15.09.
18:58h﻿
Kada te advokatski kodeks obaveže da si dužan da pružiš pravnu pomoć onome kome je potrebna, bez diskriminacije, kada samo radiš ono zbog čega si se školovao, onda u Crnoj Gori i nigdje drugdje na svijetu, očekuj da si advokat mafije i sve što uz to ide.
Nekoliko trivijalnih cirkusantnih diletanata - sada vodećih političara, zavrijedili bi ludnicu ili zatvor kada bi, recimo, u SAD ili Norveškoj, nazvali advokate koji tamo uglavnom brane bosove mafije - advokatima mafije.
Bilo bi im zabranjeno da se bave javnim poslom. Mediji bi ih o jadu zabavili.
U ovoj, već raspaloj državi, oni time dobijaju birače.
Pa vidite te birače.
I one koji im se obraćaju.
Da ja pitam ambasadore Kvinte - javno.
Da li je u vašim zemljama dozvoljeno kvalifikovati advokate u javnom - političkom prostoru na način kako se to bestijalno i primitivno radi ovdje?
Da stvar bude gora, ovdje to radi jedna ista ekipa koja svojim obnašanjem politike i ustaljenim narativima nigdje u svijetu ne bi trajala cijela tri minuta.
Šta da kažem o dijelu poslanika Skupštine Crne Gore.
Ovim danas, kada nijesu izglasali dnevni red u kojem je trebalo da bude izabrana sudija Ustavnog suda, pokazali su, a među njima ima i pravnika, da dijele stavove dvonožnih elementarnih nepogoda - a da bude gore po njih, to ne moraju da rade.
Šta je najgore?
Danas su svi oni postali "Demokrate", što izgleda uistinu i jesu.
P.S. Čim misliš o smrti, već si umro.
P.S. 1: Tako je i sa Demokratama. A, pomisliš li na njih, to je isto. Jer razmišljanje o smrti je bitan dio smrti.
Razmišljanje o Demokratama je umiranje prije smrti.
P.S.2: Za poslanike.
Kad si u većini, privilegovan si.
Privilegija ograničava volju i čini je neupotrebljivom.
Čim je tako, oni nemaju potrebu da biraju, već im je izbor unaprijed dat.
A volja, ka volja.
Počne da rđa.
P.S.3: Reče Bogdanović danas da je imao 29 desetki i jednu devetku.
Mene interesuje koji je predmet ocijenjen devetkom, a zanima me i ime profesora koji mu je dao tu ocjenu.
Da mu svašta rečem.

Zoran Piperović

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

thumbnail

Kolumne

Razmišljanje o Demokratama je umiranje prije smrti

Dok se vijest o imenovanju prve ministarke na principu vještačke inteligenciju u Albaniji prenosi s kontinenta na kontinent, mi u Crnoj Gori možemo samo da se nasmijemo – ne od podsmijeha, nego od prepoznavanja.
Jer, dok je susjedima to novitet, kod nas je to realnost već neko vrijeme. Samo što niko nije imao snage da to jasno kaže: Crna Gora već ima AI premijera, ministre, pa i cijelu vladu. I to ne beta verziju – nego onu finalnu, integrisanu u sistem, sa podrškom na WhatsApp-u.
Ako ste kojim slučajem čuli za neku od sjednica Vlade, jasno vam je o čemu pričamo. Glasanja telefonom, odluke koje „prođu same od sebe“, ministri koji odgovore GIF-om, lajkom, ili uopšte ne odgovore – jer su, razumije se, na putu, u šopingu, na kupanju, ili u oblacima (bukvalno i figurativno).
Znate li onu scenu kad je bivši premijer u tehničkom mandatu, Dritan Abazović, na sjednici Vlade saopštio da „Crna Gora pokreće svemirski program“?
Reče čovjek ozbiljno, gledajući ravno u kameru:
“Informacija možda će izazvati podsmijeh kod nekih ljudi, ali je stvar ozbiljna. Crna Gora pokreće svoj svemirski program. Kreće razvoj satelita Luča, koji treba da se lansira u svemir.”
Mi danas, godinu kasnije, shvatamo da nije bila šala. Jer, ako smo mogli da pokrenemo svemirski program bez ijednog astrofizičara, možemo i da vodimo državu bez stvarnih ministara. Uz satelitsku Vladu, imamo i virtualnu. Toliko virtualnu, da često ne znamo ni ko su članovi, ni da li ih ima, ni koliko ih ima, a pogotovo – da li uopšte glasaju.
I sad vi recite da to nije AI? Možda ne onaj univezalni, ali neka domaća verzija – sa brdom bugova i „crnogorskim softverom“, koji često padne kad se uključi ozbiljno pitanje.
Ne bi nas čudilo da, kad stigne neka važna odluka iz Brisela, neko iz Vlade pita:
“Aj pitaj ChatGPT, da vidimo što kaže, pa ćemo mi ako treba samo da prepravimo zaglavlje.”
A kad ni to ne pomogne – tačka ide interno, i riješena je.
Ima logike i pretpostavka da će premijer Milojko Spajić pri rekonstrukciji tražiti nove ministre direktno iz baze podataka: možda iz Singapura, možda Japana. AI zna što radi. Samo… kako narod reče – nemamo mi ministarske sreće. I njih bi mi "đavolisali".

Miraš Dušević

1250x600

1084x550

Ma kakva albanska AI ministarka, Milojkova Vlada je odavno virtualna

Tenkovi, koji ovih dana intenzivno preoravaju ulice Novog Beograda, u pripremama za vojnu paradu povodom nedavno uspostavljenog „Dana srpskog jedinstva, slobode i nacionalne zastave“, u stvari su idealna definicija sistema i zabluda u kojima Srbija živi zarobljena decenijama. Oni su i strah, i poštovanje. Kako je kome namenjeno. Oni su i sramota, i ponos. Kako za koga. Oni su i slepo izvršenje bez obzira na cenu, ali i brojni prateći poslovi. Za prve grob ili invalidska kolica, za one druge poprilična zarada. Oni su i srpska nesreća, i nesreća u režiji Srba. Tenkovi su, dakle, simbol onoga od čega je sve počelo. Ranih devedesetih, na njih je s beogradskih nadvožnjaka bacano cveće, kada su kretali da ruše tuđi grad ni po čemu poseban, osim po nečijoj ideji da treba da bude deo severoistočne granice svih Srba u jednoj državi; tenkovi su, međutim, prošpartali i ulicama tog istog Beograda kada je trebalo uterati strah u kosti protivnicima režima koji je provodio svesrpsku politiku – iako nisu svi koji su se tog dana tukli s policijom Balkanskog kasapina bili protiv te politike, već samo protiv njene nedovoljno efikasne realizacije. Sva je prilika da će tenkovi postati i simbol raspleta srpske skoro četiridecenijske agonije, iako je neizvesno koliko je (još) dug i čime popločan put do njega, i bez obzira što niko danas ne može ni da pretpostavi u kom će se pravcu taj rasplet kretati.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250915070928_8d229cb0b63bd849c1755e06ac6294daa012daf12cdf589409f58e337b0d4d03.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250915070928_8d229cb0b63bd849c1755e06ac6294daa012daf12cdf589409f58e337b0d4d03" data-rendition-name="original" width="6669" height="4446" loading="lazy" alt="Srbija vojska"><figcaption>Beograd, petak, 12. septembar 2025.(Photo: Darko Vojinovic)Copyright 2025 The Associated Press. All rights reserved</figcaption></figure>  Sam taj čudni praznik jedinstva, slobode i nacionalne zastave, za koji niko živi ne zna kad je, dok ga propagandna mašinerija sistema ne „podseti“ - od početka nema miroljubivi karakter. Dok Srbima raseljenim širom sveta on ne znači ništa više osim koktela u ambasadi za odabrane, na Balkanu predstavlja jasno upozorenje da krvavi proces raspada SFRJ nije gotov, i da su razni Badinteri, bosanski Dejtoni i crnogorski referendumi tek besmislena slova na papiru zapalom u gusenice velikosrpskog nacionalizma i hegemonizma. Već u samoj ovako plasiranoj ideji „jedinstva“ ima nejednakosti. Dok Srbe diljem Evrope, Amerike ili Australije upadljivo pozivaju da poštuju države u kojima žive, tek stidljivo ih „nameštajući“ da prilikom izbora glasaju za opciju za koju srbijanski režim veruje da će od nje imati više vajde, Srbe u Bosni i Hercegovini i u Crnoj Gori sistemski i sistematski uče da to nisu njihove države, ali da će to postati kada te države ili njihovi delovi „opet“ postanu delom Srbije. One Velike. Sa sve „svim Srbima“ u njoj. „Sloboda“ je tek posebna priča. Ubacivanjem te reči u naziv praznika indirektno se sugeriše da negde slobode (za Srbe) nema, a i tamo gde je ima, ona je permanentno ugrožena. Uopšte, institut slobode u verziji velikosrpskog šovinizma i hegemonizma, teško da odgovara i definiciji slobode i etimologiji tog pojma, a posebno ne činjenicama. Ovaj se autor - kao primer - seća neke devojke iz Pljevalja, koja je pre nekoliko godina besno vratila više od 50.000 eura doktorantske stipendije, zbog (crnogorske) „vlasti koja zatire srpski narod i pravoslavlje“. Nije, međutim, objašnjeno – zašto je uopšte prihvatila toliku stipendiju od onih koji bi da je „zatru“, i kako to onaj koji „zatire“ omogućava obrazovanje i usavršavanje onima koje „zatire“? O nacionalnoj zastavi dovoljno je reći da je u Srbiji sve više ljudi koji budući pad režima vezuju s nužnošću da se promene i državni simboli. Posebno aktuelna zastava, kompromitovana najpre u ratovima devedesetih, pa onda i ovodecenijskim molovanjem i kačenjem i gde joj jeste i – mnogo češće – gde joj nije mesto, za koju sve više ljudi traži da se promeni i kao državna vrati zastava iz Sretenjskog ustava – trikolor nalik francuskom, s obrnutim redosledom boja. U međuvremenu, tenkovi prkosno riju beogradske ulice, kada već onomad nisu mogli da odu dalje od Vukovara - do Karlobaga, Ogulina, Karlovca i Virovitice – i pravedno kazne nezahvalne nepoštovaoce večite i biblijske srpske žrtve i ubede sve one koji su hteli da žive sami, da im je ipak bolje kao drugorazrednim građanima velike srpske države. Dim sagorelog goriva i buka koju proizvode vremešni guseničari s cevima u besmislenom kružnom kretanju centrom najveće beogradske opštine (mnogi šaljivo komentarišu da su pošli da „oslobađaju Kosovo“, ali im se pokvario desni migavac, pa vrte u krug s levim okretom) sada, međutim, treba da uvere sve one koji su prethodnih skoro 11 meseci posumnjali u snagu i sposobnost režima – da je sve pod kontrolom. Možda i da dodatno prepadnu pobunjene građane, koji ne odustaju od protesta zbog korupcije, čak i kada je režim preuzeo poslednju oružanu formaciju koja mu nije bila apsolutno lojalna: Specijalnu antiterorističku jedinicu (SAJ). Konačno, sveže ofarbana bajata sovjetska vozila, uz nešto noviteta kao čeda poslovne, rudne i gasne ljubavi, služe da uvere konzumente propagandnih sredstava (jer u Srbiji medija skoro da više i nema) da se velikosrpski projekat nastavlja bez obzira na spoljnopolitičke okolnosti i sve više onih koji su shvatili da on donosi samo nesreću. Naravno, daleko je to od idiličnog nacionalnog romantizma. Baš kao što su za tenkovima devedesetih nadirali junaci koji su domaće stanovništvo oslobađali električnih uređaja i nameštaja, sada će za tenkovima nagrnuti vazda pripravni, verni i davanju procenta naučeni „poslovni ljudi“ režima, da poprave ulice Beograda, koje su tenkovi razrovali. Nisu ih odavno renovirali, pa, sasvim sigurno godinu ili dve. A sve se plaća iz budžeta. Uvećano, dabome, za iznos duševnih bolova ovih koji toliko vole Beograd da sada od njega prave Dubai sa Aliekspresa. Primetiće neki naivan čitalac da je i za vreme Tita bilo vojnih parada. Ne ulazeći u analizu Brozovog režima – o tome je dosta rečeno, a i besmisleno je prežvakavati nešto što se završilo pre bezmalo pola veka – samo da skrenemo pažnju na dve „sitnice“. Tenkovi na Brozovim paradama imali su odgovarajuće gusenice s gumenim delovima, kako bi se sprečilo uništavanje ulica. Brozove parade nisu umesto pripadnika Vojske (vojne policije, na primer) obezbeđivale sumnjive njuške iz redova raznih privatnih obezbeđenja. Ako neko nije sam zaključio vezano za ovu drugu „sitnicu“ – to obezbeđnje vojske od sopstvenih građana se takođe plaća iz budžeta, po ko zna kolikoj ceni (čak i formalne, i nameštene, javne nabavke s tri ponuđača u Srbiji su retkost), a sam čitalac neka zaključi kolika je verovatnoća da deo sume ode u džep dobrog čoveka koji je posao „nabacio“. Činjenica da se parada, kojom se obeležava praznik, održava pet dana posle praznika, najbolje govori u prilog tvrdnje da je režimu potrebna permanentna nestabilnost, baš poput “Ćacilenda” koji se iz Pionirskog parka proširio i na bulevar ispred (nekada Savezne) Skupštine, čineći svojevrsni „Zabranjeni grad“ čak i za opozicione poslanike. Dovoljno je da silna vojska samo bude na ulicama pa da dodatno zabrine i deprimira građanstvo, već izmoždeno neizvesnošću, strahom, nestabilnošću, visokim cenama, divljanjem pripadnika vladajuće kaste, nemanjem minimuma zaštite, loše plaćenim poslovima i još mnogim stvarima zbog kojih na stotine ljudi svakodnevno zauvek napuštaju Srbiju, u dosad nezabeleženom mirnodopskom egzodusu. Najzad, upravo potezi koje vlast vuče pokazuju da u Srbiji nema i neće biti jedinstva, jer prvi Aleksandar Vučić svakodnevno deli građane na „nas“ i „njih“; da nema slobode dok god policija ili banditi u njenim unoformama skidaju gole studentkinje, razvaljuju im kolenom vilice ili čestim upadima ruše autonomiju Univerziteta; da je zastava u očima većine građana samo kompromitovana krpa iza čijeg nošenja ili molovanja dolaze samo neka šteta ili zlo. Tenkovi su po svoj prilici tu samo tačka na dugu priču s tužnim krajem, započetu još krajem osamdesetih.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250915070932_cf1b1e4691c8e47d571c62d89ebc419bb353d3e236ce1df2f7e7bc012789dbd3.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250915070932_cf1b1e4691c8e47d571c62d89ebc419bb353d3e236ce1df2f7e7bc012789dbd3" data-rendition-name="original" width="5929" height="3953" loading="lazy" alt="Srbija vojska"><figcaption>Beograd , petak, 12. septembar 2025. (Photo: Darko Vojinovic)Copyright 2025 The Associated Press. All rights reserved</figcaption></figure>

