Istoričar i politički analitičar Novak Adžić ocijenio je da se, kako tvrdi, iz Beograda vodi politika koja ima za cilj destabilizaciju odnosa Crne Gore sa susjedima i saveznicima.
- Velikosrpski plan iz Beograda usmjeren je radi Vučića — da Crnu Goru posvađaju sa svima kako bi oni profitirali. Sa Hrvatskom, Bosnom, Kosovom i Albanijom. Sa svakim nas svađaju - navodi Adžić.
On dodaje da se takvo djelovanje sada reflektuje i na odnose sa Turskom.&nbsp;
- Posvađati Crnu Goru sa Turskom, poslije SAD najjačom vojnom silom NATO-a, i po vojnoj snazi i po ekonomskoj moći svjetskom silom — besmisleno je - poručio je Adžić.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

400x240

400x203

thumbnail

Adžić: Velikosrpski plan iz Beograda ima za cilj da posvađa Crnu Goru sa regionom i NATO saveznicima

Ministarstvo zdravlja nikada nije dalo saglasnost za upućivanje pacijenata na transplantaciju bubrega u Bjelorusiji, niti da je ikada zaključen ugovor sa Centrom u Minsku, tvrde u Fondu za zdravstveno osiguranje (FZO).
Iz Ministarstva zdravlja juče su rekli da stoje pri stavu da će saradnja sa bjeloruskom klinikom biti nastavljena i da nema razloga za zabrinutost pacijenata, te da ostaju posvećeni daljem unapređenju transplantacionog sistema Crne Gore, uz podršku pacijentima kojima je liječenje moguće obezbijediti u inostranstvu.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 55.5%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fdrustvo%2Fmzd-saradnja-sa-bjeloruskom-klinikom-funkcionise-i-daje-konkretne-rezultate-navodi-o-njenom-nepostojanju-ili-prekidu-neosnovani&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
 
U FZO kažu da se cijela procedura upućivanja pacijenata u pomenutu zdravstvenu ustanovu sprovodi se preko Fonda zahvaljujući dogovoru koji je menadžment Fonda uspostavio sa rukovodstvom pomenutog Centra.&nbsp;
- S obzirom na to da Centar u Minsku, kada se nađe odgovarajući bubreg, poziva naše pacijente koji su prijavljeni za transplantaciju, da u roku od 24 časa dođu u Centar, cijeli proces njihovog slanja ide preko Fonda koji mora promptno da reaguje i da pošalje garanciju da će iznos za transplantaciju biti isplaćen u najkraćem roku. Ova praksa se dešava i tokom neradnih dana i praznika, u kasnim večernjim i jutarnjim satima, što znači da zaposleni u Fondu moraju biti pripravni 24/7 kako bi se cjelokupan posao obavio što brže i efikasnije - naglašeno je u reagovanju.
Ministarstvo zdravlja očigledno nije uopšte upoznato sa navedenim procedurama, o čemu, kažu u FZO, najbolje svjedoči činjenica da niko iz ovog resora nije ni obišao Centar u Minsku, niti ima bilo kakvu komunikaciju sa predstavnicima ove zdravstvene ustanove, već to, tvrde, u kontinuitetu rade samo predstavnici Fonda.&nbsp;
- Što se tiče stava Ministarstva zdravlja da postojanje formalnog ugovora između zdravstvenih ustanova nije uslov za upućivanje pacijenata, ističemo da je potpisivanje ugovora neophodno kako bi se obezbijedila sigurnost pacijenata i kako bi se konkretnim aktom definisale obaveze kako Fonda za zdravstveno osiguranje, tako i Centra u Minsku - dodaje se u reagovanju.
Upravo je, kažu, direktor Fonda, dr Vuk Kadić izjavio da je to neophodno naročito iz razloga da cijela procedura ne bi zavisila od ličnog dogovora bilo kog direktora ili pojedinca.&nbsp;
- Još jednom naglašavamo da je potpisivanje ugovora potrebno kako naši osiguranici ne bi strepili za svoje zdravlje i kako bi znali da će njihovo pravo na transplantaciju bubrega biti u potpunosti ispoštovano i da neće imati nikakvih problema u teškoj borbi koju svakodnevno vode - zaključeno je u reagovanju FZO.

FZO: Ministarstvo nije upoznato sa procedurama, niko iz resora nije ni obišao i razgovarao sa predstavnicima Centra u Minsku

