Za predsjednika Žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade imenovan je Nikola Rakočević - odlučeno je na današnjoj sjednici Administrativnog odbora.
Ovo skupštinsko tijelo je za članove Žirija imenovalo prof. dr Davida Kalaja, dr Radoslava Stanišića, dipl. ing. el. Miodraga Živkovića, Danila Marunovića, prof. dr Dragana Koprivicu i Želidraga Nikčevića - navodi se u saopštenju.
Odbor je, kako se dodaje, odlučujući po prijedlogu predsjednika Skupštine Crne Gore Andrije Mandića od 12. maja, imenovao magistra razvojne ekonomije Sima Barovića za savjetnika predsjednika Skupštine Crne Gore.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

thumbnail

Kultura

Na čelu Žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade Nikola Rakočević

Tivat je i ovog vikenda epicentar morskog ritma života u Crnoj Gori u okviru Festivala vjetra, odnosno u petak će biti održana Međunarodna pomorska konferencija, dok će u subotu poznati hrvatski novinar Krešmir Mišak održati tribinu "Na rubu vremena", nakon čega će nastupiti bend Hakuna Matata. Nedjelja je rezervisana za sportske aktivnosti, odnosno Regatu veterana.
U saradnji sa Pomorskim fakultetom Kotor Univerziteta Crne Gore, u petak nas očekuje treće izdanje međunarodne naučno-stručne konferencije pod nazivom „Boka Kotorska kao održiva nautička destinacija“. 
- Konferencija će biti održana u multimedijalnoj sali Opštine Tivat od 9 sati. Ovogodišnjom konferencijom ujedno se završava i „Sedmica vodenog transporta“ (Waterborne Week) koju ove godine Sekretarijat Transportne zajednice pri Evropskoj komisiji u saradnji sa Ministarstvom pomorstva Crne Gore i uz podršku našeg Fakulteta organizuje u Kotoru i Tivtu - navodi se u saopštenju
Kao i prethodnih godina, Konferencija će obuhvatiti gostovanja renomiranih stručnjaka iz inostranstva čija iskustva će poslužiti kao uvod u panel diskusiju koja je ove godine posvećena izazovima u vezi sa brodovima za kružna putovanja koji u sve većem broju posjećuju naš Zaliv. 
- Svoja iskustva u tom pogledu podijeliće predsjednica Asocijacije kruzing luka Sredozemlja (MedCruise) Teodora Riga. Panelom naslovljenim „Kruzeri u Boki: Ekonomija i ekologija“ moderiraće novinar i publicista Siniša Luković, a panelisti će biti relevantni stručnjaci i predstavnici nadležnih institucija: vršilac dužnosti izvršnog direktora Luke Kotor AD Ljubo Radović; predsjednik Opštine Kotor Vladimir Jokić; vršilac dužnosti generalnog direktora Direktorata za pomorsku i unutrašnju plovidbu Ministarstva pomorstva kap. Goran Idrizović; dr Slavica Petović sa Instituta za biologiju mora UCG i prof. dr Danilo Nikolić sa Pomorskog fakulteta Kotor UCG - precizirano je u saopštenju.
Ovogodišnja Konferencija biće prilika i da se predstavi prestižna jedriličarska trka The Ocean Race Europe čiji se završetak ove godine očekuje upravo u Boki sredinom septembra. Prezentaciju će održati predstavnica The Ocean Race Europe za komunikacije i gradove domaćine Beatriz Beeckmans.
- Subota nam donosi program u organizaciji javne ustanove Gradska biblioteka Tivat, a uz podršku Centra za kulturu Tivat. Riječ je o cjelovečernjem programu, koji u Sali DTV Partizan počinje u subotu u 19 sati. Biblioteka nam u goste dovodi poznatog hrvatskog novinara, TV voditelja i muzičara, Krešimira Mišaka, koji će održati tribinu pod naslovom „Na rubu vremena“, a nakon toga i cjelovečernji koncert sa svojim bendom Hakuna Matata - istaknuto je u saopštenju.
Nedjelja je rezervisana za sportski program posvećen nekadašnjim takmičarima i rekreativnim jedriličarima iz Tivta i Boke, koji će se okupiti na Regati veterana. 
- Druženje u prostorijama JK Delfin na Seljanovu počinje u 10 sati, a slijedi takmičenje u klasi ILCA 7. Predsjednik regatnog odbora je predsjednik Skupštine JK Delfin, Boško Grabić, a regatu će suditi licencirani sudija Aleksandar Filipović sa timom pomoćnih sudija. Cilj je druženje na obali i moru, te okupljanje članova i prijatelja kluba, za koje organizatori Festivala vjetra pripremaju objed i prigodnu zabavu - navodi se u saopštenju.
Organizaciju Festivala vjetra 2025 podržalo je više od 75 prijatelja i sponzora, a glavni pokrovitelji manifestacije su Opština Tivat, Turistička organizacija Tivat i međunaordna jedriličarska fondacija “Richard&amp;Frances Godbois Foundation“ iz Santa Barbare.

Festival vjetra: U petak međunarodna pomorska konferencija, u subotu tribina Krešimira Mišaka i koncert benda Hakuna Matata

Koncertno izvođenje opere “Toska” Đakoma Pučinija, u režiji Stefana Ferare, biće održano u četvrtak 15. maja na Velikoj sceni u 20 sati, u saradnji sa Ambasadom Republike Italije u Crnoj Gori.
Ova opera u tri čina je poznata po svom dramskom intenzitetu i ljepoti melodija. “Toska” spaja strast, intrigu i tragediju, a muzika uspijeva da prenese najdublje emocije likova. To je intenzivno i privlačno iskustvo koje nastavlja da osvaja publiku širom svijeta.
Libreto su napisali Đusepe Đakoza i Luiđi Ilika, a nastupaju: sopran Marija Jelić, tenor Vitalij Kovalčuk, bariton Omar Kamata, glumac Matija Memedović i pijanistkinja Nada Matijević.
Ulaznice se mogu kupiti putem našeg veb-sajta i na biletarnici, dok se o aktivnostima nacionalnog teatra publika može informisati na društvenim mrežama Facebook i Instagram, kao i Viber kanalu.

CNP: Koncertno izvođenje opere „Toska“ na Velikoj sceni

U kultnom kotorskom Kinu “Boka”, prošlog vikenda je svečano zatvorena revija dokumentarnog filma DOC DOK projekcijom filma "Ova dobra zemlja" istaknutog crnogorskog reditelja Vladimira Perovića, saopšteno je iz KC ''Nikola Đurković''.
Film ''Ova dobra zemlja'', koji je dobitnik Glavne nagrade za najbolji regionalni dokumentarac i Nagrade publike na Underhill festivalu u Podgorici, kao i Nagrade publike na Balkan Film Festivalu u Montevideu, predstavljen je kotorskoj publici u okviru drugog i završnog dana revije 

- ''Ova dobra zemlja'' je poetski, vizuelno raskošan i emocionalno snažan dokumentarac koji slavi ljude i život u planinama Crne Gore. Kroz četrnaest kratkih priča i petnaest sagovornika, film oslikava duh, mudrost i dostojanstvo života u surovim, ali iskonski lijepim predjelima- navodi se u saopštenju.
 
 Nakon projekcije, prisutnima su se obratili reditelj Vladimir Perović i producentkinja Jelena Božović, koji su govorili o stvaranju filma i značaju očuvanja planinske baštine kroz dokumentarni izraz. 

&nbsp;Druženje se nastavilo u dvorištu galerije gdje su Žene Risna, u duhu tradicije, poslužile priganice, sir, med i rakiju iz domaćinstva Moma Jovanovića – jednog od protagonista filma, što je dodatno obogatilo završnicu revije.
 
- Revija dokumentarnog filma DOC DOK još jednom je potvrdila koliko je važno čuvati priče koje oblikuju identitet i kolektivnu memoriju prostora, kroz moć dokumentarnog filma- zaključuje se u saopštenju.

1250x600

1084x550

Kotor: Film ''Ova dobra zemlja'' Vladimira Perovića oduševio publiku

Narodna biblioteka „Radosav Ljumović“ organizuje promociju knjige „Putujući sa figurama 2“ autora i šahovskog velemajstora Milana Draška.
O knjizi i šahu govoriće:
Dragan Popadić, FIDE majstor
Nikola Đukić, velemajstor
Milan Draško, velemajstor
Moderator večeri: Đorđe Šćepović
Promocija će se održati u srijedu, 14. maja, u sali “Marko Miljanov”, sa početkom u 19 časova.

Promocija knjige “Putujući sa figurama 2“ u biblioteci Radosav Ljumović

Fakultet likovnih umjetnosti Univerziteta Crne Gore i Hotel Hilton Podgorica ostvarili su uspješnu saradnju kroz prodajnu izložbu renomiranog crnogorskog slikara Romana Đuranovića, koja je održana u prostoru hotela.
Zahvaljujući ovoj inicijativi, dogovoreno je da 20% od ukupne prodaje umjetničkih djela bude usmjereno na nabavku materijala za studente Fakulteta likovnih umjetnosti. Na izložbi je prikupljeno ukupno 1.660 eura, koji će biti direktno iskorišćeni za podršku obrazovanju i kreativnom razvoju mladih umjetnika.
Ova inicijativa predstavlja primjer kako saradnja između kulturnih institucija i privatnog sektora može doprinijeti razvoju umjetnosti i pružiti konkretnu podršku talentovanim studentima.
Zahvaljujemo se svima koji su dali doprinos ovom projektu – umjetniku, kolekcionarima i svim posjetiocima – i sa zadovoljstvom najavljujemo nastavak saradnje kroz novu izložbu Sonje Đuranović, koja će biti otvorena večeras u Hotelu Hilton Podgorica, sa početkom u 20 časova.

