Kad odgovorni ne odgovaraju

Crnogorski vojnici večeras će zanoćiti po kućama u selu Sokolac i širem rejonu Tomaševa, valjda da bi se umirili mještani, da bi se nekako pokazalo kako je crnogorska država spremna i sposobna da zaštiti crnogorske građane. U okolini Bijelog Polja već dva dana su stotine crnogorskih policijaca, pripadnici Interventne i Protivterorističke jedinice; a nebom su juče i danas kružili vojni helikopteri sa termokamerama... 

Ne, nije neka strana sila napala Crnu Goru. Velika akcija, koordinirano dejstvo policije, vojske i obavještajaca traje još od petka u 22 sata i sve je pokrenuto zbog jednog zlog čovjeka – Alije Balijagića, osumnjičenog da se, nakon što je objedovao u kući porodice u Sokolcu, vratio i hladnokrvno, hicima iz puške, ustrijelio Milanku i Jovana Madžgalj.   

Balijagić odavno ima podeblji kriminalni dosije: 2015. godine u jednom prigradskom naselju u Bijelom Polju je silovao sedamdeseštestogodišnju staricu. Na suđenju se otkrilo da je nesrećnu ženu, koja je pružila otpor, divljački udario baterijskom lampom po licu. Kada je konačno uhapšen, iz policije su saopštili da je počinio više krađa po Okladima i Pavinom Polju...

Koliko je godina Balijagić proveo u zatvoru, nije zvanično saopšteno, u Tomaševu ga pamte kao beskrupuloznog razbojnika spremnog da se odmetne u šume ili da se danima krije u napuštenim kućama, štalama, nakon razbojničkih krađa...

Zbog svega toga, potraga za Balijagićem nije lak zadatak: čovjek je naoružan, spreman je da ubija i opasnost da neko strada je velika, čak i za obučene pripadnike policije i vojske Crne Gore. Ali, koliko god bio spreman da živi kao pustinjak i da se dovijeka krije po vrletima, ma koliko sposoban za nove zločine, ne može da nadjača državnu silu, a organi gonjenja ne bi smjeli da mu dopušte neki novi zločin. 

To je samo dio ove mučne crnogorske priče. Nakon eliminisanja opasnosti zvane Alija Balijagić, osnovno je pitanje za cjelokupno crnogorsko društvo biće – zašto je zakazao sistem, ko je odgovoran, da li će snositi posljedice svojih pogrešnih postupaka? 

Jer, čak i da nije tačno da su mještani Sokolca desetak dana prijavljivali da se naoružani čovjek kreće selom i okolinom, pa i sve da je tačna zvanična verzija Uprave policije da je opasnost od Balijagića prijavljena tek tog dana, postavlja se pitanje: zbog čega Ministarstvo unutrašnjih poslova nije pravovremeno i adekvatno reagovalo kad su mještani prijavili naoružanog čovjeka kako se kreće po selu? 

Da, mora se odgonetnuti: ako se znalo da je Alija Balijagić, višestruki povratnik, opasan, naoružan i na slobodi – zašto je tog kobnog dana, nakon što ga policijska patrola nije pronašla u selu Sokolac, stala dalja policijska akcija? 

Naročito što su još svježe rane iz Medovine, sa Cetinja, kada je, avgusta 2022. godine u krvavom piru Vuk Borilović - kojem policija nije oduzela oružje iako je bio pravosnažno osuđen - počinio je najveći masakr u novijoj istoriji Crne Gore - ubio deset osoba, među njima i dvoje đece.

Teško je sada reći što bi bilo da je stvarno bilo policijske akcije u Sokolcu, da je pokrenuta akcija potrage za naoružanim razbojnikom. Ali, znamo što je bilo: Milanka i Jovan Madžgalj žrtve su monstruoznog čovjeka, poznatog po zločinima u tom dijelu Crne Gore. 

Zato se pitanje odgovornosti već sada mora postavljati. Prvi na spisku onih koji treba da daju odgovore su, nema sumnje, direktor Uprave policije Zoran Brđanin i ministar unutrašnjih polova Danilo Šaranović. 

Brđanin nije želio da istupa u javnosti, a nije bilo ni razloga: ovo je drugi težak zločin prema civilima koji se odigrao dok je on prvi čovjek policije. Za razliku od Brđanina koji nije htio da se zori pred kamerama, zorni ministar unutrašnjih poslova Šaranović, funkcioner Demokrata, posegnuo je za klasičnim političkim oružjem te stranke – samoreklamertsvom. 

Tako se u subotu, na nekoj poljani pored Bijelog Polja uslikavao, ne u onoj ,,vulinovskoj“ kvazi-uniformi, nego u elegantnom crnom odijelu. Uslikao se, bez ikakvog stida, kao da je riječ o nekom promotivnom spotu, a ne o ministrovom obraćanju poslije teškog zločina, tobožnjoj Šaranovićevoj namjeri da svojim prisustvom ,,umiri građane Bijelog Polja“. 

Baš ih je umirio: došao helikopterom, slikao se i – odletio. Istim helikoperom, naravno. A sve je to praćeno brdsko-brzinskim objavama na društvenim mrežama, sve u slavu ministra. Samo je još falilo da se oglasi i Boris Bogdanović, stranački marketinški guru, nekom dosjetkom o uspjesima protiv kriminala.  

Nešto poput onog, nedavno na Cetinju, kada su Demokrate - koje su zauzeli pozicije u izvršnoj vlasti, a koje rukovode sektorom bezbjednosti - poručile crnogorskoj javnosti da će odmah uhvatiti kriminalce koji su obavili dvije monstruozne likvidacije u prijestonom crnogorskom gradu. Od obećanja, treba li podsjećati, ostale su samo Fejsbuk ili objave na mreži X, nema hapšenja za ubistvo Roganovića i Kaluđerovića u centru Cetinja, kao ni za snajpersku likvidaciju Lješkovića... 

No to nije zasmetalo ekipi Bečić-Bogdanovićevih Demokrata da nastave sa ritualnim ponavljanjem reklamne mantre, objavom velikih riječi koje ne prate djela, čak ni ona mala... 

Detalj iz Bijelog Polja pokazuje da će oni nastaviti sa takvom politikom. Jer, potpredsjednik Vlade Bečić i ministar policije Šaranović, od kako su sjeli u fotelje kao ,,pobjednici koalicionog dogovora“, ponašaju se po matrici one satirične sentence - ,,sposobnost nesposobnih se ogleda u onesposobljavanju sposobnih“. 

I zaista uspijevaju u tome: teško je na Balkanu naći neku sličnu stranačku ekipu koja je za tako kratko vrijeme uspjela da više razori bezbjednosni sektor od ljudi iz Bečičevih Demokrata, kao da se takmiče sa Urom Dritana Abazovića. 

Ima tu neke mučne zakonomjernosti: što je njima sve bolje, Crnoj Gori biva sve gore.