Sve većom urbanizacijom zapostavljano je selo, uključujući i djecu na selu, što je sa aspekta UNICEF-a nedopustivo i neprihvatljivo, pa će se raditi na tom problemu sve &nbsp;dok svako dijete ne bude imalo pristup higijensko ispravnoj vodi - rekao je gostujući u jutarnjem programu Budilnik, na Televiziji E, &nbsp;koordinator za društvene i promjene u ponašanju UNICEF-a dr Senad Begić.
Prema podacima sa Konferencije o vodama Crne Gore u Bečićima 85 posto stanovništva Crne Gore ima pristup bezbjedno upravljanoj vodi, a samo 75 posto adekvatnim sanitarnim uslugama. Ti brojevi su s aspekta UNICEF-a, kaže Begić, najzanimljiviji kada se radi o zdravstvenim ustanovama i školama.
- Kada se radi o zdravstvenim ustanovama to su ustanove na primarnom nivou zdravstvene zaštite, domovi zdravlja i zdravstvene stanice, a kada se radi o sistemu obrazovanja nekih 82 posto škola koje smo obišli, a uzorak je bio poprilično veliki, nacionalno reprezentativni 2023. godine, imao je pristup bezbjednoj i higijenski ispravnoj vodi. Onaj ostatak nije i najčešće se radi o ruralnim školama, koje nužno ne moraju da budu male, niti sa malim brojem učenika, što jasno ukazuje da postoje veliki jazovi između dostupnosti zdravoj i higijenski ispravnoj vodi za piće kada se radi između ruralnih i urbanih sredina, prije svega - rekao je Begić.
Na osnovu prikupljenih podataka Begić upozorava da je problem &nbsp;u odnosu prema vodnoj infrastrukturi i vlasništvu nad njom.&nbsp;
- Kada god smo nailazili na probleme u ruralnim dijelovima vezano za vodosnabdijevanje radilo se najčešće o vodovodima koji su &nbsp;jako stari i za koje se nije znalo čije su vlasništvo. Dosta vremena je prošlo i infrastruktura je ostala takva kakva je i nažalost tokom godina mi sami kao društvo smo razvili jedan indolentan odnos prema vodi kao da je resurs koji je besplatan, koji je dostupan u neograničenim količinama. Zato nam nedostaje odgovornost i odgovorno ponašanje prema resursima sa kojima raspolažemo - istakao je Begić.
Bez bezbjedne vode i sanitacije nema kvalitetne zdravstvene zaštite i dostojanstvenog obrazovanja, jer higijenski ispravna voda za piće, kaže Begić, je donijela najveće benefite čovječanstvu ikada.
- Voda nije samo medicinska mjera, ona je tehnička i tehnološka. Kada se radi o medicinskim mjerama imamo vakcinacije pa antibiotike, ali zaista zdrava i higijenski ispravna voda za piće je najveći uticaj na &nbsp;razvoj ljudskog roda imala sa različitih aspekata - zaključio je Begić.

Begić: Svako dijete mora imati pristup higijensko ispravnoj vodi

Viši sud u Podgorici uvažio je žalbu Osnovnog državnog tužilaštva i ukinuo prvostepenu presudu kojom su zamjenik direktora "Aerodroma Crne Gore" (ACG) Petar Radulović i direktor kompanije "Wir metaloprerada" Darko Đondović oslobođeni optužbe da su pri dostavljanju dokumentacije za radno mjesto zamjenika izvršnog direktora ACG-a, falsifikovali ispravu.
Time je predmet vraćen na na ponovno suđenje.
- Viši sud je uvažio žalbene navode ovog tužilaštva, ocjenjujući da je prvostepena presuda donesena uz bitne povrede odredaba krivičnog postupka i da su razlozi presude nerazumljivi i protivrječni sadržini dokaza izvedenih tokom glavnog pretresa - navedeno je u saopštenju ODT-a.
Prvostepenu oslobađajuću presudu krajem 2024. godine donio je sudija Osnovnog suda Borko Lončar.