Nebojša Vučinić

Tenkovi koji zatvaraju krug

Zamislite scenu: dok svet gori — doslovno, klimatski, politički, moralno — neko odluči da dodeli nagradu za “izuzetna dostignuća u zaštiti životne sredine i duhovnosti” čoveku pod čijom jurisdikcijom su crnorasi godinama nekažnjeno silovali decu. Ne, ovo nije crni humor. Ovo je Templeton Foundation 2025. U zemlji i svetu gde se više ne zna ko pije a ko nosi vodu, sada nas iz savremenih visina spiritualnog marketinga i ekološke patetike podučavaju – arhijereji. Da ne bude zabune – ideja da se religijski lideri uključe u borbu za očuvanje planete, makar simbolično, nije sama po sebi loša. Ali kada neko, ko ćuti o institucionalnom zločinu u sopstvenoj kući, biva predstavljen kao moralna svetlost epohe, onda se zaista moramo zapitati – da li smo svi mi sitna boranija u njihovom bućkurišu? <h2>Nojeva barka za elitu</h2> Nagrada koju Templeton Foundation dodeljuje od 1972. navodno slavi “duhovni napredak čovečanstva”. Ove godine, izbor pada na Vaseljenskog patrijarha Vartolomeja. Čoveka koji je, bar u teoriji, duhovni otac za 300 miliona pravoslavaca. U praksi, lice koje se godinama koristi kao maska za razne političke i geopolitičke igre između Carigrada, Vašingtona i Vatikana. &nbsp;I sada, u trenutku kada je crkva suočena s teškim optužbama – ne samo o zlostavljanju, nego i o sistematskom prikrivanju istih – mi treba da aplaudiramo jer se patrijarh izjasnio da su plastika i nafta loši? Dokle više ovo live sprdanje? <h2>Vegetarijanci nas uče kako se peče noj</h2> I sve to se odvija u kontekstu sveta u kojem je granica između ironije i realnosti potpuno izbrisana. Danas nas vegetarijanci uče kako se peče noj, dok gurui sa Teslinim citatima u biografiji prodaju spiritualne konsultacije od 300 evra po satu. U takvom haosu, nije ni čudo što jedan verski vođa, koji ćuti na monstruozne zločine u sopstvenim redovima, dobija medalju za – duhovno liderstvo i očuvanje planete.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250914100948_daac4a700cfb8705ebb8076f925ee4e9fe68999e415eb43fe068a88e26493a35.png" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250914100948_daac4a700cfb8705ebb8076f925ee4e9fe68999e415eb43fe068a88e26493a35" data-rendition-name="original" width="512" height="512" loading="lazy" alt="Bojan Jovanović "> <figcaption>Bojan Jovanović </figcaption> </figure>  <h2>Ekološki PR kao moralno pranje</h2> Sasvim je jasno: zaštita prirode je danas novi moralni alibi. Savremeni “dobročinitelji” više ne grade bolnice ni škole – oni sade drveće u Amazonu (najčešće virtuelno), doniraju za pčele, snimaju spotove u reciklažnim uniformama. Tako dobijamo svet u kojem Coca-Cola organizuje panele o reciklaži, dok istovremeno proizvodi 3 miliona tona plastike godišnje. Gde McDonald's lansira veganske burgere dok uništava prašume za stočnu industriju. I u tom istom svetu, Patrijarh Vartolomej, umesto da se najzad suoči sa zlom unutar institucije koju vodi, poziva na “unutrašnje pročišćenje kroz ekologiju”. A mi? Mi i dalje jedemo boraniju. Greta Tunberg je iz Švedske. Rođena je 3. januara 2003. godine u Stokholmu, Švedska. Ona je poznata kao švedska aktivistkinja za klimu. Oko 200 klimatskih aktivista, uključujući Gretu Tunberg iz Švedske, blokiralo je u ponedeljak, 18. avgusta, najveću rafineriju nafte u Norveškoj u znak protesta zahtevajući kraj naftne industrije u zemlji, saopštili su organizatori i policija. Ovo je jedina norveska rafinerija i neznatna u odnosu na ruske. Greta nije ni glasić podigla kada je srušena Kahovska brana, poplavljeno stanovništvo i plodno zemljište, sve u svemu, evo linka za dokaz: <a href="https://www.dw.com/sr/dramati%C4%8Dne-posledice-razaranja-brane-kahovka/a-65846979">Dramatične posledice razaranja brane Kahovka</a>. Nakon što je razorena brana hidroelektrane Kahovka na jugu Ukrajine, nizvodne gradove, kao i grad Herson, poplavio je Dnjepar. Stručnjaci posebno upozoravaju na opasnost od mina koje sada plutaju.&nbsp; <a href="https://www.kyivpost.com/uk/post/59737 ">Rafael Grosi je rekao da su osnovni principi nuklearne bezbednosti prekršeni u Zaporoškoj nuklearnoj elektrani nakon njenog zauzimanja od strane Rusije, a napad dronom na Černobiljsku nuklearnu elektranu u februaru je razlog za ozbiljnu zabrinutost.&nbsp;</a> Ako se u bliskoj budućnosti dogodi globalna nuklearna katastrofa (što je već na ivici), ne samo Ukrajina, već i Evropa i deo celog sveta biće u opasnosti. Pitanje: gde je Greta Tunberg, gde je vaseljenski patrijarh Vartolomej, a o ostatku zelene boranije, poput nekih patrijaraha tkzv. pomesnih crkava, neću ni reč reći (jer nema svrhe ni pomoći od sive i bezlične mase)?! <h2>A mi jedemo boraniju?</h2> &nbsp;Ne onu pravu, nego onu koju nam serviraju – sitnu, zelenu, obavezno podgrejanu. Sve se to proguta uz lažnu nadu da neko zna šta radi. A dok gutamo, gledamo kako nam se s lica sveta briše svaka ideja o pravdi, istini i stvarnoj odgovornosti. Nije problem što nagrade postoje. Nije čak ni problem što religijski lideri govore o prirodi. Problem je u tome što smo izgubili svaku sposobnost da razlikujemo istinsku vrlinu od licemerja u svešteničkoj odeždi. I zato, dok sledeći put budete gledali prenos još jedne svečane dodele, znajte – ne, niste ludi. Oni se zaista smeju. I to live.

