<article>Crna Gora najavljenim izmjenama Zakona o strancima šalje pogrešnu poruku strancima i investitorima - ocijenio je u emisiji E-uživo Mihael Bader iz Njemačko-crnogorskog poslovnog kluba.Kako je naveo, znam dosta ljudi koji su bili spremni da otvaraju svoje firme, ali su otkazali zbog najavljenih izmjena zakona. - Njima treba sigurnost. Boravak na osnovu nepokretnosti - vrijednost mora da bude 200 000. A ljudi koji su kupili kuću prije od 150.000, oni će da izgube boravak. Kako da ispune te uslove - upitao je Bader.Sagovornica TV E bila je i Njemica koja je u Crnoj Gori pokrenula biznis Mona Velman. I ona je zabrinuta zbog najavljenih izmjena.- Za mene su izmjene zakona važne, jer će uticati na moj život. Ja imam mali biznis u Crnoj Gori. Ako taj zakon stupi na snagu, ja ću morati prodati zemlju, zato što moja firma ne generiše dovoljno novca za dodatne zaposlene. Nemam mogućnost da imam dva crnogorska radnika. Nas je puno, I šta onda - upitala je Velman.Njenu zabrinutost dijeli i Bader, koji kaže da je mnogo sličnih primjera.- Ima svoj biznis, ali nema finansijskih kapaciteta da zaposli tri osobe. Ako se zakon usvoji, neće dobiti produženje boravka, ali nije samo Mona, imamo na hiljade slučajeva. To je loše za te ljude, ali najveću štetu će imati Crna Gora kao država. Žao mi je ljudi koji moraju napustiti Crnu Goru zbog tog zakona - naveo je Bader.Dodao je i da su stranci u Crnoj Gori važan ekonomski faktor i da mu nije jasan ovakav potez države.</article>

Crna Gora najavljenim izmjenama Zakona o strancima šalje pogrešnu poruku strancima i investitorima - ocijenio je u emisiji E-uživo Mihael Bader iz Njemačko-crnogorskog poslovnog kluba.
Kako je naveo, znam dosta ljudi koji su bili spremni da otvaraju svoje firme, ali su otkazali zbog najavljenih izmjena zakona.&nbsp;
- Njima treba sigurnost. Boravak na osnovu nepokretnosti - vrijednost mora da bude 200 000. A ljudi koji su kupili kuću prije od 150.000, oni će da izgube boravak. Kako da ispune te uslove - upitao je Bader.
Sagovornica TV E bila je i Njemica koja je u Crnoj Gori pokrenula biznis Mona Velman. I ona je zabrinuta zbog najavljenih izmjena.
- Za mene su izmjene zakona važne, jer će uticati na moj život. Ja imam mali biznis u Crnoj Gori. Ako taj zakon stupi na snagu, ja ću morati prodati zemlju, zato što moja firma ne generiše dovoljno novca za dodatne zaposlene. Nemam mogućnost da imam dva crnogorska radnika. Nas je puno, I šta onda - upitala je Velman.
Njenu zabrinutost dijeli i Bader, koji kaže da je mnogo sličnih primjera.
- Ima svoj biznis, ali nema finansijskih kapaciteta da zaposli tri osobe. Ako se zakon usvoji, neće dobiti produženje boravka, ali nije samo Mona, imamo na hiljade slučajeva. To je loše za te ljude, ali najveću štetu će imati Crna Gora kao država. Žao mi je ljudi koji moraju napustiti Crnu Goru zbog tog zakona - naveo je Bader.
Dodao je i da su stranci u Crnoj Gori važan ekonomski faktor i da mu nije jasan ovakav potez države.