Ponovo će se suditi Raduloviću i Đondoviću za falsifikovanje isprave

Godinu dana od urušavanja nadstrešnice u Novom Sadu, studenti i vlast i dalje vode igru iznurivanja. Uoči masovne komemoracije 1. novembra, obije strane traže ton između sjećanja i politike. I strategiju održivu do izbora.
Da su okolnosti u Srbiji normalne, Boris Kojčinović iz Novog Sada danas bi listao vodiče za master studije u inostranstvu. Umjesto toga, uporedo lista literaturu za diplomski rad i spiskove volontera za protest.
Boris je jedno od lica studentskog pokreta koji je, kako kažu njegovi saborci, ogolio očiglednu istinu: da su korupcija i sistemski nemar doveli do toga da se 1. novembra 2024. betonska nadstrešnica na novosadskoj željezničkoj stanici obruši i usmrti 16 ljudi.
- Naša pobjeda je što su ljudi shvatili da nešto ne funkcioniše i da nam treba pravedno društvo s institucijama koje rade - kaže Kojčinović za DW.
Pod sloganom „Ruke su vam krvave“ i crvenim otiscima dlanova koji su preplavili i onlajn i oflajn prostor, pokret je prerastao u mrežu pristalica širom zemlje i dijaspore. Studenti su, želeći da se njihov vapaj za pravdom čuje što dalje, pešačili kroz gradove, razgovarali s ljudima i podstakli samorganizovanje – čak i obrise opšteg štrajka.
U tom maratonu završili su prvu godinu: naučili da planiraju, pregovaraju, izdrže – ali ne i da natjeraju vlast da preuzme odgovornost.
Vlast je, s druge strane, pokušala sve: da „omekša“ studente jeftinim stambenim kreditima, profesore većim platama, a potom da zastraši pobunjene građane kampanjama targetiranja, fizičkim napadima i snažnim policijskim intervencijama. Nijedna taktika nije dala rezultat.
<h2>Nova društvena klima, stari politički odnosi</h2>
- To je ravnoteža nemoći - rekao je ranije za DW politikolog Zoran Stojiljković. 
Ta ocjena i dalje stoji, dodaje izvršni direktor Centra za slobodne izbore i demokratiju (CESID) Bojan Klačar. 
- Mi smo u političkoj krizi koja se nije do kraja rešila i za koju se ne vidi finalni epilog u skorijem periodu - kazao je on.
Vladajuća koalicija jeste konsolidovanija nego prije šest mjeseci kada su protesti bili na vrhuncu, ali još nema punu kontrolu nad procesom niti staru dominaciju. 
- SNS je do kraja aprila uglavnom bio u defanzivi. Danas može da postavlja dnevni red — i to čini - navodi Klačar.
Ni studenti nisu u boljoj startnoj poziciji. Klačar kaže da pokret jeste snažno promijenio društvenu klimu, ali ne i političke odnose.
- Nisu ni infrastrukturno, ni programski, ni ideološki, ni na nivou energije koja postoji u ovom momentu, spremni da preokrenu proces u svoju korist. Tako da su dva bloka u jednoj igri strpljenja, igri živaca i određenoj vrsti iznurivanja - dodaje Klačar.
<h2>Izbori su najjači adut</h2>
Rasplet koji studenti priželjkuju jesu izbori – i to jeste klasičan način razrješavanja ovakvih političkih kriza, ocenjuje Bojan Klačar. Vlast o izborima, međutim, retko govori. Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić najavio je da će biti održani naredne godine, ali nije precizirao kada. Klačar smatra da je datum raspisivanja izbora SNS-ov najjači adut, jer može da bira tajming i tako ostane korak ispred oponenata.
- SNS-u najviše odgovara da izbori budu za otprilike godinu dana ili nešto kasnije - kaže Klačar. 
Do tada bi, međutim, vlast morala da ponudi više „dobrih vesti“ i da razriješi nagomilane međunarodne probleme – od sankcija Naftnoj industriji Srbije do mogućih poteškoća u snabdijevanju gasom. 
- Bez rješavanja tih pitanja i bez obezbjeđivanja stabilnosti koju preferiraju birači SNS-a, nisam siguran da će stranka biti u potpunosti spremna za izbore - dodao je Klačar.
Za studente su, s druge strane, presudna dva uslova: održati visoku protestnu energiju i stvoriti referendumsku atmosferu.