Portal ETV

Zelena sitna boranija

Toliko smo ogrezli u projekcijama, u tuđim odrazima u vlastitim ogledalima. U okretanju svijeta naglavačke, sa sve izvrnutim džepovima. S namjerom i ambicijom laže se i podvaljuje. Narativi se konstruišu, a onda ubrizgavaju u vene lakovjernih. Istina se siluje na svakom koraku, i iza svakog ćoška. Vulkanska erupcija događa se ovih dana u vezi s Izraelom i Palestinom. Matrica je identična onoj koju su nam na srebrnim tacnama servirali decenijama. Matrica o antisrpstvu, antipravoslavlju, antiBogu. Znate, nije antisrpstvo govoriti o zločinima srpskog režima 90-ih, o psima rata i masovnim ubicama. O stratištima i grobnicama. Nije antisrpstvo izgovoriti istinu o genocidu u Srebrenici, niti je antihrvatstvo govoriti o Jasenovcu. Nije mizoginija čedomorku nazvati ubicom, ili političarku koja krade lopovom. Za ubice i lopove ne treba tražiti eufemizam. Ma o kome da je riječ.
Istina nije antisemitizam. Istina koja je, čini se, jeres koju vam neće oprostiti. 60000 mrtvih Palestinaca svjedoče istinu. 60000 koje je Izrael ubio granatama, automatskim puškama, bombama, glađu i žeđu. Svi oni svjedoče istinu. I tu istinu možete poricati do kraja svijeta, ali i dalje će biti istina. Znate, nije antigermanizam kazati istinu o Holokaustu, o monstruoznoj nacističkoj Njemačkoj. O konclogorima i pogromu Jevreja. To je istorija koju ne može preoblikovati bilo kakav revizionizam. Zato, danas smo u obavezi da govorimo istinu i samo istinu. I nemojte se plašiti da je kažete naglas. Ne podilazite u mišljenju. Oslobodite govor od ambicije da se bilo kome dopadne. Istinu, obično, ljube samo rijetki. Zato, ukazivati na grehove Srpske crkve, nije antipravoslavlje. Ukazivati na pedofile i ratne huškače u crnim mantijama nije poriv antihrista. Zapravo, Hrist je živio i umro za istinu. Zapravo, njega i nema u hramovima onih koji stado vode u ponor. U sljepilo. Nije antihrišćanski reći da Čarli Kirk nije bio „uzoran hrišćanin“. Uzoran hrišćanin ne mrzi. Uzoran hrišćanin ne poziva na mržnju prema svemu što je drugačije.
Biljeg uzornog hrišćanina ne stiče se rođenjem, već djelima. Nije važno u kakvim smo se religijskim konceptima rodili, važno je kako živimo i kako se ponašamo.
Puna usta genocida u Srebrenici, ali zavjet ćutanja ili aplauz za genocid u Gazi? Milošević je ratni zločinac, a izraelski premijer je heroj? Putin je Lucifer, a Netanjahu glasnik srećne budućnosti? Svaki zločinac ima ime i prezime. Zato, uprkos propagandi i jeftinim manipulacijama, niko ne proglašava Jevreje za genocidan narod. Ali režim koji je ubio 60000 Palestinaca jeste režim genocida. Laž o kolektivnoj krivici bila je aktuelna i kad je u Crnoj Gori donošena Rezolucija o Srebrenici. Danas se isto pokušava s genocidom u Gazi. Zapravo, genocid u Gazi se poriče. Tamo se, kažu, muslimani rađaju i umiru kao teroristi. I sve što im Netanjahu, uz blagoslov ostatka svijeta, čini, oni su zaslužili. Tako kažu oni koji istinu magijom pretvaraju u antisemitizam. I bez posustajanja, i bez i trunke savjesti vuku ralo po kostima mrtvih Palestinaca. Pobogu, to su samo neki daleki Arapi. Oni Arapi o kojima je pjevao Mahmud Derviš, gledajući kako njegov narod iščezava. Gledajući kako Palestinu ubijaju. Decenijama.
Gledajući u oči smrti koja nikad ne završava. I zato bismo valjda, u strahu da nas ne proglase antisemitima, trebali klicati ubicama. Gaza je danas najveći konclogor na svijetu. Ali ipak ćete reći da Netanjahu ne donosi smrt, on donosi radost. Ako je i tako, naše oči ne vide osmijeh na licima Palestinaca. Vide samo patnju. Na licima onih koji su još uvijek živi. Ne budite licemjeri. Ili budite. Izbor je vaš. Ali onda ćutite o nadstrešnicama, pretučenim studentima, gladnim penzionerima, i ne govorite bilo kome da su mu ruke krvave. Jer i vaše su. Jeste, ruke su vam krvave. Od pljeskanja i navijanja za smrt. Dlanovi su pohabani, a moć govora izgubljena od fanatičnog napora da se odbrani ono što se ne može braniti.
Svijet rida nad zlom sudbom jednog promotera mržnje, ali je isti taj svijet ravnodušan na smrt u Gazi. Ili se raduje smrti zlih Arapa, koji su, kako smo već utvrdili, rođenjem teroristi.
A da ipak stanete ispred ogledala, i kažete nam što vidite? Recite bar sebi, u četiri zida.
Istina nije antisemitizam. Koliko god puta da je ponovite, laž će i dalje ostati laž.&nbsp;

Istina nije antisemitizam

Tokvil je pisao da će moderno društvo staviti na raspolaganje modernom despotizmu sredstva za akciju koje stare tiranije nijesu imale. Ta činjenica čini da se danas putem tih modernih sredstava despotizam često umotava u propagandne forme i formalne demokratske procese, što ga često čini slabo prepoznatljivim centrima moći, koji imaju moć da utiču na takvo društvo. Nažalost, svijet se stalno mijenja u pravcu koji ne obećava, pa se često u međudržavne odnose umiješaju razni interesi, što despotizmu ostavlja veliki prostor za nesmetano djelovanje. Iako je Srbija već duže vrijeme zemlja u kojoj jedan čovjek odlučuje i o finansijskim tokovima, i institucijama sile, bezbjednosnim službama, medijima, investicijama, pravosudnom sistemu, spoljnoj i unutrašnjoj politici i svim dijelovima sistema, želja da se kontrolišu djelovi sistema, kao partijski plijen, postoji i u mnogim državama, posebno na prostorima regiona kojem pripadamo.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250914000916_0f70ce042ccd3a39aba265450fddc21612645581004a16313b08ad6a2089c695.png" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250914000916_0f70ce042ccd3a39aba265450fddc21612645581004a16313b08ad6a2089c695" data-rendition-name="original" width="628" height="407" loading="lazy" alt="sila"><figcaption>IŽIVLJAVANJE: Policija prebija koga stigne na protestima u Srbijiscreenshot</figcaption></figure>  GOLO NASILJE Evropska konvencija o ljudskim pravima garantuje svakom građaninu pravo na miran protest, osim u posebnim okolnostima. Sloboda okupljanja je pravilo, zabrana je izuzetak. Oblik režima značajno oblikuje izglede za izbijanje protesta, kao i njegove oblike, obim i posljedice. Nastanak, širenje i rezultati narodnih protesta u nedemokratskim režimima imaju drugačiju formu od one u demokratijama. Takođe, postoje i značajne razlike između oblika nedemokratskih režima, što definiše i način i stepen pobune građana. Srbija je prolazile sa različitim formama masovnih protesta koji nijesu dali nikakav efekat u promjeni načina vladavine, sve do studentskih blokada državnih univerziteta i njihovih poziva na masovna okupljanja i građansko organizovanje. Dugo vremena je autokratski režim Aleksandra Vučića tolerisao studentske akcije, donekle sankcionišući povremene napade na studente i pobunjene građane, da bi nakon višemjesečnih blokada i masovnih mitinga, kako je vrijeme prolazilo, sve više i više počeo koristiti represivni državni aparat i paramilitarne grupe sumnjive prošlosti, simbolički obučene u crno, u golom nasilju i privođenju sumnjive zakonitosti. Aboliranje optuženih za pokušaj ubistva i dajući odriješene ruke specijalnim jedinicama policije i crnomajicijašima, Vučić je otvorio sezonu prebijanja protestanata, hapšenja uz prijetnje silovanjem od strane visokih oficira MUP-a, svlačenje gospođe u petoj decenije do gola i slične bestijalnosti. Koristi se taktikom paljenja Rajstaga, ubace se maskirani huligani, njih 15-tak, da se potuku sa policijom, onda se oni povuku iako nije nikakav problem pohapsiti ih, da bi se onda policija i režimski huligani, obučeni u crno, bjesomučno iživljavali na građanima, starcima, đeci, ženama, ne birajući žrtve. Režim Aleksandra Vučića se održava na vlasti isključivo nasiljem specijalnih policijskih snaga i kriminalaca u crnom, debelo plaćenih, kao i kontrolom maltene svih medija u Srbiji, a dobrim dijelom i u Crnoj Gori. Podršku među građanima ima samo u vladajućoj kliki, koja se bogati na enormnoj korupciji i na korisnicima „korege“. Državu je poistovijetio sa sobom, pa je svaki napad na njega napad na državu Srbiju. Da bi pojačao ośećaj sile kojom raspolaže, 20. septembra izvešće na ulice tenkove i teško naoružanje, uz prelete aviona i helikoptera. Ne zna se kome je namijenjena ta demonstracija sile: za unutrašnju, ili spoljnu upotrebu.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250914000916_c9236dab81881c4e63d13377bcdb3b6248e34e5da0361510e94d7ecf0478487f.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250914000916_c9236dab81881c4e63d13377bcdb3b6248e34e5da0361510e94d7ecf0478487f" data-rendition-name="original" width="863" height="485" loading="lazy" alt="policija Srbije"><figcaption>ZADATAK: Crnomajicijaši na beogradskom stadionu „Rajko Mitić“ tuku publikuscreenshot</figcaption></figure>  POLITIČKI SRBI Šizofrenija ide dotle da se crnomaijicijaši šalju u Rigu, na kvalifikacije u kušarci za evropsko prvenstvo, da se obračunaju sa svakim ko je bilo što uradio što ga svrstava u protivnike Vučića. Crnomajicijaši su na beogradskom stadionu „Rajko Mitić“, na utakmici sa Velikom Britaniji, ušli među publiku, u kojoj je bilo roditelja sa đecom i počeli redom da biju sve koji su skakali uz riječi: „Ko ne skači, taj je ćaci“, dok je policija reagovala tek kad je publika uzvratila batine. Protestanti se hapse nasumično, optužuju se za djela za koja se dobija zatvorska kazna do deset godina zatvora za navodni napad na službeno lice. Optužuju se i žene starije dobi, koje ni pomoću trikova ne mogu nauditi oklopljenim policajcima. Svjedoci su po pravilu policajci, u čija svjedočenja, srećom, ni sudije ne mogu da povjeruju. Toliko su iskonstruisana. Suština je samo da se zaplaše građani. Čudo jedno, za političke Srbe u Crnoj Gori oni koje prebijaju po Srbiji, žene koje skidaju do gola, đevojke kojima prijete silovanjem, klinci koje batina po 15 policajaca pendrecima... to nijesu Srbi po njihovom ukusu. Njih mnogo više zanimaju što rade Hrvati, hoće li nešto odvratno uzviknuti na Maksimiru, pa da se, po sistemu kao u vremenu Mao Ce Tunga, svi redom izjašnjavaju, zgražavajući se. Dok se to u Srbiji ni ne pominje. Da pokazuju da su veći Srbi i od samih Srba, govori Deklaracija o gencodu u Jasenovcu, kojom su zaboli prst u oko Hrvatskoj, koju ni srpski parlament nije htio usvojiti. Sad su krenuli sa inicijativom da podignu spomenik Puniši Račiću, jednom od osnivača četničkog pokreta i ubici tri poslanika Hrvatske seljačke stranke 28. juna 1928. godine, među njima i vođe stranke, Stjepana Radića. Vjerujem da će to baš dodatno motivisati Hrvatsku da Crna Gora bude podržana na svom putu u EU.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250914000920_3a1afdb5e59b4921ea653430dac156dab49ddff5884636955a2bad69be21040f.gif" data-media-id="editor_2" data-image-id="20250914000920_3a1afdb5e59b4921ea653430dac156dab49ddff5884636955a2bad69be21040f" data-rendition-name="original" width="700" height="570" loading="lazy" alt="kopija"><figcaption>Kopija stranice iz Ljetopisa Matice srpskescreenshot</figcaption></figure>  Predśednik parlamenta Crne Gore suze roni za nekim američkim Draganom Vučićevićem, vjerujući i dalje da je Donald Tramp srpski tajni adut, iako Donalda zanima Srbija toliko da je spriječio nepostojeći rat između Srbije i Kosova. Što bi rekli, sličan se sličnom raduje. Pritom, na desetine hiljada mrtve đece, žena i običnih građana u Gazi ne dotiču vojvodu, već se sa neskrivenim simpatijama susrijeće sa zločincem Netanjahuom. Sve u skladu sa uobičajenom ljubavlju prema masovnim zločincima.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250914000920_98d4885864bf89ee815a7da2cdde81a0fc57a42d058bffbb471b50fce30c6cf5.jpg" data-media-id="editor_3" data-image-id="20250914000920_98d4885864bf89ee815a7da2cdde81a0fc57a42d058bffbb471b50fce30c6cf5" data-rendition-name="original" width="1296" height="639" loading="lazy" alt="dokument"><figcaption>Dokument iz 1810. godine u kojem se navode plemena koja ne pripadaju staroj Crnoj Gori, ali koja se u slučaju rata vojno pridružuju crnogorskoj vojsciscreenshot</figcaption></figure>  Čudo jedno kako premijera Spajića ne zanimaju stvari sa sela, ni što se država Crna Gora pretvara u zemlju neopjevanih seljačina, samo zato što ga održavaju na vlasti. Ali me živo zanima kako misli sa takvim seljačinama da Crna Gora stigne do šanse da uđe u EU? Očekujem da će sljedeće biti podizanje spomenika vojvodi Momčilu Đujiću, zatim Radovanu Karadžiću i nezaobilaznom „čika Ratku“. To će baš da popravi dobrosuśedske odnose, kao uslov da nesretna Crna Gora, sa trenutnom vlašću, pridošlicama sa bivših ratišta, željnih novih obračuna sa „izrodima srpstva“ i gomilom gorštaka kojima je Rusija majka, dok raketira stambene zgrade po Ukrajini, postane član organizacije na čelu sa slijepom komesarkom Ursulom fon der Lajen. Slijepom, zato što ne vidi čak ni ono što parlament EU bjelodano vidi i raspravlja cijeli božji dan.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250914000924_615f5de8150b11668d81f24ce38e2c61c68fbf3ee584778837640068e2c28924.png" data-media-id="editor_4" data-image-id="20250914000924_615f5de8150b11668d81f24ce38e2c61c68fbf3ee584778837640068e2c28924" data-rendition-name="original" width="276" height="512" loading="lazy" alt="grb"><figcaption>Grb Knjaževine Holmijescreenshot</figcaption></figure>  BRANŠA KONVERTITA No ne čudi što politički Srbi u Crnoj Gori tako zdušno pozdravljaju prebijanje „sumnjivih Srba“ po Srbiji, prijetnje silovanjem prvog čovjeka policijske jedinice, skidanje žene do gola... jer oni su so srpstva. Niko nije veći Papa od Pape, od konvertita. Najelitniji Srbi u Crnoj Gori, Vasojevići i Kuči, nijesu tako davno promijenili „vjeru za večeru“. Avlija Čelebija, turski putopisac, zapisao je za Vasojeviće u drugoj polovini XVII stoljeća njihovu privrženost katoličanstvu, Vasojevići su čak imali katoličku kneževinu Holmiju, iako se danas trude da čelnika te kneževine, Nikolu Radonjića Vasojevića, proglase za pustolova, kao da je Holmija stvorena i postojala samo njegovom voljom. Da je to tačno, davno bi ga Vasojevići ubili, ali nijesu, on je poginuo 1844. godine od ruke Njegoševih perjanika. U dokumentima iz 1810. godine, koji se bave vojskom kojom raspolaže Crna Gora, u dijelu plemena koja ne pripadaju staroj Crnoj Gori, ali koja se u slučaju rata vojno pridružuju crnogorskoj vojsci sa navedenim brojem vojnika, Kuči se vjerski definišu kao katolici.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250914000924_1b8e0e9acab1a732f6b778921498c961fce9556cd3c3685a19154177afbbf592.png" data-media-id="editor_5" data-image-id="20250914000924_1b8e0e9acab1a732f6b778921498c961fce9556cd3c3685a19154177afbbf592" data-rendition-name="original" width="440" height="512" loading="lazy" alt="Šematska karta Knjaževine Holmije"><figcaption>Šematska karta Knjaževine Holmijescreenshot</figcaption></figure>  U tu branšu konvertita lako bi upali i pravoslavni Bošnjaci, kako ih definiše Letopis Matice Srpske, knjiga 2 i 7 u Budimu 1825/6 (Bošnjaci žive između Drine, Verbasa, Save, Dalmacije i Hema, čislom 450.000; ispovedaju ili Islam, ili su Rimokatolici, ili pravoslavni), a koji su se istakli kao dobri borci u austrougarskoj vojsci u Velikom ratu. A i kao revnosni žandari u Crnoj Gori nakon Velikog rata. Poslije Prvog svjetskog rata pojedini Crnogorci su se počeli uzajamno optuživati u ondašnjoj štampi ko je i đe primio novac od beogradske policije za rad protivu Crne Gore: „I ja pitam g. Spasojevića (Janka), kao pravnika, što zaslužuje jedan ministar“ kojega je vladar „popeo na ministarsku stolicu (...), kome se taj ministar svečano zakleo na vjernost pa ga u odsudnom času u tuđemu svijetu sama ostavio, zakletvu pogazio i protiv njega počeo žestoku paljbu, kao što je to uradio ovaj g. Spasojević (...). Po starome crnogorskom običajnom pravu, njemu bi narod sudio i bio kamenovan“ (T. Orahovac, Žrtve ustavne borbe u Crnoj Gori, Pravda, Beograd, 7. decembar 1936). Napredovala je Crna Gora, nema više kamenovanja za ove što su se zakleli u vladi da će štiti interese Crne Gore i za one što obilato dobijaju novac od Beograda i Moskve. Ima sada demokratskijih rješenja. A i mjesta za boravak o državnom trošku.

