Za Portal Analitiku piše Jelena Šušanj
Bila jednom jedna trobojka... Tradicionalan početak jedne moderne bajke. Tipičan narativ koji nam politički lideri srpskoga nacionalnoga korpusa pokušavaju evo kroz čitav dosadašnji tok 21. vijeka predstaviti kao puku istinu. I za to nam, naravno, nude tone budalaština u formi naučno dokazanih metafora.
U posljednjem bajkovitom naletu žabljački NSD u stilu slijepoga narodnoga pjesnika-pjevača pokazuje nam zašto trobojka treba visiti svuđe đe je i državna zastava.
A opravdanja su im takva da bi im moja prababa rekla: zla vezilja dug konac ispreda. Pa su se tako i oni nemalo zapetljali u svoje duge niti – u jednome trenu Srbi su većinski narod, pa imaju pravo da im se zastava vije, pa su nakon 20 godina „vratili trobojku tamo gdje oduvijek pripada“ (što ima logike samo onima što im je „oduvijek“ mlađe no Google), da bi na kraju objasnili da ta zastava „nije bila vezana za jednu ideologiju ili etničku grupu“.
No, kao što i priliči političkim liderima velikosrpskoga projekta – ono što možda nekad nije bilo vezano za jednu ideologiju ili etničku grupu oni su na samome početku svojega obrazloženja čvrsto i neraskidivo vezali upravo za to. Oružje: aproprijacija. Cilj: okupacija.
Ruho koje oblače da prikriju golotinju svoje ideologije klasičan je primjer političke i diskurzivne manipulacije: uzmeš politički izbor (jer pitanje zastave jeste pitanje izbora), pa ga predstaviš kao prirodnu činjenicu („dio crnogorskoga genetskog koda“) i naravno zaključiš da je nametanje „istorijske“ zastave za čiju upotrebu u Crnoj Gori nema pouzdanih istorijskih izvora svim (zasad samo lokalnim) institucijama neminovnost, neizbježnost.
A biologija je jasna – sve suprotno prirodnome poretku predstavlja protivprirodni akt, ponekad i protivprirodni blud. Time ujedno impliciraš i da onaj ko se ne poistovjećuje s „genetskim kodom“ ima genetsku grešku. A tu biologizaciju politike dobro smo ośetili krajem prošloga vijeka. Danas se to čišćenje genetskih grešaka na nivou institucija zove veting, a sprovode ga upravo oni koji su dali vjetar u leđa ovoj lokalnoj odluci, koja ozbiljno narušava temelje građanske države i samoga Ustava, koji je kreiran s ciljem da ih štiti.
Sa Žabljaka su, vele u saopštenju, „često kretale dobre, inicijalne odluke koje su kasnije bile prihvaćene i na državnome nivou“, a meni eto prvo pada na pamet tzv. Žabljački ustav, onaj ustav što ga je 1992. godine donijelo krnje Savezno vijeće Skupštine SFRJ, države koja već nije postojala.
Bio je s pravnoga aspekta to logičan potez taman koliko je i danas s biološkoga aspekta logično predstavljanje trobojke kao „dijela crnogorskoga genetskoga koda“. Zanimljivi su ti mikroskopi u velikome srpskome svijetu, što u krvnim zrncima nalaze trobojku. Pa kad povežemo teritoriju (lokalnu i državnu) kao osnovnu političku kategoriju sa krvnim zrncima obojenom zastavom, jasno je da je kompletno obrazloženje ovakvih poteza – i ovo žabljačko i ono skupštinsko Mandićevo i ono kontinuirano Kneževićevo – manifest ideologije krvi i tla.
Ali ako već, opasnim metaforama, zadiru u polje genetike, evo jedne zaista naučne činjenice: s bonobo majmunima ljudi dijele više od 98% genetskoga koda, pa možda u budućnosti sa Žabljaka krene inicijativa da se iznad svakoga ulaza u lokalnu instituciju metne banana. Gladne je lako zavaravati.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

1250x600

1084x550

thumbnail

Kolumne

Genetski kod trobojke

Za<a href="https://www.portalanalitika.me/clanak/treci-put-stranputica-koja-se-uvijek-zavrsi-isto"> Portal Analitiku</a> piše Danilo Marunović
„Treći put“ u crnogorskoj politici zvuči zavodljivo. Umjereno. Razumno. Pomirljivo. U teoriji – progresivan koncept koji obećava izlazak iz rovova, prevazilaženje podjela i novu političku kulturu. Ideja koja se, ciklično, vraća na naše političko nebo kad god se javnost umori od sukoba i poželi „nešto drugačije“.
Ali u crnogorskom iskustvu, taj „treći put“ gotovo po pravilu završava kao – stranputica. Prečesto je bio politički most koji je vodio samo u jednom smjeru. Prečesto je služio kao mehanizam relativizacije temeljnih državnih pitanja. I prečesto je, pod plaštom modernosti i pragmatizma, završavao kao kompromis na račun crnogorske državnosti.
Sjetimo se redom.
Pokret za promjene – inicijalno zamišljen kao reformska, građanska alternativa – završio je na periferiji Demokratskog fronta. Potom iz njega isključen i politički iščezao. Pozitivna Crna Gora – projekat nade i „novog lica“ politike – nestala je tiho, bez političkog traga. URA je, nakon što je odigrala presudnu ulogu u "padu" Crne Gore i „odslužila“ svoje pod plaštom crnih mantija, ostala politički istrošena i danas gleda u liniju cenzusa odozdo.
A PES? Danas se nalazi u raljama političke realnosti u kojoj im partner, a ujedno i politički dželat, precizno i strpljivo „kljuca“ procente. Andrija Mandić im je istovremeno i oslonac i prijetnja – saveznik koji zna da politička matematika nikad nije neutralna.
Obrazac je jasan. „Treći put“ u crnogorskoj praksi nikada nije ostao neutralan prostor između dvije Crne Gore. Jer u Crnoj Gori – istorijski, identitetski i državno – nikada nijesu postojale dvije simetrične strane. Postoji samo jedna legitimna strana: ona koja bez ostatka i bez kalkulacije stoji uz crnogorsku državnost, suverenitet i emancipaciju drustva.
Sve ostalo je pokušaj balansiranja na ivici. A balansiranje na ivici, u politici, najčešće završi padom.
Danas gledamo i najveću opozicionu partiju kako opasno korača tim rubom. U susret izborima, partije često podlegnu iskušenju da mogu „čupnuti“ po koji procenat s obje strane. Da mogu biti i tvrdi i meki, i jasni i dvosmisleni, i principijelni i pragmatični – sve u isto vrijeme.
Ali takva matematika rijetko funkcioniše u društvima gdje su temeljna pitanja još otvorena.
Crna Gora nije uređena, samopouzdana i do kraja emancipovana država. Ona je i dalje prostor borbe oko identiteta, istorije, crkve, jezika i geopolitičkog pravca. U takvom ambijentu „treći put“ ne postaje most – već razvodnjava jasnu liniju odbrane.
Zato je danas, više nego ikad, potrebno reći jasno: za Crnogorce nema trećeg puta.
Postoji samo jedan – PRAVI PUT.
„Treći put“ u crnogorskoj praksi nikada nije ostao neutralan prostor između dvije Crne Gore
Tim putem su išle sve velike tekovine crnogorske moderne istorije. Reformske snage koje su raskidale sa starim obrascima. Antiratni pokret koji je čuvao obraz u najmračnijim godinama. Energija Liberala koja je artikulisala ideju suverene Crne Gore. I istorijska eksplozija referenduma – kada je većina, bez kalkulacija i bez „između“, rekla jasno: hoćemo svoju državu!
Pravi put je put crnogorske emancipacije. Put na kojem se ne trguje temeljnim vrijednostima zarad kratkoročnog rejtinga. Put na kojem nema koketiranja sa onima koji državu vide kao prolaznu stanicu ili privremeni projekat.
Svaki put kada smo ulazili u egzibicionizam „trećih puteva“, emancipacija je zastajala. Svaki put kada smo pokušali biti i ovo i ono, završili smo kao – ni jedno ni drugo. I zato smo danas društvo koje još uvijek vodi iste bitke, koje još nije do kraja institucionalno, kulturno i identitetski zaokruženo.
Vrijeme je da budemo iskreni prema sebi. Ne postoji „između“ kada je u pitanju lojalnost državi. Ne postoji „i-ovamo-i-onamo“ kada su u pitanju temeljne vrijednosti.
Postoji samo jedan ispravan put. Pravi put!