Fakultet likovnih umjetnost i Hotel Hilton: Prodajna izložba za podršku mladim umjetnicima

Matica crnogorska se zalaže za ustanovljavanje 13. maja kao državnog praznika - Dana crnogorske pobjede.&nbsp;
- Odlučujuća crnogorska vojna pobjeda protiv osmanlijske vojske u bici na Grahovcu odigrala se na današnji dan – 13. maja 1858. godine.Pobjeda na Grahovcu imala je prelomni uticaj na buduće političke prilike u Crnoj Gori sticanjem značajnih teritorijalnih proširenja, a velike evropske sile su počele da se odnose prema Crnoj Gori kao suverenoj državi - navodi predśednik Matice crnogorske Ivan Jovović.&nbsp;
Potrebno je, kako kaže, istaći zrelu i ispravnu odluku knjaza Danila da svoja zalaganja na diplomatskom planu ostvari na bojnom polju.&nbsp;
- Na taj način je knjaz Danilo Petrović Njegoš Crnoj Gori obezbijedio nezavisnost i oficijelno međunarodno priznanje, kao i definitivno razgraničenje između crnogorske i turskoosmanlijske države – podržano i potvrđeno od međunarodnog faktora. Istorijska je činjenica da je međunarodno priznanje i određivanje teritorijalnih granica Crne Gore bilo ključna politička osnova da na Berlinskoj mirovnoj konferenciji 1878. godine i de iure bude međunarodno legitimisana nezavisnost crnogorske države. Pobjeda nad Turskom je izazvala veliku pažnju, i o njoj je sa simpatijama pisano u evropskoj štampi. Istovremeno je crnogorska vojna pobjeda postala i ozbiljan politički povod da se pokrene međunarodna inicijativa za teritorijanim razgraničavanjem između Knjaževine Crne Gore i Turske, što je rezultiralo Ambasadorskom konferencijom u Carigradu na kojoj su donešene završne odluke o razgraničenju. Protokolom sa Međunarodne ambasadorske konferencije je i de facto došlo do međunarodnog priznanja crnogorske državne nezavisnosti - objašnjava Jovović.
Ističe da se Grahovačka bitka tako otjelotvorila u najveći istorijski spomenik slave crnogorskog junaštva u modernoj istoriji, zbog čega bi Bitku na Grahovcu 13. maja 1858. godine trebalo obilježavati kao državni praznik – Dan crnogorske pobjede.
- Pobjeda na Grahovcu je sublimacija brojnih pobjeda crnogorske vojske nad osvajačima kroz istoriju i kruna slave crnogorskog oružja i hrabrosti. Crna Gora je ovom pobjedom označila period mira i razvoja države koja neće biti samo vojnički logor, već zemlja od prosperiteta i vladavine zakona.Za Crnu Goru je nakon Grahovačke bitke nastupila nova era političke, kulturne i nacionalne emancipacije, kada je svojim snagama izborila mogućnost da se ravnopravno pridruži zajednici evropskih država. Dobici za Crnu Goru i za Crnogorce prilikom vladavine knjaza Danila Petrovića Njegoša postali su i savremeni državotvorni temelj, na kojem se nastavio nadograđivati i afirmisati međunarodni suverenitet zemlje - poručuje Jovović.
Dodaje da je cilj uspostavljanja ovog praznika jačanje kulta državotvornosti i nacionalnog jedinstva Crne Gore, koji treba da bude u funkciji jačanja istorijske svijesti crnogorskih građana.&nbsp;
- Nameće se potreba da se crnogorsko društvo kolektivno podsjeti pregnuća naših predaka i da ovim praznovanjem i simbolički gradimo nacionalno jedinstvo na temeljima koji svjedoče o našoj slavnoj istoriji i tradiciji. Dan crnogorske pobjede će dodatno afirmisati istorijsko pravo crnogorskog naroda na sopstvenu državu stečeno u vjekovnim borbama za slobodu -zaključuje Jovović.&nbsp;

Matica crnogorska: 13. maj obilježavati kao državni praznik - Dan crnogorske pobjede

Centar za građansko obrazovanje (CGO) i Kulturni front iz Srbije, u saradnji sa JU Muzeji i galerije Podgorice, otvoriće danas izložbu „Lavirint devedesetih“ u 20h u Modernoj galeriji (ul. Marka Miljanova 4).
Na otvaranju će kratko govoriti: Marc van der Linden, zamjenik ambasadora Kraljevine Holandije, NJ.E. Anne-Marie Maskay, ambasadorka Republike Francuske u Crnoj Gori, Ivana Ćupić, direktorica JU Muzeji i galerije Podgorice, Daliborka Uljarević, izvršna direktorica CGO-a i autori izložbe - istoričarka Dubravka Stojanović i pisac Igor Štiks.
Cilj ove izložbe je novo i drugačije sagledavanje decenije koja je promijenila tokove života miliona ljudi na ovim prostorima (ali i globalno) i čije posljedice osjećamo i danas, možda više nego ikad, navodi se u najavi.&nbsp;
Napravljena u obliku lavirinta, sa tematskim „sobama“ koje govore o toj deceniji, postavka pred posjetioca postavlja pitanje - da li smo, kao pojedinci i društva, ikada izašli iz lavirinta u koji smo upali početkom 1990-ih?
Postavka će biti dostupna široj javnosti svakog dana osim ponedjeljkom, u terminu od 9:00 do 20:00h, do 13. septembra 2025.&nbsp;
Izložbu „Lavirint devedesetih“ u Podgorici realizuje Fondacija M90 i Kulturni front iz Srbije, u saradnji sa Centrom za građansko obrazovanje (CGO) iz Crne Gore. Izložba je nastala kao dio projekta „Muzej 90ih – regionalni centar za pomirenje, obrazovanje i buduću saradnju“ uz podršku Ministarstva spoljnih poslova Kraljevine Holandije kroz MATRA program, Evropskog fonda za Balkan (European Fund for the Balkans) i Shared Horizons projekat koji finansira Republika Francuska i sprovodi Expertise France Groupe AFD.
Sadržaj ove izložbe je isključiva odgovornost autora i ne odražava nužno stavove donatora.&nbsp;

