Predstava “Naličje”, autorski projekat reditelja Borisa Liješevića, biće izvedena večeras (20. maj) na Velikoj sceni Crnogorskog narodnog pozorišta s početkom u 20h.
- Naličje je priča o vremenu čiji je Bog postao novac, a molitva - sticanje. O vremenu koje ne bira sredstva. O iscrpljivanju dužnika do posljednjeg centa. O čovjeku koji više ne vidi čovjeka. O čovjeku koji zaboravlja na postojanje. Priča o vremenu koje je izgubilo lice i koje više ne razlikuje lice od naličja - istakao je reditelj Liješević.
Uloge tumače: Aleksandar Radulović, Lazar Đurđević, Kristina Obradović, Žana Gardašević-Bulatović, Nada Vukčević, Jadranka Mamić, Danilo Čelebić, Zoran Vujović, Ana Vujošević, Nada Vukčević, Gorana Dragašević, Tihana Ćulafić, Jelena Minić, Jelena Nenezić, Mirjana Spaić, Julija Milačić Petrović Njegoš, Radmila Božović, Jovan Dabović, Jovana Brnović i Anđela Marunović.
Dramaturzi predstave su Stela Mišković i Stefan Bošković, kostimografkinja je Lejla Hodžić, scenografkinja Andreja Rondović, kompozitorka Nina Perović, koreografkinja Tamara Vujošević Mandić, asistentkinje režije Nataša Milićević i Mirjana Spajić, asistentkinja scenografije Jelena Ivančević, asistentkinja kostimografkinje Gordana Bulatović, a izvršni producent Danilo Milatović.
Ulaznice se mogu kupiti putem veb-sajta www.cnp.me i na biletarnici, dok se o aktivnostima Crnogorskog narodnog pozorišta publika može informisati i na društvenim mrežama Facebook i Instagram, kao i Viber kanalu.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

1250x600

1084x550

thumbnail

Kultura

CNP: “Naličje” večeras na Velikoj sceni

Dugometražni igrani film “Supermarket” reditelja Nemanje Bečanovića u produkciji VHS production i RTCG, biće prikazan večeras u 20 sati na Sceni Studio Crnogorskog narodnog pozorišta.
Film prati beskućnika koji već godinu neometano živi u supermarketu.&nbsp;
“Danju je skriven u ventilacionom sistemu gdje spava, a uveče kada se supermarket zatvori izlazi da bi uživao u pogodnostima ponude. Njegov mir jedne noći narušava Robert, bivši radnik obezbjeđenja supermarketa, koji se nakon otkaza takođe odlučio „useliti“ u prodavnicu, a budući da je radio u sektoru nadzora, znao je kako da ugasi alarm i nadzorne kamere. Beskućnik oprezno prihvata novo poznanstvo i tako rješava problem usamljenosti”, stoji u najavi događaja.
U ovom ostvarenju igraju Bojan Žirović i Branimir Bane Popović.
Film je finansiran od strane Ministarstva kulture i medija i Filmskog centra Crne Gore.

"Supermarket" Nemanje Bečanovića večeras na sceni CNP-a

Crnogorski glumac Slobodan Marunović, prvak drame CNP-a, nagrađen je za ulogu Petra II Petrovića Njegoša u predstavi “Potonja ura Njegoševa”. na međunarodnom festivalu monodrame “Monofest 2025” u Kostanaju, Kazahstan, saopšteno je iz CNP-a.
Riječ je, kako navode, &nbsp;o najznačajnijoj nagradi za Izvanredno glumačko umijeće.
Festival je završen je sinoć dodjelom nagrada i ceremonijom na kojoj je učestvovalo preko 100 izvođača.
- Na ceremoniji zatvaranja Festivala obilježen je i jubilej 37 godina od premijere ove kultne predstave u Crnogorskom narodnom pozorištu, maja 1988, koja je nastala prema tekstu Slobodana Tomovića u režiji Blagote Erakovića. Žiri je tim povodom Marunoviću uručio i Specijalnu nagradu za 37 godina kontinuiranog izvođenja predstave - ističe se u saopštenju.
Prema riječima glumca Marunovića, simbolična je okolnost da je predstava ušla u 38. sezonu, koliko je i njen junak, vladika Rade, imao godina kada je napustio ovaj svijet.
- Okolnost da je interesovanje globalnih pozorišnih festivala nakon skoro četiri decenije koliko igram predstavu danas veće nego ikad, potvrđuje dugovječnost i univerzalnost Njegoševe misli, koja i dalje odjekuje širom planete. S ovom predstavom sam već doživio sve što jedan glumac može da poželi, ali nagrade od večeras, kao i sve druge nagrade, samo u proteklih nekoliko godina, ovu predstavu čine življom nego ikad. Samo u ovom trenutku je aktuelno desetak festivalskih poziva na četiri kontinenta - rekao je Marunović.
Kako je istakao član žirija Mentor Zilberaj tokom razgovora o predstavi, “igrati tako moćno jedno ovako uzbudljivo filozofsko djelo 37 godina više nije stvar profesionalnog uspjeha, već misije! Potonja ura Njegoševa je internacionalna misija o Crnoj Gori, slobodi, traganju za smislom i Njegošu”.
Predstava “Potonja ura Njegoševa” je ne samo omaž njegovom djelu, već i svjedočanstvo o univerzalnosti ideja jednog od najvećih umova Balkana. Njeno višedecenijsko igranje na svjetskim pozornicama, od Evrope do Amerike, Azije i Australije, govori u prilog svevremenosti njegovih riječi. Svuda je dočekana sa srdačnim ovacijama, što potvrđuje da Njegoš pripada svima - bez obzira na jezik, kulturu ili granice.
U središtu ove čudesne priče je magična interpretacija glumca Slobodana Marunovića, doživotnog člana i prvaka Crnogorskog narodnog pozorišta. Marunović kroz svoju umjetničku snagu i predanost dočarava ne samo duh vremena, već i suštinu Njegoševe misli, prenoseći publici sve nijanse njegove mudrosti, bola i vizionarstva. “Potonja ura Njegoševa” je mnogo više od pozorišne igre - to je putovanje kroz vječnost jednog uma, vječni dijalog sa smislom života, smrti i onoga što ostaje iza nas.
Festival je ove godine okupio izvanredne glumačke interpretacije iz devet zemalja (Azerbejdžan, Crna Gora, Češka, Izrael, Jermenija, Kazakhstan, Kirgistan, Njemačka i Sjedinjene Američke Države).

Crnogorski glumac Slobodan Marunović nagrađen u Kazahstanu

Crnogorski rock sastav Neonoen nedavno je objavio svoj novi studijski album, a spot za naslovnu pjesmu "Huk na zvuk" oduševio je publiku svojom vizuelnom energijom. Ilija Pejović, član benda, gostujući u emisiji "Srećan dan" na Televiziji E, istakao je da je rezultat zaista daleko od običnog TV postera.&nbsp;
- Dobili smo po jedan spot za naše pjesme, koji izgleda kao sve, samo ne kao običan TV poster. Zaista je to ozbiljan muzički spot, i prezadovoljni smo kako je sve ispalo u vizuelnom smislu, kako korespondira sa energijom pjesme i kako se nadovezuje na upravo izdati album. Sve je fenomenalno - rekao je Pejović.
Spot za pjesmu "Huk na zvuk" nastao je u okviru dokumentarnog TV serijala "Alternativni puls", koji je posvećen crnogorskoj muzičkoj sceni. Jedna od epizoda ovog serijala u potpunosti je posvećena bendu Neonoen.&nbsp;
- Ovaj muzički video je produkt Javnog servisa, emisije Alternativni puls koja ima dokumentarno muzički karakter. Taj spoj muzičkog i vizuelnog, kao i kinematografski pristup, rezultat je rada perspektivne crnogorske rediteljke Tamare Milošević - istakao je Pejović.
Pejović je dalje objasnio da je rediteljka Milošević unijela novu dimenziju u spot, koristeći kinematografsku estetiku koja nije tipična za televizijske projekte.&nbsp;
- Tamara Milošević je dala svemu novu vizuru koja nije klasično televizijska, već je unijela kinematografsku estetiku u čitavu priču. U prvom serijalu su četiri benda, među kojima smo i mi, a spot je rezultat toga. Mi smo, u najpozitivnijem smislu, nusprodukt ove emisije - rekao je Pejović.
Marko Vukčević, takođe član benda, osvrnuo se na važnost klubske scene u Crnoj Gori, koja je, kako kaže, ključna za razvoj umjetničkih energija.&nbsp;
- Fali klubova, mjesta gdje se mogu pomiješati različite umjetničke energije. Kad je umjetnost na jednom mjestu, nebo je granica. To se dešavalo i u zemljama regiona, da prepoznamo rezultate prijateljstva različitih vrsta umjetnosti. Kuriozitet ovog spota je to što je sniman iz jednog kadra, što nije nimalo lako - ističe Vukčević.
Vukčević je podsjetio da je ovaj spot snimljen mnogo prije nego što je počela serija "Adolescencija", koja također koristi sličan pristup snimanja.&nbsp;
- Ovaj spot smo snimili mnogo prije serije Adolescencija, ali upravo iz neformalnih razgovora i druženja nastala je sjajna saradnja. To je primjer kako iz spontanog stvaranja dolazi do odličnog rezultata - kazao je Vukčević.
Pejović je takođe naglasio da je saradnja sa RTCG bila ključna za uspjeh ovog projekta.&nbsp;
- Kompletna sinergija proizvela je sjajan produkt. Veliki broj ljudi zaslužan je za ovo, a mi izražavamo veliku zahvalnost svima, jer u našim okolnostima čak i ljudi koji se bave komercijalnom muzikom teško dolaze do ovakvih produkata - rekao je Pejović.
Govoreći o samoj pjesmi "Huk na zvuk", Pejović je otkrio da je nastala u trenutku kada je bend bio u procesu rebrandinga, odnosno promjene imena iz Neon u Neonoen.&nbsp;
- U tom trenutku smo pokušavali objasniti ljudima šta znači naziv Neonoen. To nije riječ koja ima konkretno značenje, ali je zvuk koji nosimo sa sobom. Pjesma govori o radosti koju osjećamo kad uzmemo instrumente u ruke, bilo da je to u našoj garaži ili na velikoj bini, a tu radost dijelimo sa publikom - objasnio je Pejović.

