Izraelska vojska saopštila je danas da će otpustiti nekoliko generala sa ključnih pozicija zbog njihovog neuspjeha da spriječe napad palestinskog islamističkog pokreta Hamas 7. oktobra 2023, kad je bio "najsmrtonosniji dan u istoriji Izraela".
General-major Aron Haliva, tadašnji šef vojne obavještajne službe, general-major Oded Basjuk, tadašnji načelnik operacija, i general-major Jaron Finkelman, koji je tog dana preuzeo komandu nad Južnim vojnim okrugom Izraela, biće izbrisani sa liste rezervista i više neće biti dio vojske, navodi se u saopštenju.
General Haliva je bio prvi vojni lider koji je podnio ostavku, 2024, navodeći svoju odgovornost za tragediju 7. oktobra 2023.
General Finkelman je takođe podnio ostavku, navodeći te iste razloge.
Što se tiče generala Basjuka, on se penzionisao posle 12-dnevnog rata koji je Izrael pokrenuo protiv Irana.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

thumbnail

Svijet

Izraelska vojska će otpustiti nekoliko generala zbog neuspjeha sprječavanja Hamasovog napada

Bivši predsjednik Francuske Nikolas Sarkozi je proveo 20 dana u zatvoru prije nego što je pušten dok traje žalbeni proces, a sada je najavio da će o svom vremenu iza rešetaka objaviti i knjigu.
Memoari nazvani "Dnevnik zatvorenika" biće objavljeni 10. decembra, a ukupno će imati 216 stranica, kako je objavila izdavačka kuća Fayard.
Kako je Sarkozi iza rešetaka proveo samo 20 dana, svaki dan u zatvoru će opisivati na blizu 10 stranica, ako je suditi prema najavljenom broju stranica.
Takođe, kako su istakli francuski mediji, treba uzeti u obzir i činjenicu da je Sarkozi svoje vrijeme iza rešetaka provodio u svojevrsnom "elitnom" zatvoru, koji je po uslovima mnogo bolji od standarda ostalih ustanova ovog tipa u Francuskoj.
Inače, Sarkozi je osuđen za učešće u kriminalnom udruženju povezanim s primanjem nezakonitih donacija za kampanju od libijskog vođe Moamera Gadafija.
Ukupno je dobio pet godina zatvora, a na služenje kazne je otišao krajem septembra. Iz zatvora je izašao 10. novembra, a o njegovoj žalbi će se odlučivati u martu 2026. godine.

1250x600

1084x550

Sarkozi najavio da će objaviti zatvorske memoare iako je iza rešetaka proveo samo 20 dana

Džimi Klif, pjevač prepoznatljivog, nježnog glasa koji je pomogao da se rege proširi širom svijeta, preminuo je u 82. godini, saopštila je njegova supruga danas na Instagramu.
- Sa dubokom tugom dijelim da je moj suprug, Džimi Klif, prešao na drugi svijet nakon napada praćenog upalom pluća. Zahvalna sam njegovoj porodici, prijateljima, kolegama umjetnicima i saradnicima koji su sa njim dijelili ovaj put. A svim njegovim fanovima širom svijeta želim da poručim da je vaša podrška bila njegova najveća snaga tokom cijele karijere. Zaista je cijenio svakog pojedinačnog fana - navela je Latifa Čembers.
Sa hitovima poput „You Can Get It If You Really Want“, „The Harder They Come“ i „Wonderful World, Beautiful People“, Klif je stekao međunarodnu slavu i 2010. godine primljen je u Kuću slavnih rokenrola, kao jedini Jamajčanin, pored Boba Marlija, kome je ukazana ta čast.
Osim muzike, Klif je bio poznat i po glavnoj ulozi u filmu iz 1972. godine The Harder They Come, u kojem igra Ivana Martina, mladića koji seli u Kingston, glavni grad Jamajke, u pokušaju da se probije u muzičkoj industriji, ali na kraju skreće na pogrešan put. Film i njegova soundtrack ploča, na kojoj je Klif napisao nekoliko pjesama, značajno su doprinijeli popularizaciji reggaea u Sjedinjenim Državama i učinili Klifa zvijezdom.
Klifova životna priča dijelom podsjeća na Martinovu. Rođen je kao Džejms Čembers 30. jula 1944. godine u oblasti St. James na zapadu Jamajke, usred uragana koji je uništio porodičnu kuću. Kao drugo najmlađe od osmoro djece, odrastao je u siromaštvu, pjevajući u crkvi, a kasnije je uzeo umjetničko ime Džimi Klif.
U Kingston se preselio 1961. godine i već sa 14 godina imao svoj prvi hit, pjesmu „Hurricane Hattie“, koja je dospjela na vrh jamaicanskih top-lista. Ubrzo je otišao u London kako bi unaprijedio karijeru.
Tamo je snimio svoj prvi album, koji je uključivao elemente R&amp;B-ja, a potom se vratio na Jamajku. Njegov rad je postajao sve popularniji. Do 1970. godine imao je tri pjesme na britanskim top-listama: „Wonderful World, Beautiful People“, „Vietnam“ (koju je Bob Dilan nazvao „najboljom protestnom pjesmom ikad napisanom“) i obradu pjesme Keta Stivensa „Wild World“.
Kasnije je sarađivao sa grupama i umjetnicima poput Rolling Stonesa, Elvisa Kostela, Eni Lenoks i Pola Sajmona, a snimio je i pjesmu „I Can See Clearly Now“ za soundtrack filma Cool Runnings iz 1993. godine.
Ugled koji je Klif imao najbolje oslikava činjenica da mu je, nakon vijesti o smrti, jamajčanski premijer Endru Holnes odao počast na platformi X, nazvavši ga „pravim kulturnim divom čija je muzika nosila srce naše nacije u svijet“.

Preminuo rege muzičar Džimi Klif

Bokseri Bijelog Polja sa četiri zlatne medalje i maksimalnim učinkom završili su nastup na turniru petog kola regionalne lige Open Balkan, koji je u okviru memorijala Jordan Mijalkov održan u Štipu.
Uspješan nastup kompletirali su Trofejom za najboljeg stranog boksera, koji je zaslužio Omar Bahović.
Prekidom su do zlatne medalje stigli Mirko Šarčević, Tarik Hrapović i Omar Bahović, dok je Vasilije Bugarin slavio bez borbe.
Šarčević je u kategoriji do 80 kilograma, u konkurenciji seniora, pobijedio Sahida Atasua iz Turske, prekidom u drugoj rundi
Efektan nastup imao je junior Omar Bahović, koji je već pri kraju prve runde kategorije do 60 kilograma natjerao na predaju domaćeg boksera Luku Ivanovskog, kao i Tarik Hrapović (do 66), koji je odradio sjajan meč sa Makedoncem Aminom Nedžipijem.
U svakoj rundi imao je brojanje, tako da je meč završen prije kraja, prekidom u trećoj rundi.
Bugarin u kategoriji preko 80 kilograma je do zlata došao bez borbe, pošto je domaći bokser Bertan Ibrahimov odustao prije borbe.
U Štip je doputovao i kadet Savo Šarčević, ali nije nastupio jer je morao dan prije turnira da se, zajedno sa trenerom Mugošom Kovačevićem, iz opravdanih privatnih razloga vrati za Bijelo Polje.