Slobodan Jovanović

Država to sam ja

Koja ima upotrebnu vrijednost samo da nekima otežava život. Do mjere da ne mogu baš svako jutro mirno da spavaju.
13.09.﻿
&nbsp;
15:33h﻿
Kada bih od pisanja buduću kreaciju gledao očima navijača, mrzitelja i članova nekih partija - nikada ništa napisao ne bih.
Smatrao bih se dezerterom svoje naravi, slobode, sopstvenog viđenja prilika.
Komfornije bi bilo ne držati se toga, ali ne mogu olako da svoju vizuru i narav položim u hladovinu. Kao lubenicu.
Biti na svom nesigurnom mjestu - tu je početak i kraj mog životnog gledanja na stvari.
Nije lako, ali ja ono potencijalno zajebano - volim.
Vazda o jadu radiš, govorila bi mi majka.
I nije da me nije crni jad nalazio. Da crnji ne može biti. Ne bježi mi se od toga.
Ovo je moj odgovor jednom dušebrižniku koji iz debele hladovine iz koje ponekad istrči da novim vlastodršcima primakne stolicu, koji me je juče, onako usput, "prijateljski" upozorio da smanjim doživljaj i da zabrenzam.
Ništa od toga.
Ne mogu sebe okačiti o čiviluk.
Kasno je.
Nego, htio sam ovo da kažem.
Čitam saopštenje URE upućeno DNP-u. I krstim se. Oni kažu da se treba uzdržati od ličnih napada i prozivki, jer politička scena mora biti prostor argumentovanog uvažavanja. Protiv su atmosfere straha i netrpljivosti. Zaključili su da su se protiv toga borili i za vrijeme vladavine DPS.
A onda je Abazović došao na vlast.&nbsp;
I svojim "argumentovanim" djelovanjem i nesijanjem straha držao u pritvoru oca i ćerku Krstović do potonjeg dana. Da bi kada se sve završilo kako se završilo - argumentovano izjavio - kada sam ja njih pominjao.
Evo, ja kažem - nikada.
Potvrdiće to i Krstovići.
Što je on sa pozicije sile, specijalnih jedinica policije, javnim, neprekidnim linčom bez granica, radio vrlo "argumentovano" Bemaxu?
I sada. Ajmo, argumentovano, ljudski, mirno.
Kasno.
Ne znam kako i koliko od Bemaxa on slatko zaspi. Sjeti li se izgovorenog, rečenog.
Sjeti li se kokica koje su sugerisale porodicama i firmama nekih ljudi na nadolazeće zlo.
I sada je fini.
Umjesto da ćuti i pokrije se ušima.
Neka on o argumentovanosti i toleranciji ne progovara ni jednu.
I usput još i ovo.
Dado Šćekić koji je u svojstvu ministra sporta arbitrirao i navijački se postavio kod izbora kandidata za predsjednika KSCG, hoće da ostane ministar, napustivši partiju koja ga je tu dovela. Ne bi li sa te pozicije lakše pravio infrastrukturu za budući svoj politički subjekat, kojem će glavni target upravo biti oni koji su omogućili da se naministruje.
Neka, de.
Uostalom, neka mu neki vrate uslugu jer imaju uticaj kod Milojka.
Ovo Vam je ovako.
Duše mi Dritanove.
Koja ima upotrebnu vrijednost samo da nekima otežava život.
Do mjere da ne mogu baš svako jutro mirno da spavaju.
Do podne.

Duše mi Dritanove

Nakon verbalnog sukoba s popom Beogradske patrijaršije u Brčelima ekspresno je priveden Nenad Nikaljević i određeno mu zadržavanje od 24 sata. Jutros je u policiji zadržana i njegova supruga.
Narodna milicija i tužilaštvo, pomislili bi naivni, rade svoj posao na održavanju javnog reda i mira. Samo kad selektivna pravda ne bi bila najgora nepravda. I kad se sve ovo ne bi dešavalo u danu kad je tužilaštvo obznanilo da u huškačkim pozivima Marka Kovačevića na pogrom i istrebljenje svega što ne prihvata njegov fašizam nema elemenata krivičnog djela. I kad se sve ovo ne bi dešavalo u državi koja nema kontrolu nad dijelom svoje teritorije pa dok se tužilaštvo i policija dopisuju je li važniji Ustav ili Temeljni ugovor spomenik se ratnom zločincu šepuri u porti Đurđevih stupova.
Vidite, za ovu vlast, za ovo sramno tužilaštvo i policiju, teške riječi Nenada Nikaljevića upućene provokatoru u mantiji su besprizorni krimen, no za tu istu vlast pozivi Metodija Ostojića na obračun s narodima, na konačno rješenje - jer velikosrpski fašizam neće mirovati dok god bilo kakva forma Drugog postoji na ovome dunjaluku - e to nije nikakvo krivično djelo, nije poziv na nasilje i raspirivanje nacionalne mržnje, već valjda Temeljnim ugovorom zagarantovano pravo.
To vam je, dakle, mjera pravde na koju nas ćeraju da se naviknemo. Pravde u kojoj će se cijela Crna Gora pretvoriti u Kolašinski zatvor Pavla Đurišića a Beogradska patrijaršija zamijeniti i sudsku i zakonodavnu i izvršnu vlast. Ako im to mi dozvolimo!