Pejović: Spot za pjesmu ,,Huk na zvuk” produkt je emisije ,,Alternativni puls”

Knjiga „Bjelopavlići između istorije i legende“ autora Momčila Šaletića novo je izdanje Matice crnogorske. Radi se o drugom, dopunjenom izdanju 30 godina nakon što je prvi put objavljena. U knjizi je Šaletić ukrstio istorijske izvore i dokumenta s plemenskom legendom s namjerom, kako sam navodi, da dođe do potpunije istorijske istine, čime je otvorio jedan novi ugao u obradi ovakvih tema.
U svom predgovoru ovom izdanju Šaletić objašnjava da je u savremenom dobu tehnološki razvoj učinio da se stvara sasvim nova kultura, a „ono što je do juče bila naša svakodnevica danas je već napušteno i zaboravljeno.“
– Nestaju običaji, blijedi tradicija, drugačiji su odnosi u porodici, labave bratstveničke veze. Jednom riječju – naš lični i društveni život se mijenja. Te promjene su više ideološke nego društvene. Čuvanje i znanje o tragovima naše prošlosti je još uvijek čvrsta veza koja nas drži za ovo tlo na kome živimo, na kome smo ponikli i mi, i naši preci, i naši potomci. Bili toga svjesni ili ne, naša prošlost ipak živi u nama i dobrim dijelom nas čini takvima kakvi jesmo. Njoj ne treba robovati, ali je baš zato treba poznavati i čuvati je od zaborava, makar u knjigama – zapisao je Šaletić.
Uz prvo izdanje Šaletić je istakao da istorija Bjelopavlića, s obzirom na bogatstvo događaja i izuzetnih ličnosti, predstavlja pravu riznicu.
– Ovaj moj skromni pokušaj da potpunije osvijetlim legende o nastanku Bjelopavlića, i u kraćim tekstovima, nekoj vrsti „Istorijskih medaljona“, predstavim pojedine događaje, samo je jedan fragment, jedan pogled na to ogromno istorijsko bogatstvo – zapisao je Šaletić.
Knjiga sadrži 20 poglavlja u kojima se nalaze, između ostalih, zapis o prvom ljekaru u Bjelopavlićima, o starosti manastira Ostrog, bitkama i sporovima, kao i o znamenitim ličnostima iz bjelopavlićkog kraja. 
Urednik izdanja je Marko Špadijer, a knjigu u ime izdavača potpisuje Ivan Ivanović. Knjiga „Bjelopavlići između istorije i legende“ Momčila Šaletića objavljena je u okviru biblioteke Matice crnogorske „Kultura i istorija“.

Momčilo Šaletić o Bjelopavlićima između istorije i legende

U okviru muzičkog programa KIC-a „Budo Tomović”, u Multimedijalnoj sali u sjutra u 19 sati, predavanje će održati ugledni poljski muzikolog iz Krakova, profesor Jerži Stankevič, a tema predavanja je „Novi aspekti nastanka Kvarteta za kraj vremena” Olivijea Mesijana - kompozicije nastale tokom njegovog zatočeništva u logoru Stalag VIII A u Gorlicu.&nbsp;
- Ovim ekskluzivnim predavanjem vraćamo se remek djelu Olivijea Mesijana, kroz istraživački rad muzikologa Jeržija Stankeviča, nakon zapaženog koncertnog izvođenja „Kvarteta za kraj vremena” održanog u KIC-u, krajem januara- kazali su iz KIC-a.
&nbsp;Nakon predavanja, poručili su iz KIC-a, biće organizovana projekcija francuskog dokumentarnog filma „Le charme des impossibilites" (Čar nemogućnosti, 2006) reditelja Nikolasa Buonaventure Vidala, u produkciji „Les Films du Rat”, „Gloria Films” i Nacionalnog audiovizuelnog instituta, Francuska, 2006. Originalna verzija je na francuskom, njemačkom i poljskom, sa titlom na engleskom jeziku.
&nbsp;Govoreći o gostu i predavaču, iz KIC-a ističu da je Jerži Stankevič muzikolog i istoričar, profesor emeritus i predsjednik Saveza kompozitora Poljske/odsjek u Krakovu.&nbsp;
- Specijalizovao je muzikologiju i analizu djela na Pariškom konzervatorijumu u klasi Olivijea Mesijana 1977. godine. Ostajući u bliskim odnosima sa slavnim mentorom, kreirao je ciklus emisija posvećen Mesijanu na Poljskom radiju i inicirao izvođenje njegovih djela u Poljskoj. Istraživao je nastanak „Kvarteta za kraj vremena” tokom kompozitorovog zarobljeniištva u Gorlicu, vezu s djelovanjem poljskih ratnih zarobljenika u ovom logoru i prijem njegove muzike u savremenom svijetu- navodi se u njegovoj biografiji.
&nbsp;Dokumentarni muzički film, koji će takođe biti prikazan sjutra, ilustruje hipoteze o nastanku „Kvarteta za kraj vremena” Olivijea Mesijana (Olivier Messiaen), krajem 1940. i početkom 1941. godine, u zarobljeničkom logoru Stalag VIII A u Gorlicu (danas u Poljskoj, u Zgoželecu u Donjoj Šleskoj), i predstavlja svjedočenja ljudi koji su učestvovali u događajima: kompozitora Olivijea Mesijana, podoficira Zdislava Nardelija (poslijeratni direktor krakovske radio stanice Poljskog radija i istaknuti tvorac poljskog radio teatra), tri muzičara-interpretatora i francuskih ratnih zarobljenika. Predstavljene su potresne činjenice i razmišljanja o zatočeništvu u logoru, događajima iz svakodnevnog života, njihovoj kulturnoj djelatnosti i pokušajima nemogućeg.&nbsp;
- Muzičari istražuju mogućnosti koje su postojale u zimskim uslovima u logoru za prvo izvođenje djela, koje je održano 15. januara 1941. godine u Gerlicu. U filmu se pojavljuju istaknuti francuski solisti tokom usklađene rekonstrukcije Mesijanovog djela u čuvenom cistercitskom manastiru Klervo u Šampanji: violinista Režis Paskije (čiji je stric bio violončelista Etjen Paskije, učesnik u događajima), klarinetista Pol Mejer, violončelista Rolan Pidu i pijanista Fransoa-Rene Dišabl- navodi se u saopštenju KIC-a.
Kompozicija Olivijea Mesijana, podsjećaju iz KIC-a, napisana u nacističkom logoru za ratne zarobljenike, danas je naširoko priznata kao remek djelo muzike 20. vijeka i izvodi se sa zapanjujućom učestalošću na pozornicama najvećih svjetskih koncertnih dvorana.&nbsp;
- Film je prikazan u Karnegi holu u Njujorku 2021. gdje je bilo napisano: “Ovo je priča o tome kako je, uprkos nezamislivim uslovima, uspio da stvori djelo neprolazne ljepote, dokazujući da se ljudski duh može uzdići iznad najsurovijih trenutaka”. Ovaj film potresa i izaziva duboka razmišljanja kod gledaoca, noseći poruku nade i vjere u održivost temeljnih humanističkih vrijednosti. Film je prikazan u Francuskoj, Poljskoj, Italiji, Njemačkoj, Republici Češkoj, kao i u Ukrajini, Litvaniji, Bjelorusiji i SAD- poručili su iz KIC-a.

Sjutra u KIC-u: Predavanje poljskog muzikologa Jeržija Stankeviča

Narodni muzej Crne Gore obilježio je juče nizom raznovrsnih programa Međunarodni dan i Evropsku noć muzeja, prilikom koje su do 22 časa za besplatnu posjetu bili otvoreni Muzej kralja Nikole, Etnografski muzej i Crnogorska galerija umjetnosti „Miodrag Dado Đurić“.
- Međunarodni dan muzeja ustanovio je 1977. godine ICOM (Međunarodni savjet za muzeje), a ovogodišnja tema je bila “Budućnost muzeja u kontekstu društva koje se ubrzano mijenja”. Fokus je stavljen na način na koji muzeji mogu da utiču i doprinesu savremenim društvenim, tehnološkim i promjenama koje se odnose na životnu sredinu- piše u saopštenju ove ustanove.
Kako navode u okviru manifestacije u četvrtak je, u Crnogorskoj galeriji umjetnosti „Miodrag Dado Đurić“, otvorena retrospektivna izložba akademskog grafičara Dejana Mirkovića pod nazivom „Čuvar duše grafike“, na kojoj je, kroz 80 radova, prikazano njegovo četrdesetogodišnje stvaralaštvo, prateći umjetnikov likovni put i razvoj od ranih studentskih radova, do posljednjih ostvarenja.
- U Etnografskom muzeju održana je edukativno-kreativna radionica 'Četiri elementa prirode', na kojoj su prikazani primjeri tradicionalnih praksi koje su utemeljene na održivom korišćenju prirodnih resursa i načini na koje materijalna i nematerijalna baština može doprinijeti ekološkoj svijesti. Prezentovana je VR i AR aplikacija 'Srednjovjekovne vladarke Balkana', koja je urađena u okviru projekta 'SHELeaders', prilikom koje je posjetiocima, pomoću virtuelene stvarnosti, prikazan život, djelovanje, životni prostor i predmeti srednjovjekovnih vladarki sa prostora Zapadnog Balkana, među njima i Izabete Crnojević, žene Đurđa Crnojevića. Aplikacija je bazirana na jednom periodu života Izabete Crnojević, a pomoću nje je moguće vidjeti kako je izgledao stari Crnojevića manastir, koji se nalazio na Ćipuru i koji je uništen 1692. godine- navodi se u saopštenju.
Organizovana je promocija fototipskog izdanja „Inventar državne imovine u Skadru i okolini iz 1915“, koje su priredili istoričari Filip Kuzman i Vukan Ražnatović.
- Obilježavanjem Međunarodnog dana i Evropske noći muzeja, Narodni muzej Crne Gore se pridružio muzejima iz preko 150 zemalja svijeta, u cilju isticanja važne uloge muzeja kao institucija koje služe društvu i njegovom razvoju- zaključak je saopštenja.