Dominacija boksera Bijelog Polja u Štipu

Rusija je širenje dezinformacija i propagande u baltičkim državama podigla na još viši nivo, izvijestila je litvanska televizija LRT. Ruske obavještajne službe regrutuju letonske stanovnike preko Telegram kanala ili im prilaze tokom putovanja u Rusiju. Ciljane grupe su Litvanci sa niskim prihodima ili mladi koji žele da zarade novac. Bloger Oleg Besedin uhapšen je u Estoniji početkom ovog mjeseca pod optužbom da je sarađivao sa moskovskim medijima i snimao dokumentarne filmove po diktatu Kremlja.&nbsp;
– Nije riječ samo o tome da izražava svoje mišljenje o Estoniji ili ostalim baltičkim državama, već to čini u saradnji sa osobama u Rusiji. Prema našim sumnjama, te osobe su specijalizovane za informacione kampanje – kazao je estonski državni tužilac Taavi Pern.
Slične informacije stižu i iz Letonije. Sve tri baltičke zemlje na sjeveroistoku Evrope – Estonija, Litvanija i Letonija – pokušavaju da se zaštite od Rusije. Pomaže im NATO, čiji avioni AWACS opremljeni radarima skeniraju područje tragajući za sumnjivim ruskim aktivnostima. Otkako je američki predsjednik Donald Tramp poručio Evropi da više ne može uzimati zdravo za gotovo američku vojnu podršku, tri baltičke zemlje, kojima je Rusija susjed, nastoje na sve načine da se odupru Putinovim pokušajima da ih vrati u rusku sferu uticaja. Što ako Rusija, nakon Ukrajine, baci udicu na njih, a Tramp skrene pogled i slegne ramenima, pravdajući se da je za SAD u ovom trenutku prioritetniji Pacifik?&nbsp;
Ian Bond, zamjenik direktora Centra za evropske reforme, vjeruje da Putin, ako se u Ukrajini dogovori dugoročno primirje, vjerovatno neće stati na tome.
– Niko pri zdravoj pameti ne želi ni da pomisli da je evropski rat opet iza ugla. Ali realnost je da nam sve veći broj evropskih obavještajnih zvaničnika govori upravo to – rekao je za BBC.
Direktor estonskih graničnih snaga Egert Belicev kazao je da na granici s Rusijom često dolazi do provokacija. Estonija je na mostove preko granične rijeke postavila betonske prepreke, takozvane zmajeve zube.
Sve tri baltičke države prije nekoliko mjeseci istupile su iz Otavske konvencije o zabrani protivpješadijskih mina, jer žele što više takvih sredstava da rasporede uz granice s Rusijom i Bjelorusijom. Ta konvencija o zabrani upotrebe, skladištenja, proizvodnje i prenosa protivpješadijskih mina stupila je na snagu početkom marta 1999, a istupanje sada najavljuju i Finska i Poljska. Iz istog razloga.
- Vojne prijetnje zemljama koje graniče s Rusijom i Bjelorusijom značajno su porasle. Ovom odlukom šaljemo jasnu poruku – naše zemlje su spremne, mogu i moraju upotrijebiti sve neophodne mjere za svoju odbranu - navodi se u zajedničkoj izjavi ministara odbrane tri baltičke države i Poljske. Upozoravaju da je ruska vojska tokom invazije na Ukrajinu često koristila minska polja i druge nekonvencionalne metode, a mine mogu biti nezamjenjiv element odbrane teritorije. Inače, Rusija, kao ni SAD, Kina i Indija, nikada nijesu potpisale Otavsku konvenciju.
Neki vojni analitičari ne vide preveliku korist od mina u vrijeme kada se u borbama sve češće koriste dronovi, ali one mogu biti prepreka invaziji tenkova. Odmah se oglasila organizacija Human Rights Watch s upozorenjem da se sjetvom mina i sopstveni civili dovode u opasnost, a korišćenje tih mina predstavlja, kako kažu, i korak unazad u humanitarnom pravu. Povlačenje pet država iz Konvencije strateški je signal da zaštita civila i međunarodni humanitarni standardi više nijesu prioritet, kazala je Mary Wareham, šefica sektora za krize, sukobe i naoružanje u Human Rights Watchu.
– Dok se bezbjednosna situacija na istočnom krilu Evrope intenzivirala, navedene države pogrešno procjenjuju da će im korišćenje mina pružiti dodatnu fleksibilnost. Međutim, mine imaju ograničenu vojnu vrijednost, dok su njihove humanitarne posljedice katastrofalne – i za same države koje ih koriste i za njihove civile. Ovim rizikuju dugoročno zagađenje sopstvene teritorije minama, slabljenje moralne i pravne pozicije i poništavanje decenija napora na zaštiti života poslije rata – dodala je.
U Narvi, trećem najvećem gradu u Estoniji koji se nalazi na najistočnijoj tački zemlje, prema ruskoj granici, na istoimenoj rijeci, živi oko 66.000 stanovnika od kojih su 94 odsto Rusi. Mnogi imaju dvojno državljanstvo. U Estoniji vlada zabrinutost da bi Putin mogao iskoristiti veliku etničku rusku zajednicu kao izgovor za invaziju, prema već viđenom scenariju u Gruziji i Ukrajini. Camille Grand iz Evropskog savjeta za spoljne odnose, bivša pomoćnica generalnog sekretara NATO-a za odbrambena ulaganja, smatra da je vjerovatnije da bi Putin nakon Ukrajine ciljao na državu koja nije članica NATO-a, poput Moldavije, nego da bi isprovocirao tri baltičke zemlje koje jesu u NATO-u. Ranije su bile geografski izolovane od ostalih članica saveza u zapadnoj Evropi, ali otkako su Švedska i Finska pristupile NATO-u, situacija je povoljnija.
– Baltičko more postalo je NATO-ovo more – rekla je za BBC dr Marion Messmer, viša istraživačica u Programu međunarodne bezbjednosti u Chatham Houseu. Ona predviđa da će Rusija vjerovatno nastaviti sa kampanjama dezinformisanja i sajber ratovanjem u Evropi, kao i sabotažama i špijunažom u Baltičkom moru. Estonija je izglasala zakon koji obavezuje sve nove poslovne i stambene zgrade određene veličine da ugrade bunkere ili skloništa, na odbranu će trošiti pet odsto BDP-a, a Litva čak nešto više, bliže šest odsto.
Istoričar Mark Galeotti ističe da su baltičke države pod stalnim, višeslojnim ruskim pritiskom koji je dio šireg političkog rata Moskve sa Zapadom, pa ih koristi kako bi izvršila uticaj na različite druge aktere, uključujući SAD, NATO i Evropsku uniju. Pitanje je, kaže, koliko bi govornici ruskog jezika u Narvi u Estoniji i u Rigi u Letoniji bili spremni da iskoriste osjećaj isključenosti i zanemarivanja u svrhu mobilizacije birača za politički uticaj i koliko im je zapravo stalo da život u prosperitetnim, demokratskim evropskim državama zamijene životom pod upravom Kremlja.
Većina današnjih baltičkih Rusa su migranti iz perioda prinudnog preseljenja stanovništva tokom sovjetske okupacije od 1944. do 1991, i njihovi potomci. Sovjetski Savez 1940. napao je, okupirao i anektirao Estoniju, Letonija i Litvanija kao sovjetske republike. Njemačka je napala i okupirala baltičke države 1941, a Sovjetski Savez ponovo ih je okupirao 1944. i 1945, kada se rat približavao kraju. Prema brojnim svjedočenjima, SSSR se oslanjao na nasilje, mučenje i silovanje kako bi pokorio lokalno baltičko stanovništvo i sproveo rusifikaciju. Velika potražnja za industrijskim radnicima bila je dodatni motiv da se Rusi nasele u većim baltičkim gradovima.
Do 1980-ih, Rusi su činili oko trećinu stanovništva Estonije, dok su u Letoniji, etnički Letonci činili oko polovinu stanovništva. Nasuprot tome, 1989. godine samo 9,4 odsto stanovništva Litvanije bili su Rusi. Poslije ulaska Estonije, Letonije i Litvanije u Evropsku uniju 2004, mnogi baltički Rusi preselili su se u druge zemlje EU, najviše u Ujedinjeno Kraljevstvo i Irsku, koje su otvorile svoja tržišta rada novim članicama EU. Danas u tri baltičke zemlje živi oko 878.000 Rusa od ukupno šest miliona stanovnika. Stručnjaci za međunarodno pravo upozoravali su da je prema Ženevskoj konvenciji naseljavanje Rusa u baltičkim državama bilo nezakonito prema međunarodnom pravu, koje propisuje da "okupatorska sila neće deportovati ili premještati dijelove sopstvenog civilnog stanovništva na teritoriju koji okupira".
Osim što Moskva ne zna koliki je nivo entuzijazma među Rusima da budu „pripojeni matici“, direktna intervencija bi Rusiju dovela u otvoren sukob s NATO-om. Moskva možda ne smatra baltičke države dijelom ruskih „regiona povlašćenog interesa“, ali, budući da imaju rusofonsko stanovništvo i da su ranije bile dio moskovskog carstva, Rusi ih doživljavaju kao prostor sa ograničenim ili modifikovanim suverenitetom, koji bi trebalo da bude makar djelimično usklađen s ruskim interesima, navodi Galeotti.
U nedavnoj analizi Centra za analizu evropske politike (CEPA) zaključuje se da „baltička Maginotova linija 2.0“ neće zaustaviti Rusiju. Baltičke države nijesu izgrađene za odbranu: jezera i močvare pružaju određenu prednost, ali nema planina, džungli ni rijeka veličine Rajne koje bi zaustavile osvajača. Zato žele da izgrade „baltičku odbrambenu liniju“ kako bi odvratile ruski napad. Ideja je najavljena početkom prošle godine. Estonija planira da izgradi 600 bunkera duž svoje 300 kilometara duge granice s Rusijom, Letonija postavlja „zmajeve zube“, a Litvanija je najavila plan za izgradnju višeslojnog odbrambenog sistema koji bi se protezao do 50 kilometara od granice. Prva zona, široka pet kilometara, sastojala bi se od protivtenkovskog jarka, betonskih prepreka, minskih polja, uporišta i rovova, nakon čega bi slijedila druga linija rovova, mostova spremnih za rušenje i drveća koje bi se moglo oboriti da zaustavi tenkove.
Baltička odbrambena linija bila bi korisna za ograničene misije usporavanja ruske ofanzive i odbijanje manjih ruskih napada. NATO ima četiri borbene grupe u Estoniji, Letoniji, Litvanija i Poljskoj, sa nekoliko hiljada vojnika. Pojačava ih njemačka oklopna brigada koja će biti trajno stacionirana u Litvi. Pitanje je, navodi CEPA, koliko će vremena biti potrebno NATO-u da mobiliše potpuno opremljenu i obilno snabdjevenu vojsku kako bi pomogla baltičkim državama, naročito ako se SAD ne pridruži koaliciji. Ruski politički analitičar Sergej Medvedev smatra da je ruski napad na baltičke zemlje realna mogućnost jer je Moskva „dokazano sposobna za iracionalno djelovanje“.
- Ideja da Rusija napadne NATO danas može djelovati apsurdno, ali napad na Ukrajinu činio se jednako apsurdnim prije skoro četiri godine. Najvažniji aduti Rusije su mobilizacija, nepredvidljivost, iracionalnost, hibridnost i poslušno društvo. Drugim riječima: glupost i hrabrost, ili bolje reći spremnost na smrt i preuzimanje svakog rizika. NATO tome nema šta da suprotstavi. Ne vidim ništa što bi moglo spriječiti Rusiju da napadne neku od baltičkih zemalja ili Poljsku – time ne rizikuje apsolutno ništa, pa zašto ne pokušati - naveo je Medvedev, nakon što su prošlog mjeseca estonski graničari izvijestili o nekoliko teško naoružanih vojnika bez oznaka u području Saatse Boot, gdje put prema selu Saatse prolazi kroz rusku teritoriju u dužini od jednog kilometra. Estonske vlasti zatvorile su put kao mjeru opreza.

U strahu od Putina: Baltičke zemlje rade Maginotovu liniju 2.0 prema Rusiji

Ministarstvo odbrane Rumunije saopštilo je danas da je tokom noći i rano jutros angažovalo borbene avione zbog prisustva dronova blizu rumunske granice tokom napada na Ukrajinu.
U saopštenju se navodi da su prvo njemački avioni tipa Eurofajter Tajfun tokom noći poletjeli da prate situaciju u vazduhu, nakon što su sistemi za praćenje otkrili dronove.
Ministarstvo je navelo da su dronovi sa radara nestali ubrzo nakon što su zabilježene eksplozije u ukrajinskom lučkom gradu Ismailu, na granici sa Rumunijom.
Upad bespilotnih letilica u rumunski vazdušni prostor nije registrovan, a Tajfuni su se vratili u 57. vazduhoplovnu bazu oko jedan sat noću.
Nedugo nakon toga, Rumunija je podigla i dva aviona F-16, koji su uočili eksplozije na ukrajinskoj teritoriji, na različitoj razdaljini od Ismaila.
Ni tada nije uočen ulazak dronova u vazdušni prostor Rumunije, pa su se avioni vratili u 86. vazduhoplovnu bazu nešto prije četiri sata ujutro.
Rumunija sa Ukrajinom dijeli granicu dugu 650 kilometara, a djelovi uništenih ruskih dronova više puta su padali na njenu teritoriju.

Rumunija podigla borbene avione zbog prisustva dronova blizu granice

Evropljani će morati da odobre svaki aspekt koji utiče na njihovu bezbjednost u budućem sporazumu kojim se okončava rat u Ukrajini - upozorio je njemački kancelar Fridrih Merc.
- Važno nam je da mirovni plan za Ukrajinu ne može biti uspostavljen bez našeg dogovora o pitanjima koja utiču na evropske interese i evropski suverenitet - rekao je Merc na marginama samita EU-Afrika u glavnom gradu Angole.
Njemački kancelar je ocijenio da ne očekuje proboj tokom ove nedjelje u pregovorima o mirovnom planu za Ukrajinu, insistirajući da Rusija treba da bude uključena u razgovore.
- Rusija treba da bude za pregovaračkim stolom. Ako se to desi, svaki napor će biti opravdan, a ako ne, napori će morati da se udvostruče. To je naporan proces, ne očekujem proboj ove nedjelje - dodao je Merc.