Selektivna pravda

Desio se Maksimir. Bila je ovo jedna od omiljenih novinarskih poveznica kojom su počinjali svaku priču o raspadu bivše, antifašističke, socijalističke i naše Jugoslavije. Taj sukob navijača, a kasnije i igrača na stadionu zagrebačkog Dinama je zaista, i ne samo žargonski, bio početak kraja.
Kraja koji je donio patnju, zlo i suze svima koji su imali nesreću da budu rođenjem osuđeni da svjedoče povampirenom nacional-šovinizmu u svojoj domovini. I, nije zaobišlo baš nikog. Naravno, najviše su propatili oni čije su se kuće i porodice našle u vatrenom okruženju i silini međunacionalne i međuvjerske mržnje. Ali, nije zaobišlo ni ove druge, koji su samo prividno bili van stvarnih sukoba.&nbsp;
Nije ih zaobišlo jer im nije sačuvao razum, uništio je taj rat svaki racio u ljudima na ovim prostorima do mjere da ni danas, trideset i pet godina poslije tog Maksimira, mi ništa ne shvatamo. Pa, da ste svih ovih godina pred slikama užasa građanskog rata držali kamen, i on bi naučio nešto iz toga. Mi, Jugosloveni, smo samo naučili da mrzimo još jače, sočnije i grublje.
I, ne mrzimo samo tuđe, mrzimo i svoje - njih možda i najviše.
Nacionalista ne mrzi samo pripadnike drugog naroda, on još više mrzi pripadnike svog naroda koji ne mrze pripadnike drugog naroda. Ovo je rekao Bogić Bogićević, bosanskohercegovački političar, poznat po tome što je prvi našao snage i hrabrosti da kaže NE balkanskom zlotvoru – Slobodanu Miloševiću.
Nažalost, po desetine hiljada pobijenih i stotine hiljada unesrećenih ljudi, Bogića je bilo suviše malo. Malo, ali ipak nije bio sam.
Upravo te godine kada se on usprotivio uvođenju vojne diktature u Jugoslaviji, na njenom jugu, u kotlini omeđenoj kršom i dračom, zaštićenoj od vjetrova planinom mramora i kostiju koje su položene za njenu slobodu, usnuloj u beskrajnom mirisu lipe i mora, u dolini bogova – rodio se ponos i rekao: „Mi nećemo da mrzimo jer nam nije dato i nije nas imao ko tome naučiti, mi umijemo samo ovako pa dokle se bude moglo. A, moći će se do u pjesmu.“
Kada se jednom upali vatra, ona se teško gasi. Kada jednom udar nađe iskru u kamenu, ona tinja s pokoljenja na pokoljenje – zato Cetinje i Crnogorci okupljeni, kao i vazda oko njega, tih devedesetih nisu mogli i znali drugačije.&nbsp;
Dok su u Ovčari, pored Vukovara, u jednom danu zvjerski pobili 260 ljudi, većinom civila, ili dok se u Foči sprovodilo sistematsko etničko čišćenje, i dok je počinjala opsada i ubijanje cijelog jednog grada, ili dok je međunarodna zajednica mukom, bez glasa gledala kako pada granata na sarajevske Markale i ubija 68 civila, većinom žena koje su došle da kupe gladnoj đeci struk luka ili kilo krtole… na Cetinju se okupilo nekoliko stotina ljudi, nekoliko stotina preostalih pravih građana bivše Jugoslavije, i kao odgovor na zvjersko bombardovanje ponosa Jadrana, zapjevali:
„Sa Lovćena vila kliče, oprosti nam, Dubrovniče!“
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 75%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3DM5xmTJ-JxzY&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>
I dok se iz slobodnih grla i umova neotrovanih nacionalizmom i zlom Cetinjem prolomio taj jedinstveni poklič otpora, ali i nacionalnog stida zbog onog što se dešava, prema njima su bile uprte puške Pjekovićeve policije i Kadijevićeve vojske. Ništa nije marilo jer se znalo da je glas jači od plotuna, čuje se dalje i traje dugo – ovaj cetinjski će trajati vječno! 
I, opet Maksimir. Ovoga puta više od tri decenije kasnije. Sve je isto, osim ovoga što je drugačije – osim njih koji su cio život kontra svega. Kontra ustaljenih pravila, kontra društvenih normi, često kontra svojih familija, nerijetko kontra svojih karijera – ali nikada kontra časti!
To su crnogorski ultraši. Crnogorski navijači koji su svojim djelima sebi ispleli vijenac slave.
I, baš me više briga što je ko i đe je ko, i koliki je Crnogorac i je li Crnogorac, i šta mu ono reče, kako mu bješe bastalo da podvikne sa sve poslaničkim imunitetom. Baš me briga za sve njih. Od sada si Crnogorac ako to pokažeš – nema više deklarativnih i umivenih formi. Evo ti: imaš đe, imaš i protiv koga, pa pokaži od čega si. Ako uopšte i jesi?
Ovi su momci to pokazali stotinama puta. Malo se koja reprezentacija u Evropi može pohvaliti da nijednu utakmicu na strani njen tim nije odigrao a da nije imao podršku navijača. Navijača koji su, da bi vidjeli kako se na grudima uzdiže sveti grb i kako se prolama najljepša himna na svijetu, prelazili hiljade kilometara. Imaju oni kilometara na svojim leđima taman koliko da se obiđe svijet po nekoliko puta, i to ne čarterima i prvim klasama, već autobusima, vozovima, često gladni i žedni – ma vazda srećni i ponosni.
Tako smo ponosni i beskrajno zahvalni što ih imamo, bili svi mi kojima je njihova pjesma na Maksimiru dotakla ono mjesto u srcu koje čuva tajnu ljudskosti. Rekoh, sve je isto, osim ovoga što je drugačije. 
U istom tom trenutku dok su oni pjevali pjesmu naučenu od svojih očeva, vječnim ponosom – vječnom Dubrovniku, na stadionima širom Balkana su se čule neke druge pjesme: „Leleču Turci, kukaju bule…“, „Nož, žica, Srebrenica…“, „Ubij, zakolji da Srbin ne postoji…“ Sve je isto kao devedesetih, samo što nema rata – još uvijek. A ako ga bude, plašim se da ćemo zaboraviti devedesete pri ovolikoj koncentraciji mržnje koja se svih ovih godina samo taložila i rasla.
I, sve je isto, osim đe je drugačije i đe je kontra svih.
Navijači koji danas savezu i raznim Đurđevcima čine teret a ne ponos – a biće njega ova pjesma posebno pogodila i zaboljela, no neka je i opet će – su, da ne zaboravite, prije tri godine bosanskim navijačima na provokacije odgovorili pjesmom „Burek sa sirom“. I ovim oduševili cijeli građanski region, ali i ono mnogo bitnije – utemeljili bratski odnos sa bosanskim narodom i navijačima. Jednim činom uradili su mnogo više i snažnije nego svi političari od rata do danas – više, jer je bilo iskreno.
Dok drugi u pjesmama kolju, leleču i ubijaju, naši sokoli pjevaju Dubrovniku. Još jednom pjevaju, i pjevaće sve dok oni koje ta rana boli do srži ne shvate da nismo svi bili isti tih godina. Bilo je i nas koji smo znali drugačije. Zato – pjevaće se dok se ne oprosti, a ako i ne bude, pjevaće se i dalje.
Predložio bih vas za Trinaestojulsku nagradu da nije uprljana prethodnih godina, a ove posebno. Predložio bih vas i za Njegoševu, da nije i ona oskrnavljena šapama koje su pale na nju. Umjesto toga ja vas predlažem za nagradu koju niko ne može ni dodijeliti ni oduzeti. Predlažem vas za nagradu srca svakog poštenog čovjeka, za odlikovanje urezano u pamćenje generacija koje će tek doći. Jer vaša pjesma na Maksimiru nije bila samo pjesma – ona je bila zavjet da u ovom moru mržnje još uvijek ima ostrvo dostojanstva.&nbsp;
Ona je bila dokaz da nijesu svi klečali pred idolima krvi i tla, da se našlo onih koji su imali snage da stanu uspravno i zapjevaju umjesto da pucaju. I zato, kad jednom istorija opet bude vagala koliko smo ljudi bili, biće zapisana i ova istina: dok su drugi sijali smrt, Crnogorci su pjevali Dubrovniku. A pjesma je ostala, i ostaće duže od svake mržnje.
Ako vas ko pita, ko su bili oni koji su rušili Dubrovnik i krali po Konavlima, pronađite nastavak ove pjesme, oni će vam sve reći.

I opet Maksimir

Iako nemam ni želju niti pravo da uređujem odnose u Srbiji, opisaću to najsnažnije i najdrskije što mogu. Molim normalne ljude u Srbiji da mi oproste i da ovaj kontranapad shvate kao reakciju na brutalne srpske pokušaje hegemonije nad Crnom Gorom, koju provodi njihov vulgarni državni krem pomoću BIA-e, crkve, kriminalnih klanova i naših opskurnih četnikoidnih izdajnika. Dopadao mi se studentski i građanski pokret u Srbiji i sa uživanjem sam pratio njihove proteste i saopštenja puna duha, sve do vidovdanske beatifikacije opskurnog Mila Lompara. Tada sam shvatio da demokratizacija u Srbiji ne bi nimalo smanjila hegemonističke pretenzije prema nama, i da nas, osim nas samih, nema ko da brani.
Naravno osim NATO-a u slučaju vojne agresije, ali je i meka beogradsko-moskovska moć dosegla toliki vodostaj da smo se bukvalno počeli gušiti u tome gnjoču. Zato sam i dalje nastavio sa simpatijama pratiti pobunu u Srbiji jer bi nam vakuum u slučaju pada brutalnog režima dao bar šest mjeseci do godinu dana &nbsp;prilike za ozbiljnu pobunu.
I onda mi se opet javi nada kada sam pročitao da su četvorica visokih oficira komandanti elitnih srpskih vojnih trupa odbili da angažuju svoje trupe protiv svoga naroda i pomislio da je režim u komi. Ali stvar je završila ostavkama i penzijama i postavljanjem komandanata odanih AV. Zašto ti visoki oficiri nisu kooptirali i druge kolege i napravili puč poput čuvenoga Kemala Ataturka i poveli svoj narod putem civilizacijske emancipacije svoje države, razbili kriminalne i korupcionističke klanove i vratili fundamentalističko sveštenstvo u oltare, proskomodije i arhiđakonikone i diskretni mir vjere Božije. I uveli Srbiju u XXI vijek. Baš kao što je Ataturk uveo raspalu Osmansku imperiju u XX vijek. Ali za postati Kemal Ataturk nije dovoljno visoko vojno obrazovanje i visoki komandni položaj, nego i duh pobjednika u velikim i krvavim bitkama.
A srpska soldateska izgubila je sve bitke i ratove u krvavom raspadu Jugoslavije. Onda mi u teškoj depri nakon ovih sumornih konkluzija pade na um da ovi što su napustili komandne položaje nijesu čuvali samo čast i obraz i narod već prvenstveno sopstvenu guzicu od padajućeg režima jer AV sa novopostavljenima organizuje paradu srpske vojne moći sa tim isti jedinicama koje su ovi napustili. No, možda je i među vojnicima i oficirima tih trupa ostalo nešto od humanih razmišljanja njihovih komandanata. Zašto se među srpskim oficirima ne bi ponovo pojavio neki general Živojin Mišić. To je onaj koji je u poluokruženju austrougarskih trupa sa svojim skromo naoružanim trupama odlučio da krene u kontranapad. Glavnokomandujući vojvoda Radomir Putnik ga je odgovarao i dao kontrakomandu. Mišić je rekao ili kontranapad ili ostavka.
Nemoćan da urazumi Mišića dao mu je na vezu prestolonaslednika Aleksandra koji mu je rekao: „slušaj Mišiću uozbilji se, ja sam ovaj narod uzeo na grbaču“. Mišić je odgovorio: „Veličanstvo vi ste se narodu &nbsp;popeli na grbaču, napadam ili podnosim ostavku“. Onda ga je Aca palikuća blagoslovio riječima: „Napadaj Mišiću da Bog da poginuo“. I onda je Mišić napao i dobio jednu od najblistavijih bitaka Prvoga rata. A da i odmah titulu vojvode i vojvodsku palicu koju je odmah dao posilnome da je bači u ruksak.
Kako gođ stvari obršile u Srbiju, ako mi nastavimo sa ovim našim kukavičlukom i političkim kurvarlukom i demagogijom nema nam spasa. Ko misli da je ovaj posledni skup na Cetinje bio „strašan i vizionarski i odlučan“ taj sigurno nije šmrkao suzavca na Belveder. I ko se nada da će se produženjem ludila do 2007. godine stvari riješiti. Zar nismo doživjeli strašan civilizacijski, politički i ekonomski i moralni strmopizd za ovih pet godina.I da im damo još dvije godine za velikosrpski kreščendo. Je li vas bilo stid što vas je Mijajlo Backović, desantni pop, podjebavao sa zidina Cetinjskog manastira i što je skup završio u patetici i demagogiji.“Treba moći stići i uteći i na strašnom mjestu postojati, gdje prah ljuti za oči ujeda i pucaju toke na prsima“.
Umjesto čekanja izbora 2027. godine treba krenuti u građansku pobunu odmah. I svako samohvalisanje trivijalnih i umišljenih „procrnogoraca“ odjebati odmah. Nemamo vremena, treba nam iskreno požrtvovanje &nbsp;i spremnost na žrtvu, a ne karijerističke egzibicije &nbsp;iskompleksiranih, ambicioznih neostvarenjaka. Pun mi je đokica strašnih analitičara i mudraca i promotera propalog liberalnog kapitalizma i čuvenih evropskih vrijednosti, i njihove promoterke Von der Layen. Hoću Getea, Voltera Gibona, Ničea, i nedogmatske bisere socijalističke &nbsp;misli. Ko ozbiljno doživljava Trampa sigurno ima dijagnozu. Nada umire posljednja. &nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;

