Nadam se i pretpostavljam da bi za bilo kog građanina Crne Gore samo saznanje da u našoj maloj zemlji živi 38 supermena i da će ih biti još bila prelijepa vijest, preciznije vijest koja budi nadu i donosi radost. Dobro, možda ne supermena kakve pamtimo iz filmova, ali svakako 38 superljudi koji imaju svoje supermoći. Dok supermen kakvog mi pamtimo leti, naši superljudi ne rade ništa.&nbsp;
Takođe, za razliku od supermena koji potpuno volonterski spašava planetu zemlju, naši superljudi su za svoje supermoći - da ništa ne rade, baš dobro plaćeni. Naši superljudi imaju i posebno ime, zovu se akademici. Njihova supermoć - ne raditi ništa, prema riječima predsjednika Stankovića, leži u obavezi da pruže "naučno utemeljeno mišljenje kada ga zatraže najviši državni organi - Skupština, Vlada ili Predsjednik države", a kako najveći državni organi nisu spremni da se suoče sa njihovim autoritetom i iz tog razloga im se ne obraćaju za naučno mišljenje, što u nastavku svog govora tvrdi predsjednik, naši superljudi ne osjećaju obavezu ili bar ljudsku potrebu da se obrate povodom važnih društvenih pojava. Tačnije, ne osjećaju potrebu da bilo što rade izuzev na primjer organizacije izložbi i koncerata kojima "oblikuju društvo bez ulaženja u blato svakodnevnice". Tako su u 2025. godini organizovali četiti izložbe i šest koncerata.&nbsp;
Sa druge strane, mi koji živimo u blatu svakodnevnice i te kako imamo obaveze prema našim superljudima. Samo u 2026. godini naše obaveze prema njima iznose 3 miliona i 100 hiljada eura. Naše obaveze prema superljudima i njihovoj supermoći da ne rade ništa u interesu države Crne Gore su i ranije bile ogromne i mi smo ih redovno ispunjavali. Sagradili smo im zgradu vrijednu 10 miliona eura. Dalje, više od pola vijeka, kako sami kažu, redovno im plaćamo samo pripadanje organizaciji koja nema obavezu da bilo šta radi ukoliko im se ne obrate najviše državne institucije! Iz ovog kratkog opisa odnosa "superljudi-ljudi iz blata" možemo zaključiti da ne postoji i ne može postojati očiglednijeg primjera sistemske korupcije od primjera odnosa Država Crna Gora - Crnogorska akademija nauka i umjetnosti.&nbsp;
Dakle, članovi CANU iskažu svoje godišnje potrebe Vladi Crne Gore, Vlada Crne Gore te potrebe za novcem članova CANU prikaže kroz prijedlog budžeta, Skupština Crne Gore glasovima delegata usvoji prijedlog budžeta. U budžetskoj godini za koju je dat novac članovima CANU, Vlada i Skupština ih ne pitaju ništa, ovi baš iz tog razloga i ne rade ništa, a građani iz blata svakodnevnice sve to plaćaju. I nažalost ne plaćaju malo. U budžetu CANU za 2026. godinu samo za mjesečne zarade 38 akademika-superljudi plaćamo milion i 700 hiljada eura, što iznosi 3.700 eura mjesečno po superčovjeku.&nbsp;
Superljudi osim ovih naravno imaju i svoja druga primanja - plate, penzije, prihode sa univerziteta i drugih budžetskih jedinica. Ono što je interesantno - izborili su se da nemaju obavezu prijavljivanja prihoda i imovine Agenciji za sprečavanje korupcije. Iako je u cijeloj ovoj priči novac moguće i najmanji problem, zahtijevam od predsjednika i sekretara CANU koji su se obratili javnosti,da daju dobar primjer ostalim članovima i javno objave svoje godišnje prihode. Za crnogorsko društvo mnogo veći problem, od novca koji dobijaju, ustvari je činjenica da za njih, kako sami kažu, događaji kao što su do sada neviđena tragedija u slučaju dva masovna ubistva na Cetinju, događanja 5. septembra 2021. godine takođe na Cetinju, smjena 200 direktora škola u Crnoj Gori, Temeljni ugovor kojim je oteta kulturna baština, ogromna imovina i ugrožen ustavni poredak države Crne Gore, pomjeranje planina snagom vjere, veličanje četničkog pokreta, revizija crnogorske istorije sa početka 20. vijeka, najave izmjena Ustava Crne Gore, ekonomsko podrivanje države, nisu teme koje "zadiru u dugoročnu sudbinu države, kulture i nauke" i samim tim nisu razlog za bilo kakvu reakciju.&nbsp;
Još gore od toga, naši superljudi priznaju da ne mogu postići konsenzus oko ovih pitanja, dakle priznaju da se čak ni između sebe, iza zatvorenih vrata, u tajnosti odaja koje smo im mi građani sagradili, ne mogu dogovoriti da li su po ovim pitanjima "ugroženi temelji naučne istine, istorijskih činjenica i kulturnog identiteta", kako sami kažu. Upravo ovakvo priznanje o nemogućnosti postizanja konsenzusa oko ovih pitanja naše superljude pretvara u supermanipulatore.&nbsp;
I da vas naučim nešto gospodo. U demokratskim zemljama akademici nemaju apanaže. Članstvo u akademiji je čast, ne pozicija koja se plaća. Vi koji ne radite ništa višestruko ste bolje plaćeni od, neću reći kardiohirurga, hajde da kažem premijera. Pokažite bar malo dostojanstva, odreknite se sinekura, uvedite projektno finansiranje, prenesite novac mladim istraživačima i naučnicima, prestanite sami sebe da plaćate po više osnova. I prijavite te prihode.
(Autor je kardiohirurg, direktor Centra za kardiohirurgiju i predsjednik Dukljanske akademije nauka i umjetnosti)

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

1250x600

1084x550

thumbnail

Kolumne

Supermeni

U vrijeme kad jedna partija na vlasti neumorno tolkuje o neophodnosti „čišćenja institucija“, Crnogorska akademija nauka i umjetnosti crnogorsku društvenu i političku stvarnost krsti „blatom svakodnevice“. Kartaškim rječnikom, na taj su diskurs odgovorili: pratim i podižem!
Budući da čelnici Akademije (da, svi muškoga roda) sugerišu da se nauka ne može prljati „blatom svakodnevice“, želim samo kratko skrenuti pažnju na to da se cijeli spektar društvenih nauka bavi upravo time.
Akademici kažu da govore rijetko, ali argumentovano: Neće da ulaze u „blato svakodnevice“
Tako nam kritička analiza diskursa svojim metodološkim (naučnim) aparatom pokazuje da je posmatranje društvene situacije kao „blata svakodnevice“ precizan diskurzivni izbor. To je klasičan primjer simboličke degradacije (sociolog Pjer Burdije bi rekao simboličkoga nasilja): društvena realnost se predstavlja kao prljava, niža, nedostojna dodira s „visokom“ naukom. A onaj ko se ne želi „uprljati“ automatski se pozicionira iznad te stvarnosti (rječnikom akademika „iznad blata“) – i moralno, i intelektualno, i u konačnici klasno. Nema tu ni govora o akademskoj uzdržanosti. Ovo je nepatvoreni elitizam.
Kao štit se u toj argumentaciji diže tzv. Stenfordova lista, bibliometrijska rang lista najcitiranijih naučnika koju objavljuje Stenford univerzitet i koja zaista govori o izvrsnosti naučnika koji se na njoj nalaze, uglavnom iz oblasti prirodnih i tehničkih nauka. Ali CANU nije, niti smije biti, udruženje STEM-ovaca.
CANU ima Odjeljenje društvenih nauka (da, nauka!), čiji je osnovni predmet, kako već rekoh, upravo ono što se danas pogrdno naziva „blatom“: politika, društveni konflikti, institucije, identiteti, jezik, vrijednosti. Drugim riječima – stvarnost, i to ne samo prošla, već i ona savremena.
A kad se Akademija hvali međunarodnom relevantnošću u prirodnim naukama, a istovremeno se povlači pred društvenom krizom u vlastitoj zemlji, to se ne može zvati akademskom mjerom. To se mjeri drugim skalama. Mogao bi biti kukavičluk. Mogla bi biti nezainteresovanost za život, nedoumice, nesnalaženja običnoga čovjeka i čitavoga crnogorskoga društva. Obrni-okreni – elitizam. Elitističko pranje ruku, da ostanemo u domenu higijene.
Vele uz to čelnici da CANU ima moralnu obavezu da se oglasi tek kad to od nje zatraže Skupština, Vlada ili predśednik države. Da razjasnimo nešto: takva definicija moralne odgovornosti nije neutralna. To je izrazito političko tumačenje koje nauku svodi na servis vlasti, pa makar i savjetodavni, što nije sinonim autonomnoj naučnoj instituciji kojoj je kao osnovna misija definisano da „svojim djelovanjem doprinosi ukupnom napretku države Crne Gore“. Ta se misija može ostvariti isključivo proaktivnošću, hrabrošću i integritetom onih za koje se smatra da bolje vide od ostatka društva.
Ali logika iza ovakvoga komentara čelnika CANU o moralnoj obavezi prema vlasti posve je prozirna: ako politika ćuti ili ne pita, Akademija je čista. Onda se – na momenat se čini paradoksalno ili čak kritički – tvrdi da izostanak poziva vlasti govori o nespremnosti politike da se suoči s autoritetom nauke. A zapravo time se diskurzivni krug savršeno zatvara: CANU ćuti jer ih ne zovu, a vlast ih ne zove jer im odgovara da ćute. Odgovornost ne stanuje na toj adresi, očito je i ona u blatu.
Reklo bi se da institucija pod Goricom ima savršenu nadmorsku visinu: dovoljno nisko da ne bude samoodrživa, a dovoljno visoko da joj „blato svakodnevice“ bude tuđi problem. Otud i izreka: Ko pod Goricom ak i malo stoji, oblikuje društvo bez dodira sa stvarnošću.
Biće da upravo zato Akademiji nije smetalo da iz blata izvuku npr. Milana Stojovića, koji je 90-ih gromoglasno proganjao novinare i pozivao u boj i čišćenje – etničko, naravno. Pa su osobi takve prošlosti i neizmijenjene sadašnjosti dodijelili da oblikuje struku Mediji i novinarstvo u okviru Enciklopedije Crne Gore, koju danas sa zadovoljstvom najavljuju. Kakav doprinos čistoći, koji se prosto i ne treba pojašnjavati. Zato i nijesu odgovarali na pitanja zainteresovane javnosti o svojoj odluci, a danas govore o transparentnosti i čude se što javnost ostaje gluva na neke njihove objave.
U konačnome, da bi CANU zaista postala simbol intelektualne relevantnosti kakvim se predstavlja, mora prihvatiti jednostavnu činjenicu: blato svakodnevice nije suprotnost nauci, nego njen materijal.
A akademija koja se gadi materijala od kojega je stvarnost napravljena ne stoji iznad društva, već izvan njega. I to nije znak akademske uzvišenosti, no institucionalnoga sljepila, skupo plaćenoga upravo iz tog istog „blata“ koje danas s tolikim prezirom imenuje.