Narodni muzej obilježio Međunarodni dan i Noć muzeja

Između boja, kistova i priča koje su oblikovale dušu umjetnika, postoji naslijeđe koje ne nestaje. Serenella Poček, unuka jednog od najpoznatijih crnogorskih slikara, Pera Počeka, donosi u svjetlost sjećanja na život i rad svog đeda, čije slike i dalje pričaju priče o crnogorskim pejzažima, prijateljstvima i ljubavi prema domovini. Njena emotivna veza s prošlim vremenima i umjetničkim naslijeđem otkriva ne samo umjetnika, već i čovjeka koji je živio s dubokom vjerom u vrijednost kulture, tradicije i prirode. Ova dama sa bogatim životnim iskustvom koja je čuvar sjećanja na fascinantnu porodičnu prošlost, svjedoči o tome koliko su duboke i neizbrisive veze između njenih korijena i svijeta u kojem je odrasla. Njena priča nas uvodi u dublji uvid u život jednog od najvećih crnogorskih slikara, ali i otkriva nepoznate detalje o vremenu u kojem su Počekovi živjeli.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051809050_dc3c09867d07de6966a65b16be95537b012b4e3c07dff09d785bbac1603f3b8f.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="2025051809050_dc3c09867d07de6966a65b16be95537b012b4e3c07dff09d785bbac1603f3b8f" data-rendition-name="original" width="800" height="600" loading="lazy" alt="Pero Poček (1878 - 1963) autoportret"><figcaption>Pero Poček (1878 - 1963) autoportretArt Montenegro</figcaption></figure>  U ovom ekskluzivnom intervjuu imamo priliku da konačno saznamo istinu o umjetniku čije djelo i danas čeka da zauzme mjesto koje mu pripada u Crnoj Gori. Serenella, Vi ste odrasli u Italiji, ali vaša veza sa Crnom Gorom je duboka i trajna. Kako biste opisali svoje djetinjstvo i odrastanje u porodici sa tako značajnim kulturnim nasljeđem? Poček: Bilo je to čudno djetinjstvo. Bile su to godine nakon rata, otprilike od 1948. do 1958. Živjela sam u Torinu, u siromaštvu. Moj otac u tom periodu više nije bio u avijaciji. Bio je veoma ponosan, nije htio da se vrati pod okrilje svojih roditelja, koji su bili prilično imućni. Radio je kao vozač kamiona da bi izdržavao porodicu, nas četvoro u tom trenutku, a najmlađa sestra Paola se rodila nekoliko godina kasnije. Naše sobe su bile nekadašnji kancelarijski prostori. Ali ljeti smo se vraćali kod babe i đeda u Roka di Papa, i tamo bih opet postajala “la castellana”,kako me zvao đed Pero. Upravo zahvaljujući njemu, porasla je moja povezanost sa Crnom Gorom. Pričao mi je sve priče o Crnoj Gori, ilustrujući ep “Gorski vijenac”. Mnogo mi je pričao, volio je da priča o svemu i o danima na umjetničkoj akademiji, ali i o događajima iz rata na Balkanu, kada je s babom išao da liječi ranjenike na bojnim poljima. Čuvao je mnoge crnogorske običaje. Na primjer, Badnje veče 6. januara uvijek je slavio napolju, pjevajući pjesme oko vatre, bacajući pirinač u plamen, dok smo mi u rukama držali pomorandže. Jednom sam tada dobila svoju prvu upalu pluća, imala sam samo četiri godine. Nije dopuštao da naš dom blagosiljaju katolički svještenici, on bi ga uvijek sam blagosiljao, za Božić i za Uskrs. Sjećam se da sam za đeda svirala klavir i pjevala pjesmu “Oči čarne” – bila sam jedina koja ju je znala, i jednom sam mu priredila iznenađenje. Bio je veoma dirnut. U sobi u kojoj je primao goste i pokazivao svoje slike mnogim prijateljima iz cijelog svijeta koji su dolazili da ga posjete, nalazila su se dva tepiha od krzna i glave: jednog lava i jednog bijelog medvjeda... ja sam uvijek sjedala na lavlju glavu i slušala đeda koji je volio da priča, govorio je glasno jer je bio pomalo nagluv. Njegova fotelja u kojoj je uvijek sjedio, još je imam. To je komad namještaja do kojeg mi je mnogo stalo. Sačuvala sam i ostale, iz 18. i 19. vijeka. Djedova braća iz Crne Gore često su mu slala hranu iz zavičaja: kajmak u drvenim kutijama nalik na burad (kace), rakiju i butargu (sušenu slanu ribu). Meni se najviše dopadao kajmak, toga se sjećam. Pero Poček je imao privilegiju da se školuje u Napulju. Koliko je taj period bio važan za njegov razvoj kao umjetnika? Poček: Studije u Napulju bile su izuzetno važne za mog đeda. Tamo je stigao zahvaljujući kraljici Jeleni i crnogorskoj kraljevskoj porodici. Ponuđeno mu je da bira između Pariza i Napulja. Izabrao je Napulj zbog klime i mora. Toliko je volio more da je često plivao rutu Napulj - Kapri. Boje Napulja za njega su bile kao slika. Za slikanje na otvorenom, morao je da osjeća sve na svojoj koži , i oluju i sunce, morao je da proživi emociju kako bi ih prenio na platno. To je tipično za one koji ne čuju dobro. Ali da bi naslikao ljude, oni su morali da izraze ličnost i misao onoga koga predstavljaju. Na primjer, na slici “gusle”, junak je bio barjaktar, onaj koji ide prvi u bitku i koji mora da pogine kao heroj, ne kao običan čovjek. Autoritet je bio prikazan kao čovjek sa dugom lulom na slici. Po mišljenju mog đeda, brkovi su bili vrlo važni, dok brada nije smjela da bude preduga – nije smjela da prelazi ispod brade, jer to nije bilo ukusno. Estetika je za njega bila izuzetno značajna, u umjetnosti, prirodnom ambijentu i kod ljudi. Nosio je somotsko odijelo na pruge, sako, prsluk i pantalone, uz džepni sat na lančić, bio je to švajcarski sat marke Vacheron &amp; Constantin iz 1906. godine. Taj sat još uvijek čuvam. Osim njegove tržišne vrijednosti, za mene ima veliku emotivnu vrijednost, kao i sve stvari koje me podsjećaju na njega. Interesantno da moj đed nikada nije skinuo vunene čarape od grube kozje vune, svoj tabarro (plašt), crni filcani šešir i štap od čvornate žbunaste korijenske drvenarije. Volio je prirodu i mnogo je šetao. Kada je prestao da slika, napravio je vrt od osam hektara kao sliku, kombinujući boje biljaka i drveća tako da predstavljaju smisleni pokret boja kroz godišnja doba. Da smo tada imali dron, sigurno bismo vidjeli jedno iznenađujuće umjetničko djelo od osam hektara. Najviše je volio masline i kestene. Kada je đed umro, jedan od njegovih profesora sa akademije, Filippo Palizzi, je organizovao njegovu sahranu, s konjima, s narikačama obučenim u crno... Jednog dana mi je rekao da mu je upravo ta sahrana bila jedno od njegovih remek-djela, kao prelijepa slika, sa kontrastima sunčanog dana i sahrane, snažna, veoma emotivna i puna značenja, s pažnjom prema svakom detalju. Vaša baba Umbertina Griffini potiče iz izuzetno ugledne familije. Što nam možete reći o njoj i kako su se upoznali Vaš đed Pero i baba Umberta? Poček: Baba i đed su se upoznali na dvoru Savoja, đe je baba Tina (Umbertina Griffini) bila kao kod svoje kuće. Baba je bila kumče kralja Umberta I, dok je njen otac bio državni glavni računovođa, Akile Grifini. Baba je govorila sedam jezika. Sa đedom je govorila crnogorski. Sjećam se da joj je znao reći: „Ajde ženo, sveži taj jezik.“ Baba Tina je organizovala književne i naučne salone iz oblasti medicine, sa uglednim ličnostima tog vremena. Bila je veoma obrazovana i angažovana žena. Zajedno s kraljicom Jelenom, odlazila je da spašava ljude ispod ruševina nakon čuvenog zemljotresa u Mesini. Pero i Umberta su imali troje đece. Vašeg strica Aleksandra (Alessandro) koji je bio najstariji, tetku Jelenu (Elena) i vašeg oca Đorđa (Giorgio). Kakav je bio odnos između Vašeg đeda i njegove djece - Aleksandra, Jelene i Đorđa? Odnosi između đeda i njegove djece bili su posebni. Najstariji sin, Alessandro, bio je pustolov, prava kopija princa Danila, zanimao se isključivo za žene i kocku. Jelena je bila drugo dijete, veoma posvijećena učenju i izuzetno organizovana. Završila je prava i bila je jedina koja je sa ocem govorila crnogorski. Pored toga tetka Jela je bila i rukovodilac GUF-a (Univerzitetske fašističke grupe). Giorgio je bio treće dijete, moj otac, s kojim sam imala veoma snažnu vezu. Bio je pilot vojne avijacije, ratni heroj i ujedno đedov najdraži sin. Dobio je mnogo ratnih medalja. Međutim, neobično je bilo to što je đed odbio da mu naslika portret, iako je baba Tina to predložila kad je tata imao svega nekoliko mjeseci. Htjela je da ga naslika u korpi s trešnjama, ali đed je to odbio. Nije bilo u njegovom duhu da pravi takav portret. Ipak, tokom života pisao je ocu mnogo pisama, i dan-danas ih čuvam. Tokom Drugog svjetskog rata, tata je bio ranjen i smješten u bolnici u Palermu. Moja tetka Jela je tada otišla tamo i preuzela kontrolu nad čitavom bolnicom, uspjevši da ga prebaci u vojnu bolnicu u Rimu. Vaši otac i majka su takođe bile značajne ličnosti!?Što nam možete reći o njima? Poček: Moj otac je osjećaj za čast, žrtvu i uvjerenje da ako neko može, mora pomoći drugima, a ponekad i kada ne može. To je naslijedio od oba roditelja. Zaista, tokom rata, moj otac je spasio mnoge mladiće od 16 i 17 godina koji bi inače bili odvedeni od strane Njemaca u koncentracione logore, rizikujući sopstveni život. Trojicu braće Casali iz Emilije Romanje spasio je upravo on, svu trojicu. Moja majka je bila kćerka novinara koji je radio za list Avanti sa Musolinijem, u vrijeme Prvog svjetskog rata, u kojem je učestvovao kao oficir bersaljer. Moj đed po majčinoj liniji zvao se Pietro Gorgolini. Majka je imala još pet sestara. Trebalo je da studira književnost, jer je izvanredno pisala, ali je njen otac za nju odlučio da upiše prirodne nauke. Postoji jedna anegdota, priča koju priča jedna vaza, o tome kako su se upoznali moj otac i majka: sreli su se na plaži u Ostiji, gdje su otišli na jedno prijateljsko okupljanje. U to vrijeme djevojke nisu smjele da izlaze same sa momcima. Nakon tog susreta, moj otac joj je poslao vazu od venecijanskog murana punu čokoladica. Majka je htjela da mu je vrati, jer joj je, poslije samo jednog izlaska, to djelovalo kao prevelika obaveza. Ali njena sestra je pojela sve čokoladice, pa su morali da se vide opet. Taj susret im je odredio cijeli život. Tu vazu i danas čuvam. Od koga ste najviše učili o crnogorskoj kulturi i tradiciji? Poček: Crnogorsku tradiciju i kulturu sam najbolje upoznala zahvaljujući đedu Peru, više nego od bilo koga drugog. Boravila sam u njegovom ateljeu gdje je slikao, i tamo mi je pričao istoriju Crne Gore i „Gorski vijenac“, borbu dugu sedam vjekova. Ono što mi je ostalo najdublje urezano u sjećanju jeste njegov prikaz Njegoševe kapele, slika sa svijetlom munja u noći i nevremenom. To je jedno od mojih omiljenih djela. Na toj slici prikazana je kiša svjetlosti koja pada kao dragulji u vodi, kobaltno plava, turmalin ljubičasta i ametistno lila boja. Kako je vaša baba Umberta uspjela da balansira između svoje porodice i podrške Perovom umjetničkom stvaralaštvu? Poček: Baba Tina je mnogo voljela đeda i uvijek ga je podržavala u njegovom pozivu. Jednom mu je čak iznajmila atelje u ulici Marguta, danas najpoznatijoj ulici umjetnika iz cijelog svijeta, u samom centru Rima. Ali on nije mogao da se natjera da tamo radi kao profesionalni umjetnik. Đed Pero nikada nije prodao nijednu svoju sliku, nije mu bilo potrebno da prodaje kako bi živio. Slikao je isključivo iz ličnog zadovoljstva. Đed je želio da slika samo ono što mu je izazivalo emocije. Veza koju je imao sa prirodom bila je toliko snažna da je češće slikao prirodu nego ljude. Napravio je, recimo, portret Maksima Gorkog , vjerovatno zato što je taj čovjek u njemu izazivao divljenje i osjećaj bliskosti. Pitala sam se zašto nikada nije naslikao kraljicu Jelenu ili nekog iz kuće Petrović Njegoš, iako je bio veoma blizak sa princezom Jelenom, kao i moja baba. Ali znam da je to za njega bila stvar dubokog poštovanja. Takav je bio, i mi smo ga takvog poznavali. Naslikao je, međutim, svoje roditelje. Portret moje čukunbabe, po kojoj nosim jedno od svojih devet imena, Gorde Martinović, nije prikazivao fizičku ljepotu, već njenu snagu. Bila je to matrijarškinja, stub porodice. Koliko su Pero i Umberta voljeli Crnu Goru i pomno pratili političku situciju u njoj, govori činjenica da je Pero kao dobrovoljac, učestvovao u borbama oko Skadra 1912. godine, a njegova supruga dala nemjerljiv doprinos brinući o ranjenima zbog čega je odlikovana medaljom Crnogorskog Crvenog krsta. Da li su Vam pričali o toj zaista hrabroj i patriotskoj odluci kojom iz sigurnog doma odlaze u rat iz kojeg se možda neće vratiti? Poček: Bio je to davno prošao, ali veoma važan događaj za njih, o kojem ipak nisu željeli mnogo da dijele. Razgovarali su o tome međusobno, ali ne i sa nama. Ne znam kako je ta priča završila. Ne znam da li su Crnogorci tada uspjeli da riješe stvari, invazija Srba je bila ozbiljna. Znam da je na Cetinju, ako su i imali nešto, bilo skoro nemoguće da idu naprijed, sve im je bilo onemogućeno. Znaš, ne možeš da presiječeš korijenje jednog naroda. Barem ne bi trebalo. Đed je sa mnom više volio da razgovara o Gorskom vijencu, a ne o politici. Po mom mišljenju, možda mu je to bilo i zabranjeno. Njegovi unuci (djeca njegove braće) išli su da studiraju u Beograd, a neki su ostali u Ulcinju. Đed bi se ljutio kad bi neko spomenuo „Veselu udovicu“, i nije se smjelo pričati o princu Danilu, to mu je bila slaba tačka. Pero i Umberta su bili česti gosti italijanskog dvora. O tome govore brojne pozivnice i pisma koja Vi čuvate. Kakvi su bili njihovi odnosi a naročito odnos đeda Pera i kraljice Jelene? Poček: Nemam lična sjećanja na kralja i kraljicu Jelenu, bila sam previše mala. Ali koliko god su bili bliski, i prijateljski i porodično povezani, nikad nisam čula da su ni đed ni baba izrekli ikakvu kritiku na njen račun. Đed nije dobro podnio kraj rata, referendum je bio namješten, listići su izbacivani kroz prozore vozova. Kralj nije ni pozdravio svoje borce. Od tada, iz bola, đed je prestao da priča o dinastiji Savoja. Kad se udala unuka kraljice Jelene, Marija Pija, za Aleksandra Karađorđevića, đed joj je kao svadbeni poklon poslao jednu svoju sliku, pejzaž Crne Gore, ne Italije. Bila je to slika na drvenoj tabli, mala i nepretenciozna. Kako biste opisali svog đeda Pera, njegov karakter i životnu misiju? Kako je kao Crnogorac u Italiji, uspijevao da očuva vezu sa svojim crnogorskim korijenima? Da li se sjećate nekih običaja i navika koje nisu bile uobičajene u Italiji? Poček: Đed Pero je bio vezan za svoje principe, prilagodio se životu u svijetu koji nije bio njegov, ali to za njega nije bilo lako. Što se tiče Italije, centra i juga, cijenio je sve: boje, mirise, more, šume. Poštovao je ljude koji su imali pozitivno mišljenje o njemu, i želio je da bude isto tako poštovan. Bio je religiozan, često je odlazio u crkvu manastira San Nilo, grčko-ortodoksnu crkvu u Grottaferrati. Tamo su obavljeni i pogrebi moje babe i mog đeda. Bio je to plemićki sprovod sa kovčegom direktno na podu, na tepihu. Đed je bio privilegovan, poštovali su ga zbog njegovog položaja i impozantnog izgleda. Đed Pero... on je bio jako lijep čovjek... (Nastaviće se...)

