9.1.
15:13h﻿
Pitate Dritana gdje su dokazi na koje se pozvao pred ASK.
I on se ljuti.
Bolja je, veli, Jelena Perović od ovih sadašnjih. Šta je o njoj pričao kada joj je bilo teško, nema veze.&nbsp;
Sve i onako zavisi od prilika.
A dokazi koji mu se traže?
E, oni su kao za Bemax, Ubovića, Lazovića i Mijajlovića, na sigurnom.
Tako su i za Abu Dabi. Doduše, bez kokica.
I ne pitajte ga više o tome. Adžića posebno.
Kada ste zaboravili da ga pitate gdje nesta oružje koje, kako reće onomad, koriste MUP i vojska, a našli su ga njih dvoje u podrumu Bemax solitera.
Uostalaom, ni Koprivicu niko ne pita broji li još onih 28 miliona koje je na ime poreza uzeo od Bemaxa.
Komšija, imaš pravo. Ćuti.
Sad te pitaju za te, a ne pitaju za one.
Dokaze, naravno.
P.S: Čašćavanje Abu Dabijem je poklon kome, ne kao u onoj poslovici, ASK mora u zube gledati.

Zoran Piperović

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

thumbnail

Kolumne

Gdje su dokazi?

Poštovani profesore, doktore, docentu Veseline Drljeviću, predsjedniče Savjeta, Uvaženi Okrivljeni, Dragi konsultantu, Da Vam poželim mir, ljubav i slogu, da ste mi dobro i zdravo, pa da pišemo. Da ne bih objašnjavala đe sam, šta sam, što me nije bilo taj zeman, evo da podastrem fotografiju što je meni napravio moj drug Čajo. E pa, kao što se može vidjeti, bila sam đe sam bila. Ali, eto me, čim vrijeme dozvoli, na mojoj klupi u takozvanom “simpozijumu skulptura”, da zapalim cigar duvana I misaono se posvetim problemima smisla I besmisla. Samo da napomenem - đe god sam bila, svuda sam vas pominjala. I Vas i Borisa. Samo biranim riječima. Normalno.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20260109120152_1d2c6bab9e8c5cd758b311cfd9125de0c0e6d288124996eff458e1764c10953b.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20260109120152_1d2c6bab9e8c5cd758b311cfd9125de0c0e6d288124996eff458e1764c10953b" data-rendition-name="original" width="667" height="297" loading="lazy" alt="Tanja Š ilustracija"> </figure>  Ali, da ne gubimo vrijeme na stvari koje se podrazumijevaju, evo da odmah krenemo u problematiku. Čujem, a nije mi milo, opet Vas prozivaju zbog nekih aranžiranih angažmana. Kažu da ste imali neki konsultantski ugovor sa Ministarstvom sporta I mladih još 2024. godine? I da je, po tom ugovoru, Vaš glavni zadatak bio da podižete svijest. Kod dječice. Nešto kao kako je sport važan, kako bi bilo dobro da se bave sportskim aktivnostima i tako to i tome slično… Ne sumnjam da je ministar Šćekić bio vođen isključivo profesionalnim motivima, pa je Vama povjerio tako kompleksan zadatak. Vjerujem i da je uticalo to što ste u ovih nekoliko godina mnogo uradili na podizanju svijesti u RTCG. Toliko ste je podigli, da je to sad skoro izjednačeno sa stanjem nesvijesti. Evo, ne znam, ali skoro sam sigurna da ste kao svaki dokazani naučni pregalac kome je dobro poznata metodologija naučnog istraživanja, radili i malo na terenu. Recimo propitivali ste dječicu: “ Misliš li da je bolje za tvoje zdravlje da se malo igraš loptom, nego da se razvlačiš po krevetu kao mrtvo puvalo?” I jadno dijete, šta će, još kad ga pogledate onako začuđeno odmah zaokruži da je bolje da ne bude mrtvo puvalo. Normalno. I, Vi tako, sakupiste te đečurlije, jedno sedam-osam, što rodbine što prijatelja, propitaste ih i oni jadni nemaju kud nego svi izaberu opciju da je bolje da trče za loptom. A jedva pletu putem koliko su smoreni i boli ih uvo za podizanje svijesti. Ali, ne znaju oni šta je profesionalac. Vi tu odmah donesete zaključak da su na terenu zabrinjavajući rezultati i da pod hitno mora da se donese Akcioni plan o podizanju svijesti. Kažete Vi to Šćekiću, a on veli: “Pušti, Veso bogati, nijesam ja mislio to nešto preozbiljno da bude. Šta znaju đeca, bogami ne znam ni imaju li svijest”.&nbsp; To kaže Šćekić. E, sad… Šćekić, kako se priča, nema baš taj kontinuitet u učenju, pa se kod Vas odmah probudi inat naučnika i krenuste u naučno sagorijevanje – Ili ćete dići svijest ili dižete ruke od nauke. Nemam trenutno baš sve egzaktne podatke, ali mislim da je na početku projekta đečija svijest o značaju sporta, kod njih sedmoro, bila 0, 5, a nakon uspješno sprovedenog rada podignuta je na 3,7… nečega. Ovaj jedan ispitanik se nešto koprcao, tako da su njegovi odgovori stavljeni u rubriku standardna devijacija. I, sad, nakon tako blistavog rezultata, neko se usuđuje da pita kako i zašto ste baš Vi dobili da radite taj projekat?! No, dobro, nećemo ništa da prejudiciramo, da sačekamo da rezultati ovog naučnog rada budu objavljeni u nekom prestižnom znanstvenom časopisu. Imate Vi iskustva, vazda može da se “nabere” tih trideset I nešto strana teksta. Ako me razumijete šta hoću da kažem?! E, sad, moram da Vas pitam, jeste li zapazili koliko je bila dirljiva Bobijeva poruka đe nam opisuje kako je samo proviđenje u pitanju pa je vidio sebe na arhivskom snimku iz 1977. godine? Ja lično mislim da je u pitanju samo čudo. Zamislite! Kako je to skoro pa nezamislivo da danas, neko ko ima oko 5 decenija, vidi sebe iz perioda kad je imao 5-6 godina?! Evo, meni i sad suze oči. Ne mogu da se kontrolišem. Uz arhivski snimak iz 1977. godine na kojem se vide dječica iz podgoričkog vrtića I naglašena novogodišnja atmosfera, naš dragi Raonić na Fejsbuku je objavio: “ Skoro pola vijeka kasnije, gledam sebe u vrtiću i to iz TV arhive koju danas digitalizujemo. Vrijeme čudno radi: ono malog mene sačuvalo na traci, a ja sada čuvam njega digitalnog. Nadam se da me prepoznajete na snimku”. Pa, drago sudstvo i tužilaštvo, šta poslije ovog reći?! Imate li srca i dokaznog materijala da ga maknete sa direktorskog mjesta? Kud ćete čvršći dokaz od ovog da on treba da ostane tu đe jeste? Znači, još 1977. godine, kad je sačinjen snimak na kojem je i mali Bobi, bilo je potpuno jasno da će doći dan kad će taj takoreći Mesija, zasjesti u fotelju Generalnog direktora RTCG da čuva ono što se sačuvati mora! Jer, kad malo razmislimo, potpuno je logično i sa aspekta proročanstva nedvojbeno da neko ko se pojavi u arhivskom tv snimku treba da obnaša i neku funkciju u kući koja je taj snimak napravila! Kako drugačije. Nema veze što taj neko do skoro nije imao pojma šta je arhivski materijal, niti ima veze to što je odmah počistio koleginicu koja je oformila Programski TV Arhiv i sačuvala to silno televizijsko blago. Koga briga. Bitno je proviđenje iz 1977. I to je zid - beton. Dakle, mali Bobi je na snimku od prije pedeset godina i to je apsolutno pouzdan znak da treba da ostane na mjestu Generalnog. Je li to tako tumačimo? S tim u vezi imam jedno pitanjce. Kako tretiramo još jedno mirakolo? Evo, recimo ja. Na arhivskom sam snimku iz 1972. godine. Kao đak prvak. Šta radimo u mom konkretnom slučaju? Biću Generalni?! Ipak, ovaj snimak đe sam ja je stariji. I, samo još nešto da Vas pitam. Pošto ste Vi dobro sa crkvenim menadžmentom zanima me kako da se ponašamo u narečenoj situaciji. Naime, jedan od dvojice mitropolita Crkve Srbije u Crnoj Gori gospodin Joanikije pozvao je, uoči Božića, građanstvo da se izgrli. E, sad… Vi znate da ja pomno pratim šta kažu naši dragi oci, ali imam nekih dilema u vezi s ovim pozivom. Pa, ne znam, da li ovo grljenje ima neki koncept ili ko koga dohvati? Mislim, nije mi svejedno. Grlim koga hoću ili postoji neki raspored? To mi nije najjasnije. Šta ako mi dopadne da grlim nekog popa ili Vas I Bobija? Naime, posljednji put kad sam bila okružena većom koncentracijom ljudi u mantijama, bila sam u golemom problemu. Jedan dragi sveštenik htio je da me zvekne posred glave, drugi me nazvao svinjom, a treći mi je saopštio da sam, što se Crkve tiče, persona non grata. Vas i Bobija da ne pominjem. Šta ste mi vas dvojica zakuvali, ne bi trebalo mašicama da vas taknem. Stoga, voljela bih neko jasno uputstvo da dobijem. Ako nije problem. Uostalom, čije upute mi slijedimo? Ni to mi nije jasno. Slušamo Joanikija ili Metodija? Koga više volimo? I, da ne zaboravim, čula sam, a ne znam je li tačno: Ovi iz Radija Svetigora žale se da ste im prepisali programsku šemu za božićne praznike. Ma, je li moguće?! Neka Vam Bog podari mudrost I strpljenje, blagodarim. Tanja Šuković, djelatnica Javnog servisa