Elitističko pranje ruku CANU: Odgovornost ne stanuje na toj adresi

Završetak svake godine je vrijeme za sumiranje i analizu u dometima unutrašnje i vanjske politike i njenih rezultata u praktičnom smislu. Iako je nezahvalno u situaciji kada rijetko što funkcioniše u državi Crnoj Gori baviti se onima koji su na političkoj trpezi najmanje krivi za takvu situaciju, okolnosti nameću da nije moguće izbjeći širu sliku, uključujući i razmjere učinkovitosti suverenističkog političkog bloka i političkih partija koje se deklarišu kao dio tog korpusa. Očito je problem jasne diferencijacije od zla očigledna naklonost EU da Crnu Goru iskoristi kao primjer svoje otvorenosti za proširenje, kao motiv drugim zemaljama Zapadnog Balkana da pojačaju reforme i brže ispune kriterijume za članstvo. Dijelom zbog agresije Rusije na Ukrajinu, a dijelom zbog očitog mekog uticaja Ruske Federacije i Kine na prostorima Zapadnog Balkana, koji se širi i na neke bivše socijalističke zemlje, današnje članice EU. <h2>BURIDANOV MAGARAC</h2> Naklonost EU za prijem Crne Gore i očigledno formalizovanje uslova, bez ulaženja u samu suštinu da li se crnogorsko društvo istinski reformiše ili se radi o providnom simulakrumu, kao da je suverenistički blok stavila u poziciju Buridanovog magarca. Da li je prihvatljiva cijena urušavanja svega u državi zbog otvorene mogućnosti za relativno brzi ulazak Crne Gore u EU, izbjegavajući bilo kakav ozbiljniji otpor otvorenom urušavanju svih demokratskih principa, spajanju sve tri grane vlasti pod kontrolom vladajuće većine i otvorenoj diskriminaciji najbrojnije etničke grupe u Crnoj Gori, sa tendencijom promjene etničke strukture u cilju ostvarenja ideje „srpskog sveta“, kao parafraze Putinove politike o vraćanju istorijske imperijalne politike na prostore bivšeg SSSR-a. Dok, čini se, suverenistički blok mrtvijem snom spava, svodeći svoje aktivnosti samo na nesporno argumentovane govore u Skupštini, vladajuća većina je faktički osvojila svojim uglavnom poluobrazovanim, nesposobnim i autoritativnim kadrovima sve sfere društva: od pravosuđa, kulturnih i obrazovnih institucija, do bezbjednosnog sektora i institucija sile: vojske i policije. Kao da gaje iluzije u opoziciji da će se ulaskom u EU ti problemi vratiti na svoje mjesto, iako nikada nijesu ni bili na svom mjestu, kao što su se gajile iluzije da će pristupom članstvu u NATO Crna Gora riješiti problem svoje suverenosti i odbraniti se od otvorenih nasrtaja spolja. Bojim se da će ta zabluda skupo koštati Crnu Goru i da je sve očiglednije da većinska vlast koristi priliku da otvori sve više pitanja koja zadiru u sami habitus crnogorskog društva i njegov konstitutivni karakter, dok se maše crvenom maramom članstva u EU. Nekako se i može shvatiti strah građanskih političkih elita od konformizma koji odavno krasi pristalice crnogorskog suverenizma, samim tim i od fijaska javnih manifestacija nezadovoljstva, ali je teško razumjeti parlamentarno saučestvovanje u razgradnji ono malo institucionalnog suverenizma što je postignuto za vrijeme predavgustovske vlasti, kao i inertnost u korišćenju međunarodnih sudskih i političkih institucija u procesuiranju očiglednog kršenja osnovnih ljudskih prava i otvorenu diskriminaciju etničkih Crnogoraca i procrnogorskih institucija. Eskapizam ili ambivalencija?!  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251227211236_980802b80a41b80b3545be8a5cd53b9b077f44bbe257ad07312139ff85375987.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20251227211236_980802b80a41b80b3545be8a5cd53b9b077f44bbe257ad07312139ff85375987" data-rendition-name="original" width="1000" height="667" loading="lazy" alt="Andrija Mandić"><figcaption>DRŽI NA OKUPU ROGOVE U VREĆI: Andrija Mandić</figcaption></figure>  Na najvažnije državne funkcije postavljaju se ljudi bez ikakvih profesionalnih perfomansi i značaja, čak i osobe koje više priliče higijenskim radnicima u osnovnoj školi u nekoj crnogorskoj zabiti, nego direktorkama kulturnih ustanova, dok se smjenjuju svi koji ne pripadaju političko–religioznom komplotu koji drži na okupu rogove u vreći od većinske vlasti. Dok vreću drži vojvoda od Krnje Jele, Andrija Mandić. <h2> ZAŠTO ĆUTI OPOZICIJA</h2> Ako se Ustavni sud oglasio kao nenadležan za odlučivanje o tzv. Temeljnom ugovoru države Crne Gore sa Crkvom Srbije, zašto opozicija nije podnijela zahtjev sudu u Strazburu sa osnovnim zahtjevom da se definiše status tog Ugovora, jer on nije međunarodni zato što se međudržavni ugovori sklapaju sa državama, a ne pojedinačnim pravnim subjektima iz drugih država. Zato taj Ugovor nije ni ratifikovan u Skupštini, što bi moralo biti da je međudržavni ugovor. Drugo, kako je moguće ugovorom sa pravnim subjektom iz druge države uređivati unutrašnje pravo u Crnoj Gori, koja ima već donešen Zakon o slobodi vjeroispovijesti, koji moraju poštovati svi ugovori sa bilo kojom vjerskom zajednicom u Crnoj Gori. Zašto opozicija izlaskom iz parlamenta ne problematizuje snižavanje kriterijuma za rukovodeća mjesta u svim javnim oblastima, nepoštovanje konkursa i kriterijuma kvaliteta prilikom izbora kadrova i, konačno, zašto se dikriminušu kadrovi crnogorske nacionalnosti, iako očigledno ispunjavaju profesionalne i druge standarde, višestruko više od onih koji se biraju? Zašto država Crna Gora izdvaja ogroman novac za Crkvu Srbije i srpske manifestacije i institucije, dok procrnogorske institucije su na rubu opstanka, a mnoge se i gase? U kojoj je to zemlji moguće na čelo kulturnih i prosvjetnih ustanova postavljati osobe koje su otvoreni neprijatelji nezavisnosti Crne Gore i otvorene pristalice druge države? Kako je moguće da se u vojsci i policiji Crne Gore sprovodi partijski veting, u kojem nema kriterijuma koji je primaran u svim zemljama svijeta: bezrezervna odanost svojoj zemlji? Kad bi se primjenjivao taj kriterijum bojim se da bi, od ministra pa nadolje, otpala većina zapošljenih.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251227211236_672fe89d92cc250b60d0e3b0804a02242b5c0130515ea95708c5aec7a6e86387.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20251227211236_672fe89d92cc250b60d0e3b0804a02242b5c0130515ea95708c5aec7a6e86387" data-rendition-name="original" width="1920" height="1280" loading="lazy" alt="Profirije Perić i Dritan Abazović"><figcaption>TZV. TEMELJNI UGOVOR JE TREBALO DA ZAVRŠI NA SUDU U STRAZBURU: Profirije Perić i Dritan Abazović (Photo: Vlada CG)</figcaption></figure>  <h2> POLITIČKI ZATVORENICI</h2> Zašto se politički ne problematizuje postojanje političkih zatvorenika u Crnoj Gori i postojanja osoba iz vlasti koje su eskulpirane od svake odgovornosti, zahvaljujući tužiocima i sudijama koji su iz redova njihovih pristalica? Svako sa zrnom mozga vidi da su optužbe protiv bivšeg SDT Milivoja Katnića, njegovog bivšeg zamjenika Saše Čađenovića i bivšeg policijskog funkcionera Zorana Lazovića najobičnije amaterske konstrukcije, nedostojne bilo kojeg brucoša pravnog fakulteta. Kako je moguće da Odbor za pravosuđe u izboru sudija Ustavnog suda postavlja pitanja o nacionalnoj pripadnosti i o tome kako bi presudili u slučaju kolokvijalno nazvanom „državni udar“? Kako je moguće prenebregnuti da je u navedenom slučaju „državni udar“ dokazima potkrijepljen svaki iskaz svjedoka saradnika, počev od materijalnih dokaza, do šifrovanih komunikacija, susreta sa optuženima, novca koji im je predavao, itd? Zašto je jedina odbrana optuženih u predmetu „državni udar“ kredibilitet svjedoka saradnika, kada se proces vodi upravo kako bi se u postupku potvrdilo da li su njegovi iskazi istiniti, što je izvođenjem dokaza nedvosmisleno utvrđeno? Institut svjedok saradnik je i zamišljen tako da osobe iz kriminalnog miljea otkriju tužilaštvu detalje na osnovu kojih oni mogu prikupiti dokaze i formirati optužnicu. Ne samo na osnovu svjedočenja svjedoka saradnika, što očigledni krivci i njihova politička sabraća pokušavaju da podvale. <h2> ISTORIJSKI REVIZIONIZAM</h2> Izostanak institucionalnih promjena sa ciljem sistemske podrške razvoju konsensualne političke kulture i konsekventne konstitucionalizacije i utemeljenja Crne Gore kao građanske, pravno uređene države, pokazuju se kao veoma bitan faktor i indikator nepostojanja stvarne evropeizacije Crne Gore. Sve što podśeća na otvorenost, građanstvo, pluralizam, univerzalizam i multikulturalizam pretrpjeli su krah i vraćaju nas aspektima kobnih posrtanja i sunovrata mračnih devedesetih. Demokratizacija sistema, ispostavilo se, nema neophodni građanski (očigledno daleko precjenjeni) potencijal, a snaga konzervativnih obrazaca je toliko jaka (često potcjenjivana) da je čak prevladala i među partijama vlasti koje se deklarišu kao prozapadne i građanske. Zahvaljujući tim konzervativnim obrascima Crna Gora se sve više odriče svoje antifašističke prošlosti i tradicije i potpada pod uticaj Crkve Srbije i njihovog ničim utemeljenog, zasnovanog samo na bajanju, bez ikakvih argumenata, istorijskom revizionizmu.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251227211236_2149e9bd975d8ac1d00d47d159a53a1dfadd43938f2da6738bbe843ad195d57b.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20251227211236_2149e9bd975d8ac1d00d47d159a53a1dfadd43938f2da6738bbe843ad195d57b" data-rendition-name="original" width="1920" height="1280" loading="lazy" alt="Boris Bogdanović"><figcaption>ŠTAZIJEVCI I SEKURITATEAVCI IZ DEMOKRATA: Boris Bogdanović (Photo: Skupština Crne Gore)</figcaption></figure>  Istorijski revizionizam – kako ga definiše Todor Kuljić – predstavlja „preradu prošlosti nošenu jasnim ili prikrivenim namjerama pravdanja užih nacionalnih ili političkih ciljeva“. Drugim riječima, u slučaju istorijskog revizionizma na djelu je ne samo prevrijednovanje tj. novo ili modifkovano tumačenje prošlosti, već neposredna prerada (falsifkovanje, izostavljanje, izvrtanje, itd.) istorijskih činjenica i izvođenje odgovarajućih objašnjenja, koja imaju krajnje utilitarnu vrijednost u određenom kontekstu. Čini se kao da ne postoji svijest da iza istorijskog revizioionizma Crkve Srbije ne stoji samo formalna zamjena teza, već duboko ukorijenjena namjera da se promijeni i etnička i istorijska lična karta Crne Gore. U zabludi su suverenističke partije da se istorijski revizionizam Crkve Srbije i velikosrpskih partija može retorički vratiti na deponiju sa koje su ih konzumenti uzeli, jer iza njihovog konzumiranja ne stoji želja za istinom, već upravo suprotno. Neka vas zato ne čude štazijevci i sekuritateavci iz Demokrata, što reče jedna moja prijateljica, što postavljaju popove, vazda lakome na pare, da naprasno volontiraju i trkeljišu po arhivima. Ko zna, možda se jednog dana policija i vojska pojave sa kokardama na kapama. Čudo su volonteri!