U ime đeda: Život Pera Počeka kroz oči njegove unuke

Ministarstvo kulture i medija Crne Gore &nbsp;i Opština Kotor tokom dvodnevnog stručnog skupa &nbsp;održanog u Kotoru zvanično su preuzeli, u naredne dvije godine, predsjedavanje transnacionalnom mrežom &nbsp;„Venecijanska utvrđenja 16. i 17. vijeka“, upisanom na UNESCO listu svjetske baštine &nbsp;u Krakovu &nbsp;2017. godine.
Kako se navodi u saopštenju, predstavnici ministarstava kulture Republike Italije, Republike Hrvatske i Crne Gore, kao i gradova &nbsp;na čijim teritorijama se nalaze utvrđenja, &nbsp;Bergama, Palmanove, Peschiera del Garda, Zadra, Šibenika i Kotora, &nbsp;imali su priliku razmijeniti iskustva, primjere pozitivnih praksi, podjednako kao i izazove sa kojima se susreću u procesu zaštite, očuvanja, stavljanja u funkciju održivog korišćenja, ali I valorizacije univerzalnih vrijednosti bogatog kulturnog nasljeđa tri države sa posebnim akcentom na zajedničko dobro - Venecijanske fortifikacije, upisane na UNESCO Listu svjetske baštine.
&nbsp;- Da upravljanje ovako osjetljivim i složenim strukturama kao što su fortifikacije, zahtjeva kompleksan rad, multidisciplinarni pristup kao I saradnju svih i nivoa, vlasti, počev od nacionanog I lokalnog, te &nbsp;uključivanje &nbsp;stručne, i lokalne zajednice, zajednički je zaključak svih učesnika- saopšteno je iz Kancelarije za komunikacije iz PR Kotora.
&nbsp;Skup je otvorio predsjednik opštine Kotor Vladimir Jokić, dok je generalna direktorica Direktorata za kulturnu Dobrila Vlahović, u ime Ministartva kulture i medija pozdravila prisutrne, I upoznala sa &nbsp;dosadašnjim aktivnostima, i &nbsp;planovima &nbsp;koje Ministarstvo sprovodi u saradnji sa Opštinom Kotor, kada je &nbsp;u pitanju rad na strateškom dokmentu, planu upravljanja &nbsp;Kotorskom tvrđavom, &nbsp;kao I aktivnosti koje se realizuju kada je u pitanju ekstenzija Tvrđave Forte Mare, ovom transacionalnom dobru svjetske baštine, navodi se u saopštenju i dodaje da su moderatori &nbsp;bili Dobrila Vlahović, generalna direktorica Direktorata za kulturnu baštinu u Ministarstvu kulture i medija i Jelena Franović, sekretartka Sekretarijata za urbanizam, stanovanje i uređenje prostora u Opštini Kotor.

