekonomija Crne Gore se suočava sa izazovom visokih troškova otplate “starih dugova". Deficit znači da država, pored vraćanje "starih rata" , mora pozajmiti dodatni novac za tekuće funkcionisanje sistema.
Podsjećanja radi, Crna Gora je imala veoma turbulentne periode kada je u pitanju budžetski deficit. U periodu korone deficit je iznosio preko 10% BDP-a. U periodu 2021- 2023. deficit se kretao od suficita (u pojedinim mjesecima), do 3 % na godišnjem nivou zahvaljujući prije svega ličnoj potrošnji velikog broja stranaca koji su živjeliu Crnoj Gori i inflaciji koja je vještački podigla prihode od PDV.
Sadašnji deficit ukazuje na trend da su rashodi porasli brže nego sto ekonomija raste i ima sve karakteristike "potrošačkog" deficita.
Deficit BDP-a je "gorivo" koje podstiče rast javnog duga. Kako ekonomski rast u Crnoj Gori iznosi oko 3% i manji je od deficita(4%), uz kamatena kredite po kojima se država zadužuje, koje imaju trend rasta (5,2%), javni dug je u visokom riziku od porasta. Ako deficit u budućnosti ostane na sadašnjem nivou ili poraste, država će morati da izdvaja sve više novca samo za kamate.
Vlada Crne Gore mora, najhitnije, da pokrene rast privrede i smanji troškove administracije ili da uvede nepopularne mjere povećanje poreza kako bi deficit i javni dug svela u okviru mastriških kriterijuma.
Pitanja stabilnosti javnih finansija u Crnoj Gori usko su povezana sa deficitomi inflacijom. Crna Gora uvozi većinu proizvoda ( pokrivenost uvoza izvozom je samo 12,8%) i na taj način smo zavisni od cijena na svjetskom tržištu. Deficit, takođe, direktno utiče na cijenu kredita po kojim se zadužujemo jer država sa deficitom od 4% smatra se rizičnim klijentom na finansijskom tržištu. Takva situacija neminovno podiže kamatnu stopu po kojoj se zadužujemo. Visoke kamate za državu se obično prelivaju na visoke kamate za građane i privredu kod komercijalnih banaka.
Da bi država Crna Gora postala punopravna članica EU mora se prdržavati kriterijuma iz Mastrihta koji propisuju da deficit BDP-amaksimalno iznosi 3%, javni dug do 60%, stopu inflacije koja iznosi maksimalno 1,5%. Zvanični Brisel kroz poglavlje 17 (ekonomska i monetarna unija) insistira da Crna Gora do momenta pristupanja EU dovede svoje javne finansije u stroge kriterijume Mastrihta. Crna Gora u svom Ustavu i zakonima ima jasno definisanu fiskalnu politiku i pravila koja korenspondiraju sa citiranim kriterijumima iz Mastrihta gdje Vlada Crne Gore i Ministarstvo finansija treba pod hitno da postupe u skladu sa Ustavom i Zakonom o budžetu i fiskalnoj odgovornosti ( član 20i 21) i utvrde predlog mjera fiskalne politike radi obezbjeđenja sanacije deficita i na taj način pokaže jasnu namjeru uvažavanja preporuka EUi poštovanja zakona Crne Gore.