Otvaranje izložbe Lavirint devedesetih u Modernoj galeriji

Štiks: Devedesete ne možemo ostaviti iza sebe ako ih ponovo ne upoznamo
Političke podjele, društvene tenzije, kulturološki lomovi ili lavirint devedesetih. Živ je i danas, a svijest o suočavanju sa prošlošću, iako jedini mogući, nije uobičajen lijek. Upravo to je bio jedan od motiva izložbe “Lavirint devedesetih”, odnosno, pronaći novi jezik da bi se govorilo o devedesetima. Igor Štiks, pisac i jedan od autora izložbe, kaže da su posljedice devedesetih svakodnevne, vidljive u retorici, u i dalje aktuelnim ličnostima, problemima koji korijene vuku iz početaka tog perioda. Vjeruje da izložba “Lavirint devedesetih” otvara prostor za razumijevanje i drugačiji javni razgovor o tom nasljeđu.
- Prošlo je već 25 godina, a mi devedesete nijesmo pospremili u prošlost, nego se i dalje sa njima susrijećemo, muče nas i sa njima se nijesmo, na neki način, obračunali. To je bila motivacija i za našu izložbu. Željeli smo da nađemo novi jezik da govorimo o devedesetima. Razni su jezici kojima smo pokušali da pristupimo toj epohi i nijesu dali rezultate, ni u smislu suočavanja s prošlošću, ni u boljim regionalnim odnosima. Vidimo da se vrlo lako mase zapale oko starih pitanja. Tome se mora pristupiti na neki drugi način i sa nekim novim jezikom, u ovom slučaju, jezikom izložbe koji nudi kombinaciju istraživanja, vizuelnog doživljaja i emotivnog iskustva - kazao je Štiks, gostujući u "24 sata" Televizije E.
Objašnjava da se sa revizijom istorije krenulo već osamdesetih godina prošlog vijeka. U početku, primarno je dolazila iz nacionalističkih srpskih i hrvatskih krugova, sa pokušajem da se dovede u pitanje sama antifašistička borba i čitav sistem koji je na njoj nastao.
- Uvijek je bio cilj rehabilitacija, kako ličnosti, tako i pokreta, koji su vezani za jednu naciju, a mogu se svrstati među kolaboracionističke. Na izložbi „Lavirint devedesetih“ pokazujemo kako se dogodilo to da stari simboli padaju, a dolaze neki novi, koji su često bili traženi upravo među pokretima koji su u Drugom svjetskom ratu imali neslavnu ulogu, ali su predstavljali svoje nacije. U trenutku raspada Jugoslavije, nacionalizam je označio želju povratka isključivo nacionalnom identitetu. To je sa sobom nosilo odvajanje od jugoslovenskog nasljeđa, ne samo od socijalizma, već od Jugoslavije kao ideje zajedničke države i povratak nečemu što bi bio nacionalni identitet, često povezan i sa vjerskim identitetom i određenom revizijom prošlosti. Ta revizija prošlosti nije zahvatila samo Drugi svjetski rat, nego skoro čitav dvadeseti vijek, pa je iz nacionalnih, istorija odabrala određene segmente kako bi se izgradili novi mitovi - istakao je Štiks.
Podsjeća da se od kraja osamdesetih svjedočilo vjerskoj obnovi, ali ne moralnoj, već onoj u kojoj vjera postaje legitimacija za nacionalni, ali i politički identitet. Vjesrki prvaci su, kaže Štiks, to iskoristili kako bi ponovo postali uticajni i snažni u političkim zajednicama, često definišući planove i programe, za što im je ponovo bila potrebna revizija.
- Njihov antikomunizam je često bio nerazdvojan od nacionalizma, potom od rehabilitacije ličnosti koje se dovode u vezu bilo sa četničkim, ili ustaškim pokretom, ali i ličnosti koje su se prozivale žrtvama komunizma. Svuda smo svjedočili pokušaju rehabilitacije takvih ličnosti, kroz imena ulica. Ali nije to bio samo pokušaj. S obzirom da traje jako dugo, riječ je o jednoj vrlo jasnoj politici… Devedesetih je to bilo itekako prisutno. U Hrvatskoj se to ticalo imena ulica, rehabilitacije ustaškog pokreta ili njegove relativizacije, kao i zločina koje je počinio. Vidjeli smo u nekim dijelovima Bosne i Hercegovine, kao u sarajevskoj Dobrinji, ulicu Draže Mihailovića. Tamo se još ranije počelo sa promjenom čitavog pejzaža. Nažalost, u Sarajevu su ulice nazvane po ljudima koji su bili bliski ustaškom režimu ili su bili kolaboranti. Kada ste odbacili ono što je nosila antifašistička borba, ali i ono što su bili ideali socijalističke Jugoslavije, tada ste nužno rehabilitovali nacionalne heroje i pokušali ponuditi neku novu verziju istorije - kazao je Štiks.
Politike u kojima preovladava težnja za stvaranje velikih nacionlanih država na Balkanu, u kojima je svako svoju državu vidio većom nego što jeste i smatrao da je došao trenutak da se proširi su se, podsjeća Štiks, slomile i uništile živote velikog broja ljudi.
- Velikosrpske ambicije u Hrvastkoj i Bosni i Hercegovini su završile velikim porazom. Velikohrvatske ambicije u BiH su takođe završile porazom. Opstale su države, republike nekadašnje Jugoslavije, u svojim republičkim granicama. Te politike nisu ništa donijele, ali ne znači da ne postoje ljudi koji ih podgrijavaju. Jedna opasna devetnaestovjekovna ideja o stvaranju nacionlane države, ili ideja o širenju na teritorije, koje je neko smatrao istorijski njegovim, dovele su do stravičnog broja žrtava. Takve ideje očito postoje i u 21. vijeku i itekako su opasne - navodi Štiks.
Izložba “Lavirint devedesetih” u Modernoj galeriji trajaće do septembra, a Štiks kaže da lavirint nije samo snažna metafora, već i nada da se iz njega može izaći. Jer, izlaz iz lavirinta postoji.
- Devedesete ne možemo ostaviti iza sebe ako ih ponovo ne upoznamo ili malo bolje propitamo. Na pilot izložbi u Beogradu bilo je 3.000 posjetilaca, potom u Sarajevu – 7.000. Vjerujemo da će ih biti puno u Podgorici. Ovo su teme koje nas se direktno tiču. Vjerujem da će izložba prizvati u muzeje one koji obično u njih ne idu. Bilo bi jako važno za mlađu generaciju da se bolje upozna sa tim perodom i da možda ti mladi ljudi bolje shvate sami sebe. Ili, kako su mnogi mladi, koji su vidjeli izložbu rekli, da konačno upoznamo vlastite roditelje - zaključio je Štiks.
 
Izložba “Lavirint devedesetih” u Modernoj galeriji u Podgorici biće otvorena večeras i trajaće do 13. septembra.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3DXiNqZBxKVJ4&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>
&nbsp;

Štiks: Devedesete ne možemo ostaviti iza sebe ako ih ponovo ne upoznamo

Svjetski poznata trubačica Alison Balsom nastupiće kao specijalna gošća gitariste Miloša Karadaglića na koncertu "London Calling", koji će biti održan 30. jula u Auditorijumu Doma Vojske u Porto Montenegru, u okviru festivala KotorArt.
Kako je u emisiji „Srećan dan“ na Televiziji E saopštila PR menadžerka festivala Sara Lakičević, na istom koncertu nastupiće i Gradska muzika Kotor, najstariji orkestar na ovim prostorima.
- Nastupiće i Gradska muzika Kotor kao najstariji orkestar na ovim prostorima, što je prirodno, jer bez njih ne bi ni postojala ta kulturna baština, te note, Đude i Štiglići, pa čak i guslar, svega imamo na otvaranju. Koncert London Calling je 30. jula u Auditorijumu Doma Vojske u Porto Montenegru Miloša Karadaglića, najtraženijeg i najcjenjenijeg gitariste, jer KotorArt pruža platformu kako mladima, tako i najcjenjenijima u svijetu i nama je uvijek drago da se Miloš vrati - kazala je Lakičević.
Otvaranje festivala zakazano je za 13. jul, na Trgu ispred katedrale Svetog Tripuna, gdje se tradicionalno i održava.
- To je vrlo interesantan koncept otvaranja, vrlo jedinstven. U čitavom svijetu se slavi 200 godina od rođenja Johana Štrausa II, poznatijeg kao kralja valcera, ali mi ne bismo bili mi da to sve nijesmo uvezali sa našom kulturnom baštinom i tradicijom, tako da će publika imati priliku na otvaranju da čuje kompozicije manje poznatih crnogorskih kompozitora i kompozitora iz regiona koji su isto vrijeme kad i Štraus prije gotovo 200 godina stvarali na našem prostoru i da vidimo kakve su te kompozicije naše kulturne baštine, zatim muzika Johana Štrausa II, a onda treći segment je porudžbina novih kompozicija savremeni crnogorski kompozitori Nina Perović i Milivoje Pićurić. Dali smo kompletnu slobodu našim kompozitorima da komponuju, međutim dogovor je samo da to bude u takt valcera, u onom tročetvrtinskom taktu, da se nastavljamo na to kulturno nasljeđe i da budu inspirisani upravo nasljeđem naših stvaraoca, ali i Johana Straussa II - istakla je ona.
Na svečanom otvaranju nastupiće i Festivalski orkestar Crne Gore, sastavljen od mladih crnogorskih umjetnika koji se školuju u inostranstvu.
Lakičević je najavila da organizacija festivala teče kontinuirano, te da se već u septembru počinje rad na sljedećem izdanju.
- Čim se završi jedna edicija KotorArt-a, već od septembra se radi na sljedećoj, a 2026. godine je 25 godina postojanja festivala, tako da sada imamo kompletiran program za sljedeću godinu - navela je.
Govoreći o angažovanju renomiranih svjetskih umjetnika, pojasnila je da to zahtijeva dugoročno planiranje.
- Ukoliko želite da imate neke zvijezde klasične muzike morate se voditi njihovim programom, repertoarom, turnejama, a oni svi unaprijed rade kao pozorišta, kao koncertne sezone, uglavnom od septembra do juna u zatvorenim dvoranama, ljeti je to na otvorenom i negdje znaju svoj raspored i do dvije godine unaprijed - zaključila je Lakičević.

Lakičević: U okviru KotorArta kao specijalna gošća Miloša Karadaglića nastupiće svjetski poznata trubačica Alison Balsom

Austrija vidi Crnu Goru kao pouzdanog partnera i lidera u evropskim integracijama i dalje će pružati konkretne vidove pomoći u oblastima od strateškog značaja za razvoj države, poručio je ambasador te zemlje u Crnoj Gori Kristijan Štajner na sastanku sa ministarkom javnih radova Majdom Adžović.
Ministarka Adžović upoznala je ambasadora Štajnera sa prioritetima Ministarstva, ističući posvećenost Vlade Crne Gore ubrzanom privrednom razvoju i boljoj povezanosti države kroz strateške infrastrukturne projekte.
- Austrija je jedan od ključnih vanjskopolitičkih partnera Crne Gore. Njena podrška evropskim integracijama naše zemlje, kao i tehnička pomoć institucijama, snažan su podsticaj našem razvoju. Vjerujemo da prostor za jačanje ekonomske saradnje, posebno u domenu infrastrukture, treba dodatno unaprijediti - naglasila je Adžović.
Tokom sastanka, ukazano je na pozitivna iskustva u saradnji sa austrijskim kompanijama, naglašavajući važnost nastavka i proširenja takvih partnerstava.&nbsp;
Ambasador Štajner izrazio je zadovoljstvo dosadašnjom saradnjom i naveo da austrijske kompanije aktivno posluju u Crnoj Gori, te da Austrija ostaje snažno posvećena unapređenju ekonomske saradnje.&nbsp;
Sagovornici su se saglasili da postoji snažna osnova za dalje produbljivanje saradnje, naročito kroz projekte koji doprinose regionalnoj povezanosti, ekonomskom rastu i održivom razvoju.

Adžović-Štajner: Austrija pouzdan partner Crne Gore, nastaviće da pruža konkretnu pomoć

Utakmice 34. kola Meridianbet Prve crnogorske fudbalske lige biće odigrane sjutra.
Budućnost, koja je ranije osigurala titulu, ugostiće Jezero, Petrovac će na stadionu Mitar Mićo Goliš, biti domaćin Bokelju, dok će se u Tuzima sastati Dečić AdmiralBet i Jedinstvo-Franca.
U Tivtu rivali će biti Arsenal i Mornar, dok će se u Nikšiću sastati Sutjeska i Otrant-Olimpik.
Svi mečevi počeće u 17 sati i 30 minuta.
Budućnost, nakon 33. kola, ima 81 bod, 22 više od drugoplasiranog Petrovca.
Sutjeska je treća sa 47, na četvrtom mjestu je Dečić sa 45, dok su po 41 bod osvojili Jedinstvo i Bokelj.