Merc o mirovnom sporazumu Rusije i Ukrajine: Evropa će morati da odobri svaki aspekt

Profesor na Fakultetu društvenih nauka Univerziteta u Ljubljani dr Faris Kočan nije očekivao tako nisku izlasnost na predsjedničkim izborima u bh. entitetu Republika Srpska i smatra da rezultat ne treba posmatrati isključivo kao pobjedu vlasti, već kao snažan signal promjena.
Prema rezultatima Centralne izborne komisije BiH kandidat vladajućeg SNSD-a Siniša Karan dobio 200.116 glasova ili 50,89 odsto, a kandidat opozicionog SDS-a Branko Blanuša 188.010 glasova ili 47,81 odsto.
To su podaci po nepotpunim rezultatima - sa 92,79 obrađenih biračkih mjesta. CIK je saopštila da je na izbore izašlo 35,78 odsto ukupnog broja građana s pravom glasa.
<h2>Dodikov narativ potrošen</h2>
- Očekivao sam veću izlaznost i nijesam mislio da će Karan i Blanuša biti ovako blizu. To je prvi važan signal da se u Republici Srpskoj nešto mijenja. Izlaznost od jedva trećine upisanih birača govori da veliki dio građana više ne reaguje na stare narative. Sve preko 50 odsto izlaznosti obično znači snažnu mobilizaciju. Juče toga nije bilo. Pola entiteta nije uopšte doživjelo izbore kao važan događaj. To je ozbiljan udarac za Dodika, jer mobilizacijski narativ o "borbi za Republiku Srpsku" više ne funkcioniše kao ranije - rekao je Kočan u "Drugačijoj radio vezi" na Anteni M.
Kočan smatra da je najvažnija poruka izbora to da Milorad Dodik više nije "jedina politička vertikala" u Republici Srpskoj i smatra da će naredni izbori 2026. godine biti „mnogo važniji od ovih“.
- Ovo je bila generalna proba. Opozicija sada ima realne šanse da vjeruje da može pobijediti, ali samo ako se ujedini. Ako ostanu četiri zasebne kolone, SNSD će opet imati prednost. Ali ako se udruže oko jasnog cilja i kandidata, Dodik više nema neograničenu snagu kao nekada jer je ovo pirava pobjeda SNSD-a. U februaru, poslije prvostepene presude Dodiku, atmosfera je bila nabijena. Mediji puni analiza o tome da li će biti sukoba, hoće li eskalirati tenzije. Dodik je tada uspio da koristi polarizaciju. Poslije drugostepene presude narativ se raspao. On je lično ušao u Sud Bosne i Hercegovine. Time je faktički priznao presudu. Ljudi su rekli: aha, ovo nije borba za Republiku Srpsku, ovo je njegova privatna pravna bitka - ističe on.
<h2>Opoziciju dijeli ego lidera a ne ideologija</h2>
Gost DRV kaže da je važno razumjeti da političke razlike unutar opozicije nisu ideološke, već da je glavni problem njihov ego.
- Ko će biti glavni? Ko će biti kandidat? Ko će biti šef zajedničke kolone? To je jedina stvar koja ih dijeli - navodi Kočan.
On je dodao da odnosi s Beogradom ozbiljno utiču na opozicionu dinamiku.
- Vidimo da Beograd povremeno gura Draška Stanivukovića, pa ga onda povuče. Dodik i Vučić imaju svoju dinamiku — čas su zajedno, čas se distanciraju. To sve utiče na percepciju opozicije unutar RS. Oni ne vjeruju da mogu držati sve konce kao Dodik. I tu je ključ naredne godine. Hoće li uspjeti probiti vlastiti strah i prestati kalkulisati - smatra Kočan.
<h2>Vlastodršci ne mogu ni lijevo ni desno</h2>
Govoreći o ruskom faktoru u BiH, Kočan naglašava da je Moskva i dalje bitan igrač, ali da se njen uticaj posmatra kroz širi kontekst – i u Federaciji i u državi u cjelini. Smatra da se Bosna i Hercegovina, ali i širi Zapadni Balkan, nalaze pod povećanim međunarodnim nadzorom, posebno nakon ruske agresije na Ukrajinu.
- I Milorad Dodik i Aleksandar Vučić danas imaju više ograničenja nego ranije. Vučić ide u Moskvu, ali odmah zatim ponavlja da je strateški cilj Srbije ulazak u EU. On dobro razumije da ga Brisel posmatra. I vidjeli smo da je dobio po prstima — kako kroz glasanje u UN-u, tako i kroz neke izjave koje je davao u vezi s Ukrajinom - kaže Kočan.
Na pitanje kako vidi Crnu Goru pod vlašću političkih subjekata koji su bili protiv njenog državnog suvereniteta i protiv njenog članstva u NATO, te kako komentariše da uprkos tome Brisel šalje poruke podrške Podgorici, Kočan odgovara da to radi neiskreno.&nbsp;
- Kontekst je postavila prošla vlast, i aktuelni vlastodršci su limitirani unutar toga, ne mogu ni lijevo ni desno. Sada je samo pitanje ko će ugurati Crnu Goru unutar EU. Ponavljam Brisel to radi neiskreno i imaju taj kontekst da Crnu Goru treba uvesti do 2028. godine u EU i to će napraviti sa bilo kim - kaže Kočan, uz opasku da se, što se tiče vanjske politike u Republici Srpskoj i Crnoj Gori, važi pravilo: i poslije Dodika - Dodik, poslije Đukanovića - Đukanović.

Kočan: Rezultati izbora u RS snažan signal promjena, Brisel neiskren prema Crnoj Gori

Evropska unija zadovoljna je zbog napretka u pregovorima oko mirovnog plana za Ukrajinu, rekli su predstavnici EU institucija nakon vanrednog sastanka Evropskog saveta.
Jučerašnji sastanak u Ženevi između SAD, Ukrajine, EU institucija i predstavnika EU označio je značajan napredak. Razgovori su bili konstruktivni i postignut je napredak oko nekoliko tema”, rekao je predsjednik EU Saveta Antonio Košta.
On je rekao da je ostalo “svega nekoliko pitanja koja je potrebno riješiti”, dodajući da je pravac razgovora “pozitivan”, ali nije govorio o detaljima.
Iako je pohvalio rad timova SAD i Ukrajine, Košta nije krio zadovoljstvo ulogom EU u pregovorima o trajnom miru u Ukrajini.
- Jasno je da pitanja koja se tiču direktno EU, kao što su sankcije, proširenje ili zamrznuta sredstva, zahtijevaju punu uključenost i odlučivanje EU. Spremni smo da nastavimo da podržavamo ovaj proces, radeći zajedno i u pažljivoj koordinaciji sa Ukrajinom, SAD i NATO, kao partneri koje ujedinjuje zajednički cilj – zaustaviti rat, zaustaviti ubijanje ljudi i zaustaviti agresiju protiv Ukrajine i osigurati pravedan i trajan mir za građane Ukrajine - naglasio je Košta.
On je ponovio da je EU obećala da će nastaviti diplomatsku, vojnu i ekonomsku pomoć Ukrajini i dodao da će samit lidera EU u decembru donijeti konkretne rezultate kad je u pitanju ekonomska podrška.
- U oktobru smo obećali pomoć, a u decembru ćemo donijeti odluku o tome. Mir ne može biti privremeno primirje, već trajno rješenje. Ukrajina je odabrala Evropu i Evropa će stajati uz Ukrajinu - naglasio je predsjednik EU Savjeta.
Ulogom EU u mirovnim pregovorima zadovoljna je i predsjednica EU Komisije Ursula fon der Lajen, koja naglašava da će Ukrajina sama donositi odluke o sopstvenoj budućnosti.
- Ukrajinska teritorija i suverenitet moraju biti poštovani. Samo Ukrajina kao suverena zemlja može donijeti odluke o svojim oružanim snagama. Njihova sudbina je u njihovim rukama - rekla je ona naglašavajući centralnu ulogu EU u oblikovanju budućnosti te zemlje i najavljujući dalju podršku u okviru takozvane “Koalicije voljnih”.
Ona je akcenat stavila i na povratak otete Ukrajinske djece, dodajući da je ta tema snažno uticala na EU lidere.
Podsjetimo, u nedjelju su u Ženevi pregovarači iz Njemačke, Francuske, Velike Britanije, Italije, EU, Ukrajine i Sjedinjenih Država razgovarali o mirovnom planu od 28 tačaka koji su predložile SAD u različitim formatima.
Kontroverzni originalni mirovni plan predviđao je da će Ukrajina ustupiti Rusiji teritorije koje je branila, ograničiti svoje vojne kapacitete, kao i da će se NATO odreći svakog daljeg širenja. Nasuprot tome, Rusija bi morala da napravi samo relativno manje ustupke, među kojima je npr. odustajanje od državne imovine zamrznute u EU. Ta imovina bi zatim bila iskorišćena za obnovu Ukrajine.
Taj plan je kritikovan kao izuzetno povoljan za Rusiju i praktično kapitulacija za Ukrajinu.

EU zadovoljna napretkom mirovnih pregovora: Ukrajina je odabrala Evropu i ona će stajati uz nju

Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski pozdravio je danas napredak poslije razgovora u Ženevi između zvaničnika SAD, Ukrajine i Evrope, ali je naglasio da je potrebno "mnogo više da bi se postigao pravi mir sa Rusijom".
Sastanak evropskih lidera o Ukrajini biće održan danas u glavnom gradu Angole, prije samita EU-Afrika.
Razgovori u Ženevi bili su zasnovani na planu od 28 tačaka američkog predsjednika Donalda Trampa, za koji se smatra da je povoljniji za Moskvu, a čiji je cilj okončanje sukoba koji je počeo ruskom invazijom na Ukrajinu prije gotovo četiri godine.
- U koordiniciji sa američkom stranom, uspjeli smo da uključimo izuzetno osjetljive tačke. To su važni koraci, ali da bi se postigao pravi mir, potrebno je mnogo više - rekao je Zelenski tokom virtuelne konferencije u Švedskoj.
Ukrajinski predsjednik je pozdravio mjere, uključujući potpuno oslobađanje svih ukrajinskih zatvorenika po formuli "svi za sve" i civila, kao i povratak "sve ukrajinske djece koju je otela Rusija".
- Naravno, svi nastavljamo da radimo sa našim partnerima, posebno sa SAD, i da tražimo kompromise koji nas jačaju, a ne oslabljuju - dodao je ukrajinski predsjednik, rekavši da se njegova zemlja nalazi u "kritičnom trenutku".
Kremlj je sa svoje strane danas saopštio da nije dobio nikakve informacije poslije razgovora u Ženevi, dodajući, međutim, da je svjestan da su napravljene modifikacije američkog prijedloga.
Prvobitni tekst, koji je pohvalio ruski predsjednik Vladimir Putin, uključivao je nekoliko ključnih zahtjeva Moskve, kao što je ustupanje ukrajinskih teritorija, što je izazvalo strah u Kijevu od prisilne kapitulacije.
Poslije konsultacija u Ženevi između Vašingtona i Kijeva, obje strane su u nedjelju uveče potvrdile da "budući sporazum o miru mora u potpunosti da poštuje suverenitet Ukrajine".
Američki državni sekretar Marko Rubio rekao je u nedjelju da je veoma optimističan u pogledu mogućnosti postizanja sporazuma, iako ostaje mnogo nepoznanica.
Tramp je prvobitno dao Zelenskom rok do 27. novembra da odgovori na njegov plan, a kasnije je pojasnio da njegov plan neće biti "konačna ponuda".