Portal ETV

Podizanje svijesti i ostale misterije

„Putuj Evropo, nemoj više čekati na nas“ – ispevao je, pre više od dve decenije, Đorđe Balašević srbijansku realnost i skoro fanatičan otpor svakoj ideji da se država normalizuje, svest osavremeni, a duh obasja svetlošću. „Nama je lepo“ – zaključio je, jasno i rigidno – „taman kako smo zaslužili“.
Ne verujem u sudbinsko, pa ne verujem ni u zaslužene kazne. Ne mogu pojedinci - koliko god da ih je, i šta god radili - biti toliko loši, da ceo narod bude kažnjen zbog njih. Doduše, poštujem neke narodne mudrosti. Poput one – „pametan se uči na tuđim, a budala na sopstvenim greškama“. Što se, dabome, skoro nikad ne desi. Ali ne mislim da bilo koji kolektivitet može i treba zauvek da bude obeležen, posebno ne crnom bojom, uprkos trudu koji je u nekom periodu svoje istorije uložio upravo u to.
Najzad, i ti isti Evropljani (kojima neki težimo, a od kojih neki drugi beže) bili su daleko od cvećki u 19. i prvoj polovini 20. veka, na primer. Nisu baš ni učili na tuđim greškama, već na sopstvenim, koje su ih koštale desetina miliona života. Ali su bar nešto naučili. Shvatili kako da greške ne ponove. I kako da izađu iz beskrajnog kruga mržnje, merenja i namirivanja dugova u krvi, zauzimanja tuđeg bez obzira na štetu na svojem...
Sve ono šta, čini mi se, na ovim prostorima još nije naučeno. Šta jeste naučeno? Da se strpi, primiri, čeka pravi momenat – a onda, došao pravi ili tek neki zgodni momenat, pokuljaju sve one greške iz kojih u ranijim navratima ništa nije naučeno. Pojednostavljeno rečeno: zlo i naopako.
Da ne budem isključiv, mislim da ne postoji način da se greške izbegnu. One su, tako nas bar istorija uči, neminovne. Ali, posle grešaka postoje dva puta. Prvi je, svakako, samodestruktivan - ponavljanje grešaka i put iz greške u novu grešku, u pokušaju da se „istera“ neka umišljena „pravda“. Drugi je – suočavanje sa greškom, razmišljanje o njenim uzrocima i posledicama, shvatanje štetnosti greške najpre po sopstveni entitet i traženje nekog boljeg puta, da se greška ne ponovi. Stoga bi se ona pređašnja tvrdnja mogla prepraviti u – „pametan ne ponavlja greške, budala ih ponavlja do u nedogled“.
A za to je, na ovom nesrećnom parčetu Balkana koje od državnog usitnjavanja nosi naziv „zapadni“, primera kolikogod. I previše bi bilo nabrajati ih, čak i u ovo vreme kada se smerno suočavamo sa sopstvenim gresima i greškama (namerno to odvajam, jer nije isto), pa će nekoliko ilustracija biti dovoljno.
Srbija se, na primer, od Evrope brani, kao da će, nedajbože, dobiti buve ili polnu bolest ako uđe u EU. Dobro, veli srbijansko političko rukovodstvo svako malo kad zatreba para iz evropske kase – „mi smo ispunili uslove“ (za ulazak u EU), zamišljajući da su evropske birokrate toliko zalude da gledaju „Pink“ i „Informer“ i da će biti podjednako hipnotisane kao narod u Srbiji da poveruju u ono šta im se kaže, a ne u ono šta vide. Kad EU ne nasedne, kreće kmečanje „Evropa nas neće“, „teraju nas da priznamo Kosovo“ i „mi nećemo da izdamo Rusiju“. Prva izjava je manipulacija, druga jednostavno netačna, a treća dokaz da Srbijom u stvari vlada ruska tajna služba. Dobro, moram da kažem – tako je od 1878. godine, a neka mi sad čitaoci drže palčeve da u narednom periodu izbegnem pijenje čaja, prolazak kraj prozora ili plivanje u praznom bazenu.
Srbija, u stvari, godinama ne da ne mrda u eurointegracijama, već se vraća unazad. I da u tome ne bude sama, čini sve da vrati unazad i one susede, na koje ima neki uticaj. Istim tempom kako se njen predsednik vraća na izvorna radikalska setovanja i romantične šetnje po Palama s kišobranom o ramenu, tako i Srbija kreće da mazohistički mantra o Rusima na Dunavu (koji će vratiti Kosovo), neprihvatanju saveza i pomirenja sa „onima koji su nas bombardovali“, svetosavlju kao modusu življenja u 21. veku, pa i „jedenju korenja“ - iako je ta izjava plod izvorne crnogorske gluposti i zatupljenosti, a i nije prva stvar „pozajmljena“ iz Crne Gore.
Crna Gora je, sa druge strane, dugo u zapadnom svetu percepirana tek kao sićušna dosada, koja će se Evropi priključiti malte ne automatski, pošto se u srećnu porodicu civilizovanih naroda uvuče večiti bundžija, nasilnik iz kraja i čudak koji, u stvari, i ne želi da bude deo srećnih. Znate na koga mislim, da ne imenujem, ako uz ovo stavim reč „Srbija“ - postaću tema bar šest javnih obraćanja „da narod razume“ i „kolegijuma“ septičke jame sa javnom frekvencijom.
Dakle, Crnoj Gori se u Briselu nije poklanjala prevelika pažnja, čak i onda kada je to bilo politički mudro, pa i logično, kada su u EU uguravane doduše mnogo veće, ali ne toliko srazmerno strateški značajnije države s istoka Balkana. Bile su potrebne dve generacije evropskih političara, uljuljkanih u lepim primanjima i još lepšim
frazama, da se shvati da druga strana (ona koja je u ratu s Evropom i civilizacijom ne od Ukrajine, već još od XVI veka) ne smatra da je iko toliko mali da ne može da joj posluži kao oružje, ili makar žrtva, u obračunu s nečastivima – civilizacijom, razvojem, prosperitetom i budućnošću.
To je, u stvari, drugo crnogorsko „dugo putovanje u Jevropu“ (prvo je opisao Stevan Koprivica). Dragoceno je vreme izgubljeno dok se shvatilo da je domaća vrsta Stultus montanus-litoralis zaražena virusom servus ebrii destructoris Asiae occidentalis. Ali dobro je: i srećnoj Evropi je došlo iz donjeg dela leđa u glavu, pa je sad ideja da malena i po evropski sklad posve bezopasna Crna Gora bude ugurana u EU makar i na silu, jer niko nije tako mali da u još neformalizovanom ratu sa zapadnoazijskim hordama nije od koristi. A nije loše ni kao dodatni pritisak na Srbiju, koja će nekako da preživi otiske prstiju i zurenje u kameru na Batrovcima ili Horgošu, ali je ideja o tome na Dobrakovu sigurno nešto najstrašnije što bi se moglo čuti na Andrićevom vencu.
Jedna interesantna analiza "Centra za evropske studije" pokazuje da bi pristupanje komplet Zapadnog Balkana Evropsku uniju koštalo (na sedmogodišnjem nivou) 46,6 milijardi eura. Kada se odbiju doprinosi tih šest zemalja u budžet EU (12,09 milijardi eura), trošak ukupnog pristupanja je još niži - 34,51 milijardi omiljene valute ovdašnjih rusofila.
Najskuplja je, naravno, Srbija. Njeno pristupanje koštalo bi budžet EU 20,9 milijardi eura (ili 2,37 eura godišnje po stanovniku EU), dok bi po odbijanju (sedmogodišnjih) doprinosa budžetu (5,28 milijardi eura) trošak pristupanja Srbije bio - 15,62 milijardi eura.
Sa druge strane, najjeftinije za Evropu je pristupanje Crne Gore. Ono bi Evropljane koštalo 2,35 milijarde eura (0,27 EUR, ili - glavica kupusa po glavi stanovnika). Kada se odbije crnogorski doprinos budžetu (0,61 milijardi eura), trošak crnogorskog pristupanja EU iznosio bi 1,73 milijardu eura. Cijena – prava sitnica, rekao bi sir Oliver iz kultnog stripa za koji se čak i Italijani čude kako se „primio“ na prostorima SFRJ, a u slučaju ulaska Crne Gore u EU jedna realno vrlo isplativa evropska investicija s brzim povratom. I što je najbitnije, sad za to postoji volja.
Zato takav raspored evropskih političkih zvezda mora da se iskoristi. Jer je pitanje da li će se ikad ponoviti.
Ulazak u EU je dobar pre svega za Crnu Goru i njene stanovnike. Ako ništa drugo, da se poput svake žrtve porodičnog nasilja, odvoji od višedecenijskog zlostavljača. Ali i za menjanje svesti, navika, zabluda, primitivnih pogleda i zatucanih stavova, jer će se susretati sa pozitivnim primerima, uređenim sistemima, evropskim školstvom i kulturom, putovanjima, najzad – i sa nekoliko mandata u evropskim
institucijama, a zna se koliko Crnogorci (i nacionalni, i oni drugi, koji se toliko gade na taj termin) vole da praktikuju politiku i glasno iznošenje mišljenja.
Dobro, neko bi postavio pitanje kako bi se u evropska pitanja uklopili crnogorski karakteri. Na primer, mi danas imamo u Crnoj Gori one koji su bili komunisti i Crnogorci, a sada su sledbenici ministarke četvororučice i Srbi sa sve urezanom kokardom; bivše ratnike za Veliku Srbiju transformisane u crnogorske independiste i staru gardu; nekadašnje reformiste Ante Markovića, a danas četničke vojvode; i ihaha drugih primera radikalnih ljudskih, moralnih, porodičnih, političkih i drugih travestitija i zaokreta.
Meni se čini da bi i to Evropa „popeglala“. Samo da se potpiše taj Ugovor i da ga svi ratifikuju, što pre. Biće onda Crna Gora prva po broju eurofanatika, većom brzinom transformisanih nego što su se najbliži saradnici kralja Nikole premetnuli u njegove krvne protivnike, ili četnici u partizane uz dva svedoka, ili komunisti s Titovom slikom na zidu u vernike s ikonom na mestu te slike; ili neki Crnogorci u Srbe, a oprostite, ja to samo po rezultatima popisa, nikako vam ne negiram pravo da se izjasnite kako želite, kojigod vas deo tela na to naterao.
Dobro, siguran sam da bi ostao i izvestan broj „doslednih euroskeptika“ – tačnije, poniznih izvršilaca perverznih fantazija svakog šovinističkog beogradskog režima - koji bi se, bez obzira na skromno znanje (ili možda baš zbog njega) radije bavili mitovima i srednjevekovljem nego napretkom i budućnošću. Civilizacija je tu, da se ne lažemo, odavno rekla zbogom; a kada se tome doda uvežbano plivanje u mutnom (da ne kažem: fekalijama) i umeće podvala i mahinacija kao jedini poznati stil života, jasno je što se „sa sve četiri“ brane od same ideje uređene države i evropskih standarda. Ali bi njihov uticaj bio dekorativan, folklorni.
U tome i jeste poenta i zaključak ove poslanice. Pred Crnom Gorom je (a i pred Srbijom bi bila, još se nadam da šanse nisu proćerdane, da ima i snage i pameti), višegeneracijska prilika. Ona koja mora da se zgrabi, mnogostruko žešće nego što će je oni koji žive od haosa i anarhije odbacivati. To je, moguće, i poslednji veliki ispit čojstva i junaštva ove generacije. Da pokaže da je, najzad, naučila iz grešaka.