Sjutra utakmice 34. kola Meridianbet Prve crnogorske fudbalske lige

Anketni odbor Skupštine Crne Gore do sada je održao samo jednu sjednicu, iako je ranije najavljeno da će zasijedati dva puta sedmično.
U razgovoru za Newsmax Balkans, predsjednik Anketnog odbora Andrija Nikolić kazao je da su čekali odgovor Ministarstva pravde, koje je u skladu sa Zakonom o parlamentarnoj istrazi bilo dužno da obavijesti odbor o tome koji od slučajeva kandidovanih za istragu su pravosnažno riješeni, odnosno u kojim slučajevima je u toku sudski postupak, kako bi se utvrdilo koji predmeti mogu biti u fokusu rada odbora.
- Odgovor smo čekali duže nego što je bilo očekivano. Prije nekoliko dana održane su konsultacije povodom zakazivanja naredne sjednice, i na osnovu postignutog dogovora, sjednica će biti održana u četvrtak, 15. maja, s početkom u 12 sati - rekao je Nikolić.
Prema njegovim riječima, dokumentacija je obimna, te je iz tog razloga na narednu sjednicu pozvan ministar pravde Bojan Božović, koji je potvrdio prisustvo.
- Zbog interesa javnosti, ministar će pojasniti slučaj po slučaj, nakon čega će se podvući crta i definisati koji slučajevimogu biti predmet parlamentarne istrage i samim tim dalje razmatrani u radu odbora - zaključio je Nikolić za Newsmax Balkans.

Nikolić: Naredna sjednica Anketnog odbora u četvrtak

Predsjednik Evropskog savjeta Antonio Košta boraviće u srijedu, 14. maja, u prvoj zvaničnoj posjeti Crnoj Gori u okviru posjete Zapadnom Balkanu, čiji je cilj da potvrdi snažnu posvećenost Evropske unije ovom regionu i procesu proširenja, najavili su iz Delegacije EU u Crnoj Gori.
Tokom boravka u Podgorici, predsjednik Košta sastaće se sa predsjednikom Crne Gore Jakovom Milatovićem, premijerom Milojkom Spajićem, kao i drugim zvaničnicima. 
- Teme razgovora biće napredak Crne Gore u reformama u okviru pristupnih pregovora, njena pozicija predvodnice u procesu proširenja, kao i šira regionalna saradnja - navodi se u saopštenju.
Košta je, uoči posjete, kazao da je jačanje saradnje sa Zapadnim Balkanom jedan je od ključnih političkih prioriteta za EU, ali i za njega lično.
- Posjećujem region kako bih sa liderima razgovarao o trajućim izazovima i pokazao da je EU spremna da pomogne. Postoji jasan zamah proširenja, ali su potrebni posvećenost i djelovanje - naveo je Košta.
Košta i Milatović održaće sjutra zajedničku konferenciju za medije.

Košta sjutra u Crnoj Gori: Jačanje saradnje sa ZB jedan od ključnih političkih prioriteta za EU

Da je zapošljavanje po partijskoj osnovi doprlo do svih dubina i širina crnogorskih institucija nije tajna, ali ono što dodatno zabrinjava jeste činjenica da se za visoke funkcije ne biraju samo politički podobni – nerijetko je riječ o ljudima skromnog obrazovanja i iskustva. ĐURAŠKOVIĆEVO VJEČITO DIREKTOROVANJE Aktuelni izvršni direktor Pošte Crne Gore Josip Đurašković ima iskustva u rukovođenju državnim preduzećima – prije direktorske funkcije u Pošti, bio je direktor Regionalnog vodovoda. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201050_67ff41966a5b18bd006384670aab95269806c46e77fd6bb319e879fa15409804.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="2025051201050_67ff41966a5b18bd006384670aab95269806c46e77fd6bb319e879fa15409804" data-rendition-name="original" width="690" height="462" loading="lazy" alt="IZUČIO GRADIVO ZA DIREKTORA: Josip Đurašković"> <figcaption>ZUČIO GRADIVO ZA DIREKTORA: Josip Đurašković(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  U kratkoj pauzi između direktorskih funkcija, Đurašković je bio koordinator službe bezbjednosti u Regionalnom vodovodu. Da je predodređen za direktorske funkcije, ne može se zaključiti po njegovoj biografiji i obrazovanju, ali može po političkoj pripadnosti – član je Demokrata Alekse Bečića. Pošta Crne Gore, nakon zahtjeva za slobodan pristup informacijama, poslala je kopiju diplome Đuraškovića sa specijalističkih studija – koja pokazuje da je direktor tog preduzeća 2011. godine stekao zvanje diplomiranog ekonomiste na Fakultetu za preduzetnički biznis u Beogradu. Prosječna ocjena mu je 7,56.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201050_f67e309d9423fe738f991cbe68265b5551ace6361c98667653bd33bd59a915d8.png" data-media-id="editor_1" data-image-id="2025051201050_f67e309d9423fe738f991cbe68265b5551ace6361c98667653bd33bd59a915d8" data-rendition-name="original" width="376" height="617" loading="lazy" alt="CRNO NA BIJELO: Diploma Josipa Đuraškovića"> <figcaption>CRNO NA BIJELO: Diploma Josipa Đuraškovića(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Đurašković je fakultet završio 2011, ali je njegovo studiranje počelo znatno ranije, i to – u prošlom vijeku. Višu poslovnu školu u Beogradu upisao je 1999. godine. Dvogodišnje studije, kako nam je saopšteno iz Beogradske akademije poslovnih i umetničkih strukovnih studija, Đurašković je završio 2007. godine.&nbsp; Treću godinu studija završio je 2009. i stekao naziv strukovni menadžer.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201054_9716f4d717e2159676dd193f9be1ddd035c9b727823182ca4190c65988c15fbe.png" data-media-id="editor_2" data-image-id="2025051201054_9716f4d717e2159676dd193f9be1ddd035c9b727823182ca4190c65988c15fbe" data-rendition-name="original" width="1269" height="393" loading="lazy" alt="ODGOVOR IZ BEOGRADA: Za dvije godine fakulteta devet godina studiranja "> <figcaption>ODGOVOR IZ BEOGRADA: Za dvije godine fakulteta devet godina studiranja(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Nadamo se da će Pošta biti efikasnija i brža u radu od njenog direktora u studiranju. &nbsp;,,SLUČAJ LEKOVIĆ“ &nbsp;To što je Đurašković tri godine završio za deset, odnosno četiri za 12 – nije dovoljno da zauzme prvo mjesto u kategoriji: vječiti studenti. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201054_616a8fb60a7ae4011bb35788cf00752f49a5939bfa1175372dd8ab49da65ff6d.jpg" data-media-id="editor_3" data-image-id="2025051201054_616a8fb60a7ae4011bb35788cf00752f49a5939bfa1175372dd8ab49da65ff6d" data-rendition-name="original" width="1000" height="666" loading="lazy" alt="ČOVJEK ZADATKA DEMOKRATA: Momčilo Leković"> <figcaption>ČOVJEK ZADATKA DEMOKRATA: Momčilo Leković(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  Na osnovu dosad dostupnih podataka – to mjesto pripada poslaniku Demokrata Momčilu Lekovića. On je, kako je saopšteno ETV sa Pravnog fakulteta, osnovne studije na tom fakultetu upisao 2009. godine. Završio ih je 13 godina kasnije, to jest 2022.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201058_77f644da4b6cc175a69cfef25a07f11951656b4bca467482007c4561c265639e.png" data-media-id="editor_4" data-image-id="2025051201058_77f644da4b6cc175a69cfef25a07f11951656b4bca467482007c4561c265639e" data-rendition-name="original" width="1264" height="486" loading="lazy" alt="TEMELJNO STUDIRANJE MOMČILA LEKOVIĆA: Odgovor iz Pravnog fakulteta na upit Portala ETV"> <figcaption>TEMELJNO STUDIRANJE MOMČILA LEKOVIĆA: Odgovor iz Pravnog fakulteta na upit Portala ETV(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Specijalističke završava naredne godine – 2023. Četiri godine studija, poslanik Demokrata, koji često drži slovo u Skupštini svima o svemu, završio je za 14 punih godina. BOGDANOVIĆ UPORNO KRIJE FAKULTET Za Lekovićev dugi staž na Pravnom fakultetu vjerovatno se ne bi ni znalo da se i u ovom slučaju, kao i drugim, poslanik Demokrata ugledao na partijskog kolegu i ideologa partije Borisa Bogdanovića. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201058_b4a3ce5d72ffb44e94fe147cd851e3c699deb9dd97df2c2ac685cd72e90f5455.jpg" data-media-id="editor_5" data-image-id="2025051201058_b4a3ce5d72ffb44e94fe147cd851e3c699deb9dd97df2c2ac685cd72e90f5455" data-rendition-name="original" width="1068" height="712" loading="lazy" alt="GLAVNI ČOVJEK ZA AKCIJE DEMOKRATA: Boris Bogdanović, šef poslaničkog kluba DCG"> <figcaption>GLAVNI ČOVJEK ZA AKCIJE DEMOKRATA: Boris Bogdanović, šef poslaničkog kluba DCG(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  Očigledno da Bogdanovićeva ideologija podrazumijeva da obrazovanje krije kao zmija noge, pa u biografiji, koju je predao Skupštini, navodi da je diplomirani pravnik, ali ne i na kojem je fakultetu ili makar u kojoj državi je završio fakultet. Sa druge strane, Bogdanović u biografiji opširno opisuje koje je sve slogane za Demokrate osmislio, navodi i da je završio Školu demokratskog rukovođenja...&nbsp; O fakultetu – ni riječi. &nbsp;PRIČA O ,,MEGATRENDU“ O tome su govorili današnji Bogdanovićevi koalicioni partneri iz nekadašnjeg Demokratskog fronta. I to davne 2017. godine, kada je došlo du sukoba unutar tadašnje opozicije i kada je Demokratski front sumnjičio Demokrate za ,,šurovanje sa SDP-om“. Bogdanovića je tada DF optuživao da vodi prljavu kampanju protiv njih i drugih opozicionara, prvenstveno protiv nekadašnjeg lidera SNP-a Predraga Bulatovića. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250512010512_be35deeab1a486aa758ae4a014c2bcacc6d3256d8275e9d40f3eeb497ad115f5.jpg" data-media-id="editor_6" data-image-id="20250512010512_be35deeab1a486aa758ae4a014c2bcacc6d3256d8275e9d40f3eeb497ad115f5" data-rendition-name="original" width="680" height="549" loading="lazy" alt=',,ISTINA" IZ DEMOKRATSKOG FRONTA: Informacija da je Bogdanović završio Univerzitet Megatrend'> <figcaption>,ISTINA" IZ DEMOKRATSKOG FRONTA: Informacija da je Bogdanović završio Univerzitet Megatrend(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  -Ovo je samo nastavak prljave kampanje koju je protiv Predraga Bulatovića vodila UDBA, a nastavile junoše iz Demokrata koristeći marketing metode sa Megatrenda kojeg je Bogdanović završio u svojoj 35. godini – kazali su tada iz koalicije Andrije Mandića.&nbsp; ,,MEGATREND“ I DRUGE PRIČE... &nbsp;Osim što nije naveo fakultet koji je završio, Bogdanović je u skupštinskoj biografiji izostavio ia da je bio administrativni radnik u nekada najjačoj opozicionoj stranci, &nbsp;Socijalističkoj narodnoj partiji, iz koje su i nastale Demokrate.&nbsp; I Boris Bogdanović, baš kao i njegov kolega Momčilo Leković, u Skupštini vrlo često drže slovo o pravu, kritikuju pravosuđe, određuju ko ima pravo na pretpostavku nevinosti, a ko ne.&nbsp; Zbog takvog nastupa, javnost bi pomislila da je šef poslaničkog kluba Demokrata pravo završio - makar na Harvardu, a ne na Megtarendu.&nbsp; Za privatni Univerzitet Megatrend, koji je osnovao kontroverzni profesor Mića Jovanović, inače poklonik SNS-a Aleksandra Vučiča, vezane su brojne medijske priče o ,,kupoprodaji“ diploma. Ministarstvo prosvjete Srbije je 26. avgusta 2024. godine oduzelo Univerzitetu Megatrend dozvolu za rad, na osnovu odluke Nacionalnog tela za akreditaciju i obezbeđenje kvaliteta u visokom obrazovanju koje je odbacilo zahtev tog univerziteta za novu akreditaciju. No, nakon hitnih intervencija sa ,,najznačajnijih adresa“, Ministarstvo prosvjete je brzo revidiralo odluku i vratilo akreditaciju Univerzitetu Megatrend. Tako da i Boris Bogdanović može da odahne - ,,ostala mu je na snazi“ diploma pa će moći i dalje ,,da dijeli pravdu“ u ime Demokrata koje kontrolišu bezbjednosni sektor.&nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp;