Kemalizam

Nova mobilna lučka dizalica, koja je krajem avgusta stigla u “Luku Bar”, stavljena je u funkciju i već obavija pretovar 65.000 tona uglja za potrebe kompanije “Elektroprivreda Srbije”.
To su saopštili iz te kompanije, koja je ovu dizalicu kupila nakon havarije izazvane elementarnom nepogodom, kada su srušena sva tri pretovarna mosta a šteta, po nalazu vještaka, procijenjena na 13,5 miliona eura.
- Ova značajna investicija, vrijedna 4,9 miliona eura, donosi nove kapacitete Luci Bar i označava važan korak u jačanu efikasnosti i modernizaciji. Dizalica nosivosti 144 tone i maksimalnog dohvata od 54 metra predstavlja savremeno rješenje za pretovar različitih vrsta tereta - naveli su iz kompanije u državnom vlasništvu.
Dodali su i da je “Luka Bar”, nastavlja da ulaže u infrastrukturu i opremu, kako bi obezbijedili stabilnu i efikasnu podršku partnerima i odgovorili na potrebe tržišta.

Nova mobilna dizalica Luke Bar počela s radom

Poljski poslanik u Evropskom parlamentu, Valdemar Buda iz stranke Pravo i pravda (PiS), saopštio je da je njegov automobil pogođen iz vazdušnog oružja u Briselu.
Na društvenoj mreži Iks (bivši Tviter) Buda je objavio fotografiju na kojoj se vidi oštećeno bočno staklo vozila.
<div class="embed-block"><div style="max-width: 550px;"><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 100%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fx.com%2Fwaldemar_buda%2Fstatus%2F1967515406069100746%3Fref_src%3Dtwsrc%5Etfw%7Ctwcamp%5Etweetembed%7Ctwterm%5E1967515406069100746%7Ctwgr%5E44075613824d213f4f544619c8f229c8a03ff176%7Ctwcon%5Es1_&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
- Cijela bočna strana automobila pogođena iz vazdušnog oružja… - napisao je Buda.
Do trenutka objavljivanja vijesti, briselska policija i tužilaštvo nijesu komentarisali incident, prenijela je poljska agencija PAP.
Nije poznato da li je poslanik bio u vozilu u trenutku pucnjave, niti da li ima osumnjičenih.

Brisel: Kola poljskog europoslanika pogođena iz vazdušnog oružja

Iranski predsjednik Masud Pezeškijan pozvao je danas islamske zemlje da prekinu veze sa Izraelom.
Pezeškijan je to rekao prije samita planiranog u Dohi kao odgovor na napad koji je Izrael prošle nedjelje sproveo protiv zvaničnika palestinskog pokreta Hamas u glavnom gradu Katara.
- Moguće je da islamske zemlje prekinu veze sa ovim fiktivnim režimom (izraelskim) i da što više sačuvaju svoje jedinstvo i koheziju - rekao je Pezeškijan prije odlaska u Katar.
Predsjednik Irana je rekao je da &nbsp;se nada da će na samitu biti "donijeti odluka" o mjerama koje će biti preduzete protiv Izraela.

Iranski predsjednik pozvao islamske zemlje da prekinu veze sa Izraelom

Bivši predsjednik bosansko-hercegovačkog entiteta Republika Srpska (RS) i lider tamošnje vladajuće koalicije Milorad Dodik izjavio je danas u Banjaluci, na proslavi Dana srpskog jedinstva, slobode i nacionalne zastave, da Bosna i Hercegovina (BiH) nije budućnost srpskog naroda u toj zemlji.
Na ceremoniji ispred Palate Republike, gdje je danas istaknuta srpska trobojka duga 120 metara, Dodik je rekao da svi Srbi moraju da se bore za ideju „jedan narod - jedna država“.
Dodik, kome je Centralna izborna komisija BiH u avgustu oduzela mandat predsjednika tog entiteta BiH, kazao je da „pokušaj da strpaju Republiku Srpsku u unitarnu BiH nije uspio“.
- Važno je da se ovdje okupimo, na dan kada smo zajedno i u Republici Srpskoj i u Srbiji i tamo gdje postoji srpski svijet koji zna šta je tradicija, šta je naša kultura. Naša budućnost je srpska nacionalna država, što je naše pravo i dokle mi želimo da idemo. Hvala vam što ste se okupili ovdje, ali i kod svojih kuća, da dostojanstveno proslavimo svoj praznik. Niko nam neće dati slobodu - izjavio je Dodik, a prenosi Danas.rs.
Dodao je da ga je iz Јapana zvao predsjednik Srbije Aleksandar Vučić „da čestita zajednički praznik i prenese velike pozdrave“.

Dodik: Srbi moraju da se bore za ideju „jedan narod - jedna država“

Advokat Veselin Radulović podnio je Specijalnom državnom tužilaštvu dopunu krivične prijave protiv funkcionera Demokrata Borisa Bogdanovića i više NN osoba sa Univerziteta Megatrend iz Beograda zbog osnovane sumnje da su počinili krivično djelo stvaranje kriminalne organizacije i falsifikovanje isprave u produženom trajanju.
Radulović očekuje od SDT da utvrdi gdje je i na koji način Bogdanović stekao diplomu i iz kojih razloga godinama krije te informacije ali i da se pokrene i finansijska istraga radi otkrivanja imovinske koristi stečene izvršenjem krivičnih djela.
U prijavi koju je danas podnio advokat Radulović a u koju je Portal ETV imao uvid navodi se da su Bogdanović i više NN osoba, „u okviru kriminalne organizacije napravili lažnu ispravu – diplomu Pravnog fakulteta Megatrend u Beogradu a koja glasi na ime Bogdanovića“. Tako je Bogdanović, kako ističe Radulović, stekao zvanje pravnika i lažnu ispravu u „produženom trajanju upotrebljavao kao pravu“.
Radulović podsjeća da je 25. avgusta podnio SDT krivičnu prijavu protiv političke partije Demokrate Demokratska Crna Gora, ministra unutrašnjih poslova Danila Šaranovića, vršioca dužnosti direktora Uprave policije Lazara Šćepanovića, potpredsjednika Vlade i koordinatora službi bezbjednosti Alekse Bečića, Bogdanovića, poslanice Demokrata Anđele Vojinović, članova Komisije za provjeru bezbjednosnih smetnji i više NN službenika Uprave policije koji su bili zaduženi za unošenje operativnih podataka u policijski softver. Tom prijavom advokat Radulović ih sumnjiči iz stavaranje kriminalne organizacije, zloupotrebu službenog položaja, falsifikovanje službene isprave u produženom trajanju i ugrožavanje sigurnosti u produženom trajanju. Advokat u dopuni prijave ukazuje i da je 29. avgusta podnio krivičnu prijavu protiv Šaranovića, više NN osoba u CEDIS- u i članova političke partije Demokrate Demokrtaska Crna Gora. U toj prijavi Radulović je ukazao na partijsko zapošljavanje u sektoru energetike, nezakonito trošenje budžetskog novca, spornu nabavku vozila iz Srbije i poslovima sa kompanijom iz Banja Luke u vezi kupovine stacionarnih radara.
Radulović u dopuni prijave ističe da osim krivičnih djela koje je naveo u dvije krivične prijave, sada ukazuje i na osnovanu sumnju da je Bogdanović počinio i krivično djelo falsifikovanje isprava.
- Prema javno objavljenim informacijama prvo su članovi aktuelne vladajuće većine iz nekadašnjeg Demokratskog fronta, još u februaru 2017. godine javno objavili sumnje vezane za obrazovanje prijavljenog Bogdanovića, posebno ukazujući da je fakultet na Megatrendu završio u 35 godini, dodajući i navode o nezakonitom prisvajanju opozicionog novca u vremenu kada su Bogdanović i Bečić istupili iz Socijalističke narodne partije - navodi se u prijavi advokata Radulovića.
On je kao dokaz pedložio saopštenja nekadašnjeg Demokratskog fronta Nikšić iz 2017. godine, ali i da u svojstvu svjedoka budu saslušani Milan Knežević i Andrija Mandić.
U obrazloženju dopune prijave advokat Radulović ističe da je Univerzitet Megatrend osnovao kontroverzni profesor Mića Jovanović inače blizak vladajućoj SNS predsjednika Srbije Aleksandra Vučića.
- Godinama postoje brojne medijske priče o „kupoprodaji“ diploma na tom Univerzitetu. Ministarstvo prosvjete Srbije je 26. avgusta 2024. godine oduzelo Megatrendu dozvolo za rad, na osnovu odluke Nacionalno tijela za akreditaciju i obezbjeđenje kvaliteta u visokom obrazovanju koje je odbacilo zahtjev tog univerziteta za novu akreditaciju – navodi se u prijavi.
Radulović naglašava da je simptomatično da Bogdanović na sajtu Skupštine u biografiji je izostavio podatak o tome gdje je i kada „stekao zvanje“ diplomiranog pravnika kao i podatak da je bio administartivnik radnik u Socijalističkoj narodnoj partiji.
Prema mišljenju advokata, nikada demantovane informacije ukazuju na sumnju da granična policija posjeduje evidenciju koja pokazuje da Bogdanović nijednom nije ušao iz Crne Gore u Srbiju tokom vremena koje bi trebalo da je proveo na studijama prava.
- Objavljeni podaci ukazuju na sumnju da je Bogdanović dobio diplomu sa sumnjivog Univeziteta Megatrend za koji postoje javno objavljeni podaci o brojnim falsifikovanim diplomama. Bogdanović koji je javni funkcioner &nbsp;u biografiji skriva podatke o godinama starosti, mjestu, vremenu, gdje je i kako je stekao diplomu – piše u prijavi.