- Kada se kreira referendumska atmosfera, onda neki nedostaci odlaze u drugi plan. Nisu bitna imena, ljudi koji su na listi, nisu bitne teme, nije bitna ideološka pozicija, nije bitan odnos ni prema Kosovu, ni prema Republici Srpskoj, ni planovi za NIS, ni planovi za evropske integracije“ -objašnjava Klačar.
<h2>Rejtinzi su varljivi</h2>
Dio javnosti vjeruje da je za „referendumsku“ atmosferu potrebna saradnja sa opozicijom. Studenti to odbijaju – ne (samo) iz „čistunstva“, već i zato što „značajan broj studenata ne vjeruje u iskrene npožarevacamere opozicije - kaže Boris Kojčinović. 
Moguća su, kaže, uslovljena partnerstva, tipa ustupanja infrastrukture, ali bez potapanja studentskog identiteta.
- Može neko da kaže da mi tako stavljamo u nezavidnu poziciju sve ljude koji se već dugi niz godina bave politikom i žele nešto da postignu, i ja mogu da razumijem njihovu nezavidnu poziciju, ali isto tako mogu da razumijem viši cilj koji trenutno imamo - kaže Kojčinović.
Prema pojedinim anketama koje objavljuju agencije za istraživanje javnog mnjenja, studentska lista ima prednost iako formalno još ne postoji. Bojan Klačar, međutim, tvrdi da se jedino pouzdano može mjeriti rejting SNS-a – a on, kaže, nije dramatično pao.
- Došlo je do homogenizacije blokova. Studentski pokret je osnažio ljude protiv vlasti i učinio ih vidljivijim, ali SNS je komunikaciju fokusirao na zadržavanje postojeće baze, pa mu je podrška ostala slična kao ranije - kaže Klačar.
<h2>Spremni uprkos neizvjesnosti</h2>
Studenti se za sada na rejtinge ne osvrću, nego rade „punom parom“ kako bi izbore dočekali spremni. Paralelno s protestima sklapaju izbornu infrastrukturu - timove, posmatrače, program. I njihova lista kandidata već je gotovo spremna – ali tajna. Zbog diskrecije oko imena dobijaju i kritike i aplauze: jedni traže da se građanima odmah da konkretna ponuda, drugi smatraju da je mudrije sačekati kako bi se izbjeglo rano diskreditovanje.
- Ono što je studentski pokret, to je i studentska lista – raznolika po obrazovanju, porijeklu, pa i po političkim orijentacijama - kaže Kojčinović.
Ipak priznaje da ga brine to što pokret skreće udesno. Vjeruje da je to posljedica dubinskih problema u formalnom obrazovanju i narativima koji se plasiraju u medijima.
- Mislim da ti ljudi samo ne razumijeju u potpunosti kontekst svih dešavanja i da je njima to nametnuto. I mislim da je to veliki broj ljudi odvelo s pravog puta i izmanipulisalo, ali ne mislim da je to prevagnulo na tu stranu i da je nemoguće se vratiti na one osnovne postavke - kaže Kojčinović.
Te „osnovne postavke“ već su artikulisali kroz, kako ga zovu, programski minimum sa oko dvadeset tačaka koji će pretočiti u svoj program.
- Ideja je da da mi ne razmišljamo o tome da li smo konzervativni ili liberalni, levo ili desno, da li smo vernici ili ne vjerujemo, već želimo nešto zajedničko, a zajedničko je bolje urađeno pravedno društvo sa institucijama koje funkcionišu - kaže Boris.
<h2>Idemo do kraja</h2>
U tom raspoloženju pokret ulazi u obilježavanje godišnjice od događaja koji je promijenio i društvene i političke okolnosti u Srbiji. Studenti očekuju da će u Novi Sad uoči 1. novembra stići oko 10.000 pešaka i 5.000 biciklista, a da će im se na dan skupa pridružiti još desetine hiljada građana.
Vlast ih optužuje da spremaju nasilje i najavljuje „odgovor države“. Studenti uzvraćaju jedinstveno: nasilje nije njihova metoda.
- To će biti dostojanstven komemorativni skup s isključivim fokusom na stradale. Prošla je godina otkako su ti ljudi poginuli pod nadstrešnicom, a niko nije odgovarao — iako izvještaji jasno ukazuju na korupciju i umiješanost delova sistema - poručuju organizatori.
Poslije tišine za stradale, vraćaju se buci – sve dok zahtjevi ne budu ispunjeni.
- Ovako će biti dok se ne raspišu izbori na kojima se volja građana neće manipulisati, obstruisati i zloupotrebljavati. Ja ne vidim da je drugačiji ishod moguć - zaključuje Kojčinović.

