Kraj 2025. i ulazak u „obećanu“ 2026. Crna Gora dočekuje prilično šizofreno.
S jedne strane je opšta euforija eurointegracijskim liderstvom, praćena često nerealnim obećanjima, bombastičnim izjavama i otimanjem zasluga. S druge, tu je realnost koja se ogleda u podeljenom narodu, nerešavanju akutnih problema, svakodnevnim poskupljenjima, maltretiranjem novinara i medija, neznanju i rasipništvu u državnim firmama, jasno vidljivim dvostrukim aršinima prema – s jedne strane - pripadnicima prošlog i prema – s druge - jurišnicima sadašnjeg režima, apsolutnom krahu bezbednosnog sektora, nerešenim masovnim ubistvima, selektivnom pravosuđu, bezobraznom i nekažnjenom uplitanju stranih država i strane crkve direktno i preko lokalnih „čauša“...
I to je utisak koji se stekne „iz daljine“, samo na osnovu nekoliko godišnjih poseta Crnoj Gori, revnosnog praćenja lokalnih medija i čestih razgovora sa stanovnicima najlepše zemlje na Planeti. Na „licu mesta“ verujem da izgleda još gore, tim pre što se tad vide i osećaju tuga, depresija i nezadovoljstvo srodnika, komšija, prijatelja.
Možemo da (pokušamo da) se lažemo, usred ove novogodišnje (lažno) vesele atmosfere, ali meni laži i skrivanje iza fantazija nikako ne idu od ruke. Kada biste samo znali kolikima sam se zamerio zbog spremnosti i brzine da istinu saspem u oči, i genetske nesposobnosti da uvijam u oblande i govorim samo ono šta drugi žele da čuju...
Najzad, dragi čitaoče, da li bi mi verovao kada bih napisao da je u Crnoj Gori danas sve bajno i sjajno, i da kamenje u točkove opšteg prosperiteta ubacuju samo retki preostali pripadnici bivšeg režima, nezadovoljni što više ne mogu da kradu? Bogami, da igramo suprotne uloge, ja bih se na takvu priču uvredio, misleći da od mene praviš budalu. A to nikako ne volim.
Držim da građani Crne Gore – kako god se uže definisali, oni su po samom tom svojstvu Crnogorci - nisu glupi. Iako često ume tako da izgleda. Više su problem neke karakterne osobine, inadžijstvo, ljubomora, pizma, „brojanja“ i „pamćenja“. Fatalizam i sindrom žrtve. I nešto što meni laički izgleda kao opšta emicionalna nezrelost i neostvarenost.
Sve to odlično ilustruje ona istorijska: zameri li ti se vladar (danas i: ministar, direktor, šef...), ne uvaži li tvoje mišljenje ili ti samo ne dadne po tvom skromnom uverenju zasluženu poziciju koju ti najbolje možeš da „pokriješ“ – ti ne doživljavaš samo njega za neprijatelja, već celu Crnu Goru. I spreman si da je prodaš ne za šaku dinara, već za šaku osvete onom ko tvoje umišljeno savršenstvo nije priznao i ispoštovao.
Nemam medicinsku kvalifikaciju za takve ocene - po školi sam pravnik, a po zanimanju novinar sa samo nešto više od 40 godina iskustva - ali meni to ovako, narodski, ne izgleda baš najnormalnije. Spremnost da se odbaci sopstvena država, „dabogda sve izgorilo“, ako nešto tvoje nije prošlo. Kao ono kad klinci igraju „na male goliće“, pa se onaj čija je lopta naljuti što ga nisu prvog izabrali, uzme loptu i ode kući. Samo što ti mali fudbaleri imaju 6-7-8-9 godina, a u slučaju države govorimo o odavno punoletnim i potpuno formiranim ljudima.
„Znaš, ne živiš ovđe, pa ne možeš sve da vidiš i ośetiš, kako se narod prozlio, kako se laže, kako se otima“ – rekao mi je relativno skoro veliki prijatelj, dok smo pili njegovo sjajno vino, a ja kmečao kako mi nedostaje ovaj krš i pogled ka jezeru i moru. Znam ja da mi dijasporci romantizujemo sve i da nostalgija zna da zamagli realan pogled. I da je moj prijatelj, a kao mlađi brat mi je – ljudina jedna prepuna ljubavi, u pravu; najzad i on sam se nekako sklonio u sopstveni mikro-kosmos, razočaran. Kao mnogi.
I potpuno ga razumem. Ne samo što se sve ono loše, zbog čega sve češće pomišljam da evakuišem svoju porodicu, iz Srbije nekako istorijski logično preliva u Crnu Goru. Već i zato što mi Crnogorci – i oni koji se tako osećaju, i oni drugi – imamo svoje brojne autohtone mane. A one se u praksi danas manifestuju u veoma širokom dijapazonu – od vršnjačkog nasilja u školama, preko prečestog javašluka u zdravstvenom sistemu ili rodno motivisanog nasilja u čijem je korenu shvatanje posedovanja drugog čoveka („Podsjeti me da te poslije dobro izdevetam, nijesam odavno“, „Čovjek si mi pa kako hoćeš“ – samo je scena iz filma maestralnog hroničara i karikaturiste crnogorskog mentaliteta, Živka Nikolića), do borbi za političke pozicije što, u stvari, predstavlja samo borbu za jesti hleba bez motike.
Kako stojimo sa lažnim diplomama? Znamo li koliko ih ima? Ko danas u Crnoj Gori realno sme da se uhvati u koštac s vlasnicima papira pribavljenog po povoljnoj ceni, samo da ne bude da ja nemam, a komšija ima diplomu? I s onime šta takve „kvalifikacije“ čine državi i privredi?
Da li da pomenem silna „dugovanja krvi“? Znamo li koliko se taj užasni srednjevekovni običaj još mota po crnogorskim glavama, istim onima koje sanjaju divotu Evropske unije, demokratske i na zakonima i državnoj pravdi zasnovane zajednice?
Ili, recimo, sve ovo šta se dešava sa ili oko crkve. Svestan sam ja šta SPC čini i regionu i samoj Srbiji, ali je pravo pitanje kako se na to reaguje. Vrlo brzo bi crkva kao takva bila postavljena na svoje mesto, da s jedne strane s njom nema koketiranja političara u jednom neformalnom interesnom paktu, a sa druge... Sa druge strane, bar u Crnoj Gori, je fenomen u „nasleđivanju“ idola: Tito, iza njega Sloba, onda Milo ili Momo, pa slavska ikona. Ovako ilustrovana sklonost ka idolopoklonstvu možda deluje i komično, posebno kad se zamisli smenjivanje fotografija na istom mestu u kući. Ali, taj stav je od samog početka ključna kočnica napretka crnogorskog društva. Ne bi crkva uzletela i dala sebi pravo da se meša u sve, a ponajviše stvari koje nemaju i ne smeju da imaju veze sa crkvom i religijom, da nema sklonosti ka pomodnom, bliskosti vladajućem, pripadanja stadu. Kritičan stav svakog građanina, nosioca suvereniteta, zauzdao bi i političare i popove.
Tako gledam i sve ovo šta prati opštu euro-euforiju. Svi misle da je „CG u EU“ već gotova stvar – ja sam već matori, a odavno cinik, i oprostite mi što ne delim vaš optimizam, znajući šta sve Moskva, pod Moskvom ležeći Beograd, i džentlmenski plaćeni (ležeći) službenici takvog Beograda u Crnoj Gori, mogu da urade. Ali, tek kao primer, već sama svađica oko toga ko ima veće zasluge za otvaranje pet poglavlja, a da se zaboravljaju oni koji su uopšte započeli taj proces, pokazuje sve naše mane kao naroda, celu dubinu ličnih frustracija i fragilnost bilo koje politike pred kompleksima.
Sad na to da dodamo sitnicu zbog koje će me, možda, okarakterisati kao jeretika ili plaćenika (najzad, ovo i pišem za „Bemaksov“ portal, zar ne?), ali – rekoh već – ja volim istinu u lice: koliko bi samo notifikovanje jednostavne činjenice o nekoj zasluzi „bivših“ olakšalo (da ne kažem – relaksiralo) političku zategnutost u državi? Pa onda zamislite kako bi to izgledalo kada bi svi bili spremni samo da priznaju činjenice i zasluge onih drugih i makar privremeno obustave pizme i napade?
Uz samo jedan jedini neprikosnoveni zajednički imenitelj: nezavisna Crna Gora i njen interes. Dobro, znam da u Crnoj Gori postoje ljudi kod kojih ono „nezavisna“ izaziva alergijsku reakciju, ali to je već za lečenje, a ne za novinski tekst, dočim sam ubeđen da ogromna većina ljudi ovde može da pojmi svu snagu, efikasnost i najzad ličnu korist od male nezavisne države na Jadranu, članice EU i NATO.
No, to je već domen visoke politike – a ona bi vremenom morala da postane i manje vidljiva i manje poželjna, posebno ne da ikome bude prvo i jedino zanimanje. Kako stoje stvari sa svakodnevnim životom običnog čoveka? Onom koji od plate ili penzije mora da plati stan, namiri komunalije, ode u prodavnicu, opremi dete za školu, kupi nešto od garderobe? Najzad, i da s porodicom otputuje na produženi vikend u tu istu Evropu, zadovoljstva radi, ili da obnovi nameštaj i belu tehniku. To je, po mom dubokom uverenju, osnovna i prelomna tačka svake vlasti.
Dobra stvar u Crnoj Gori je što se sve zna, i što se svako zna. Loša stvar u Crnoj Gori je što se sve zna, i što se svako zna. Sad ovo uvaženom čitaocu deluje kao da sam i ja zapao u šizofreniju, ili bar dejstvo onog sjajnog vina već pomenutog u tekstu. Ali, nije. Prva rečenica odnosi se na stvarno poznavanje, svest o realnom učinku, znanju i sposobnostima svakog pojedinca. Druga rečenica – na ono šta crnogorska čaršija, ili popularno - narod, izmisli, sazna iz „pouzdanih izvora“, zaključi na osnovu poznavanja (ili klevetanja) porodice, ili iskonstruiše motivisan nekom mržnjom ili zavišću.
I tako, dok polako cure poslednji sati jedne, užasnom tragedijom započete, a brojnim pojedinačnim mukama i polupraznim džepovima nastavljene, teške godine, možda i jeste pravo vreme da se razmisli o greškama i manama. Da bi bar neke od njih – realista sam, znam da ne mogu sve, to ide teško i sporo, ali bar neke – mogle da posle takvog suočavanja ostanu u staroj godini. Tek onda Nova godina ima svoj smisao, van uobičajenog neumerenog jela i pića „kao da je poslednje“ i rutinskih SMS i vajber čestitki.