MKM i Opština Kotor u preuzeli predsjedavanje transnacionalnom mrežom Venecijanska utvrđenja 16. i 17. vijeka

Ministarka kulture i medija Crne Gore Tamara Vujović i ministarka kulture Francuske Rašida Dati, potpisale su Sporazum o filmskoj koprodukciji između dvije države, tokom 78. Filmskog festivala u Kanu, saopšteno je iz tog ministarstva.
Vujović je poručila da prvi bilateralni filmski sporazum Crne Gore sa Francuskom otvara pristup crnogorskoj kinematografiji francuskim fondovima za produkciju i distribuciju, nove mogućnosti za koprodukcije sa statusom nacionalnih djela, te jača vidljivosti Crne Gore na evropskoj kulturnoj mapi.&nbsp;
- Ovim Sporazumom stvoren pravni okvir za realizaciju zajedničkih filmskih projekata između Crne Gore i Francuske, a kinematografska djela nastala u koprodukciji uživaće status nacionalnih djela u obje zemlje. Sporazum predviđa niz administrativnih olakšica, kao i pristup finansijskim podsticajima- rekla je Vujović.
Prema njenim riječima filmski stvaraoci iz Crne Gore time dobijaju mogućnost saradnje sa jednom od vodećih evropskih kinematografija i pristup značajno većim izvorima finansiranja.
- Filmska industrija Crne Gore ima dobar temelj i značajne potencijale za dalji razvoj, a o posvećenosti razvoju svjedoči i činjenica da je od iniciranja do potpisivanja ovog Sporazuma došlo za manje od dvije godine. Sistemskim i strateškim pristupom, uz jačanje međunarodne saradnje i koprodukcije, crnogorska kinematografija može postati prepoznatljiv dio evropskog i svjetskog filmskog stvaralaštva i lakše razvijati veze i sarađivati sa zemljama koje sa Francuskom imaju potpisan ovaj vid sporazuma- istakla je Vujović.
Dati je poručila da je ovaj Sporazum o koprodukciji u oblasti filma, važno partnerstvo i značajna saradnja koja se uklapa i u proces pristupanja Crne Gore Evropskoj uniji.
- Proces koji mi, naravno, podržavamo. To je, naravno, proces koji smo uvijek podržavali- značajno je poručila Dati.
Kako navodi da ovaj sporazum o koprodukciji predstavlja početak brojnih saradnji koje slijede, bilo da se radi o distribuciji, koprodukciji, filmu, animaciji, ali i mnogo više u oblasti obrazovanja.
- Ovi sporazumi o saradnji nam takođe omogućuju da naglasimo i podsjetimo na našu posvećenost evropskoj kulturnoj raznolikosti- istakla je Dati.
Ministarke su se saglasile da je oblast kinematografije samo jedna od oblasti koja može biti dio našeg zajedničkog programa saradnje. Tokom susreta, ministarke su razgovarale i o mogućnostima proširenja saradnje u različitim oblasti kulture.
- Sporazum će dodatno ojačati tradicionalno prijateljske odnose Crne Gore i Francuske, uz doprinos razvoju kulturne razmjene i promociji crnogorske kulture na međunarodnoj sceni. Za sprovođenje sporazuma zaduženi su Filmski centar Crne Gore i Nacionalni centar za kinematografiju i pokretne slike Francuske (CNC), čime se osigurava operativna realizacija koprodukcija- zaključili su u saopštenju.

Vujović: Novo poglavlje za crnogorsku kinematografiju

Službenik Odsjeka za javni red i mir Sektora policije opšte nadležnosti Dragiša Mugoša suspendovan je do okončanja krivičnog postupka koji se protiv njega vodi pred Osnovnim sudom na Cetinju – saznaje Portal ETV. 
Mugoša, koji je nadležan za javni red i mir u Upravi policije, upravo je sa načelnikom Centra bezbjednosti Podgorica Goranom Jokićem rukovodio akcijom razbijanja mirno okupljenih građana na Cetinju 5. septembra 2021. prilikom ustoličenja u Cetinjskom manastiru mitropolita Crkve Srbije Joanikija Mićovića.
Mugoša je suspendovan rješenjem ministar unutrašnjih poslova Danila Šaranovića na prijedlog neposrednog starješine, vd pomoćnika direktora za Sektor policije opšte nadležnosti Dragana Gorovića i uz mišljenje vd direktora Uprave polcije Lazara Šćepanovića.
Protiv Mugoše su građani, zbog prekoračenja ovlašćenja, podnijeli više krivičnih prijava. Mugoša je izdavao naređenja o sredstvima prinude policijskim službenicima. Osim Mugoše postupak je pokrenut i protiv nekoliko njegovih kolega.
Crnogorski zvaničnici, iz prethodne i sadašnje Vlade, kao i čelnici policije, istrajavli su u tvrdnjama da je akcija nasilnog ustoličenja mitropolita Crkve Srbije Joanikija Mićovića u Cetinjskom manastiru i nasilno razbijanje građanskih protesta bila profesionalna a da su građanke i građani koji su iskazali otpor ustoličenju bili teroristi, čiji je cilj bio državni puč.

Suspendovan Dragiša Mugoša koji je rukovodio akcijom razbijanja građanja na Cetinju 5. septembra

Izrael je saopštio da je dozvolio ulazak pet kamiona Ujedinjenih nacija (UN) koji su prevozili humanitarnu pomoć, uključujući hranu za bebe, u Pojas Gaze, nakon 11 sedmica blokade.
Šef humanitarne organizacije UN-a Tom Flečer pozdravio je potez, ali je naglasio da je to samo "kap u moru onoga što je hitno potrebno" za 2,1 milion Palestinaca na ratom razorenoj teritoriji, gdje svetski stručnjaci upozoravaju na nadolazeću glad, prenosi BBC.
Izraelski premijer Benjamin Netanjahu rekao je da je njegova odluka da privremeno dozvoli unos "minimalne" količine hrane uslijedila nakon pritiska saveznika u američkom Senatu.
- Ne smijemo doći do situacije gladi, kako sa praktične, tako i sa diplomatske tačke gledišta", naglasio je Netanjahu u videu kao odgovor na kritike tog poteza u Izraelu.
On je rekao da će se isporuke hrane nastaviti samo dok izraelska vojska i privatne kompanije ne uspostave centre za distribuciju pomoći u skladu sa planom koji podržavaju Sjedinjene Američke Države, a koji su UN odbile.
Velika Britanija, Francuska i Kanada prijete "konkretnim akcijama" protiv Izraela, uključujući sankcije, zbog njegovih aktivnosti u Gazi i na Zapadnoj obali.
U zajedničkom saopštenju te tri zemlje oštro se kritikuje odluka Izraela da dozvoli ograničenu, "osnovnu" količinu pomoći Gazi nakon skoro tri mjeseca izraelske blokade koja je bila "potpuno neadekvatna".
U saopštenju se, takođe, poziva Izrael da obustavi svoje "nečuvene" nove vojne akcije u Gazi i da odmah dozvoli ulazak humanitarne pomoći.

U Gazu ušlo pet kamiona humanitarne pomoći UN-a

Četiri mjeseca nakon brutalnog napada u školskom dvorištu, dječak iz Osnovne škole „Vuko Jovović“ u Danilovgradu i dalje ne pohađa nastavu. Incident je, prema riječima njegove majke, ostavio duboke posljedice dok su odgovorni sankcionisani samo ukorom, bez ozbiljnijih mjera. Škola je odbila da dostavi snimak nadležnim organima, a institucije ćute. Porodica ostaje sama, bez odgovora.
Majka dječaka Maja Ivanović, koja se prvi put javno oglašava za medije, odlučna je da prekine tišinu sistema koji je zakazao.&nbsp;
Ivanović je za TV E kazala da sumnja da su nadležni pokušali da zataškaju ovaj slučaj, a kao najodgovorniju vidi direktoricu škole Mirjanu Keković.&nbsp;
Ona je rekla da je za jednu majku bolno i teško da se nešto ovako desi njenom djetetu, a da ostane bez odgovora škole, Ministarstva prosvjete i Savjeta roditelja.&nbsp;
- Od momenta kada se desio slučaj sa našim djetetom i odlazaka kod ljekara, nijesam željela da se ijedno dijete kazni već da se pomogne djeci i školi kako se ne bi nešto slično, ili teže desilo i u strahu da moje dijete neki unutrašnji nemir ne izbaci na teži način. Od 19. do 26. februara četiri puta smo dolazili u školu, a i iz nje sam izlazila sa suzama do poda. Od tog dana do dana današnjeg niko moje dijete nije pozvao u školu. Ispitivala su se druga djeca i roditelji, donosile se odluke i zaključci na osnovu izjava te djece i tih roditelja. Na sjednicama nastavničkog i odjeljenskog vijeća koje su održane poslije mjesec i nedjelju dana, navodno zbog čekanja papira Socijalnog, govorile su razredne starješine, plasirale su se neistine o meni i mom djetetu, sve uz prisustvo direktorice - kazala je Ivanović.
Tvrdi da su oni kao roditelji prvi put pozvani na razgovor 24. aprila. Od prvog momenta dolaska u školu, navodi ona, osjetila je da se pokušajva zataškati slučaj.
- Iz Ministarstva su me pitali da li postoje škole u blizini u koju mogu prebaciti dijete. Takođe, rekli su da su dobili mejl navodno potpisano mojim djevojačkim prezimenom u kome se traži novčana pomoć. Rekla sam da mi ne treba takva pomoć i da se prijavi policiji slučaj kako bi se utvrdilo ko je poslao mejl - kazala je Ivanović.
Kako ističe, ne krivi nastavnike, ali tražiće odgovornost direktorice škole Mirjane Keković.
- Najbolje će me razumjeti roditelji koji imaju troje djece koju treba podizati, hraniti, učiti sa njima, voziti, a da pritom se niko nije se sjetio da mom djetetu pošalje materijal za rad, ili bilo kakvu drugu podršku iz škole. Borba i dalje traje idemo kod ljekara, ali nažalost danas se sve pretvorilo u politiku. Više čuvamo ono na šta sjedimo, nego ono što nosimo. Za ovo što smo prolazimo, i što smo prošli presuda bi bila doživotna robija. Zato ćemo tražiti odgovornost, a odgovoran je onaj ko rukovodi školom. Tražićemo odgovornost za svaku dijagnozu - zaključila je Ivanović.
TVE je pokušala i ranije da dobije odgovore na pitanja o očiglednom porastu nasilja u danilovgradskoj školi. Međutim, saradnja sa našom medijskom kućom, a u interesu tačnog i preciznog informisanja građana, je izostala.