Zelenski pozdravio napredak u pregovorima, ali kaže da pravi mir zahtijeva mnogo više

Opština Bar svečano obilježava Dan opštine i Dan oslobođenja – datum koji zauzima posebno mjesto u istoriji grada, simbolišući trijumf nad fašizmom, istrajnost i trajnu vrijednost slobode. Tim povodom, danas je održana svečana sjednica Skupštine Opštine Bar, na kojoj je još jednom odato poštovanje herojskom nasljeđu generacija koje su se borile za ideale antifašizma, saopšteno je iz Opštine Bar.
Nakon intoniranja državne himne i minuta ćutanja u slavu onih koji su dali svoj život za slobodu, sjednicu je zvanično otvorio predsjednik Skupštine opštine Bar, Branislav Nenezić.
- Danas je više od osam decenija od istorijske, herojske borbe naših predaka protiv najvećeg zla 20. vijeka za slobodu svojih domova i u obavezi smo podsjetiti se svih njih, posebno onih koji su svoje živote dali i čijom zaslugom mi danas imamo priliku i privilegiju da živimo u modernom i građanskom Baru. Baru koji nikada nije zaboravio na svoju antifašističku prošlost, Baru koji je uvijek bio primjer očuvanja i poštovanja istorije, a sa ponosom možemo reći da je to Bar i danas - kazao je on.
On je upozorio na savremene pokušaje relativizacije istorijskih činjenica i izjednačavanja ideologija koje to ne zaslužuju, ističući da takvi trendovi dodatno obavezuju društvo.
- Ne prema onima koji zbog pošasti i koristi žele buditi sjene prošlosti, već zbog onih koji dolaze – onih koji rastu – da bi oni nastavili ispravnim putem kojim su nas učili, da bi naš Bar i dalje bio ono što je sada i što je bio uvijek. Grad različitosti, ali grad jedinstva, grad oslobodilaca, grad revolucionara, grad odvažnih, hrabrih, ali dostojanstvenih. Grad koji ako mora da bira, umjesto podjela uvijek će se odlučiti na slogu i pogled i put u budućnost - poručio je Nenezić.
Predsjednik Opštine Bar, Dušan Raičević, na početku svog obraćanja istakao je da današnji datum nosi duboko simboličko značenje za Bar i Crnu Goru.
- Danas obilježavamo 81. godišnjicu oslobođenja Bara od fašizma, ideologije zla koja nikada ne miruje i protiv koje se borba nikada ne završava. Najveći udarac takvim idejama zla i mržnje jeste upravo slika kakvu danas šaljemo, slika sloge i jedinstva oko ideje slobode, antifašizma i ujedinjenosti u različitostima koje baštinimo - kazao je on.
Podsjetio je na 24. novembar 1944. godine, kada su se, povlačeći se pred naletima Narodnooslobodilačke vojske, okupator i njegovi saradnici odlučili da poruše most na rijeci Rikavac: „I tada, kao i danas, ideologije zla ruše mostove, dok mi u Baru obnavljamo i gradimo mostove – prema svakom čovjeku, prema drugom i drugačijem, i mostove prema Evropi”.
Raičević je poručio da Opština Bar daje snažan i kontinuiran doprinos evropskom putu Crne Gore, te da je Bar jedan od najuspješnijih gradova ne samo države, već i regiona, kada je u pitanju međunarodna saradnja i iskorišćenost predpristupnih fondova EU.
- Zajedno sa gradovima partnerima, obnavljamo i valorizujemo značajan broj kulturno-istorijskih objekata ali i unaprijeđujemo lokalnu infrastrukturu, privredu i digitalizujemo upravu. Uz sve to, već drugu godinu za redom nalazimo se na vrhu liste najtransprarentijih lokalnih uprava u Crnoj Gori, dok smo od ove godine i ponosni nosioci BFC sertifikata , kojim se pozitivno ocjenjuje poslovni ambijent na lokalnom nivou u Jugoistočnoj Evropi - naglasio je predsjednik Opštine.
Da je evropska agenda u Baru živa i živahna, prema riječima Raičevića, potvrdila je i Delegacija Evropske unije otvaranjem prve Evropske kuće van teritorije glavnog grada, a konkretan doprinos Bara evropskoj agendi Crne Gore, gdje se posebno ističe poglavlje 27 - zaštita životne sredine, ogleda se u pioniskom projektu koji realizuje barska lokalna uprava.
- Želim da vam zvanično najavim završetak projekta koji sprovodimo sa sanitarnom deponijom ‘ Možura ‘, a to je izgradnja prve energane na gas, koja će proizvoditi električnu energiju snage 1mW iz obnovljivih izvora, čime Bar još jednom upisujemo medju lidere odrzivog i zelenog razvoja u ovom dijelu Evrope - naglasio je Raičević.
U svom obraćanju, Raičević se osvrnuo i na najvažnije aktivnosti lokalne uprave realizovane tokom prethodne godine, među kojima se izdvajaju izgradnja novog objekta dječjeg vrtića na Topolici u saradnji sa Ministarstvom prosvjete, nauke i inovacija i Minstarstvom javnih radova, rekonstrukcija regionalnog puta R29 preko Mrkojevića, izgradnja nove fiskulturne sale u OŠ “Mrkojevići” i rekonstrukcija postojećih u osnovnim školama “Jugoslavija”, “Srbija” i “Meksiko”, kao i prva temeljna rekonstrukcija Dvorca kralja Nikole nakon pola vijeka koji će građanima i turistima biti dostupan sa punim muzejskim sadržajem u narednih 90 dana.
- Ono što mora pratiti taj rast jeste i briga o svakom čovjeku u Baru, razvoju lokalne privrede, obrazovanja, kulture, ali i najosjetljivijim grupama u društvu, a po čemu je Bar čini mi se prepoznat ne samo u Crnoj Gori već i šire. Sprovodeći odgovorne socijalne politike kroz lokalne akcione planove i mjere subvencija naredne godine biće obezbijedjeno preko 2 miliona eura za podršku našim sugradjanima i njihovim porodicama - kazao je Raičević.
Da bi se obezbijedila održivost vizije razvoja Bara, prema riječima prvog čovjeka Opštine, potrebna je podrške države i centralne uprave, posebno u domenu velikih infrastrukturnih projekata koje je lokalna uprava jasno prepoznala i delegirala kao prioritetne.
- Tu prije svega mislim na projekat autoputa Luka Bar - Boljari, koji mora stvoriti uslove da Bar nastavi da se razvija kao saobraćajno, ekonomsko i trgovinsko čvorište ovog dijela Jadrana. Upravo zato sam i posebno naglasio Luka Bar a ne Bar, jer Luka jeste žila kucavica ovoga grada i ključni prioritet je njeno saobraćajno uvezivanje i dostupnost. Očekujemo da Vlada Crne Gore uloži sve napore u smislu revitalizacije i jačanja kapciteta Luke Bar jer bez jedinstvene Luke Bar i rekonstruisane željezničke pruge, mi nemamo održivu perpsketivu razvoja i značajnog ekonomskog napretka - posebno je naglasio Raičević.
Obraćajući se prisutnima, predsjednik Crne Gore Jakov Milatović čestitao je građanima Dan oslobođenja Bara i podsjetio na istorijsku ulogu grada u antifašističkoj borbi.
- Ovdje, na barskom Viru, zapaljena je iskra ustanka koja je potvrdila da vrijednosti slobode, nepokornosti i antifašizma nemaju cijenu - istakao je Milatović, naglašavajući da Bar ostaje simbol hrabrosti i istrajnosti.
- Bar je jedinstven grad u Crnoj Gori. Spojio je more i jezero. Rumiju i dolinu. Zvono i ezan. U Baru se pričaju legende, povezuju kulture i rađaju heroji i heroine. U Baru se, dragi prijatelji, diše i živi Crna Gora u svojoj punoj raskoši - naglasio je predsjednik države.
Milatović je posebno je ukazao na potrebu zajedničkog rada i jasnog plana razvoja ističući da uspješan razvoj Bara mora počivati na pet stubova: snažnoj saobraćajnoj infrastrukturi, kvalitetnim javnim službama, modernom turizmu, zaštiti kulturnog nasljeđa i jačanju veza sa dijasporom.
- Udružimo snage i učinimo Bar evropskom lukom, gradom koji zadržava svoju omladinu, valorizuje prirodne i kulturne potencijale i gradi mostove sa ljudima i državama - poručio je Milatović.
On je naglasio i važnost projekata poput modernizacije Luke Bar, unapređenja stanja u oblasti zdravstva i obrazovanja, razvoja turizma kako na morskoj tako i na jezerskoj obali, kao i adekvatne valorizacije Starog Bara.
- Istorija Bara daje vam mnogo razloga za ponos, ali i veliku odgovornost. Stara maslina svjedoči dolaske i odlaske carstava, pohode i obnove... Mi odlučujemo kakva će biti naša priča, i po čemu će nas Stara maslina upamtiti - zaključio je Milatović.
Na svečanosti je uručena i posebna zahvalnica šefu Delegacije Evropske unije u Crnoj Gori, gospodinu Johanu Satleru, kao i njegovom zamjeniku gospodinu Rikardu Seriju, kao znak priznanja za kontinuiranu saradnju i podršku evropskom putu Bara i Crne Gore koja se ogleda i u uspostvaljanju Evropske kuće u Baru. Osim toga, zahvalnice za izuzetne uspjehe ostvarene u oblasti robotike i promociju Bara na svjetskoj sceni nauke i inovacija dodijeljene su učenicima OŠ “Anto Đedović” – Mili Lalević, Aleksanderu Okulovu i MIkhailu Nikolajevu, kao i njihovoj mentorki, profesorici Vesni Čabarkapi.
Svečana sjednica bila je i prilika da Opština Bar predstavi aktivosti koje se tiču osnivanja IT Huba, kao centralnog mjesta gdje će se okupljati stručnjaci iz oblasti tehnologije, učenici, lokalna preduzeća i pojedinci sa ciljem razmjene znanja i ideja, uz prezentaciju dosadašnjih uspjeha u oblasti elektronskih sportova i podrške gamingu kao industriji budućnosti.
Uz bogat kulturni i muzički program, svečanoj sjednici prisustvovali su i čelnici brojnih crnogorskih opština, predstavnici Vlade Crne Gore, brojni ministri, poslanici, predstavnici diplomatskog kora, kulturnog i javnog života, što je dodatno potvrdilo značaj ovog datuma za Bar i za cijelu državu. Njihovo prisustvo dalo je posebnu težinu obilježavanju, ističući Bar kao važan centar regionalne saradnje, dijaloga i evropskih perspektiva.