Nebojša Vučinić

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

1250x600

1084x550

thumbnail

Kolumne

Crnogorska šizofrenija

29.12.
18:39h
Da je morao da nam se dogodi B. Boris, ne bi bila nesreća.
Nesreća je bila što nije morao.
A ipak nam se dogodio.
Da li se sunce i vitamin D stide što se &nbsp;njima poštapa ovaj trkopiš, ne znam.
Znam da Spajke zna za onu iz literature: Ko đavola za rep drži, mora mu i p*dež podnijeti.

Zoran Piperović

Ko đavola za rep drži...

Jeste li gledali ,,Mućke“; sjećate li se Del Boja i onog čuvenog: ,,Iduće godine u ovo doba, bićemo milioneri“? E, ima i domaća verzija. Jednako vesela, jednako optimistična. &nbsp; &nbsp;,,Mi ćemo 2026. godine u isto vrijeme graditi više od deset dionica autoputeva, ljudi. Zamislite kakvo će gradilište da bude Crna Gora biti 2026. godine!” &nbsp; ŠTO SANJAMO, A ŠTO SE DEŠAVA Ovako je crnogorski premijer Milojko Spajić prorokovao na Adria televiziji 14. decembra 2024. Tada se, sav ushićen, hvalisao kako će neki stranac - koji 2026. godine bude letio avionom iznad Crne Gore - biti šokiran kad vidi zemlju koja se, preko noći, pretvorila u veliko gradilište... Za sada nema opasnosti da ćemo šokirati nekog stranca. Ono jeste, niđe nebo nije plavo kao iznad Crne Gore, ali dolje, na zemlji, baš i nije baš neko gradilište. A prvi ašov za drugu dionicu auto-puta, koji je crnogorski premijer najavio još za septembar 2024 – da, dobro ste pročitali: Spajić je najavio da gradnja počinje septembra 2024. godine - &nbsp;biće konačno zaboden u zemlju, valjda do sredine 2026. godine?! &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025122919124_38524a67cc02945c5112b76431fd3b6b3229446933f626ff0d13e8832e2a67ae.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="2025122919124_38524a67cc02945c5112b76431fd3b6b3229446933f626ff0d13e8832e2a67ae" data-rendition-name="original" width="1200" height="800" loading="lazy" alt="SPAJIĆ NAJAVLJUJE AD ĆE SAMO OVO GLEDATIS TRANCI TOKOM 2026. GODINE: Auto-put"> <figcaption>SPAJIĆ NAJAVLJUJE AD ĆE SAMO OVO GLEDATIS TRANCI TOKOM 2026. GODINE: Auto-put(Photo: UGC )</figcaption> </figure>  POPULIZAM, SAD! Spajićeva priča, ta olako data obećanja lidera PES-a o kulama i gradovima, o čardacima i na nebu i na zemlji, o boljem životu koji nas čeka, tu odmah iza prve krivine – sve su to djelići mozaika populističke politike koja treba da opsjeni lakovjerne građane. &nbsp; Istovremeno, iza kulisa brige o građanima, stranke parlamentarne većine komadaju kolač vlasti, uživaju u privilegijama, partijski zapošljavaju u državnoj administraciji po dubini, širini i visini. &nbsp; I baš ih briga za građane. &nbsp; Pokazalo se to prije neki dan u crnogorskom parlamentu. Poslanici Spajićevog PES-a, Bečićevih Demokrata, kao i poslanici Mandićeve i Kneževićeve koalicije Zajedno za budućnost Crne Gore, unisono su odbacili ideju da obezbjede bolju budućnost crnogorske đece. &nbsp; Da, poslanici ključnih činilaca parlamentarne većine nijesu dali saglasnost da se prijedlog o povećanju dječjih dodataka uopšte i nađe na dnevnom redu u Skupštini Crne Gore. Nije to bila neka greška, već dio nove politike avgustovske vlasti. Poslanici vlasti, koji su obećavali građanima preporod, sada po pravuilu najviše brinu - o sebi i sopstvenom džepu. Baš zato su prije pet dana, predstavnici Vlade Crne Gore i parlamentarne većine, glatko odbili amandmane opozicije, čiji je cilj bio da se dio budžetskih sredstava za funkcionerska službena putovanja i reprezentacije - preusmjeri na pomoć najsiromašnijim socijalnim grupama. A i prije mjesec i po, početkom novembra, poslanici parlamentarne većine obacili su, bez ikakve dileme, prijedlog Ure da se finansijski obeštete zaposleni državnih firmi koje su pošle u stečaj. &nbsp; BORBA ZA LIČNE I GRUPNE PRIVILEGIJE Partije koalicije vlasti, koji se javno i tajno svađaju oko namještenja u državnoj upravi, jedinstvene su i složne u namjeri da čuvaju privilegije vlasti, sve do posljednje, od vlastitih naknada za brojna putovanja, raspolaganje državnom reprezentaciji, do partijskih namještenja... &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025122919124_042555839ebb6f6928556e4db31c2beb28acfd9193f94ce0f0a0c4145694a901.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="2025122919124_042555839ebb6f6928556e4db31c2beb28acfd9193f94ce0f0a0c4145694a901" data-rendition-name="original" width="263" height="192" loading="lazy" alt='LOGIKA PARLAMENTARNE VEĆINE: Superhik, negativac iz stripa ,,Alan Ford"'> <figcaption>LOGIKA PARLAMENTARNE VEĆINE: Superhik, negativac iz stripa ,,Alan Ford(Photo: UGC )</figcaption> </figure>  Ta količina sebičnosti, nezajažljivosti djeluje nadrealno. Kao da rade po maksimi iz legendarnog satiričnog stripa ,,Alan Ford“ – ono kad ključni negativac, famozni Superhik, sprovodi u djelo vlastitu devizu: ,,Otimaj od siromašnih da bi davao bogatima“. &nbsp; To u stripu djeluje apsurdno i komično. &nbsp; Samo što ovo u Crnoj Gori nije strip i nije komično. Ovo je realnost, crnogorski teatar apsurda. Crna Gora - u kojoj vlast želi da ima i sačuva privilegije, a dio vlasti, Bečićeve Demokrate prije svega, žele da utamniče političke protivnike, dok Specijalno državno tužilaštvo vodi akciju progona i pogroma kritičkih medija - da je baš takva Crna Gora zatvorila pet pregovaračkih poglavlja u jednoj godini i da je na pragu ulaska u Evropsku uniju. &nbsp; I da, u toj Crnoj Gori, koja je najbliža Evropi od svih balkanskih država, veliki uticaj na vlast i na brojne državne institucije ima vjerska organizacija čije je sjedište van Crne Gore – Crkva Srbije. Srpska pravoslavna crkva, koja negira postojanje crnogorske nacije i koja, revizijom prošlosti, propagira veličanje ratnih zločinaca - u ovoj državi je jedan od ključnih političkih faktora. &nbsp; EVROPA, ZAPADNI BALKAN I CRNA GORA Kako je moguće da sve to mnogo ne smeta briselskoj administraciji? &nbsp; Naravno, naši evropski partnerti vrlo su svjesni brojnih zloupotreba koje čine ljudi na vlasti, i svakako su precizno informisani o manipulacijama državnih institucija, uključujući i ignorisanje svih evropskih direktiva, od Ustavnog suda pa na dalje... &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025122919128_4d5ed1153e40504544cd5b141a1228d4dd1db2e2f12d9f597b94b55d4d8cb542.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="2025122919128_4d5ed1153e40504544cd5b141a1228d4dd1db2e2f12d9f597b94b55d4d8cb542" data-rendition-name="original" width="900" height="506" loading="lazy" alt="DRUGAČIJA DIOPTRIJA: Zgarda EU u Briselu"> <figcaption>DRUGAČIJA DIOPTRIJA: Zgarda EU u Briselu(Photo: UGC )</figcaption> </figure>  Ali, ćute i spuštaju glavu. I to je politička relnost: Evropskoj uniji, koja je u grču zbog Ukrajine, nepredvidivosti Trampove politike i predvidivosti Putinove ratne megalomanije, potrebna je – i to pod hitno - jedna dobra vijest. Zato se ulazak Crne Gore forsira po svaku cijenu. Prosto: i ovakva Crna Gora je potrebna Evropskoj uniji, zato je dioptrija Brisela drugačija a i slika Crne Gore u njihovim očima je drugačija. Ali, lako je Evropljanima, oni ne žive u Crnoj Gori. Za budućnost ove države, mnogo je važnije da se sazna odgovor - da li unutar Crne Gore ima političke i društvene snage, akcije građana spremnih da se suprotstavi obezdržavljenju, obezličenju Crne Gore koje sprovodi prosrpska i proruska ekipa na vlasti i sveštenici Srpske pravosalvne Crkve. &nbsp;&nbsp; Ili možda mi iz kritičkih medija suviše kritikujemo, zekeramo i bavimo se, što bi rekao premijer, seoskim temama. Koga briga za identitet, kada ćemo imati autoputeve, kad nam stiže blagostanje. &nbsp; SREĆNA NOVA Fino je sve to obećao premijer Spajić još prije dvanaest mjeseci, baš pred Novu godinu. &nbsp; &nbsp;,,Ja se sav naježim samo razmišljajući o tom da neko pređe avionom preko Crne Gore i gleda iznad jedno veliko gradilište gdje se na sve strane radi, gdje se napreduje sa svih strana gdje vidite autoputeve koji će čitavu Crnu Goru da premreže istok i zapad, sjever i jug...” Eto, već ove godine bićemo milioneri. Pa, neka je srećna Nova 2026. godina, svima koji vjeruju. Mislim, svima koji vjeruju Milojku Spajiću.