Direktor Pošte Đurašković dvogodišnje studije završio za osam godina, poslanik Leković četvorogodišnje za 14?!

Glad, ne fizička, nego duhovna; nesigurnost, labavo osjećanje samovažnosti i patološko potiskivanje prethodnog života ili detalja iz njega. A sve radi lakšeg otklona od manje upotrebljive prošlosti - laganje o njoj se ponavlja toliko dok u sopstvenoj glavi ne postane istina. Ne znam kako se u psihologiji definiše opisani profil, ali postao je zajednički imenitelj najglasnijih propagatora tekovina tridesetoavgustovskog osvježenja Crne Gore. &nbsp; Tako poslanica Jelena Nedović, dok postoji, nosiće u sebi priču o patikama koje je izdirala od djetiljstva do kraja studentskih dana. Borisa Bogdanovića progoniće ruka sa tanjirom supe i kada bude pisao memoare sa podnaslovom “kako smo sredili jednu zemlju”… A poslanika u crnogorskom parlamentu &nbsp;Vladimira Dobričanina progoni - lično Josip Broz. To smo nedavno saznali,a dr Dobričanin tvrdi da je sve davno počelo... UDBA, KUME, UDBA... Upravo tako: oglasio se Dobričanin na društvenim mrežama nakon posljednje emisije ,,Načisto” i veli da Crna Gora ni malo nije odmakla od komunističko reakcionističke mahale kakva je bila od 1945. do 1990.. Pa je onda eksluzivno obznanio su Ozna o Udba pravile falsifikate, poput onog izvještaja Pavla Đurišića u kojem obavještava Čiču Dražu Mihailovića da je etnički čistio Pljevlja.&nbsp; E, veli, Dobričanin, to koriste ,,kvazi istoričari bez stida i srama”. I dodade da je najveći ubica Srba na Balkanu Josip Broz, te da je najveći zločin nad Crnogorcima izvršen na Zidanom mostu i Kovačkom rogu! &nbsp; Da je ovu ,,istoriju” deklamovao neki četnički potomak u dalekom Čikagu, možda bi se i moglo razumjeti. Ali, iza ovoga stoji dr Vladimir Dobričanin, ljekar i humanista (valjda to ljekar mora biti), direktor Urgentnog centra KCCG od 2008. do 2015, pa naredne dvije godine medicinski direktor Kliničkog centra Crne Gore. Danas profesor na Medicinskom fakultetu. &nbsp; Koji se sada, iako ljekar, usudio da beskrupulozno reviduje istoriju?! &nbsp; KAD SI PROGANJAN, A DOBIJAŠ FUNKCIJE Pri tom, vratimo li se samo malo unazad, vidjećemo da je uvaženi doktor prije dolaska u Crnu Goru, gotovo sve što je vezano karijeru, završio i odradio u Prištini. Dakle – osnovna, srednja, fakultet – Priština. Prvo zaposlenje Hirurška klinika KBC Priština, postdiplomske, magistratura - Priština. Od 1999. do 2006. godine - asistent pripravnik na katedri za opštu hirurgiju Medicinskog fakulteta Univerziteta u - Prištini. Od 2006. do 2007. godine asistent na katedri za opštu hirurgiju Medicinskog fakulteta Univerziteta u, pogodite - Prištini.&nbsp; Opet čitam objavljeni post i tek sad mi baš ništa nije jasno. &nbsp; Čini se da nešto nedostaje autoru takvog uratka. A što je to što mu fali? &nbsp; Prije svega, pedigre mučenika. Dobričanin je karijeru, kao Srbin gradio posred Kosova, a kasnije takođe je karijeru, kao Srbin, gradio posred Crne Gore. Mislim, normalno bi bilo da je nebitno koje je nacije, ako je čovjek uspješan i dobro radi svoj posao. &nbsp; Ali nije normalno ako taj isti Dobričanin, za sebe, nakon avgusta 2020. godine tvrdi da je sve vrijeme bio ugnjeteni, omalovaženi, obespravljeni Srbin! &nbsp; Ne bih komentarisao kosovski dio života i karijere doktora Dobričanina. Takođe, ostavljam i mogućnost da je neka od navedenih institucija bila privremeno (hm, privremeno) preseljena na teritoriju Srbije pa bi moglo doći do nejasnoća koje ne želim. &nbsp; Nemam informaciju da je dr Dobričanin bio član Saveza komunista u svojoj mladosti, mada za to postoji mnogo veća vjerovatnoća nego što je bila za Gorana Danilovića koji nas je onomad javno počastio tom pikanterijom iz svoje biografije. &nbsp; Kako god, crnogorski dio biografije Vladimira Dobričanina je kristalno jasan. IDEOLOŠKI PROBLEM Da li je ili nije bio član DPS-a, takođe nije bitno. Ali je, po narativu svih obespravljenih i omalovaženih Srba u Crnoj Gori DPS-u morao biti veoma, veoma (i treći put veoma) blizak da bi dobio mjesta koja je obnašao. Ne kažem ja, tako kažu, obespravljeni Srbi u Crnoj Gori. &nbsp; Problem je, izgleda, što DPS baštini ideologiju antifašizma, partizansko nasljeđe, poštovanje lika i djela Josipa Broza Tita i plejade narodnih heroja i poratnih socijalističkih rukovodilaca, otklon od 1918, nezavisnost Crne Gore... Sve ono protiv čega se danas bori ljekar i političar Dobričanin. &nbsp; Ali, cvrc… Otkud onda Vladimir Dobričanin u vrhu crnogorskog zdravstva punih devet godina? Tako bi se mogao zapitati svaki obespravljeni Srbin u Crnoj Gori. Jer, sve ono što nema prefiks „srpski“ po Dobričaninu je neofašističko. Pa su ljudi koji gaje iste nazore kao i DPS neofašisti a Pavle Đurišić je jedan fini, dobri antifašista, koji je, eto, oklevetan od zle Ozne i još gore Udbe. A Tito je, mora se ponoviti - ubio najviše Srba, 300.000, u prošlom vijeku i Crnogoraca, ko zna koliko i po Crnoj Gori i na Zidanom mostu. Čuš mene - četnika. KAD SE POBRKAJU PODACI Na kraju, dođosmo li, dedukcijom, opet do dokaza da, u postavgustovskoj Crnoj Gori neko mnogo zobilazi istinu kada poje sistematskom predavgustovskom progonu Srba. Da Dobričanin nije izuzetak koji potvrđuje pravilo, svjedoče imena mnogih drugih junaka današnje političke scene. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250512200516_8d4df5979440ca4ceb94ab8ecb3bb507cb4c207688676fab4ba8dd5178c9f246.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250512200516_8d4df5979440ca4ceb94ab8ecb3bb507cb4c207688676fab4ba8dd5178c9f246" data-rendition-name="original" width="275" height="183" loading="lazy" alt="POJMA NEMA KO RADI RADI U TOLOŠIMA: Nikla zgrada bez dozvole"> <figcaption>POJMA NEMA KO RADI RADI U TOLOŠIMA: Nikla zgrada bez dozvole(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Strašno se nešto pobrkalo u glavi doktora Dobričanina. Nenadani izliv nove vlasti u zdrav razum čine da ni sam, kako kaže, ne zna zašto mu stižu nekakve prijave za nelegalnu gradnju u Tološima. Pitam se, da li bi mu se to desilo za vrijeme DPS-a. Mada, tada nije bilo potrebe da gradi – dobio je stan. Iskreno se nadam, vjerujem, da doktor Dobričanin, dok drži skalpel u ruci ne razmišlja o Titu. Prosto, da mu ne zadrhti ruka kad čuej ono - ,,Smrt fašizmu! &nbsp;