Slobodan Jovanović

Eskapizam ili ambivalencija

Posljednji događaji i reakcioni potezi Sjedinjenih Američkih Država prema Zapadnom Balkanu ukazuju na početak ne nužno promjene ciljeva, već promjene načina na koji se ti ciljevi pokušavaju ostvariti. Upravo iz te razlike polako se otkriva nova dinamika američke politike u regionu.
Počelo je usvajanjen Zakona o demokratiji i prosperitetu Zapadnog Balkana (Western Balkans Democracy and Prosperity Act), koji formalno reafirmiše kanone tradicionalne američke politike - borbu protiv korupcije, jačanje institucija, zaštitu ljudskih prava i suzbijanje malignog stranog uticaja - ali je njegova suština operativna i po svemu sudeći instrumentalna.
Predsjedniku SAD daje se široko diskreciono ovlašćenje da kroz sankcije, zamrzavanje imovine i vizna ograničenja djeluje protiv pojedinaca i struktura koje podrivaju američke interese u regionu, uz obavezu izvještavanja Kongresa. Suštinski, on ostavlja administraciji punu slobodu da vrijednosti koristi kao instrument interesa.
Dosadašnja američka politika prema Zapadnom Balkanu bila je zasnovana na ključnoj logičkoj pretpostavci: da je moguće Srbiju postepeno izvući iz ruskog uticaja i to kroz angažman, ustupke i tolerisanje "balansiranja". Međutim, danas Srbija ne samo da nije izvučena iz ruskog uticaja, nego se jasno vidi snažno kinesko ekonomsko i političko prisustvo. Umjesto, dakle, neutralizacije jednog spoljnog malignog uticaja, dobili smo njegovu akumulaciju.
To je centralna teza na kojoj počiva nova analiza američke politike prema regionu, što potvrđuje odluka SAD da uvede trgovinske mjere protiv kineske kompanije Linglong, zabranivši uvoz guma proizvedenih u Srbiji. Ovoj odluci prethodila je ona koju bismo danas cinično mogli nazvati 'vjesnikom oluje':kompanija zeta predsjednika Trampa obavijestila je režim u Beogradu da povlači investiciju vezanu za projekat izgradnje luksuznog kompleksa na lokaciji bivšeg Generalštaba.
U tom kontekstu bi trebalo tumačiti i nenajavljeno povlačenje i „čišćenje“ većeg broja karijernih diplomata iz State Departmenta. Taj potez ne mora nužno značiti samo konsolidaciju predsjedničke kontrole, već može ukazivati i na pripremu za primjenu tzv. „bosanskog modela“ - modela u kojem se u ključne procese uvode politički operativci, pravnici i specijalni izaslanici sa zadatkom da proizvedu diskontinuitet s postojećom politikom, ali i da istovremeno obezbijede kontinuitet američkog uticaja. Drugim riječima, ovo je pokušaj da se razbije postojeća mreža odnosa i uspostavi nova spoljna politika, prilagođena novim interesima i realnostima na terenu.
Ako se ta realnost prihvati, onda je jasno da je Crna Gora prostor u kojem taj model uticaja doživljava svoj puni procvat. Kroz ekonomske projekte, infrastrukturne aranžmane i netransparentne investicione modele, uticaj trećih strana u Crnoj Gori se ne samo normalizuje, već institucionalizuje. Ključno je, međutim, razumjeti redosljed: da bi administracija mogla da djeluje, ona najprije mora precizno da identifikuje i dijagnostikuje problem u Crnoj Gori. Bez jasne dijagnoze, nema ni strategije, još manje rješenja.
Rješavanje crnogorskog pitanja, pritom, neminovno zavisi od načina na koji će Vašington redefinisati svoj odnos prema Srbiji. Svaka ozbiljna politika prema Podgorici mora uzeti u obzir činjenicu da se politički i ekonomski tokovi u Crnoj Gori u velikoj mjeri prelamaju kroz Beograd. Drugim riječima, kritika i pritisak prema Crnoj Gori biće efektivni samo onoliko koliko su uvezani u širi okvir politike prema Srbiji.
U tom okviru važno je i Kosovo, koje se ponovo vraća u fokus američke politike. Promjena pristupa prema Kosovu signalizira napuštanje politike popuštanja i održavanja statusa quo, koja je godinama dominirala regionalnim odnosima. Kosovo ponovo postaje test dosljednosti američke politike, ali i indikator spremnosti Vašingtona da se suprotstavi strukturama koje destabilizaciju koriste kao politički alat.
Dosadašnja politika popuštanja, balansiranja i dodvoravanja trenutnim vladajućim većinama u regionu - uključujući i Crnu Goru - pokazala se kao strateški promašaj. Ona je, u suštini, urušila osnovni princip agende America First. Taj princip nije ideološki, već krajnje pragmatičan: američkih investicija u Crnoj Gori nema, dok je prostor sistematski otvoren kineskom kapitalu i modelima koji su direktno suprotni američkim ekonomskim i bezbjednosnim interesima.
Ne bi se trebalo mnogo obazirati na iznenadno pojavljivao Grenela i njegovo slikanje sa Andrijom Mandićem koje je vjerovatno trebalo da relativizuje katastrofu - jedna za drugom katastrofalne odluke - koja je sa interesovanjem i zebnjom dočekana u režimskim krugovima medijskim i političkim u Beogradu i Podgorici. Tim prije što je, paradoksalno, i politički i svaki drugi uticaj Ričarda Grenela bio neuporedivo veći u vrijeme demokratske administracije nego danas. Na neki način to je preksinoć priznao i sam predsjednik Aleksandar Vučić.
Otvoreno ostaje pitanje kako će nova američka administracija tu realnost operacionalizovati kroz jasnu i dosljednu politiku. Hoće li novi zakon i promjene u diplomatskoj strukturi poslužiti kao alat za stvarni diskontinuitet, ili će ostati još jedan pokušaj prilagođavanja bez suštinske promjene - ostaje da se vidi.