Raičević: Očekujemo da Vlada uloži sve napore u revitalizaciju i jačanje kapciteta Luke Bar

Crna Gora želi da bude glas stabilnosti, pomirenja i most između različitih perspektiva, država koja razumije cijenu rata, ali još dublje cijeni vrijednost mira, kazao je potpredsjednik Skupštine Nikola Camaj na Četvrtom parlamentarnom samitu Krimske platforme, koji je održan 23 – 24. novembra u Štokhomu. Predsjednik Parlamenta Švedske Andreas Norlén, zajedno sa predsjednikom Parlamenta Ukrajine Ruslanom Stefančukom, ugostio je 60 predsjednika i potpredsjednika nacionalnih parlamenata i međuparlamentarnih organizacija na Četvrtom parlamentarnom samitu Krimske platforme, koji je održan 23 – 24. novembra u Štokhomu, kojem je prisustvao i Camaj. Na svečanom otvaranju Samita, prisutnima su se obratili predsjednik Rikstaga Andreas Norlen, predsjednik Ukrajine Volodimir Zelenski putem video obraćanja, predsjednik Parlamenta Ukrajine Ruslan Stefančuk, kao i ministarka vanjskih poslova Švedske Marija Malmer Stenergord, koji su u svojim izlaganjima istakli važnost kontinuirane međunarodne podrške Ukrajini, naglasili potrebu očuvanja međunarodnog prava i zajedničke evropske bezbjednosti, kao i značaj jačanja parlamentarne saradnje u cilju očuvanja mira i stabilnosti na evropskom kontinentu. Camaj je u svom govoru istakao da je Crna Gora kroz svoju savremenu istoriju uvijek nastupala vođena principima mira, solidarnosti i poštovanja ljudskog dostojanstva.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025112417110_a037023086bac4f50f1fc8e670f2893df553fbc58fdd46bad15a3b4680a01ee3.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="2025112417110_a037023086bac4f50f1fc8e670f2893df553fbc58fdd46bad15a3b4680a01ee3" data-rendition-name="original" width="1600" height="747" loading="lazy" alt="camaj"> </figure>  - I tokom ratnih devedesetih, naša država je sačuvala unutrašnju stabilnost i pružila utočište za više od 150.000 izbjeglica, pokazujući da humanost nije privilegija velikih, već obaveza svakog društva koje vjeruje u univerzalne vrijednosti. Isti duh je ponovo potvrđen 2022. godine, kada je Crna Gora primila veliki broj građana Ukrajine, ali i one iz Rusije koji nijesu željeli da budu dio rata, postavši država sa najviše ukrajinskih izbjeglica po glavi stanovnika u regionu - naveo je Camaj. Camaj je dodao da su navedena iskustva oblikovala su savremeni identitet Crne Gore kao države koja njeguje zajedništvo, multietničnost, međureligijsku harmoniju i dobrosusjedske odnose. - Kao članica NATO-a i buduća članica Evropske unije, Crna Gora vjeruje u region saradnje, a ne podjela. Zato dosljedno stoji uz međunarodno pravo, suverenitet i teritorijalni integritet Ukrajine, ali jednako snažno zagovara dijalog, diplomatska rješenja i trajno pomirenje, uvjerena da se i najdublje podjele mogu prevazići uz upornost i vjeru u mir. U tom duhu, Crna Gora je pristupila aktivnostima NATO-a za pružanje bezbjednosne pomoći i obuke Ukrajini, potvrđujući svoju privrženost kolektivnoj sigurnosti i stabilnosti Evrope - kazao je. Naša podrška Ukrajini, precizirao je, nije uperena protiv bilo koga, već predstavlja izraz uvjerenja da se granice ne smiju mijenjati silom, da je ljudski život neprikosnoven i da međunarodno pravo mora biti temelj evropskog ali i globalnog poretka. - Crna Gora želi da bude glas stabilnosti, pomirenja i most između različitih perspektiva, država koja razumije cijenu rata, ali još dublje cijeni vrijednost mira - istakao je on. Prema njegovim riječima, zajedno moramo ostati istrajni u odbrani pravde i otvoreni za diplomatsko rješenje ovog kompleksnog, ali rješivog pitanja, jer svaki mir je nekada bio nezamisliv dok ga zajednička volja nije učinila mogućim. Crna Gora će zato, istakao je Camaj, ostati pouzdan saveznik, iskren prijatelj Ukrajine i zagovornik stabilne, ujedinjene i bezbjedne Evrope. - Dozvolite mi da svoj govor završim prvom rečenicom Plana za mir, koju je američka strana objavila prošle nedjelje, “Suverenitet Ukrajine biće potvrđen”, i iskreno se nadam da će tako i biti, kao što se nadam i trajnom miru - zaključio je Camaj. Na marginama Samita, Camaj održao je niz bilateralnih susreta. Kako su saopštili iz Skupštine, u razgovoru sa predsjednikom Parlamenta Finske Jusijem Halahom, potvrđena je snažna i dosljedna podrška Finske evropskom putu Crne Gore i njenom što skorijem punopravnom članstvu u Evropskoj uniji, uz posebno istaknuto zadovoljstvo dosadašnjim reformskim napretkom naše države i uvjerenje da Crna Gora ostaje jedan od najpouzdanijih partnera i promotera evropskih vrijednosti u regionu Zapadnog Balkana. Takođe, Camaj se sastao i sa potpredsjednicom Parlamenta Republike Albanije Klodijanom Spahiu, koja je naglasila izuzetno partnerstvo dvije države u okviru NATO saveza, te istakla da će očekivano pristupanje Crne Gore EU 2028. godine dodatno unaprijediti već veoma dobre i prijateljske bilateralne odnose Crne Gore i Albanije. - U okviru susreta potpredsjednika Camaja sa predsjednikom Odbora za evropske poslove Doma lordova Ujedinjenog Kraljevstva, Peterom Riketsom, izražena je jasna i otvorena podrška Crnoj Gori u finalizaciji reformi koje predstavljaju poslednje korake ka punoj integraciji u evropske strukture. Dogovoren je i naredni sastanak, koji će biti održan u prvom kvartalu naredne godine u Londonu, tokom zvanične posjete potpredsjednika Camaja Parlamentu Ujedinjenog Kraljevstva, kao dio kontinuiranih napora u daljem jačanju bilateralne saradnje i političkog partnerstva - dodaje se u saopštenju. Četvrti parlamentarni samit Međunarodne krimske platforme, kako su istakli, završen je usvajanjem Zajedničke izjave, kojom učesnici skupa izražavaju punu podršku suverenitetu i teritorijalnom integritetu Ukrajine. Učesnici su najoštrije osudili rusku agresiju, okupaciju Krima i teška kršenja ljudskih prava, zahtijevajući oslobađanje svih zatočenih Ukrajinaca. Takođe, naglašena je potreba za nastavkom i jačanjem sankcija Rusiji, podržani su međunarodni mehanizmi za pravnu i materijalnu odgovornost za ratnu štetu, te je pozvano na potpuno povlačenje ruskih snaga i obnovu Ukrajine uz očuvanje njenog kulturnog, nacionalnog i ekološkog nasljeđa. - Krimska platforma pokrenuta je na nivou vlade u Kijevu 2021. godine i predstavlja međunarodni forum za diskusiju i koordinaciju na različitim nivoima, poput sastanaka između vlada, ministara vanjskih poslova, parlamenata i međuparlamentarnih skupština, kao i predstavnika civilnog društva i stručne zajednice. Prethodni samiti održani su u Zagrebu 2022, Pragu 2023. i Rigi 2024. godine - zaključeno je u saopštenju.

Camaj: Crna Gora želi da bude glas stabilnosti, pomirenja i most između različitih perspektiva

Budvanska policija procesuirala je pet osoba iz Podgorice i Budve zbog iznude novca, prijetnji, oduzimanja vozila, posjedovanja narkotika i oružja, nakon što je Podgoričanin prijavio da su mu na obilaznici tri muškarca prijetila i tražila novac u navodnoj kupovini droge.
- Postupajući po prijavi oštećenog da su mu na obilaznici u Budvi, trojica nepoznatih muškara koja su se nalazila u vozilu marke Audi, podgoričkih registarskih oznaka, zapriječili put i tražili novac uz prijetnje fizičkim napadom, policijski službenici u Budvi su preduzeli mjere i radnje iz svoje nadležnosti, i identifikovali tri M.R. (19), Dž.E. (19) i P.M. (23) iz Podgorice i protiv njih, nakon prikupljenih obavještenja, podnijeli prekršajne prijave zbog sumnje da su počinili prekršaje iz člana 7 Zakona o javnom redu i miru – naročito drsko ponašanje - saopšteno je iz Uprave policije.
Daljim sprovedenim aktivnostima, policijski službenici su došli do saznanja da su osumnjičeni, nakon ovog događaja, otišli do Z.M. (38) iz Budve, radi kupovine narkotika, gdje je došlo do verbalne rasprave. Nakon toga im je Z.M. navodno prijetio vatrenim oružjem. Koristeći ovu situaciju, prisutni Budvanin L.K. (45) je oduzeo vozilo Audi u vlasništvu M.R. nakon čega se udaljio u nepoznatom pravcu.
- On je ubrzo nakon toga, kontrolisan od strane patrole policije i lišen slobode zbog počinjenog prekršaja – upravljanja vozilom pod dejstvom opojne droge. Po nalogu postupajućeg državnog tužioca u Osnovnom državnom tužilaštvu u Kotoru protiv L.K. je podnijeta krivična prijava zbog sumnje da je počinio krivično djelo oduzimanje vozila - navedeno je u saopštenju Uprave policije.
Policijski službenici su potom, postupajući po operativnim saznanjima, a shodno naredbi suda, izvršili pretres kuće koju koristi Z.M. i tom prilikom je pronađeno i oduzeto: pištolj, manja količina municije, pištoljska zrna i čaure, kutija od ručne bombe, manja količina biljne materije zelene boje i oko 380 grama bijele praškaste materije za koju se sumnja da je nedozvoljena supstanca, 59 tableta koje se nalaze na listi opijata, osam mobilnih telefona i jedan tablet uređaj.&nbsp;
Protiv Z.M. je, shodno nalogu tužioca u Osnovnom državnom tužilaštvu u Kotoru, podnijeta je krivična prijava zbog sumnje da je počinio krivično djelo ugrožavanje sigurnosti na štetu tri lica iz Podgorice, a nakon sprovedenih odgovarajućih vještačenja, protiv njega će biti podnijeta i krivična prijava zbog krivičnog djela nedozvoljeno držanje i nošenje oružja i eksplozivnih materija.&nbsp;
U vezi sa pronađenim supstancama i opijatima državni tužilac u Višem državnom tužilaštvu u Podgorici će se o pravnoj kvalifikaciji izjasniti nakon uvida u spise predmeta. &nbsp;
- Takođe, u odnosu na Podgoričane M.R, Dž.E. i P.M. policijski službenici Odjeljenja bezbjednosti Budva će cijeniti i postojanje prekršaja iz Zakona o sprečavanju zloupotrebe droga - kazali su u Upravi policije.