Portal ETV

Mihael Bader (arhivska fotografija)

original

viewImage

baseImage

610x380

400x240

400x203

thumbnail

Majkl Bader

Društvo

Bader: Crna Gora najavljenim izmjenama Zakona o strancima šalje pogrešnu poruku strancima i investitorima

Crna Gora najavljenim izmjenama Zakona o strancima šalje pogrešnu poruku strancima i investitorima - ocijenio je u emisiji E-uživo Mihael Bader iz Njemačko-crnogorskog poslovnog kluba.
Kako je naveo, znam dosta ljudi koji su bili spremni da otvaraju svoje firme, ali su otkazali zbog najavljenih izmjena zakona. 
- Njima treba sigurnost. Boravak na osnovu nepokretnosti - vrijednost mora da bude 200 000. A ljudi koji su kupili kuću prije od 150.000, oni će da izgube boravak. Kako da ispune te uslove - upitao je Bader.
Sagovornica TV E bila je i Njemica koja je u Crnoj Gori pokrenula biznis Mona Velman. I ona je zabrinuta zbog najavljenih izmjena.
- Za mene su izmjene zakona važne, jer će uticati na moj život. Ja imam mali biznis u Crnoj Gori. Ako taj zakon stupi na snagu, ja ću morati prodati zemlju, zato što moja firma ne generiše dovoljno novca za dodatne zaposlene. Nemam mogućnost da imam dva crnogorska radnika. Nas je puno, I šta onda - upitala je Velman.
Njenu zabrinutost dijeli i Bader, koji kaže da je mnogo sličnih primjera.
- Ima svoj biznis, ali nema finansijskih kapaciteta da zaposli tri osobe. Ako se zakon usvoji, neće dobiti produženje boravka, ali nije samo Mona, imamo na hiljade slučajeva. To je loše za te ljude, ali najveću štetu će imati Crna Gora kao država. Žao mi je ljudi koji moraju napustiti Crnu Goru zbog tog zakona - naveo je Bader.
Dodao je i da su stranci u Crnoj Gori važan ekonomski faktor i da mu nije jasan ovakav potez države.

U Oftalmološkoj ambulanti Instituta za bolesti djece (IBD) zahvaljujući donaciji kompanije Novartis Pharma Services AG DSD Podgorica, instaliran je softver za elektrofiziološko ispitivanje evociranih potencijala na retini - saopšteno je iz Kliničkog centra Crne Gore.&nbsp;
Ova donacija omogućila je nadogradnju postojećeg aparata za vizuelne evocirane potencijale (VEP) za izvođenje elektroretinografije (ERG).
- S obzirom na to da u našoj državi do sada nije postojala mogućnost obavljanja ovog snimanja koje je obavezno u dijagnostičkim protokolima, novorođenčad, djeca i odrasli su upućivani van granica Crne Gore, što je dodatno produžavalo, a samim tim i otežavalo dijagnostiku - istaknuto je u saopštenju.
Kao jedina ustanova tercijarnog nivoa u Crnoj Gori, Klinički centar Crne Gore (KCCG) ima ključnu ulogu u dijagnostici i liječenju najkompleksnijih pacijenata iz naše zemlje i regiona.&nbsp;
- Implementacija ove dijagnostičke metode, ne samo da će omogućiti bržu i precizniju dijagnostiku nasljednih bolesti retine, već će doprinijeti i edukaciji naših ljekara i daljem razvoju naučno-istraživačkog rada, posebno imajući u vidu da je naša ustanova nastavna baza Medicinskog fakulteta Univerziteta Crne Gore - navodi se u saopštenju.
Uvođenjem ove metode, pacijenti će prvi put imati mogućnost da u Crnoj Gori obave ERG snimanje, koje predstavlja ključnu dijagnostičku metodu u procjeni funkcije retine, naročito kod novorođenčadi sa urođenom smetnjom vida.&nbsp;
- Aparat omogućava registrovanje električnih potencijala retine kao odgovor na svjetlosne stimulanse, što je od izuzetnog značaja za pravovremeno prepoznavanje, te samim tim i blagovremeno liječenje i praćenje najtežih oboljenja. Procjena je da ćemo na godišnjem nivou u KCCG obaviti oko 100 snimanja, od čega oko 20 kod djece, čime ćemo značajno unaprijediti dostupnost i kvalitet zdravstvene zaštite - kazali su u KCCG.
Kompanija Novartis se još jedno pokazala kao društveno odgovoran partner, jer je ovim činom potvrdila svoju misiju unaprjeđenja zdravstvene zaštite i podrške najosjetljivijoj kategoriji pacijenata – novorođenčadi i djece sa teškim oštećenjima vida.&nbsp;
- Zahvaljujući ovoj donaciji, pacijenti će kompletnu dijagnostiku moći da obave u Crnoj Gori, bez potrebe za odlaskom u inostranstvo. Ona omogućava pružanje najbolje njege najosjetljivijoj kategoriji pacijenata, novorođenim bebama sa teškim oštećenjem vida, kojima će sada kompletna dijagnostika da bude urađena u Crnoj Gori - piše u saopštenju.
Klinički centar Crne Gore izražava iskrenu zahvalnost kompaniji Novartis na razumijevanju potreba naših pacijenata i podršci naših razvojnih projekata.&nbsp;
Direktor IBD-a dr Velibor Majić je, u prisustvu načelnice Odleljenja za oftalmologiju IBD-a dr Nataše Pojužine, uručio zahvalnicu KCCG-a direktorici kompanije Novartis za Crnu Goru dr Jeleni Stojimirović.