Nebojša Vučinić

1250x600

1084x550

Dugo putovanje u Jevropu

Sa tugom i žaljenjem pratim posljednjih dana i mjeseci drage mi ljude i prijatelje kako, zarad neke taktike, „pametnog djelovanja“, „pomirenja“, savijaju kičmu i mire Crnu Goru i Crnogorce sa nestajanjem. Vjerujem, želim da vjerujem, da to ne rade iz loših namjera, već iz neznanja. Ali znate, ima ona izreka: put do pakla popločan je najboljim namjerama.
Dobri moji, ovo nije dobro. Ako je Crkva Srbije opet postala Mitropolija crnogorsko-primorska. Ako je ponavljač iz osnovne škole postao duhovni pastir. Ako je svetosavlje opet postalo pravoslavlje. Onda mogu i nova zastava i jezik.
U današnjoj Crnoj Gori teški su dani Badnji dan i Božić za nekoga kome definiciju bića određuje politička taktika. Ali dobro. Proći će brzo ovi blagi dani, pa se možemo vratiti ekonomskim temama i evropskim integracijama. Da se ogrnete EU zastavom, da vam malo smiri savjest što ovu crvenu koristite kao dekor na reveru, u kabinetu i kao geografsku odrednicu.
I zaista, danas jeste pravi dan za ovaj tekst. Na Božić. Kada su neki naši prethodnici odlučili da sačuvaju ideju slobodne Crne Gore, da bi neko nakon njih sagradio tu slobodnu Crnu Goru. Cijena toga nijesu bile opozicione klupe, već glava na ramenima. I platili su cijenu. Nijesu bili taktični i mudri kao vi, dobri moji. No ipak, na toj ideji obnovljena je Crna Gora 15. i 16. novembra 1943. godine, na zasijedanju ZAVNOJ-a u Kolašinu. Na tome je iskra nastala 1991. godine, a u konačnom luča zasijala 21. maja 2006. godine.
Zato vas pitam: odakle vam pravo da odustanete?
Kažete da ne odustajete. Da je to samo politička taktika. Stvarno? Vidim, PES-u ide sjajno. Još malo pa će Mandić zapjevati i zadnju strofu himne. Sve će to EU pozlatiti…Stvarno?
Ovom vašom taktikom od Crne Gore će ostati samo toponim. Drugim riječima, bićemo administrativna jedinica „Srpskog sveta“ u Evropskoj uniji.
Tačno je da ovako različiti treba da živimo i radimo zajedno, zarad opšteg dobra, ali ko vam je rekao da je dobra taktika odbaciti svoje, a dati legitimitet tuđem, lažnom i pogrešnom? Ko vam je rekao da je demokratija prihvatiti ono i onoga ko vas negira i poništava? To nije kompromis, to je kapitulacija.
No, možda je i došlo vrijeme da se presložimo. Da odvojimo žito od kukolja. Da se pokaže ko je ko. Ko je spreman da čuva ideju o slobodnoj Crnoj Gori, pa makar to bilo i za neka buduća pokoljenja.
Dobri moji, znate li gdje je propast ovog društva? U tome što smo uvijek morali da biramo između popova i lopova. A recept za uspjeh je vrlo jednostavan: ni popovi ni lopovi!
I nići će ove 2026. godine u svakom mjestu brijest. Onaj brijest pod kojim smo se okupljali da bi sačuvali državu. Jer ovdje odavno nije riječ o politici, već o opstanku.
Ništa lično. O Crnoj Gori je riječ, a ona se brani po svaku cijenu!

O Crnoj Gori je riječ, ona se brani po svaku cijenu

New York Times je 30. decembra 1923. godine, na strani 8, objavio tekst autora Luiđija Kriskuola, počasnog generalnog konzula Kraljevine Crne Gore u Sjedinjenim Američkim Državama. Riječ je o članku tadašnjeg nezvaničnog diplomatskog i političkog predstavnika crnogorske Vlade u egzilu u SAD-u, nakon zvaničnog prekida diplomatskih odnosa između Sjedinjenih Država i Crne Gore 1921. godine. Radi se o reagovanju velikog i iskrenog prijatelja Crne Gore i istrajnog borca za njena prava – komandira Luiđija Kriskuola, lidera Međunarodnog komiteta za nezavisnost Crne Gore sa sjedištem u Njujorku, nosioca viteškog Ordena knjaza Danila I Petrovića Njegoša za nezavisnost Crne Gore. Tekst Luiđija Kriskuola, u prevodu sa engleskog na crnogorski jezik, glasi: <h3>Aspiracije Crne Gore</h3> Luigi Criscuolo 30. decembar 1923. Uredniku The New York Timesa: – Ako postoje trenuci kada novine mogu iskoristiti svoje uredničko pravo i ne dozvoliti objavljivanje određenih priloga u svojim stupcima, onda je to pravo s punim razlogom moglo biti primijenjeno u vezi s pismom gospodina Marka Radičića-Kavaje, koje je objavljeno u prošlonedjeljnom izdanju Timesa. Neću se predugo zadržavati na suštini crnogorskog pitanja; ono je u boljim rukama nego što su moje. Ja sam ga ovdje samo ponovo pokrenuo u trenutku kada su evropski diplomati pokušavali da zaborave sramnu transakciju u čijem su sprovođenju i sami učestvovali. – Moji prilozi o crnogorskom pitanju objavljivani su u Timesu tokom posljednje tri godine, tako da nemam potrebu da dodatno objašnjavam svoje motive vašim čitaocima. Čak i ako se ne slažu s mojim idejama, uvjeren sam da vjeruju da su one iskrene i bez ikakvih skrivenih pobuda. A kakvi bi uopšte mogli biti motivi u borbi za jednu takvu stvar – za narod koji nema ništa drugo da ponudi osim zahvalnosti? – Što se tiče poređenja između mojih tvrdnji, budući da nijesam Crnogorac, i tvrdnji vašeg dopisnika, koji tvrdi da jeste, kakve to veze ima sa samim pitanjem? Sama činjenica da je gospodin Radičić-Kavaja možda rođen u Crnoj Gori ne daje mu nikakvo pravo da govori u ime Crnogoraca. To pravo pripada ljudima poput gospodina Plamenca, koji su u prošlosti obavljali najviše državne funkcije u Crnoj Gori, ili njihovim bliskim saradnicima. – Gospodin Radičić-Kavaja iznosi novu tvrdnju da je Crna Gora uključena u Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca pod vlašću unuka njenog pokojnog vladara, kralja Nikole. On ne pominje da je taj unuk kralj Aleksandar od Srbije, ostavljajući, možda namjerno, utisak da govori o princu Mihailu od Crne Gore, koji je takođe unuk pokojnog kralja Nikole. On takođe tvrdi da je od tog vremena Crna Gora išla ukorak s ostalim pokrajinama Jugoslavije. Ali ako su uslovi u Crnoj Gori zaista tako dobri, zašto se onda svijetu ne bi dokazalo da su zahtjevi autonomaša neosnovani, da su Crnogorci zadovoljni i da se sprovede legalan plebiscit koji bi jednom zauvijek riješio to pitanje? – Na taj način bi srbofili mogli uvjeriti svijet da ljudi poput lorda Sidenama, lorda Gladstona, dr Aleksandra Devajna, generala F. E. Bernama, Artura Hendersona, Alberta Tomasa, Vitnija Vorena, senatora Koplejnda i drugih, koji se bore za crnogorsku stvar, zapravo uzalud troše svoje vrijeme na bezvrijedan cilj, navodno pod uticajem skupine – bandita – iz Crne Gore. – Međutim, činjenice pokazuju da stanje u Crnoj Gori nije dobro i da su, od primirja naovamo, Srbi u Crnoj Gori sproveli pravi režim terora i ugnjetavanja – paljenje kuća, ubijanje i mučenje stanovništva, kao i silovanja žena. Kao izvor navodim nepristrasnog autoriteta poput generala F. E. Bernama iz Kanade, koji je proveo gotovo deset godina na Balkanu.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20260106130144_d7a6ad336b62642ab93f5c324d57978469bcba5925a4525792a2a14ac2f3e4d3.png" data-media-id="editor_0" data-image-id="20260106130144_d7a6ad336b62642ab93f5c324d57978469bcba5925a4525792a2a14ac2f3e4d3" data-rendition-name="original" width="241" height="302" loading="lazy" alt="plamenac"> <figcaption>Crnogorski ministar predsjednik Vlade Jovan S. Plamenac</figcaption> </figure>  – Gospodin Radičić-Kavaja iznosi i tvrdnje o Crnogorcima koji su se vratili u svoju domovinu da bi uživali u velikodušnoj vlasti Jugoslavije. To nije tačno. Veliki broj Crnogoraca napustio je Sjedinjene Američke Države i druge zemlje kako bi učestvovao u Balkanskim ratovima i Prvom svjetskom ratu. Značajan dio njih poginuo je boreći se u odbrani svog izdajničkog saveznika, Srbije, a hiljade tih ljudi i danas se nalaze u crnogorskim planinama, nastavljajući borbu protiv Srbije. – Što se tiče pitanja ko finansira moj rad ovdje – smiješno je pomisliti koliki su strah moji navodni kontakti na Vol Stritu unijeli u redove srbofila. Oni sanjaju o nekom tajanstvenom fondu, o bezdanom trezoru zlata koji me snabdijeva nebrojenim milionima kako bih širio ovu – podmuklu – propagandu o Crnoj Gori među lakovjernim Amerikancima. Problem je u tome što neki ljudi nikada ne rade ništa bez lične koristi. – Idealizam je u Evropi toliko mrtav da je ljudima odatle neshvatljivo kako bi razumna osoba mogla pomoći onome ko je na koljenima, a da zauzvrat ne dobije neku materijalnu korist. Vudro Vilson je bio pogrešno shvaćen jer se zalagao za određene ideale, iako je, naravno, pravio i greške. – Idealizam je, razumije se, stran većini balkanskih naroda, koji su vjekovima bili prodavani i mučeni – najprije od Turaka, a potom od Austrijanaca. Stoga mogu lako razumjeti zašto gospodin Radičić-Kavaja ne može da se uzdigne do nivoa idealizma, koji jedino američko okruženje i američko obrazovanje mogu da stvore. – Ali da se vratim pitanju finansiranja. Reći ću ko me ne finansira, a to će biti sasvim dovoljno. Sigurno me ne finansira italijanska vlada, koja je zatražila od gospodina Plamenca da napusti Italiju, jer su on i njegovi saradnici ugrožavali dobre odnose između Italije i Jugoslavije. – Moj rad ne finansira ni Jovan S. Plamenac, koji je od nekadašnjeg milionera i povjerenika kraljevskih kuća danas sveden na život u veoma skromnim uslovima na zapadnoj strani Njujorka, ulažući sav svoj napor da nastavi posao započet ovdje prije tri ili više godina. – Takođe me sigurno ne finansiraju ni moji italijansko-američki prijatelji, koji se plaše da bi mogli doći u nemilost italijanske vlade i ostati bez odlikovanja. Neki od njih polako umiru od bijesa pri samoj pomisli da bi Crna Gora mogla postati slobodna bez njihove pomoći. – C’est à rire! – Smiješno je!