Podgoričanin prijavio da su mu na obilaznici u Budvi prijetili tri muškarca i tražili novac: Procesurano pet osoba, oduzeti oružje, tablete...

Prava slika današnje Crne Gore je „kulturna“ politika vlasti koju najlakše definišemo riječju postavgustovska. Kriterijumi po kojima se postavljaju čelni ljudi kulturnih ustanova sve su samo ne renomiranost i kompetentnost. Jedini kriterijumi su partijska, vjerska i nacionalna pripadnost. Da ne zaboravimo učešće u opskurantnim (pogledaj rječnik) litijama, retrogradnim manifestacijama svega najprimitivnijeg što Crna Gora može da izbaci. Da je to temelj i ontološko biće postavgustovske vlasti svjedoče namjere da se podižu spomenici lideru tih primitivnih uličnih metanija, koje namjeravaju da podižu širom Crne Gore, kao simbole mržnje prema Crnoj Gori, svemu crnogorskom, „brozomorno-montenegrinskoj ideologiji, koja se temelji na dukljanskoj mitologiji“. Ograđujem se ako nije tačno, ali sam čuo da su se dijelile i potvrde o učešću u litijama, kao buduće ulaznice za avanzovanje. Spomenici jednom popu diljem Crne Gore i jesu najbolja potvrda sunovrata Crne Gore, koja ne podiže spomenike znanju i nauci, već mantijašima i mraku.&nbsp; Biti dio civilizacije podrazumijeva poznavanje prošlosti na osnovu istorijskih artefakata, a ne guslarske mitomanije i popovskih izmišljotina. Aleksandar Solženjicin piše: „Da bi uništio jedan narod, moraš prvo saśeći njegove korijene“. Milan Kundera u „Knjizi ljubavi i zaborava“ piše nešto slično: „... prvi korak k uništenju jednog naroda jeste brisanje njegovog pamćenja … nađi nekoga da napiše nove knjige, proizvede novu kulturu, izmisli novu istoriju. Ta nacija ubrzo počinje zaboravljati što je i što je bila“.&nbsp; <h2>NEDODER NACIJA</h2> Nekadašnja slobodarska Crna Gora danas je poprimila kmetski karakter i čeka da joj neko drugi vrati ime i dostojanstvo. Ponavljači, vlasnici lažnih diploma, pridošlice iz raznih crnogorskih i okolnih pripizdina pišu nam istoriju, uče nas jeziku predaka, onima kojima je jezik prepun turcizama smetaju crnogorski italijanizmi, poklanjaju sebi crnogorske nacionalne nagrade za trivijalna i lažna, nepostojeća djela, preuzimaju nam nacionalne institucije praveći od njih seoske domove kulture. Prvi predśednik Crnogorskog centra PEN kluba, profesor Pavle Mijović, kada je uhapšen i ispitivan u zatvoru u Dubrovniku od policije zbog Belvederskih demonstracija 1936. ostavio je zapisano kako mu je policajac koji ga je ispitivao rekao: „Možda se zakon promijeni i dozvolimo rad vaše komunističke stranke, ali, ukoliko i dalje nastavite da se zalažete za crnogorsku naciju sve ćemo vas istrijebiti“. Meša Selimović je napisao da čovjek postaje slobodan svojom odlukom, otporom i nepristajanjem. Pokazalo se, ipak, da je crnogorska nacija nedoder i da kad su se prvi put Crnogorci mogli nacionalno izjasniti na popisu 1948. godine, oni su to masovno uradili. Problem sa bilo kojim identitetom je što se on stalno mora zalivati od strane političkih i društvenih elita. Ako vi to ne činite taj prostor će ispuniti drugi i, što kaže Kundera, ta nacija ubrzo počinje zaboravljati što je i što je bila. Crnogorski komunisti su se ponašali kao da je vrijeme stalo i da će vječito ostati takvo, da sve imamo u drugoj republici, da zato Crnoj Gori ne trebaju ni fakulteti, ni mediji, ni klinički centri, ni naučne ustanove, niti da je religija bilo kakav faktor u društvu. Padom socijalizma ostavili su Crnu Goru na izvolte uticaju velikopsrpskog nacionalizma i njegovom glavnom promoteru – Crkvi Srbije. Crkva Srbije sve vrijeme radi na tome da svetosavlje bude zajedničku teološka perspektiva crnogorskog društva, a srpski identitet istorijski kontinuitet. Kad se pogledaju podaci od popisa do popisa dobije se mjera njihovog uspjeha kroz period potonjih tri i po decenije. Ili, ako hoćete, pokazuje se inferiornost crnogorskog društva, nedostatak samopoštovanja i provincijalni karakter.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251123071156_ae092c010934e30260c0a25b3f0cb3a9ab379f9e5bf31ce9e80fa79c2aa9886c.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20251123071156_ae092c010934e30260c0a25b3f0cb3a9ab379f9e5bf31ce9e80fa79c2aa9886c" data-rendition-name="original" width="1200" height="710" loading="lazy" alt="Biblioteka"> <figcaption>„ESTETIKA“ PORTALA IN4S: Biblioteka „Radosav Ljumovićetv</figcaption> </figure>  <h2>ZADRUŽNI DOM</h2> Po statističkim podacima u Podgorici stanuje bezmalo pola Crne Gore. Za Podgoricu su dvije kulturne institucije uvijek imale veliki značaj, ako ne računamo nacionalno i gradsko pozorište. Biblioteka „Radosav Ljumović“ i KIC. Ako vi na čelo Biblioteke „Radosav Ljumović“ izaberete Slavicu Ilinčić, koja je sama po sebi antiteza kulture i promoter ideologije srpstva i svetosavlja kao temelja Crne Gore, koja je u biblioteku uvela „estetiku“ portala IN4S, a na čelo KIC-a harmonikaša, koji svojim vokalnim interpretacijama zasmijava čitav region, onda ste dvije više nego značajne institucije pretvorili u zadružni dom u Lebanama. I tu nema nikakve slučajnosti. Ideja i jeste da se sve institucije Crne Gore prilagode „estetici“ braće Mićović, Metodija i Krnje Jele, da se sroza na nivo najseljačkije pučke zabave najprimitivnijeg soja u Crnoj Gori, koji buja iz godine u godinu. Pa nama „Zavetnica“ vodi Filmski centar Crne Gore, zaboga?&nbsp; A onda nam Raonikije, tri puta sudski osporavani direktor RTCG, na mala vrata uvodi kampanju kako od malih mogu indoktrinirati buduće generacije ideologijom svetosavlja, srpske Sparte i junaštvom Pavla Đurišića. Pa još doveo svetosavskog stručnjaka za satanizam sa nesretnog Pravnog fakulteta. I to onaj isti Raonikije koji mi onako sa prosvijećenih visina održa lekciju da je on učinio više za demokratiju u Crnoj Gori i od mene i od Mila i od Ranka i čitave tadašnje vlasti. Biće da je u međuvremenu evoluirao od liberala i demokrate u protođakona Javnog servisa, jer je evolucija kod Crnogoraca postala nacionalni sport. Što reče onaj na televiziji „ja kad mi treba kažem da sam Srbin, a kad mi treba Crnogorac“! Eto, dotle smo stigli, sve se udarajući u junačke grudi, dičeći se sopstvenom junaštvu i čojstvu u prošlosti. <h2>&nbsp;PRODANE DUŠE</h2> Pošto ni mnogo veće države ne mogu izdržati toliki broj prodanih duša, riješio sam svaki put da poklonim po koju crticu iz istorije, nakon što sam predočio da su nam preci ginuli na Mojkovcu nizašto, jer nije bilo više nijednog Srbina kojem bi čuvali odstupnicu, već im je smješteno iz razloga koje napisa komandant Glavnog štaba crnogorske vojske, srpski pukovnik Petar Pešić, u beogradskoj „Pravdi“ od 9. maja 1925. godine: „Odnosno tvrđenje mojih kritičara, da sam savetovao pokojnom Kralju Nikoli da zaključi mir sa Austrijom, napominjem, da sam izneo u 'Ratniku' celu istoriju tog pitanja i nemam potrebe da ga ponovo izlažem. Sem toga nalazim da bi to bilo izlišno, jer su oni suviše slabi da shvate vojno-politička pitanja toga obima. Ali moram im postaviti ovo pitanje: jesu li ma kad razmišljali o tome, kakava bi situacija bila za celokupan naš narod, da Kralj Nikola nije uputio Franji Josifu onu depešu, i da je na Solunskom frontu pored Srpske Vrhovne Komande našla i Crnogorska Vrhovna Komanda, a po proboju ovoga fronta i ulaska u Otadžbinu pored Kralja Petra i Kralj Nikola?“ Ponavljaću vam ovo sve dok ne shvati i posljednja fukara kakve su namjere bile prema Crnoj Gori!  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251123071156_f2b83f9f9204bb7991a3504b9c8619c1e39d5b90c53f941882276c6c313903c4.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20251123071156_f2b83f9f9204bb7991a3504b9c8619c1e39d5b90c53f941882276c6c313903c4" data-rendition-name="original" width="1086" height="1579" loading="lazy" alt="tekst"> <figcaption>Petar Pešić tekst u „Pravdi“etv</figcaption> </figure>  Ne znam znate li ko je Jovan Đonović? On je uz Marka Dakovića jedan od najogorčenijih protivnika kralja Nikole od beogradskih studenata iz Crne Gore, učesnik u organizaciji više atentata na knjaza/kralja Nikolu. E pa taj Jovan Đonović piše, takođe u „Pravdi“: „On, koji misli, da nije Kralj Nikola uputio depešu Franji Josifu ne bi se kompromitovao u očima saveznika i svog naroda, da bi izveo nešto vojske i postavio je na Solunski Front i najzad sa njom ušao u Crnu Goru, - morao je, prirodno, utrošiti prilično vremena i spremiti dosta činjenica da se to desi. Idući za njegovim pisanjem ulazimo u njegovu misao, da je jedinstvo Crne Gore i Srbije bilo moguće: ako Kralj Nikola osramoti Crnu Goru predajom vojske, a sebe uprlja izdajstvom“. Čak je i on shvatio na koji način se jedino moglo izvesti „ujedinjenje“, kako ga zovu stručnjaci iz SNP-a, kad piše: „„Zar, onda nije jasno i laiku, da se g. Pešić nije mnogo starao da se ne desi sa crnogorskom vojskom ono, za šta se bojao da se ne dogodi srpskoj“?  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025112308110_b09368a04c996bf3fb5610c1d7f586564ee6bdf8f71aa68877908c8f1a215143.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="2025112308110_b09368a04c996bf3fb5610c1d7f586564ee6bdf8f71aa68877908c8f1a215143" data-rendition-name="original" width="530" height="829" loading="lazy" alt="tekst"> <figcaption>Jovan Đonović tekst u „Pravdi“etv</figcaption> </figure>  <h2>&nbsp;ODA CRNOGORCIMA</h2> Što se tiče Marka Dakovića, po kojem se zove orden koji predśednik Rajo dodjeljuje sopstvenim „velikanima“, on je bio poznat po učešću u atentatima na knjaza/kralja Nikole i po tome što je nakon Podgoričke skupštine ćerao po ulicama građane da pjevaju pjesme srpskom kralju Petru, ukoliko ne bi htjeli ubijao ih hicima iz pištolja. Pravi heroj uz Pavla Đurišića.&nbsp; Malo da se taknemo i francuske štampe, obzirom na sramnu ulogu Francuske u nasilnoj aneksiji Crne Gore. „La Revue Diplomatique“, Pariz, 30. novembra 1919. g. donosi tekst „4.000 Crnogoraca u srpskim zatvorima“: „Konferencija Mira optužuje neprijatelja za zločine, a u isto vrijeme dozvoljava da Srbija iste zločine vrši u Crnoj Gori ... Francuski narod i njegovo javno mnjenje su uz Crnu Goru. Ali, zašto neko u francuskoj vlasti ne uzvikne: Dosta je, prekinite sa davljenjem Crne Gore!? Ako je Francuska prijatelj Srbije, ne mora biti neprijatelj Crne Gore. čast Francuske je u pitanju... Naš je zahtjev: Francuska treba da učini da se Srbija evakuira iz Crne Gore i da Crna Gora bude Crnogoraca. ... Dičite se Crnogorci, jer plemeniti i civilizovani svijet i danas vidi i sa divljenjem i simpatijama prati vašu borbu i podvige protivu nebratske i izdajničke Srbije Karađorđevića, kao što je nekad slavio i divio se djelima vašim i vaših predaka kad se ginulo 'za krst časni i slobodu zlatnu'“. Eh, kao što je nekad ....

