U kakvoj to državi živimo - đe smo dospjeli
Sve što treba da znate o današnjoj Crnoj Gori jeste da je dobitnik najvišeg državnog priznanja – Trinaestojulske nagrade – osumnjičen da je ukrao mobilni telefon.
Osnovno državno tužilaštvo u Bijelom Polju ispituje navode da je ovogodišnji laureat Trinaestojulske nagrade, Bećir Vuković – poznat po negiranju Crne Gore i crnogorske nacije – u marketu IDEA u Mojkovcu ukrao telefon jednoj građanki.
Televiziji E je iz ODT-a Bijelo Polje potvrđeno da je, mojkovačka policija obavijestila dežurnog tužioca da je građanka J.R. prijavila krađu mobilnog telefona marke Xiaomi Redmi. Telefona koji je, sat vremena kasnije, upravo B.V. vratio u isti market.
Ali ovo nije izolovan incident. Ovo je simptom.
Crkva iznad države
Crkva Srbije nastavlja da funkcioniše kao država u državi. Rade šta hoće, kad hoće i kako hoće – otvoreno pokazujući političku moć.
Primjer? Spomenik ratnom zločincu Pavlu Đurišiću je, uz aminovanje vlasti, prebačen u manastir Đurđevi stupovi.
Država koja ne zna da ugasi požar
Crna Gora danas nema ni kapacitete da sama ugasi požar. Da nije bilo pomoći iz regiona i Evrope – pitanje je šta bi ostalo od lokaliteta zahvaćenih vatrenom stihijom.
Dok gori pola zemlje – bukvalno – ljudi iz sistema sjede po plažama i piju koktele. I to dok drugi rizikuju život.
Glas koji vlast ne želi da čuje
U današnjoj Crnoj Gori, jedini način da vas vlast čuje jeste da blokirate ulice, pruge, aerodrome. Jer drugačije vas ne vide. Ne čuju. Ne priznaju.
Sad žele da i to zabrane – drakonskim kaznama. Da vas ućutkaju i otmu vam jedino što vam je preostalo: pravo na glas i otpor.
Zemlja u potpunoj blokadi
Crna Gora je danas odsječena od razvijenog svijeta. Investicija nema. Avio-veze su presječene. Hranu plaćamo kao Švajcarci, a zarađujemo na Balkanu.
Političari ljetuju po bijelom svijetu, dok ministarka turizma, Simonida Kordić, pokušava da nas ubijedi da ne vjerujemo svojim očima – već njenim bajkama o „fantastičnoj sezoni".
U ovoj državi vam prijete ako pomenete brendirane papuče supruge gradonačelnika. Uvrede stižu ako se usudite da Demokratama u lice kažete istinu. Bićete javno sramoćeni ako ste radili van “propisanih” pravila crvenih kravata.
Ljudi su zastrašeni. Bezbjednost je misaona imenica. Ubistva su postala svakodnevica – i to usred bijela dana, pred očima građana.
Zato ponavljamo: U kakvoj to državi živimo?
U državi u kojoj oni koji nas vode više i ne kriju da je sve moguće. Da je moć važnija od zakona. Da čast, moral i dostojanstvo više nisu prednost, već prijetnja sistemu.
Izgleda da su Vladi i Skupštimi ukinuli internet i dostavu pošiljki , ili nijesu na adresi, pa nemaju pojma što se dešava Crnoj nam Gori. Valjda zato ćute na sve što nam se dešava ili su svjesni svoje krivice pa su, na što imaju pravo kao optuženi, odlučili da se brane ćutanjem.
Ali možda je najgore to što smo mi, polako, prestali da se čudimo