Majka brutalno pretučenog dječaka: Četiri mjeseca tišine nadležnih, za ovo što prolazimo presuda bi bila doživotna

Iako se članovi Vlade i Skupštine ne biraju po konkursu, pa nije neophodno da prilažu kvalifikacije, već je riječ o političkim funkcijama, zanimljivo je vidjeti nivo obrazovanja najviših državnih funkcionera.&nbsp; Da nijesu naročito ponosni na svoje obrazovanje, govori i činjenica da mnogi od njih u svojim biografijama uopšte ne navode fakultete koje su završili, iako taj aspekt nije nevažan, s obzirom na to da obavljaju najvažnije funkcije u državi. RADUNOVIĆ DIPLOMIRAO U 46. GODINI Ministar prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine Slaven Radunović, koji se dugo bavio privatnim biznisom i imao svoju kompaniju, akademsko obrazovanje stekao je prilično kasno - diplomirao je u 46. godini.&nbsp; Završio je Fakultet za obrazovanje diplomiranih pravnika i diplomiranih ekonomista za rukovodeće kadrove, na Privrednoj akademiji u Novom Sadu.&nbsp; Radunović, kojem je povjeren resor koji upravlja prostornim planiranjem, urbanizmom i državnom imovinom, završio je fakultet s prosječnom ocjenom 6,36.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051502058_0f09d2d3082a8b2ae9efd15f7cbc272da6f6b8df21aea3692250839e83fa3ea0.png" data-media-id="editor_0" data-image-id="2025051502058_0f09d2d3082a8b2ae9efd15f7cbc272da6f6b8df21aea3692250839e83fa3ea0" data-rendition-name="original" width="786" height="861" loading="lazy" alt="FAKULTET ZA DIPLOMIRANE EKONOMISTE KOJI POSTAJU - DIPLOMIRANI EKONOMISTI: Diploma Slavena Radunovića iz jula 2010. godine "> <figcaption>FAKULTET ZA DIPLOMIRANE EKONOMISTE KOJI POSTAJU - DIPLOMIRANI EKONOMISTI: Diploma Slavena Radunovića iz jula 2010. godine(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Na diplomi, koju je Radunovićev resor poslao na osnovu zahtjeva za slobodan pristup informacijama, navodi da je na Privrednoj akademiji završio treću i četvrtu godinu studija. Na pitanje gdje je ministar završio prve dvije godine studija, iz Ministarstva su konstatovali da je pitanje - neprofesionalno.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250515020512_b92dc28de188d58626d71d99115511ed26e8694add6327dfe5783c0aeb93f610.png" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250515020512_b92dc28de188d58626d71d99115511ed26e8694add6327dfe5783c0aeb93f610" data-rendition-name="original" width="1262" height="418" loading="lazy" alt="ODGOVOR IZ VLADE: Detalji prepiske iz kabineta ministra Radunovića"> <figcaption>ODGOVOR IZ VLADE: Detalji prepiske iz kabineta ministra Radunovića(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Ekipa Portala ETV tražila je, na osnovu slobodnog pristupa informacijama, podatke i od Ekonomskog fakulteta, koji nam je odgovorio da je Radunović fakultet upisao je 1988. godine, a ispisan je 2009. Za 21 godinu, koliko je bio student Ekonomskog fakulteta, Radunović je položio pet ispita.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250515020516_c4d02cef520f4ab2d4a9832ec22824cabee584e9c0eb29ab063fdc518963a459.png" data-media-id="editor_2" data-image-id="20250515020516_c4d02cef520f4ab2d4a9832ec22824cabee584e9c0eb29ab063fdc518963a459" data-rendition-name="original" width="784" height="855" loading="lazy" alt="RAZOTKRIVANJE: Odgovori Ekonomskog fakulteta na upit novinarke ETV "> <figcaption>RAZOTKRIVANJE: Odgovori Ekonomskog fakulteta na upit novinarke ETV(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Iz odgovora Ekonomskog fakulteta proizilazi da su Radunoviću priznata četiri predmeta sa PMF-a u Beogradu i da je položio četiri predmeta na Ekonomskom fakulteta. Ostaje nejasno kako je sa devet položenih ispita, sa prve dvije godine studija, uopšte upisao upisao treću godinu na Privrednoj akademiji u Srbiji.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250515020516_ad04d808b8ae27a2e483b51a3bd0647fab7874b12fbc3958591f17e572949bcf.jpg" data-media-id="editor_3" data-image-id="20250515020516_ad04d808b8ae27a2e483b51a3bd0647fab7874b12fbc3958591f17e572949bcf" data-rendition-name="original" width="1024" height="673" loading="lazy" alt="EKSPRESNI AKADEMSKI USPON: Dejan Đurović"> <figcaption>EKSPRESNI AKADEMSKI USPON: Dejan Đurović(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  ĐUROVIĆ: MENADŽER TRENAŽNE TEHNOLOGIJE&nbsp; &nbsp;U biografiji, objavljenoj na sajtu Skupštine, poslanik ZBCG Dejan Đurović navodi da je diplomirao na Univerzitetu u Beogradu, gdje je magistrirao i doktorirao. Univerzitet u Beogradu je naziv je državnog univerziteta, pa je Portal ETV poslao pitanja da li je Đurović njihov student. Odgovor je bio odričan.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250515020520_d56bb7543c5c0d4ade10e39db67e176e287dce5e7b4f6de75cdac34d22736341.png" data-media-id="editor_4" data-image-id="20250515020520_d56bb7543c5c0d4ade10e39db67e176e287dce5e7b4f6de75cdac34d22736341" data-rendition-name="original" width="774" height="855" loading="lazy" alt="KOREKTNA SARADNJA SA MEDIJIMA: Odgovor Univerziteta u Beogradu na upit Portala ETV"> <figcaption>KOREKTNA SARADNJA SA MEDIJIMA: Odgovor Univerziteta u Beogradu na upit Portala ETV(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Nakon emitovanja priloga o diplomama funkcionera na Televiziji E, dobili smo u uvid u biografiju poslanika Đurovića.&nbsp; Na osnovu tih podataka, Đurović se nije obrazovao na državnom univerzitetu u Beogradu, kako to proizilazi iz njegove biografije na sajtu Skupštine.&nbsp; Osnovne, master i doktorske studije Đurović je završio na privatnom Univerzitetu Braća Karić. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250515020520_aaa3af02f5f4eaec5b9635b3c28eb32b53084d828175cd89439f0787e8366880.png" data-media-id="editor_5" data-image-id="20250515020520_aaa3af02f5f4eaec5b9635b3c28eb32b53084d828175cd89439f0787e8366880" data-rendition-name="original" width="1044" height="778" loading="lazy" alt="CRNO NA BIJELO: Detalji o akademskoj karijeri Dejana Đurovića"> <figcaption>CRNO NA BIJELO: Detalji o akademskoj karijeri Dejana Đurovića(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Đurović je diplomirani menadžer trenažne tehnologije na Fakultetu za menadžment u sportu-Alfa BK univerzitet, u Beogradu. Bečelor je stekao jula 2009. godine, sa navršenih 45 godina. Dvije godine kasnije, master studije je završio u istoj visokoškolskoj instituciji i stekao zvanje master menadžer.&nbsp; Doktorirao je na istom fakultetu, a naučna oblast mu je menadžment i biznis. Đurović je izabran 5. oktobra 2020. godine za docenta na Megatrendu – u Beogradu. &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp;

Radunović za 21 godinu studiranja položio pet predmeta na Ekonomskom fakultetu, Đurović diplomirao u 43. godini