Radulović: SDT da utvrdi na koji način je Bogdanović stekao diplomu na Megatrendu

Suzana Nikaljević je šokirana odlukom sutkinje za prekršaje u barskom sudu da je oglasi krivom i kazni 1.000 eura za nešto što, kako ističe za Portal ETV, nije učinila – kategorična je da su popovi Crkve Srbije izmislili, lažno svjedočeli i podnijeli lažnu prijavu protiv nje da im je prijetila smrću u holu Suda za prekršaje u Baru.&nbsp; - Oni sad imaju osjećaj moći i snage, a policajac koji je bio tik uz mene i koji je morao čuti da sam im rekla: „Vidimo se“, a ne, kako su oni prijavili: „Poginućeš“, nije smio ili nije htio da kaže pred sudom što sam im kazala, već je tvrdio da me nije čuo. Ne osjećam se bezbjedno, ni ja, ni moja porodica. Ne može se bezbjedno osjećati nijedan građanin i građanka Crne Gore – ogorčena je Suzana Nikaljević, na sve što su ona i suprug Nenad Nikaljević doživjeli od petka do kasno sinoć.&nbsp; <div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 50.4566%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fdrustvo%2Fnenad-nikaljevic-na-slobodi-njegova-supruga-suzana-zavrsila-u-pritvoru-po-prijavi-popova-crkve-srbije&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div> <h2>INCIDENT U MANASTIRSKOM KOMPLEKSU</h2> Nenad Nikaljević uhapšen je u petak nakon incidenta koji je imao sa svještenstvom Crkve Srbije i radnicima koji su kopali kanal u zoni zaštićenog kulturnog dobra – Manastira Donji Brčeli. On je došao sa namjerom da ih pita da li imaju dozvolu za te radove i onda, kako je kazao ranije Portalu ETV, „riječ po riječ, nastaje prepirka“. Priznaje da je bio grub u komunikaciji s njima, ali i ističe da je bio napadnut, ne samo verbalno, već i fizički i da ga je jedan od njih stegao za grkljan.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250914170920_40334b22007a8e7df77c84989ce8f65f7910ef0a4296322679ba19a88ee1bbb2.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250914170920_40334b22007a8e7df77c84989ce8f65f7910ef0a4296322679ba19a88ee1bbb2" data-rendition-name="original" width="1920" height="1280" loading="lazy" alt="Manastir Donji Brčeli"> <figcaption>Manastir Donji Brčeli(Photo: Portal Analitika)</figcaption> </figure>  - Sa jedne strane me napada neki tip mlađi, tridesetak godina, duge kose i barde, ovamo me napada pop Nikodim, onda ova dva-tri radnika. Kao stršljenovi, sa svih strana... Provocirali su me i vrijeđali i jesam im i ja uzvraćao. I rekao sam nekome da je kreten, da je Crkva Srbije okupatorska i pomenuo sam fašiste - jer smatram da ovi koji slave Dražu Mihailovića, Pavla Đurišića, Ratka Mladića jesu fašisti. Rekao sam im ako vidim popa da prčne nešto oko moga groba i groba mojega oca, koji je ranjen na Sutjesci i na Neretvi, grobove dva strica Sava i Iva koji su se borili protiv nacista, fašista, četnika i ustaša da ću ih pobiti kao zečeve. Jesam to rekao i od toga ne bježim – ispričao je Nenad Nikaljević u subotu za Portal ETV. Razgovarali smo nekoliko sati pošto ga je sutkinja za prekršaje puštila da se brani sa slobode, nakon što je u pritvoru proveo čitavi dan i noć. Suđenje će biti održano u srijedu. Dok je on pred sudom davao izjavu, u subotu ujotro, „iza brave“ je završila njegova supruga, jer su je dva popa prijavila da im je prijetila smrću u hodniku sudske zgrade. U pritvoru je provela devet sati i kasno sinoć je saslušana, kažnjenja i puštena na slobodu. <div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.3053%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fdrustvo%2Fsuzana-nikaljevic-po-prijavi-popova-crkve-srbije-kaznjena-1-000-eura&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div> <h2>PRIVOĐENJE I SASLUŠANJE</h2> - Kada su mog supruga prozvali da u uđe u sudnicu ja i policajac smo krenuli za njim da uđemo i dok sam prolazila pored popova koji su sjedjeli istima sam se obratila riječima: „Vidimo se“, pokazujući ispruženi dlan lijeve ruke u njihovom pravcu. Ušla sam u sudnicu gdje me je sudija obavjestio da ne mogu prisustvovati... – ispričala je ona inspektoru barske policije. Na pitanje da li je Vitomiru Kokotoviću (igumanu Manastira Donji Brčeli) i Ognjenu Mičeviću uputila riječi prijeteće sadržine: „Poginućeš, i ti ćeš isto“, bila je kategorična da nije izgovorila te riječi, te da to može potvrditi policajac koji je bio tik uz nju.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250914170920_b7ebfa65a065d89e951c4c26e229802c5cdf247b6d7f669f8fb6b972c5137b49.webp" data-media-id="editor_3" data-image-id="20250914170920_b7ebfa65a065d89e951c4c26e229802c5cdf247b6d7f669f8fb6b972c5137b49" data-rendition-name="original" width="850" height="560" loading="lazy" alt="Zgrada barske policije"> <figcaption>Zgrada barske policije(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  - Napominjem da istima nijesam prijetila sa podignitim kažiprstom desne ruke i sve ovo što su naveli je neistina iz njima znanih razloga. Takođe, istima ne prijeti nikakva opasnost od mene i moje porodice da će biti ugroženi na bilo kakav način, a svoja prava ću tražiti preko nadležnih sudova. Ispruženi dlan od lijeve ruke je značio da ću ja podnijeti prijavu protiv njih, a ne bilo kakva prijetnja – rekla je ona. Za Portal ETV kaže da takvu riječ nikada nikome nije uputila, te da njeno obraćanje popovima nije bilo prijetnja. - Rekla sam: „Vidimo se“, aludirajući na to da ovo neće biti zadnje suđenje, da ćemo i mi nastaviti sudsko procesuiranje. Ni na kraj pameti mi nije bilo da će oni od toga da iskontruišu da sam im prijetila. Iznenađena sam odnosnom policajca, koji je bio u obezbjeđenju moga supruga, da tvrdi da on ništa nije čuo. I pred sudom sam rekla da je on morao da čuje, jer je bio prvi do mene. Kako su mogli da čuju popovi tri metra dalje, a on ne? Onda on nije sposoban za posao koji radi, jer posao mu, pored ostalog, jeste i da čuje što se dešava u okruženju onoga koga obezbjeđuje – priča Nikaljević. Nije očekivala da će završiti u „betonjerci“, a još manje da će je sutkinja kazniti. <h2>DESET SATI U „BETONJERCI“</h2> - Nešto poslije 12 sati, kada se izjasnio tužilac, oni su me pritvorili. Zaključali me ka' najvećeg kriminalca. Ne znam što da kažem, ali imala sam snagu da sve to izguram. Dok sam bila tamo samo sam razmišljala kako se osjeća Nešo, kako će on proći kroz sve ovo što nam se dešava. Strašna je nepravda ovo što su nam uradili. Popovi mogu da saopštavaju neistine i njima se vjeruje – ogorčena je Nikaljević.&nbsp; Dok je bila u pritvorskoj ćeliji nestala je i struja, bilo je vruće, zagušljivo. - Nema ni rashladnih uređaja, nema ni svjetlosti, nema ništa. Užas. Ali, šta ćeš, to ti je to. Ja kažem sebi, tu sam, uz Nenada sam, što god bude – priča ona.&nbsp; Komentarišući snimke incidenta njenog supruga sa svještenstvom Crkve Srbije koji su proslijeđeni medijima ističe da su ga na taj način brutalno targetirali. - On je duboko dirnut, povrijeđen onim što oni rade u Manastiru. Tu su sahranjeni svi njegovi, to je manastir koji pripada selu, a oni rade što hoće. Nikoga ne pitaju. Ni mještane, ni institucije. Nelgalno grade i pregrađuju. On nikada ne psuje, onakve riječi ne koristi i to je dokaz koliko je bio povrijeđen u tom trenutku, okružen sa 10 ljudi koji nasrću na njega. Nije on tamo pošao da se obračunava sa njima „na šake“, pošao je da ih pita što rade – ističe Nikaljević.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250914170920_9cc8c3ed0516404facf265e7fe9f6ff30ca8bbce0014c79ef1c416a6d1d93860.jpg" data-media-id="editor_4" data-image-id="20250914170920_9cc8c3ed0516404facf265e7fe9f6ff30ca8bbce0014c79ef1c416a6d1d93860" data-rendition-name="original" width="1024" height="528" loading="lazy" alt="Selo Donji Brčeli "> <figcaption>Selo Donji Brčeli (Photo: UGC)</figcaption> </figure>  Ogorčena je i na odnos institucija prema njima, objašnjava da njen suprug, koji je ozbiljno bolestan, nije uzeo terapiju, niti su ga u policiji ili sudu pitali, kao ni nju, da li treba da uzmu neke ljekove koje moraju obavezno da koriste. - Pritvaraju ženu od 63 godine i ne pitaju me imam li kakav zdravstveni problem – strašno. Ni njega, a zar nije logično da to moraju da pitaju. Nije ih briga i može im biti – priča ona. Pribojava se da je hapšenje njenog supruga, a onda sjutradan i njeno privođenje i zadržavanje u pritvoru, poruka javnosti da ćuti. - Poruka da popovima ne možete da uputite nijednu riječ, a da ne prija njihovim ušima. U suprotnom, čeka vas sudbina kao naša. Pritvori, suđenje, kazne. Ja sam završila u pritvoru i na sudu zbog njihove lažne prijave i bila sam nemoćna da se odbranim. To je za mene strašno – i odluka tužiteljke da me pritvori i odluka sutkinje da me kazni – ističe Nikaljević. Poslije svega stiče utisak da su institucije uplašene od crnih mantija. - Znam da se moj suprug i ja borimo za ispravnu stvar, ali sam i svjesna da smo sada u opasnosti da nas neko presretne, vrijeđa ili udari u sred grada ili na imanju. Užasan je taj osjećaj – dodaje ona. Ekipa Televizije E bila je u Donjim Brčelima juče popodne u posjeti Nenadu Nikaljeviću i samo što su psotavili kameru ispred Manastira, pojavila su se četvorica muškaraca. - Mi ne znamo ko su oni i odakle su se stvorili. I kako da se osjećamo bezbjedno - zaključuje naša sagovornica.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250914170924_90f921dda81171f03b946bd523c2fc4be89d7b985fcde77eecc9cd18f921e960.webp" data-media-id="editor_5" data-image-id="20250914170924_90f921dda81171f03b946bd523c2fc4be89d7b985fcde77eecc9cd18f921e960" data-rendition-name="original" width="725" height="484" loading="lazy" alt="sudski čekić"> <figcaption>Slijedi žalba na presudu barskog suda za prekršaje(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  <h2>MISIJA CRKVE SRBIJE</h2> Crkva Srbije duže od tri decenije zaposjela je crnogorske crkve i manastire, a od 3. avgusta 2022. godine, nakon što je tadašnji premijer Dritan Abazović sa ovom vjerskom zajednicom potpisao takozvani Temeljni ugovor crnogorsko sakralno nasljeđe i formalno im je dopalo u ruke. Decenijama oni devastiraju crkve i hramove, ne obazirući se nato da je većina njih pod zaštitom kao kulturno dobro, mijenjaju im arhitekturu prilagođavajući je svojoj misiji „posrbljavanja“ Crne Gore i u krajnjem prisajedinjenja naše zemlje Srbiji. Misija „srpskog svijeta“ u posebno agresivnu fazu ušla je nakon političkih promjena u Crnoj Gori u avhustu 2020. godine kada su vlast u državi preuzele proruske i prosrpske društveno-političke elite. Crkva Srbije postala je nedodirljiva. Zakoni ove zemlje za njih ne važe, niti se prema njima primjenjuju. Predano rade na reviziji istorije i gašenju identitea Crne Gore. A vlasti su nemušte. Institucionalni odgovor, koji je i ranije bio slab, danas više ne postoji. Preostali su rijetki pojedinci koji su spremni da se suprotstave, da se pobune, međutim, odgovor države je brutalan. Nenad Nikaljević je uvjeren da je cilj svještenstva Crkve Srbije u njegovom slučaju jasan – žele da izdejstvuju da dobije zabranu prilaska Manastiru Donji Brčeli, da mogu da nastave sa devastacijom, ali i da njegovim primejrom pošalju poruku građankama i građanima Crne Gore da moraju da ćute, u protivnom slijedi institucionalna odmazda i kazna. Da je u pravu potvrdio je i sam iguman Kokotović koji je prosrpskim medijima kojima su dostavili video zapise incidenta, naravno selektovane, odnosno samo one na kojima se vidi i čuje Nikaljević. - Očekujem da institucije konačno reaguju i da on dobije zabranu prilaska Manastiru – izjavio je on za te medije, koji Nikaljevića danima orkestrirano targetiraju i napadaju, ne stavljajući priču u kontekst. Manastir Donji Brčeli je kao sakralni spomenik zakonom zaštićeno kulturno dobro od 1953. i uveden je u registar zaštićenih kulturnih dobara 1961. godine.&nbsp;