Duhovi prošlosti ugroženog Srbina

Možete objaviti na stotine artefakata, faksimila, prvorazrednih dokaza, SPC i njeni sljedbenici potpuno ignorišu sve to i ne pada im na pamet da uđu u polemiku i opovrgnu bilo što od iznesenih činjenica. Oni guraju svoje, imaju svoju „istinu“ i vjerno stado kao publiku koja je svoj mozak predala u njihove ruke. Bilo da je u pitanju kapela na Jezerskom vrhu, nekanonsko i nezakonito gašenje CPC, simonija kod dobijanja tomosa SPC, jeretičko svetosavlje, zločinci u Drugom svjetskom ratu, ... pa smo evo stigli i do Duklje o kojoj Konstantin Porfirogenit, u dijelu „De administrando imperio“, u glavi 34, piše da je naseljavaju Dukljani. Iako se bavi naseljavanjem svih naroda, ne pominje ni Srbe ni Hrvate u Duklji. SPC je izgubila 1995. godine sudski spor u Parizu, nakon što je podnijela tužbu protiv francuskih medija Libération, Le Monde, Le Figaro zbog tekstova u kojima je optužena za podržavanje etničkog čišćenja i zločina genocida u Bosni i Hercegovini. Zato ne čudi ni što podržava zločince iz Drugog svjetskog rata. No, da se pozabavimo tim fantazijama popa Joanikija Mićovića o Pavlu Đurišiću kao junaku i heroju i načinu na koji je skončao. <h2>Sporazum s okupatorom</h2> Nakon sloma Trinaestojulskog ustanka i dolaska 150.000 italijanskih vojnika u Crnu Goru, postavljen je za guvernera Crne Gore armijski general Alessandro Pirzio Biroli, odlikovan od Vlade Kraljevine Srbije Ordenom bijelog orla s mačevima zbog učešća na Solunskom frontu. Prema četničkim podacima Pavle Đurišić se lično sastao sa predstavnicima Pirzia Birolija, naklonjenog srpskim nacionalistima, dva puta između januara i marta 1942. godine. Đurišiću je nakon toga data potpuna sloboda akcije protiv partizana u operativnoj zoni divizije Venezia.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250511010516_9f7ace5c12b53ecfe8a5c5ea7dab32ee4068c27728c1fe3f21e451346e9199db.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250511010516_9f7ace5c12b53ecfe8a5c5ea7dab32ee4068c27728c1fe3f21e451346e9199db" data-rendition-name="original" width="640" height="480" loading="lazy" alt="Pavle Đurišić i Pircio Biroli"><figcaption>Pavle Đurišić i Pircio Biroli(Photo: UGC)</figcaption></figure>  Dokument koji je potpisan u martu 1942. godine, prilikom drugog ličnog kontakta Đurišića s okupatorom, nosi naslov „Saglasnosti između Glavne komande italijanskih trupa u Crnoj Gori i kapetana Pavla Đurišića, komandanta crnogorskih četničkih nacionalista koji operišu u zoni dodijeljenoj diviziji Venecija“. Pod tačkom 4. pisalo je: „Da neće nikada okrenuti oružje protiv italijanskih trupa i da ograniče svoju politiku u samoj borbi protiv komunizma“. Sa svoje strane, talijanske se vlasti obavezuju da Đurišićeve odrede opskrbljuju oružjem i da im pruže pomoć u životnim namirnicama i platama, onako kako je sačinjen sporazum s bratom Pavla Đurišića, Vasom. Nakon što su partizanske snage, poslije krvoprolića u Barama Kraljskim i Lubnicama u borbi sa četnicima, morali privremeno napustiti krajem maja 1942. godine Crnu Goru, Alessandro Pirzio Biroli, nakon gotovo dvomjesečnih diskusija, potpisao je sa četnicima sporazum od 12 tačaka 24. jula 1942. godine. Tim sporazumom Đurišić se obavezao da će četnici biti „u potpunoj slozi“ s talijanskim jedinicama i da će spriječiti svaku eventualnu akciju koja bi mogla biti uperena protiv talijanskih vlasti. „Leteći odredi“ imali su tretman legalnih četnika, dok su ostale jedinice imale tretman dobrovoljačke antikomunističke milicije (MVAC — Milizia volontaria anticomunista), odnosno „narodne seljačke milicije“. Đurišić je insistirao za tzv. duhovno odgajanje školske omladine. Školska omladina je obavezna da pohađa crkve „više no što je uobičajeno“ i da obavezno prisustvuje „nacionalnim“ časovima u školi. Na konferenciji četničkih vođa u Šahovićima 30. novembra i 1. i 2. decembra 1942. godine, donešene su odluke koje su vjerovatno dodatno motivišu Joanikija Mićovića za glorifikaciju Đurišića. Među njima se nalaze odluke da će državom vladati dinastije Karađorđevića, da će na teritoriji buduće države živjeti samo Srbi, Hrvati i Slovenci, nacionalnih manjina ne može biti, da se uvodi vjeronauka u škole, da je crkva državna, da je pravoslavna crkva nacionalna i svetosavska, itd. Mnoge odluke liče na današnju Crnu Goru, poput tačke 8. (...) Sudije da budu iz četničke organizacije, kao i svi ostali činovnici, ili tačka 12. Žandarmerija treba da bude formirana iz redova četnika i da stoji pod direktnom kontrolom četničke organizacije. Prilikom ulaska u Kolašin, 23. februara 1942. godine četnički odredi Pavla Đurišića doveli su sa sobom pokretni zatvor. Taj će zatvor postati zloglasno mučilište rodoljuba. Potkraj novembra 1942. Đurišić je naredio: „Svakog uhvaćenog komunistu ubiti na licu mjesta sem vođa, koje vezati i sprovesti ovom štabu“. Prvi veći četnički zločin prema muslimanima, u kojem su sudjelovale Đurišićeve jedinice, zbio se u Foči 19. avgusta 1942. godine, kad je izvršen masakr muslimanskog stanovništva, bez obzira na pol i uzrast. U Šahovićima je na početku januara 1943. godine održana konferencija četničkih komandanata, na kojoj je razrađen plan o uništenju muslimanskih sela u bjelopoljskom kotaru. U ovoj akciji četnici su „tačno prema utvrđenom planu“ uništili 33 muslimanska sela na desnoj obali Lima. Ovaj čudovišni zločin predstavljao je, u stvari, samo uvod u novi, još strašniji, koji je izvršen mjesec dana kasnije. Plan je bio da se izvrši napad na muslimane na teritoriju ne samo čajničkog, nego i pljevaljskog i fočanskog kotara. Draža Mihailović je odlučio da akcijom rukovodi Pavle Đurišić. Izvještaj koji je nakon osam dana Đurišić podnio Draži Mihailoviću poznat je svakome koga interesuje istina, te ga neću citirati. U ovoj akciji poginulo je oko 200 odraslih muslimana, od kojih je jedan dio bio naoružan, a ubijeno je oko 8.000 žena, đece i staraca. Preko polovine ukupnog broja žrtava (oko 53,5 %) čine đeca ispod 14 godina, mnogi u kolijevkama. Veći dio ubijene đece čine đevojčice. S opljačkanom muslimanskom imovinom četnici su se vratili kućama, zbog čega su četničke jedinice stigle na Neretvu sa zakašnjenjem od nekoliko dana, što neki smatraju uzrokom njihovog teškog poraza u ovoj bici.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250511010520_3b7fc398eb6d11adcf975cae1b0a4a962ec7a089ca4ba615d1787bb1818d4b3f.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250511010520_3b7fc398eb6d11adcf975cae1b0a4a962ec7a089ca4ba615d1787bb1818d4b3f" data-rendition-name="original" width="424" height="335" loading="lazy" alt="Pavle Đurišić i Draža Mihailović"><figcaption>Pavle Đurišić i Draža Mihailović(Photo: UGC)</figcaption></figure>  <h2>Saradnja s Njemcima</h2> Pripremajući se za sudjelovanje u operaciji „Schwarz“, Njemci su ušli u talijansku okupacijsku zonu u Crnoj Gori, upali u Kolašin i razoružali četničke, zajedno sa štabom. Italijanski general Erkole Ronkalja je upozorio Njemce da njihova akcija predstavlja povredu „italijanskih suverenih prava“ i da moraju pustiti Đurišića: „Ako se razoružavanje smjesta ne obustavi, znaću da vas silom oružja spriječim. Guverner Crne Gore je naredio da Đurišić, koji je već u nemačkim rukama, smjesta bude oslobođen i četnici opet naoružani. Bude li se njemačka akcija i nadalje izvodila, smatraću to direktnom akcijom protiv Italije“. Svejedno, nakon hapšenja u Kolašinu (14. maja 1943), Pavla Đurišića su Njemci internirali u Poljsku u logor Strij. Nakon tri mjeseca internacije on je s grupom od dvadesetak ljudi navodno uspio pobjeći 27. avgusta 1943. godine, ali ga je prilikom prelaska Dunava nadomak Beograda uhapsila patrola Srpske državne straže i predala ga Njemcima, na njihovo traženje. Njemci su ga zatvorili u Ratničkom domu u Beogradu. Nakon 40 dana provedenih u zatvoru, Đurišića je, na intervenciju Milana Nedića, puštio Hermann Neubacher, ministar Rajha za Jugoistok. Sredinom maja 1944. godine, Đurišić je pośetio Nedića, Neubachera i njemačkog komandanta za Jugoistok von Weichsa, zamolivši ih da ubrzaju slanje oružja i drugog materijala za njegove jedinice, obećavajući Crnogorski dobrovoljački korpus jačine oko 5.000 ljudi. Nedić je Đurišića