KIC mijenja ime u KIČ

„Quod ab initio vitiosum est, non producit effectum“ – zapisali su još starorimski pravnici. Veliki Valtazar Bogišić, tvorac crnogorskog „Opšteg imovinskog zakonika“, jedinog građansko-pravnog propisa na ovim prostorima koji nije prost prevod odgovarajućeg dokumenta neke velike sile, latinsku je sentencu formulisao u svima razumljivo „Što se grbo rodi, vrijeme ne ispravi“.&nbsp;
Grbo se rodio i pokušaj Srbije da ima more. Ako ne računamo situaciju da je prvo more pobeglo od Srbije još mnogo pre njenog nastanka – Panonsko more – naredni pokušaj Srbije da ima more zbio se u vreme cara Dušana. Velika ranosrednjovekovna država obuhvatala je skoro ceo Balkan s odgovarajućom morskom vodom, i bila naseljena mnogim narodima, među kojima su tadašnji Srbi (Raščani) bili među najmalobrojnijim. Ta je država propala posle kratkog trajanja u praksi, ali je ostala da živi u šovinističkim mozgovima velikodržavnih ambicija do danas.
Opet nešto moramo da ne-računamo. Dok je Srbija bila Smederevski sandžak Osmanskog carstva, imala je more. Ne jedno, već nekoliko mora. Ali, ni jedno nije bilo srpsko, već Sultanovo. Kao i Srbi. Pa se to ne računa; najzad, ni jedan nedovoljno slavan period srpske istorije ne sme u istoriji ni da prenoći, kamo li da ostane i da se „računa“.
Tričavih pet vekova kasnije, Srbija je opet pokušala da ima more. Osmansko carstvo se raspadalo, posle samo nešto više od 600 godina postojanja (srpsko je trajalo čak devet godina!), pa je svaka balkanska državica poskočila da otrgne koje parče. Srbija se dokopala Drača, i imala more celih četiri meseca: od kraja novembra 1912, do aprila 1913. &nbsp;
A onda, pet godina kasnije, more se ukazalo kao realna šansa. Formirana je Kraljevina SHS, u koje su Kraljevina Crna Gora (ne baš svojom voljom) i Država Slovenaca, Hrvata i Srba (današnje – skoro - Slovenija, Hrvatska i BiH) unele i more. Ali, avaj: ti koji su uneli more u zajedničku državu držali su da je to ulog jednak srpskim planinama i rekama – dakle, zajednički – dok je za drugu stranu sve to bio zasluženi ratni plen. I tako su Srbi imali more, kao što su imali i sve ostale priznate i nepriznate narode od početka kljakave kraljevine, skoro 22 godine. Ko zna šta bi bilo, da velika tragedija svetskog rata nije rasparčala i tu, unutrašnjim mržnjama i nezadovoljstvom onih koji su bili pasivni subjekti srpskog posedovanja, već nagriženu državu.
Naredni pokušaj da more bude zajedničko takođe se završio katastrofom: Srbima su more „oteli“ oni koji i izlaze na more, i čije je i bilo to more uneto u zajedničku državu, tad bratstvo-jedinstvenu SFRJ. Pokušalo se devedesetih da se spasi što se spasiti može, da se zadrže bar „srpski Dubrovnik“ i „srpska Crna Gora“, sa sve pripadajućom slanom vodom, ali avaj: ni Hrvati ni Crnogorci se s time nikako nisu slagali. Onda je proklete 2006. zakucan poslednji ekser u kovčeg prirodnog hegemonističkog prava Srba: „otcepila“ se Crna Gora.
I upravo je u vreme uspešnog crnogorskog referenduma za obnovu državne nezavisnosti Aleksandar Vučić, tada još revnosni Šešeljev radikal, poručio da je crnogorska nezavisnost samo privremena. Što će reći, i da je period Srbije bez mora privremeno stanje.
Od momenta kada je postao potpredsednik srpske vlade, pa do dana današnjeg, Vučić je pozivao građane Srbije da ne letuju na „hrvatskom moru“. Crnogorsko more nije pominjao, a ovih smo dana saznali i zbog čega.
„Lakše bismo odgovorili da imamo more. Zato nemamo more, zato su odvojili Crnu Goru od Srbije, zato Pašiću nisu dali izlaz na more, iako se borio svim srcem“, rekao je Vučić za nešto što se zove medijem u Srbiji.
Dakle, tradicionalna belosvetska zavera protiv Srbije u svim epohama postojanja Planete je dala efekta. Posle onolikih klipova u točkove, ubacivali su nam i klipove u peraja, a od srpskog naroda je i ta istina skrivana. Eh, da Srbija ima more, gde bi joj kraj bio?&nbsp;
Ne bi bilo ni korupcije, ni rasprodaje prirodnih resursa, ni nerešenih ubistava političkih protivnika; ne bi bilo ni rušenja nadstrešnice, ni izbegavanja odgovornosti za to; ne bi se kršio zakon da bi se omogućilo rušenje „Jugoslavije“ ili „Generalštaba“; ne bi se zidali najveći zagađivači u plodnoj ravnici Vojvodine, dočim bi tamošnji veliki gradovi zasigurno imali pitku vodu; ne bi se noću rušilo u Savamali, ne bi niko tražio dva minuta snimka s naplatne rampe, niko ne bi pitao da li je zaista bio pijan pilot srušenog helikoptera; ne bi kriminalci mleli ljude, ne bi „navijači“ divljali, ne bi maskirane barabe „menjale“ policiju u uniformama...&nbsp;
Da ima mora, mislite da bi se osetilo što su nekompetentni duduci i vlasnici pečenjara uništili sistem Elektroprivrede Srbije? Eh, da je mora, ne bi Kinezi u njihovim proizvodnim otrovima zagađenoj Istočnoj Srbiji imali, maltene, svoju državu. Da ima mora, ne bi Kinezi i Rusi iznosili srpsko zlato i druge rude uz simboličnu nadoknadu. Uz more, kako bi Rusi držali špijunski centar u Nišu i kako bi dirigovali srpskim „političarima“ kao pačjom školom? Da ima mora, „Ćacilend“ bi mogao da se baškari i na plaži. Sve to, i još svašta. Samo zbog nemanja mora.
Čak je i onaj kanal Moravom do Egeja ostao negde u brojnim radikalskim planovima kojih je toliko bilo da su, jamačno, neki prosto zaboravljani, a kako bi tek Srbija odgovorila da bar do mora može Moravom. Odgovor bi, ima li mesta sumnji, bio moćan.&nbsp;
I da ne pominjemo Kosovo, tu rak-ranu srpske stvarnosti od Nikolaja Velimirovića naovamo, Kosovo kojeg je Srbija istorijski „imala“ još kraće nego more, ali ga sada zasigurno nema – zato što nema more. Dobro, ima Matiju Bećkovića, i to je nešto.
Na more, koje su im zlikovci uzeli, Srbi, dabome, imaju svako pravo. Kao i na Crnu Goru koja je, kao što je opštepoznato, srpska država, a Crnogorci ne postoje, i svako ko drugačije kaže je Milogorac i kopile iz Titovog Jajca. Poznata je ta doktrina iz „Načertanijem“ zagađenog srpskog uma, koja, opet, postaje sve glasnija kako ovovremena, aktuelna, živuća država Srbija zbog svoje nesposobne i zapadnoazijskim bezbednosnim službama instruisane vlasti doživi kakav politički poraz.
Ruku na srce, imaju Srbi pravo i na grčko more, što zbog Krfa i Soluna, što zbog pokojnog jagodinskog siledžije Palme koji je dobio „srpsko parče“ plaže za „plićak – kolo“ u Paraliji. Muka je, međutim, što je Grčka em daleko, em vojno i politički kudikamo moćnija, pa bi ćar pojeo vajdu. Ne računamo nedavno na društvenim mrežama lansiranu tezu da Srbija, iz nepoznatih razloga, ima pravo na – recimo, autor nije tačno zapamtio - četvrtinu Krita: fantazije u stilu Deretića ipak nisu postale zvanični stav Beograda. Još.
Više je nego zanimljiva ta potreba da se umesto u stvarnosti živi u kompleksima i izmišljenoj istoriji upodobljenoj da opravda svako bivše i buduće nepočinstvo. Nesrećni zbog onog što nemaju i što nije njihovo, zanemaruju ono šta imaju i šta propada jer je tuđe slađe. Ali, to je već stvar one grane medicine koja se bavi psihičkim zdravljem, i, u nekim slučajevima, krivičnog prava.
Ono o čemu može jedan medijski tekst da raspravlja je pitanje niza političkih i ekonomskih neuspeha današnje srbijanske vlasti, koji se maskiraju aktuelizovanjem davno sklonjenih pitanja iz prošlosti ili buđenjem tek zakopanih aveti balkanskih mržnji i sukoba. Nemoć Srbije da se uobroči u sopstveni guber i dvorište, koje u mnogim njenim delovima danas zvrji avetinjski prazno, problem je za komšije koje „imaju more“ ili već nešto što vazda nezasitim radikalima treba. Ali, čini se još više, to je problem za samu Srbiju, koja odbija i izbegava napredak i sreću, jureći rep sopstvenih fantazija i slobodnom rukom pisanih hegemonističkih noćnih polucija.
„Nihil est in intellectu, quod antea non fuerit in sensu“, napisao je odavno Džon Lok. „Nema ničega u intelektu što pre toga nije bilo u čulima“. I možda baš to pokazuje problem s intelektom, ne samo u današnjoj Srbiji već i u nekim drugim državama uspostavljenim na ovom zlosrećnom parčetu Raja – jer im kroz čula nije prošla istina i stvarnost, već frustracijama pogurana izmišljotina, što neverovatnija to za primaoca stvarnija.
Tako i ova priča o moru: mora da prođe kroz čula, kakva-takva, da bi mogla da bude predstavljena kao noćna mora i razlog nekih budućih neuspeha. Ali, noćne more se često završe enurezom. Mislite o tome, Vrhovni komandante.