Draško Đuranović

Sjajna vijest: iduće godine u ovo doba bićemo milioneri!

Nadam se i pretpostavljam da bi za bilo kog građanina Crne Gore samo saznanje da u našoj maloj zemlji živi 38 supermena i da će ih biti još bila prelijepa vijest, preciznije vijest koja budi nadu i donosi radost. Dobro, možda ne supermena kakve pamtimo iz filmova, ali svakako 38 superljudi koji imaju svoje supermoći. Dok supermen kakvog mi pamtimo leti, naši superljudi ne rade ništa.&nbsp;
Takođe, za razliku od supermena koji potpuno volonterski spašava planetu zemlju, naši superljudi su za svoje supermoći - da ništa ne rade, baš dobro plaćeni. Naši superljudi imaju i posebno ime, zovu se akademici. Njihova supermoć - ne raditi ništa, prema riječima predsjednika Stankovića, leži u obavezi da pruže "naučno utemeljeno mišljenje kada ga zatraže najviši državni organi - Skupština, Vlada ili Predsjednik države", a kako najveći državni organi nisu spremni da se suoče sa njihovim autoritetom i iz tog razloga im se ne obraćaju za naučno mišljenje, što u nastavku svog govora tvrdi predsjednik, naši superljudi ne osjećaju obavezu ili bar ljudsku potrebu da se obrate povodom važnih društvenih pojava. Tačnije, ne osjećaju potrebu da bilo što rade izuzev na primjer organizacije izložbi i koncerata kojima "oblikuju društvo bez ulaženja u blato svakodnevnice". Tako su u 2025. godini organizovali četiti izložbe i šest koncerata.&nbsp;
Sa druge strane, mi koji živimo u blatu svakodnevnice i te kako imamo obaveze prema našim superljudima. Samo u 2026. godini naše obaveze prema njima iznose 3 miliona i 100 hiljada eura. Naše obaveze prema superljudima i njihovoj supermoći da ne rade ništa u interesu države Crne Gore su i ranije bile ogromne i mi smo ih redovno ispunjavali. Sagradili smo im zgradu vrijednu 10 miliona eura. Dalje, više od pola vijeka, kako sami kažu, redovno im plaćamo samo pripadanje organizaciji koja nema obavezu da bilo šta radi ukoliko im se ne obrate najviše državne institucije! Iz ovog kratkog opisa odnosa "superljudi-ljudi iz blata" možemo zaključiti da ne postoji i ne može postojati očiglednijeg primjera sistemske korupcije od primjera odnosa Država Crna Gora - Crnogorska akademija nauka i umjetnosti.&nbsp;
Dakle, članovi CANU iskažu svoje godišnje potrebe Vladi Crne Gore, Vlada Crne Gore te potrebe za novcem članova CANU prikaže kroz prijedlog budžeta, Skupština Crne Gore glasovima delegata usvoji prijedlog budžeta. U budžetskoj godini za koju je dat novac članovima CANU, Vlada i Skupština ih ne pitaju ništa, ovi baš iz tog razloga i ne rade ništa, a građani iz blata svakodnevnice sve to plaćaju. I nažalost ne plaćaju malo. U budžetu CANU za 2026. godinu samo za mjesečne zarade 38 akademika-superljudi plaćamo milion i 700 hiljada eura, što iznosi 3.700 eura mjesečno po superčovjeku.&nbsp;
Superljudi osim ovih naravno imaju i svoja druga primanja - plate, penzije, prihode sa univerziteta i drugih budžetskih jedinica. Ono što je interesantno - izborili su se da nemaju obavezu prijavljivanja prihoda i imovine Agenciji za sprečavanje korupcije. Iako je u cijeloj ovoj priči novac moguće i najmanji problem, zahtijevam od predsjednika i sekretara CANU koji su se obratili javnosti,da daju dobar primjer ostalim članovima i javno objave svoje godišnje prihode. Za crnogorsko društvo mnogo veći problem, od novca koji dobijaju, ustvari je činjenica da za njih, kako sami kažu, događaji kao što su do sada neviđena tragedija u slučaju dva masovna ubistva na Cetinju, događanja 5. septembra 2021. godine takođe na Cetinju, smjena 200 direktora škola u Crnoj Gori, Temeljni ugovor kojim je oteta kulturna baština, ogromna imovina i ugrožen ustavni poredak države Crne Gore, pomjeranje planina snagom vjere, veličanje četničkog pokreta, revizija crnogorske istorije sa početka 20. vijeka, najave izmjena Ustava Crne Gore, ekonomsko podrivanje države, nisu teme koje "zadiru u dugoročnu sudbinu države, kulture i nauke" i samim tim nisu razlog za bilo kakvu reakciju.&nbsp;
Još gore od toga, naši superljudi priznaju da ne mogu postići konsenzus oko ovih pitanja, dakle priznaju da se čak ni između sebe, iza zatvorenih vrata, u tajnosti odaja koje smo im mi građani sagradili, ne mogu dogovoriti da li su po ovim pitanjima "ugroženi temelji naučne istine, istorijskih činjenica i kulturnog identiteta", kako sami kažu. Upravo ovakvo priznanje o nemogućnosti postizanja konsenzusa oko ovih pitanja naše superljude pretvara u supermanipulatore.&nbsp;
I da vas naučim nešto gospodo. U demokratskim zemljama akademici nemaju apanaže. Članstvo u akademiji je čast, ne pozicija koja se plaća. Vi koji ne radite ništa višestruko ste bolje plaćeni od, neću reći kardiohirurga, hajde da kažem premijera. Pokažite bar malo dostojanstva, odreknite se sinekura, uvedite projektno finansiranje, prenesite novac mladim istraživačima i naučnicima, prestanite sami sebe da plaćate po više osnova. I prijavite te prihode.
(Autor je kardiohirurg, direktor Centra za kardiohirurgiju i predsjednik Dukljanske akademije nauka i umjetnosti)

Portal ETV

Supermeni

U vrijeme kad jedna partija na vlasti neumorno tolkuje o neophodnosti „čišćenja institucija“, Crnogorska akademija nauka i umjetnosti crnogorsku društvenu i političku stvarnost krsti „blatom svakodnevice“. Kartaškim rječnikom, na taj su diskurs odgovorili: pratim i podižem!
Budući da čelnici Akademije (da, svi muškoga roda) sugerišu da se nauka ne može prljati „blatom svakodnevice“, želim samo kratko skrenuti pažnju na to da se cijeli spektar društvenih nauka bavi upravo time.
Akademici kažu da govore rijetko, ali argumentovano: Neće da ulaze u „blato svakodnevice“
Tako nam kritička analiza diskursa svojim metodološkim (naučnim) aparatom pokazuje da je posmatranje društvene situacije kao „blata svakodnevice“ precizan diskurzivni izbor. To je klasičan primjer simboličke degradacije (sociolog Pjer Burdije bi rekao simboličkoga nasilja): društvena realnost se predstavlja kao prljava, niža, nedostojna dodira s „visokom“ naukom. A onaj ko se ne želi „uprljati“ automatski se pozicionira iznad te stvarnosti (rječnikom akademika „iznad blata“) – i moralno, i intelektualno, i u konačnici klasno. Nema tu ni govora o akademskoj uzdržanosti. Ovo je nepatvoreni elitizam.
Kao štit se u toj argumentaciji diže tzv. Stenfordova lista, bibliometrijska rang lista najcitiranijih naučnika koju objavljuje Stenford univerzitet i koja zaista govori o izvrsnosti naučnika koji se na njoj nalaze, uglavnom iz oblasti prirodnih i tehničkih nauka. Ali CANU nije, niti smije biti, udruženje STEM-ovaca.
CANU ima Odjeljenje društvenih nauka (da, nauka!), čiji je osnovni predmet, kako već rekoh, upravo ono što se danas pogrdno naziva „blatom“: politika, društveni konflikti, institucije, identiteti, jezik, vrijednosti. Drugim riječima – stvarnost, i to ne samo prošla, već i ona savremena.
A kad se Akademija hvali međunarodnom relevantnošću u prirodnim naukama, a istovremeno se povlači pred društvenom krizom u vlastitoj zemlji, to se ne može zvati akademskom mjerom. To se mjeri drugim skalama. Mogao bi biti kukavičluk. Mogla bi biti nezainteresovanost za život, nedoumice, nesnalaženja običnoga čovjeka i čitavoga crnogorskoga društva. Obrni-okreni – elitizam. Elitističko pranje ruku, da ostanemo u domenu higijene.
Vele uz to čelnici da CANU ima moralnu obavezu da se oglasi tek kad to od nje zatraže Skupština, Vlada ili predśednik države. Da razjasnimo nešto: takva definicija moralne odgovornosti nije neutralna. To je izrazito političko tumačenje koje nauku svodi na servis vlasti, pa makar i savjetodavni, što nije sinonim autonomnoj naučnoj instituciji kojoj je kao osnovna misija definisano da „svojim djelovanjem doprinosi ukupnom napretku države Crne Gore“. Ta se misija može ostvariti isključivo proaktivnošću, hrabrošću i integritetom onih za koje se smatra da bolje vide od ostatka društva.
Ali logika iza ovakvoga komentara čelnika CANU o moralnoj obavezi prema vlasti posve je prozirna: ako politika ćuti ili ne pita, Akademija je čista. Onda se – na momenat se čini paradoksalno ili čak kritički – tvrdi da izostanak poziva vlasti govori o nespremnosti politike da se suoči s autoritetom nauke. A zapravo time se diskurzivni krug savršeno zatvara: CANU ćuti jer ih ne zovu, a vlast ih ne zove jer im odgovara da ćute. Odgovornost ne stanuje na toj adresi, očito je i ona u blatu.
Reklo bi se da institucija pod Goricom ima savršenu nadmorsku visinu: dovoljno nisko da ne bude samoodrživa, a dovoljno visoko da joj „blato svakodnevice“ bude tuđi problem. Otud i izreka: Ko pod Goricom ak i malo stoji, oblikuje društvo bez dodira sa stvarnošću.
Biće da upravo zato Akademiji nije smetalo da iz blata izvuku npr. Milana Stojovića, koji je 90-ih gromoglasno proganjao novinare i pozivao u boj i čišćenje – etničko, naravno. Pa su osobi takve prošlosti i neizmijenjene sadašnjosti dodijelili da oblikuje struku Mediji i novinarstvo u okviru Enciklopedije Crne Gore, koju danas sa zadovoljstvom najavljuju. Kakav doprinos čistoći, koji se prosto i ne treba pojašnjavati. Zato i nijesu odgovarali na pitanja zainteresovane javnosti o svojoj odluci, a danas govore o transparentnosti i čude se što javnost ostaje gluva na neke njihove objave.
U konačnome, da bi CANU zaista postala simbol intelektualne relevantnosti kakvim se predstavlja, mora prihvatiti jednostavnu činjenicu: blato svakodnevice nije suprotnost nauci, nego njen materijal.
A akademija koja se gadi materijala od kojega je stvarnost napravljena ne stoji iznad društva, već izvan njega. I to nije znak akademske uzvišenosti, no institucionalnoga sljepila, skupo plaćenoga upravo iz tog istog „blata“ koje danas s tolikim prezirom imenuje.