Treći put – stranputica koja se uvijek završi isto

11.02.
17:31h
Ne znam u kojem mjesecu 2023. godine je formirana koalicija "Hrabro se broji".
Znam da je na listi bio Momooo, po struci, kako pisaše mu pored imena na listi - magistar pravnoekonomskih nauka (šta god to značilo i gdje god se za to uči), a šesti, B. Bogdanović, koji je, jelte, dipl. pravnik, kako mu i pristaje. Da bude.
Naravno, na jedanaestom mjestu bio je Filip Adžić, turizmolog. Pa je i njemu s toga pristajalo da bude šef policije i vojske, jer struka mu ga daje.
I bi koalicija.
Formirana nakon višemjesečnog pomijetanja Demokrata u sred zime po ulicama širom Crne Gore, kojom prigodom su do te mjere pljuvali po Dritanu, da im zbog toga možda i nije bilo hladno.
Uostalom, ako to eliminiše hladnoću, a s obzirom na njihov narativ, njima nikad nije zima.
Poslije njihove šetnje, znate šta se dogodilo.
Danas se ponovo dohvatiše i ne sluti mi na dobro. A izbori će još malo.
Opet će Aleksa i Dritan.
Vidjeli ste danas kako komšija odmah dozna da snimak Medenice možda nije lažan. Kao što su Demokrate odmah saznale - da jeste.
Iako je ostavio 50% da jeste.
On sve zna.
Tako je znao onomad da je sudija Ivanović Radomir, nakon što nije odredio pritvor Budu Krstoviću i njegovoj ćerki - sudija mafije.
Toliko je na presu bio bučan i ubjedljiv, toliko glasan prema Ivanoviću, mom bratu od ujaka, da je cijela porodica mislila toga dana, da će on u pritvor umjesto njih.
Deset minuta je ponavljao da je Radomir sudija mafije. Kao što sam ja advokat mafije. To nam je nasledno. Ima nas više u porodici. I onda SDT izjavi žalbu na Ivanovićevu odluku, Dritan čeka ishod po žalbi.
Da ne bi pomislili i za njih da su mafijaši, sudije vanraspravnog vijeća Višeg suda odrede pritvor Krstovićima.
Zvuči poznato, a?
Ostalo znate. A možda i ne znate.
Da je komšo, poslije pravnosnažno oslobađajuće odluke, mrtav hladan izjavio, da, da, da ne trepne : kada sam ja pomenuo Krstoviće?
Slutim iste rečenice i za neke druge u budućnosti.
P.S: Kada si na vlasti možeš sprovoditi politiku, ali ne razmišljaš dovoljno i pravilno. U opoziciji imaš svo vrijeme svijeta, ali se od toga ništa praktično ne može realizovati. Tako nas zapade. Imamo vladajuću politiku sa mnogo vremena i bez mnogo znanja i Dritanovu pamet u opoziciji, bez upotrebe. Bez svrhe.
S tim što se to kod njega ne mijenja ni kad je vlast.
Bio.

Zoran Piperović

Hrabro se broji

Za <a href="https://www.antenam.net/clanak/gradonacelnik-zabljaka-je-u-zabludi">Antenu M</a> piše: Boban Batrićević
Predśednik opštine Žabljak, za kojega da se nije poigrao sa zastavama, niko ne bi znao, žestoko se sapleo o istinu kad je kazao da je trobojka koju je istakao pored džavne na zgradi opštine Žabljak - stara crnogorska zastava.&nbsp;
Zastava koju je g. Žugić stavio na direk nastala je 1997. godine i bila je zastava SNP-a. Poslije ju je Amfilohije prekrstio u "staru crnogorsku trobojku", a isto je uradio i g. Šahta, bivši komunista i bivši gradonačelnik Cetinja u jednoj svojoj papazjaniji o crnogorskim zastavama, štampanoj pred referendum 2006. Ta je zastava zapravo bila simbol tzv. litija.
Prava stara crnogorska trobojka koja je nakratko bila u upotrebi nalazi se sačuvana na ulazu u muzej kralja Nikole na Cetinju. Kad se uporede "stara crnogorska trobojka" sa žabljačke opštine i stara crnogorska trobojka iz muzeja kralja Nikole vidi se da se radi o dvije posve različite zastave. Tako da, pozivamo g. Žugića da prvom prilikom dođe u muzej i sam se uvjeri da su mu podmetnuli "staru crnogorsku trobojku". Isto važi i za svu gospodu koja drži da je ta zastava istorijska.

Predśednik opštine Žabljak je u zabludi

Javno isticanje simbola pripadnika manjinskih naroda i drugih manjinskih zajednica uređeno je Zakonom o izboru, upotrebi i javnom isticanju tih simbola. Ove simbole utvrđuju savjeti manjinskih naroda, a saglasnost na tu odluku daje Vlada Crne Gore. Prema članu 7 ovoga Zakona određeno je da se zastava nacionalne zajednice može isticati: na zgradama i u prostorijama u kojima su smješteni savjeti, udruženja i političke partije, prilikom političkih, naučnih, kulturno-umjetničkih i sportskih skupova u organizaciji savjeta, udruženja, političkih partija ili fizičkih lica i prilikom porodičnih proslava u organizaciji fizičkih lica. Prema članu 11 jedinice lokalne samouprave u kojima pripadnici manjinskog naroda ili druge manjinske nacionalne zajednice čine većinsko stanovništvo, prema rezultatima posljednjeg popisa, na zgradama organa lokalne samouprave i javnih ustanova čiji je osnivač opština, odnosno država, stalno se vije i zastava tog manjinskog naroda ili druge manjinske nacionalne zajednice. Članom 12 je propisano da se u jedinicama lokalne samouprave u kojima pripadnici manjinskog naroda ili druge manjinske nacionalne zajednice čine više od 5% stanovništva, prema rezultatima posljednjeg popisa, na dan nacionalnog praznika tog manjinskog naroda ili druge manjinske nacionalne zajednice, na zgradama organa lokalne samouprave, ističe zastava tog manjinskog naroda ili druge manjinske nacionalne zajednice. U članu 19 je navedeno da kad se nacionalni simboli upotrebljavaju, odnosno ističu uz državne simbole, državni simbol zauzima počasno mjesto. Prema članu 15 zastava se ne smije upotrebljavati kao znak političke stranke, privrednog društva, ustanove i drugog pravnog lica ili organizacije. Članom 10 je zabranjena upotreba nacionalnih simbola: na zgradama i u prostorijama Skupštine Crne Gore osim prostorija poslaničkih klubova, Predsjednika Crne Gore, Vlade Crne Gore, ministarstava i drugih organa uprave, Ustavnog suda Crne Gore, sudova, Državnog tužilaštva, Zaštitnika ljudskih prava i sloboda Crne Gore, Vojske Crne Gore, Univerziteta Crne Gore, Centralne banke Crne Gore i Državne revizorske institucije i prilikom međunarodnih susreta, političkih, naučnih, kulturno-umjetničkih, sportskih i drugih skupova u organizaciji državnih organa, kao i drugim skupovima na kojima se predstavlja Crna Gora.
Srpski nacionalni savjet u Crnoj Gori nikada nije utvrdio etalon zastave srpskog naroda u Crnoj Gori niti je za tu zastavu dobijena saglasnost Vlade, tako da je isticanje tzv. srpske trobojke na javnim ustanovama u Crnoj Gori protivzakonito. Ta trobojka je, u stvari, narodna zastava Republike Srbije i bosanskohercegovačkog entiteta Republika Srpska. Sve srpske trobojke koje su predstavnici srpskih partija kao javni funkcioneri istakli, od zgrada lokalnih samouprava do ministarstava i kabineta predsjednika Skupštine, su protivzakonito istaknute i podliježu kažnjavanju. Tako je članom 21 Zakona predviđeno da će se novčanom kaznom od 500 do 20.000 eura kazniti pravno lice ako, između ostalog, upotrijebi nacionalne simbole u prostorijama Skupštine Crne Gore, osim u prostorijama poslaničkih klubova. Za ovaj prekršaj je predviđena kazna od 30 do 2.000 eura za odgovorno lice u pravnom licu. Na osnovu ovoga je jasno da je bjelaško-četnički vojvoda Andrija Mandić protivzakonito istakao srpsku trobojku u kabinetu predsjednika Skupštine Crne Gore. Čak i da je srpska trobojka u skladu sa zakonom utvrđena kao zastava srpskog naroda u Crnoj Gori, Mandić ne bi imao pravo da je ističe u kabinetu predsjednika Skupštine Crne Gore, već samo u prostorijama poslaničkog kluba. Mandić dodatno krši zakon, jer je zabranjeno da se prilikom međunarodnih susreta predsjednika Skupštine ističe druga zastava, osim državne, a on strane delegacije prima u kabinetu uz istaknutu srpsku trobojku. Da je trobojka zakonito utvrđena kao nacionalni simbol Srba u Crnoj Gori, Mandićeva Stara bjelaško-četnička dikatatura (NSD) ne bi smjela da je koristi kao partijski simbol. Srpske trobojke su protivzakonito istaknute i na zgradama organa i javnih ustanova lokalnih samouprava u Beranama, Andrijevici, Pljevljima, Žabljaku i Zeti. Posljednji primjer tog nasilja je pravno ništavna odluka SO Žabljak da se istakne trobojka na zagradi lokalne samouprave. Čak i da su trobojke zakonito istaknute, ne bi mogle da se viju u ravni sa državnom zastavom jer, prema Zakonu, državna zastava mora da se vije na počasnome mjestu.
Srpske političke partije i Srpski nacionalni savjet nijesu htjeli da u skladu sa Zakonom trobojku izaberu za srpski nacionalni simbol u Crnoj Gori jer bi time priznali da su Srbi manjinski narod. Njihov cilj je da posrbljavanjem Crne Gore Srbi postanu dominantan narod i da srpsku trobojku nametnu za državnu zastavu. No, i pored ogromnih nasrtaja i negiranja crnogorskog identiteta, Crnogorci su većinski narod, Crna Gora je građanska država, a državna zastava je zaštićena Ustavom i za njenu promjenu je potrebno dvije trećine poslaničkih glasova u Skupštini i tri petine ukupnog broja birača na referendumu. S obzirom da Mandićeve đurišlije i ostali mrzitelji građanske Crne Gore i Crnogoraca trobojku ne žele da zakonito proglase za zastavu srpskog naroda u Crnoj Gori, što bi bilo legitimno, a ne mogu da je u skladu sa Ustavom proglase za državnu, onda su se odlučili za nasilje, što je u skladu s tiranskim karakterom njihove bjelaško-četničke ideologije. To je manji dio problema, jer oni ovo rade zato što im nadležna državna inspekcija to dozvoljava. Problem će se riješiti kada inspekcija kazni pravna i odgovorna lica u lokalnim samoupravama i državnim ogranima za nezakonito isticanje srpske trobojke i spriječi ponavljanje ovih prekršaja, a državno tužilaštvo počne da procesuira one koje nasrću na nezavisnost, suverenitet i teritorijalnu cjelovitost Crne Gore. Sve do tada će Mandić i družina protivzakonito i nekažnjeno isticati narodnu zastavu Republike Srbije i bosanskohercegovačkog entiteta Republika Srpska i pri tome ideološkom propagandom krivotvoriti istoriju da je to bila državna zastava Crne Gore.