Da je zapošljavanje po partijskoj osnovi doprlo do svih dubina i širina crnogorskih institucija nije tajna, ali ono što dodatno zabrinjava jeste činjenica da se za visoke funkcije ne biraju samo politički podobni – nerijetko je riječ o ljudima skromnog obrazovanja i iskustva. ĐURAŠKOVIĆEVO VJEČITO DIREKTOROVANJE Aktuelni izvršni direktor Pošte Crne Gore Josip Đurašković ima iskustva u rukovođenju državnim preduzećima – prije direktorske funkcije u Pošti, bio je direktor Regionalnog vodovoda. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201050_67ff41966a5b18bd006384670aab95269806c46e77fd6bb319e879fa15409804.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="2025051201050_67ff41966a5b18bd006384670aab95269806c46e77fd6bb319e879fa15409804" data-rendition-name="original" width="690" height="462" loading="lazy" alt="IZUČIO GRADIVO ZA DIREKTORA: Josip Đurašković"> <figcaption>ZUČIO GRADIVO ZA DIREKTORA: Josip Đurašković(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  U kratkoj pauzi između direktorskih funkcija, Đurašković je bio koordinator službe bezbjednosti u Regionalnom vodovodu. Da je predodređen za direktorske funkcije, ne može se zaključiti po njegovoj biografiji i obrazovanju, ali može po političkoj pripadnosti – član je Demokrata Alekse Bečića. Pošta Crne Gore, nakon zahtjeva za slobodan pristup informacijama, poslala je kopiju diplome Đuraškovića sa specijalističkih studija – koja pokazuje da je direktor tog preduzeća 2011. godine stekao zvanje diplomiranog ekonomiste na Fakultetu za preduzetnički biznis u Beogradu. Prosječna ocjena mu je 7,56.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201050_f67e309d9423fe738f991cbe68265b5551ace6361c98667653bd33bd59a915d8.png" data-media-id="editor_1" data-image-id="2025051201050_f67e309d9423fe738f991cbe68265b5551ace6361c98667653bd33bd59a915d8" data-rendition-name="original" width="376" height="617" loading="lazy" alt="CRNO NA BIJELO: Diploma Josipa Đuraškovića"> <figcaption>CRNO NA BIJELO: Diploma Josipa Đuraškovića(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Đurašković je fakultet završio 2011, ali je njegovo studiranje počelo znatno ranije, i to – u prošlom vijeku. Višu poslovnu školu u Beogradu upisao je 1999. godine. Dvogodišnje studije, kako nam je saopšteno iz Beogradske akademije poslovnih i umetničkih strukovnih studija, Đurašković je završio 2007. godine.&nbsp; Treću godinu studija završio je 2009. i stekao naziv strukovni menadžer.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201054_9716f4d717e2159676dd193f9be1ddd035c9b727823182ca4190c65988c15fbe.png" data-media-id="editor_2" data-image-id="2025051201054_9716f4d717e2159676dd193f9be1ddd035c9b727823182ca4190c65988c15fbe" data-rendition-name="original" width="1269" height="393" loading="lazy" alt="ODGOVOR IZ BEOGRADA: Za dvije godine fakulteta devet godina studiranja "> <figcaption>ODGOVOR IZ BEOGRADA: Za dvije godine fakulteta devet godina studiranja(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Nadamo se da će Pošta biti efikasnija i brža u radu od njenog direktora u studiranju. &nbsp;,,SLUČAJ LEKOVIĆ“ &nbsp;To što je Đurašković tri godine završio za deset, odnosno četiri za 12 – nije dovoljno da zauzme prvo mjesto u kategoriji: vječiti studenti. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201054_616a8fb60a7ae4011bb35788cf00752f49a5939bfa1175372dd8ab49da65ff6d.jpg" data-media-id="editor_3" data-image-id="2025051201054_616a8fb60a7ae4011bb35788cf00752f49a5939bfa1175372dd8ab49da65ff6d" data-rendition-name="original" width="1000" height="666" loading="lazy" alt="ČOVJEK ZADATKA DEMOKRATA: Momčilo Leković"> <figcaption>ČOVJEK ZADATKA DEMOKRATA: Momčilo Leković(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  Na osnovu dosad dostupnih podataka – to mjesto pripada poslaniku Demokrata Momčilu Lekovića. On je, kako je saopšteno ETV sa Pravnog fakulteta, osnovne studije na tom fakultetu upisao 2009. godine. Završio ih je 13 godina kasnije, to jest 2022.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201058_77f644da4b6cc175a69cfef25a07f11951656b4bca467482007c4561c265639e.png" data-media-id="editor_4" data-image-id="2025051201058_77f644da4b6cc175a69cfef25a07f11951656b4bca467482007c4561c265639e" data-rendition-name="original" width="1264" height="486" loading="lazy" alt="TEMELJNO STUDIRANJE MOMČILA LEKOVIĆA: Odgovor iz Pravnog fakulteta na upit Portala ETV"> <figcaption>TEMELJNO STUDIRANJE MOMČILA LEKOVIĆA: Odgovor iz Pravnog fakulteta na upit Portala ETV(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Specijalističke završava naredne godine – 2023. Četiri godine studija, poslanik Demokrata, koji često drži slovo u Skupštini svima o svemu, završio je za 14 punih godina. BOGDANOVIĆ UPORNO KRIJE FAKULTET Za Lekovićev dugi staž na Pravnom fakultetu vjerovatno se ne bi ni znalo da se i u ovom slučaju, kao i drugim, poslanik Demokrata ugledao na partijskog kolegu i ideologa partije Borisa Bogdanovića. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201058_b4a3ce5d72ffb44e94fe147cd851e3c699deb9dd97df2c2ac685cd72e90f5455.jpg" data-media-id="editor_5" data-image-id="2025051201058_b4a3ce5d72ffb44e94fe147cd851e3c699deb9dd97df2c2ac685cd72e90f5455" data-rendition-name="original" width="1068" height="712" loading="lazy" alt="GLAVNI ČOVJEK ZA AKCIJE DEMOKRATA: Boris Bogdanović, šef poslaničkog kluba DCG"> <figcaption>GLAVNI ČOVJEK ZA AKCIJE DEMOKRATA: Boris Bogdanović, šef poslaničkog kluba DCG(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  Očigledno da Bogdanovićeva ideologija podrazumijeva da obrazovanje krije kao zmija noge, pa u biografiji, koju je predao Skupštini, navodi da je diplomirani pravnik, ali ne i na kojem je fakultetu ili makar u kojoj državi je završio fakultet. Sa druge strane, Bogdanović u biografiji opširno opisuje koje je sve slogane za Demokrate osmislio, navodi i da je završio Školu demokratskog rukovođenja...&nbsp; O fakultetu – ni riječi. &nbsp;PRIČA O ,,MEGATRENDU“ O tome su govorili današnji Bogdanovićevi koalicioni partneri iz nekadašnjeg Demokratskog fronta. I to davne 2017. godine, kada je došlo du sukoba unutar tadašnje opozicije i kada je Demokratski front sumnjičio Demokrate za ,,šurovanje sa SDP-om“. Bogdanovića je tada DF optuživao da vodi prljavu kampanju protiv njih i drugih opozicionara, prvenstveno protiv nekadašnjeg lidera SNP-a Predraga Bulatovića. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250512010512_be35deeab1a486aa758ae4a014c2bcacc6d3256d8275e9d40f3eeb497ad115f5.jpg" data-media-id="editor_6" data-image-id="20250512010512_be35deeab1a486aa758ae4a014c2bcacc6d3256d8275e9d40f3eeb497ad115f5" data-rendition-name="original" width="680" height="549" loading="lazy" alt=',,ISTINA" IZ DEMOKRATSKOG FRONTA: Informacija da je Bogdanović završio Univerzitet Megatrend'> <figcaption>,ISTINA" IZ DEMOKRATSKOG FRONTA: Informacija da je Bogdanović završio Univerzitet Megatrend(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  -Ovo je samo nastavak prljave kampanje koju je protiv Predraga Bulatovića vodila UDBA, a nastavile junoše iz Demokrata koristeći marketing metode sa Megatrenda kojeg je Bogdanović završio u svojoj 35. godini – kazali su tada iz koalicije Andrije Mandića.&nbsp; ,,MEGATREND“ I DRUGE PRIČE... &nbsp;Osim što nije naveo fakultet koji je završio, Bogdanović je u skupštinskoj biografiji izostavio ia da je bio administrativni radnik u nekada najjačoj opozicionoj stranci, &nbsp;Socijalističkoj narodnoj partiji, iz koje su i nastale Demokrate.&nbsp; I Boris Bogdanović, baš kao i njegov kolega Momčilo Leković, u Skupštini vrlo često drže slovo o pravu, kritikuju pravosuđe, određuju ko ima pravo na pretpostavku nevinosti, a ko ne.&nbsp; Zbog takvog nastupa, javnost bi pomislila da je šef poslaničkog kluba Demokrata pravo završio - makar na Harvardu, a ne na Megtarendu.&nbsp; Za privatni Univerzitet Megatrend, koji je osnovao kontroverzni profesor Mića Jovanović, inače poklonik SNS-a Aleksandra Vučiča, vezane su brojne medijske priče o ,,kupoprodaji“ diploma. Ministarstvo prosvjete Srbije je 26. avgusta 2024. godine oduzelo Univerzitetu Megatrend dozvolu za rad, na osnovu odluke Nacionalnog tela za akreditaciju i obezbeđenje kvaliteta u visokom obrazovanju koje je odbacilo zahtev tog univerziteta za novu akreditaciju. No, nakon hitnih intervencija sa ,,najznačajnijih adresa“, Ministarstvo prosvjete je brzo revidiralo odluku i vratilo akreditaciju Univerzitetu Megatrend. Tako da i Boris Bogdanović može da odahne - ,,ostala mu je na snazi“ diploma pa će moći i dalje ,,da dijeli pravdu“ u ime Demokrata koje kontrolišu bezbjednosni sektor.&nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp;

Direktor Pošte Đurašković dvogodišnje studije završio za osam godina, poslanik Leković četvorogodišnje za 14?!

Dubrovnik vrvi od turista sa svih strana svijeta. &nbsp;Unutar zidina Starog grada je govoto nemoguće pronaći mjesto za kafu ili ručak. Turisti čekaju u redovima, a uzanim ulicama ovog drevnog zdanja gotovo je nemoguće proći od gužvi.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250518140544_44bfb79ef949aa4a91dc11b14604af94e43162df8b5825b8141937fae7da4e6a.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250518140544_44bfb79ef949aa4a91dc11b14604af94e43162df8b5825b8141937fae7da4e6a" data-rendition-name="original" width="1600" height="1200" loading="lazy" alt="Dubrovnik, Hrvatska"> <figcaption>Dubrovnik, Hrvatska(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  &nbsp;Dubrovnik je globalno prepiznata destinacija. Portal ETV je boravio u Dubrovniku, pa vam prenosimo dio atmosfere i naravno, ono najbitnije, kakve su cijene.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250518140544_073784a50add83052c4fe21157551ee25b1b92d63de4de1a7cd023663724b53e.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250518140544_073784a50add83052c4fe21157551ee25b1b92d63de4de1a7cd023663724b53e" data-rendition-name="original" width="1100" height="1600" loading="lazy" alt="Dubrovnik, Hrvatska"> <figcaption>Dubrovnik, Hrvatska(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  &nbsp;Ako šetate, pa odlučite da se osvježite uz kuglu sladoleda, ona će vas koštati tri eura.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250518140544_20675221436211b1ea97c760072d3358a3370e27584109888a6e082576588fec.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20250518140544_20675221436211b1ea97c760072d3358a3370e27584109888a6e082576588fec" data-rendition-name="original" width="1600" height="1200" loading="lazy" alt="Dubrovnik, Hrvatska"> <figcaption>Dubrovnik, Hrvatska(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Kapućino na Stradunu košta u prosjeku 5,5 do 6 eura. Coca Cola će vas koštati jednako kao i kafa, dok ćete za pivo izdvojiti od 6 do 10 eura.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250518140544_79ef805c8966c2e08c15a7f9cdec4dd61401c6ce02371d47c7694fe7a32bfcde.jpg" data-media-id="editor_3" data-image-id="20250518140544_79ef805c8966c2e08c15a7f9cdec4dd61401c6ce02371d47c7694fe7a32bfcde" data-rendition-name="original" width="1200" height="1600" loading="lazy" alt="Dubrovnik, Hrvatska"> <figcaption>Dubrovnik, Hrvatska(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Ako se odlučite za burger, njegova &nbsp;cijena vam se kreće od 18 do 24 eura.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250518140544_2d162aaf25da7eddb148f23bbfb4e2eb4d305876c66726cf5d2219c827127709.jpg" data-media-id="editor_4" data-image-id="20250518140544_2d162aaf25da7eddb148f23bbfb4e2eb4d305876c66726cf5d2219c827127709" data-rendition-name="original" width="1200" height="1600" loading="lazy" alt="Dubrovnik, Hrvatska"> <figcaption>Dubrovnik, Hrvatska(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  &nbsp;Za ručak za jednu osobu, u Starom gradu &nbsp;treba izdvojiti četrdeeetak eura. Ako ste ljubitelj pice, onda znajte da se cijene kreću od 20 eura pa naviše. Cezar salata &nbsp;košta između 18 i 20 eura. File lososa platićete između 22 i 36 eura, zavisno od lokacije.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250518140544_f6dab08cd1ce27aa391ce1617a098ac518b8ecb0ba86bf9a2f5745f40a78a729.jpg" data-media-id="editor_5" data-image-id="20250518140544_f6dab08cd1ce27aa391ce1617a098ac518b8ecb0ba86bf9a2f5745f40a78a729" data-rendition-name="original" width="1200" height="1600" loading="lazy" alt="Dubrovnik, Hrvatska"> <figcaption>Dubrovnik, Hrvatska(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  &nbsp;Parking ispred zidina starog grada košta 10 eura po satu.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250518140544_98859b88cd74e974e4e4dc2f3a1d5c698036e260bd183a8bcec7f5d1fc1ea6ab.jpg" data-media-id="editor_6" data-image-id="20250518140544_98859b88cd74e974e4e4dc2f3a1d5c698036e260bd183a8bcec7f5d1fc1ea6ab" data-rendition-name="original" width="1600" height="1200" loading="lazy" alt="Dubrovnik, Hrvatska"> <figcaption>Dubrovnik, Hrvatska(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250518140544_3820bbf21038ea832d6b71dd5bfff101eb45e23877759649e38448de411f152a.jpg" data-media-id="editor_7" data-image-id="20250518140544_3820bbf21038ea832d6b71dd5bfff101eb45e23877759649e38448de411f152a" data-rendition-name="original" width="1600" height="1200" loading="lazy" alt="Dubrovnik, Hrvatska"> <figcaption>Dubrovnik, Hrvatska(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250518140544_ab29f5f4df5f76ff47cb26c9f3dd2bcdf1d77e78e7154dabd8feb0e1659369b3.jpg" data-media-id="editor_8" data-image-id="20250518140544_ab29f5f4df5f76ff47cb26c9f3dd2bcdf1d77e78e7154dabd8feb0e1659369b3" data-rendition-name="original" width="2802" height="3108" loading="lazy" alt="Dubrovnik, Hrvatska"> <figcaption>Dubrovnik, Hrvatska(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250518140544_f9e3dbe6fb9e357201040e4a3e32e9e20825f3d5c7d03290eae56b802fa60ef1.jpg" data-media-id="editor_10" data-image-id="20250518140544_f9e3dbe6fb9e357201040e4a3e32e9e20825f3d5c7d03290eae56b802fa60ef1" data-rendition-name="original" width="1394" height="1600" loading="lazy" alt="Dubrovnik, Hrvatska"> <figcaption>Dubrovnik, Hrvatska(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250518140544_f9e3dbe6fb9e357201040e4a3e32e9e20825f3d5c7d03290eae56b802fa60ef1.jpg" data-media-id="editor_10" data-image-id="20250518140544_f9e3dbe6fb9e357201040e4a3e32e9e20825f3d5c7d03290eae56b802fa60ef1" data-rendition-name="original" width="1394" height="1600" loading="lazy" alt="Dubrovnik, Hrvatska"> <figcaption>Dubrovnik, Hrvatska(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>