unaprijedio u čin potpukovnika, iako ga je skoro u isti čin, na prijedlog Draže Mihailovića, unaprijedio i kralj Petar. Na prijedlog njemačke Komande za Jugoistok, Đurišića je Hitler odlikovao Ordenom gvozdenog krsta. Đurišić je tijesno sarađivao s Njemcima i s pojedinim članovima Narodne uprave, u prvom redu s Jovom Đukanovićem, kod koga je ataširao kao oficira za vezu kapetana Vladimira Đurića. Na početku juna 1944. godine četnici Jakova Jovovića otkrili su u Bjelopavlićima skojevsku organizaciju. Tim su povodom proveli raciju i pohapsili veći broj skojevaca, naprednih omladinaca i drugih rodoljuba. Četničko rukovodstvo na čelu s Pavlom Đurišićem iskoristilo je ovu priliku da inscenira sudski proces. Komandant četničkih snaga za Crnu Goru Blažo Gojnić, imenovao je Prijeki vojni sud, koji je po kratkom postupku osudio na smrt 48 rodoljuba, pretežno omladine. Presuda je izvršena istoga dana u Lazinama. Njemačka komanda je reagovala pismom da se prestane sa masovnim ubijanjima. <h2>Dogovor sa Sekulom Drljevićem</h2> Na samom kraju rata, potkraj novembra i na početku decembra 1944, crnogorski su četnici otpočeli hitne pripreme za povlačenje u istočnu Bosnu. Bili su prinuđeni da se povlače zajedno s Njemcima, pa im je dobro došla njemačka odluka da se, umjesto preko Nikšića, povlače preko Kolašina, Mojkovca, Bijelog Polja i Prijepolja, jer je većina Đurišićevih četnika bila s tog područja. Brojčano stanje svih jedinica iznosilo je oko 7.000 ljudi. S četnicima se povlačio i mitropolit Joanikije Lipovac sa 56 sveštenika. Na ovaj put, đe će ih pokositi tifus, glad i oštra zima, pošao je velik broj četničkih familija, oko 3.000 osoba. Na putu do Trebave napadale su ih partizanske snage, tako da je broj ranjenih i oboljelih od tifusa i drugih bolesti dostizao i do 5.000 osoba, od kojih je znatan broj umro na putu. U Trebavi Đurišić se susreo sa Dražom Mihailovićem, koji mu je predlagao povratak u „gerilu“, svakog na svoj teren, „pa kada Rusi napuste našu zemlju, u novi ustanak“. Đurišić je bio protiv, ističući da on ne može u Trebavi ostaviti toliki broj ranjenika, bolesnika i izbjeglica. Umjesto povratka u Srbiju, odnosno u Crnu Goru, on je predložio pokret svih snaga u Sloveniju. Isticalo se da su se crnogorski četnici preko Albanije lako mogli povući u Grčku, ali ih je u tome Mihailović omeo pozivom da dođu u Bosnu. Od dana kada je izbio spor s Mihailovićem, Đurišić je uspostavio kontakt s Nedićem i Ljotićem. Već 21. februara uputio je Nediću depešu u kojoj je izrazio spremnost da sa 15.000 četnika iz Crne Gore, Bosne, Hercegovine i Srbije i oko 1.500 izbjeglica dođe u Sloveniju i da se stavi pod njegovu komandu. U proljeće 1944. godine, ubrzo nakon savezničkog bombardovanja Beograda i Zemuna, Sekula Drljević se iz Zemuna preselio u Zagreb i uspostavio bliski kontakt s vođstvom NDH. U julu 1944. godine odlučio je sastaviti privremenu vladu pod nazivom Crnogorsko državno vijeće. Budući da je došao u sukob s Mihailovićem, Đurišić je odlučio da se poveže sa predstavnicima Sekule Drljevića i da s njim povedu službene pregovore s ciljem prebacivanja četnika preko teritorija NDH. Do pregovora je došlo u Doboju. Drljevićevi pregovarači su uslovili da Drljevića priznaju kao političkog vođu Crnogoraca, da Đurišićevi četnici službeno priznaju Crnogorsko državno vijeće, da se Đurišićeve snage prebace na lijevu obalu Save (kod Slavonskog Broda) i da kao Crnogorska narodna vojska nastave marš prema Zagrebu. Jedini uslov koji je postavio Đurišić bio je da Drljević odmah primi ranjene i teško oboljele četnike, što je i učinjeno, kad je oko 2.700 ranjenika i tifusara smješteno u kasarni u Staroj Gradiški.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250511010516_8edb6db8a1c2ef90327d979ff7ed11bd3acb95fc86e8acbb20d10bd63c22aa28.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20250511010516_8edb6db8a1c2ef90327d979ff7ed11bd3acb95fc86e8acbb20d10bd63c22aa28" data-rendition-name="original" width="823" height="835" loading="lazy" alt="Đurišićevi četnici u Zagrebu, 7. maj 1945."><figcaption>Đurišićevi četnici u Zagrebu, 7. maj 1945.(Photo: UGC)</figcaption></figure>  <h2>Dražin nalog</h2> Mihailović je svim komandantima naredio da prekinu svaku vezu s Đurišićem, da će biti sastavljen Ravnogorski sud koji će Đurišića lišiti čina i proglasiti ga izdajnikom. Na kraju, Mihailović je zaprijetio da će obavijestiti sve savezničke komande da je Đurišić sa svojim jedinicama prišao ustašama i crnogorskim „separatistima“. Mihailovićev raspis od 23. marta iznenadio je Đurišića i uplašio od neželjenih posljedica, pa je naredio pokret jedinicama desnom obalom Save, u pravcu Motajice i Lijevča-polja. Time je praktički prekršio sporazum s Drljevićem. Drljević je o tome obavijestio ustaško vođstvo, pa su u zoru 4. aprila ustaše i domobrani napali Đurišićeve snage na Lijevča-polju. Đurišić u toku noći 4/5. aprila svim raspoloživim snagama napada ustaše, kako bi ih iznenadio, ali biva odbijen. U četničkim jedinicama na Lijevča-polju nastupilo je rasulo. Đurišić je, po dogovoru s Dragišom Vasićem, Zaharijem Ostojićem, Petrom Baćovićem, Mirkom Lalatovićem i drugim istaknutim četničkim vođama, odlučio da izabere elitnu četničku jedinicu od nekoliko stotina ljudi i da se pokuša s njom prebaciti nazad preko Vrbasa i preko Grmeča, Bihaća i dalje nastaviti za Sloveniju, ali su ih napale jedinice NOVJ i preśekle im povlačenje prema rijeci Sani. U bezizlaznoj situaciji, Đurišić pokušava da uspostavi opet kontakt sa Drljevićem i odlazi u Staru Gradišku. Sekula Drljević je 10. aprila je pośetio Staru Gradišku, održao govor, formirana je Crnogorska narodna vojska, nakon čega je izvršena provjera Đurišićevih četnika. Oficiri i svi koji su bili eksponirani kao izraziti neprijatelji crnogorskih federalista, predani su ustašama. Ostali su morali prethodno potpisati tekst zakletve Nezavisnoj Crnoj Gori. Pavle Đurišić, Zaharije Ostojić, Petar Baćović, Dragiša Vasić, jedan broj članova četničkog Nacionalnog komiteta za Crnu Goru i gotovo svi oficiri koji su se poslije Lijevča-polja nalazili u Đurišićevoj grupi, ukupno oko 150 ljudi, nijesu prošli komisiju i upućeni su u logor u Jasenovcu, đe su ih ustaše pobile. I to su činjenice o tome ko je koga prevario. Sami zaključite. Tačno je da je Draža Mihailović vodio dvostruku politiku, sarađivao sa Njemcima, a istovremeno održavao kontakte sa saveznicima, čak je bio vojni ministar u londonskoj vladi Slobodana Jovanovića. Tačno je i da je Mihailović neko vrijeme u medijima savezničkih država prikazivan kao „gerilski vođa“, dospjevši na naslovnicu časopisa Time, a o njemu je u Holivudu snimljen propagandni film „Četnici: borbena gerila“ (Chetniks! The Fighting Guerillas). U isto vrijeme kad je kapetan Hadson, britanski oficir za vezu, na osnovu stanja na terenu komentarisao: „U trenutku kada je Mihailović u velikom stepenu igrao ulogu kvislinga bio je nagrađen najjačom britanskom propagandom“. A kakve su se igre igrale govori ono što je u julu 1942. godine, šef balkanske sekcije Uprave za specijalne operacije (SOE), lord Glenkoner, pisao Foreign Office-u: „Kao što znamo, svu aktivnost u Jugoslaviji morali bismo zapravo pripisati partizanima. Međutim, kad je riječ o javnoj upotrebi, ne vidim zašto bi bilo štetno da nešto od toga pripišemo u zaslugu Mihailoviću“. Zato ne čudi da je, u vrijeme pokolja nad muslimanima u Sandžaku i kad major Nil Selbi, britanski komandos, sredinom avgusta izvještava komandu da su Mihailovićeve snage više „profašističke nego prosavezničke“, vođa francuskog otpora general Šarl de Gol odlikovao generala Dragoljuba Mihailovića Ratnim krstom u februaru 1943. Ne čudi kad vidimo koliko je potrebno EU da shvati što se događa u Srbiji danas, kakvi se interesi preklapaju, dok im još uvijek nije jasno ko u Crnoj Gori vrši vlast. Ali, sve to nema nikakve veze sa Pavlom Đurišićem. Jedine saveznike koje je imao Pavle Đurišić bili su Talijani, Njemci, Dimitrije Ljotić, Milan Nedić i Draža Mihailović. Prostor mi ne dozvoljava da navedem sve zločine iza kojih stoji Pavle Đurišić. Ipak, na kraju, volio bih da mi Joanikije Mićović navede što to u biografiji Pavla Đurišića je herojsko i junačko?