Luiđi Kriskuolo u New York Timesu 30. decembra 1923: Srbi su u Crnoj Gori uveli režim terora i ugnjetavanja

Kako mi đao nije dao mira, ne želeći ostat samo i isključivo na teoriji zavjere nekog lošeg momka iz komšiluka, riješih da malo prelistam ličnu dokumentaciju. Da pośetim sajt naše vrijedne Agencije za elektronske komunikacije i poštu (ekip.me) i da vidim da možda oni nemaju kakav podatak koji bi mogao pomoći. Rekao bih, ne bi to tako loša ideja. Tražeć i listajući po ekip.me, koji za divno čudo, što bi rekli bi „friendly“, puno toga nađoh od onog što me interesovaše, a to što pronađoh staje u sljedeću tabelu:  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20260106120156_914ced59bf54d01e0752c126869099cf8a2766a75db3f05a3664356ac4882ec3.png" data-media-id="editor_0" data-image-id="20260106120156_914ced59bf54d01e0752c126869099cf8a2766a75db3f05a3664356ac4882ec3" data-rendition-name="original" width="526" height="397" loading="lazy" alt="tabela"> </figure>  Lokacija: Krov Lučke kapetanije Budva, odobreni aktivni RF opsezi Pitate se što je ovo. Ovo je spisak frekfentnih opsega odobrenih Crnogorskom telekomu i ONE Crna Gora, da koriste sa zgrade Lučke kapetanije. Spisak opsega koji su svi do jednog, u trenutku nastanka inkriminisanog događaja i rušenja dronova, bili aktivni, a posredstvom kojih su hiljade građana, na prelasku iz 2025. u 2026, razmjenjivali poruke, slike, video, tekstove, surfovali, online snimali i još puno toga po internetu uzimali i stavljali.&nbsp; I to ne bi bilo ništa novo, niti što neobično, jer mobilne mreže za to i služe da ne bi ovog đao`ljeg kaštiga sa dronovima. Sad se opet moram malo uozbiljiti umetanjem, i po đe kojeg tehničkog detalja, valja se, rad boljeg varenja.&nbsp; Naime, dva antenska sistema koja se vide na zgradi Lučke kapetanije, a čije vam RF karakteristike prikazah u tabeli, imali su potencijal, svaki za sebe, da u neposrednom okruženju generišu polje koje bi lako moglo uzrokovat rušenje dronova ukoliko bi se našli u osi zračenja glavnog snopa, u nezgodnom trenutku, upravo onako kako se to desilo oko 1 sat 1. januara. Naravno, razlozi koji dovode do rušenja drona pojavom ovog polja i polja jammera nijesu isti, ali su posljedice identične. Jammer generiše polje koji narušava integritet signala na ulazu u GNSS prijemnik, dok sektorske antene generišu polje koje narušava integritet samog prijemnika zasljepljujući ga i generišući u LNA (predpojačalu) GNSS prijemnika ili u drugim RF front-endovima intermodulacioni produkt i šum koji “padne” u GNSS opseg unutar uređaja. I u jednom i u drugom slučaju krajnji efekat je isti. Usljed narušavanja integriteta signala ili prijemnika, svejedno, dolazi do naglog ispada vidljivih satelita i narušavanja kvaliteta GNSS navigacije. Znači, Sektorske antene ne “ubijaju” GNSS frekvencijom kao jammer, već količinom RF energije u glavnom snopu - posebno kad ima više sistema i kad je objekat (dron) blizu. Da vas ne bih zamarao detaljima, visokoumnim elaboracijama i pojmovima koji vam ništa ne znače, kratko - lokacija sa kojih se obavilo polijetanje dronova veoma je loše odabrana.&nbsp; Sa istom pažnjom sa kojom pristupe traženju mogućeg jammera, kolege će morati pristupiti analizi mogućeg uticaja prisutnog antenskog sistema Crnogorskog telekoma i ONE Crna Gora na zgradi Lučke kapetanije. Naravno, ako bi se pokazalo da su ovi sistemi imali ulogu u rušenju dronova, ne bi smo mogli okrivit operatora, jer oni su radili samo ono što im je po međunarodnim i domaćim standardima i zakonima dozvoljeno. Ne mogu operatori biti krivi, što neko nije odradio analizu lokacije i uzeo u obzir karakteristike mobilnih mreža 4G i 5G i trenutku u kome će obaviti aktivnosti u zoni bliskog polja njhovih antena. Analiza koja bi uzela u obzir standardne privedene snage od pojedinih opsega na sektorskoj anteni, samo Crnogorskog telekoma, sektor sa azimutom 2800 pokazuje da se u vrijeme incidenta zbog maksimalno mogućeg downlinka, sektorske antene u posjedu Crnogorskog telekoma, koje su svojim sektorom 1(2800) pokrivale zonu polijetanja dronova, mogle generisat snagu koja je na ulazu u GNSS prijemnik mogla narušit njegov integritet.&nbsp; Što se desilo u Budvi? Proračun pokazuje da je sa maksimalnim downlinkom u tim trenucima, koji je bio nesporan, bilo za očekivat da se na ulazu u GNSS prijemnik drona, koji bi se našao u glavnom snopu, registruje ukupna vanopseg RF snaga signala reda veličine i do Pr=7dBm i polje od E=45V/m na rastojanju od 25m, odnosno Pr=1dBm i polje E=25/m na 45 m od sektorske antene, odnosno baš u zoni u kojoj je došlo do ispada GNSS navigacije i rušenje dronova. Pr je ukupna vanopsega širokopojasna RF energija na antenskom ulazu drona (700–3600 MHz).  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2026010613010_7d76350eae38e147e2daaa58b863157aa94e507424ff6f4c4f41a6194078e13c.png" data-media-id="editor_1" data-image-id="2026010613010_7d76350eae38e147e2daaa58b863157aa94e507424ff6f4c4f41a6194078e13c" data-rendition-name="original" width="508" height="415" loading="lazy" alt="tabela"> </figure>  Ako je vjerovat podacima dostupnim na mrežama, ovdje proračunate veličine snage oko +7dBm na 25m i +1 dBm na 45 m ukupne vanopseg RF snage na ulazu GNSS prijemnika realno može izazvati zasljepljenje i intermodulaciju u LNA-u tipičnog drona, posebno u okruženju sa više jakih LTE/5G nosilaca, kakav je slučaj na lokaciji Lučke kapetanije u Budvi. Ako bi ova pretpostavka bila tačna, tad je naš anti-dron jammer identifikovan, kao produkt loše procjene lokacije i ogromnog downlinka u 1 sat iza ponoći 1. januara 2026, što je dovelo do pojave maksimalne vanopsega RF snage na ulazu u GNSS drona, a time do katastrofe i rušenja stotine dronova u more. Možda se ni ova analiza nekom ne svidi, ali ja je i ne radim da se nekom svidi, već da ukažem u kom grmu možda leži zec što nam zvek učinje. U svakom slučaju ako sam kome pomogao, drago mi je. Odmagao sigurno nijesam, niti mi je bio cilj. (Autor je vještak sa liste Minstarstva Pravde Crne Gore za telekomunikaicje i vazduhoplovstvo)

Da li sam pronašao „anti-dron jammer“?