Srpska trobojka na ustanovama Crne Gore je protivzakonita

Za <a href="https://www.antenam.net/clanak/opasne-besmislice-pes-a-demokrata-i-nsd-a-o-trobojci">Antenu M</a> piše: Stefan Todorović
Odbornici PES-a, Demokrata i NSD-a izglasali su u lokalnom parlamentu inicijativu za isticanje trobojke na zgradi lokalne samouprave i svih preduzeća koje je osnivač Skupština Opštine Žabljak. Uz izglasavanje inicijative, u medijima se pojavilo i saopštenje povodom opravdavanja takve odluke koje potpisuje Koalicija za budućnost Žabljaka. U saopštenju ističu da su ovim činom poslali poruku i vlastima na državnom nivou da nađu zajednički jezik oko identitetskih pitanja kao što je to uradila vlast na Žabljaku, iako vlast na Žabljaku nema takve ingerencije, iako je njihova odluka ništavna, iako nemaju pravo za tako nešto.
Da tako funkcioniše demokratija i vlast kako zamišljaju male đokice sa Žabljaka, onda bi svako ko ima "vlast" na određenom nivou i na određenoj teritoriji, bez obzira na ingerencije te vlasti, bez obzira na zakone i Ustav mogao da izglasa što god oće i da to proglasi važećim. Pa su tako na primjer lokalni odbornici sa Žabljaka mogli da izglasaju da se uz trobojku manjeg entiteta BiH (Republike Srpske, koju su juče izglasali), vijori na primjer i trobojka s četiri ocila, i trobojka s državnim grbom države Srbije, i ruska trobojka, i francuska trobojka, i hrvatska trobojka, i slovenačka trobojka, i slovačka trobojka i tako dalje i tome slično. Iliti, na primjer, da se na svakoj zgradi lokalne samouprave oslika mural Ratka Mladića, Slobodana Miloševića, Željka Ražnatovića Arkana, Baja Stanišića, Pavla Đurišića... I za navedene odluke, što ćemo viđeti u nastavku, mogli su navesti slične argumente koje su naveli i za izglasavanje trobojke manjeg entiteta iz BiH.
U saopštenju navode: "Po poslednjem popisu Srbi su većina u Žabljaku i imaju zagarantovano pravo da se njihov simbol trobojka vijori na svim institucijama", dalje navodeći - "Danas se u javnom prostoru Crne Gore nameće površna teza, a to je da je trobojka isključivo simbol jednog naroda ili čak se ide dotle da je ona "uvezeni" simbol. Takva interpretacija nije samo istorijski netačna, već je i nepravedna prema samoj crnogorskoj državi. Trobojka nije samo srpski simbol već je ona, prije svega, vjekovni simbol Crne Gore kao države". E sad, i sami priznaju da trobojka nije samo simbol srpskog naroda, ali nam, isto tako, poručuju da oni trobojku uvode kao simbol srpskog naroda i time jasno brišu svaku drugu simboliku trobojke, jer je ne uvode kao simbol nečega drugog, nego prvenstveno kao simbol jednoga naroda. To joj je funkcija, ona druge funkcije nema. Svaka druga simbolika te trobojke je nevažna i ona ne simbolizuje ono što je simbolizovala kroz istoriju. Pa su tako argumenti pozivanja na trobojke iz ranijih perioda, od kojih su neke bile i simbol crnogorske države, crnogorskoga naroda iliti jugoslovenske države i jugoslovenskoga naroda - ništavni, ne stoje. A još, kažu, da je uvode zato što su većina i pozivaju državni nivo da uradi istu stvar, samo nijesu razmišljali da Srbi nijesu većina u Crnoj Gori, tako da im i taj argument ne stoji. Naravno, i sami argument da su Srbi većina na Žabljaku ne daje im pravo da mijenjaju simbole iliti dopunjuju simbole države. Jedino, u slučaju da su Srbi manjinski narod u Crnoj Gori, pa da traže prava kao i svi drugi manjinski narodi u Crnoj Gori.
Nastavljajući opravdanje "uvođenja" trobojke s pozivanjem na crnogorsku državu i istoriju zaključuju: "Ona (trobojka) je kroz istoriju pokazala nevjerovatnu sposobnost da bude "odgovarajuća" svima. Braneći trobojku, mi ne branimo nečije tuđe interese. Mi branimo pravo Crne Gore na sopstvenu istoriju. Mi branimo sjećanje na Crnu Goru koja je bila dovoljno velika i snažna da u svoje boje utka i tradiciju i progres. Trobojka je dio crnogorskog genetskog koda. Ona nije prepreka modernoj državi, već njen najstariji svjedok. Vrijeme je da prestanemo da je se odričemo zbog dnevnopolitičkih prepucavanja i da je vratimo tamo gd‌je joj je mjesto, u sam vrh crnogorskog istorijskog i državnog ponosa."
Od zastave srpskoga naroda trobojka se pretvorila u crnogorski genetski kod i u ostala romantičarska naklapanja o istorijskoj Crnoj Gori i budućnosti Crne Gore. I poruka je jasna: trobojka kao simbol srpskog naroda, treba da postane simbol Crne Gore. Ne kao simbol državnog trajanja Crne Gore, kako to pokušavaju navesti u saopštenju, jer je prvenstveno uvode kao simbol jednog naroda - srpskoga naroda. I, kako onda, Crna Gora može da bude građanska država, ako uz postojeću zastavu koja je simbol svih njenih građana treba da uvede i zastavu koja je simbol jednog naroda. Zašto i drugi narodi ne bi imali pravo da uvedu svoje simbole da im stoje uz državnu zastavu i na državnom nivou. Time bi se onda polako pretvorili u državu naroda što je i cilj velikosrpske politike u Crnoj Gori.
Zašto Srbima u Crnoj Gori, ako se već pozivaju na istorijsko trajanje crnogorske države, smeta zvanična zastava Crne Gore. Trenutna heraldika crnogorske države je duži i veći simbol crnogorskoga trajanja od simbolike i trajanja trobojke. Ako im je već tradicija crnogorske države i njeno trajanje na pameti, onda su opet posegnuli za pogrešnim argumentom, odnosno simbolom iz istorije. Trenutna crnogorska zastava starija je i ima veću tradiciju u Crnoj Gori od trobojke. I njena simbolika prati simboliku nezavisne crnogorske države kroz istoriju i simboliku naroda koji je stvarao tu državu, zvali ga oni srpskim ili crnogorskim. Ako ga smatraju srpskim, onda je današnja crnogorska zastava - zastava i srpskog naroda u Crnoj Gori, kako kroz istoriju tako i danas. Te je onda suvišno uvoditi još jednu zastavu srpskoga naroda.
Crna Gora je po Ustavu građanska država, i zastava uvedena tim Ustavom simbol je takve države, dok bi, uvođenjem trobojke, koja simboliše jedan narod - zbog čega je njeni zagovaratelji i uvode - Crna Gora morala da izmijeni i svoje ustavno uređenje - da postane država naroda, što je u suprotnosti s modernom državom svih njenih građana. Tako da ni taj argument odbornika sa Žabljaka ne stoji.
Imajući u vidu navedeno, i za bilo kakvu drugu odluku, odbornici PES-a, Demokrata i NSD-a sa Žabljaka mogli posegnuti za argumentima za kojima su posegnuli u slučaju uvođenja trobojke. Jer njihovi argumenti ne stoje ni kad je u pitanju crnogorska prošlost ni kad je u pitanju moderna i evropska budućnost Crne Gore. Oni su besmislica.
Međutim, ono što nije besmislica, već opasnost, jeste ovaj potez odbornika sa Žabljaka koji se nadovezuje na djelovanje DNP-a oko Botuna i njihovih identitetskih zahtjeva. U pitanju je hibridni rat protiv evropskog puta Crne Gore i njenog suvereniteta. Vidimo da kontrolu nad lokalnim Pesovcima sa Žabljaka nema nominalni i navodno evropski PES sa državnog nivoa. Ovaj potez direktno podriva njihov famozni Barometar i moratorijum na identitetske teme. A možda je i sva priča o evropskom PES-u iluzija te i oni zajedno s NSD-om i Demokratama igraju igru gradeći prema evropskim saveznicima Potemkinova sela dok iznutra zajedno rade na razaranju crnogorskog građanskog bića, na bosnizaciji, etnofederalizaciji i federalizaciji Crne Gore. Svakako, slijedi odlučujući period za Crnu Goru - da li će imati snage za još jednu istorijsku pobjedu u rangu obnove nezavisnosti ili će ulazak u Evropsku uniju biti ispuštena šansa koja će neminovno voditi gubitku države.