Dozvoljena granica

Od toga kojim pravcem će krenuti Crna Gora u dobroj mjeri zavisi cjelokupna sudbina balkanskog mira i stabilnosti. I ne samo ovog dijela Evrope. Toga su svjesni i u Londonu i u Berlinu. I zato ohrabruju vlast u Podgorici da uloži maksimalne napore i da sve od sebe da iskoristi ukazanu šansu. Pa poručuju onom dijelu vlasti koju personifikuje premijer Milojko Spajić da jedino udruženi sa dokazanim proevropskim snagama iz opozicije i nevladinog sektora mogu da zaštite svoju državu i uvedu je u evropsku porodicu naroda.
Sa Crnom Gorom (i Kosovom) počelo je i sa Crnom Gorom se završava sa osvajačkom ratnom politikom koja Balkan drži u višedecenijskom mraku. Jasne poruke najznačajnijih evropskih zvaničnika, koje čuju svi oni koji žele dobro Crnoj Gori, vjerujemo dopiru do onih kojima su upućene. Premijeru Spajiću prije svega.
U suštini, ključno pitanje je pitanje odbrane i opstanka nezavisne države Crne Gore u zapadnoevropskom civilizacijskom krugu. Od svih nedaća i nasrtaja sa kojima se Crna Gora susretala tokom svog viševjekovnog postojanja, „velikosrpski projekat“ (danas preimenovan u „srpski svet“) sa kratkim prekidima traje više od sto pedeset godina i ne pokazuje ni u naznakama popuštanje ovog “bratskog zagrljaja”. Štavise, nakon svih propalih pokušaja urušavanja i asimilacije posljednjih nekoliko decenija, beogradsko velikodržavlje, poduprto ruskim imperijalizmom, kao da je krenulo u posljednji odlučni boj za uništenje Crne Gore, to jest crnogorske države, nacije, jezika, kulture, crkve.
Sada, kada se zahvaljujući spletu geopolitičkih okolnosti, ukazala šansa za brzi prijem u punopravno clanstvo Evropske unije, maligni uticaj onog najznačajnijeg kolaborantskog dijela vlasti, oličenog u bivšem DF i Demokratama, dovodi u pitanje opstanak same države. Dovoljno je podsjetiti na njen potpuno narušeni suverenitet, naročito kad je u pitanju donošenje samostalnih odluka. Dakle, došao je trenutak kada se drzava Crna Gora (što ne znači bilo kakva) može spasiti ili konačno upropastiti. Redovni izbori, planirani za manje od godinu i po dana, ili eventualno vanredni, posljednja su raskrsnica u izboru dugrajnog mraka i zraka svjetlosti koji se ipak nazire.
Nacionalni Crnogorci nemaju rezervnu državu. Vjerujemo da se to odnosi i na ostale etničke zajednice. Potrebno je uvijek ponavljati da Crna Gora bez manjinskih naroda nije država za koju se treba boriti. Manjinski narodi su svoju privrženost Crnoj Gori dokazali i u nedavnoj prošlosti . Danas, nažalost, prvaci manjinskih stranaka, naročito Bošnjačke i dijela albanskih stranaka, sve više gledaju prema nekim drugim centrima van Crne Gore. To, naravno, najviše važi za sve stranke sa srpskim predznakom. Jedini izuzetak su predstavnici hrvatske manjine koji, ponosni na svoj hrvatski rod, dokazuju da im je domovina Crna Gora. Potrebno je napomenuti da za stranke manjinskih naroda koje participiraju u vlasti i daju legitimitet aktuelnoj većini, učestvujući u donošenju loših i po Crnu Goru štetnih odluka, ne glasa ni približno većina njihovih nacionalnih grupacija. Za Bošnjacku stranku ne više od trećine bošnjacko/muslimanske populacije.
Gradjanska država, kao optimalni oblik uređenja Crne Gore, znači CRNOGORSKA drzava ravnopravnih gradjana svih vjera i nacija koji u njoj žive. To je upravo obrnuto od pokušaja stvaranja nacionalnih feuda, sto Beograd i Moskva nameću i pokušavaju realizovati. Dok neki prvaci manjinskih stranaka nesvjesno ili, sto je mnogo opasnije, svjesno to prihvataju. Izgradnja i učvršćivanje modernog crnogorskog građanskog društva jedini je garant dugoročnog utemeljenja i opstanka crnogorske države.
Postojeći koalicioni savez takozvanih „pomiritelja“, a u stvari nacionalista/unitarista, političkih mešetara i zagovornika kratkoročnih dobiti iz krugova manjinskih stranaka ne može voditi ničemu dobrom. Aktuelna vlast, predvodjena dominantno srpskim nacionalistima/integralistima i navodjena iz Beograda, preduzima sve da zaustavi prijem Crne Gore u EU. Srpski radikalizam ne prihvata ni jedno razumno rješenje koje Crnu Goru „evropeizuje“ i otvara joj put razvoja utemeljenog na osnovama demokratskih, građanskih, sekularnih društava. Neće se riješiti ni jedan od problema, koji ce se u susret najznačajnijim izborima nakon referenduma stalno umnožavati, dok god srpski radikalni elementi iz bivšeg DF i Demokrata, budu “zastupali interese” crnogorske države, a premijerov PES i manjinske stranke ih (ne)voljno slijedili.
Svojevremeno je cijenjena srpska istoričarka Latinka Perović napisala da se “Jugoslavija nije raspala zato što nije bilo rješenja, već zato što je Srbija odbila svako rješenje”. Kako tada, tako i danas, eksponenti i sprovodnici iste te politike beogradskog režima svojim malignim uticajem nastoje da udalje Crnu Goru od Evrope i svijeta. Evropska Unija ne odredjuje našu sudbinu ni kada nas kritikuje ni kada nas hvali, ali svakako odredjuje opšte uslove u kojima se trasira i crnogorska sudbina. U sadašnjem preoblikovanju svijeta crnogorska politika morala bi biti samo i jedino ona evropska. Stoga ovu jedinstvenu priliku ne bismo smjeli propustiti ili proigrati kratkovidim i zlonamjerno donesenim odlukama koje bi usporile ili zakočile njen evropski put.
Svi ključni politički činioci iz aktuelne vlasti koji se izdaju za proevropske snage i oni dokazani iz opozicije (DPS i ES), zajedno sa najprogresivnijim iz nevladinog sektora, morali bi shvatiti značaj sudbonosnog trenutka u kome se Crna Gora danas nalazi. To znači ostaviti po strani maksimalističke zahtjeve i pripremiti se na kompromise kao znak snage i političke mudrosti a ne slabosti. I iskreno pripremiti na takve korake svoje sljedbenike, to jest svoje biračko tijelo. Samo takvim načinom može se Crna Gora odbraniti od uticaja malignih politika. Ako ne bude razumijevanja i sporazumijevanja slijedi ono što su zacrtali neprijatelji Crne Gore ostvarajući davnašnju maksimu: zavadi, pa vladaj. Naglašavamo da oko nezavisnosti, grđanskog karaktera i evropskog opredjeljenja naše države nema pogadjanja. I da će građani Crne Gore većinski stati iza takve politike. A osim Crne Gore druge nemamo. I ne treba nam!