&nbsp;,,Sjutra u 11 sati – svi na kružni tok prema Aerodromu. Okupljamo se odlučno, sa svom raspoloživom mehanizacijom – bageri, traktori, kamioni i ostalo. Ovo je borba za Botun i za dostojanstvo naroda. Ne povlačimo se i ne ćutimo...“ Ovako je bilo ispisano na plakatu koji je 30. decembra kružio društvenim mrežama. I djelovalo je kao najava novogodišnje zetske bune u Botunu, ali i kao objava ozbiljne krize u parlamentarnoj većini, političkoj krizi koja bi mogla da ustalasa Crnu Goru. &nbsp; I počelo je vrlo organizovano, više od hiljadu Zećanki i Zećana, predvođenih Milanom Kneževićem, krenulo je u dobro osmišljeni, pasivni otpor. Sve je bilo spremno za buru, čak je za tu priliku iz Beograda doputovala televizijska ekipa Informera, što je bio posredni dokaz da na nikoljdanskoj slavi kod Vučića u Beogradu, dobri đak Milan i strogi učitelj Aleksandar nijesu pričali samo o skadarskom krapu, nego, bogme, i o Botunu... &nbsp; I biće da je lider DNP-a dobio domaći zadak. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20260105180144_2806ac3f4bcaa3a14372af8ab09abe46e794f53fceb8b2b41d99c9797a710c60.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20260105180144_2806ac3f4bcaa3a14372af8ab09abe46e794f53fceb8b2b41d99c9797a710c60" data-rendition-name="original" width="1600" height="1200" loading="lazy" alt="VOĐA BUNE U BOTUNU: Knežević u akciji"> <figcaption>VOĐA BUNE U BOTUNU: Knežević u akciji(Photo: UGC )</figcaption> </figure>  TARAS BULJBA IZ ZETE &nbsp; Tako se, desetak dana od susreta u Beogradu, Milan Knežević stavio na čelo kolone. &nbsp; I odmah se uživio u ulogu zetskog Tarasa Buljbe, samo što naspram njega nijesu bili Poljaci iz Gogoljevog romana nego – njegovi koalicioni partneri, koji su na vlast došli zajedno sa njim. &nbsp; Pokazalo se da pasivni otpor malo kada ostvaruje revolucionarne rezultate. Iako su Zećanke i Zećani ležeći na zemlji pokušali da spriječe prolazak mašina na predviđenu lokaciju - nijesu uspjeli u tome; premda su tražili podršku koalicionih partnera iz parlamentarne većine - ostali su usamljeni... I onda je Milan Knežević, u grču, najavio izlazak njegove Demokratske narodne partije iz vlasti i u Podgorici i iz državne vlasti. &nbsp; Ali, kada se očekivala velika buka i bijes – sve je utihnulo. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20260105180144_7c68555b00b57fcebe1eaa290dfc71f6e1aa98cfbdfcdd2368d4694b98452ee7.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20260105180144_7c68555b00b57fcebe1eaa290dfc71f6e1aa98cfbdfcdd2368d4694b98452ee7" data-rendition-name="original" width="1200" height="800" loading="lazy" alt="NAJAVA VELIKE BUNE: Detalj iz Botuna 30. decembra"> <figcaption>NAJAVA VELIKE BUNE: Detalj iz Botuna 30. decembra(Photo: UGC )</figcaption> </figure>  IZNENADNI PREKID I... &nbsp; Sad je tišina, zetski revolucionari su kućama u toplom. Zvanično je saopšteno da neće biti protesta tokom novogodišnjih i božićnih praznika, sve dok dvije strane pregovaraju. &nbsp; O čemu pregovaraju - e to je lukavo prećutano. &nbsp; Jer, očito, nije ni moglo biti saopšteno. Prije svega zato što su, vođeni Kneževićem, pobunjeni Zećani već odbili sve što su im nudili iz vlasti Podgorice, kao i iz Vlade. &nbsp; Na drugoj strani, nakon što su nudili sve što su mogli, niko više iz Mujovićeve ili Spajićeve ekipe nema ovlašćenje da Zećanima ponudi otkazivanje radova, čak ni minimalnu promjenu lokacije. Jer je sve ranije dogovoreno i ugovoreno sa uticajnim Evropljanima. &nbsp; I sve je već izglasano u parlamentu, kroz Prostorni plan. I za sve to su glasali ministri i poslanici Kneževićeve DNP. &nbsp; O čemu onda pregovaraju već nekoliko dana? &nbsp; ...IZNENADNI PREGOVORI &nbsp; Ni o čemu, naravno! Priča o pregovorima je samo politička maska, da se kupi vrijeme. Sve da bi navodni bundžija Knežević i tobožnji mirotvorac Mandić s jedne, kao i kripto-premijer Spajić i njegovi sudružnici iz parlamentarne većine na drugoj strani, pokušali da pronađu časan izlaz iz situacije. &nbsp; Najteže će biti Milanu Kneževiću: njegovi iz stranke glasali su za postrojenje za prečišćavanje otpadnih voda, a onda su – sve u jurnjavi za političkim poenima i očito po nalogu iz Beograda – manipulisali osjećajima Zećana i podstakli ih na pobunu. &nbsp; I sad su – ni tamo, ni ovamo. Zato će ovih dana biti zatišje, jer se svi političari parlamentarne većine nadaju u božićna čudesa koja će riješiti problem. &nbsp; PUT DOBRIH NAMJERA Ali, kako naći častan izlaz, ako su namjere, odnosno političke ideje od starta nečasne? &nbsp; Jer, borba protiv postrojenju za prečišćavanje otpadnih voda, nije nalik časnom suprotstavljanju kopanju rude litijum, kada se onečišćava priroda i truje živi svijet. Kolektor neće, kao Termoelektrana zagaditi vazduh građana; niti će, kao nelegalne deponije zapaljenih guma, uništavati životnu sredinu Podgoričana... &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20260105180156_0474ae3caf8e1fba05cf1b530820c4b914c9824560dc881b11ade93a8c5b17d9.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20260105180156_0474ae3caf8e1fba05cf1b530820c4b914c9824560dc881b11ade93a8c5b17d9" data-rendition-name="original" width="600" height="400" loading="lazy" alt="KOME SMETA ČISTIJA SREDINA: Skica postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda u Botunu"> <figcaption>KOME SMETA ČISTIJA SREDINA: Skica postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda u Botunu(Photo: UGC )</figcaption> </figure>  Na prostoru država Evropske unije nalazi se više od 30.000 sistema za prečišćavanje vode, i ni jedan od njih nije proglašen nekim novim Černobiljom. &nbsp;&nbsp; A tu, oko nas, nizvodno od Podgorice, Morača kroz Zetu, sve do uliva u Skadarsko jezero godinama i godinama nosi neprerađene, ljudske izlučevine koje zagađuju i životnu sredinu na kopnu i sve živo u vodi. &nbsp; Dakle: biti protiv izgradnje postrojenja za prečišavanje otpadnih voda znači biti protiv sigurne, zdrave budućnosti svoje i sopstvene đece. &nbsp; I jasno je: većina Zećanki i Zećana progutali su poluistine i gole laži koje su prostirali pred njih Milan Knežević i ostali iz te stranke. I sada su dovedeni u paradoksalnu poziciju - da se bore protiv zdravije budućnosti; i svoje i vlastite đece. &nbsp;&nbsp; I zato sada caruje šutnja, dok Mandić, Knežević, i ostala ekipa nekadašnjeg Demokratskog fronta pokušavaju da nađu način, da smisle neku priču kako bi na kraju i građani Zete bili siti i Milan Knežević bio na broju, poslanika. &nbsp; Samo, teško je sakriti istinu i neodrživa je priča o poštenju postavgustovske vlasti i dobrim namjerama oslobodilaca. &nbsp; Jer, put popločan dobrim namjerama znamo kuda vodi. Naravno, ne u raj već u kloaku. &nbsp; &nbsp;