Opasne besmislice PES-a, Demokrata i NSD-a o trobojci

Za <a href="https://www.antenam.net/clanak/ne-pozivajte-se-na-ljuba-dok-koalirate-s-cetnicima">Antenu M </a>piše: Nevena Kovačević
U crnogorskoj političkoj praksi, sve su prisutnije takozvane politički podvojene ličnosti. Malo bi na jednu, malo na drugu stranu, zavisno od procjene đe ima više materijala za političko profiterstvo. Zbog toga su u žargonu označeni kao - preletači.
Daleko od toga da je riječ o novouspostavljenom obrascu, već o partijskim vojnicima, koji decenijama opstaju na političkoj sceni, koristeći upravo opisanu matricu.
Ipak, postoji jedna razlika, koju bi bilo opasno zanemariti.
Naime, nijesu to više politički marginalci, kakav je ranije najčešće bio slučaj. Sada su to donosioci odluka, koji pokrivaju i najvažnije pozicije moći. I to jeste svojevrstan fenomen, još jedan od pogodnih za politikološku studiju slučaja. A mora se priznati da je PES rekorder u broju oglednih primjera, koji će jednoga dana zasigurno biti predmet ozbiljnih politikoloških analiza.&nbsp;
U tom se kontekstu, prethodnih dana, istakao gradonačelnik Podgorice, Saša Mujović. Doduše, nije mu prvi put, ali aktuelno skakanje s jedne na drugu televiziju, vrlo je politički neumjesno. Pa čak i degutantno, do nivoa da suviše liči na beogradskog vožda, kojega je, u žaru borbe za opstanak na funkciji prozvao, što bi se reklo, za sve pare. I zaista – ima tu nečeg pohvalnog – Mujović je rekao istinu. Samo je pitanje - kako te spoljne i destruktivne elemente nije ranije uočio? Ili jeste, ali je preovladala procjena da je politički pametnije zaćutati, dok, žargonski rečeno, voda nije došla do poda, a sudbina Mujovićevog gradonačelnikovanja dovedena u pitanje. Sklonija sam da vjerujem u drugu tezu.
Na polemiku s članovima DNP-a ne bih trošila dragocjene redove. Samo – možda bi valjalo pitati gradonačelnika, ako je izveo zaključke koje je ranije prespavao – da iznutra i spolja postoje antidržavni elementi, zašto ih ne eliminiše iz sopstvenog dvorišta. Za to bi makar trebalo da ima ovlašćenja, umjesto čekanja da se oni dobrovoljno odreknu ili Milana Kneževića, ili direktorskih fotelja. Makar svi mi koji smo tvrdili da je Mandićev i Kneževićev sukob predstava za javnost, strateški osmišljena u istoj kuhinji, za potrebe pridobijanja različitih grupacija biračkog tijela, uvjereni smo da su Mujovićeva očekivanja iluzorna.
Nego, skrenula bih gradonačelniku, dobronamjerno, pažnju na apsurdnost jedne teze koja je trebalo da zvuči slobodarski, pretpostavljam, ali je efekat potpuno suprotan. Ljubo Čupić, jednostavno, ne pripada jednačini koju čine četnici i desni populisti. Jer je Ljubo, da Vas podsjetim, univerzitetski profesore, netrepnuvši, s osmijehom čija je slika obišla svijet, dao život za slobodu. Jer je Ljubo živio antifašizam. Razlazom s Kneževićem i Dajkovićem, Vaša koalicija s četnicima nije okončana. Naprotiv. Podsjetiću da je Nova srpska demokratija predvodnik u veličanju Ljubovih dželata. Jer je Marko, ponosni nosilac šubare, Kovačević uriniranje po Ljubovom spomeniku proglašavao prirodnom ljudskom potrebom. A Vama, gradonačelniče, do juče nije smetala Dajkovićeva odbrana odbjeglog Đurišićevog spomenika u Gornjem Zaostru, niti njegovi skaredni nastupi na Vučićevim televizijama! No je tek Botun prelio čašu? Vi, kojima je Milivoje Brković Brdža, vozač B kategorije i danas prihvatljiv, nemate pravo da izigravate moralnu vertikalu, ponajmanje, dovodeći Ljuba Čupića u vezu s pročetničkom vlašću. Manite se toga posla, gradonačelniče. Ljubovi civilizacijski ideali za političke i crkvene marionete su misaona imenica. A kad se već toliko upinjete da nam pojasnite, ono što je opšte poznato – ko radi protiv državnih interesa, ne zaboravite da ste vjernost tim destruktivnim faktorima dokazivali potapajući se za popovski krst i braneći dvadesetogodišnju "tradiciju" Crkve Srbije. Ljubo Čupić zavrijedio je status narodnog heroja jer se borio i protiv okupatora i protiv domaćih kolaboracionista. A gradonačelnik Mujović danas glumi branitelja Podgorice i Crne Gore, u pokušaju da spasi PES i sebe lično od političkog potonuća, koje im je neočetnička skupina već priredila. Neće mu to pomoći da spere odgovornost za kolaboraciju sa onima koji slave ideologiju ubica Ljuba Čupića. Istražite istoriju, profesore, pa pronađite ilustrativnije likove za komparacije u svojim budućim TV performansima.
Ljubovo ime i prezime nije nekakva metafora za politikantske govore. Ljubo Čupić je, prerano, ali herojski i časno ostavio najslavniji istorijski trag, ispisan zlatnim slovima. Na tim slavnim stranicama, gradonačelniče, imena koalicione četničko-populističke bulumente, s kojom Ljuba sramotno povezujete, neće se naći. Za vašu ekipu rezervisane su neke druge stranice, ali, otom, potom.