Igre iznurivanja: Godinu dana protesta u Srbiji

Zašto Tužilaštvo poslije godinu i po - ili dvije ne zove Ivana Bajkovića da traži papire kako je gradio firmu, odakle mu novac za to, da pogleda građevinsku dozvolu i utvrdi da je Bemax radio samo grube radove i potvrdi ili demantuje da je napravljena kompenzacija nakon što nijesu imali da im kešom plate grube radove - pa su im dali pet stanova - pitao je advokat Zoran Piperović nakon što su Vlado Ivanović i Aleksandar Mijajlović saslušani na okolnosti koje se tiču stanova u „Perli“.
Ivanović je, kaže Piperović, podsjetio da je već ranije pričao tu priču - da je bio angažovan da opremi gotove stanove koje je napravio Ivan Bajković.
- Da je njegova firma to fakturisala Bemax-u, da je Bemax platio fakturu nazad, a da je on sarađivao sa arhitektom Petrovićem iz Beograda. Sve priča koja je ispričana dvije godine unazad - podvukao je Piperivć.
Mijajlović je, ističe on, isto rekao da nema stan u „Perli“, da su to stanovi Bemax-a i da ih je dobio na kompenzaciju sa firmom Ivana Bajkovića, te da je Bemax te stanove davao na korišćenje prijateljima.
- To su Kovačević, Lazović, Mijajlović, Ubović i Zoran Tomčić... Kao i da, kada bi god došao, da bi uzeo ključ i vratio ključ na recepciju. Suština je da su to stanovi Bemax-a koje je dobio na kompenzaciju od firme Ivana Bajkovića - naglasio je Piperović.
<h2>SMIJE LI VLASNIK DA RASPOLAŽE SVOJOM IMOVINOM KAKO HOĆE?</h2>
Na saslušanju je, kaže, samo naglasio jedno pitanje.
- Da li branite bilo kojem vlasniku da raspolaže imovinom na način na koji on hoće: da je pokloni, da na korišćenje, da budem banalan: da je zapali, uništi ili čini s njom što hoće - a da ne vrijeđa javni inteers ili povređuje zakon? - pitao je Piperović.
Istakao je da su za tih pet stanova, na osnovu ugovora o odstranjivanju duga, napravljeni notarski zapisi gdje je Bemax u Direkciji za nekretnine uknjižen kao vlasnik.
- To je vrlo prosto: zovete ujutru Bajkovića i kažete „ovi ljudi tvrde to i to - da li je to istina ili nije?“ Ako jeste: „dajte dokumentaciju odakle vam novac da napravite zgradu, jeste li imali ugovor o gradnji, jeste li pravili kompenzaciju“... - naveo je Piperović.
<h2>OPTUŽNICA NIJE PRESUDA</h2>
U Tužilaštvu sada, ističe on, kaže da su stanovi pribavljeni krivičnim djelom - a prošle godine su tvrdili da je Bemax prodao te stanove Mijajloviću i Lazoviću kešom...
- Sad imamo drugu priču: da su pravljeni stanovi od keša iz nezakonitih radnji, i ja kažem: Ako vi u krivičnoj prijavi tvrdite da znate da se neko lice bavilo kriminalom - samim faktom da je protiv njega podignuta optužnica, recimo za distribuciju kokaina - to u pravnom poretku ne dokazuje ništa, to se dokazuje presudom. Zna se što je optužnica u pravnom poretku - rekao je Piperović.
Ovdje, decidan je adcokat, imamo narativ kao u optužnici protiv Zorana Lazovića.
- Da se njegov sin bavio „prodajom kokaina pa je davao ocu pare“. Kako znaju da je ocu davao pare i ko je utvrdio da se bavio kokainom - to nije uopšte bitno. Bitno im je da to postoji u optužnici - naveo je Piperović ukazujući da takav pristup nijedna država mi kontinentalno pravo ne poznaju.
Nema, podvlači Piperović, države đe ćete da nađete sličan primjer.
- Ovdje dio medija navija za takav narativ, što je meni frapantno. Ako su mediji za zaštitu javnog interesa a rade da se to može - i da se tako targetiraju ljudi - čemu mediji, pravda i zakoni? Ne znam, ali vidim da to prolazi kod nekih medija. Opet će neko jednog dana na sudu da kaže što se stvarno desilo - poručio je advokat.
<h2>BIĆE KAO U SLUČAJU KRSTOVIĆA</h2>
Sve to, navodi on, oduševljava javnost.
- Slikaju se lisice, političari pričaju, a za tri-četiri godine biće kao u slučaju Krstovića - kad je Dritan Abazović tri godine ponavljao da su oni šverceri kokaina - a kada su oslobođeni je pitao kad ih je to pomenuo - a iz usta ih nije vadio! - ukazao je Piperović.
Tako će, smatra on, da bude i u ovom slučaju.
- Niko se sjećati neće. Ne može se tako utvrđivati pravda. Svaki normalni čovjek želi da se u državi uvede red i da svako ko je napravio krivično djelo dobije adekvatnu kaznu i izdrži tu kaznu, da mora da odgovara... Ali ovako utvrđivati pravdu i ovakvo guranje dijela medija... To je za mene frapantno. Nekima sve može da prođe i ja znam da je pritisak političara nepodnošljiv, ali molim vas: sudija i tužilac moraju da imaju kičmu - poručio je advokat.
<h2>„NAJLAKŠE BI BILO REĆI: NE ZNAMO ZAŠTO - ALI MI MORAMO DA VAS UHAPSIMO“</h2>
Najlakše bi, cijeni on, bilo da su juče rekli: „Uboviću, mi Vas moramo da uhapsimo - ne znamo zašto ali moramo“.&nbsp;
- Ajde da Vas uhapsimo, budite tamo neko vrijeme, nije važno zašto - pa ćemo da vas pustimo i onda će svima da bude lakše. Ali ovako: iz jedne priče uskakati u druge šeme za isti događaj, ne znam čemu sve ovo vodi - naglasio je Piperović.
Rekao je da su i Ivanović i Mijajlović kazali da razumiju što im je pročitano - ali da ne znaju što trebaju da pričaju.
- Ljudi nijesu pravnici. Čuli su što im je pročitano, ali ne mogu da vjeruju što im je pročitano. Rekli su da ih pitaju što god hoće, i da će na sve odgovoriti. Tako je i bilo - naveo je advokat.
Podvukao je da se ovako pravda ne utvrđuje.
- Ovo je jedan potpuno pogrešan način da bi neko bio zadovoljan samim faktom da su Đuru, Marku ili Janku stavljene lisice - i da je taj uslikan sa lisicima. Onda je to nešto što ima svoje ime - a ja ne bih da ga kažem jer bi me brutalno napali pošto ionako smetam zbog toga kako kvalifikujem sve ovo u društvu... Ali neko to mora da kaže - naveo je on.
<h2>GOMILA TVRDNJI BEZ DOKAZA</h2>
Niko, kaže, ovdje ništa ne opstruira, i svi bi trebalo da budemo za to da se pravda sprovede.
- Ali ajmo da nađemo način kako se to radi: jer ovo nije način - nego gomila tvrdnji bez dokaza. Kad bude sud sudio i donio odluku - ovoga se niko sjećati neće ili će zaboraviti sve što je bilo jer će to biti najbolje po njega. Biće muka od onoga što je pričao kad su se ljudi hapsili – kazao je Piperović.
Ovo, cijeni on, nije pojedinačna nesreća - već prelazi u jednu kolektivnu nesigurnost - gdje niko više nije siguran.&nbsp;
- Mislim da je uloga medija da takve narative obriše: da se zna red - da se sve potkrijepi dokazima da bi pravda bila uspostavljena. Na ovakav način je to vrlo teško. Sve što će se desiti je da će neki ljudi biti neko vrijeme u pritvoru i to će biti finale ove priče. Ništa poslije toga se neće desiti - zaključio je Piperović.