Draško Đuranović

Buna u Botunu i druge bajke

Nakon što sam u jednom tuđem dnevnom glasilu, koji se štampa i nažalost još uvijek distribuira u Crnoj Gori, a koji obično sve zna i prije kiše, pronašao prikaz dijela navigacionog loga (GPS uncertainty) jednog od dronova stradalih u neuspjeloj dron predstavi, na prelazu iz 2025. u 2026. godinu, u Budvi, rekoh ajde da rezimiram i vidim što se to desilo.&nbsp; Za divno čudo kvalitet objavljene fotografije navigacionog loga stavljenog na uvid javnosti, bi kvaliteta koji je veoma dobro omogućavao očitavanje važnih i opredjeljujućih forenzičkih tragova za utvrđivanje uzroka debakla.&nbsp; 1. u 47m29s registruje se prvi put pad stabilnog broja 20 vidljivih satelita, na 19. Nakon tog trenutka registruje se kontinuitet pada broja vidljivih satelita da bi u 47m34s broj vidljivih satelita naglo pao na 6. Kratko se vratio na 10-12 pa opet 47m37s naglo pao na 6. 2. U 47m31s GPS fix sa 6 pada na 4 što znači da je iz RTK fix moda, prijemnik GPS signala, prešao SBAS mod korekcije greške pozicioniranja. Preciznije umjesto korekcije GPS pozicije mjerenjem faze signala (RTK fix), prešlo se na korekciju posredstvom signal sa EGNOS satelita (SBAS). Greška pozicije je iz zone ispod 0,03m prešla u grešku od 0,3-1m.&nbsp; 3. U 47m32s&nbsp; <ul> <li>Horizontal position accuracy, parametar koji predstavlja vrijednost procijenjene greške u ravni X–Y (lat/lon) počinje da raste sa 0m na 8m u 47m37s. Dozvoljena vrijednost ovog parametra za ovaj tip operacija dronova je ispod 0,02m (2cm).</li> <li>Vertical position accuracy, parametar koji predstavlja vrijednost procijenjene greške po visine (Z) počinje da raste sa 0m na 3m u 47m37s. Dozvoljena vrijednost ovog parametra za ovaj tip operacija dronova je ispod 0,03m (3cm).</li> </ul>  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20260105100144_2daf33848ea676f8814ed38182ec3375dc6ca7df9cf8ce15a851ef33cfa3130c.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20260105100144_2daf33848ea676f8814ed38182ec3375dc6ca7df9cf8ce15a851ef33cfa3130c" data-rendition-name="original" width="1386" height="668" loading="lazy" alt="Dronovi"> </figure>  <ul> <li>Horizontal Dilution of Precision (HDOP), parametar koji predstavlja grešku u određenju horizontalne preciznosti pozicije počinje da raste sa 0m na 2,5m u 47m37s. Za ove opreacije dozvoljena vrijednost je ispod 1m.</li> <li>Vertical dilution of precision (VDOP), parametar koji predstavlja grešku u određenju vertikalne preciznosti pozicije počinje da raste sa 0m na 7m u 47m37s. Za ove opreacije dozvoljena vrijednost je ispod 2m.</li> <li>Speed accuracy sa 0m na 2m/s, parametar koji predstavlja procjenjenu grešku u mjerenju brzine koja je za ovaj tip operacija ispod 0,2m/s</li> </ul> 4. U 47m37s aktiviran je failsafe mod. Dron je iz Offboard režima leta prešao u režim Descend, odnosno iz režima upravljanja iz centralnog kompjutera prešao je u autonomni režim rad na „on board computer“ i prinudnog slijetanja brzinom od MPC_LAND_SPEED: 0,75m/s.&nbsp; 5. U 47m50s. Svi parametri se stabilizuju. Ovo bi bilo stručno čitanje onog što je na grafikonu prikazano. Da bi smo mogli uraditi forenzičku analizu i izvesti dovoljno pouzdan zaključak, osim ovih parametara neophodno je da pogledamo mjesto, kao i prostor sa okruženjem, đe se inkriminisani događaj desio. - Prostor je parking neposredno ispred zgrade lučke kapetanije, visine cca 12m, locirane južno od lokacije.&nbsp; - Zapadno od lokacije je marina sa parkiranim jahtama, kao i prostor na kom u tom trenutku boravi nekoliko hiljada posjetilaca koji prate Novogodišnji koncert ispred zidina Starog grada. U zoni koncerta registruje se neometani let dronova za potrebe medija i video produkcije.&nbsp; - Istočno otvoreno more.&nbsp; - Sjeverno otvoreni bazen.&nbsp; Sa istoka, zapada i sjevera nema prepereka koje bi ometale bilo kakav elektromagnetni signal.&nbsp; Sa juga je druga priča, sa juga je zgrada lučke kapetanije i zidine Starog grada koje jesu prepreka i za veoma jak elektromagnetni signal. Analizirajući video koji se može naći na linku na YouTube-u nedvosmisleno se konstatuje da su dronovi uredno polijetali, dostizali visinu koja prelazi visinu zgrade lučke kapetanije, nakon čega se, svi do jednog krenuli u slijetanje. Ovo bi bilo prevod na laički lako razumljiv jezik toka i viđenja samog događaja No sad da pogledamo što kažu činjenice: <ol> <li>Tokom početne faze leta GNSS prijem je stabilan, sa korišćenjem 20 satelita, GPS fix 6, što ispunjava ICAO zahtjeve za navigacionu dostupnost i integritet.</li> <li>U kratkom vremenskom intervalu, nakon dostizanja inkriminisane visine, veće od 12m, dolazi do naglog pada broja satelita na 6–8, što prema NATO terminologiji predstavlja nagli gubitak praćenih satelita (sudden loss of satellite tracking).</li> <li>Istovremeno se bilježi nagli porast HDOP i VDOP vrijednosti, pri čemu horizontalna i vertikalna poziciona greška prelazi 3–8 m, što ICAO Annex 10 (Vol. I, Ch. 3, 3.7.2.1) definiše kao degradaciju GNSS performansi.</li> <li>GPS FIX prelazi iz stabilnog u SBAS degradirani režim, što NATO doktrina klasifikuje kao gubitak pouzdanosti navigacije (loss of navigation solution integrity).</li> </ol> Kao posljedicu navedenih parametara auto-pilot, u skladu sa projektovanom sigurnosnom logikom, aktivira failsafe procedure (Return To Home), što predstavlja očekivanu reakciju na odbacivanje GNSS pozicioniranja (GNSS denial). Prema ICAO Annex 10, Volume I, Chapter 3, 3.7.2.2, nagla degradacija navigacione tačnosti bez meteorološkog ili geografskog uzroka predstavlja indikator radiofrekventne interferencije.&nbsp; U NATO terminologiji, ovakav obrazac odgovara „localized GNSS jamming event“, tj. ograničenoj aktivnosti elektronskog napada (Electronic Attack), usmjerenoj na degradaciju navigacionih sposobnosti u definisanoj zoni. Na osnovu poznavanja meteo situacije u zoni leta u vrijeme početka letjenja, strukture tla sa koga se polijetalo, kao i uvidom u dio navigacionoog loga (GPS uncertainty) sa visokim stepenom pouzdanosti može se, odnosno moraju se isključiti faktori kao što su: <ul> <li>atmosferski i jonosferski poremećaji,</li> <li>multipath refleksije,</li> <li>tehnički kvar pojedinačnog prijemnika,</li> <li>softverske greške auto-pilota,</li> <li>gubitak komandno-komunikacione veze.</li> </ul> Ako uzrok neželjenog događaja nije nijedan od navedenih faktora, a nije, tad je shodno ICAO i NATO standardima i terminologiji predmetni događaj nastao kao posljedica lokalizovane GNSS interferencije (ICAO), izazvane elektronskim napadom sa lokalnim dejstvom (electronic attack, localized effect (NATO)), koja je za primarnu posljedicu imala oštećenje navigacione funkcije (loss of navigation function) (ICAO/NATO), a kao sekundarni efekt, aktivacija failsafe režima i gubitak kontrole drona. Lokacija izvora elektromagnetnog zračenja velikog inteziteta, odnosno lokaciju sa koje je „pucano“, nesporno se treba tražiti u zoni koja zadovoljava sljedeće parametre. <ul> <li>Da predmetna lokacija dejstva jammer-a, shodno tehničkim karakteristikama obezbijedi da je usmjereni elektromagnetni snop dovoljne širok u zoni letenja.</li> <li>Da elektromagnetni signal koji je uzrokovao ispad GNSS pozicioniranja počinje na visini iznad 12m.&nbsp;</li> <li>Da neposredno na tlu ili visini ispod zadate u zoni letenja nema EM interferencije.</li> <li>Bude dovoljno jak da naruši HDOP, VDOP i GPS fix vrijednosti koje registruje prijemnik do mjere koja će izazvat aktiviranje Failsafe moda letenja pojedinačnog drona.</li> <li>Da u zoni zapadno od mjesta događaja ne ometa letenje dronova medijskih kuća i video produkcija.</li> <li>Da ne ometa opremu mobilnih mreža.</li> </ul> Uzimajući u obzir sve navedeno, karakteristike pojedinih jammera dostupne na mrežama, zona u kojoj bi primarno trebalo tražit lokaciju sa koje je ispaljen EM signal koji je uzrokovao debakl je dio Starog grada neposredno iza zgrade lučke kapetanije.&nbsp; Sekundarna zona su jahte koje su to veče bile vezane u budvanskoj marini zapadno od mjesta događaja. Za dodatne analize predložio bih da se tužilaštvo obrati Specijalnom državnom tužiocu Jovanu Vukotiću i državnom tužiocu Veljku Rutoviću iz Vrhovnog državnog tužilaštva koji bolje od mene umiju čitati radarske i navigacione logove. Ovo nije šala već opora istina, što dokazuje rješenje o odbacivanju moje krivične prijave 2022. godine prilikom helikopterskog šverca popova u kampu Zlatica, koji proističe iz njihovog čitanja Flight logova i radarskih zapisa ove švercerske rabote.&nbsp; Moguće da bi se novinari i zainteresovani pojedinci, mogli obratiti i novoj nadi iz Osnovnog državnog tužilaštva g-đi Sanji Ražnatović, koja bi jednom do dvije rečenice sigurno mnogo bolje razjasnila situaciju, kao što meni odgovori odbacivanjem ljetošnje krivične prijave helikopterskog šverca srbijanskih političara preko crnogorske granice.&nbsp; (Autor je vještak sa liste Minstarstva pravde Crne Gore za telekomunikacije i vazduhoplovstvo)

Što se desilo u Budvi?