KCCG: Od sada u Crnoj Gori dostupna elektroretinografija-vizualni evocirani potencijali

25.11. 
13:05h﻿
Pokušao sam, slušajući Borisa B. o ulovu nekih ljudi (zamislite - ulovu) uz pomoć policijskih čizmama(sic!), o tome da su oni tek predjelo (zamislite da su ljudi predjelo), da razumijem poslanike koji mirno slušaju ove nesojske bedastoće gdje se ljudi nazivaju lovinama, koji su smješteni na nekoj trpezi.
I niko da se pobuni.
Da reaguje.
Niko da se zastidi, a sjedi u istoj sali sa takvim primjerkom.
Niko da ga upozori.
Niko da shvati težinu poganštine koju taj lik izgovara.
Niko da se sjeti da majke, supruge, djeca tih ljudih slušaju kako su im očevi predjela i lovine na tanjiru ove neponovljive osobe.
Dakle, gori su od njega.
Makar da se nekome povraćalo.
Svi mirni.
Nema mu slike do Šekspirove Katarine, ćerke Batiste, bogatog viteza iz Padove.
Koja je imala takvu narav i tako pogan jezik koji su Šekspira natjerali da kaže kako se činilo sasvim nevjerovatno, ustvari nemoguće da nju neko oženi.
Ko će ovoga da uzme, vidjećemo.
Vidjećemo, vrlo brzo, kako će proći ovi što ih ne pritvara sud na predlog tužilaštva, već, kao kod Pinočea, love policijske čizme.
Osamdeset poslanika Skupštine Crne Gore, minus njih dvoje-troje, jednako su krivi za verbalno iživljavanje nad ljudima lišenim slobode.
Ministar pravde nije čuo ništa, a predsjedavajući nije odavde.
Skandalozno.
Sramotno.
Svi vi u Skupštini Crne Gore zaslužujete Borisa Bogdanovića.