Trampova doktrina i Zapadni Balkan

Oglasila se organizovana grupa koja se predstavlja kao Mitropolija crnogorsko-primorska da pozove nadležne organe kako biše reagovali povodom navodnoga rasizma, šovinizma, diskriminacije i antisrpske i anticrkvene i mržnje trojice profesora "jedne cetinjske vanuniverzitetske visokoškolske ustanove" izbjegavajući da napišu puni naziv te ustanove jer bi tada vjerovatno sa stanovišta svetosavlja zapali u jeres napisavši *crnogorski jezik*.&nbsp;
Za razliku od njih, mi navodimo tačan naziv njihove organizovane klerikalne grupe - Mitropolija crnogorsko-primorska, ne objašnjavajući nonsens toga naziva jer je i Crnogorsko primorje valjda dio Crne Gore.
Kao i obično, pisci saopštenja organizacije koja se potpisuje kao MCP zaobilaze istinu, manipulišu i konstruišu alternativne svjetove u kojima su navodno oni diskriminisani i izloženi aparthejdu. Niko nije osporio bilo čije pravo da, recimo, koristi Državni arhiv. Ovđe je posrijedi nešto drugo.&nbsp;
Umjesto da se, primjera radi, kroz program za stručno osposobljavanje u transparentnoj proceduri obezbijedi zainteresovanima sticanje znanja i vještina za obavljanje arhivskoga posla, ovđe se jedna organizacija koja pritom u svojem djelovanju dokazuje antidržavni (a i anticrkveni) karakter stavlja iznad zakona, i to kao jedina organizacija čijim emisarima Državni arhiv u netransparentnoj proceduri, samo na osnovu samovolje direktora, omogućava pristup i rad u Arhivu. Time se toj organizaciji daje višak prava koja drugima nijesu dostupna.
Pokušavajući da pakt koji su sklopili s direktorom Državnoga arhiva Crne Gore prikažu kao sasvim običnu saradnju, oni u odavno razrađenome maniru nastoje dehumanizovati i zastrašiti svoje kritičare jer - svima je to jasno - moć je u njihovim rukama. A kad gođ su svetosavci došli do moći, oni su tu moć i javno demonstrirali - nekad s Arkanom ispred manastira, nekad s mašinkama i tenkovima, a u novije doba i suzavcima, gumenim mecima i šok bombama kao u slučaju ustoličenja šefa organizovane "crnogorsko-primorske" grupe o kojoj je riječ.
No da vrnemo raspravu u tok iz kojega je potekla, a iz kojega bi MCP htjela da je izmjesti. Direktor Državnoga arhiva Crne Gore zloupotrijebio je svoju moć i dopuštio volonterski angažman popovima organizovane grupe koja se oglasila. Aferim mu! Kako smo i ranije kazali, mi nemamo ingerencija da ga u tome spriječimo.&nbsp;
Imamo, međutim, slobodu da popovima volonterima preporučimo da koristeći se fondovima Državnoga arhiva pokušaju rasvijetliti ulogu MCP u Drugom svjetskom ratu, doprinos njihovih prethodnika antifašističkoj narodnooslobodilačkoj borbi te zasluge onih koji su u novije doba stekli status svetaca u SPC, poput Joanikija Lipovca, Popa Mace, Popa Šiljka i sličnih podvižnika koje je ta organizacija podnjivila.
Do tada upućujemo MCP da se pozabavi slučajevima seksualnoga zlostavljanja u svojim redovima, poput onoga o kojemu su mediji danas izvijestili.

Odgovor Mitropoliji crnogorsko-primorskoj

25.12.
16:30h
Ljudi su ovdje zluradi. Galopiraju mi poruke po mobitelu jače nego što je to prerijom u filmovima Džona Forda, radio imenjak mu Vejn, ometajući me pritom da na miru čitam roman Srđana Valjarevića "Narator je konačno progovorio".
Raduju se nekoj Spajketovoj odluci oko Univerziteta Megatrend. Pa povezuju to sa pulenima mu iz Vlade. Znate ko su puleni.
To baš i nema veze sa diplomama i stečenim znanjem.
Evo, recimo:&nbsp;
B.Bogdanović je građansko-procesno pravo polagao kod Poznića. Kao i ja. Porodično kod Mladenovića, međunarodno-privatno pravo kod Paka, krivično kod Đorđevića, nasledno kod Blagojevića. Polagao je i kod akademika Radomira Lukića. Sve kao i ja.
I šta je sporno.
Uostalom, dovoljno je da usta otvori i to se odmah vidi.
Ta, svjetski priznata pravna imena učila su nas svemu onome što on demonstrira.
Posebno, kada kao pravnik priča o onome što o ljudima govore djelovi službe bezbjednosti.
To je tako etički.
Ti profesori su sve nade polagali u etiku. Upravo.
Što on, za razliku od mene, praktikuje.
Zato sam advokat mafije. Obaška, neobrazovan sam i prost.
I onda - šta fali Megatrendu.
Ništa, zato B.B. vedri, oblači. I hapsi.
I to kao političar.
Sve upravo onako kako su ga ovi velikani učili - praktikuje.
Zato svi ćute.
Zato se svi boje i slušaju. Onako - pravnički.
Ne bi on zaludu bio duhovni otac jednog vanraspravnog krivičnog vijeća jednog suda.
P.S: Što je raj, ne zna se, što je pakao, zna se, samo ne zna gdje se nalazi.
Inače bi ga Spajke locirao.
Ili čeka da Molje K. pohapsi sve tužioce.

Zoran Piperović

Megatrend

Krenuli su na Državni arhiv! Na depo memorije jednog naroda, jedne kulture i jedne tradicije. Naše tradicije! Rukopis je isti: "volonteri i đaci u plemenitoj misiji" umjesto "trojanski konj u brisanju jednog identiteta". Sto puta viđen scenario vještine manipulacije. Tako je iz "Ne damo svetinje" i "Desila se sloboda" došlo je do "Veseli se, srpski rode" i "Kukaju Turci, leleču bule"!
Istovremeno, DF stavlja “šapu” na još jednu kapitalnu crnogorsku instituciju kulture Nacionalnu biblioteku “Đurđe Crnojević". Umjesto žene-stručnjaka, koja je decenije provela u toj biblioteci, postavljen je čovjek koji se zalaže za rušenje Mauzoleja na Lovćenu!
DF je takođe preuzeo KIC “Budo Tomović”, a još od ranije i Narodnu biblioteku “Radosav Ljumović”. Tako smo došli do toga da na Cetinju i Podgorici kulturom vedre i oblače oni koji su Bećiru Vukoviću dali nacionalnu penziju, Trinaestojulsku nagradu i 14 i po hiljada eura u kešu.
Ima li kraja ovoj destrukciji nacionalnog bića Crnogoraca? Šta u ovoj stvari radi premijer? Jesu li i ovo seoske tema za njega?
Kome do sad sve nije jasno ili ga ne zanima ili je glup! Ukoliko opet, mi građani ne stanemo na put ovoj besprizornoj akciji okupacije naše istorije i kulture, to neće niko drugi uraditi. Jer da se proteklih mjeseci mi ne pobunismo, ne bi se orila naša himna i gromoglasno NE MOŽE ni 8. jula ispod Vile Gorica, niti za 13. jul na Gorici, niti 19. decembra na Gorici, niti bilo đe drugo đe je bilo nužno da se bude!
I sad imamo izbor. Sjedjeti skrštenih ruku, čekajući da u EU uđemo kao neko zaostalo selo bez autentične kulture ili da uđemo kao GRAĐANI sa kičmom, stavom i dostojanstvom i sviješću o sebi! Ima li Crna Gora danas svijest Vinstona Čerčila? Razumije li Crna Gora da odbraniti kulturu znači odbraniti državu? Ja mislim da se ta svijest rodila ili da se makar probudila!
I zato, naš naredni zadatak je odbraniti Državni arhiv! Odbraniti ga po svaku cijenu od falsifikovanja, brisanja, krađe! U nedjeljama koje dolaze, nema važnijeg cilja! Mi moramo uraditi sve, što god bilo legitimnim putem potrebno, da arhiv ODBRANIMO!
Moramo poručiti tim beskrupuloznim lopovima tuđih baština opet, i opet, i koliko god treba puta: No pasaran!

Sljedeća misija: Državni arhiv!