More i noćne more

Sedamdesetogodišnji Božidar Šundić poginuo je u saobraćajnoj nesreći koja se danas, oko 12:15 sati, dogodila u nikšićkoj Župi, saopšteno je nezvanično iz Uprave policije.
Do nesreće je došlo kada je automobil kojim je upravljao Šundić, iz za sada neutvršenih razloga, sletio sa puta.
Kako prenosi RTCG, riječ je o bivšem generalnom direktoru Javnog servisa. Njegovo vozilo nađeno je pored puta u Župi, a kako prenosi taj medij informacije iz policije, pretpostavlja se da je doživio srčani udar tokom vožnje.
U policiji kažu da utvrđuju uzrok nesreće.
Šundić je bio na čelu RTCG od 2018. godine do 2021. godine.&nbsp;
Šundić je bio diplomirani inženjer, dugogodišnji novinar i urednik više crnogorskih medija.&nbsp;

Nikšić: Poginuo bivši generalni direktor RTCG Božidar Šundić

Bosanskohercegovački novinar i televizijski voditelj Adnan Rondić tvrdi da je postojao "Sarajevo safari", snajperski lov na ljude u Sarajevu devedesetih sa kojim se sumnjiči da je povezan i predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, te da je sramna činjenica da pred državnim sudom ne postoji nijedna podignuta optužnica za opsadu glavnog grada BiH.
- Duboko vjerujem da je postojalo nešto što se naziva "Sarajevo Safari", ili što bi jedan Sarajlija rekao možda je ispravnije bilo reći "Sarajevo hunting" (Sarajevo lov). Nijesu oni nas samo promatrali i fotografisali kao na safariju, već su nas ubijali. Preživio sam opsadu Sarajeva i ostao sam bez 28 članova porodice, uključujući i moga oca i odlično znam da je ovo što se tvrdi istina i ovo nije prvi put da se pominje "Sarajevo Safari" - rekao je Rondić.
On je napomenuo da državno tužilaštvo nije podiglo nijednu optužnicu za opsadu Sarajeva.
- Imamo četiti haške presude i desetine hiljada dokumenata dokaza. I sam sam dokaz i spreman da svjedočim što su građani Sarajeva proživljavali u te četiri godine krvave opsade. Međuti, Državno tužilaštvo BiH neće, ili ne postoji interes da se stavi tačka barem dijelom na ono što se dešavalo 90-ih i to stvara frustraciju - istakao je Rondić.
Prema njegovim riječima, "Sarajevo safari" ponovo je otvorila rane, aktualizovala teške dane... Živimo, kako kaže, nedovršeni mir ili zamrznuti konflikt koji ne dozvoljava da se krene dalje.
- Treba se nadati da ćemo daći snage i mehamizme da izađemo iz ovog začaranog kruga. Ne smijemo odustati - poručio je Rondić.
<h2>Vrijeme je za reset</h2>
Komentarišući relativizaciju antifašističkog nasljeđa kao i normalizaciju narativa koji veličaju nacionalističke i klerikalne strukture, Rondić kaže da oni nijesu novi.
- Kroz istoriju su se mijenjali njihovi akteri, komunikacijski kanali putem kojih su dolazili do javnosti, ali oni postoje vjekovima, počev od porodice, baštini ih obrazovni sistem, mediji, crkva, akademska zajednica... Postoje i oni koji na takvu vrstu paradigme ne pristaju, ali bojim se da su društva dominantno sklona takvoj vrsti narativa koji ne pospješuju život u ovom dijelu svijeta - istakao je Rondić.
Podsjetio je na nedavni izliv mržnje bivšeg predsjednika bh. entiteta Republika Srpska Milorada Dodika o muslimanima.
- To nije nešto što mu je tom trenutku palo na pamet. "Niko krupno ko Turčin ne laže" zvuči poznato i te kako i u Crnoj Gori. Riječ je o starim narativima - naveo je Rondić.
On ističe da je vrijeme za neku vrstu reseta i da svim ljudi na ovim prostorima, pa i takozvane elite treba da se pogledaju u ogledalo i postave pitanje "Gdje smo mi to sada"?
- Važno je da svi, ako ne iz moralnih, onda iz pragmatičnih razloga pogledamo gdje nas ovakva vrsta narativa vodi. Ja bih bio skloniji da to radimo iz moralnih, etičkih razloga, ali neka za početak iz ugla elita budu praktični razlozi - kazao je Rondić, dodajući da je to proces koji će trajati, ali da ne smijemo odustati.
On je stava da nacionalizam i revizionizam nikada nijesu otišli sa scene. Ponekad se smanji, ali elite, smatra on, koriste tu vrstu narativa jer znaju da takav narativ još nalazi na plodno tlo.
- Imate primjer predizborne kampanje za predsjednika bh. entiteta Republika Srpska - svi kandidati, posebno dvojica glavnih se skoro isključivo obraćaju jednom biračkom tijelu - Srbima. Znaju odakle bi podrška mogla doći. Koriste narative koji ni njima nisu daleki i mrski i onda imamo situaciju kakvu imamo - naglasio je Rondić.
<h2>"Bez značajnih promjena u RS nakon izbora"</h2>
On ne očekuje značajnije promjene u RS nakon ovih izbora, čak i ako kandidat opozicije pobijedio. Međutim, smatra da mogu pokazati određene trendove.
- Bojim se da oko većine ključnih stvari neće biti suštinske razlike. Možemo dobiti umivenijeg, pitomijeg čovjeka na čelu bh. entiteta RS, ali to su samo izbori za čelnu poziciju. Rezultati mogu biti svojevrsni test onoga što može uslijediti na opštim izborima u BiH 2026. godine - rekao je Rondić.
Ima, dodaje on, nekoliko ključnih karakteristika ovih izbora. Ipak je, kako ističe, pobijedila država.
- Onog momenta kada je Milorad Dodik osuđen na jednogodišnju kaznu zatvora rekao je da je neće prihvatiti, kao ni odluku Centralne izborne komisije koja mu je uskratila mandat. Rekao je da neće biti izbora, te da i ako ih bude na njima neće učestvovati. Međutim, prihvatio je presudu suda, platio je jednogodišnju kaznu zatvora, očito prihvatio odluku Centralne izborne komisije i izbori se održavaju i na njima učestvuje kandidat Saveza nezavisnih socijaldemokrata. Ovo mi je ključna karakteristika i njihova vrijednost - kazao je Rondić.
T.K.

Izraelska vojska će otpustiti nekoliko generala zbog neuspjeha sprječavanja Hamasovog napada

Sarkozi najavio da će objaviti zatvorske memoare iako je iza rešetaka proveo samo 20 dana

Preminuo rege muzičar Džimi Klif

Dominacija boksera Bijelog Polja u Štipu

U strahu od Putina: Baltičke zemlje rade Maginotovu liniju 2.0 prema Rusiji

Rumunija podigla borbene avione zbog prisustva dronova blizu granice

Merc o mirovnom sporazumu Rusije i Ukrajine: Evropa će morati da odobri svaki aspekt

Kočan: Rezultati izbora u RS snažan signal promjena, Brisel neiskren prema Crnoj Gori

EU zadovoljna napretkom mirovnih pregovora: Ukrajina je odabrala Evropu i ona će stajati uz nju

Zelenski pozdravio napredak u pregovorima, ali kaže da pravi mir zahtijeva mnogo više

Izraelska vojska će otpustiti nekoliko generala zbog neuspjeha sprječavanja Hamasovog napada

Raičević: Očekujemo da Vlada uloži sve napore u revitalizaciju i jačanje kapciteta Luke Bar

Camaj: Crna Gora želi da bude glas stabilnosti, pomirenja i most između različitih perspektiva

Podgoričanin prijavio da su mu na obilaznici u Budvi prijetili tri muškarca i tražili novac: Procesurano pet osoba, oduzeti oružje, tablete...

PRATITE TVe UŽIVO