Popravni iz istorije

Od kada je imenovan za direktora policije u punom mandatu, svaki javni nastup Lazara Šćepanovića predstavlja razlog za ozbiljnu zabrinutost, jer dosljedno razotkriva način razmišljanja i postupanja prvog čovjeka policije koji je nespojiv sa profesionalnim, institucionalnim i demokratskim standardima koje ta funkcija zahtijeva.
Posljednji istup, u kome direktor policije bez ijednog dokaza sugeriše da je neko iz suda navodno dojavio Milošu Medenici ishod presude kako bi ovaj pobjegao, predstavlja grubo kršenje elementarnih profesionalnih i etičkih standarda. Tako direktor policije, umjesto preuzimanja odgovornosti za propuste u sprovođenju mjera nadzora, svjesno odgovornost usmjerava prema sudskoj grani vlasti, ali bez činjenica, bez istrage i bez odgovornosti za izgovorenu riječ. To nije borba protiv kriminala, to je bijeg od sopstvene odgovornosti.
Inače, direktor policije već duže vremena daje sebi za pravo da ocjenjuje zakonitost sudskih odluka, da kritikuje kaznenu politiku, da pojedine presude proglašava nezakonitim i da sudove proziva kao neefikasne. Takvo ponašanje je suprotno principu podjele vlasti i predstavlja pokušaj da se pažnja javnosti skrene sa onoga što je ovih dana suštinsko pitanje: zašto policija nije spriječila ono što je bila dužna da spriječi? U vrijeme bivšeg režima takav propust opravdano bi bio predstavljen kao ozbiljna sumnja da je Milošu Medenici policija omogućila da pobjegne. Isti standard mora važiti i danas, jer svako drugačije tumačenje ne znači borbu protiv kriminala, već selektivno zatvaranje očiju pred istim obrascima ponašanja.
Istovremeno sa prikrivanjem sopstvenih propusta, direktor policije podržava i sprovodi sporni, selektivni “veting” u policiji, zasnovan na neprovjerenim informacijama i netransparentnim kriterijumima. Uporedo sa “vetingom” u policiji, ključni bezbjednosni izazovi se gomilaju. Prošle godine smo svjedočili likvidaciji u blizini zgrade policije, na Cetinju se desio drugi po redu zločin sa više žrtava bez utvrđivanja bilo čije odgovornosti, lica kojima je (kao i Milošu Medenici) bila izrečena mjera zabrane napuštanja stana izvršila su ubistvo u toku dana pred više slučajnih prolaznika, desilo se ubistvo u Staroj Varoši takođe tokom dana i to nakon prethodno neuspješnog pokušaja u Siti kvartu, policija je obezbjeđivala nasilne skupove sa porukama mržnje i pozivima na nasilje... Sve ovo ne govori o “blagoj kaznenoj politici” i lošim zakonima, već o ozbiljnim propustima u procjeni rizika i operativnom radu policije.
Posebno zabrinjava poruka koju je direktor policije poslao izjavom da neće podnijeti ostavku jer bi to navodno predstavljalo pobjedu organizovanog kriminala i izazvalo “ispaljivanje vatrometa” sa zgrade Bemax-a. Time se policijski aparat svodi na jednu ličnost, a institucionalna snaga države mjeri opstankom Lazara Šćepanovića na funkciji. Takva poruka ne odražava snagu sistema, već njegovu slabost. Država u kojoj bezbjednost zavisi od osobe poput Lazara Šćepanovića ima ozbiljan problem.
Sve navedeno pokazuje da direktor policije svjesno instrumentalizuje slabosti sistema, jer koristi dugogodišnju neefikasnost pravosuđa kao alibi za iznošenje neprovjerenih i nedokazanih sumnji na račun sudova, isto kao što percepciju javnosti o vezama kriminala i policije zloupotrebljava za selektivni i pravno problematični veting unutar policije. Takve ocjene o radu sudske grane vlasti su nedopustive sa pozicije direktora policije i to bi morao da zna neko ko gotovo svaki javni nastup koristi da se pohvali da je završio Pravni fakultet. Na Pravnom fakultetu se uči da se stvarna borba protiv kriminalne infiltracije ne vodi
insinuacijama i selekcijom, galamom u javnim nastupima i samohvalisanjem, već dokazima, zakonitim procedurama i ličnom odgovornošću.
Svako ko je regularno završio Pravni fakultet zna da uporno prebacivanje odgovornosti na sudove, loše zakone, procedure i “druge adrese” pokazuje da problem nije neki izolovan slučaj, već način rukovođenja policijom. Svako ko je regularno završio Pravni fakultet zna da direktor policije javnosti ne smije da servira insinuacije, optužbe bez dokaza i samohvalisanje, već profesionalnu samokritiku i odgovornost. Zato ovakvi nastupi Lazara Šćepanovića ne jačaju policiju, već je dodatno kompromituju.
Direktor policije koji ne poštuje granice svojih ovlašćenja, koji javno diskredituje druge grane vlasti, koji selektivno primjenjuje standarde unutar sopstvene institucije i koji uporno odbija da preuzme odgovornost za očigledne propuste, prestaje da bude garant bezbjednosti. U takvim okolnostima, on postaje upravo suprotno – bezbjednosna prijetnja i bezbjednosna smetnja.
Borba protiv kriminala ne vodi se saopštenjima, galamom u javnim nastupima u kojima se koriste insinuacijame i prebacivanjem krivice. Ona počinje tamo gdje je direktor policije izbjegava – preuzimanjem odgovornosti. Ako je organizovani kriminal ikada imao razlog za „vatromet“, onda je to bio trenutak imenovanja direktora policije koji instituciju slabi personalizacijom, politizacijom i izbjegavanjem odgovornosti. Njegova ostavka i ostavke onih koji su ga predložili za tu funkciju, značila bi jačanje sistema i mogla bi spriječiti ili makar otežati incidente poput bjekstva šefa organizovane kriminalne grupe. Tako nešto organizovani kriminal sigurno ne bi želio da vidi.