Suzana Nikaljević: Ne osjećam se bezbjedno, ni ja, ni moja porodica

&nbsp;,,Ako dođu Demokrate na vlas nama će ljepota bit ha-ha-ha-ha-ha...” &nbsp; &nbsp;,,Jes, brale sve će ih pohapsit nova vlast.” &nbsp;,,Sve se mijenja brate a da to je drugi život...” Manje od dva sata prije zatvaranja biračkih mjesta 30. avgusta &nbsp;2020. godine ovako su razgovarali preko Skaj aplikacije dvojica škaljaraca koji imaju i svoju šifru i svoje nadimke: jedan je ,,Čečen” a drugi se pojavljuje sa dva nadimka – ,,Cunami” i ,,Barlemos”. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250915190932_6d188ea80314a608ffc057b0c96591ac9b692859c67368f454fb983f8f9ec7a8.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250915190932_6d188ea80314a608ffc057b0c96591ac9b692859c67368f454fb983f8f9ec7a8" data-rendition-name="original" width="725" height="483" loading="lazy" alt="NESPORNA PODRŠKA DEMOKRATAMA: Stefan Đukić-Mandić i Emil Tuzović"> <figcaption>NESPORNA PODRŠKA DEMOKRATAMA: Stefan Đukić-Mandić i Emil Tuzović(Photo: UGC )</figcaption> </figure>  KAD ,,ŠKALJARCI” POMOGNU ZA IZBORE Oba su identiteta sada poznata, od kako je Europol Specijalnom državnom tužilaštvu &nbsp;dostavio Skaj prepiske i razotkrio identiete skrivene iza šifri. Čečen je Emil Tuzović, koji se tada nalazi u zatvoru u Ukrajini zbog pokušaja ubistva Radoja Zvicera i komunicira sa Stefanom Đukićem-Mandićem koji najčešće koristi nadimak ,,Cunami”. &nbsp; Iz presretnute komunikacije dvojice uticajnih škaljaraca jasno se vidi da su bili žestoki protivnici tadašnje vlasti. I da su jedva čekali da se osvete svojim progoniteljima iz policije, specijalnog tužilaštva i sudstva. &nbsp; Tako, škaljarac Tuzović govori da bi bilo dobro kada dođe do promjene vlasti mnoge lišiti života, pominjući pri tom ,,Veljovića, Medenicu, Lazovića i Katnića”, koje bi, kako navodi, trebalo “sve odrati najedno”. &nbsp; Osim želje za likvidacijom ljudi iz tužilaštva ili policije, Skaj komunikacija veoma jasno otkriva da su uticajni i moćni škaljarci bili – pred izbore avgusta 2020. godine - maksimalno angažovani za interese opozicije, preciznije - Demokrata Aleske Bečića. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250915190936_0c81b2d0b4c3f7c6581ebbcb1fa7453bdf3b83a9c9aa10d0e17ce8f3f9a8a5e7.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250915190936_0c81b2d0b4c3f7c6581ebbcb1fa7453bdf3b83a9c9aa10d0e17ce8f3f9a8a5e7" data-rendition-name="original" width="1250" height="600" loading="lazy" alt='PLANOVI ,,ŠKALJARACA": Ilustracija Skaj prepiske'> <figcaption>PLANOVI ,,ŠKALJARACA": Ilustracija Skaj prepiske(Photo: Portal ETV )</figcaption> </figure>  ČITAVA FAMILIJA ZA DEMOKRATE... Emil Tuzović otkriva prijatelju iz škaljarskog klana da mu je ,,buraz, familija čitava glasala za Bečića” i da su ,,slikali listiće”. Stefan Đukić-Mandić odgovara da ne voli baš Demokrate, ali je ,,bolje svako no ovi” (misleći na aktuellnu vlast). &nbsp; &nbsp;- No, ovi nam *ebaše majku, Veljović, Medenica, Katnuć, Lazović – požalio se Đukić-Mandić, alijas ,,Cunami”. &nbsp; Njegov prijatelj iz daleke Ukrajine tada upućuje zlokobno obećanje: ,,… da ih karamo kad padnu uz Božju pomoć… sve odrat najedno *ova mi spakovaše čorbu dok bijahu na vlast…” Potom Emil Tuzović otkriva ključni detalj. &nbsp; -Brate, onaj Aleksa Bečić ti je profov čovjek- poručio je iz zatvora u Ukrajini. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250915190936_0f17e17fbc4e62c4f19d5ea157470d98db01e32a6cdef6d4f3d270328f081d8c.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20250915190936_0f17e17fbc4e62c4f19d5ea157470d98db01e32a6cdef6d4f3d270328f081d8c" data-rendition-name="original" width="1000" height="666" loading="lazy" alt="OPASAN ČOVJEK: Saša Boreta dolazi na ročište "> <figcaption>OPASAN ČOVJEK: Saša Boreta dolazi na ročište(Photo: UGC )</figcaption> </figure>  ULOGA SAŠE BOROTE &nbsp; Kada Tuzović govori da je Aleksa Bečić, citiramo, ,,profov čovjek” onda misli na - Sašu Boretu, Budvanina sa podebljim dosjeom. &nbsp; Boreta je svojevremeno osuđen na 30 godina zatvora zbog podstrekavanja na ubistvo i organizacije likvidacije policijskog inspektora Slavoljuba Šćekića kao i pokušaja reketiranja suvlasnika hotela Splendid Žarka Radulovića. Tuzović veliča kriminalni potencijal &nbsp;Borete, navodeći da je ,,odrao” ko zna koliko ljudi, kao i da je sposoban koristiti razne vrste oružja i eskplozivnih sredstava. &nbsp; Prema operativnim podacima, Boreta je jedan od vođa organizovane kriminalne grupe zvane ,,Budvnska” poznate po vezama sa brojnim sumnjivim biznismenima, po nasilništvu, uplivu i kontroli lokalne vlasti u Budvi, ali čvrstim vezama sa Srpskom pravoslavnom crkvom. &nbsp; Televizija E, ali i brojni crnogorski mediji, objavili su niz Skaj prepiski članova škaljarskog klana u kojima se pokazuju veze te kriminalne grupe sa Demokratama Alekse Bečića. &nbsp; &nbsp;OPTUŽUJUĆE KOMUNIKACIJE &nbsp; Od komunikacije braće Janka i Vladimira Vukadinovića, do komunkacije Vladana Radomana i bivšeg šefa škaljaraca Jovice Vukotića na Cetinju, kada Radoman, 29. avgusta 2020. godine obavještava Vukotića da je u Prijestonici obezbijedio 300 glasova za čelnika Demokrata Bečića. &nbsp; U istom pravcu je i komunikacija između Vladimira Ulame i Stevana Đurišića, pripadnika barske kriminalne grupe koji dogovaraju kupovine ličnih karata za potrebe političke grupacije Demokratska Crna Gora. &nbsp; Iz Skaj prepiske se vidi da je Đurišić član Demokrata i da je toj stranci pristupio na nagovor Marka Ljubiše zvanog Kan kao i Ognjena Kažanegre, visokopozicioniranih članova OKG ,,Budvanska”.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250915190944_1797aa459e5619dd251202684b7304697e37673e0a55aaad96098d6cec21121b.jpg" data-media-id="editor_3" data-image-id="20250915190944_1797aa459e5619dd251202684b7304697e37673e0a55aaad96098d6cec21121b" data-rendition-name="original" width="1000" height="666" loading="lazy" alt="OPTUŽUJUĆE PREPISKE BEZ ODGOVORA: Boris Bogdanović i Aleksa Bečić"> <figcaption>OPTUŽUJUĆE PREPISKE: Boris Bogdanović i Aleksa Bečić(Photo: UGC )</figcaption> </figure>  Samo godinu nakon izbora, oktobra 2021. Kažanegra je, u razgovoru sa članom Ure Blažom Rađenovićem vrlo mučno okarakterisao Demokrate Alekse Bečića i Borisa Bogdanovića. &nbsp; -Ovi naši, sad ću ti ja samo nešto, dobro Demokrate, to su najveće pi**e. Evo neka slušaju ovo ako slušaju. Demokrate su najveće pi**e. Njih samo interesuju njihove fotelje, zato, zato će vazda da izgube na izbore katastrofalno svuđe – ogorčeno je pričao Kažanegra svom prijatelju iz Ure. &nbsp;&nbsp; POLICIJSKA I TUŽILAČKA SELEKCIJA &nbsp;&nbsp; Skaj komunikacija koju je Europol dostavio Specijanom policijskom odjeljenju na čijem je čelu Predrag Šuković, kao i Specijalnom državnom tužilaštvu kojim rukovodi glavni specijalni tužilac Vladimir Novović - otkrivaju brojne veze između ,,škaljaraca” i Demokrata Alekse Bečića. &nbsp; Istovremeno, mjere tajnog nadzora koje je svojevremeno odobrio Viši sud u Podgorici da bi se pratile aktivnosti OKG Budvanska, pokazuju da su postojale čvrste konekcije i komunikacije, ali i poslovni aranžmani između istaknutih članova ,,Budvanske” i nekih funkcionera Demokrata iz Budve. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250915190948_36b78b5168ff5d65460ede5fcafb540f309f1e4cb94d2696ef8e251a1b80f996.jpg" data-media-id="editor_4" data-image-id="20250915190948_36b78b5168ff5d65460ede5fcafb540f309f1e4cb94d2696ef8e251a1b80f996" data-rendition-name="original" width="1697" height="1251" loading="lazy" alt="BEZ REAKCIJE. Glavni specijalni tužilac Vladimir Novović i šef SPO Predrag Šuković "> <figcaption>BEZ REAKCIJE. Glavni specijalni tužilac Vladimir Novović i šef SPO Predrag Šuković(Photo: UGC )</figcaption> </figure>  Čudno, ali istinito: Specijalno državno tužilaštvo nije naložilo Specijalnom policijskom odjeljenju provjeru veza između osuđenih kriminalaca i političara vlasti.&nbsp; Nije poznato da je i zbog jedne kriptovane komunikacije formiran predmet iako se u nekim komunikacijama govori o desetinama hiljada datih eura na promociju Demokratske Crne Gore, dok su u Budvi čak dogovarani i izbori ,,požečljnih ljudi” za čelnike državnih kompanija ili kolalnih preduzeća. &nbsp; Na više upita Televize E tokom posljenjih bekoliko mjeseci, od kako su počele da se pojavljuju intrigantne Skaj prepiske, iz Specijalnog tužilaštva ili specijalnog policijskog odjeljenja nije bilo odgovora. &nbsp;&nbsp; Da li je to ćutanje ujedno i najgori mogući odgovor – da Šukovićev SPO i Novovićev SDT ne žele da istražuju ili ispituju vlast čijim glasovima su i došli na sadašnje moćne pozicije. &nbsp;&nbsp;