Boris i Pinoče

Dobro je da postoji interesovanje za kapacitete Željezare, posebno od kompanije koja posluje po najvišim standardima održivosti. Takvi partneri mogu donijeti novu vrijednost i podstaći razvoj industrije u Nikšiću - istakao je ministar energetike i rudarstva Admir Šahmanović na početku sastanka sa predstavnicima slovenačke holding kompanije SIJ Group, koja je iskazala interesovanje za status nikšićke Željezare.
Šahmanović je tokom susreta naglasio da bi pokretanje proizvodnje čelika po modelu koji primjenjuje ova slovenačka grupacija bilo izuzetno značajno za budućnost fabrike, podsjetivši da je upravo cirkularna ekonomija najbolji pravac razvoja industrije. Ministar je takođe istakao da aktivno radi na pronalaženju pouzdanog i dugoročnog partnera koji može obezbijediti održivo rješenje za budućnost Željezare.
Kako napominju iz Ministarstva energetike i rudarstva, SIJ – Slovenian Steel Group jedan je od vodećih proizvođača nerđajućeg i specijalnog čelika u Evropi i najveća metalurška holding kompanija u Sloveniji.
Kako je istakao potpredsjednik i izvršni direktor grupacije Viacheslav Korchagin, poslovanje SIJ grupacije je u potpunosti usklađeno sa evropskim i globalnim klimatskim ciljevima, a zasniva se na principima cirkularne ekonomije. Proizvodni kapaciteti SIJ Group funkcionišu kao moderne čeličane za reciklažu sa održivom proizvodnjom certificiranom od strane ResponsibleSteel.
Holding obuhvata 33 kompanije i zapošljava oko 3.500 radnika. Nalaze se među tri najveća proizvođača čelika za tržište Evrope, a ono što ih posebno izdvaja jeste dostignutih skoro 80% recikliranih materijala u proizvodnji, što ih čini jednim od lidera zelene tranzicije u evropskoj metalurgiji.
Iz Ministarstva napominju da interesovanje SIJ Group za nikšićku Željezaru datira iz ranijeg perioda, a ova posjeta ima za cilj detaljan obilazak fabrike, kako bi stručni i inženjerski tim kompanije procijenio trenutno stanje i utvrdio postoje li uslovi za nastavak razgovora o konkretnoj saradnji.
- Svaka “zdrava” inicijativa koja može doprinijeti modernizaciji proizvodnje, otvaranju novih radnih mjesta i jačanju industrijske baze Crne Gore, u skladu sa principima održivog razvoja, je značajna i biće podržana od strane Vlade Crne Gore i Ministarstva energetike i rudarstva - zaključak je na kraju razgovora.

Šahmanović: Željezara ponovo u fokusu investitora, SIJ Group u Crnoj Gori

U Crnoj Gori je 2000. godine urađeno prvo istraživanje o navikama vozača u Crnoj Gori. Danas, 25 godina kasnije, vozači voze drugačije automobile, koriste pametne telefone i suočavaju se sa novim izazovima na putevima. Šta se zapravo promijenilo? 
Jesmo li napredovali u svijesti ili samo u tehnologiji? Odgovore donosimo u novom izdanju emisije "Eho".
Govorićemo i o povećanju cijene polaganja vozačkog ispita, kao i standardima na evropskim putevima.
"Eho" se emituje na Televiziji E utorkom u 18 sati i u repriznom terminu od 22 sata.

Emisija "Eho": O navikama vozača u prethodnih 25 godina, cijeni vozačkog ispita i standardima na evropskim putevima