Elitističko pranje ruku CANU: Odgovornost ne stanuje na toj adresi

Završetak svake godine je vrijeme za sumiranje i analizu u dometima unutrašnje i vanjske politike i njenih rezultata u praktičnom smislu. Iako je nezahvalno u situaciji kada rijetko što funkcioniše u državi Crnoj Gori baviti se onima koji su na političkoj trpezi najmanje krivi za takvu situaciju, okolnosti nameću da nije moguće izbjeći širu sliku, uključujući i razmjere učinkovitosti suverenističkog političkog bloka i političkih partija koje se deklarišu kao dio tog korpusa. Očito je problem jasne diferencijacije od zla očigledna naklonost EU da Crnu Goru iskoristi kao primjer svoje otvorenosti za proširenje, kao motiv drugim zemaljama Zapadnog Balkana da pojačaju reforme i brže ispune kriterijume za članstvo. Dijelom zbog agresije Rusije na Ukrajinu, a dijelom zbog očitog mekog uticaja Ruske Federacije i Kine na prostorima Zapadnog Balkana, koji se širi i na neke bivše socijalističke zemlje, današnje članice EU. <h2>BURIDANOV MAGARAC</h2> Naklonost EU za prijem Crne Gore i očigledno formalizovanje uslova, bez ulaženja u samu suštinu da li se crnogorsko društvo istinski reformiše ili se radi o providnom simulakrumu, kao da je suverenistički blok stavila u poziciju Buridanovog magarca. Da li je prihvatljiva cijena urušavanja svega u državi zbog otvorene mogućnosti za relativno brzi ulazak Crne Gore u EU, izbjegavajući bilo kakav ozbiljniji otpor otvorenom urušavanju svih demokratskih principa, spajanju sve tri grane vlasti pod kontrolom vladajuće većine i otvorenoj diskriminaciji najbrojnije etničke grupe u Crnoj Gori, sa tendencijom promjene etničke strukture u cilju ostvarenja ideje „srpskog sveta“, kao parafraze Putinove politike o vraćanju istorijske imperijalne politike na prostore bivšeg SSSR-a. Dok, čini se, suverenistički blok mrtvijem snom spava, svodeći svoje aktivnosti samo na nesporno argumentovane govore u Skupštini, vladajuća većina je faktički osvojila svojim uglavnom poluobrazovanim, nesposobnim i autoritativnim kadrovima sve sfere društva: od pravosuđa, kulturnih i obrazovnih institucija, do bezbjednosnog sektora i institucija sile: vojske i policije. Kao da gaje iluzije u opoziciji da će se ulaskom u EU ti problemi vratiti na svoje mjesto, iako nikada nijesu ni bili na svom mjestu, kao što su se gajile iluzije da će pristupom članstvu u NATO Crna Gora riješiti problem svoje suverenosti i odbraniti se od otvorenih nasrtaja spolja. Bojim se da će ta zabluda skupo koštati Crnu Goru i da je sve očiglednije da većinska vlast koristi priliku da otvori sve više pitanja koja zadiru u sami habitus crnogorskog društva i njegov konstitutivni karakter, dok se maše crvenom maramom članstva u EU. Nekako se i može shvatiti strah građanskih političkih elita od konformizma koji odavno krasi pristalice crnogorskog suverenizma, samim tim i od fijaska javnih manifestacija nezadovoljstva, ali je teško razumjeti parlamentarno saučestvovanje u razgradnji ono malo institucionalnog suverenizma što je postignuto za vrijeme predavgustovske vlasti, kao i inertnost u korišćenju međunarodnih sudskih i političkih institucija u procesuiranju očiglednog kršenja osnovnih ljudskih prava i otvorenu diskriminaciju etničkih Crnogoraca i procrnogorskih institucija. Eskapizam ili ambivalencija?!  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251227211236_980802b80a41b80b3545be8a5cd53b9b077f44bbe257ad07312139ff85375987.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20251227211236_980802b80a41b80b3545be8a5cd53b9b077f44bbe257ad07312139ff85375987" data-rendition-name="original" width="1000" height="667" loading="lazy" alt="Andrija Mandić"><figcaption>DRŽI NA OKUPU ROGOVE U VREĆI: Andrija Mandić</figcaption></figure>  Na najvažnije državne funkcije postavljaju se ljudi bez ikakvih profesionalnih perfomansi i značaja, čak i osobe koje više priliče higijenskim radnicima u osnovnoj školi u nekoj crnogorskoj zabiti, nego direktorkama kulturnih ustanova, dok se smjenjuju svi koji ne pripadaju političko–religioznom komplotu koji drži na okupu rogove u vreći od većinske vlasti. Dok vreću drži vojvoda od Krnje Jele, Andrija Mandić. <h2> ZAŠTO ĆUTI OPOZICIJA</h2> Ako se Ustavni sud oglasio kao nenadležan za odlučivanje o tzv. Temeljnom ugovoru države Crne Gore sa Crkvom Srbije, zašto opozicija nije podnijela zahtjev sudu u Strazburu sa osnovnim zahtjevom da se definiše status tog Ugovora, jer on nije međunarodni zato što se međudržavni ugovori sklapaju sa državama, a ne pojedinačnim pravnim subjektima iz drugih država. Zato taj Ugovor nije ni ratifikovan u Skupštini, što bi moralo biti da je međudržavni ugovor. Drugo, kako je moguće ugovorom sa pravnim subjektom iz druge države uređivati unutrašnje pravo u Crnoj Gori, koja ima već donešen Zakon o slobodi vjeroispovijesti, koji moraju poštovati svi ugovori sa bilo kojom vjerskom zajednicom u Crnoj Gori. Zašto opozicija izlaskom iz parlamenta ne problematizuje snižavanje kriterijuma za rukovodeća mjesta u svim javnim oblastima, nepoštovanje konkursa i kriterijuma kvaliteta prilikom izbora kadrova i, konačno, zašto se dikriminušu kadrovi crnogorske nacionalnosti, iako očigledno ispunjavaju profesionalne i druge standarde, višestruko više od onih koji se biraju? Zašto država Crna Gora izdvaja ogroman novac za Crkvu Srbije i srpske manifestacije i institucije, dok procrnogorske institucije su na rubu opstanka, a mnoge se i gase? U kojoj je to zemlji moguće na čelo kulturnih i prosvjetnih ustanova postavljati osobe koje su otvoreni neprijatelji nezavisnosti Crne Gore i otvorene pristalice druge države? Kako je moguće da se u vojsci i policiji Crne Gore sprovodi partijski veting, u kojem nema kriterijuma koji je primaran u svim zemljama svijeta: bezrezervna odanost svojoj zemlji? Kad bi se primjenjivao taj kriterijum bojim se da bi, od ministra pa nadolje, otpala većina zapošljenih.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251227211236_672fe89d92cc250b60d0e3b0804a02242b5c0130515ea95708c5aec7a6e86387.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20251227211236_672fe89d92cc250b60d0e3b0804a02242b5c0130515ea95708c5aec7a6e86387" data-rendition-name="original" width="1920" height="1280" loading="lazy" alt="Profirije Perić i Dritan Abazović"><figcaption>TZV. TEMELJNI UGOVOR JE TREBALO DA ZAVRŠI NA SUDU U STRAZBURU: Profirije Perić i Dritan Abazović (Photo: Vlada CG)</figcaption></figure>  <h2> POLITIČKI ZATVORENICI</h2> Zašto se politički ne problematizuje postojanje političkih zatvorenika u Crnoj Gori i postojanja osoba iz vlasti koje su eskulpirane od svake odgovornosti, zahvaljujući tužiocima i sudijama koji su iz redova njihovih pristalica? Svako sa zrnom mozga vidi da su optužbe protiv bivšeg SDT Milivoja Katnića, njegovog bivšeg zamjenika Saše Čađenovića i bivšeg policijskog funkcionera Zorana Lazovića najobičnije amaterske konstrukcije, nedostojne bilo kojeg brucoša pravnog fakulteta. Kako je moguće da Odbor za pravosuđe u izboru sudija Ustavnog suda postavlja pitanja o nacionalnoj pripadnosti i o tome kako bi presudili u slučaju kolokvijalno nazvanom „državni udar“? Kako je moguće prenebregnuti da je u navedenom slučaju „državni udar“ dokazima potkrijepljen svaki iskaz svjedoka saradnika, počev od materijalnih dokaza, do šifrovanih komunikacija, susreta sa optuženima, novca koji im je predavao, itd? Zašto je jedina odbrana optuženih u predmetu „državni udar“ kredibilitet svjedoka saradnika, kada se proces vodi upravo kako bi se u postupku potvrdilo da li su njegovi iskazi istiniti, što je izvođenjem dokaza nedvosmisleno utvrđeno? Institut svjedok saradnik je i zamišljen tako da osobe iz kriminalnog miljea otkriju tužilaštvu detalje na osnovu kojih oni mogu prikupiti dokaze i formirati optužnicu. Ne samo na osnovu svjedočenja svjedoka saradnika, što očigledni krivci i njihova politička sabraća pokušavaju da podvale. <h2> ISTORIJSKI REVIZIONIZAM</h2> Izostanak institucionalnih promjena sa ciljem sistemske podrške razvoju konsensualne političke kulture i konsekventne konstitucionalizacije i utemeljenja Crne Gore kao građanske, pravno uređene države, pokazuju se kao veoma bitan faktor i indikator nepostojanja stvarne evropeizacije Crne Gore. Sve što podśeća na otvorenost, građanstvo, pluralizam, univerzalizam i multikulturalizam pretrpjeli su krah i vraćaju nas aspektima kobnih posrtanja i sunovrata mračnih devedesetih. Demokratizacija sistema, ispostavilo se, nema neophodni građanski (očigledno daleko precjenjeni) potencijal, a snaga konzervativnih obrazaca je toliko jaka (često potcjenjivana) da je čak prevladala i među partijama vlasti koje se deklarišu kao prozapadne i građanske. Zahvaljujući tim konzervativnim obrascima Crna Gora se sve više odriče svoje antifašističke prošlosti i tradicije i potpada pod uticaj Crkve Srbije i njihovog ničim utemeljenog, zasnovanog samo na bajanju, bez ikakvih argumenata, istorijskom revizionizmu.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251227211236_2149e9bd975d8ac1d00d47d159a53a1dfadd43938f2da6738bbe843ad195d57b.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20251227211236_2149e9bd975d8ac1d00d47d159a53a1dfadd43938f2da6738bbe843ad195d57b" data-rendition-name="original" width="1920" height="1280" loading="lazy" alt="Boris Bogdanović"><figcaption>ŠTAZIJEVCI I SEKURITATEAVCI IZ DEMOKRATA: Boris Bogdanović (Photo: Skupština Crne Gore)</figcaption></figure>  Istorijski revizionizam – kako ga definiše Todor Kuljić – predstavlja „preradu prošlosti nošenu jasnim ili prikrivenim namjerama pravdanja užih nacionalnih ili političkih ciljeva“. Drugim riječima, u slučaju istorijskog revizionizma na djelu je ne samo prevrijednovanje tj. novo ili modifkovano tumačenje prošlosti, već neposredna prerada (falsifkovanje, izostavljanje, izvrtanje, itd.) istorijskih činjenica i izvođenje odgovarajućih objašnjenja, koja imaju krajnje utilitarnu vrijednost u određenom kontekstu. Čini se kao da ne postoji svijest da iza istorijskog revizioionizma Crkve Srbije ne stoji samo formalna zamjena teza, već duboko ukorijenjena namjera da se promijeni i etnička i istorijska lična karta Crne Gore. U zabludi su suverenističke partije da se istorijski revizionizam Crkve Srbije i velikosrpskih partija može retorički vratiti na deponiju sa koje su ih konzumenti uzeli, jer iza njihovog konzumiranja ne stoji želja za istinom, već upravo suprotno. Neka vas zato ne čude štazijevci i sekuritateavci iz Demokrata, što reče jedna moja prijateljica, što postavljaju popove, vazda lakome na pare, da naprasno volontiraju i trkeljišu po arhivima. Ko zna, možda se jednog dana policija i vojska pojave sa kokardama na kapama. Čudo su volonteri!