Ne pozivajte se na Ljuba dok koalirate s četnicima

U Srbiji su i ove godine desničari obeležili dan kada je Milan Nedić učio da leti. Predsednik kolaboracionističke vlade Srbije pod nemačkom okupacijom izvršio je samoubistvo 4. februara 1946. godine, skokom kroz prozor istražnog zatvora u Beogradu, gde je od početka te godine čekao suđenje.
I ove godine su pred desničare stali srbijanski antifašisti. Između njih je stala policija. Većina građana Beograda, međutim, kao i većina stanovnika Srbije, i dalje se nalazi u dugotrajnom zimskom snu koji im pomaže da prespavaju – ili se tek reda radi malo oglase na društvenim mrežama – sve ono ružno šta im se dešava, verujući da o tome može da „misli sutra“, baš kao Skarlet O’Hara u „Prohujalo s vihorom“.
Doduše, s obzirom da sve ružno šta se dešava Srbiji, ljudima koji u njoj žive, ali i državama u kojima Srbija ima jak uticaj, traje već 38 godina, to „sutra“ kada je trebalo misliti je odavno došlo i prošlo. Trenutne političke prilike u Srbiji i u vezi s njom sada više liče na „prohujalo s vihorom“.
Odavno osakaćena za osnovno moralno razlikovanje dobra i zla, glasna nacionalistička, desničarska i ironijom sudbine i teškog neznanja – rusofilska – grupacija, ne prestaje sa slavljenjem čoveka o čijem su „radu“ tokom okupacije najbolje dokaze ostavili njegovi šefovi, pedantni Nemci. Skoro patološka potreba za glorifikacijom kolaboranta čija je krivica belodana, nije ustuknula ni pred činjenicama da je bio simpatizer Trećeg rajha i Hitlera, da ga je kraljevska vlada optužila da je odgovoran za raspad fronta u Aprilskom ratu, da je kroz logore u Srbiji prošlo mnogo više Srba nego Jevreja i Roma – a od ovih potonjih je Srbija bila temeljno očišćena već sredinom 1942. i većinom su poslati ili odmah u smrt ili u logore po Nemačkoj. Čak i „zasluga“ kojom ga kite – da je spasavao Srbe iz NDH – nije tačna: iseljavanje su organizovali Nemci, jer su zbog monstruoznih ustaških zločina Srbi masovno odlazili u partizane.
Uglavnom, osim uličnih desničara i neonacista, kao i grupica srbijanskih „istoričara“, koji toliko slobodno fabrikuju istoriju Srbije, da naspram njihovih - Tolkinova dela izgledaju naivno, Nedića glorifikuju i neki intelektualci desne orijentacije. Među njima čak i oni koji nezvanično figuriraju kao visokorangirani na budućoj studentskoj izbornoj listi (koju bi činile nestranačke ličnosti i stručnjaci u različitim oblastima), iako još nema ni izbora ni studentske liste.
Sve češće se stiče utisak da je jedini državni organ u Srbiji koji besprekorno radi – BIA. UDBA, Služba državne bezbednosti, ili jednostavno Služba, kako vam volja. Ali, ne radi ono šta bi čovek pomislio, po zakonskom opisu njenoga posla. Nema tu mnogo zaštite od spoljnih uticaja, sprečavanja delovanja stranih agentura (Beograd je danas kao Kazablanka nekada), saznavanja tajni koje bi pomogle boljem političkom ili bezbedonosnom postavljanju Srbije. Ne. Glavni posao je smišljanje psina, spletki i afera, prisluškivanje političkih protivnika, te proizvodnja kvaziistorijskih i para-verskih sadržaja, sve zgodno za držati narod u zabludama i lako njime menipulisati.
Teško je, naravno, bez dokaza (a tu je dokaze najteže naći) reći da se Služba umešala i u aktuelni studentski protest. Ali, i to je jedna od mogućnosti, sudeći po transformaciji protesta, što je vidljivo i prostim upoređivanjem zamaha, zanosa, energije i optimizma s početka 2025. i s početka ove godine. Pa i broja ljudi.
Dok je, u vreme prvih protesta, dominiralo građansko, čak levičarsko raspoloženje, sada primat odnosi nacionalno i desničarsko. Dok se u prvoj polovini 2025. slušalo „Vostani, Serbie“ i vila zastava po Sretenjskom ustavu, kao simbol nikad dosanjane buržoaske Srbije iz 1835, sada se najčešće slušaju zakukavanja o Kosovu, ističu religijski simboli i zastave Nedićeve Srbije, a skupovi se održavaju na verske praznike.
Najzad, kao svojevrsna „elita postvučićevske Srbije“, po sistemu spremljenog ražnja dok je zec još u šumi, promovišu se ljudi čiji se mnogi stavovi ne razlikuju bitnije od stavova Vučićeve organizacije, dok neki ulaze i u najgori istorijski revizionizam. Ako se setimo glavne motivacije u vreme smenjivanja Miloševića – da su za to potrebni svi, pa čak i oni koji su protiv Balkanskog kasapina samo zato što nije bio uspešan u svom genocidnom naumu - onda je sasvim jasno što građanska Srbija danas zazire od rešenja u kome su desničari, nacionalisti, rusofili i religiozni fanatici viđeni za nove vođe Srbije, a ljudi građanske i proevropske orijentacije za ukras.
Nekako se u toj skupini, kao „prvi među jednakima“, našao profesor Filološkog fakulteta Milo Lompar. Izbio je u prvi plan posle govora na vidovdanskom protestu, koji su studenti organizovali na beogradskoj Slaviji 28. juna. I kao da baš od tog skupa nije počelo vidljivo opadanje energije i entuzijazma, kao da se mnogi proevropski građani nisu distancirali upravo posle Lomparevog govora, čak i oni malobrojni mediji koji nisu pod Vučićevom kontrolom počeli su da daju značajan prostor čoveku koji je otvoreno za Nedića tvrdio da „nije bio kvisling“, da je želeo „spas srpskog naroda“, bio „samo kolaboracionista“, „tragična ličnost“, i „bez ideološke bliskosti s okupatorom“.
Lompar, inače, zastupa ideju „odbrane prava srpskog naroda“ u svim okolnim zemljama, kroz „srpski integralizam“. Učestvovao je i na promociji zbirke pesama osuđenog ratnog zločinca Radovana Karadžića (tom prilikom mu je i upućena čestitka za 80. rođendan, sa Lomparevim potpisom između ostalih), a bio je vatreni zagovornik rehabilitacije Dragoljuba Mihailovića. Osnovao je i udruženje „Srpski glas“, nazvano po udruženju Dragiše Vasića, ideologa četničkog pokreta.
Teško je reći da li su Lompar, nacionalisti, i desnica uopšte, konačno prevagnuli unutar prilično heterogenog studentskog pokreta. Ono šta je činjenica je da su levičarske organizacije, koje su defakto započele protest, vrlo brzo marginalizovane, njihovi članovi zatvarani i sudski gonjeni, a i sad se vodi proces protiv 12 ljudi od kojih se polovina već skoro godinu dana nalazi van zemlje. Nasuprot tome, danas se organizatori skupa slavljenja uspomene na Nedića – hvale da su podržavaoci studenata.
Svakako je interesantno to Lomparevo pozicioniranje, iako nikad nije primećen neki njegov angažman unutar studentskog pokreta. Nije stajao pred batinašima, nije se suprotstavljao kordonima, nije privođen, protiv njega nema krivičnih ili prekršajnih prijava. Za razliku od, recimo, profesora Radivoja Jovovića (verovatno politički pritvorenik sa najdužim stažom od obnove nezavisne Srbije 2006.), takođe zatvarane profesorke Marije Vasić, bivšeg dekana FDU Miloša Pavlovića, ili rektora BU Vladana Đokića – koji su, uprkos očiglednom ličnom žrtvovanju, te vrlo otvorenoj borbi za utvrđivanje istine povodom pada nadstrešnice, za oslobađanje uhapšenih studenata, za sprečavanje narušavanja autonomije Univerziteta... ostali u senci salonskog mislioca iz duboke, nacionalističke, pozadine.
Ima tu, sasvim jasno, i krivice druge strane, koja je olako pretpostavila da je nužan širok front svih građana u borbi poput ozbiljno korumpiranog i teško kriminalizovanog režima, a da će razdvajanje nužno doći posle izborne pobede. Ispostavilo se – reći ćemo: kao i obično – da desničari i nacionalisti uopšte ne gaje taj sentiment nužnog primirja zarad višeg cilja. A i zašto bi, najzad, kad i desnici i nacionalistima upravo odgovara društvo kakvo su stvorili novoradikali Aleksandra Vučića. Ne odgovara im što on nije dovoljno desno i odgovarajuće učinkovit.
Celu tu situaciju savršeno je opisao pisac i aktivista Dejan Atanacković:
„Verovatno će se, jednom, kao najveća greška građanske, sekularne i evropske Srbije, ispostaviti upravo to uporno gajenje iluzije da su nacionalisti mogući saveznici u borbi protiv nacionalizma. Verovatno će se, jednom, kao najveća zabluda građanske, sekularne i evropske Srbije izdvojiti baš ta zabluda da je suočavanje sa nacionalizmom i ratnom prošlošću devedesetih suočavanje s nečim što predstavlja prošlost, a ne najopipljiviju sadašnjost srpskog društva. Verovatno će, jednom, kao najveća samoobmana građanske, sekularne i evropske Srbije isplivati ona da je tolerisanjem nacionalizma, uopšte bilo moguće izboriti se za bilo kakvu promenu, pa i za sopstveno preživljavanje.
Verovatno je i da će se jednom, kao najveća strateška greška i naivno lukavstvo građanske, sekularne i evropske Srbije ispostaviti i ona pretpostavka da se nacionalizam, jednom pušten u redove borbe za drugačije društvo, može naknadno odbaciti, možda čak i obrlatiti, preveslati, izmanipulisati, tako da sutra ostane tek jedna marginalna pojava. Konačno, verovatno je da će se, ako se iko ovakvim ili sličnim iskazima uopšte bude bavio, jednom doći do zaključka da je građanska, sekularna i evropska Srbija naprosto oduvek imala ozbiljnih problema sa pamćenjem“.