„Quod ab initio vitiosum est, non producit effectum“ – zapisali su još starorimski pravnici. Veliki Valtazar Bogišić, tvorac crnogorskog „Opšteg imovinskog zakonika“, jedinog građansko-pravnog propisa na ovim prostorima koji nije prost prevod odgovarajućeg dokumenta neke velike sile, latinsku je sentencu formulisao u svima razumljivo „Što se grbo rodi, vrijeme ne ispravi“.&nbsp;
Grbo se rodio i pokušaj Srbije da ima more. Ako ne računamo situaciju da je prvo more pobeglo od Srbije još mnogo pre njenog nastanka – Panonsko more – naredni pokušaj Srbije da ima more zbio se u vreme cara Dušana. Velika ranosrednjovekovna država obuhvatala je skoro ceo Balkan s odgovarajućom morskom vodom, i bila naseljena mnogim narodima, među kojima su tadašnji Srbi (Raščani) bili među najmalobrojnijim. Ta je država propala posle kratkog trajanja u praksi, ali je ostala da živi u šovinističkim mozgovima velikodržavnih ambicija do danas.
Opet nešto moramo da ne-računamo. Dok je Srbija bila Smederevski sandžak Osmanskog carstva, imala je more. Ne jedno, već nekoliko mora. Ali, ni jedno nije bilo srpsko, već Sultanovo. Kao i Srbi. Pa se to ne računa; najzad, ni jedan nedovoljno slavan period srpske istorije ne sme u istoriji ni da prenoći, kamo li da ostane i da se „računa“.
Tričavih pet vekova kasnije, Srbija je opet pokušala da ima more. Osmansko carstvo se raspadalo, posle samo nešto više od 600 godina postojanja (srpsko je trajalo čak devet godina!), pa je svaka balkanska državica poskočila da otrgne koje parče. Srbija se dokopala Drača, i imala more celih četiri meseca: od kraja novembra 1912, do aprila 1913. &nbsp;
A onda, pet godina kasnije, more se ukazalo kao realna šansa. Formirana je Kraljevina SHS, u koje su Kraljevina Crna Gora (ne baš svojom voljom) i Država Slovenaca, Hrvata i Srba (današnje – skoro - Slovenija, Hrvatska i BiH) unele i more. Ali, avaj: ti koji su uneli more u zajedničku državu držali su da je to ulog jednak srpskim planinama i rekama – dakle, zajednički – dok je za drugu stranu sve to bio zasluženi ratni plen. I tako su Srbi imali more, kao što su imali i sve ostale priznate i nepriznate narode od početka kljakave kraljevine, skoro 22 godine. Ko zna šta bi bilo, da velika tragedija svetskog rata nije rasparčala i tu, unutrašnjim mržnjama i nezadovoljstvom onih koji su bili pasivni subjekti srpskog posedovanja, već nagriženu državu.
Naredni pokušaj da more bude zajedničko takođe se završio katastrofom: Srbima su more „oteli“ oni koji i izlaze na more, i čije je i bilo to more uneto u zajedničku državu, tad bratstvo-jedinstvenu SFRJ. Pokušalo se devedesetih da se spasi što se spasiti može, da se zadrže bar „srpski Dubrovnik“ i „srpska Crna Gora“, sa sve pripadajućom slanom vodom, ali avaj: ni Hrvati ni Crnogorci se s time nikako nisu slagali. Onda je proklete 2006. zakucan poslednji ekser u kovčeg prirodnog hegemonističkog prava Srba: „otcepila“ se Crna Gora.
I upravo je u vreme uspešnog crnogorskog referenduma za obnovu državne nezavisnosti Aleksandar Vučić, tada još revnosni Šešeljev radikal, poručio da je crnogorska nezavisnost samo privremena. Što će reći, i da je period Srbije bez mora privremeno stanje.
Od momenta kada je postao potpredsednik srpske vlade, pa do dana današnjeg, Vučić je pozivao građane Srbije da ne letuju na „hrvatskom moru“. Crnogorsko more nije pominjao, a ovih smo dana saznali i zbog čega.
„Lakše bismo odgovorili da imamo more. Zato nemamo more, zato su odvojili Crnu Goru od Srbije, zato Pašiću nisu dali izlaz na more, iako se borio svim srcem“, rekao je Vučić za nešto što se zove medijem u Srbiji.
Dakle, tradicionalna belosvetska zavera protiv Srbije u svim epohama postojanja Planete je dala efekta. Posle onolikih klipova u točkove, ubacivali su nam i klipove u peraja, a od srpskog naroda je i ta istina skrivana. Eh, da Srbija ima more, gde bi joj kraj bio?&nbsp;
