Zašto demokratija?

Abraham Linkoln je definisao demokratiju kao vladavinu iz naroda, od naroda, za narod, smatrajući da narod daje mandat vlasti, koju su sami izabrali, da vlast vrši u korist naroda i za opšte dobro. I to lijepo zvuči kad smo na nivou opštih definicija, ali ulazimo u problem kada se pozabavimo praktičnom primjenom demokratskih principa, posebno u sadašnjim vremenima kada su liberalne ideje u teškoj defanzivi i kad je prostor prepušten desničarskim ideologijama, populizmu, nacionalizmu i fasadnoj demokratiji.

Po definiciji u demokratiji vlada pravilo većine, koja se definiše, trebalo bi, na demokratskim i fer izborima. Međutim, sve je veći i veći broj zemalja, među njima i Crna Gora, u kojima su izbori izvor manipulacija svake vrste: od medijske zloupotrebe, nečasnih kampanja, populizma, lažnih obećanja, kupovine glasova i različitih vrsta kontrole birača. Nećemo pogriješiti ako kažemo da svjedočimo sve više i više da u većini zemalja vlast koristi sve državne resurse i vrste zloupotreba kako bi se održala.

Kriminalizacija kritičara

Vinston Čerčil i Dž. Nehru su pisali da demokratija ima mnogo mana, ali da je najmanje loša od svih drugih oblika uređenja društva. Da ima mnogo mana, uvjeravamo se svakog dana. Čini se da se pronalazi sve više prostora u demokratijama da se one pretvore u svoju suprotnost. Princip vladavine većine sam po sebi ne garantuje djelovanje vlasti u korist opšteg dobra i u samoj političkoj istoriji postoji bezbroj primjera u kojima imamo tiraniju većine koja nije ništa bolja od tiranije manjine ili oligarhija. Mala je utjeha kad smatramo Crnu Goru kao jednu od njih, što je to sve više opšta tedencija i što, čak, zemlja koja je rodonačelnik demokratskih principa, USA, sve više liči na zemlje sa autoritativnom vlašću.

Pojedini politički mislioci i filozofi pisali su o presudnoj ulozi obrazovanja i vaspitanja u demokratiji. Ako bi se analiziralo stanje demokratije u Crnoj Gori, a i u mnogim drugim zemljama, moglo bi se konstatovati da su ogromni deficiti u obrazovanju i vaspitanju građana, posebno mladih generacija o benefitima demokratskih principa i kad je pitanju kvalitet života, i stanje ljudskih prava, suvereniteta, primjena zakona, ograničenja vlasti, socijalna pravda, politički pluralizam... Umjesto da se stimuliše kontrola vlasti, kritički odnos prema njenom djelovanju, ograničava zakonima svaka zloupotreba, velik broj građana, iz potpuno iracionalnih razloga, iskazuje neprijateljstvo prema takvim pojavama i često povlađuje vlastima u njihovom kriminalizovanju i dehumanizaciji svih koji djeluju u tom pravcu. Što je još gore, aplaudira se zloupotrebama vlasti ako se primjenjuju prema neistomišljenicima.

Ustav, striktna i neselektivna primjena zakona, striktna podjela vlasti na izvršnu, zakonodavnu i sudsku, nezavisnost institucija, sve su dostignuća koja su u korist građanina, zaštite njegovih prava i preduslov ekonomske i svake druge uspješnosti države. To su temelji svakog uspješnog društva. Narod, ili bolje rečeno građani države koji ne kažnjavaju na izborima one koji ne poštuju odluke suda, Ustav i zakone, koji promovišu partijsko zapošljavanje, kakistokratiju umjesto meritokratije, koji aplaudiraju gebelsovštini u kriminalizaciji i dehumanizaciji političkih protivnika, ne mogu se smatrati zrelim narodom, ili građanima, već sebe svrstavaju u intelektualne i moralne marginalce, nesposobne da svom potomstvu grade bolju budućnost. Umjesto da pripadnost naciji, crkvi, budu duboko intimne stvari, nezrele osobe se poltički identifikuju sa njima i gube racionalnost u procjeni opšteg dobra, a samim tim i sopstvenog.

Otrov Demokrata

Nažalost, dobar dio građana Crne Gore naginju dvijema državama koje teško mogu biti uzor za demokratsko društvo – Rusiji i Srbiji. Čak bi se moglo reći da bi Crna Gora bila najbliža demokratskom uređenju kad bi radilo sve suprotno od onoga što karakteriše te dvije zemlje. Očigledan uticaj tih zemalja najbolje se ogleda u djelovanju Demokrata, ZBCG i dijela PES-a.