Slobodan Jovanović

Eskapizam ili ambivalencija

Posljednji događaji i reakcioni potezi Sjedinjenih Američkih Država prema Zapadnom Balkanu ukazuju na početak ne nužno promjene ciljeva, već promjene načina na koji se ti ciljevi pokušavaju ostvariti. Upravo iz te razlike polako se otkriva nova dinamika američke politike u regionu.
Počelo je usvajanjen Zakona o demokratiji i prosperitetu Zapadnog Balkana (Western Balkans Democracy and Prosperity Act), koji formalno reafirmiše kanone tradicionalne američke politike - borbu protiv korupcije, jačanje institucija, zaštitu ljudskih prava i suzbijanje malignog stranog uticaja - ali je njegova suština operativna i po svemu sudeći instrumentalna.
Predsjedniku SAD daje se široko diskreciono ovlašćenje da kroz sankcije, zamrzavanje imovine i vizna ograničenja djeluje protiv pojedinaca i struktura koje podrivaju američke interese u regionu, uz obavezu izvještavanja Kongresa. Suštinski, on ostavlja administraciji punu slobodu da vrijednosti koristi kao instrument interesa.
Dosadašnja američka politika prema Zapadnom Balkanu bila je zasnovana na ključnoj logičkoj pretpostavci: da je moguće Srbiju postepeno izvući iz ruskog uticaja i to kroz angažman, ustupke i tolerisanje "balansiranja". Međutim, danas Srbija ne samo da nije izvučena iz ruskog uticaja, nego se jasno vidi snažno kinesko ekonomsko i političko prisustvo. Umjesto, dakle, neutralizacije jednog spoljnog malignog uticaja, dobili smo njegovu akumulaciju.
To je centralna teza na kojoj počiva nova analiza američke politike prema regionu, što potvrđuje odluka SAD da uvede trgovinske mjere protiv kineske kompanije Linglong, zabranivši uvoz guma proizvedenih u Srbiji. Ovoj odluci prethodila je ona koju bismo danas cinično mogli nazvati 'vjesnikom oluje':kompanija zeta predsjednika Trampa obavijestila je režim u Beogradu da povlači investiciju vezanu za projekat izgradnje luksuznog kompleksa na lokaciji bivšeg Generalštaba.
U tom kontekstu bi trebalo tumačiti i nenajavljeno povlačenje i „čišćenje“ većeg broja karijernih diplomata iz State Departmenta. Taj potez ne mora nužno značiti samo konsolidaciju predsjedničke kontrole, već može ukazivati i na pripremu za primjenu tzv. „bosanskog modela“ - modela u kojem se u ključne procese uvode politički operativci, pravnici i specijalni izaslanici sa zadatkom da proizvedu diskontinuitet s postojećom politikom, ali i da istovremeno obezbijede kontinuitet američkog uticaja. Drugim riječima, ovo je pokušaj da se razbije postojeća mreža odnosa i uspostavi nova spoljna politika, prilagođena novim interesima i realnostima na terenu.
Ako se ta realnost prihvati, onda je jasno da je Crna Gora prostor u kojem taj model uticaja doživljava svoj puni procvat. Kroz ekonomske projekte, infrastrukturne aranžmane i netransparentne investicione modele, uticaj trećih strana u Crnoj Gori se ne samo normalizuje, već institucionalizuje. Ključno je, međutim, razumjeti redosljed: da bi administracija mogla da djeluje, ona najprije mora precizno da identifikuje i dijagnostikuje problem u Crnoj Gori. Bez jasne dijagnoze, nema ni strategije, još manje rješenja.
Rješavanje crnogorskog pitanja, pritom, neminovno zavisi od načina na koji će Vašington redefinisati svoj odnos prema Srbiji. Svaka ozbiljna politika prema Podgorici mora uzeti u obzir činjenicu da se politički i ekonomski tokovi u Crnoj Gori u velikoj mjeri prelamaju kroz Beograd. Drugim riječima, kritika i pritisak prema Crnoj Gori biće efektivni samo onoliko koliko su uvezani u širi okvir politike prema Srbiji.
U tom okviru važno je i Kosovo, koje se ponovo vraća u fokus američke politike. Promjena pristupa prema Kosovu signalizira napuštanje politike popuštanja i održavanja statusa quo, koja je godinama dominirala regionalnim odnosima. Kosovo ponovo postaje test dosljednosti američke politike, ali i indikator spremnosti Vašingtona da se suprotstavi strukturama koje destabilizaciju koriste kao politički alat.
Dosadašnja politika popuštanja, balansiranja i dodvoravanja trenutnim vladajućim većinama u regionu - uključujući i Crnu Goru - pokazala se kao strateški promašaj. Ona je, u suštini, urušila osnovni princip agende America First. Taj princip nije ideološki, već krajnje pragmatičan: američkih investicija u Crnoj Gori nema, dok je prostor sistematski otvoren kineskom kapitalu i modelima koji su direktno suprotni američkim ekonomskim i bezbjednosnim interesima.
Ne bi se trebalo mnogo obazirati na iznenadno pojavljivao Grenela i njegovo slikanje sa Andrijom Mandićem koje je vjerovatno trebalo da relativizuje katastrofu - jedna za drugom katastrofalne odluke - koja je sa interesovanjem i zebnjom dočekana u režimskim krugovima medijskim i političkim u Beogradu i Podgorici. Tim prije što je, paradoksalno, i politički i svaki drugi uticaj Ričarda Grenela bio neuporedivo veći u vrijeme demokratske administracije nego danas. Na neki način to je preksinoć priznao i sam predsjednik Aleksandar Vučić.
Otvoreno ostaje pitanje kako će nova američka administracija tu realnost operacionalizovati kroz jasnu i dosljednu politiku. Hoće li novi zakon i promjene u diplomatskoj strukturi poslužiti kao alat za stvarni diskontinuitet, ili će ostati još jedan pokušaj prilagođavanja bez suštinske promjene - ostaje da se vidi.