Ne bi bilo ni korupcije, ni rasprodaje prirodnih resursa, ni nerešenih ubistava političkih protivnika; ne bi bilo ni rušenja nadstrešnice, ni izbegavanja odgovornosti za to; ne bi se kršio zakon da bi se omogućilo rušenje „Jugoslavije“ ili „Generalštaba“; ne bi se zidali najveći zagađivači u plodnoj ravnici Vojvodine, dočim bi tamošnji veliki gradovi zasigurno imali pitku vodu; ne bi se noću rušilo u Savamali, ne bi niko tražio dva minuta snimka s naplatne rampe, niko ne bi pitao da li je zaista bio pijan pilot srušenog helikoptera; ne bi kriminalci mleli ljude, ne bi „navijači“ divljali, ne bi maskirane barabe „menjale“ policiju u uniformama...&nbsp;
Da ima mora, mislite da bi se osetilo što su nekompetentni duduci i vlasnici pečenjara uništili sistem Elektroprivrede Srbije? Eh, da je mora, ne bi Kinezi u njihovim proizvodnim otrovima zagađenoj Istočnoj Srbiji imali, maltene, svoju državu. Da ima mora, ne bi Kinezi i Rusi iznosili srpsko zlato i druge rude uz simboličnu nadoknadu. Uz more, kako bi Rusi držali špijunski centar u Nišu i kako bi dirigovali srpskim „političarima“ kao pačjom školom? Da ima mora, „Ćacilend“ bi mogao da se baškari i na plaži. Sve to, i još svašta. Samo zbog nemanja mora.
Čak je i onaj kanal Moravom do Egeja ostao negde u brojnim radikalskim planovima kojih je toliko bilo da su, jamačno, neki prosto zaboravljani, a kako bi tek Srbija odgovorila da bar do mora može Moravom. Odgovor bi, ima li mesta sumnji, bio moćan.&nbsp;
I da ne pominjemo Kosovo, tu rak-ranu srpske stvarnosti od Nikolaja Velimirovića naovamo, Kosovo kojeg je Srbija istorijski „imala“ još kraće nego more, ali ga sada zasigurno nema – zato što nema more. Dobro, ima Matiju Bećkovića, i to je nešto.
Na more, koje su im zlikovci uzeli, Srbi, dabome, imaju svako pravo. Kao i na Crnu Goru koja je, kao što je opštepoznato, srpska država, a Crnogorci ne postoje, i svako ko drugačije kaže je Milogorac i kopile iz Titovog Jajca. Poznata je ta doktrina iz „Načertanijem“ zagađenog srpskog uma, koja, opet, postaje sve glasnija kako ovovremena, aktuelna, živuća država Srbija zbog svoje nesposobne i zapadnoazijskim bezbednosnim službama instruisane vlasti doživi kakav politički poraz.
Ruku na srce, imaju Srbi pravo i na grčko more, što zbog Krfa i Soluna, što zbog pokojnog jagodinskog siledžije Palme koji je dobio „srpsko parče“ plaže za „plićak – kolo“ u Paraliji. Muka je, međutim, što je Grčka em daleko, em vojno i politički kudikamo moćnija, pa bi ćar pojeo vajdu. Ne računamo nedavno na društvenim mrežama lansiranu tezu da Srbija, iz nepoznatih razloga, ima pravo na – recimo, autor nije tačno zapamtio - četvrtinu Krita: fantazije u stilu Deretića ipak nisu postale zvanični stav Beograda. Još.
Više je nego zanimljiva ta potreba da se umesto u stvarnosti živi u kompleksima i izmišljenoj istoriji upodobljenoj da opravda svako bivše i buduće nepočinstvo. Nesrećni zbog onog što nemaju i što nije njihovo, zanemaruju ono šta imaju i šta propada jer je tuđe slađe. Ali, to je već stvar one grane medicine koja se bavi psihičkim zdravljem, i, u nekim slučajevima, krivičnog prava.
Ono o čemu može jedan medijski tekst da raspravlja je pitanje niza političkih i ekonomskih neuspeha današnje srbijanske vlasti, koji se maskiraju aktuelizovanjem davno sklonjenih pitanja iz prošlosti ili buđenjem tek zakopanih aveti balkanskih mržnji i sukoba. Nemoć Srbije da se uobroči u sopstveni guber i dvorište, koje u mnogim njenim delovima danas zvrji avetinjski prazno, problem je za komšije koje „imaju more“ ili već nešto što vazda nezasitim radikalima treba. Ali, čini se još više, to je problem za samu Srbiju, koja odbija i izbegava napredak i sreću, jureći rep sopstvenih fantazija i slobodnom rukom pisanih hegemonističkih noćnih polucija.
„Nihil est in intellectu, quod antea non fuerit in sensu“, napisao je odavno Džon Lok. „Nema ničega u intelektu što pre toga nije bilo u čulima“. I možda baš to pokazuje problem s intelektom, ne samo u današnjoj Srbiji već i u nekim drugim državama uspostavljenim na ovom zlosrećnom parčetu Raja – jer im kroz čula nije prošla istina i stvarnost, već frustracijama pogurana izmišljotina, što neverovatnija to za primaoca stvarnija.
Tako i ova priča o moru: mora da prođe kroz čula, kakva-takva, da bi mogla da bude predstavljena kao noćna mora i razlog nekih budućih neuspeha. Ali, noćne more se često završe enurezom. Mislite o tome, Vrhovni komandante.