Nebojša Vučinić

Nedić i ostali Lompari

&nbsp;Kada su vremena mučna, teška i puna izazova, obično se upotrebljava ona ironična, kažu kineska, kletva: ,,Dabogda živjeli u zanimljivim vremenima". &nbsp; E, da se u Crnoj Gori žive baš ta zanimljiva vremena, pokazalo se prošle sedmice. &nbsp; KOMŠIJSKA SOBA I ZAKON Prvo je direktor Uprave policije Lazar Šćepanović, pokazao, i to uživo u televizijskoj emisiji, besprizornost čovjeka koji je spreman, zarad fotelje u koju je zasio, ne samo da se javno glupira banalnim, bukvalističkim tumačenjem zakona, već i da zaprijeti svakome ko javno ukaže na policijsku odgovornost zbog bjekstva Miloša Medenice. &nbsp; A o pravnoj potkovanosti Šćepanović je sam svjedočio tezom da policija, koja je bila zadužena da nadzire Medenicu, ne bi mogla da interveniše – čak i u slučaju da ovaj odluči pobjegne?! &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20260209190220_2dfc5db4b1c1438a384dd3d4f9c438509a4beb845e8fffaa819b1e5a34f581d1.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20260209190220_2dfc5db4b1c1438a384dd3d4f9c438509a4beb845e8fffaa819b1e5a34f581d1" data-rendition-name="original" width="1000" height="666" loading="lazy" alt="SIMBOL URUŠENOG BEZBJEDNOSNOG SISTEMA: Miloš Medenica, original ili AI"> <figcaption>SIMBOL URUŠENOG BEZBJEDNOSNOG SISTEMA: Miloš Medenica, original ili AI(Photo: UGC )</figcaption> </figure>  Čemu onda služi nadzor, nije objasnio. Ali, kada je vidio podsmjeh sagovornika, Šćepanović je krenuo da udari sa ključnim adutom. ,,A što bi bilo, podvriskivao je Šćepanović u emisiji ,,Načisto”, ,,da je Medinica bio u komšijskoj sobi? Onda bi policija bila potpuno nemoćna – konstatovao je slavodobitno direktor Uprave policije. &nbsp; ,,Bože dragi”, tiho je promrmljao sudija Višeg suda Zoran Radović, očito šokiran Šćepanovićevim ,,što bi bilo kad bi bilo” pravnim razlozima. &nbsp; CRNOGORSKI INSPEKTOR KLUZO Stvarno, zamislite da je Medenica uskočio u komšijsku sobu – policija bi onda, kaže Šćepanović, bila bespomoćna?! &nbsp; Ovoga se ni famozni filmski inspektor Kluzo ne bi dosjetio. I džabe sudiji Radoviću pozivanje Boga u pomoć. Direktor policije ne želi da vidi svoju odgovornost, i zato - nakon 1. januara na Cetinju, kada je policija zatajila u drugom masovnom zločinu - nije osjetio ni zrno odgovorsnosti. Nije mu se obraz zacrvenio i nakon serije mafijaških ubistava u Podgorici, na Cetinju... &nbsp; I vidi se da je izabran na tu poziciju kao kadar Demokrata. I oni su imuni na osjećaj odgovornosti, koliko god ljudi da strada. To je ta primijenjena amoralnost postavgustovske većine: Aleksa Bečić, Boris Bogdanović i ostale Demokrate su onu devizu nacionalističkih srpskih stranaka - ,,Sve za srpstvo, srpstvo ni za što“, utilitarno promijenili. Pa sad važi deviza: ,,Sve za fotelju, fotelju ni za što“. &nbsp; OPERATIVCI BEZ OPERATIVNIH SPOSOBNOSTI I bilo je sasvim očekivano ukazanije i jednog drugog, važnog kadra Demokrata, ministra unutrašnjih poslova Danila Šaranovića. Koji je prije samo dva dana, došao je do senzacionalnog otkrića. &nbsp; Koje je, valjda danas, ako se sreo sa Milojkom Spajićem uživo – i zvanično objelodanio. ,,Policija raspolaže podacima o tome ko je pomogao Milošu Medenici da pobjegne”, &nbsp;obavijestio je javnost ministar unutrašnjih poslova. &nbsp; Dakle, punih deset dana od bjekstva Medenice, ministar Šaranović otkriva da su njegovi operativci saznali ko su bili jataci. Ali, javnost nikako da sazna: zašto tu osobu – ili više njih – &nbsp;policija onda nije uhapsila? Ili je, ipak, besmisleno to pitati funkcionera Demokrata? Šaranović je pravo otjelotvorenje one čuvene misli čuvenog Duška Radovića: sposobnost nesposobnih je u tome da - onesposobe sposobne. &nbsp; Pa onda, naravno, ni Šaranoviću, kao i Šćepanoviću, ne pada na pamet da preuzmu makar dio odgovornosti, ni da se uštinu za obraze. &nbsp; Ko zna, možda oni misle da je veliki uspjeh što sada imamo - samo dva bjegunca, pa bi još valjalo da ih premijer Spajić nagradi! &nbsp; SPECIJALNI PROGON SPECIJALNE TUŽITELJKE I moguće da je premijera Spajića u pokušaju nagrađivanja čelnika policije &nbsp;spriječila - bjekstvom, a potom i otvorenim pismom - bivša specijalna tužiteljka Lidija Mitrović. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20260209190228_5841436843b2338d861bb17d630fcf1641c81f724dda42f6aa47eb70b21e5a60.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20260209190228_5841436843b2338d861bb17d630fcf1641c81f724dda42f6aa47eb70b21e5a60" data-rendition-name="original" width="1000" height="666" loading="lazy" alt="KAD POLITIKA ZAVLADA PRAVOSUĐEM: Apelacioni sud Crne Gore "> <figcaption>KAD POLITIKA ZAVLADA PRAVOSUĐEM: Apelacioni sud Crne Gore(Photo: UGC )</figcaption> </figure>  Koja ne želi, kako kaže, nevina u zatvor i ne želi da bude zatvorska žrtva osvetničkog progona glavnog specijalnog tužioca Vladimira Novovića. &nbsp;&nbsp; U pismu javnosti Mitrović tvrdi da - nakon što je Vladimir Novović koji je prema njoj dva puta donosio obavezujuće uputstvo, da ne smije da tužilački goni ministraku Oliveru Injac zbog kršenja Ustava i zloupotrebe položaja, glavni specijalni tužilac je svojim vjernim tužiocima, naredio tužilački progon Lidije Mitrović - zato što nije obavezno gonila neke privrednike koji su, nakon tužilačkog naloga, ipak uplatili porez državi. &nbsp; &nbsp;Dvostruki aršini govore o ličnom i političkom angažmanu Vladimira Novovića. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20260209190232_d4ce7df3624c3005e7ea9d0ae2b724d768831c713e5ff02393a26ca5eff18453.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20260209190232_d4ce7df3624c3005e7ea9d0ae2b724d768831c713e5ff02393a26ca5eff18453" data-rendition-name="original" width="900" height="600" loading="lazy" alt="TEMELJNI PROGON: Vladimir Novović, glavni specijalni tužilac"> <figcaption>TEMELJNI PROGON: Vladimir Novović, glavni specijalni tužilac(Photo: UGC )</figcaption> </figure>  &nbsp;A onda je krenuo, tvrdi Mitrović, njen progon. U pismu tvrdi da je taj progon glavni tužilac Novović – preko veza sa sudijama – ozvaniio sudskom presudom, Jedno vijeće Apelacionog suda ukinuo presudu Višeg suda o sedam mjeseci zatvora, da bi promijenjeno Vijeće Apelacionog suda - u istom slučaju bez novih pravnih momenata - drugačije presudilo i učinilo kaznu zatvora pravosnažnom?! &nbsp; RASPAD SISTEMA VRIJEDNOSTI Pismo Lidije Mitrović je bilo i - ništa! Osim hitrog demantija samog Novovića, elita na vlasti u Crnoj Gori pognula je glavu i uporno ćuti na otvorene optužbe bivše specijalne tužiteljke. Nema ni najave neke istrage, da potvrdi ili opovrgne navode bivše specijalne tužiteljke... Naravno, teško je opravdati &nbsp;bjekstvo Lidije Mitrović. Nakon 25 godina rada u crnogorskom pravosuđu, morala je da se suoči i bori protiv pravosudne nepravde. &nbsp;&nbsp; Ali, jezivo ćutanje i mučno okretanje glave, odbijanje da se uoči mučna stvarnost i poražavajuća slika crnogoskog pravosuđa - ali i razrušenog sistema vrijednosti – pokazuje da se u društvu u kojem caruje partjski, grupni ili lični interes, do pravde se dolazi samo incidentno, samo slučajno. &nbsp; I ko zna, kao onoj kleveti s početka ove priče, ovo jesu zanimljiva vremena, ali ih je baš mučno živjeti. Ili, što bi se reklo: ko nas je kleo - nije dangubio. &nbsp;