Piperović: Ovakav pristup nijedna država i kontinentalno pravo ne poznaju, zašto Tužilaštvo dvije godine ne zove Ivana Bajkovića čija je firma na kompenzaciju dala stanove Bemax-u?

Žena koja je bila žrtva seksualnog zlostavljanja u Crkvi Srbije Jovana Trninić prvi put javno je svjedočila o svom iskustvu za<a href="https://goodmenproject.com/"> platformu The Good Men Project,</a> a u razgovoru sa njihovim novinarom Skotom Duglasom Jakobsenom govorila je o svojevrsnoj stigmi kojoj je bila izložena kada je prijateljicama ukazala na nedolično ponašanje svještenika, o bizarnim obrazloženjima zašto o tome ne treba da govori, ćutanju crkvenih velikodostojnika kada je prijavila slučaj.
- Novinarstvo ima ključnu ulogu u razotkrivanju istine i davanju glasa onima koji su dugo ćutali. Kroz pisanje o zloupotrebama i problemima unutar Srpske pravoslavne crkve, mediji ne samo da osvjetljavaju sistemske propuste, već i osnažuju žrtve da progovore o svojoj patnji. Svaka ispričana priča ruši zidove tišine koji su godinama štitili moćne i neodgovorne. U iskazima žrtava, bilo da dolaze iz Srbije, SAD-a ili bilo kog drugog dijela svijeta, ponavlja se sličan obrazac ponašanja – manipulacija, zloupotreba povjerenja i pokušaj da se žrtva ućutka. Upravo ta sličnost pokazuje koliko je važno govoriti javno, prepoznati mehanizme zlostavljanja i stati u odbranu onih koji su pretrpjeli bol. Ova ispovijest je svjedočanstvo o hrabrosti, o pokušaju da se pronađe pravda i da se prekinu godine ćutanja – kazao je za Portal ETV bivši svještenik Crkve Srbije Bojan Jovanović, koji je javno progovorio o seksualnom zlostavljanju i pedofiliji u ovoj vjerskoj zajednici, a danas kao generalni sekretar Saveza kršćana Hrvatske pokušava da izdejstvuje pravdu za žrtve.
On nas je i uputio na ispovijest žene koja je bila žrtva zlostavljanja u Crkvi Srbije.
Trnanić je u intervjuu Jakobsenu, koji je objavljen prekjuče, svjedočila da je bila žrtva seksualnog nedoličnog ponašanja svještenika, ali da su crkvene vlasti, kada je prijavila slučaj, ostale nijeme i odbile da da razgovaraju sa njom.
Ispričala je da je prijavila svještenika Blaška Paraklisa, ali da je episkop Maksim odbio da je primi.&nbsp;
- Govoreći iz svog iskustva, i iz onoga što vidim oko sebe, preispitivanje autoriteta svještenstva smatra se vrlo neprikladnim. Kada sam htjela da progovorim o tome šta mi se dogodilo u pravoslavnoj hrišćanskoj zajednici, u smislu upozorenja i sprječavanja seksualnog nedoličnog ponašanja da se dogodi drugim ženama, prijateljica koja me je uvela u svijet vjere bila je veoma protiv. Pitala sam je: „Zašto bih ćutala? Ovo nije moja sramota. Ovo je sramota svještenika. On može nauditi drugoj osobi ako ne odgovara za svoje nedjelo“. Rekla mi je: „Da, ali nikad ne znaš da li se pokajao“. Ova izjava me je dovela do zaključka da se sakrament ispovijesti, u ovom slučaju pokajanje, može zloupotrijebiti u perpetuiranju kontinuiranog ciklusa seksualnog nedoličnog ponašanja u tišini. Takođe, mi je rekla: „Moramo da ćutimo, tako čuvamo našu vjeru da se ne sruši“ - svjedočila je Trninić za Portal The Good Men Project.&nbsp;
Kazala je i da je ta prijateljica bila prva osoba kojoj se obratila i detaljno joj ispričala sve što joj se dogodilo.
- Njen prvi odgovor bio je: „Da mi je bilo koja druga žena rekla isto, prvo što bih je pitala je šta si uradila da ga isprovociraš. Ali pošto te poznajem, vjerujem ti“. Kada sam nazvala drugu prijateljicu ... dobila sam još jedan bizaran odgovor: „Pošto su svještenici po difoltu blizu Bogu, njih, takođe, više napadaju demoni“. Tako je opravdala njegovo nedjelo. Ovaj fenomen se naziva „klerikalizam“ kada ljudi misle da su sveštenici/klerici na višem nivou duhovnosti od drugih. I ja sam bila zarobljena u ovoj zamci neko vrijeme. Kada sam pokazala neprikladnu i uznemirujuću tekstualnu poruku koju sam dobila od tog svještenika drugoj prijateljici, njen odgovor je bio: „Zato uvijek pazim kako da komuniciram sa svještenikom“ – ispričala je Trninić.
Na pitanje Jakobsena kako se osjećala na konstatacije da je njena pritužba neistinita i bez osnova, objasnila je da to „dovodi do osjećaja frustracije, ljutnje i poništavanja“.
- Zapravo, ovo iskustvo mi je pomoglo da vidim stvari kristalno jasno – naglasila je ona.
Rekla je da je taj događaj u određenoj mjeri poljuljao njenu vjeru, no, ipak, i dalje vjeruje u Boga.