U pervertiranoj percepciji, karakterističnoj za pretpolitička, polufašistička, kolonizovana društva, kao što je današnje crnogorsko, &nbsp;sporedne stvari se stavljaju u centar, a ključnim događajima se pridaje tek sekundarno značenje. Tako se u ovdašnjim opozicionim medijima više prostora i pažnje posvećuje smjeni ljekara FK Budućnost, opozicionog poslanika, nego slučajevima političkih progona i hapšenja suverenista, bivših tužilaca, sudija, ministara, direktora javnih preduzeća, biznismena, u kontekstu kriminalizacije državne nezavisnosti.&nbsp;
Ili, stvorena je tragikomična histerija u potrazi za spomenikom Pavla Đurišića, dok drugi vojvoda, recentni Đurišićev nasljednik, Andrija Mandić, protivzakonito i protivustavno, bez ikakvih sankcija i javnog demarša, uklanja državnu zastavu iz kabineta predsjednika parlamenta!
SUVERENISTIČKO BEZNAĐE I DOKTRINARNE ZABLUDE
I ova dva bizarna primjera rječiti su pokazatelj stanja duha, konfuzije, nedostatka bilo kakvog ozbiljnog plana konsolidacije građanske, suverenističke politike, koja je pobijedila na referendumu za nezavisnost 2006. godine.&nbsp;
Nakon gubitka izbora 30. avgusta 2020. godine, suverenisti se &nbsp;u relativno povoljnoj geopolitičkoj situaciji, u nominalno nezavisnoj, građanskoj Crnoj Gori, članici NATO, kandidatu za EU, radićevski rečeno ponašaju „kao guske u magli“.&nbsp;
Glavni uzrok ovakvog beznađa je potkapacitiranost lidera crnogorskog suverenizma, kao i intelektualne klase koja nije bila sposobna kreirati &nbsp;&nbsp;koherentnu nacionalnu ideologiju, utemeljenu na najvišim istorijskim, kulturnim &nbsp;i duhovnim dometima. Pogrešni izbor „istorijskog ključa“, odnosno uporišne tačke nacionalnog identiteta – kakvu imaju sve moderne evropske nacije – iz koje emanira emocionalna dubina, osjećaj ponosa i borbenost &nbsp;ugrožene zajednice, &nbsp;presudno su uticali na političku konfuznost, razjedinjenost i slab otpor &nbsp;korumpiranom i &nbsp;nesposobnom &nbsp;velikosrpskom režimu u Podgorici, koji prema Crnogorcima koristi metode Franciska Franka, u diskriminaciji Katalonaca i Baska.
Naime, od svih zabluda najopasnije su ideološke doktrinarne zablude.&nbsp;
&nbsp;CRNOGORSKI KOMUNISTIČKI ANTIFAŠIZAM
Crnogorski komunistički antifašizam nedostatan je i nepouzdan za stabilizovanje nacionalnog identiteta: socrealistička kulturna ostavština je inferiorna u odnosu na tekovine Oktoiha, Gorskog vijenca, Luče Mikrokozma, Poslanica Petra Prvog, Bogišićevog Imovinskog zakonika.&nbsp;
Uz to, &nbsp;komunizam i jugoslovenstvo su politički arhivirani u svim južnoslovenskim zemljama, i do kraja svijeta neće se vratiti na istorijsku scenu.&nbsp;
Pritom, crnogorski komunisti – za razliku od ostalih jugoslovenskih partijskih oligarhija &nbsp;– bili &nbsp;su zapostavili izgradnju nacionalnog identiteta: kasnili su trideset godina, na primjer, u odnosu na Makedoniju, koja nije imala istorijsku državnost, u formiranju univerziteta, filozofskog fakulteta, akademije nauka, državne televizije. Nijesu vratili ni autokefalni status CPC, koji joj je nasilno oduzet poslije aneksione Podgoričke skupštine. Konačno, 1989. godine, osamdeset odsto članova Partije iz Crne Gore, na čelu s prvoborcima i narodnim herojima, odrekli su se tekovina avnojevske Jugoslavije, &nbsp;i završili &nbsp;u naručju Slobodana Miloševića i Vojislava Šešelja.
Manjak kritičke pameti, idenititetska konfuzija, otuđenje od najviših istorijskih &nbsp;vrijednosti Crne Gore, koje su s pijetetom spominjali veliki pjesnici i državnici romantičke Evrope, produbila se u vremenu obnove državnosti &nbsp;početkom 21. vijeka, i uzrokovala daljnju provincijalizaciju, koja je otupila neuporedivu hiljadugodišnju vitalnost, borbenost i inventivnost, i omogućili povrarak velikosrpstva na krilima klerikalne revolucije.&nbsp;
BEZ OTPORA ,,CRNIM LISTAMA“
Zato ni danas nema otpora prema „crnim listama“ kreiranim u velikosrpskim štabovima: to jest, protesta zbog masovnog otpuštanja nacionalno nepodobnih funkcionera i činovnika – takozvani veting – &nbsp;u svim bitnim sektorima države i društva, koji presudno utiču na oblikovanje nacionalno-političkog karaktera: u pravosuđu, ministarstvima kulture, bezbjednosti, odbrane, medijskom javnom servisu, strateškim državnim agenicijama i preduzećima.&nbsp;
Pogotovo su, u državnim preduzećima, targetirani i demonizovani govornici crnogorskog jezika i poštovalaca Crnogorske pravoslavne crkve.&nbsp;
Izvanjci, sociolozi, politikolozi i istoričari, koji se budu bavili aktuelnim crnogorskim kontroverzama, s izvjesne vremenske distance, imaće složen zadatak da razumiju što se to događa, danas i ovdje. Neće im mnogo pomoći komparativne analize postkomunističkih društava, koje su takođe u vrijeme demokratskih promjena imale izraženu pretpolitičku, identitetsku, nacionalnu dvostrukost.&nbsp;
Doista, teško je razumjeti i našim najbližim susjedima, s kojima smo sedamdeset godina živjeli u Jugoslaviji - što je to sprječavalo crnogorske indipendiste, koji su 1999. godine bili saveznik Zapada u ratu s Miloševićem, a nakon toga vratili državnu nezavisnost i uveli Crnu Goru u NATO, da se nakon 2020. godine, da se barem verbalno, ne odupru satiranju crnogorskog nacionalnog identiteta?
I zašto se snažnije nijesu branili prava svojih bivših saradnika i prijatelja - među kojima su i tužioci što su spriječili državni udar 2016. godine? Zašto su priznali &nbsp;Andriju Mandića, nepravomoćno osuđenog za pokušaj terorizma, za šefa parlamenta? Zašto nijesu napravili barem jedan memorandum koji će, urbi et orbi, pokazati &nbsp;kriminogenu pozadinu i metode režimskih kartela, u diskriminaciji svojih političkih protivnika?&nbsp;
IMA LI OTPORA?
Jer, uporedna iskustva pretpolitičkih i polufašističkih društava, nedvosmisleno potvrđuju, da ukoliko se građansko društvo, kroz razuđeni pokret otpora, otvoreno i smjelo ne suprotstave autoritarnim vlastima, režim će postajati sve represivniji i nekontrolisaniji.&nbsp;
U ideologiji i &nbsp;praksi ovakvih režima ne postoji osjećaj mjere, pa &nbsp;im i institucije, koje &nbsp;po prirodi stvari, trebaju oličavati najviše civilizacijske domete &nbsp;savremenog društva, služe se za najopskurnije nezakonitosti.&nbsp;
Samo se u &nbsp;hibridnim društvima, najprimitivnijeg makijavelizma, koja imaju ciničan odnos prema znanju i talentu, na čelnom položaju nacionalne kulture biraju osobe, bez specifičnih znanja i afiniteta, da bi bespogovorno izvršavali naredbe, kolikogod bile skandalozne.&nbsp;
Upravo je ovakva bezobzirnost kriminalnom metodom eliminisala &nbsp;projekat CDNK, što su ga pripremale osobe iskusne u pisanju desetina projekata, crnogorskim i evropskim institucijama. Podsjećamo da je CDNK na konkursu za potporu strukovni udruženjima diskvalifikovan s obrazloženjem da mu &nbsp;nedostaje &nbsp;osnovni dokument, Uvjerenje o registraciji?!&nbsp;
RAĐANJE NEOFAŠIZMA &nbsp;
No, fašizam se ne javlja najednom, sâm od sebe: on metastazira, i vremenom se strah pretvara u svojevrsnu otupjelost, na mnogo toga što čini razliku između demokratskog i hibridnog, autoritarnog društva. Imao sam dovoljno vremena upoznati osobine ovdašnje opozicije – o tome sam &nbsp;naširoko pisao i govorio – između ostalog, i analizirajući njihov strah da se bave progonom i hapšenjem suverenista, pripadnika i saradnika bivšeg režima.&nbsp;
Ali, ipak, iznenadio me &nbsp;je potpuni muk naše kulturne i političke javnosti na skandal Ministarstva kulture, &nbsp;koji – premda izgleda benigan u odnosu na politička hapšenja – nezapamćen je i u afričkim kolonijama.&nbsp;
Jer, osnovno novinarsko pravilo kaže, da nije vijest kad pas ugrize čovjeka, nego čovjek psa. Nije, dakle, vijest ako vam mangupi „uvale“ falsifikovane dolare ili vas odžepare, ali, jest neobično kad se u Ministarstvu kulture služe manirima biznismena s Tuškog puta. Elem, povodom ovog skandala, izuzev dva reagovanja Crnogorskog PEN kluba i Fakulteta za crnogorski jezik i književnost, nije se oglasio nijedan pisac, &nbsp;umjetnik, kulturtreger, analitičar, kolumnista, aktivista za ljudska prava, poslanik u parlamentu...&nbsp;
DEPRESIRANE ZAJEDNICE
Istina, nijesam se bio sjetio jednog sociopsihološkog fenomena koji je karakterističan za depresirane zajednice. Poslije izvjesnog vremena, zbog osjećaja nemoći i mnoštva frustracija, potlačeni se među sobom više sukobljavaju nego što se odupiru onima koji ih šikaniraju.&nbsp;
Povodom polemike CDNK s Ministarstvom kulture, na moju primjedbu vlasniku jednog opozicionog medija, zašto je cenzurisao određene djelove saopštenja Društva, rekao je da njegovi urednici „skraćuju glupe i duge tekstove“.
No, neko bi mogao utvrditi i to da je ignorancija opozicionih kulturnih, medijskih i političkih poslenika, povodom bizarne kriminalne diskriminacije CDNK, prvenstveno zbog toga što su &nbsp;pisci, novinari i nevladini aktivisti, Društvo poistovjetili sa mnom. Ali, ova afera prevazilazi značaj i značenje jedne marginalizovane asocijacije pisaca, pogotovo njenog čelnika.&nbsp;
Jer, pored CDNK, na razne načine su diskriminisani i marginalizovani, profesionalno omalovaženi - i Crnogorski PEN centar, DANU, te mnoštvo pisaca i umjetnika. Svi kulturni djelatnici koji nijesu ušli u sitnu trgovinu i kolaboraciju s Ministarstvom. Taktika Ministarstva, tačnije njihovih gurua iz SPC i BIA-e, je pacifikovati sve centre otpora u crnogorskoj kulturi, a onima koji ćute baciti mrvice, da preživljavaju u tišini.
Ipak, fenomenološki gledano, nije danas crnogorska opoziciona sfera značajno drugačija nego u prvoj polovini devedesetih godina, u vrijeme Liberalnog saveza, i &nbsp;Slavka Perovića, iako sadašnja opozicija velikosrpskoj politici nema harizmatičnog lidera, nije ratno stanje, a Crna Gora slovi za suverenu državu. &nbsp;
Ni moja pozicija nije se mnoog promijenila: na početku višestranačja 1990. bio sam kritičan prema nekonzistentnosti i manjku ozbiljnosti ondašnjeg lidera, i nekritičnosti njegovih saradnika, koji su ga bespogovorno slijedili. Perovićevi saradnici su u SKJ bili naučili partijsku poslušnost, pa su &nbsp;moje suprostavljanje lideru LSCG, s kojim sam prije toga imao dugu saradnju u Književnoj opštini Cetinja, doživjeli kao svojevrsnu drskost i jeres. U toj situaciji procijenio sam da ne mogu uticati na stanje stvari, pa sam – da ne bih stvarao dodatnu konfuziju i sukobe unutar suverenista, odlučio sam nastaviti svoje disidentsko djelovanje u jednom uskom krugu saradnika – &nbsp;odbio ponuđena mjesta &nbsp;potpredsjednika Crnogorskog PEN-a i predsjednika CDNK.&nbsp;
ODLAZAK&nbsp;
Danas sam, takođe, od velikosrpskog režima targetiran kao neprijatelj, a s druge strane moje neslaganje s opozicionim mejnstrimom – kao i početkom devedesetih godina – razumije se kao sektaštvo ili kao odraz ličnih frustracija.&nbsp;
Opet ne mogu ćutati i klimati glavom onima koji slijede liniju manjeg otpora, nemaju nikakvu strategiju otpora velikosrpstvu, dok se crnogorsko društvo, kultura i nacija, rapidno, nezaustavljivo urušavaju. Stoga, &nbsp;jedini razboriti i odgovorni postupak je &nbsp;da se konačno povučem s mjesta predsjednika CDNK, jer u ovakvim okolnostima ne mogu ništa korisno napraviti za revitalizaciju Društva, niti za njegovo članstvo.&nbsp;
Dobra je okolnost što je međuvremenu stasala jedna generacija mlađih pisaca i spisateljica, da preuzmu rukovođenje CDNK, kao i ostalih kulturnih i umjetničkih asocijacija i organizacija, koje su od posebnog značenja za opstojnost crnogorske kulture i nacije. Nadam se da će nova Uprava CDNK &nbsp;biti dovoljno inteligentna, kreativna i anticipativna, &nbsp;da izvuče adekvatne pouke iz grešaka moje generacije – koja je propustila jedinstvenu priliku da od Crne Gore konačno stvori pristojno društvo i državu – i da se modernim promišljanjem kulture i društva emancipuju od onih koji se, nakon svega, ugodno osjećaju u žabokrečini, beznadno zaglibljenoj u mediokritetstvu, jalovosti i gubitništvu.&nbsp;
„Nad glavom se nadodaju ruke.“
&nbsp;
&nbsp;