Kad direktor policije postane bezbjednosna smetnja

Događaji koji su planirani za dan parlamentarnih izbora 2016. nijesu tada doživjeli punu realizaciju u formi klasičnog prevrata i terorizma. Ta faza, odnosno militantna komponenta te faze, spriječena je, ali je proces nastavio da teče i završen je pobjedom litijaške kontrarevolucije 2020.
Podsjećanja radi, za one koji su zaboravili ili žele da zaborave, plan je uključivao nasilnu promjenu vlasti, likvidaciju tadašnjeg predsjednika Vlade Mila Đukanovića i uspostavljanje marionetske, prorusko-velikosrpske vlade koja bi zaustavila integraciju Crne Gore u NATO.
Imajući rezervnu varijantu, po onoj staroj da se u ozbiljnim operacijama koriste vagabundi i avanturisti, poput galerije likova poznatih crnogorskoj javnosti, računalo se da će, ako uspiju – dobro je, a ako ne uspiju – jednostavno biti odbačeni.
Međutim, njihova noseća podloga bila je dugotrajna i sistemska kampanja relativizacije i negiranja. Tu su kampanju bespogovorno nosili tada slavljeni nezavisni mediji i prvaci civilnog sektora. Riječju, zapadnim novcem finansirana je antizapadna ujdurma. Uz institucionalnu i logističku podršku crkve Srbije i uz političko pokroviteljstvo Demokratskog fronta, proces destabilizacije nastavljen je obrascima koji se označavaju hibridnima, iako suptilnost nije jača strana ruskim prijateljima.
U političkom smislu, očigledno, nije došlo do rasvjetljavanja tog procesa, u pravosudnom traljavo. Konsekventno, vinovnici, arhitekte, duhovni pokrovitelji i sponzori projekta koji lako može nositi radni naziv „Ukinuti Crnu Goru“ nijesu procesuirani. Naprotiv, danas su na ključnim državnim pozicijama, dok oni koji su nosili kampanju relativizacije izigravaju moralne vertikale i pripremaju se za nove, slične poduhvate.
Jedino za crnogorske pravosudne organe i partije na vlasti dva agenta GRU-a, kodnih imena Šišmakov i Popov, nijesu teroristi. Svuda drugo, uključujući Češku i Poljsku, oni su kao takvi jasno označeni.
Dodatni razlog za sumnju predstavlja ostavka predsjednice vijeća Apelacionog suda, koja ozbiljno narušava kredibilitet postupka. Pravo da sumnja ima onaj dio javnosti koji je i dalje dovoljno zreo i znaven da shvati da ovo nije običan krivično-pravni proces, već postupak čije političke posljedice mogu trajno obilježiti društvo.
Taj događaj, ta sudbina onih koji su ga planirali i sprovodili, paradigma je svega što se u Crnoj Gori dešavalo i onoga što će se dešavati.Istovremeno, taj događaj razobličava civilizacijski okvir, onako kako je to objašnjavao Samuel Huntington, sukob koji se odvija u Crnoj Gori. Zbog toga niko nema pravo da taj događaj ostavi nerazjašnjenim. Čak i u slučaju da presuda bude onakva kakvu su priželjkivali Aleksandar Vučić i njegovi politički saveznici Andrija Mandić i Milan Knežević, istina će, prije ili kasnije, ostati.
Iz takve pozicije, prije svega opozicija ima obavezu da ovu temu pokuša aktuelizovati, da traži odgovore, problematizuje i uporno postavlja pitanja – ne samo o ulozi Ruske Federacije, već i o aspektu koji je u cijeloj priči sistematski zapostavljen, a to je uloga zvaničnog Beograda i bezbjednosnih službi pod njegovom kontrolom.