Trampova doktrina i Zapadni Balkan

Oglasila se organizovana grupa koja se predstavlja kao Mitropolija crnogorsko-primorska da pozove nadležne organe kako biše reagovali povodom navodnoga rasizma, šovinizma, diskriminacije i antisrpske i anticrkvene i mržnje trojice profesora "jedne cetinjske vanuniverzitetske visokoškolske ustanove" izbjegavajući da napišu puni naziv te ustanove jer bi tada vjerovatno sa stanovišta svetosavlja zapali u jeres napisavši *crnogorski jezik*.&nbsp;
Za razliku od njih, mi navodimo tačan naziv njihove organizovane klerikalne grupe - Mitropolija crnogorsko-primorska, ne objašnjavajući nonsens toga naziva jer je i Crnogorsko primorje valjda dio Crne Gore.
Kao i obično, pisci saopštenja organizacije koja se potpisuje kao MCP zaobilaze istinu, manipulišu i konstruišu alternativne svjetove u kojima su navodno oni diskriminisani i izloženi aparthejdu. Niko nije osporio bilo čije pravo da, recimo, koristi Državni arhiv. Ovđe je posrijedi nešto drugo.&nbsp;
Umjesto da se, primjera radi, kroz program za stručno osposobljavanje u transparentnoj proceduri obezbijedi zainteresovanima sticanje znanja i vještina za obavljanje arhivskoga posla, ovđe se jedna organizacija koja pritom u svojem djelovanju dokazuje antidržavni (a i anticrkveni) karakter stavlja iznad zakona, i to kao jedina organizacija čijim emisarima Državni arhiv u netransparentnoj proceduri, samo na osnovu samovolje direktora, omogućava pristup i rad u Arhivu. Time se toj organizaciji daje višak prava koja drugima nijesu dostupna.
Pokušavajući da pakt koji su sklopili s direktorom Državnoga arhiva Crne Gore prikažu kao sasvim običnu saradnju, oni u odavno razrađenome maniru nastoje dehumanizovati i zastrašiti svoje kritičare jer - svima je to jasno - moć je u njihovim rukama. A kad gođ su svetosavci došli do moći, oni su tu moć i javno demonstrirali - nekad s Arkanom ispred manastira, nekad s mašinkama i tenkovima, a u novije doba i suzavcima, gumenim mecima i šok bombama kao u slučaju ustoličenja šefa organizovane "crnogorsko-primorske" grupe o kojoj je riječ.
No da vrnemo raspravu u tok iz kojega je potekla, a iz kojega bi MCP htjela da je izmjesti. Direktor Državnoga arhiva Crne Gore zloupotrijebio je svoju moć i dopuštio volonterski angažman popovima organizovane grupe koja se oglasila. Aferim mu! Kako smo i ranije kazali, mi nemamo ingerencija da ga u tome spriječimo.&nbsp;
Imamo, međutim, slobodu da popovima volonterima preporučimo da koristeći se fondovima Državnoga arhiva pokušaju rasvijetliti ulogu MCP u Drugom svjetskom ratu, doprinos njihovih prethodnika antifašističkoj narodnooslobodilačkoj borbi te zasluge onih koji su u novije doba stekli status svetaca u SPC, poput Joanikija Lipovca, Popa Mace, Popa Šiljka i sličnih podvižnika koje je ta organizacija podnjivila.
Do tada upućujemo MCP da se pozabavi slučajevima seksualnoga zlostavljanja u svojim redovima, poput onoga o kojemu su mediji danas izvijestili.

Odgovor Mitropoliji crnogorsko-primorskoj

25.12.
16:30h
Ljudi su ovdje zluradi. Galopiraju mi poruke po mobitelu jače nego što je to prerijom u filmovima Džona Forda, radio imenjak mu Vejn, ometajući me pritom da na miru čitam roman Srđana Valjarevića "Narator je konačno progovorio".
Raduju se nekoj Spajketovoj odluci oko Univerziteta Megatrend. Pa povezuju to sa pulenima mu iz Vlade. Znate ko su puleni.
To baš i nema veze sa diplomama i stečenim znanjem.
Evo, recimo:&nbsp;
B.Bogdanović je građansko-procesno pravo polagao kod Poznića. Kao i ja. Porodično kod Mladenovića, međunarodno-privatno pravo kod Paka, krivično kod Đorđevića, nasledno kod Blagojevića. Polagao je i kod akademika Radomira Lukića. Sve kao i ja.
I šta je sporno.
Uostalom, dovoljno je da usta otvori i to se odmah vidi.
Ta, svjetski priznata pravna imena učila su nas svemu onome što on demonstrira.
Posebno, kada kao pravnik priča o onome što o ljudima govore djelovi službe bezbjednosti.
To je tako etički.
Ti profesori su sve nade polagali u etiku. Upravo.
Što on, za razliku od mene, praktikuje.
Zato sam advokat mafije. Obaška, neobrazovan sam i prost.
I onda - šta fali Megatrendu.
Ništa, zato B.B. vedri, oblači. I hapsi.
I to kao političar.
Sve upravo onako kako su ga ovi velikani učili - praktikuje.
Zato svi ćute.
Zato se svi boje i slušaju. Onako - pravnički.
Ne bi on zaludu bio duhovni otac jednog vanraspravnog krivičnog vijeća jednog suda.
P.S: Što je raj, ne zna se, što je pakao, zna se, samo ne zna gdje se nalazi.
Inače bi ga Spajke locirao.
Ili čeka da Molje K. pohapsi sve tužioce.

Megatrend

Krenuli su na Državni arhiv! Na depo memorije jednog naroda, jedne kulture i jedne tradicije. Naše tradicije! Rukopis je isti: "volonteri i đaci u plemenitoj misiji" umjesto "trojanski konj u brisanju jednog identiteta". Sto puta viđen scenario vještine manipulacije. Tako je iz "Ne damo svetinje" i "Desila se sloboda" došlo je do "Veseli se, srpski rode" i "Kukaju Turci, leleču bule"!
Istovremeno, DF stavlja “šapu” na još jednu kapitalnu crnogorsku instituciju kulture Nacionalnu biblioteku “Đurđe Crnojević". Umjesto žene-stručnjaka, koja je decenije provela u toj biblioteci, postavljen je čovjek koji se zalaže za rušenje Mauzoleja na Lovćenu!
DF je takođe preuzeo KIC “Budo Tomović”, a još od ranije i Narodnu biblioteku “Radosav Ljumović”. Tako smo došli do toga da na Cetinju i Podgorici kulturom vedre i oblače oni koji su Bećiru Vukoviću dali nacionalnu penziju, Trinaestojulsku nagradu i 14 i po hiljada eura u kešu.
Ima li kraja ovoj destrukciji nacionalnog bića Crnogoraca? Šta u ovoj stvari radi premijer? Jesu li i ovo seoske tema za njega?
Kome do sad sve nije jasno ili ga ne zanima ili je glup! Ukoliko opet, mi građani ne stanemo na put ovoj besprizornoj akciji okupacije naše istorije i kulture, to neće niko drugi uraditi. Jer da se proteklih mjeseci mi ne pobunismo, ne bi se orila naša himna i gromoglasno NE MOŽE ni 8. jula ispod Vile Gorica, niti za 13. jul na Gorici, niti 19. decembra na Gorici, niti bilo đe drugo đe je bilo nužno da se bude!
I sad imamo izbor. Sjedjeti skrštenih ruku, čekajući da u EU uđemo kao neko zaostalo selo bez autentične kulture ili da uđemo kao GRAĐANI sa kičmom, stavom i dostojanstvom i sviješću o sebi! Ima li Crna Gora danas svijest Vinstona Čerčila? Razumije li Crna Gora da odbraniti kulturu znači odbraniti državu? Ja mislim da se ta svijest rodila ili da se makar probudila!
I zato, naš naredni zadatak je odbraniti Državni arhiv! Odbraniti ga po svaku cijenu od falsifikovanja, brisanja, krađe! U nedjeljama koje dolaze, nema važnijeg cilja! Mi moramo uraditi sve, što god bilo legitimnim putem potrebno, da arhiv ODBRANIMO!
Moramo poručiti tim beskrupuloznim lopovima tuđih baština opet, i opet, i koliko god treba puta: No pasaran!

Sljedeća misija: Državni arhiv!

Mještani Zete blokirali su tokom dana više ključnih saobraćajnica u znak protesta zbog jutrošnje policijske akcije u Botunu. Prva blokada počela je na kružnom toku kod Aerodroma Podgorica, gdje su građani napustili svoja vozila i izašli na kolovoz, zbog čega je potpuno obustavljen saobraćaj na relaciji Podgorica – Zeta.
Kako je dan odmicao, blokade su se proširile i na druge pravce. Saobraćaj je zaustavljen na više tačaka, uključujući Bistrice, Mataguže i Vukovački most. To praktično znači da se Zeta trenutno ne može proći ni iz pravca Podgorice, ni iz Virpazara, Tuzi ili Grbavaca.
Mještani poručuju da se sa puta neće povući dok ne budu puštene osobe koje su jutros lišene slobode u Botunu.
Zbog ovakve situacije, u značajnom dijelu Podgorice došlo je do velikih gužvi i zastoja, dok su u Tuzima i okolini kolone vozila gotovo u potpunosti zaustavljene. Zabilježene su i scene putnika koji pješače prema aerodromu kako bi uspjeli stići na planirane letove.