Fašizam i mrtvi duh palanke

Bilo je to prije tri dana, u petak 19. decembra, pred kraj građanskog protesta organizovanog kao revolt zbog targetiranja 35 građanskih aktivista koji su 8. jula protestvovali ispred Vile ,,Gorica“ zbog dodjele Trinaestojulske nagrade Bećiru Vukoviću - piscu knjige koja nije napisana. &nbsp;&nbsp; POLICAJAC U CIVILU Oniži čovjek, u tamnoj jakni, prišao je lagano Predragu Boljeviću, sudskom vještaku za telekomunikacije i Batu Raduloviću, poznatom crnogorskom arhitekti. Njih dvojica su stajali pored transparenta: ,,Ustaše i četnici zajedno ste bježali“, postavljenog pored kapije na ulasku u park Gorica, naspram crkve Svetog Đorđa. &nbsp;&nbsp; Iako se čovjek kulturno obratio, predstavljajući se i pokazujući policijsku značku, riječi koje je izgovarao bile su zlokobne. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251222201236_917c4d794258c6aef2edcfaba9944e8c61272acea40bcec4eefd6dd38c60a51a.webp" data-media-id="editor_0" data-image-id="20251222201236_917c4d794258c6aef2edcfaba9944e8c61272acea40bcec4eefd6dd38c60a51a" data-rendition-name="original" width="1118" height="745" loading="lazy" alt="KOME MOŽE DA SMETA OVAJ TRANSPARENT: Detalj sa građanskog protesta 19. decembra "> <figcaption>KOME MOŽE DA SMETA OVAJ TRANSPARENT: Detalj sa građanskog protesta 19. decembra(Photo: UGC )</figcaption> </figure>  -Tužilac smatra da u ovom sloganu ima elemenata govora mržnje i, ako ste vi autori, moraćete da date izjavu u policiji“, kazao je policajac u civilu, uzimajući lične podatke od Boljevića i Radulovića – kazao je policajac u civilu Boljeviću i Raduloviću. &nbsp;&nbsp; Tako je postao sporam onaj čuveni poklič što su uzvikivali crnogorski navijači kao odgovor na fašističko skandiranje hrvatskih ultrasa na utakmici Crna Gora-Hrvatska u Podgorici. I da, to je transparent koji su kasnije ponosno nosili hrvatski antifašisti posred Zagreba. &nbsp; E to su sve bila sumnjiva posla za ovdašnje državne dušebrižnike. Zato pozivanje na tužioca i prijetnja žestokom kaznom zbog govora &nbsp;mržnje - djeluje zaista zlokobno. &nbsp; Naročito ako se zna da za izgradnju ili akciju skrivanja spomenika četničkog koljača Pavla Đurišića - niko tužilački nije procesuiran. &nbsp; OPASNA ŠUTNJA &nbsp; Bilo je to, kako rekoh, u petak, prije tri dana. I od tada nema zvanične informacije: ko je taj tužilac koji je u antifašističkom transparentu - vidio govor mržnje? &nbsp; Kao da se tim ćutanjem svjesno odobrava tužilačka, državna, represija. &nbsp; Opasno je to zvanično ćutanje: istorijska istina zapisana na transparentu ne može se tumačiti – ili: ne bi smjela da se tumači - kao govor mržnje. &nbsp; Makar ne u normalnoj, uređenoj državi. Jer, istorijske istine bi morali da znaju državni službenici. Državni tužioci posebno. A istorijska istina je samo jedna. Nema, ne postoji više verzija istina, kako bi to voljeli nastavljači četničke ideologije i popovi Crkve Srbije. &nbsp; Dakle: ustaše i četnici su klali zajedno, borili se zajedno protiv antifašista - i zajedno su na kraju bježali. &nbsp; USTAŠE I ČETNICI I KLALI I BJEŽALI - ZAJEDNO Počeli su saradnju još sredinom 1942. godine u Nezavisnoj državi Hrvatskoj, nastavili su saradnju zajedničkim pokoljima muslimana i partizanskih porodica u Bosni i Hrvatskoj, da bi onda, posljednjih mjeseci Drugog svjetskog rata i nakon pisanog sporazuma Pavla Đurišića i Sekule Drljevića pod pokroviteljstvom ustaškog poglavnika Ante Pavelića, bježali - baš zajedno - ka Blajburgu... Zato je čin podgoričkog, za sada anonimnog tužioca, opasan, anticivilizacijski postupak: to je državni progon antifašista i svojevrsno institucionalizovanje istorijskog revizionizma. &nbsp; I, da sve bude tužnije, sve se to dešava na veliki dan za Podgoricu i za Crnu Goru - na Dan oslobođenja od fašista i njihovih slugu. &nbsp; DRŽAVA KAO PARTIJSKA PRĆIJA &nbsp; U kojem pravcu stvarno ide Crna Gora, pokazala je cijela protekla sedmica. Tako je u prošli četvrtak Vlada Crne Gore usvojila je po hitnom postupku – i kao po pravilu: na elektronskoj sjednici – izmjene Zakona o unutrašnjim poslovima. &nbsp; I to kakve izmjene! &nbsp; Prema novom zakonskom prijedlogu policajci će, svakih pet godina, biti podvrgavani provjerama bezbjednosnih smetnji za dalji rad. A postojanje bezbjednosnih smetnji automatski znači i uručivanje otkaza policajcu. I to bez disciplinskog postupka koji je do sada bio zakonom obavezan?! &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251222201240_50fa4b91aee96727e374bb0212a1a93619cc9d6ad4d2eea98b80ac168cbfa761.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20251222201240_50fa4b91aee96727e374bb0212a1a93619cc9d6ad4d2eea98b80ac168cbfa761" data-rendition-name="original" width="320" height="385" loading="lazy" alt="POLITIČKA ČISTKA U POLICIJI: Ilustracija "> <figcaption>POLITIČKA ČISTKA U POLICIJI: Ilustracija(Photo: UGC )</figcaption> </figure>  A ko određuje postojanje bezbjednosnih smetnji? Pogađate: ministar unutrašnjih poslova Danilo Šaranović. Koji će sam osnivati i Komisiju koja će primati na posao nove policajce. I opet pogađate: primaće se samo oni koji prođu partijski test Demokrata. &nbsp; Dakle: ukoliko se usvoje predložene izmjene ministar Šaranović, Bečićev Demokrata, dobiće ovlašćenja, imaće ingerencije kakve nema jedan minsitar unutrašnjih poslova, ni u regionu, ni u Evropi. Možda su takva moćna ovlašćenja imali samo – i to u doba Staljina – dvojica ruskih zloglasnih likova: &nbsp;Lavrentij Berija i Feliks Dzeržinskog. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251222201240_73e7ec87ecfec35b267aa8d73d443ea8e9526b349a9c287739f0c073a0694a07.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20251222201240_73e7ec87ecfec35b267aa8d73d443ea8e9526b349a9c287739f0c073a0694a07" data-rendition-name="original" width="653" height="368" loading="lazy" alt="OMILJENA LITERATURA DIJELA PARTIJSKE VEĆINE: Izučavanje Staljina"> <figcaption>OMILJENA LITERATURA DIJELA PARTIJSKE VEĆINE: Izučavanje Staljina(Photo: UGC )</figcaption> </figure>  Očito: staljinistički nastrojene Demokrate žele povapirenje vremena staljinizma, kad je partija bila sve, a čovjek mimo partije ili vlasti – ništa. &nbsp;&nbsp; MIJENJE PROŠLOSTI ZA BRISANJE BUDUĆNOSTI &nbsp; Ovakve izmjene – koje su predložile Bečićeve i Bogdanovićeve Demokrate - povučene su iz skupštinske procedure krajem jula, nakon žestokih kritika nevladinog sektora, ali i crnogorskih evropskih partnera. &nbsp; Sada je taj isti, mračni, prijedlog izmjena Zakona o unutrašnjim poslovima ekspresno dostavljen Andriji Mandiću, predsjedniku Skupštine. I to sa potpisom - premijera Milojka Spajića. &nbsp;&nbsp; Čovjek koji ne želi da se bavi ,,seoskim stvarima” kao što su državna suverenost ili crnogorski identitet, kripto-premijer je sada pristao da malo poradi na seoskoj stvari i – očito zarad mira u nemirnoj koaliciji na vlasti - da pretvori državu u partijsku policijsku kasarnu. I time omogući partijama parlamentarne većine da kadrovski ustroje i policiju i tužilaštvo i sve ostalo, da budu i sudije i presuditelji. &nbsp; I da presude da građanska Crna Gora – nema budućnost. &nbsp; A da bi se budućnost mijenjala, potrebna je promjena prošlosti. Kako? Pa i to može, kada partije hoće da državu pretvore u svoje vlasništvo. Zato je još jedan Demokrata - onaj Danilo Mrvaljević sa čalmom na glavi, što je šef državnog arhiva, odlučio da – bez ugovora i mimo zakona – zaposli u Državnom arhivu popove volontere. Koji će, valjda volonterski, da rediguju crnogorsku istoriju. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251222201244_23a84c211c6c2e8897087d0902413576b6afbe93994db395a673dccb4d17f92e.jpg" data-media-id="editor_3" data-image-id="20251222201244_23a84c211c6c2e8897087d0902413576b6afbe93994db395a673dccb4d17f92e" data-rendition-name="original" width="1024" height="703" loading="lazy" alt="ČEKAJUĆI POPOVE: Državni arhiv na Cetinju"> <figcaption>ČEKAJUĆI POPOVE: Državni arhiv na Cetinju(Photo: UGC )</figcaption> </figure>  ,,RAZDRŽAVLJENJE” CRNE GORE - BEZ GRAĐANSKOG OTPORA &nbsp; U nekoj drugoj državi, u nekom svjesnijem društvu, ovakvi potezi doveli bi do velikog bunta opozicije, koji bi vodio do građanskih protesta za očuvanje građanskog društva, za očuvanje crnogorske istorije, kako bi Crna Gora imala budućnost. &nbsp;&nbsp;&nbsp; U ovoj Crnoj Gori, koja je pred vratima Evropske unije, tek poneki opozicioni uzvik, dok glavna i najjača opoziciona stranka – Demokratska partija socijalista – snom mrtvijem spava. Valjda su svi srećni i zadovoljni što je nedavno na skupštinskom odboru jednoglasno usvojena Rezolucija o evropskoj integraciji Crne Gore. &nbsp; Ne bih da kvarim slavlje i sreću zbog jednoglasnosti vlasti i opozicije oko jedne rezolucije, ali bi bilo dobro da neko iz opozicije kaže iskreno građanima: kakva će to Crne Gora ući u Evropsku uniju? &nbsp; Da li kao demokratska, građanska država, ili ćemo kao de fakto članica ,,srpskog sveta“, bez državnog identieta, biti samo uljez i srpsko-ruski paravan u Evropskoj uniji? &nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp;