Draško Đuranović

Život u zanimljivim vremenima

09.02.
&nbsp;14:34h﻿
Kršenje mjera nadzora treba da na adekvatan način da bude prepoznato u zakonskom okviru, zaključiše predstavnici Ministarstva pravde i policije.&nbsp;
Važi!
Što je nejasno u ovom ZKP po tom pitanju?&nbsp;
Ništa!
Prekrši se mjera zabrane napuštanja stana, uhapsi se to lice, dovede pred sudiju, sudija mu odredi pritvor zbog opasnosti od bjekstva. I sve završeno. Ukoliko taj sudija donese osuđujuću odluku protiv tog lica i odredi mu pritvor nakon izricanja presude, izmijeniće rješenje koje je donio zbog nepoštovanja mjere nadzora.&nbsp;
Sad zakon treba novom odredbom to da definiše. Navodno, sve to nije definisano ovim procesnim zakonom. Iako jeste. Ne mora da se naglasi ono što se podrazumijeva u poštovanju krivično-procesnog zakona.&nbsp;
P.S: Nema veće štete ako od učinjenog posla nema nikakve koristi - jer takva korist već postoji.

Važi!

Viši sud u Podgorici odbacio je prijedlog Specijalnog državnog tužilaštva da se biznismenu Ranku Uboviću produži pritvor. Vijeće Višeg suda kojim je predsjedavao sudija Zoran Radović, uz učešće sudija Nikole Vujanovića i Nikole Boričića tako je praktično ponovilo vlastito Rješenje kojim su 16. decembra prošle godine odbacili - kao nedozvoljen - prijedlog SDT o produženju pritvora Uboviću. &nbsp; KAKO PRODUŽITI UKINUTI PRITVOR? &nbsp; Sa dobrim razlogom; podgoričkom biznismenu je &nbsp;- jer mu je već bio ukinut pritvor početkom decembra! &nbsp; ,,Dana 05.12.2 170/25 od, rješenjem Kris.br.025. godine, sudija za istargu je, odlučujući o predlogu branioca okrivljenog Ubović Ranka, advokata Nikole Ivanović ukinuo pritvor Ranku Uboviću, koji pritvor je određen rješenjem Kris.br. 170/25 od 29.10.2025. godine, a produžen rješenjem Kvs.br 1035/25 od 26.11.2025.godine...” ističe se u obrazloženju Rješenja kojim se zahtjev SDT-a smatra – nedozvoljenim. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2026021220020_722d2b9b20be507375a9d6e7c543a57b7dc59347f0498e914949a6ef37ddc92c.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="2026021220020_722d2b9b20be507375a9d6e7c543a57b7dc59347f0498e914949a6ef37ddc92c" data-rendition-name="original" width="3000" height="2104" loading="lazy" alt="ODBACIVANJE I ZAHTJEVA SDT-A, ALI I ODLUKE APELACIONOG SUDA: Rješenje Višeg suda"> <figcaption>ODBACIVANJE I ZAHTJEVA SDT-A, ALI I ODLUKE APELACIONOG SUDA: Rješenje Višeg suda(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Za aktivnost Specijalnog državnog tužilaštva poslužile je čudna odluka Apalecionog suda kojom je ukinuto prvobitno Rješenje Višeg suda kojim je ukinut pritvor Uboviću. Pri tom, Apelacioni sud je odlučio da produži pritvor koji je u međuvremenu -ukinut?! Pravni zastupnik Ubovića, advokat Zoran Piperović, ističe da je Viši sud ovim rješenjem potvrdio upravo njegove stavove da se na pravosnažno rješenje ne može djelovati i da to govori o pravno nevaljanom postupanju Apelacionog suda. &nbsp; UZALUDNA UPOZORENJA ADVOKATA -Govorio sam duže od godinu i po, zato želim da ponovim: na već donešeno pravosnažno rješenje ne može se intervenisati! Ne može to da radi ni Apelacioni sud koji za to, u ovoj fazi postupka, nije ovlašćen po zakonu! Upravo se postupanjem Apelacionog suda ugrozila pravna sigurnost koju zakonodavac pruža u smislu da se pravosnažno rješenje koje je donijeto u određenoj pravnoj stvari na osnovu određenih činjenica ne može u nedogled preispitivati – ističe Piperović u razgovoru za ETV. &nbsp; Rješenje Višeg suda, ističe advokat Piperović, znači i svojevsrnu satisfakciju za njega i, prvenstveno, njegove klijente. &nbsp; -Zaista, ne postoji veća satisfakcija meni kao braniocu, prije svega je kao profesionalcu, kao čovjeku koji pledira samo za pravdu i ništa više. Ne postoji veća satisfakcija i mojim klijentima, ma o kome se radilo - Zoranu, Lazoviću, Acu Mijajloviću ili nekom drugom... Vijeće Apelacijenog suda je uvelo nešto što nikada u crnogorskom pravosuđu od 1945. godine nije postojalo. I ne samo što su uveli, nego što to svi vide i svi čute! Dakle, ovo je potvrda onoga što ja govorim godinu i po dana – naglašava Piperović. &nbsp; UPORNOST SDT-A U NEZAKONITOM POSTUPANJU &nbsp; Prema ocjeni advokata, frapantna je upornost Specijalnog državnog tužilaštva da biznismena Ranka Ubovića, mimo pravnog osnova i po svaku cijenu pokuša da vrati u pritvor. &nbsp; -Prosto je frapantna upornost s kojom SDT gleda da Ranka Ubovića vrati u pritvor. I to na način koji je nezabilježen u istoriji pravosuđa. Zašto to rade, ne uzlazim u motive, iako ih znam, ali vidim da tu oni ne računaju da postoji predmet – ako nema pritvora?! To je apsolutno pogrešno: kvalitet bilo kojeg tužilaštva mjeri se brojem pravosnažno osuđujućih krivičnih presuda; džaba pritvor od 50 godina ako neko bude oslobođen konačnom presudom – kaže advokat. &nbsp; Ocjenjuje i da u ovom slučaju određivanja pritvora se pokazuje da postupanje Apelacionog suda u slučaju pritvora nije pravno valjano. I javno pita - zašto traže pritvor kada to pravno nije moguće? &nbsp;&nbsp; -Postoje dva razloga. Prvi je zla namjera, a drugi je da sudije Apelacionog suda ne znaju osnove svog posla. Hajmo da pretpostavimo da sudije toga ranga to moraju da znaju - jer to je azbuka. Onda ostaje - zla namjera. Neke sudije se očito boje reakcije javnog mjenja. A to je onda tačka kada sudija prestaje da bude sudija! Jer sudija treba da sudi po onome što je u spisima, a ne po onome što kaže čaršija– zaključuje Piperović, napominjući da očekuje reakciju Udruženja sudija, da odgovore na brojna pitanja koja se otvaraju postupanjem ljudi iz pravosuđa. &nbsp; &nbsp;

PIPEROVIĆ: Frapantna je upornost SDT-a da nezakonito vrate Ubovića u pritvor, i to na način koji nije zabilježen u istoriji pravosuđa!