- ...ali ponekad imam osjećaj da sam napala Boga. Ovo je paradoks. Bila sam gurnuta do te tačke da branim istinu i sebe govoreći protiv onih koji predstavljaju Boga na Zemlji – konstatovala je Trninić.&nbsp;
Objasnila je da bi crkva, prema stavu stručnjaka, u slučajevima kada su svještenici okrivljeni za zlostavljanje i seksualno nedolično ponašanje trebalo prvo da pokrene nezavisnu, spoljnu istragu, iz istražnog postupka isključi svještenike koji su optuženi za zlostavljnje, da obezbijedi novac za žrtve kako bi platile savjetovanje, ali i da omogući obavezno savjetovanje za svještenstvo i na kraju da raščini zlostavljača.
- U mojoj situaciji nijedan od ovih koraka nije preduzet. ...kada sam nazvala kancelariju episkopa, žena koja se predstavila kao psiholog mi je rekla da će me episkop pozvati. Ali on me nikada nije pozvao, što je dodatno povećalo moju anksioznost. Kada sam je sljedeći put pitala zašto me episkop nije nazvao, njen odgovor je bio: „Episkop ne razgovara sa običnim ljudima. On razgovara samo sa ljudima iz koji su obrazovani teolozi“. Kada sam je pitala da li se još neko žalio na istog svještenika, rekla je da ne smije da mi da tu informaciju. Na osnovu tog odgovora, ono što me brine je to da možda nijesam jedina – ispričala je Trninić svoje iskustvo o događaju koji se zbio 2022. godine.&nbsp;
Odgovarajući na pitanje Jakobsena kako se osjeća danas, naglasila je da ima osjećaj da je i dalje dezorijentisana, nesigurna je i anksiozna.&nbsp;
- Ima napretka uz terapiju i podršku psihijatara, psihologa i psihoterapeuta – rekla je ona.&nbsp;
Na pitanje koji savjet joj je pomogao i koji bi mogao da pomogne drugima dok započinju sopstveno putovanje iscjeljenja nakon viktimizacije, Trninić je poručila: „Ako ste se ikada kontinuirano osjećali zanemareno, kritikovano, odbačeno, napušteno, jer govorite istinu, ako su vaša postignuća bila minimalizovana, ako su vas izdali oni koji je trebalo da vas štite i čuvaju, ako su vas ti ljudi krivili da nešto nije u redu sa vama, vrijeme je da se probudite i povratite svoju moć“.&nbsp;
- Knjiga „To nijesi ti“ (It’s not you) dr Ramani Durvasule može biti vaš početak. Takođe, knjiga „Slijepi za izdaju“ (Blind to betrayal) dr Jennifer Freyd je ključna za iscjeljenje. Za preživjele koji su bili dio kulta, toplo preporučujem knjigu „Povrati svoj život“ (Take back your life) Janje Lalich. Pronalaženje pravog psihologa koji razumije traumu i složeni PTSP je najvažniji dio putovanja iscjeljenja. Za preživjele zlostavljanja od strane pravoslavnog svještenstva, veb-sajt Prosopon Healing je ključan. Oni pomažu u edukaciji, uključujući i to kako prepoznati zlostavljanje u ranoj fazi. Neke od knjiga koje sam preporučila nalaze se i na njihovom veb-sajtu – objasnila je ona.
Kategorična je da su u crkvi zlostavjani jer su „tim ljudima vjerovali“. Tri su ključne stvari koje, prema njenom mišljenju, mogu da spriječi zlostavljanje, a to je, kako je kazala, i stav organizacije Prosopon Healing: edukacija kako bi ljudi bili svjesni zlostavljanja i ne bi bili šokirani kada se ono dogodi, pozvanje počinilaca na odgovornost i najvažnije - pozvati saučesnike na odgovornost.&nbsp;
- Saučesnici su pojedinci koji dozvoljavaju počiniocima da postoje u sistemu i da ga zloupotrebljavaju – objasnila je Trninić.
Ona je kategorična i da je percepcija da je zlostavljanje prvenstveno katolički problem potpuno pogrešna.
- U našoj pravoslavnoj zajednici ljudi kažu: „To se dešava katolicima, a ne nama“. Ili tvrde da se, ako se desi u pravoslavlju, to rijetko dešava. Tvrde da se to dešava u katoličanstvu jer svještenicima nije dozvoljeno da se žene, što je lažno. Mnogi slučajevi zlostavljanja uključuju oženjeno svještenstvo – rekla je ona.&nbsp;
Govoreći o bazi podataka istakla je da organizacija Prosopon healing posjeduje ključnu bazu, jer objedinjava sve informacije na jednom mjestu.
- ...to je centar za razmjenu informacija gdje pojedinci mogu da dijele bilješke i grade tačnu sliku o obimu zlostavljanja – rekla je ona.
Trninić je naglasila da je svoju priču javno podijelila jer želi da osnaži ostale žrtve da progovore, „kako bi spriječili druge da prođu kroz isti užas“.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 52.5%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fgoodmenproject.com%2Ffeatured-content%2Fserbia-orthodox-church-clergy-abuse-jovana-trninic-speaks-sjbn%2F&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>