Kolaps u Podgorici i Tuzima, putnici pješke idu ka aerodromu

Strategija za evropsku i građansku Crnu Goru (STEGA) pozdravlja odluku Vrhovnog suda Crne Gore da usvoji zahtjev za ispitivanje sudske odluke u sporu povodom dodjele Trinaestojulske nagrade, ukine rješenje Upravnog suda i predmet vrati na ponovni postupak i odlučivanje.
- Ova odluka predstavlja veliku pobjedu i satisfakciju za sve koji su mjesecima uporno, javno i argumentovano ukazivali da je najveće državno priznanje dodijeljeno nezakonito. Nakon toliko mjeseci borbe, snažnog pritiska javnosti, institucionalne šutnje i nažalost, policijske represije, danas možemo jasno da saopštimo - pobijedili smo - naglasili su u STEGA.
Posebno ističu da je postupak pokrenut po tužbi prof. dr Dragana Hajdukovića sa Cetinja, podnijetoj protiv odluke Ministarstva kulture i medija - Žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade za 2025. Godinu.
- Profesor Hajduković je već prvog dana, na konferenciji za medije u organizaciji STEGA-e, precizno i argumentovano izložio sve elemente nezakonitosti dodjele nagrade, ukazujući na grubo kršenje Zakona o državnim nagradama. Izražavamo razočarenje činjenicom da je Upravni sud krajem jula odbacio tužbu kao nedozvoljenu, uz obrazloženje da odluka o dodjeli nagrade nije upravni akt kojim se odlučuje o pravu ili pravnom interesu tužioca - naveli su u STEGA.
Odlukom Vrhovnog suda ovaj, kako su kazali, pogrešan pravni stav je preinačen.
- Čime je potvrđeno da zakon mora važiti jednako za sve I da nijedna institucija nije iznad pravne kontrole - naveli su u STEGA.
Odluka Vrhovnog suda posebna je, dodaju oni, satisfakcija i za sve građane koji su na protestu na Gorici, građanski, dostojanstveno I odgovorno, podigli glas u odbranu digniteta Trinaestojulske nagrade I principa zakonitosti.
- STEGA podsjeća da se upravo nakon događaja na Vili Gorica desila nezapamćena policijska represija nad slobodnim građanima, intelektualcima, doktorima, arhitektama I umjetnicima koji su stali u odbranu časti I obraza Crne Gore i zaštite njenog najvećeg državnog priznanja. Nakon toga uslijedila je lančana reakcija građanskog otpora - skupovi 13. Jula, a potom I 19. Decembra - čime je Gorica inaugurisana kao novo uporište borbe za slobodnu, bolju I modernu Crnu Goru - istakli su u STEGA.
STEGA posebno naglašava da je ovo velika pobjeda i za svih 35 procesuiranih građana koji su na Gorici branili pravnu državu i pravni poredak, a protiv kojih je, uprkos tome što je tužilaštvo prethodno odbacilo prijave policije, ponovo i nezakonito pokrenut prekršajni postupak kao vid institucionalne odmazde.
- Podsjećamo i na ulogu reditelja Danila Marunovića, koji je kao jedini član žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade ukazao na neregularnosti u postupku, alarmirao javnost zajedno sa drugim ljudima iz javnog života I sav novac dobijen za učešće u žiriju donirao. Taj čin ostaje snažan simbol lične odgovornosti I profesionalnog integriteta. Odluka Vrhovnog suda potvrđuje da je borba STEGA-e protiv nezakonite dodjele Trinaestojulske nagrade bila opravdana, zakonita i vođena isključivo u javnom interesu. Istovremeno, ona svjedoči da je u Crnoj Gori konačno sazrio dugo željeni društveni konsenzus zasnovan na zdravim, univerzalnim vrijednostima - poštovanju zakona, pravdi, slobodi i dostojanstvu institucija - naveli su oni.
Ovo je, poručuju, veliki vjetar u leđa za STEGA.
- Velika pobjeda koja nas raduje, ali i obavezuje. Obavezuje nas na nove misije, na istrajnost i budnost u borbi za pravnu državu, vladavinu prava I Crnu Goru kakvu zaslužuju njeni građani. No pasaran - zaključili su u saopštenju.

STEGA: Nakon mjeseci borbe, pritiska, institucionalne šutnje i policijske represije možemo da kažemo da smo pobijedili

Na protestu koji danas organizuje grupa građana Pljevalja nezadovoljni odlukom Ministarstva ekologije, održivog razvoja i razvoja sjevera da Kotlarnica u Skerlićevoj ulici danas bude zapečaćena, što znači da će bez grijanja, usred zime, ostati oko 400 domaćinstava, kao i brojne ustanove, predsjednik Opštine Dario Vraneš brutalno se javno verbalno iživljavao i izložio poniženju direktora preduzeća „Grijanje“ koje upravlja kotlarnicom Vlada Tošića.
Vraneša je razljutilo što se Tošić nije pojavio sinoć u sali Skupštine Opštine Pljevlja đe je održan skup korisnika usluga DOO „Grijanje“, sa kojeg je poručeno da će se građani pokušati da spriječe pečaćenje kotlarnice.
Na skupu je dogovoreno i zatraže ostavke Odbora direktora i direktora „Grijanja“, zbog toga što se, kako je rečeno, prenio je PV Portal, nijesu pojavili pred građanima u trenutku kada se odlučuje o sudbini stotina domaćinstava i sudbini preduzeća.
Vraneš se sinoć saglasio sa sugrađanima i konstatovao da je izostanak rukovodstva „Grijanja“ na skupu razočaravajući i poručio da su promjene neophodne, a danas se brutalno obrušio na Tošića, kojeg je na protestu, kako se vidi na video zapisu koji su Portalu ETV dostavili čitaoci, bukvalno držao uz sebe ne dozvoljavajući mu da se povuče, grubo ga vrijeđajući, dok ga okupljeni podržavaju i smiju se, uz pokliče: „Tako je“.
- ...ti si do juče bio u DPS-u i stavljen si za diorektora, a oni koji su te stavili sad ti naređuju... Đe si sinoć? Kolika ti je plata? Ko ti daje pare? Ko te plaća? Ti si dužan da budeš uz građane – uzvikivao je Vraneš.
Građani i Vraneš nijesu dozvolili Tošiću da ode sa skupa, a građani su vikali: „Drži ga“...
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fyoutu.be%2F-yiXPsbsy1o&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>
: Dario Vraneš se iživljava nad direktorom preduzećča „Grijanje“ Vladom Tošićem
&nbsp;- ...nijesam ja za tebe Dario, nego predsjednik Opštine i sramota da te bude što nijesu sinoć došao... I to je veliki naš problem ko te je stavio za direktora... Podnesi ostavku – vikao je Vraneš.
<div class="embed-block"><div style="max-width: 56vh;"><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 177.7778%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fyoutube.com%2Fshorts%2Fx7eP_q6eW9g%3Ffeature%3Dshare&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>
&nbsp;Na video snimcima koje su Portalu ETV dostavili čitaoci zabilježen je I verbalni obračun građanki i građana sa ekološkom inspektorkom Irenom Poipović, koja je treba da pečatira kotlarnicu u Skrelićevoj I na taj način ozvaniči kraj rada ovoga postrojenja.
A jutros se ponovo oglasio ministar ekologije, održivog razvoja i razvoja sjevera Damjan Ćulafić s porukom da predsjednik Opštine Pljevlja Dario Vraneš i direktor "Grijanja" Vlado Tošić duguju građanima "neke odgovore".
<div class="embed-block"><div style="max-width: 56vh;"><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 177.7778%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fyoutube.com%2Fshorts%2FQ3v2gst0MX8%3Ffeature%3Dshare&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>
Nevjerovatna je neodgovornost dvojice ljudi koji su neposredno odgovorni za nastalu situaciju oko kotlarnice u Pljevljima. Ja mislim da Tošić i Vraneš duguju neke odgovore Pljevljacima. Isuviše je prozirno da se kao jedini odgovorni kriju iza protesta i saopštenja koja niko imenom i prezimenom ne smije da potpiše. Kukavički je - saopštio je, pored ostalog, &nbsp;Ćulafić.
Konstatovao je I da se predsjednik Opštine, "dok ministar razmišlja o zdravlju i opštem dobru Pljevljaka", bavi lokalnom politikom i "jalovim populizmom".
Mislim da od Vraneša još nismo dobili ni odgovor na pitanje: gdje je nestao novac za ekološke projekte koji mu je uplaćen? Koliko je od tog novca mogao građanima da kupi peći za pelet? Koliko peleta? Koliko fasada na stambenim objektima? Koliko pomoći da pruži pojedincima koji koriste ugalj za grijanje? Nema odgovora. Prvo odgovori na ova pitanja, pa da se odluči o sudbini kotlarnice - saopštio je Ćulafić.

VIDEO: Vraneš izložio Tošića brutalnom javnom ponižavanju

Poslanički klub Nove srpske demokratije saopštio je da zahtijeva hitno puštanje svih lica privedenih tokom današnjih događaja u Botunu, uključujući – kako navode – „žene, djecu i sve građane koji su pružali nenasilan otpor izgradnji kolektora“.
- Zahtijevamo da se ti ljudi što prije nađu na slobodi. Danas su ovoj zemlji najpotrebniji mir i stabilnost, jer je to jedini preduslov za izgradnju izvjesnije budućnosti - &nbsp;poručili su iz poslaničkog kluba NSD.
Dodaju da se nastala situacija mora tretirati kao prioritet:
- Sve probleme, među kojima se ovaj nametnuo kao najveći, moramo kao zajednica hitno riješiti dogovorom.
Iz NSD-a ističu da je dijalog jedini način da se obezbijedi mir i stabilnost u društvu.