Presuda Crnoj Gori

The trial before the Basic Court in Podgorica has concluded in the lawsuit filed by civic activist and Executive Director of the NGO „Forum Luča“ Nebojša Mrvaljević against former BIRN researcher and journalist of the daily Vijesti Jelena Jovanović and former editor of BIRN’s Balkan Insight platform Dušica Tomović, for violation of personal rights to honor, reputation, psychological integrity, and dignity. The lawsuit concerns the propagandistic piece „Mapping Far-Right and Extremist Groups in the Balkans“, published in November 2022, in which he, along with eight Montenegrin civic activists and two journalists, was labeled a far-right extremist and religious extremist. The verdict will be delivered within 30 days. The disgraceful map was withdrawn long ago, but no apology followed from BIRN, researcher Jovanović, or former editor Tomović. On the contrary, the two of them persistently maintain claims that the individuals they dangerously targeted are extremists, and they had previously even threatened that the list would be expanded. <h2>DANGEROUS ACCUSATIONS</h2> In Sarajevo, where BIRN is headquartered, almost all proceedings against this non-governmental organization have been concluded at first instance in favor of the targeted individuals. In Podgorica, however, only one case has been concluded at first instance - in favor of journalist and activist Tanja Pavićević. At the final hearing in Mrvaljević’s lawsuit, it was established that the legal representatives of the parties do not dispute that the first defendant (Jelena Jovanović) had entered into an author’s contract with BIRN. This followed after the attorney informed Judge Miloš Jokanović „that he did not act in accordance with the court’s order from the previous hearing“, that is - he did not submit Jovanović’s contract with BIRN. Mrvaljević’s attorney Marijana Laković requested in her closing statement that the court uphold the claim, while the opposing side proposed that it be dismissed as unfounded. During the proceedings, Mrvaljević stated that his engagement in the NGO he heads has been devoted to human rights and respect for civil society, and that there have never been extremist or nationalist remarks in his statements or texts. - I worked for twenty years in the police and was aware that appearing on a list of such an organization as BIRN could have personal consequences for me - particularly in situations involving border crossings and engagement in EU-related projects. Up to that moment, BIRN was considered one of the credible organizations, which could have resulted in alerts being triggered in databases every time I appeared at a state border - he said at one of the hearings.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20260206060256_8fef0c69dfe7192f9f948e35990dfa658f1dc3fc1f8a178f288c10ba232822fc.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20260206060256_8fef0c69dfe7192f9f948e35990dfa658f1dc3fc1f8a178f288c10ba232822fc" data-rendition-name="original" width="1250" height="600" loading="lazy" alt="Nebojša Mrvaljević i Marijana Laković"> <figcaption>Nebojša Mrvaljević and Marijana Laković</figcaption> </figure>  After the publication of the scandalous map in 2022, public opinion, as he stated, began to avoid communication and cooperation with the NGO „Luča“. - I received unofficial information that my applications for three (EU) projects would not even be considered until this situation with BIRN was resolved. Additionally, in 2023 I applied for the position of security officer for the OSCE/ODIHR election observation mission in Montenegro. After interviews and submission of documents, during the second interview I was informed that due to the appearance of my name on certain websites, among which BIRN was implied, they could not accept my application, even though I had made it to the final shortlist of two candidates - he said. He also experienced unpleasant situations at certain public gatherings, when individuals approached him with comments that he was an extremist. He explained that the consequences of publishing his name on a list of extremists also affected his family. He was categorical in stating that the withdrawal of the map from the BIRN website clearly showed that the authors did not have a rational methodological approach when producing it for Montenegro. <h2>SHAMELESS DEFENSE</h2> In addition to Mrvaljević, Jovanović and Tomović also declared civic activists Tatjana Knežević Perišić, Tijana Lopičić, Maja Miličković, Aleksandar Saša Zeković, Predrag Peđa Vušurović, Draško Didi Martinović, as well as journalists Tanja Pavićević and Kaćuša Krsmanović, to be extremists. BIRN presented the scandalous map at a conference in Sarajevo in November 2022, and fierce reactions to the section on Montenegro, specifically the part concerning civic activists and two journalists, followed already during the panel itself. In the days and months that followed, condemnations by intellectuals, civic activists, and professional journalists from Montenegro and the region ensued, as well as reactions from Western diplomatic missions. Jovanović and Tomović, on the other hand, continued with shameless defamation, claiming that the map had been produced in accordance with methodological principles and research mechanisms. At preparatory hearings before the Podgorica court, they presented the dangerous and unscrupulous targeting of nine individuals as a value judgment, in an attempt to evade responsibility. They even resorted to misleading the court by claiming that the targeted individuals had never submitted rebuttals to BIRN, which is not true. Within the framework of the map, BIRN published two reports - the first on November 16, 2022, and a revised version two weeks later, on November 30. In Mrvaljević’s lawsuit, among other things, it is stated that Jovanović entered into an author’s contract with the Balkan Investigative Reporting Network Association (BIRN), headquartered in Sarajevo, which was at the time represented by Director Marija Ristić, to perform research work within the project „Mapping Far-Right and Extremist Groups in the Balkans“, in the section relating to Montenegro. The successful completion of the work in accordance with the contract is determined and confirmed by the direct manager of the supervisory body after reviewing the material submitted by the contractor, namely the second defendant – Tomović, who was the head of Balkan Insight Montenegro. At the presentation of the map, BIRN BiH Director Denis Džidić stated, as reported by the Hajat Portal, that the right-wing organizations from the map and their connections with politicians represent „the greatest threat in Europe and the world“. He also said that „these groups represent serious security threats linked to the war in the former Yugoslavia, and thus war criminals convicted by the Hague Tribunal are glorified… It is important to focus on legal and strategic issues, and it is important to see in the action plan what activities the authorities and police agencies will undertake in mapping such groups“.