Način kako Demokrate „uređuju“ bezbjednosni sektor najbolje ilustruju riječi ministra policije da nije problem ako se od 50 otpuštenih ljudi u policiji njih pet otpusti bez osnova. Nadam se da će se jednog dana naći među tih pet ne bi li shvatio monstruoznost svojih riječi. Radi se o ljudima očiglednih kompleksa i one čuvene „daj ljudima vlast da vidiš kakav je čovjek“. Njihove javne tirade u parlamentu, medijima i uopšte u javnom prostoru ravni su otrovu neke najgore rospije, što govori o njihovom duboko nedemokratskom karakteru i fasciniranosti Vučićevim obačunavanjem sa opozicijom u Srbiji. Da ima nezavisnog tužilaštva bili bi upozoreni da je optuživanje političkih protivnika i zakonski neprihvatljivo. Odgovran političar svoja saznanja saopštava u tužilaštvu, a ne vodi prljave kampanje u javnom prostoru.

Najnovija „moda“ u Crnoj Gori je ambicija da se sve tri grane pripodobe sopstvenoj volji. Ako je neko nezadovoljan odlukama sudova, on bi da ih uredi po svom nahođenju. I uvijek ista matrica da se radi o „starim kadrovima“, iako je Crna Gora dugo trpjela i trpi kadrove iz velikosrpskih devedesetih, uključujući i one koji su utočište od rata pronašli u Crnoj Gori. Taj benevolentan odnos „zajedničkog DPS-a“ prema prijemu izbjeglica iz bivših jugoslovenskih republika u velikoj mjeri je promjenio nacionalnu strukturu u Crnoj Gori, što ne bi bio problem da nije promjenjena i politička slika Crne Gore. Prihvat od strane Crne Gore nijesu uzvratili lojalnošću crnogorskoj državi.

O ZBCG ne treba trošiti riječi, oni su ontološki placdarm srpske politike prema Crnoj Gori. Gotovo komično djeluje anesteziranje građana Crne Gore od strane nekih navodno proevropskih stranaka da se radi o „ljubiteljima“ evrointegracija i demokratizacije Crne Gore. Iz čistog oportunizma ne iznose otvoreno svoje stavove, to su prepustili svojoj ideološkoj braći iz Crkve Srbije. Jedino što

otvoreno rade jeste da su uprli sve svoje snage ne bi li u potpunosti demonizovali najobrazovaniji, nacivilizovaniji i najevroatlanskiji dio parlamenta, da bi, kako otvoreno priželjkuju, bio zabranjen njihov rad. U tom cilju dovode tobožnje svjedoke, instruisane da pjevaju pjesmice napisane na notama Jola Vučurevića i sličnih „evromanijaka“. Jer bi u takvim uslovima nabolje i bez organizovanog protivnika, ispunili svoje programske ciljeve. I nijesu oni jedini. Većina konstituenata vlasti kao jedini način da opstanu na vlasti ne vide svoje kvalitetete, već uništenje boljih od sebe.

Sporazum sa UAE

Mnogi su se slatko izasmijali pisanju beogradskog Danasa, njegove političke urednice, da su Srbiji potrebni ljudi kao Zdravko Krivokapić, Jakov Milatović i Milojko Spajić. Mada vjerujem sličnih imaju na izvoz, bez problema bi ih trebalo „pozajmiti“ Srbiji, da ih usreći, kao što su „usrećili“ Crnu Goru. Možda im pomjere koje brdo da im se ne obrušava na autoput, ili da na Dunavu nikne Alabarova Karaburma na vodi.

Kad smo već kod Alabara, nikako da nam neko bar malo ekonomski pismen iz Vlade objasni zašto u međudržavnom ugovoru sa UAE piše da će se investicije smatrati javnim interesom, ako nemaju namjeru da ne poštuju zakone Crne Gore, posebno urbanističke planove i urbanističke uslove, ili zakon o javnim nabavkama? Ko to nadređenim aktom stvara uslove koje neće koristiti u toku realizacije konkretnih poslova? Nije li to potcjenjivanje i vrijeđanje pameti Crne Gore? Čemu ta prazna ubijeđivanja kad je dovoljno promijeniti međudržavni ugovor i umjesto karaktera javni interes, staviti u skladu sa urbanističkim planovima i zakonima Crne Gore? Opet šara, dara i mara i varanje građana Crne Gore!

Tomas Džeferson je isticao da se svaka vladavina degeneriše ako je povjerena samo onima koji narodom vladaju i da je jedini pouzdan nosilac vlasti narod, koji treba i obrazovati za demokratiju. Možda ovaj tekst nije dovoljno edukativan za mnoge građane Crne Gore, ali se plašim da kad budu postali svjesni u kakvu bulu su se uvalili tada će biti kasno za bilo kakvu reakciju. Teško je biti u koži onoga ko bude crnogorsku ekonomiju, potrošnju i spoljnje zaduženje dovodio u održive proporcije. Pa se zapitajte, dok trošite nezarađeni novac, koja je to novostvorena vrijednost, nova investicija zaslužna za to?

Politika se u Crnoj Gori može uozbiljiti jedino ako neka buduća vlast, odnosno budući državni tužilac, pokrene postupke za svako kršenje Ustava, zakona, procedura, za svaku lažnu optužnicu, nezakonit pritvor, ili nezakonito dug pritvor bez podizanja optužnice, nepoštovanje ljudskih prava pritvorenih lica...