Portal ETV u Dubrovniku: Sve vrvi od turista, a evo koliko košta kafa na Stradunu

Glad, ne fizička, nego duhovna; nesigurnost, labavo osjećanje samovažnosti i patološko potiskivanje prethodnog života ili detalja iz njega. A sve radi lakšeg otklona od manje upotrebljive prošlosti - laganje o njoj se ponavlja toliko dok u sopstvenoj glavi ne postane istina. Ne znam kako se u psihologiji definiše opisani profil, ali postao je zajednički imenitelj najglasnijih propagatora tekovina tridesetoavgustovskog osvježenja Crne Gore. &nbsp; Tako poslanica Jelena Nedović, dok postoji, nosiće u sebi priču o patikama koje je izdirala od djetiljstva do kraja studentskih dana. Borisa Bogdanovića progoniće ruka sa tanjirom supe i kada bude pisao memoare sa podnaslovom “kako smo sredili jednu zemlju”… A poslanika u crnogorskom parlamentu &nbsp;Vladimira Dobričanina progoni - lično Josip Broz. To smo nedavno saznali,a dr Dobričanin tvrdi da je sve davno počelo... UDBA, KUME, UDBA... Upravo tako: oglasio se Dobričanin na društvenim mrežama nakon posljednje emisije ,,Načisto” i veli da Crna Gora ni malo nije odmakla od komunističko reakcionističke mahale kakva je bila od 1945. do 1990.. Pa je onda eksluzivno obznanio su Ozna o Udba pravile falsifikate, poput onog izvještaja Pavla Đurišića u kojem obavještava Čiču Dražu Mihailovića da je etnički čistio Pljevlja.&nbsp; E, veli, Dobričanin, to koriste ,,kvazi istoričari bez stida i srama”. I dodade da je najveći ubica Srba na Balkanu Josip Broz, te da je najveći zločin nad Crnogorcima izvršen na Zidanom mostu i Kovačkom rogu! &nbsp; Da je ovu ,,istoriju” deklamovao neki četnički potomak u dalekom Čikagu, možda bi se i moglo razumjeti. Ali, iza ovoga stoji dr Vladimir Dobričanin, ljekar i humanista (valjda to ljekar mora biti), direktor Urgentnog centra KCCG od 2008. do 2015, pa naredne dvije godine medicinski direktor Kliničkog centra Crne Gore. Danas profesor na Medicinskom fakultetu. &nbsp; Koji se sada, iako ljekar, usudio da beskrupulozno reviduje istoriju?! &nbsp; KAD SI PROGANJAN, A DOBIJAŠ FUNKCIJE Pri tom, vratimo li se samo malo unazad, vidjećemo da je uvaženi doktor prije dolaska u Crnu Goru, gotovo sve što je vezano karijeru, završio i odradio u Prištini. Dakle – osnovna, srednja, fakultet – Priština. Prvo zaposlenje Hirurška klinika KBC Priština, postdiplomske, magistratura - Priština. Od 1999. do 2006. godine - asistent pripravnik na katedri za opštu hirurgiju Medicinskog fakulteta Univerziteta u - Prištini. Od 2006. do 2007. godine asistent na katedri za opštu hirurgiju Medicinskog fakulteta Univerziteta u, pogodite - Prištini.&nbsp; Opet čitam objavljeni post i tek sad mi baš ništa nije jasno. &nbsp; Čini se da nešto nedostaje autoru takvog uratka. A što je to što mu fali? &nbsp; Prije svega, pedigre mučenika. Dobričanin je karijeru, kao Srbin gradio posred Kosova, a kasnije takođe je karijeru, kao Srbin, gradio posred Crne Gore. Mislim, normalno bi bilo da je nebitno koje je nacije, ako je čovjek uspješan i dobro radi svoj posao. &nbsp; Ali nije normalno ako taj isti Dobričanin, za sebe, nakon avgusta 2020. godine tvrdi da je sve vrijeme bio ugnjeteni, omalovaženi, obespravljeni Srbin! &nbsp; Ne bih komentarisao kosovski dio života i karijere doktora Dobričanina. Takođe, ostavljam i mogućnost da je neka od navedenih institucija bila privremeno (hm, privremeno) preseljena na teritoriju Srbije pa bi moglo doći do nejasnoća koje ne želim. &nbsp; Nemam informaciju da je dr Dobričanin bio član Saveza komunista u svojoj mladosti, mada za to postoji mnogo veća vjerovatnoća nego što je bila za Gorana Danilovića koji nas je onomad javno počastio tom pikanterijom iz svoje biografije. &nbsp; Kako god, crnogorski dio biografije Vladimira Dobričanina je kristalno jasan. IDEOLOŠKI PROBLEM Da li je ili nije bio član DPS-a, takođe nije bitno. Ali je, po narativu svih obespravljenih i omalovaženih Srba u Crnoj Gori DPS-u morao biti veoma, veoma (i treći put veoma) blizak da bi dobio mjesta koja je obnašao. Ne kažem ja, tako kažu, obespravljeni Srbi u Crnoj Gori. &nbsp; Problem je, izgleda, što DPS baštini ideologiju antifašizma, partizansko nasljeđe, poštovanje lika i djela Josipa Broza Tita i plejade narodnih heroja i poratnih socijalističkih rukovodilaca, otklon od 1918, nezavisnost Crne Gore... Sve ono protiv čega se danas bori ljekar i političar Dobričanin. &nbsp; Ali, cvrc… Otkud onda Vladimir Dobričanin u vrhu crnogorskog zdravstva punih devet godina? Tako bi se mogao zapitati svaki obespravljeni Srbin u Crnoj Gori. Jer, sve ono što nema prefiks „srpski“ po Dobričaninu je neofašističko. Pa su ljudi koji gaje iste nazore kao i DPS neofašisti a Pavle Đurišić je jedan fini, dobri antifašista, koji je, eto, oklevetan od zle Ozne i još gore Udbe. A Tito je, mora se ponoviti - ubio najviše Srba, 300.000, u prošlom vijeku i Crnogoraca, ko zna koliko i po Crnoj Gori i na Zidanom mostu. Čuš mene - četnika. KAD SE POBRKAJU PODACI Na kraju, dođosmo li, dedukcijom, opet do dokaza da, u postavgustovskoj Crnoj Gori neko mnogo zobilazi istinu kada poje sistematskom predavgustovskom progonu Srba. Da Dobričanin nije izuzetak koji potvrđuje pravilo, svjedoče imena mnogih drugih junaka današnje političke scene. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250512200516_8d4df5979440ca4ceb94ab8ecb3bb507cb4c207688676fab4ba8dd5178c9f246.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250512200516_8d4df5979440ca4ceb94ab8ecb3bb507cb4c207688676fab4ba8dd5178c9f246" data-rendition-name="original" width="275" height="183" loading="lazy" alt="POJMA NEMA KO RADI RADI U TOLOŠIMA: Nikla zgrada bez dozvole"> <figcaption>POJMA NEMA KO RADI RADI U TOLOŠIMA: Nikla zgrada bez dozvole(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Strašno se nešto pobrkalo u glavi doktora Dobričanina. Nenadani izliv nove vlasti u zdrav razum čine da ni sam, kako kaže, ne zna zašto mu stižu nekakve prijave za nelegalnu gradnju u Tološima. Pitam se, da li bi mu se to desilo za vrijeme DPS-a. Mada, tada nije bilo potrebe da gradi – dobio je stan. Iskreno se nadam, vjerujem, da doktor Dobričanin, dok drži skalpel u ruci ne razmišlja o Titu. Prosto, da mu ne zadrhti ruka kad čuej ono - ,,Smrt fašizmu! &nbsp;

CNP: “Naličje” večeras na Velikoj sceni

"Supermarket" Nemanje Bečanovića večeras na sceni CNP-a

Crnogorski glumac Slobodan Marunović nagrađen u Kazahstanu

Pejović: Spot za pjesmu ,,Huk na zvuk” produkt je emisije ,,Alternativni puls”

Momčilo Šaletić o Bjelopavlićima između istorije i legende

Sjutra u KIC-u: Predavanje poljskog muzikologa Jeržija Stankeviča

Narodni muzej obilježio Međunarodni dan i Noć muzeja

U ime đeda: Život Pera Počeka kroz oči njegove unuke

MKM i Opština Kotor u preuzeli predsjedavanje transnacionalnom mrežom Venecijanska utvrđenja 16. i 17. vijeka

Vujović: Novo poglavlje za crnogorsku kinematografiju

Suspendovan Dragiša Mugoša koji je rukovodio akcijom razbijanja građanja na Cetinju 5. septembra

U Gazu ušlo pet kamiona humanitarne pomoći UN-a

CNP: “Naličje” večeras na Velikoj sceni

Majka brutalno pretučenog dječaka: Četiri mjeseca tišine nadležnih, za ovo što prolazimo presuda bi bila doživotna

PRATITE TVe UŽIVO