Još 2009. godine, kada je donešen i sada važeći Zakonik o krivičnom postupku (ZKP), napisao sam dvije kolumne sa nazivom „ZKP se piše radi nevinih“. Ovu izreku prvi put sam čuo kao student, od sjajnog profesora, pokojnog Milorada Perovića. To nije bila moja nostalgija za studentskim danima i sjećanje na najboljeg profesora koga sam ikada slušao, već pokušaj upozorenja. Isti profesor učio je studente da je za zaštitu osnovnih ljudskih prava i sloboda, poslije Ustava, ZKP najvažniji propis u pravnom poretku države. Zato ova izreka važi i za sve druge propise čija primjena utiče na ljudska prava.
U javnosti je krajem prošle godine predstavljen predlog izmjena zakona o unutrašnjim poslovima kojim se, između ostalog, predviđa da se obustavljaju svi disciplinski postupci koji se već vode zbog postojanja tzv. bezbjednosnih smetnji i da svim okrivljenim policijskim službenicima po sili zakona prestaje radni odnos. Takvo rješenje njegovi tvorci javno predstavljaju kao odlučnu borbu protiv kriminala i korupcije. Međutim, iza te populističke parole krije se duboko problematično i opasno odstupanje od osnovnih principa pravne države. Ovo jer zakoni postoje ne samo da bi se sankcionisali krivi, već prije toga da bi nevine štitili od samovolje, greške, zloupotrebe i političkog pritiska.
Predloženo zakonsko rješenje uvodi upravo ono što je zabranjeno i Ustavom i evropskim standardima – pretpostavku krivice. Policijskom službeniku ne prestaje radni odnos zato što je kriv, zato što je odgovornost dokazana i zato što su utvrđene činjenice. Njemu radni odnos prestaje zato što su protiv njega pokrenuli postupak oni koji sada zakonom hoće da ga proglase krivim. I to na osnovu neprovjerenih operativnih informacija, koje same po sebi nijesu dokaz, nijesu sudski provjerene i čak nijesu ni konkretizovane. Drugim riječima: dovoljna je sumnja, bez dokaza, da bi posljedica bila najteža moguća. Izostanak javne rasprave i mišljenja Evropske komisije potvrđuje i loše namjere predlagača.
Ako ovaj predlog bude usvojen, šta bi spriječilo njegove tvorce da u nekom narednom periodu predlože izmjene ZKP-a kojim bi se propisalo da se svi krivični postupci koji se vode za neka krivična djela obustavljaju i da se svi okrivljeni po sili zakona oglase krivim i kazne najtežom propisanom kaznom zatvora?
U javnim istupima, direktor policije energično brani predloženo zakonsko rješenje porukama da u policiji „nema mjesta onima koji sarađuju sa kriminalom“, „piju kafe sa kriminalcima“ ili „rade protiv interesa države“, uz tvrdnju da je to „standard u razvijenim državama“. Oko toga ne postoji spor jer niko razuman i dobronamjeran ne tvrdi da policajci koji su korumpirani, koji svjesno sarađuju sa kriminalnim strukturama ili zloupotrebljavaju službeni položaj, treba da ostanu u službi.
Međutim, to nije tema rasprave o predloženim izmjenama zakona. Tema te rasprave je ko, na koji način i uz koje garancije utvrđuje da je neko „korumpiran“, „saradnik kriminala“ ili „nedostojan službe“. Zato kada se u javnosti govori o „standardima razvijenih država“, mora se reći cijela istina, koju direktor policije ili ne zna, ili je svjesno prećutkuje. Ako se direktor policije poziva na „evropske standarde“, onda se mora pozivati na cijeli standard, a ne samo na njegovu represivnu polovinu. U razvijenim pravnim državama optužba nije dokaz, operativna informacija nije činjenica, sumnja nije krivica, a procedura je jednako važna kao i rezultat.
Nijedna ozbiljna država ne zasniva prestanak radnog odnosa policijskim službenicima isključivo na neprovjerenim, tajnim, operativnim podacima, bez jasne procedure, bez prava na uvid, bez mogućnosti osporavanja i odbrane i bez nezavisne kontrole.
Najopasnija obmana u ovakvim raspravama od strane zagovornika predloženog rješenja je predstavljanje procesnih garancija kao „zaštitu kriminalaca“. To nije tačno jer procesne garancije postoje da bi se razlikovali krivi od nevinih. One ne štite kriminalce — one štite sistem od greške. One štite sistem od kriminalaca koji imaju političku moć. Prava nevinih nikada nijesu bila prepreka borbi protiv kriminala.
Sve što je do sada rečeno vodi ka jednom dubljem i neugodnijem pitanju za tvorce i aplogete ovog predloga: kakvo shvatanje prava stoji iza ovakvog zakonskog rješenja i gdje su oni i od koga učili pravo? Jer predloženi model ne odaje utisak da su njegovi tvorci i najglasniji branitelji vođeni onom pravnom logikom kojoj su generacije pravnika učene — logikom po kojoj je pravo štit od samovolje, a ne njeno oruđe.
Nekada su profesori poput Milorada Perovića studentima govorili izreke, poput „ZKP se piše radi nevinih.“ To nije bila akademska dosjetka, već lekcija o suštini pravne države. Ko je razumio ovu izreku, zna da postupak ne postoji da bi potvrdio već donijetu odluku, zna da sumnja ne može zamijeniti dokaz i zna da represija bez garancija ne proizvodi pravdu, već strah. Generacije pravnika u regionu učile su krivičnopravne predmete iz knjiga profesora poput Zorana Stojanovića, Milana Škulića, Đorđa Ignjatovića. Svi oni su, svako na svoj način, upozoravali studente na isto: najveća opasnost za pravni sistem nije krivac koji izbjegne kaznu, već nevin čovjek kojeg sistem slomi. To su profesori kod kojih se učilo da sumnja nije dokaz, da operativna informacija nije činjenica i da postupak nije smetnja, već jedini legitimni put do istine.
Međutim, tvorci predloženog rješenja nijesu učili pravo od profesora poput Milorada Perovića, Zorana Stojanovića, Milana Škulića, Đorđa Ignjatovića i sličnih. Oni su bili studenti profesora sa sumnjivim diplomama i doktoratima, koji su ih naučili da je dovoljno „znati“ ko je kriv, da je postupak prepreka, da su garancije luksuz, a ljudska prava potencijalna smetnja. Takvo shvatanje nije evropski standard.
Ako se zaboravi da se zakon piše radi nevinih, onda se on neminovno piše protiv nekoga. Danas ga Demokrate pišu protiv „sumnjivih policajaca“, sjutra protiv nekih drugih, a preksjutra protiv svakoga ko se nađe na pogrešnoj strani njihove operativne procjene, odnosno ko ne pripada toj partiji koja kontroliše policiju. Pravni sistem koji ne polazi od zaštite nevinih ne jača državu — on je slabi, jer država nije jaka kada može brzo da kazni, već kada može pouzdano da razlikuje krivicu od sumnje.
Borba protiv kriminala i korupcije je neophodna, ali ona mora biti vođena zakonom, a ne na račun ljudskih prava. Jer država koja unaprijed kažnjava, prije nego što dokaže, na kraju ostaje bez onoga što bi trebalo da joj bude temelj – ostaje bez pravde. Ko god je ozbiljno učio pravo, zna da zakon koji nije pisan radi nevinih, prije ili kasnije postaje oružje protiv njih. A tada više niko nije bezbjedan, ni policajac, ni sudija, ni tužilac, ni bilo koji građanin.
Zakone koji zadiru u osnovna ljudska prava i slobode ne smiju pisati oni koji nijesu naučili čemu pravo služi. Društvo koje dozvoli da loši studenti loših profesora kreiraju i brane norme o odgovornosti, krivici i sankciji, ne rizikuje samo da ima loše zakone, već rizikuje gubitak pravne države. Jer pravo ipak ne postoji radi moći, već radi zaštite — naročito onda kada je najteže razlikovati krivicu od sumnje.

Kad sumnja postane zakon

Da bi se jednom zauvijek srušio mit o „istorijskom jedinstvu“ Crnogoraca i Srba, dovoljno je pročitati nekoliko desetina stranica autentičnog osmanskog arhivskog materijala. Arhivi ne poznaju ideologiju ni propagandu &nbsp;oni bilježe činjenice.
Osmanski defteri, fermani i administrativni zapisi jasno razdvajaju Crnu Goru od srpskih zemalja &nbsp;administrativno, politički i vojno. Dok su srpske oblasti bile duboko integrisane u osmanski poreski i feudalni sistem, Crna Gora je postojala izvan njega: kao poseban, autonoman i trajno nepokoren prostor. Ta razlika nije nijansa, već suština.
Osmanska imperija nikada nije pokušala da poništi crnogorsku nezavisnost, niti da ukine Crnogorsku crkvu. Crnogorska crkva nije nastala po nalogu sultana ili bilo koje strane vlasti, već je bila autentična institucija, neraskidivo vezana za državu i narod.
Sultani, veliki veziri i paše poštovali su Crnu Goru i njene vladare. Najjasniji primjer je knjaz, a potom kralj Nikola Petrović, jedini balkanski vladar koji je dva puta zvanično posjetio sultana Abdulhamida u Carigradu, uz najveće osmanske počasti. Sultan je lično priredio večeru u njegovu čast, u prisustvu najviših paša i velikih vezira, držeći mu čak i čas istorije o Crnoj Gori.
Osim večere, Knjazu Nikoli su darovani dvije jahte, uniforme za Perjanike, poseban konac za dvorske uniforme, i dvorac na Bosforu. Sve to jasno pokazuje poštovanje prema državnosti i vojnoj tradiciji Crne Gore. Posebnu ulogu u ovom priznanju imao je Abdulhamidov zet, Šemsi Paša Biševac, koji je doprinio tome da Knjaz Nikola i Crna Gora budu uvršteni među najpriviligovanije i nezavisne države Evrope &nbsp;položaj koji nijedna druga balkanska država tada nije imala.
Za istraživače istorije, fascinantna je činjenica da su 110–115 miliona perfektno sređenih arhivskih stranica Osmanskog carstva deponovane u Vojni osmanski arhiv u Istanbulu, uključujući podatke o Crnoj Gori i njenom jedinstvenom statusu. Ovi izvori jasno potvrđuju autonomiju, međunarodni ugled i poštovanje koje je država i njen narod uživao.
Uprkos ovim dokazima, kasniji narativi pokušali su da Crnu Goru i Crnogorce svode na „ogranke srpstva“. Kada nema arhiva &nbsp;stvaraju se legende. Kada nema dokaza &nbsp;&nbsp;proizvode se parole. Istorija se ne piše po potrebi, već po izvorima.
Ko god je spreman da čita, moraće da prihvati ono što arhivi pišu: Crna Gora nije bila Srbija, Crnogorci nijesu bili Srbi i nikada im to nije nametnuto. Sve ostalo je politika - ne istorija.

