Normalizovanje mizoginije

Samo tri dana prije nego je u plenarnoj sali Skupštine Crne Gore psovao majku nezavisnoj poslanici Jevrosimi Pejović, šef poslaničkog kluba Nove srpske demokratije Dejan Đurović, izjavio je kako „polusvijet, koji napada jednu ženu i majku“ nema „lični i profesionalni ugled“ i da su „nasilnici kojima treba da se bave institucije svi oni koji napadaju žene“.

A ta „jedna žena“ u čiju je zaštitu stao je - Biljana Vučurović, čelnica podgoričke Gimnazije „Slobodan Škerović“, supruga Đurovićevog partijskog saborca Jovana Vučurovića, žena koja je tri godine štitila seksualnog predatora u školi kojom rukovodi.

Poručio je tada Đurović da institucije treba da se pozabave svim nasilnicima - od „napasnika koji seksualno uznemirava djevojke, do onih napasnika koji stoje iza sramnih i mizoginih napada na direktoricu“ Vučurović, ženu njegovog druga iz partije.

I tri dana kasnije poslanik NSD, inače i predsjedavajući Parlamentarnog odbora za stabilizaciju i pridruživanje sa EU (?!), koji je u slučaju Vučurović prepoznao mizoginiju, ali ne i činjenicu da je štitila seksualnog predatora, ostrvio se na poslanicu Pejović - psujući joj majku. Samo zato što se suprotstavila njegovom partijskom šefu, predsjedniku Skupštine Crne Gore Andriji Mandiću. Pejović je branila svoje pravo da govori u Skupštini, a koje joj je Mandić, silom kršeći Poslovnik, uskratio kaznom oduzimanja riječi. 

Psovanje majke bilo kome je uličarski manir, ali jezik ulice, nažalost, već neko vrijeme uselio se u crnogorski parlament. Kao i mizoginija kojoj je bila izložena skoro svaka poslanica koja je odbijala da ćuti.

Džaba su odijela i kravate. Primitivizam se ne može sakriti. Jači je od nametnutog kurtoaznog ponašanja i nađe put. Kao voda. I onda ispliva mržnja. 

A psovanje majke je čin mizoginije. Brutalne i odvratne. Psovanje majke predstavlja mržnju ili prezir prema ženama. I upravo to su odrednice koje definišu mizoginiju, ali pitanje je da li poslanik Đurović to razumije. 

Ali napade na direktoricu Vučurović je i te kako razumio i osudio. Samo tri dana prije svog mizoginog ispada poručivao je da nasilnicima koji napadaju žene treba da se bave institucije. 

Još nije saopštio hoće li, dosljedno svom stavu u slučaju Vučurović, sada i on zatražiti institucionalni odgovor na svoje ponašanje? I pokazati nam, na sopstvenom primjeru, kako se treba odnositi prema mizoginima.

Hoće li, na primjer, insistirati kod šefa parlamenta da ga kazni? Ili su kazne u Skupštini Crne Gore rezervisane za opoziciju. Pa se tako na spisku, „ni kriva, ni dužna“, našla i poslanica Pejović, zbog čega je burno reagovala i onda ga, kako se to uvijek pravdaju nasilnici, „izazvala“ da joj psuje majku. Ona je kriva?! Zar ne, poslaniče Đuroviću? 

Da je poslušala i ućutala, kako je šef parlamenta tražio od nje, sve bi se dobro završilo. Međutim, ona je nastavila da se bori za svoja prava. I iznervirala ga. Jer je vikala?! I izbacila ga „iz takta“?! I sada je, vjerovatno šokiran čemu ovolika povika zbog jedne psovke. I do danas nije uputio javno izvinjenje poslanici Pejović. I crnogorskoj javnosti zbog mizoginog ispada.

Za razliku od njega šef parlamenta Mandić bio je mrvu pametniji. Nije poslanici psovao majku, ali je, kako je posvjedočila Pejović, posavjetovao da „vlada sobom“. Što bi u prijevodu trebalo da znači da je ona „samo još jedna luda žena u Skupštini“. 

Ipak, nijesu ova dva „mizogina junaka“ uspjela da smjeste Jevrosimu Pejović „u ćošak“, da ćuti. Štoviše, motivisali su je, s obzirom na to da je psihološkinja po struci, da im ubuduće u parlamentu, kad god joj dozvole riječ, održi lekcije o poštovanju žena. I možda će to biti ljekovito i za crnogorsko društvo.

Jer kada se jedan poslanik u Skupštini Crne Gore obruši na jednu poslanicu, psujući joj majku, to je veoma opasna poruka javnosti,  posebno u svjetlu činjenice da se posljednjih nekoliko godina suočavamo sa eskalacijom nasilja nad ženama i femicidom. Zato je odgovor poslanice Jevrosime Pejović skupštinskim kolegama Mandiću i Đuroviću važan za svaku ženu u Crnoj Gori. 

A može da bude učinkovit i za poslanika Đurovića. Možda shvati da je psovanjem majke koleginici, kao javna ličnost normalizovao mizoginiju i osnažio sve one primitivce koji vjeruju da su žene „niža bića“ koja treba da im se potčine, a u suprotnom ne zaslužuju da žive. Pa i ako su majke njihovoj đeci. Razmislite o tome poslaniče Đuroviću kada sljedeći put budete psovali majku nekoj ženi.