Anđelić: Ljudi ne preispituju stres, često ga prihvataju kao naviku ili preuzeti obrazac ponašanja

 (Foto: Televizija E)
(Foto: Televizija E)

Ljudi se rijetko preispituju i često stres prihvataju kao sastavni dio svakodnevice, jer su naučeni da funkcionišu u obrascima koje nesvjesno ponavljaju – poručila je NLP trenerica Aleksandra Anđelić u emisiji Srećan dan na Televiziji E.

– Svi znamo za onu izreku „problemi se rješavaju hladne glave“. Međutim, osim što to pričamo, bitno je da naučimo kako da to zaista primijenimo u životu i kako da hladne glave riješimo konkretne situacije koje nas pogađaju – poručila je Anđelić.

Prema njenim riječima, mnogi ljudi ne doživljavaju stres kao nešto što bi trebalo mijenjati, već ga nesvjesno prihvataju kao dio ličnog identiteta, odnosno kao naviku.

– Tek kada se pozabavimo onim što nas uznemirava – bilo da čitamo, gledamo ili se aktivno bavimo tim temama – možemo početi da preispitujemo svoja uvjerenja i sagledamo da to nije nužno sudbina, već obrazac koji može da se mijenja, istakla je ona.

Anđelić upozorava da ljudi često pribjegavaju strategijama koje na prvi pogled olakšavaju stanje, poput alkohola, drugih supstanci, pa i hrane, ali te reakcije ne doprinose rješavanju problema.

– To su načini da se disociramo od problema, ali ne vode njegovom rješenju. Umjesto toga, korisno je naučiti kako da se emocionalno ili mentalno distanciramo kroz zdrave mehanizme, kako bi mozak mogao da funkcioniše racionalnije i ponudi rješenje. Potrebno je vježbati emocionalnu distancu da bi se postigla jasnoća – objasnila je ona.

Navike poput konzumacije slatkiša ili drugih stimulansa, prema njenim riječima, često su rezultat poriva, a važno je znati gdje je granica i kada takav poriv postaje štetan.

Govoreći o izvorima stresa, Anđelić naglašava da to često mogu biti i najbliži ljudi. Zato je, kako kaže, važno naučiti kako postaviti emocionalne granice.

– Ne možemo izbjeći sve ljude koji nas uznemiravaju, pogotovo kada su to nama bliski i važni ljudi. Ali možemo zamisliti neku vrstu zaštitnog sloja – poput pleksiglasa – koji nam omogućava da budemo tu, a da ne dozvolimo da nas svaka emocija iz spoljnog svijeta uzdrma – poručila je Anđelić.