NSD traži hitno oslobađanje privedenih u Botunu: Sve probleme moramo rješavati dogovorom

Predsjednik Sjedinjenih Američkih Država Donald Tramp planira da u Mar-a-Lagu održi sastanak s premijerom Izraela Benjaminom Netanjahuom, a CNN u svojoj analizi navodi da će iz Tel Aviva stići identična poruka kao i na prethodnih nekoliko samita.
Američki medij navodi da Netanjahu javno hvali Trampa kao „najvećeg prijatelja Izraela“, ali da je privatno ton drugačiji i da traži aktivnije učešće SAD-a u ostvarivanju interesa zemlje koju vodi.
- Međutim, doček bi ovaj put mogao biti drugačiji. Tramp, koji je obećao da će djelovati kao predsjednik mira, poslednjih mjeseci je bio oprezan prema nekim izraelskim potezima, uključujući udare u Siriji. Svjestan je raspoloženja američke javnosti, koja ne podržava uvlačenje u još jedan rat na Bliskom istoku. Krhko primirje u Gazi, koje je Tramp s ponosom lično pomogao da se finalizuje tokom posjete regionu u oktobru, sada je na ispitu zbog nastavka smrtonosnih izraelskih operacija u palestinskoj enklavi i sporog procesa prelaska u drugu fazu sporazuma - navodi CNN.
U analizi se dalje navodi da je odnos između dvojice lidera u određenim trenucima bio zategnut zbog razlika u pogledima na spoljnu politiku u regionu, iako su javno predstavljali svoj odnos kao „odličan“.
Posebno je u fokusu druga faza mirovnog sporazuma u Gazi, odnosno odnos Izraela prema sprovođenju onoga što je dogovoreno.
- Sjedinjene Američke Države nastoje brzo da pređu u narednu fazu i žele da objave više detalja o upravljanju Gazom i novim međunarodnim stabilizacionim snagama, ali Izrael oklijeva s daljim povlačenjem iz Gaze bez razoružavanja Hamasa. To je izazvalo napetosti s nekim savjetnicima u Bijeloj kući, koji smatraju da Netanjahu namjerno usporava prelazak u drugu fazu - piše ovaj američki medij.
Međutim, ovo nije jedino pitanje oko kojeg se Tramp i Netanjahu razilaze, odnosno oko kojeg su već imali sukobe u prošlosti.
- Kada je Izrael u septembru izveo napade na lidere Hamasa unutar Katara, ključnog američkog saveznika, Tramp je bio bijesan jer je to prijetilo da ugrozi njegove mirovne napore u vezi s Gazom. Katar je imao važnu ulogu posrednika između Hamasa, SAD-a i Izraela u mirovnim pregovorima. Kasnije je, tokom sastanka u Ovalnom kabinetu, Tramp insistirao da se Netanjahu izvini katarskim liderima, čak držeći telefon u krilu dok je premijer Izraela obavljao poziv - piše CNN.
Pitanja su povezana i s aktuelnim dešavanjima, odnosno američkom podrškom predsjedniku Sirije Ahmedu el-Šari, kao i odnosom prema Iranu.
- Čak i nakon ‘12-dnevnog rata’ tokom kojeg je Tramp naredio bacanje bombi za probijanje bunkera na iranska nuklearna postrojenja, lideri SAD-a i Izraela ne mogu da se usaglase o odnosu prema Iranu. Izrael pažljivo prati iransko obogaćivanje uranijuma i sve je zabrinutiji zbog aktivnosti vezanih za balističke rakete - piše CNN.
Na kraju analize se navodi da Tramp i Netanjahu sukobe i dalje zadržavaju za privatne razgovore, dok javno pokušavaju da pošalju sliku „idealne saradnje i prijateljstva“.

Analiza CNN-a: Netanjahu ponovo od Trampa traži snažniju podršku, ali mu se odgovor možda neće svidjeti

Ukrajinske Oružane snage su noćas sa 91 bespilotnom letjelicom napale rezidenciju ruskog predsjednika Vladimira Putina u Novgorodskoj oblasti, a svi poslati dronovi su uništeni, rekao je danas novinarima ruski ministar spoljnih poslova Sergej Lavrov, prenosi agencija TASS.
Nije bilo izvještaja o žrtvama ili šteti nakon napada ukrajinskih dronova.
Lavrov je izjavio da Moskva neće ostaviti napad Kijeva bez odgovora i da su već utvrđeni ciljevi i vrijeme ruske odmazde nakon napada na predsjedničku rezidenciju. Ruski šef diplomatije naglasio je da je ovu akciju sproveo Kijev usred intenzivnih pregovora o rješavanju ukrajinskog sukoba.
Lavrov je ukazao da će pregovaračka pozicija Rusije biti preispitana s obzirom na, kako je naveo, konačni prelazak kijevskog režima na politiku državnog terorizma.
Istovremeno, Lavrov je naglasio da Moskva ne namjerava da se povuče iz procesa pregovora o Ukrajini sa Vašingtonom.
Američki predsjednik Donald Tramp, koji vodi intenzivne mirovne pregovore sa ukrajinskom i ruskom stranom o okončanju rata u Ukrajini, izjavio je juče da je imao veoma dobar telefonski razgovor sa ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom, uoči sastanka na Floridi sa predsjednikom Ukrajine Volodimirom Zelenskim. Tramp je rekao da su Rusija i Ukrajina „veoma blizu dogovora“.

Lavrov: Kijev dronovima napao Putinovu rezidenciju

Somalijski predsjednik Hasan Šeik Mohamud posjetiće Tursku u utorak, kako bi se sastao s turskim predsjednikom Redžepom Tajipom Erdoganom.
Posjeta dolazi samo nekoliko dana nakon što je Izrael postao prva država koja je priznala separatističku regiju Somalilend, uspostavivši odnose kroz međusobni sporazum postignut tokom vikenda.
Iako je Mohamudovo putovanje bilo zakazano prije najnovijih tenzija izazvanih potezom Izraela, izvori iz Ankare očekuju da će se Erdogan tokom sastanka osvrnuti na jednostranu akciju Izraela.
Izvori upoznati s predstojećom posjetom rekli su za arapske medije da Mohamud namjerava razgovarati o rezultatima seizmičkih istraživanja u kojima su u Somaliji učestvovale turske kompanije.
Očekuje se da će oba predsjednika dati saopštenje o ovom pitanju, nakon prošlosedmičnih izjava turskog ministra energetike Alparslana Bajraktara, koji je rekao da Ankara planira da započne operacije bušenja uz somalijsku obalu 2026. godine. Bajraktarove izjave impliciraju da postoje znaci resursa ugljikovodonika u tom području.
Od 2011. godine, Erdoganova vlada uložila je mnogo novca u Somaliju, osnovavši najveću tursku ambasadu na svijetu u Mogadišu i pruživši više od milijardu dolara humanitarne pomoći kao odgovor na sušu i glad.
Turska takođe upravlja velikom vojnom bazom u Mogadišu, dok turske kompanije upravljaju gradskim aerodromom i lukom. Hiljade somalijskih vojnika obučeno je u Turskoj, kako u zemlji, tako i u bazi Turksom u Mogadišu.
Prošle godine, Turska se obavezala da će štititi somalijske vode u okviru povjerljivog sporazuma o saradnji u oblasti odbrane i energetike, nakon eskalacije tenzija između Mogadiša i Etiopije. Prema ovom sporazumu, turski brod za seizmička istraživanja, u pratnji turskih ratnih brodova, sprovodio je energetska istraživanja uz somalijsku obalu.

Predsjednik Somalije putuje u Tursku nakon izraelskog priznanja Somalilanda, očekuje se reakcija Ankare

Hamasovo vojno krilo, brigade Izz ad-Din el-Kasam, danas je imenovalo novog portparola, pri čemu je potvrđena pogibija bivšeg portparola Abu Ubejda u izraelskom napadu na grad Gazu u avgustu.
U snimljenom govoru emitovanom u arapskim medijima, novi portparol je oplakivao pogibiju svog prethodnika Abu Ubejda, opisujući ga kao vođu koji je rukovodio medijskim biroom brigada el-Kasam.
- Danas žalimo za Abu Ubejdom, čije je pravo ime bilo veliki vođa Huthejfa Samir el-Kahlut, koji je preminuo nakon dvije decenije frustriranja neprijatelja - rekao je novi portparol Hamasa.
Novi portparol je takođe potvrdio da su izraelske snage u maju ubile Muhameda el-Sinvara, bivšeg komandanta brigada Izz ad-Din el-Kasam. Potvrđena je i smrt drugih visokih vojnih lidera, uključujući Raeda Saada, koji je ubijen ranije ovog mjeseca.
Abu Ubejda je, osim po svom ratnom nadimku, bio poznat i po svojim televizijskim obraćanjima, u kojima je saopštavao novosti o stanju na bojnom polju, hvalio vojne uspjehe Hamasa i ismijavao Izrael.
Tokom svojih pojavljivanja uvijek je imao lice prekriveno crvenom kefijom, pa se o njegovom privatnom životu malo znalo, zbog čega je u arapskom svijetu dobio nadimak „Maskirani“.
U intervjuu iz 2005. godine otkrio je da je njegovu porodicu cionistička milicija prisilno raselila tokom Nakbe 1948. godine i preselila u neimenovano selo u Pojasu Gaze. U vrijeme intervjua sugerisao je da ima oko 20 godina, što implicira da je rođen sredinom 1980-ih.
Izvori unutar Hamasa naveli su da je samo nekolicina ljudi znala njegov pravi identitet prije njegove smrti. Njegovo prvo veće pojavljivanje desilo se 2006. godine, kada je objavio zarobljavanje izraelskog vojnika Gilada Šalita.