Bruno Retajo, bivši francuski ministar unutrašnjih poslova i lider republikanske stranke desnog centra Republikanci, kandidovaće se na predsjedničkim izborima 2027. godine, saopštili su izvori bliski njemu. 
Retajo je tako najnovija politička figura koja pokušava da se domogne funkcije nakon odlaska predsjednika Emanuela Makrona.
Konzervativni senator iz departmana Vandeja na zapadu Francuske, 65-godišnji Retajo bio je ministar unutrašnjih poslova od 2024. do 2025. godine - najprije u vladi bivšeg premijera Mišela Barnijea, a zatim u administraciji Fransoa Bajrua, podsjeća Rojters.
Ponovo je imenovan kada je aktuelni premijer Sebastjen Lekornu preuzeo dužnost prošlog oktobra, ali je ubrzo potom podnio ostavku, izrazivši ljutnju zbog drugih Lekornuovih kadrovskih rješenja u kabinetu.
Ta epizoda, koja je takođe navela Lekornua da podnese ostavku prije nego što ga je Makron ponovo imenovao, narušila je Retajoov politički položaj.
Ankete pokazuju da Retajo ima težak put do pobjede na predsjedničkim izborima, ali on predvodi stranku sa snažnim poslaničkim blokom, zbog čega će vjerovatno biti važan partner u pregovorima predsjedničkim rivalima - naročito krajnje desnom Nacionalnom okupljanju, koje predvodi Marin Le Pen - ukoliko Retajo ne uspije da uđe u drugi krug.
Retajo je tvrdi zagovornik oštre politike prema migracijama i veliki dio mandata u Ministarstvu unutrašnjih poslova posvetio je nastojanjima da poveća broj deportacija i pojača borbu protiv narkokriminala.
Ipak, mogao bi imati problem da se jasno razlikuje od krajnje desnog RN-a, koji predvode Le Pen i njen štićenik Žordan Bardela, a koji su u anketama snažno pozicionirani upravo zahvaljujući fokusu na ta pitanja.
Od odlaska iz vlade, Retajo je veoma kritičan prema izvršnoj vlasti, zamjerajući, između ostalog, ustupke koje je Lekornu napravio Socijalističkoj partiji kako bi usvojio budžet za 2026. godinu i izbjegao pad vlade.

Retajo će se kandidovati za predsjednika Francuske

U Briselu postoji sumnja da Aleksandar Vučić kupuje vrijeme i računa na to da će Evropa postajati sve nacionalističkija, piše ugledni Zidojče cajtung. Predsjednik navodno želi ka Zapadu, ali korača u pogrešnom pravcu — ocjenjuju oni.
— Ako je u posljednje vrijeme bilo nejasnoća: da, Srbija je i dalje na listi kandidata za članstvo u Evropskoj uniji. S obzirom na brutalno postupanje prema studentima koji protestuju, moglo se posumnjati u zvanično proevropski kurs vlade — piše Zidojče cajtung.
Novinar lista iz Minhena Tobijas Cik dodaje da ni stanje medijskih sloboda ne ukazuje baš na to da se u Beogradu želi ući u često pominjanu zajednicu vrijednosti, prenosi Dojče vele (DW).
— Najmanje 91 napad na novinare zabeležen je tokom 2025. godine, kako je utvrdilo jedno strukovno udruženje; počinioci po pravilu ostaju nekažnjeni. Antikorupcioni aktivisti, s druge strane, suočavaju se sa bujicom tužbi — navodi on.
Cik dalje navodi da predsjednik Srbije Aleksandar Vučić nije samo čovjek koji zna kako da učvrsti vlast u zemlji, već je i vrhunski komunikacioni profesionalac.
— O tome svjedoči već i njegova biografija: tokom rata na Kosovu krajem devedesetih bio je ministar informisanja u vladi tadašnjeg predsjednika i ratnog zločinca Slobodana Miloševića. Profesionalna komunikacija uvijek podrazumijeva i pravi tajming. Beograd je i tu nedavno izveo pravi majstorski potez — ocijenio je.
Autor podsjeća da je krajem januara nova radna grupa srpske vlade održala svoju prvu sjednicu i dodaje da je njena uloga da „koordinira, ubrza i unaprijedi“ mjere za „evropsku integraciju“ Srbije.
— Na čelu tima je ambasador Srbije pri EU u Briselu. U isto vrijeme, u Beogradu, Vučić je potpisao paket zakona koji bi, kako se navodi, trebalo da učine pravosuđe ‘boljim i efikasnijim’. Prema mišljenju kritičara, cilj je da se ograniči rad specijalnog tužilaštva za borbu protiv organizovanog kriminala. To tužilaštvo je nedavno pokrenulo više postupaka protiv državnih funkcionera i partijskih kadrova. Na osnovu njegovih istraga, blizak saradnik Vučića, bivši ministar spoljnih poslova, a sada ministar kulture Nikola Selaković, moraće da odgovara pred sudom zbog falsifikovanja dokumenata — prenosi nemačka štampa.
Minhenski list dalje piše da je Evropska komisija izrazila „zabrinutost“ i pozvala Srbiju na „hitnu reviziju“ reforme pravosuđa.
— Kako je upozorila komesarka za proširenje Marta Kos, riječ je o ‘ozbiljnom koraku unazad’ na putu Srbije ka EU: ‘To nije ono što želimo.’ I bliskost Beograda sa Rusijom smatra se ozbiljnom preprekom na putu ka Zapadu. U Briselu postoji sumnja da Vučić kupuje vrijeme i računa na to da će Evropa postajati sve nacionalističkija — piše Zidojče cajtung.
<h2>Šta, zapravo, EU želi od Srbije?</h2>
U tekstu se navodi i da Srbija nije uvijek dobijala sasvim jasne signale iz Brisela, Pariza ili Berlina.
— Setimo se vlada Angele Merkel i Olafa Šolca, tokom kojih je Vučić povremeno bio dočekivan gotovo raširenih ruku. Navodni garant stabilnosti na inače krizama sklonom Zapadnom Balkanu, a uz to i neko ko raspolaže značajnim rezervama litijuma potrebnog našoj automobilskoj industriji — ko bi takvog partnera želio da odbije preterano kritičnim tonovima?
Autor teksta Tobijas Cik ocjenjuje da EU, u međuvremenu, nastupa zahtjevnije prema svom kandidatu za članstvo, ali i dodaje da srpska vlada zna kako da svoju komunikaciju tome prilagodi.
— Ministar pravde Nenad Vujić izjavio je u ponedjeljak da postoji načelna spremnost da se novi zakoni o pravosuđu ‘dorade’. Evropska komisija će o svemu biti redovno informisana. Studente, koji već više od godinu dana izlaze na ulice tražeći demokratiju i vladavinu prava, takve taktičke poruke teško da će impresionirati. Od Evropske unije ionako više ne očekuju mnogo — kazao je.
— Predsjednik navodno želi ka Zapadu, ali korača u pogrešnom pravcu — zaključuje Zidojče cajtung.

Zidojče cajtung o Vučiću: Jedno govori, drugo radi, kupuje vrijeme u nadi da će Evropa biti sve više nacionalistička

Autor emisije "Načisto" na Televiziji Vijesti Petar Komnenić saopštio je da je na jednoj telefonskoj aplikaciji primio poruku koju je poslala osoba koja tvrdi da je Miloš Medenica, prenose Vijesti.
Prethodno se na mreži X pojavio se novi snimak u kojem navodno Medenica, koji je u bjekstvu otkad mu je izrečena presuda kojom je osuđen na 10 godina i dva mjeseca zatvora, poziva Komnenića da ga uključi u večerašnju emisiju u kojoj će gostovati, pored ostalih, ministar unutrašnjih poslova Danilo Šaranović.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 170px; position: relative;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fhronika%2Fnovi-snimak-na-kojem-je-navodno-medenica-zasto-se-scepanovic-i-celnici-bezbjednosnog-sektora-stresiraju-kad-im-dobro-ide-na-privatnom-planu&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
- Dobro veče, zarobljena Crna Goro i vi u ZIKS-u. Samo želim da poručim Petru Komneniću da sam poslao poruku, ako je voljan neka me prihvati, pozvaću ga uživo u njegovoj emisiji da skinemo sumnju sa autentičnosti moje ličnosti - &nbsp;čuje se na snimku na kojem je navodno Medenica.
U njemu je i poruka za direktora Uprave policije Lazara Šćepanovića i čelnike bezbjednosnog sektora.
- Želim da poručim Šćepanoviću i čelnicima bezbjednosnog sektora - zašto se stresiraju kad im dobro ide na privatnom planu. Znaju oni na šta ja mislim - zaključeno je u video obraćanju.