Što je to u biografiji Pavla Đurišića herojsko i junačko?

Crnogorska javnost, ali ni mještani mojkovačkog sela Štitarica ni pola godine od kada su vandali ošegali i ukrali jarbol sa crnogorskom zastavom ispred crkve na mjesnom groblju do danas nemaju odgovor ko je to i zašto učinio, kao ni ko je i zašto ponovo pokušao da uradi isto nedjelo kada su Štitaričani sjutradan, 3. novembra, postavili novi jarbol sa državnom zastavom Crne Gore, iako su tada osumnjičeni izgrednici privođeni.&nbsp; Skoro tri mjeseca policija je svake noći čuvala jarbol od huligana, a neko vrijeme su im pomagali i mještani.&nbsp; Jarbol sa crnogorskom zastavom grupa Štitaričana postavila je kao odgovor na postupak Crkve Srbije čije svještenstvo i vjernici su početkom oktobra prošle godine na grobljanskoj crkvi postavili jarbol sa srpskom trobojkom, sa četiri S. Na molbu dijela mještana da uklone zastavu, ova vjerska zajednica je ostala gluva, pa su se oni organizovali, skupili novac i kupili metalni jarbol, dugačak 10 metara, koji su 2. novembra postavili u dvorištu crkve i na njemu je zaviorila crnogorska državna zastava. Iste noći do danas neidentifikovani vandali posjekli su i odnijeli jarbol. Već sjutradan postavljen je novi i organizovane su straže da čuvaju zastavu. Samo dvije noći kasnije, između 5. i 6. novembra, jarbol sa crnogorskom zastavom opet se našao na meti huligana, ali je odbranjen, a dvojica od četvorice izgrednika su uhvaćena, dok su dvojica uspjela da umaknu.&nbsp; Crnogorske vlasti i policija od tada ćute o dešavanjima u Štitarici. Portalu ETV nijesu odgovorili iz Uprave policije da li su privedeni i procesuirani vandali i u kojoj je fazi istraga u slučaju posječenog i ukradenog jarbola sa crnogorskom državnom zastavom. Pitali smo ih i kakva je procjena bezbjednosne situacije u ovom selu. Policiji su se obratili i mještani koji su delegirali Dušana Bakovića da od institucija zatraži odgovore o toku istrage, ali su i oni ostali bez odgovora.&nbsp; U dopisu dostavljenom institucijama Baković je tada ukazao na činjenicu da je u grupi koja je pokušala da ošega i ukrade drugi jarbol sa crnogorskom zastavom bio i pripadnik Vojske Crne Gore.&nbsp; Portalu ETV mještani Štitarice kažu da svi u selu znaju ko su četvorica muškaraca koji su pokušali da posijeku drugi jarbol i ističu da je samo jedan iz Štitarice, dok su trojica iz Mojkovca. Mještani su Crkvi Srbije ponudili da, „radi mira u selu“, uklone obije zastave, ali uzalud. U ovoj vjerskoj zajednici tvrde da je trobojka postavljena u skladu sa takozvanim temeljnim ugovorom i da je to crkvena zastava. Crkva u Štitarici sagrađena je 1896. godine, kao zadužbina kralja Nikole. Da je nekada složno selo danas opasno podijeljeno upozoreno je i sa Prvomajskog uranka koji je dio mještana organizovao u Štitarici, na kojem se okupilo blizu 300 ljudi, Štitaričana i njihovih gostiju.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250512060520_36d61c71c9e07a8f7fb1d8296023e4581137294a3201a9c0a2197e8acd5c5b39.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250512060520_36d61c71c9e07a8f7fb1d8296023e4581137294a3201a9c0a2197e8acd5c5b39" data-rendition-name="original" width="1600" height="1064" loading="lazy" alt="Prvomajski uranak u Štitarici"> <figcaption>Prvomajski uranak u Štitarici</figcaption> </figure>  - Praznik rada je u ovim krajevima uvijek imao poseban značaj, bijaše to vrijeme kada se svom zavičaju vraćahu radnici i školarci koji su veći dio godine provodili van rodnog mjesta. Zadnjeg aprilskog dana bi pošli na obližnje brdo iznad sela i zapalili vatru čiji bi odsjaj najavio prvomajske praznike, dane za druženje, obilaske i za pomalo rada na imanju. Ovo mjesto nazivamo „zborno mjesto“, tu se godinama u predvečerje igrao lijep fudbal, a u ovom Mjesnom domu se organizovale najbolje igranke. Bijaše to vrijeme bez podjela, bez vjera i bez nacija, ni prezimena jedni drugima skoro da ne spominjasmo, bijasmo samo Dragan Lekov, Raka Bajov, Rajko Tofilov, Brano Gilev. Bijaše to vrijeme kada više vjerovasmo Darvinu nego sijačima mržnje i falsifikatorima istorije. Bijaše vrijeme kada se prezirahu srebrnjaci. Bijaše vrijeme sloge, druženja i akcija. Možda bi se ponekad i posvađali, ali sama pomisao na svog, i oca onog drugog, bi svaku svađu prekidala – podsjetio je na neka druga vremena Svetozar Baković, u pozdravnom govoru 1. maja. Štitarica, kako je kazao, poslije oslobođenja od Turaka ubrzano se naseljavala iz Čeva, Morače, Uskoka, Kuča, kolašinskog kraja i drugih mjesta. - Pošto je svo stanovništvo bilo pravoslavno pojavila se želja za izgradnjom pravoslavne bogomolje, a tadašnji crnogorski knjaz Nikola Petrović im to i odobri uz obezbjeđenje novčanih sredstava i zidara Vasa Porobića iz Herceg Novog, a narod je donosio kamen i šegrtovao. Po starom crnogorskom običaju u donošenju kamena iz par kilometara udaljenog Brežđa učestvovalo je svo selo i staro i mlado i muško i žensko, kako bi crkva bila zajednička, crkva narodna. Sve to je u kamen uklesano iznad vrata kao istorijski podsjetnik za sva vremena. Crkva je sagrađena 1896. godine, a osvještana tri godine kasnije od strane mitropolita autokefalne Crnogorske pravoslavne crkve Mitrofana Bana. Sve do 2015. godine se štitarička crkva svetog Arhangela Mihaila, koju je knjaz posvetio krsnom imenu najbrojnijeg bratstva Rakočević, doseljenog iz Morače, vodila na državu Crnu Goru i opštinu Mojkovac, a poslije, gle čuda, na osnovu aero foto snimka crkvu prepisaše nekom drugom u vlasništvo, a od prošle godine i neku tuđu zastavu staviše ispred nje – podsjetio je Baković na dešavanja u Štitarici nekada i danas. Poručio je negatorima crnogorske države i nacije „da njihov srednjevjekovni mrak nikada neće biti dovoljno jak da zacrni nam Goru Crnu“. - ...sve dok nam preci služe za uzora, a potomci za zora vjekovaće i Crna Gora – poručio je on.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250512060524_cd77d758501f4448fd90eee05c5b5f844cbfe1a977c4c67f1fe3a79fe2a0828f.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250512060524_cd77d758501f4448fd90eee05c5b5f844cbfe1a977c4c67f1fe3a79fe2a0828f" data-rendition-name="original" width="1080" height="1440" loading="lazy" alt="Štitarica 1. maja"> <figcaption>Štitarica 1. maja</figcaption> </figure>