Draško Đuranović

Djeca staljinizma

22.12.
17:08h
Nijesam znao da će mi zvono na vratima kada mu baš i vrijeme nije, poremetiti redosljed prioriteta ovog dosadno obojenog popodneva.
Poštar, ne onaj Bukovskog, već Ranko, bio je na vratima.
Otvaram kovertu u kojoj je rješenje oznake KVS 108/25 od 16.12.2025 godine.
Jedna napisana rečenica, zapravo dvije, željene i ljekovite, vrlo neobične, preokupiraše mi pažnju, pa lagano otklonih sa stola Kunderin "Identitet", sa kojim se danima mučim.
U obrazloženju tog rješenja, neobična rečenica koja anulira sve stereotipne i predosadne rečenice, koje kada su odluke o pritvoru u pitanju sudovi donose na isti način od 1945. godine.
Tamo stoji, a povodom predloga da se Uboviću produži pritvor po tačkama 1 i 4, člana 175 ZKP-a.
"...razmatranje identičnih okolnosti - IZNOVA I IZNOVA ( sic!) vodi nepotrebnom iscrpljivanje suda...".
Alal vjera.
Prvo, za način i stil kojim se obrazložila iscrpljujuća upornost nekih za pravno elementarnu nemogućnost.
Ovo niko nikada u Višem sudu nije napisao.
I neće. Skoro.
Jer je prpa rođena prije junaštva.
Gramatičko - stilsko - jezičko objašnjenje u sudskoj odluci je novina, raritet. Koji dobrano pokazuje nečiji dignitet. Siguran sam da predsjednik toga vijeća nije čitao obrazloženje, jer isto on ne piše, a da ga je pročitao, ovaj akt iz suda ne bi izlazio.
Drugo, jednako ljekovito i tačno.
Tamo na kraju obrazloženja piše "...sve bi to dovelo do narušavanja pravne sigurnosti i obesmišljavanja pravosnažnih sudskih odluka...".
Sve sam ovo govorio na dodavanje pritvorskih osnova od strane Apelacionog suda. Koje je podržao i Vrhovni sud.
Lazović je tako već preko godinu i po dana u pritvoru.
Tako i Mijajlović, Spičanović.
A nekima smiješno i seire.
Neka nekima, i Ustavnom sudu je to smiješno.
Još jedno. I da su nove okolnosti u pitanju, ne može Apelacioni sud da ih doda jer bi onda on odredio pritvor po tom osnovu.
Novu tačku dodaje samo sud koji je odredio pritvor, jer se samo njemu navode nove činjenice i to nesumnjive, kojima se utvđuje i nova okolnost.
Prijedlog za produženje pritvora samo treba da sadrži predlog da se isti produži.
U svakom slučaju, nove se okolnosti ne mogu isticati, sa predlogom za produženje pritvora jer bi se uvela u pravni saobraćaj mogućnost da sud kojem je u opisu samo produženje, da isti i odredi.
Uostalom, kako se u svim predmetima kod Višeg suda, a koji su pritvorski, baš u vrijeme kada Apelacioni sud treba da odredi produženje nadju nove okolnosti kojih nema?
Baš tada.
Nema novih okolnosti prije i poslije toga.
One se rode samo kada je predmet odredjeni period kod jednog vijeća Apelacionog suda.
Naravno, niko nije naivan, ne bi se to ni za mene moglo reći.I sve je kristalno jasno.
P.S. Taj sudija, iz ovog rješenja, očito zna da je izgubljen samo onaj ko je izgubio sebe.

Iznova i iznova

U Crnoj Gori u posljednja 24 sata evidentrana je 21 saobraćajna nezgoda, a poginula je jedna osoba.&nbsp;
Iz Operativno-komunikacionog centra Uprave policije saopšteno je da je teže povrijeđena jedna, a lakše 14 osoba.
Navodi se da je u Podgorici evidentirano deset nezgoda, Nikšiću četiri, Budvi dvije.
Po jedna nezgoda evidentirana je u Danilovgradu, Baru, Bijelom Polju, Šavniku i Pljevljima.
Izdato je 676 naloga za uplatu novčanih kazni i podnijeta 81 prekršajna prijava.
Policija je oduzela pet pari registarskih tablica.

Za 24 sata 21 saobraćajna nezgoda, poginula jedna osoba

Uklonjeni su šatori ispred Narodne skupštine u Beogradu, odnosno takozvani Ćaćilend.
Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić je sinoć bio ispred doma Narodne skupštine i tada je rekao da će tokom narednog mjeseca šatori biti uklonjeni i iz Pionirskog parka, piše RTS.
Najavio je da će ispred Narodne skupštine u narednih nekoliko dana biti božićno selo.
Nakon toga se očekuje da će saobraćaj ispred Narodne skupštine biti normalizovan.
Prethodno je i deo Pionirskog parka, između doma Narodne skupštine, zgrade Predsjedništva, ispražnjen od šatora. Sklonjeni su šatori iz manjeg dijela parka uz ulicu Kneza Miloša, nekoliko desetina metara unutar parka.
Komunalne službe rade na raščišćavanju prostora.

Uklonjeni šatori ispred Narodne skupštine u Beogradu

Požar u Domu za penzionere u gradu Manado na indonezijskom ostrvu Sulavesi usmrtio je 16 ljudi.
Požar je izbio sinoć u kasnim satima, a informaciju o teškoj pogibiji nekoliko osoba prenijela je državna novinska agencija Antara.
Policijski zvaničnik Alamsjah P. Hasibuan izjavio je da vlasti istražuju uzrok požara.
Snimci informativnog kanala Metro TV prikazuju vatru kako plamti kroz zgradu dok spasioci pomažu jednoj starijoj osobi da pobjegne iz zapaljene zgrade.
Šef vatrogasne službe Manada Džimi Rotinsulu rekao je za Metro TV da su stanari doma, od kojih su većina bili stariji, zarobljeni unutar zgrade, dodajući da su još tri osobe zadobile opekotine.

U požaru u Domu za penzionere u Indoneziji poginulo 16 osoba, vatra progutala zgradu

Vođa pokreta Samoopredjeljenje Aljbin Kurti ostvario je uvjerljivu pobjedu na vanrednim parlamentarnim izborima na Kosovu.
Sa 90 odsto prebrojanih glasova, Kurtijeva stranka je osvojila 50,8 odsto, što znači treći mandat na vlasti za njenog lidera.
Dvije glavne opozicione stranke, desnocentristička Demokratska partija Kosova (PDK) i Demokratski savez Kosova (LDK), osvojile su 20,98 odsto odnosno 13,89 odsto glasova.
Do vanrednih parlamentarnih izbora je došlo nakon što političke stranke nisu uspjele postići dogovor o formiranju stabilne vlade nakon februarskog glasanja.
U svom prvom obraćanju nakon završetka glasanja Kurti je proglasio "istorijsku pobjedu".
Ovo je četvrta uzastopna pobjeda na parlamentarnim izborima za Samoopredjeljenje. Kurtijev rezultat predstavlja veliku pobjedu nakon što su opozicione stranke blokirale njegove pokušaje da formira vladu nakon prethodnih izbora 9. februara.
Ipak, ovo neće biti sasvim dovoljno da Kurtiju osigura dovoljno mjesta za vladanje bez koalicionih partnera, ali ne bi trebalo imati poteškoća da pronađe podršku među zastupnicima stranaka etničkih manjina kojima je zagarantovano 20 od 120 mjesta u Narodnoj skupštini.
Ovaj put, opozicija je naznačila da bi mogli pružiti saradnju.
Arben Gaši iz trećeplasiranog Demokratskog saveza Kosova (DSK) naznačio je da bi to moglo biti moguće.
- Kada birači govore, rezultat se ne može ignorisati. Potrebno je razmišljanje i odgovorno djelovanje - naveo je on.