Trninić: Ako su vas izdali oni koji je trebalo da vas štite i čuvaju, vrijeme je da se probudite

U Kolašinu je danas otkriven spomenik mitropolitu crnogorsko- primorskom Amfilohiju Radoviću.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251028111020_8fb0bf4e0bd461d6fac063c51673538b2ed1477d8e793037d055a89bac21dcc2.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20251028111020_8fb0bf4e0bd461d6fac063c51673538b2ed1477d8e793037d055a89bac21dcc2" data-rendition-name="original" width="901" height="1600" loading="lazy" alt="Spomenik Amfilohiju u Kolašinu"> <figcaption>Spomenik Amfilohiju u Kolašinu(Photo: ETV/Arnela Hajdarpašić)</figcaption> </figure>  Radović je negirao crnogorsku naciju, nazivao Crnogorce „komunističkim nakotom ili kopiladima“, a islam lažnom vjerom. Aktivno je podržavao Srbiju u vođenju pet ratova na teritoriji bivše Jugoslavije, dočekivao, branio, slavio i krio ratne zločince iz ratova devedesetih, među kojima su i Željko Ražnatović Arkan i Radovan Karadžić i podržavao je opsadu Dubrovnika. Bio je protivnik NATO, koji je nazivao Četvrtim rajhom. Parade ponosa LGBT zajednice smatrao je „paradama smrti i uništenja“. Odluku Đukanovićeve DPS 2008. da prizna Kosovo Amfilohije Radović nazivao je „najvećom sramotom i izdajom Crne Gore“, a tadašnju politiku Crne Gore kletvama je pokušavao da vrati ka Rusiji. - Ko ne bio vjeran jednojezičnoj, jednokrvnoj Rusiji, dabogda živo meso od njega otpadalo. Bio proklet tri puta i tri hiljade puta od mene - govorio je Radović. Pod Amfilohijevim patronatom formirana je prva Vlada Crne Gore, nakon smjene DPS-a. Na mjestu mitropolita naslijedio ga je Joanikije Mićović. Uprkos svemu tome, na otkrivanju spomenika predsjednik Opštine Kolašin Petko Bakić rekao je da je on govorio „jezikom ohrabrenja i mira“. - Njegov rad ima vidljive i nevidljive plodove. Vidljivi su u sagrađenim crkvama i manastirima širom Crne Gore: hram u Baru, u podgoričkom hramu koji nad gradom stoji kao brod nade, u obnovljenoj Cetinjskoj bogosloviji đe se rađaju note novih svešteničkih glasova, do oltara na kojima se liječi srce naroda. Nevidljive su u stotinama razgovora u četiri oka, u narodnim kuhinjama koje hrane postiđelu glad, u molitvi... Gdje je dolazio obnavljale su se svetinje, gdje je govorio rađala se nada, gdje je ćutao - ćutanje je govorilo više od riječi - rekao je Bakić. Ocijenio je da je Radović bio „strog kad treba - a uvijek pravedan“.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251028111040_3ea39d24abeb3a94d25ce2299ae53401ea28d95f4d22904d18462ef882d9d02a.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20251028111040_3ea39d24abeb3a94d25ce2299ae53401ea28d95f4d22904d18462ef882d9d02a" data-rendition-name="original" width="1600" height="901" loading="lazy" alt="Otkrivanje spomenika Amfilohiju"> <figcaption>Otkrivanje spomenika u Kolašinu(Photo: ETV/Arnela Hajdarpašić)</figcaption> </figure>  - Onoliko kad čovjek može biti kada se oslanja na nebo. U godinama tvrde buke stajao je ispred ljudi sa krstom i riječju i tražio da se poštuju svetinje, sloboda savjesti i dostojanstvo svakog čovjeka. Nije raspaljivao nego smirivao, nije razdvajao nego sabirao. Kao što su se mostovi gradili u tišini, tako je i on spajao obale: da voda nosi naše razlike, a ne ljudi. Zato nama koji danas stojimo pred njegovim spomenikom pripada ponos i skromnost. Ponos jer je upravo naš Kolašinac, bivši predsjednik Opštine Vladimir Martinović dao prijedlog i opredijelio sredstva iz budžeta za podizanje ovog spomenika. Hvala mu što je sa vjerom i razumijevanjem prepoznao potrebu da u srcu Kolašina stoji lik onoga koji nas je učio miru, radosti i sabornosti i potrebu da se ovaj spomenik uspravi na mjestu kojem pripada - pored crkve pod nebom koje je volio i u gradu čije je čedo - izjavio je Bakić. Ovo je, cijeni on, mjesto gdje će se mladi i stari skupiti. - U svijetu koji brzo zaboravlja budite ljudi koji pamte čovjeka koji je, sa krstom u ruci i molitvom na usnama, predvodio litije i branio svetinje. Ako se ikad dvoumite kuda: dođite ovdje, stanite, prekrstite se, poslušajte tišinu i sjetićete se puta, tada će i ova bronza progovoriti, ne glasno nego jasno - naveo je on. Na otkrivanju spomenika govorio je i srpski pisac i nacionalistički ideolog Matija Bećković. Odluku o podizanju spomenika Radoviću odobrilo je Ministarstvo kulture i medija (MKM), a potpisala ministarka Tamara Vujović iz redova Demokrata. Inicijativu za postavljanje spomenika pokrenuo je još 28. decembra 2022. godine tadašnji predsjednik Opštine Kolašin, Vladimir Martinović.

U Kolašinu otkriven spomenik Amfilohiju Radoviću

Poslanički klub Demokratske partije socijalista (DPS) objavio je dio jučerašnjeg izlaganja šefa kluba Danijela Živkovića u Skupštini Crne Gore, u kojem je poručio da su “iznijeli tek mali dio onoga što znaju”.
– Mi smo za 30 godina uradili mnogo dobrih stvari, ali i ponešto što nije bilo dobro. Međutim, grdno se vara svako ko misli da sada, s pozicija moći, može prijetiti ili ucjenjivati, vjerujući da će to tek tako proći – rekao je Živković.
On je istakao da mnoge stvari tek treba da otkriju.
– Tek će se polako otkrivati ko je kome kum, ko je kome platio svadbu u Tužilaštvu... Ispucajte se vi iz Tužilaštva godinu, dvije, samo iznesite sve što imate – a onda ćemo i mi – poručio je lider DPS-a u parlamentu.
Živković je dodao da se Demokratska partija socijalista ne plaši političke borbe i da je spremna da odgovori na svaku vrstu pritiska.
– Ako neko misli da mu je pripalo pravo da sada dijeli moralne lekcije u crnogorskom društvu, a da mi ništa ne znamo o onome što se dešava unutar parlamentarne većine, o tome ko ide na koje adrese i kako razgovara – grdno se prevario. Što se nas tiče, na raspolaganju smo za svaku političku i svaku drugu borbu – zaključio je Živković.

Tag: velikosrpski-plan

Adžić: Velikosrpski plan iz Beograda ima za cilj da posvađa Crnu Goru sa regionom i NATO saveznicima

FZO: Ministarstvo nije upoznato sa procedurama, niko iz resora nije ni obišao i razgovarao sa predstavnicima Centra u Minsku

Begić: Svako dijete mora imati pristup higijensko ispravnoj vodi

Ponovo će se suditi Raduloviću i Đondoviću za falsifikovanje isprave

Igre iznurivanja: Godinu dana protesta u Srbiji

PRATITE TVe UŽIVO