Jelena Jovanović refused to submit the contract

Svako odlaganje donošenje zakona opstruira pregovarački proces sa Evropskom unijom (EU), ali njihovo usvajanje bez potrebne procedure i kvaliteta uvodi u pravni sistem zakone koji nemaju kvalitetnu implementaciju ili su nedovoljno iskomunicirani sa stručnom i ukupnom javnošću, kazao je predsjednik Udruženja pravnika Branislav Radulović.
Radulović je u intervjuu Agenciji MINA rekao da se mora ostvariti i dinamika EU integracija i kvalitet zakonodavne aktivnosti.
Skupština Crne Gore je u ponedjeljak, na dvije vanredne sjednice koje su ukupno trajale nepunih sat i 30 minuta, usvojila 25 zakona neophodnih za ispunjavanje kriterijuma u pregovaračkom procesu sa EU.
Rasprava o tim zakonima nije vođena u pojedinostima, odnosno bila je objedinjena i svedena na izlaganje ministarke evropskih poslova Maide Gorčević i tri opoziciona poslanika. Ti poslanici opozicije nijesu govorili o predloženim zakonskim rješenjima, već su kritikovali način usvajanja zakona. &nbsp;&nbsp;
Odgovarajući na pitanje kako komentariše donošenje zakona na ovaj način i da li ovo predstavlja kršenje parlamentarnih procedura i degradaciju parlamenta, Radulović je kazao da su političke elite, primarno iz ugla prilično uskog sagledavanja stvari, nametnule jednu krajnje problematičnu dilemu.
Kako je naveo, ta dilema je šta je primarni i osnovni interes tekuće zakonodavne aktivnosti - da li je to brzina donošenja zakona ili njihov kvalitet i poštovanje procedure.
- Udruženje pravnika Crne Gore sa svoje strane ne želi da participira u toj, po nama, pogrešnoj polemici, jer oba cilja moraju biti ostvarena istovremeno - mora se ostvariti i dinamika EU integracija i kvalitet zakonodavne aktivnosti - istakao je Radulović.
On je naveo da su, u procesu EU integracija, pojedine današnje članice EU, a tada kandidati za članstvo, usvajale zakonodavna akta na engleskom jeziku bez prevođenja na nacionalni jezik u cilju ubrzavanja procesa.
- Međutim, one su istodobno sa posebnom pažnom vodile računa o proceduri i da usvojena zakonska rješenja ne budu samo “gola statistika za evropski štrik” nego i konkretan doprinos kvalitetu vladavine prava i pravne sigurnosti njihovih građana i pravnih subjekata na koje se ta zakonska rješenja odnose - dodao je Radulović.
Na pitanje da li evropske integracije mogu biti opravdanje za usvajanje zakona bez adekvatne rasprave i uključivanja javnosti, on je odgovorio da se pravi ozbiljna greška zalaganjem za samo jedan od dva zahtjeva - brzina donošenja ili kvalitet zakona.
Ta dva zahtjeva, kako je poručio Radulović, ne mogu se parcijalno posmatrati, niti odvajati jedan od drugog.
- Svako odlaganje u procesu donošenja zakona je direktna namjerna ili nenamjerna opstrukcija vrlo zahtjevnog pregovaračkog procesa sa EU, ali istovremeno usvajanje zakona bez potrebne procedure i posebno kvaliteta u njihovom sadržaju uvodi u pravni sistem “mrtvo slovo na papiru” - zakone koji nemaju kvalitetnu implementaciju ili su nedovoljno iskomunicirani sa stručnom, akademskom ili poslovnom zajednicom - kazao je Radulović.&nbsp;
On je naveo primjer novog Zakona o privrednim društvima, koji je, kako je rekao, prošao vrlo zahtjevne procedure, pa ipak sada poslovnoj zajednici, a posebno privrednim društvima čiji je osnivač država ili jedinice lokalne samouprave, nije dovoljno jasan u dijelu njegove konkretne primjene i obaveznosti preregistracije u vrlo kratkom roku.
- Šta onda tek očekivati za 25 novih zakonskih rješenja čije naslove u ovoj prilici nijesmo u mogućnosti ni precizno navesti - upitao je Radulović.
EU integracije, kako je poručio, ne mogu biti opravdanje predlagaču zakona za loša i nedovoljno iskomuncirana zakonska rješenja, posebno ne za ona koja nijesu prošla proces verifikacije od strane Evropske komisije.&nbsp;