Kurti ostvario istorijsku pobjedu na vanrednim izborima na Kosovu

Studenti u blokadi danas organizuju širom Srbije akciju pod sloganom „Raspiši pobjedu“ tokom koje će prikupljati potpise za raspisivanje vanrednih parlamentarnih izbora, a građani će tu inicijativu moći da podrže u više od sto opština i gradova, na skoro 500 štandova.
Prema posljednjim dostupnim podacima, potpisi će se prikupljati u 113 mjesta na 491 štandu.&nbsp;
Pored većih gradova, poput Beograda, Niša, Novog Sada i Kragujevca, na spisku su i brojna manja mjesta od sjevera do juga zemlje.
- Dođi da zajedno raspišemo pobjedu! Potpiši odluku! Ostavi nam kontakt, a mi ćemo ti redovno slati obavještenja o našem djelovanju i uputiti te kako možeš da postaneš aktivni učesnik ove borbe. Budi kontrolor. Učestvuj u podizanju svijesti u svojoj okolini. Od nedjelje nastavljamo zajedno - poručii su studenti.
U Beogradu je od 10 sati na Sudentskom trgu najavljen i "Novogodišnji bazar" sa programom za djecu i štandovima za donacije, koji će biti otvoreni do 20 sati, a građani su pozvani da donesu ukrase za kićenje zajedničke jelke, ali i poklone - slatkiše, grickalice i igračke, koje će studenti dijeliti potom širom Srbije.

Srpski studenti u akciji "Raspiši pobjedu": Građani daju potpise za izbore na skoro 500 lokacija

Eagle Hills udružio je snage sa italijanskom Coimom kako bi bivše kasarne Guido Reni pretvorili u živahni urbani centar, koji će kombinovati stanovanje, studentski život, luksuzne hotele i javne prostore za zajednicu. Prema izvještaju Arabian Gulf Business Insight, projekt revitalizacije bivših kasarna Guido Reni obuhvata pet hektara i 23 nekadašnja industrijska objekta. Planirana investicija iznosi 400 miliona eura (oko 463,3 miliona dolara) i predviđa razvoj stambenih jedinica, studentskog doma, hotelskih sadržaja, trgovina, kao i javnih prostora za zajednicu.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251228091248_0edabad443bdda3377811b79a28d19e2f3a8554b76e5c9fc76c9438ea7bc4820.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20251228091248_0edabad443bdda3377811b79a28d19e2f3a8554b76e5c9fc76c9438ea7bc4820" data-rendition-name="original" width="1536" height="814" loading="lazy" alt="Glavne znamenitosti u blizini bivše kasarne Guido Reni"> <figcaption>Glavne znamenitosti u blizini bivše kasarne Guido Reni(Photo: COIMA)</figcaption> </figure>  Projekat u Rimu nadovezuje se na postojeću saradnju Eagle Hillsa i Coime na restauraciji čuvenog hotela Des Bains u Veneciji, vrijednoj oko 200 miliona eura. Eagle Hills je u maju 2024. godine najavio i investiciju od tri milijarde eura u Rigi, glavnom gradu Letonije, gdje planira razvoj velikog projekta na obali sa oko 8.000 luksuznih stambenih jedinica. Iako datum početka i završetka radova još nije objavljen, ovaj potez dolazi nakon što Eagle Hills i Coima realizuju luksuznu restauraciju hotela Des Bains u Veneciji vrijednu 200 miliona eura. <h2>EAGLE HILLS I MOHAMED ALABBAR</h2> Osnivač Eagle Hills-a, Mohamed Alabbar, decenijama stoji iza nekih od najprepoznatljivijih razvojnih projekata na Bliskom istoku i u Evropi.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251228091248_a0cc898fb49d58b10d4b6aa16e63254d2101b112dc3c4ce5286e60cf87e915b3.webp" data-media-id="editor_1" data-image-id="20251228091248_a0cc898fb49d58b10d4b6aa16e63254d2101b112dc3c4ce5286e60cf87e915b3" data-rendition-name="original" width="940" height="630" loading="lazy" alt="alabar"> </figure>  Poznat je po kreiranju Downtown Dubai i zajednice oko Burj Khalife, te po investicijama u luksuzne hotele i mješovite urbane projekte u 14 zemalja. Njegov pristup urbanom razvoju kombinuje luksuz, turizam i regeneraciju zapuštenih gradskih područja, s ciljem stvaranja projekata koji su istovremeno komercijalno uspješni i društveno korisni.

Eagle Hills mijenja lice Rima: Bivša kasarna postaje luksuzni urbani centar

Iranski predsjednik Masud Pezeškijan izjavio je u intervjuu objavljenom u subotu da se njegova zemlja nalazi u „totalnom ratu“ sa Sjedinjenim Američkim Državama, Izraelom i Evropom.
- Po mom mišljenju, mi smo u totalnom ratu sa Sjedinjenim Američkim Državama, Izraelom i Evropom. Oni žele da našu zemlju bace na koljena - kazao je Pezeškijan za iranske državne medije.
Dodao je da je, prema njegovom mišljenju, sukob Irana sa Zapadom ozbiljniji od rata protiv Iraka, koji je Iran vodio tokom osamdesetih godina prošlog vijeka.
- Tokom rata sa Irakom, situacija je bila jasna: oni su ispaljivali projektile i mi smo tačno znali gdje ćemo odgovoriti, ali sada smo okruženi sa svih strana - rekao je Pezeškijan.
Govoreći o teškoj ekonomskoj situaciji, naveo je da zemlja trpi snažan ekonomski pritisak zbog sankcija, smanjenih prihoda od nafte i uticaja sukoba, ali je naglasio da je prioritet njegove vlade zaštita života građana.
Ipak, Pezeškijan je ocijenio da su iranske oružane snage nakon junskog rata sa Izraelom jače i bolje opremljene.
- Naše voljene oružane snage obavljaju svoj posao s odlučnošću i sada su, u pogledu opreme i ljudstva, uprkos svim problemima, jače nego prije napada. Ukoliko dođe do novog napada, suočiće se s odlučnijim odgovorom - poručio je on.
Predsjednik je naveo da je rat doprinio jačanju unutrašnjeg jedinstva, a ne slabljenju zemlje, ističući da su državne službe funkcionisale bez prekida tokom sukoba. Takođe je pozvao građane Irana na jedinstvo i izbjegavanje javnih nesuglasica, navodeći da neprijatelji Irana nastoje da iskoriste unutrašnje podjele.
Pezeškijan je predstavio ekonomsku strategiju u 20 tačaka, čiji je cilj stabilizacija cijena osnovnih proizvoda i podrška domaćinstvima sa nižim prihodima, uključujući širu primjenu vaučera.
Naglasio je i da vlada mora smanjiti rashode, donijeti štedljiv budžet i povećati efikasnost.
Jedan od glavnih ciljeva je smanjenje rasipanja, posebno u potrošnji vode, električne energije i goriva. Pezeškijan je naveo da koristi radnu lampu umjesto osvjetljavanja cijele prostorije, kako bi smanjio potrošnju električne energije.

Iranski predsjednik upozorio: Mi smo u totalnom ratu sa SAD-om, Izraelom i Evropom

Na Kosovu su jutros u sedam sati počeli drugi parlamentarni izbori tokom ove godine, za koje se predizborna kampanja završila u ponoć.
Drugi ovogodišnji izbori se održavaju jer Pokret Samooprjedeljenje premijera Aljbina Kurtija, uprkos tome što je osvojio najviše glasova na izborima 9. februara, nije mogao da formira vladu.
U trci za 120 poslaničkih mjesta - 100 iz redova Albanaca i po 10 iz redova Srba i 10 iz drugih manjinskih zajednica koje žive na Kosovu, učestvuje 1.180 kandidata iz 24 politička subjekta, od toga 18 stranaka, tri koalicije, dve građanske inicijative i jedan nezavisan kandidat.
Pravo glasanja na ovim izborima ima 2.076.290 registrovanih birača, od toga 1.999.205 birača koji glasaju na biračkim mjestima na Kosovu i 77.085 birača koji su registrovani za glasanje poštom van Kosova (dijaspora).
Glasaće se u 948 biračkih centara, sa 2.614 biračkih mjesta na cijeloj teritoriji Kosova.
Iz redova srpske zajednice na izborima učestvuju Srpska lista, Za slobodu, pravdu i opstanak i Kosovski Savez. Oko 100.000 birača srpske nacionalnosti biraće svojih deset poslanika u Skupštini Kosova koja broji 120 mjesta.
Pokret Samoopredjeljenje na izborima učestvuje u koaliciji sa "GUXO", Alternativa i Albanska demohrišćanska partija.
Od Albanskih političkih stranaka na izborima učestvuju Demokratski savez Kosova, Demokratska partija Kosova, Alijansa za budućnost Kosova, Socijaldemokratska inicijativa (NISMA) i Albanska demokratska nacionalna stranka "Bali Kombetar".
Iz manjinskih, nesrpskih i nealbanskih zajednica, učestvuju Demokratska partija Turaka, Nova demokratska iniciiativa Kosova (iz egipatske zajednice), Socialdemokratska unija (partija koja predstavlja Bošnjake), Jedinstvena goranska partija (predstavlja Gorance), Ujedinjena romska partija Kosova i Progresivni pokret Roma.
Predsjednica Kosova Vjosa Osmani raspisla je krajem novembra nove izbore, jer nakon prethodnih, održanih u februaru ove godine, nijedan kandidat za mandatara Vlade Kosova nije uspio da obezbijedi dovoljan broj glasova poslanika.