Arhivi koji ruše mitove: Crna Gora, Osmansko carstvo i istina koja se prećutkuje

Poslanica CIVIS-a Maja Vučelić reagovala je nakon što su iz DNP-a danas usvojili niz zaključaka kojima traže od Vlade podršku za izmjene Ustava u dijelu srpskog jezika, kao i podršku zakonu o dvojnom državljanstvu, normiranje trobojke kao državne zastave, promjenu lokacije kolektora...
Ona je podsjetila da je vladina platforma „Barometar 26“, usvojena bez ijednog glasa protiv, pa i uz podršku DNP-a.
- Barometar jasno obavezuje sve potpisnike da se fokusiraju na jedinstvo i EU integracije, uz izbjegavanje identitetskih i drugih polarizujućih pitanja. Današnji zahtjevi DNP-a, uz njihovo otvoreno priznanje da se ta platforma kosi sa njihovim programom, direktno obesmišljavaju „Barometar 26“ i otvaraju rizik političke krize već u prvim danima 2026. godine koja je presudna za evropsku budućnost države, napisala je Vučelić na mreži “X”
Kako je kazala, u trenutku kada EU pokazuje spremnost za proširenje, Crna Gora nema luksuz da gubi fokus.
-Evropske integracije, vladavina prava i stabilnost moraju ostati iznad partijskih ultimatuma i političkih performansa koji proizvode podjele i blokade. Crnoj Gori je potrebno jedinstvo svih koji se istinski bore za vitalne državne ciljeve, a prema onima koji blefiraju i svjesno usporavaju evropski put mora se na vrijeme jasno odrediti u skladu sa državnim interesima - poručuje poslanica.
Kako je kazala, "Vlada nije poligon za lične frustracije, a Crna Gora je veća od bilo čijih političkih igara."

Vučelić: DNP obesmišljava platformu "Barometar 26", Crnoj Gori treba jedinstvo a ne blokada

Predsjednica francuske skupštine Jael Braun Pive sastala se u četvrtak ispred zgrade parlamenta sa poljoprivrednicima koji protestuju u Parizu, koji su je glasno izviždali.
Oni su dobacivali "ostavka, ostavka", prenosi Figaro.
Oko 100 poljoprivrednika okupilo se rano u Parizu uprkos zabranama, protestujući protiv sporazuma o slobodnoj trgovini sa Merkosurom i tražeći administrativna pojednostavljenja.
Demonstranti su blokirali Trijumfalnu kapiju i Ajfelov toranj, a djelimično je zatvoren auto-put A13 u zapadnom dijelu prijestonice, saopštila je pariska policija, preniose Nezavisne novine.
Poljoprivrednici iz sindikata Ruralne koordinacije takođe su blokirali pristup skladištu nafte DPA u Basensu, u blizini Bordoa.
Na licu mjesta je prisutna policija, a vlasti su apelovale na vozače da izbjegavaju pogođena područja.

Francuski poljoprivrednici izviždali predsjednicu skupštine

Sada je i zvanično. Na božićnoj proslavi televizije Informer pjevao je osuđeni ubica. Da je Dragan Ašanin počinio ubistvo 1992. godine za N1 potvrdio je i Viši sud u Beogradu, navodeći da je zbog toga osuđen na 11 godina zatvora. Ali kako je moguće da se takav čovjek našao u društvu štićenih ličnosti - predsjednika države, predsjednice Skupštine i gotovo pola Vlade? Da li je sistem obezbeđenja zakazao ili je jedini dosije koji se računa – partijski?
Zar nijeste oduvijek željeli da znate kako izgleda privatna zabava gotovo cijele Vlade Srbije, skupa s predsjednicom Skupštine i predsjednikom države. Ko se napio, ko posvađao, šta su jeli i uz koje su se pjesme veselili?
Kako piše N1, do pojave televizije Informer na medijskom nebu Srbije, bilo je nezamislivo ovakve scene gledati uživo. U uređenoj zemlji, nezamislivo je i da se u društvu štićenih ličnosti, a prije svega predsjednika države, pojavi osuđeni ubica.
Jer čovjek koji se fotografisao s predsjednikom Aleksandrom Vučićem, koji se više puta našao u zagrljaju ministra Darka Glišića, koji je predsjednici Skupštine pjevao na uvce i koji je dijelio mikrofon s ministrom policije Ivicom Dačićem - e taj čovek izvršio je ubistvo 1992.
Dragan Ašanin, umjetničkog imena Aške, tada harmonikaš, oktobra '92. u Novom Beogradu ubio je svoju bivšu partnerku, tada 18-godišnjakinju u koju je iz pištolja pucao pred njenim maloljetnim bratom.
Tu informaciju prvi je objavio Nemanja Šarović, za N1 to je potvrdio i Viši sud u Beogradu.
„Presudom Okružnog suda u Beogradu od 26.05.1993. koja je preinačena odlukom Vrhovnog suda Srbije od 19.05.1994. okrivljeni Dragan Ašanin oglašen je krivim zbog izvršenja krivičnog djela ubistvo, pa je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 11 godina u koju mu je uračunato vrijeme provedeno u pritvoru“, stoji u odgovoru Suda.
„Samo da objasnim, ja to nisam znao! Istina je da je gospodin Ašanin 1992. godine počinio to ubistvo koje je u presudi okarakterisano kao ubistvo bez predumišljaja. Ja da sam znao, ili da je bilo ko iz Informera znao, na našoj Božićnoj proslavi gospodin Ašanin ne bi pjevao, ali ne zato što to nije po zakonu jer je, pošto je odslužio zatvorsku kaznu, po zakonu on slobodan čovjek. Ja ga ne bi pozvao da pjeva da sam to znao iz moralnih razloga“, rekao je Dragan J. Vučićević, glavni urednik TV Informera.
Glavni urednik Informera nije morao da zna, ali je morala služba obezbjeđenja predsjednika države.
„Ko bi tamo mogao da bude, sa kojom namjerom, zašto - pojednostavljeno, to je zanat kojim se ti ljudi bave i bezbjednjaci moraju da saznaju ko su ta lica koja bi mogla neposredno da ugroze štićeno lice ili da ga kompromituju svojim prisustvom“, kaže Aleksandar Radić, vojni analitičar.
Kako je onda pripadnicima Vučićevog obezbjeđenja promakao ni manje ni više nego - osuđeni ubica?
„Mislim da službi bezbjednosti nije promakao osuđeni ubica, ne mogu vjerovati da nisu znali ko je i šta je tamo, nego je jednostavno sistem vrednosti promijenjen. Društvo je podijeljeno na vas i nas. Postoje dvije grupe ljudi, oni koji vole predsjednika Republike i to su dobri ljudi, nezavisno od toga da li su ležali zbog ubistva 18-godišnjakinje u zatvoru ili za silovanje muškaraca - jednostavno oni su politički podobni“, kaže Radić.
U kratkom telefonskom razgovoru za N1, bivši predsjednik Srbije Boris Tadić kaže da je napravljen strašan propust, pa konstatuje - da smo mi normalna zemlja, ovdje bi morala biti pokrenuta istraga.

Srbija: Osuđeni ubica pjeva državnom vrhu - propust službe ili su sada takvi ljudi politički podobni

Hrvatski predsjednik Zoran Milanović večeras je odgovarao na pitanja medija uoči svečane akademije "Veče međimurskog identiteta", a jedna od onih zanimljivih odnosila se na američke pretenzije na Grenland.
- To je danska teritorija, ne možete nego biti na strani Danske. Stvari su potpuno jasne... Možda tu priču s Grenlandom treba demistifikovati - kazao je Milanović novinarima.
U nastavku je ocijenio da "Grenland za američku sigurnost ne predstavlja ništa, a ako jednog dana bude nešto predstavljao, tada više neće biti ni Evrope ni Amerike jer to znači da će se arktički led do te mjere otopiti da će Amerika, ako opstane, imati glavni grad u Denveru, a ne Vašingtonu".
- Postoje, samo ne znam jesu li u američkoj administraciji to još vidjeli na karti, Svalbardska ostrva. Ona pripadaju u principu Norveškoj. Ona su malo istočnije od Grenlanda i tamo završava golfska struja i more nije zaleđeno. To je interesantno. Evo, dao sam im temu za razmišljanje. Možda su vidjeli na karti da postoje i ta ostrva. Grenland je beskoristan - tvrdi Milanović.
Dodao je da "nije na njemu da se miješa u poteze Trumpa" i kazao da u hrvatskom interesu nije da kaže baš sve što misli o tom njegovom potezu.
- Ovo je dokaz da međunarodno pravo ne postoji ni kao fikcija - zaključio je Milanović prenosi Index.hr.&nbsp;