- Kao što su to predložene izmjene zakona iz oblasti bezbjednosti, na šta je precizno u svom dopisu ukazalo 18 nevladinih organizacija i strukovnih asocijacija, među kojima je i Udruženje pravnika - naveo je Radulović.
Odgovarajući na pitanje koje su moguće posljedice za kvalitet zakona kada se veliki broj njih usvaja u kratkom vremenskom periodu, on je kazao da koliko god evropska agenda bila zahtjevna i tražila ubrzanu proceduru na koju se mora imati kvalitetan odgovor, treba biti svjestan opasnosti narušavanja pravnog poretka zakonskim rješanjima koji stupanjem na snagu proizvode pravno dejstvo, a da sam donosilac ili subjekt na koji se odnosi nedovoljno zna njihovu sadržinu.
- Nažalost, mora se konstatovati da očito da po ovom pitanju izvršna i zakonodavna vlast nemaju valjanu koordinaciju, ili se makar stiče takav utisak u javnosti. Inače u svom poznatom citatu još je Ciceron upozorio rimski Senat da “Kada je zakona previše, pravda se gubi u njihovoj gomili” - naveo je Radulović. &nbsp;
Upitan kako komentariše to što su dvije vanredne sjednice na čijem dnevnom redu je bio veliki broj zakona zakazane u posljednjem trenutku, a to se moglo uraditi i ranije, počev od 15. januara, on je rekao da upravo taj primjer ukazuje na uočljiv manjak kvalitetne organizacije procesa usvajanja zakona.
- Na taj način se dobija efekat koji rezultira kratkoročnim benefitom u procesu EU integracija, ali i trajni defekt u činjenici da egzistiraju zakonska rješenja kod kojih nije postojala javna rasprava sa stručnom ili političkom javnošću - kazao je Radulović.
Prema njegovim riječima, sve to može uzrokovati faktičkim egzistiranjem “novih zakona” u pravnom poretku, ali da ne dolazi do njihove faktičke i dosljedne primjene od onih kojma su ta zakonska rješenja namijenjena.
- Stoga, Udruženje pravnika i ukupna stučna javnost neće stajati na bilo koju od “sukobljenih strana” koje zagovaraju parcijalni pristup, već zahtijevati kvalitetne parlamentarne procedure, kvalitet zakonskih rješenja i poštovanje agende dogovorene u procesu pregovaranja sa EU, jer cilj zakona nije njihovo “postojanje”, već potpuna, neselektivna i doljsedna implementacija - naveo je Radulović.
Odgovarajući na pitanje zašto Crna Gora još nema zakon o Skupštini i da li bi usvajanje tog pravnog akta moglo spriječiti praksu donošenja zakona po ubrzanoj proceduri, on je kazao da Skupštine ima relativno dobro uređen Poslovnik, koji je pritom i ustavna kategorija sadržana u članu 91 stav 2 Ustava.
Kako je rekao, mnogo veći problem je činjenica da je Crna Gora jedina država u regionu koja nema zakon o Vladi, pa se tako način rada, organizacija, sastav i funkcije Vlade, umjesto zakonom, regulišu uredbama i drugim nižim podzakonskim aktima.
- Što se same Skupštine tiče, ona ima relativno dobro uređen Poslovnik koji je pritom i ustavna kategorija sadržana u članu 91 stav 2 Ustava, za čije je usvajanje potrebna većina svih poslanika - naveo je Radulović.
On je kazao da bi za zakon o Skupštini bila dovoljna samo prosta većina, a da je za Poslovnik Skupštine Ustavom propisana većina koja je veća od one za eventualni zakon o Skupštini.
Međutim, kako je rekao, ovo pitanje nije od značaja u predmetnom slučaju “25 zakona za 90 minuta”, jer problem nije u nepostojanju regulative, već u njenoj primjeni.
- Stoga cijenimo da koliko god neko imao dugo profesionalno iskustvu u praćenju rada parlamenta sada ne može sa sigurnošću znati red sjednica, način sazivanja i termine i metodologiju rada zakonodavnog odbora, što umnogome ne doprinosi ni pravnoj sigurnosti ni povećanju digniteta zakonodavnog doma - naveo je Radulović.

Radulović: Usvajanje bez potrebne procedure i kvaliteta uvodi u pravni sistem zakone koji nemaju kvalitetnu implementaciju

Poslanik Evropskog saveza i predsjednik skupštinskog odbora za ekonomiju, finansije i budžet Boris Mugoša istakao je da je, bez obzira na najnovije akrobacije Vlade sa zakonima koji se odnose na koncesiju i njenu želju nakon ostavke ministake Maje Vukićević da što prije da Aerodrome na koncesiju, suština da se mora odrediti vrijednost kompanije.
- Jer ako je njegova vrijednost preko 150 miliona (a velika vjerovatnoća je da jeste) odluka o koncesiji se donosi u Parlamentu (Zakon o državnoj imovini). Sve ostalo bi bilo veoma upitno sa aspekta zakonitosti - navodi Mugoša.
Mugoša ističe da je zbog važnosti teme kao što je koncesioni model za Aerodrome predložio inicijativu na navedenom skupštinskom odboru, koja je prihvaćena, da se održi sjednica skupštinskog odbora sa predstavnicima Vlade i Aerodroma na kojoj bi se razmotrile aktivnosti koje se odnose na problematiku davanja koncesije.
On ističe da je aktuelni tenderski postupak diskreditovan iz mnogo razloga jer traje preko šest godina i prate ga mnoge kontroverze, zbog čega ga treba prekinuti, ukazujući da koncesioni akt ima ekonomske i pravne manjkavosti.&nbsp;
- Stav Evropskog saveza je jasan i dosljedan. Mi smo protiv davanja oba aerodroma pod koncesiju na 30 godina. Smatramo da treba ozbiljno razmotriti i druge modele valorizacije (davanje jednog od dva aerodroma pod koncesiju, dokapitalizaciju od strane stranog investitora, strani menadžment i dr). Aerodromima je svakako neophodno unapređenje infrastrukturnih, odnosno poslovnih performansi - zaključuje Mugoša.

Mugoša: Prije odluke o koncesiji neophodno uraditi procjenu vrijednosti Aerodroma

​Suđenje Stefanu Đukiću, Emilu Tuzoviću i ostalim članovima njihove kriminalne organizacije, koji se terete za planiranje likvidacija tužilaca i policijskih službenika, privedeno je kraju, javlja <a href="https://www.dan.co.me/vijesti/hronika/sudenje-dukicu-i-grupi-za-planiranje-likvidacija-tuzilaca-i-policijskih-sluzbenika-zavrsne-rijeci-17-marta-5336227">Dan.</a>
Sudija Višeg suda u Podgorici Zoran Radović zakazao je iznošenje završnih riječi za 17. mart.
​Prethodno je odbrani uručio izmijenjeni činjenični opis optužnice, koji je dostavio specijalni tužilac Miroslav Turković. Takođe, advokatu Gorana Milašinovića dostavljen je dopis pravosudnih organa Francuske, o kojem će se odbrana izjasniti na narednom ročištu.​
​Tokom postupka, ključna tačka sporenja ostala je zakonitost dokaza pribavljenih putem SKY ECC aplikacije. Advokat Nikola Tomković tvrdi da se ovi podaci ne mogu koristiti kao dokaz jer su pribavljeni suprotno odredbama Zakona o krivičnom postupku. ​Odbrana tvrdi da su podaci prikupljeni "hakovanjem".
Pored Đukića, Tuzovića i Milašinovića, optužnicom su obuhvaćeni ​Zoran Perović, Dušan Dudić, Milan Brajović, Nino Korać, Stefan Mićić, Aleksandar Raičević, Dušan Boljević, Albin R. Salić, Branko D. Pejanović, Haris Tuzović i Bojan G. Lopičić. Prema policijskim evidencijama, oni se dovode u vezu sa "barskim klanom", ogrankom kriminalne strukture koju navodno predvodi Luka Bojović.

Vijest za naslovnicu i za ostavku

Drveno gvožđe

Bezbjednosna smetnja u udarnom TV terminu

Opažanja u izmaglici

Kako se zovu saradnici domaćih izdajnika?

Državna igra ,,tutumiša”

Dozvoljena granica

Popravni iz istorije

Kad direktor policije postane bezbjednosna smetnja

Presuda Crnoj Gori

Jelena Jovanović refused to submit the contract

Radulović: Usvajanje bez potrebne procedure i kvaliteta uvodi u pravni sistem zakone koji nemaju kvalitetnu implementaciju

Mugoša: Prije odluke o koncesiji neophodno uraditi procjenu vrijednosti Aerodroma

Suđenje Đukiću i grupi za planiranje likvidacija tužilaca i policijskih službenika: Završne riječi 17. marta

Programska šema

PRATITE TVe UŽIVO

Vijest za naslovnicu i za ostavku

Drveno gvožđe

Bezbjednosna smetnja u udarnom TV terminu

Opažanja u izmaglici

Kako se zovu saradnici domaćih izdajnika?

Državna igra ,,tutumiša”

Dozvoljena granica

Popravni iz istorije

Kad direktor policije postane bezbjednosna smetnja

Presuda Crnoj Gori

Jelena Jovanović refused to submit the contract

Radulović: Usvajanje bez potrebne procedure i kvaliteta uvodi u pravni sistem zakone koji nemaju kvalitetnu implementaciju

Mugoša: Prije odluke o koncesiji neophodno uraditi procjenu vrijednosti Aerodroma

​Suđenje Đukiću i grupi za planiranje likvidacija tužilaca i policijskih službenika: Završne riječi 17. marta

Programska šema

PRATITE TVe UŽIVO

Suđenje Đukiću i grupi za planiranje likvidacija tužilaca i policijskih službenika: Završne riječi 17. marta