More i noćne more

Crnogorskim medijima iz kabineta predsjednika Skupštine dostavljena je čestitka predsjednika parlamenta Andrije Mandića povodom Dana opštine Bar koji se obilježava danas. Međutim, naslov zvaničnog dokumenta iz kabineta glasi "Predsjednik Mandić čestitao Dan opštine Pljevlja". Tako je, naslovljenom na Pljevlja, čestitkom Mandić poručio da je Bar oduvijek važio za ključno saobraćajno raskršće i opštinu od izuzetnog značaja za našu državu.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251124121152_2da95f70a5fa605cd811772fd1505b5a2a23babf5de9c9d40d5501d03e8b2484.png" data-media-id="editor_0" data-image-id="20251124121152_2da95f70a5fa605cd811772fd1505b5a2a23babf5de9c9d40d5501d03e8b2484" data-rendition-name="original" width="948" height="656" loading="lazy" alt="Čestitka"> <figcaption>Čestitka(Photo: screenshot)</figcaption> </figure>  Podsjetimo Dan opštine Pljevlja obilježava se 20. novembra, a ono što jeste interesantno je da ove godine, vodeći se pretragom sa sajta Skupštine, Mandić nije uputio čestitku. Prošle godine predsjednik Skupštine čestitao je predsjendiku Opštine Pljevlja Dariju Vranešu, predsjednici skupštine opštine Jovani Tošić kao i svim građanima.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251124121152_f5f5e2a81864d0a8a93b026eaceef7abcd467ac6efb04dc34af2ac18b0488745.png" data-media-id="editor_1" data-image-id="20251124121152_f5f5e2a81864d0a8a93b026eaceef7abcd467ac6efb04dc34af2ac18b0488745" data-rendition-name="original" width="926" height="922" loading="lazy" alt="Čestitka"> </figure>  Ove godine to je izostalo, već čestitka za Dan opštine Pljevlja koja je stigla iz Skupštine upućena je od potpredsjednika Nikole Camaja. Da li je Mandić zaboravio ili planirao da čestita Dan opštine Pljevlja pa odustao i tako ostao sačuvan draft sa tim naslovom, ili je u pitanju nepažnja, ostaje na javnosti da cijeni.

FOTO: Mandićeva čestitka za Dan opštine Bar naslovljena na Pljevlja

Znanje nečega uvijek je istinitije od dobrog zaključivanja. Posebno kada onaj koji zaključuje zna - zašto baš tako zaključuje. A za jadac zna i onaj - koji zna.
24.11.
19:40h
Ne znam ko će u Apelacionom sudu zadužiti predmet u kojem se traži da se pritvor koji je produžen Vladanu Ivanoviću za još dva mjeseca - isključivo zbog uticaja na svjedoke, produži i zbog tačke 4. Koja se u prevodu zove - nikad u dom.
Znam jedno. Da te sudije treba da pogledaju dispozitiv naredbe o istrazi koja je Vladana poslala "tamo" i dispozitiv nove naredbe u kojoj on nije sam (ima ih još), a koji je spojen sa naredbom gdje Ivanović samuje. U toj prvoj pare uzima njegov blagajnik, u drugoj pare uzima Ubović, a Vlado prikriva stanove sa svojom firmom.
Svjedoci su isti.
Za sve okrivljene i pravna lica.
Koji treba svjedočkim iskazom, kako napisa sud, u rješenju o određivanju pritvora da pomognu finansijskom vještaku.
Tapetari.
Koju će dokumentaciju da vještače vještaci - vile znaju. Nje nema. Ona ne postoji. Postoji jedna skaj poruka trećeg lica.
A zašto sudije treba da pogledaju?
Da vide, pod jedan, zašto je pritvor uopšte određen, pod dva, kako se po prvi put u istoriji spajaju dvije različite radnje istog okrivljenog.
I pod tri, da se upitaju, što bi rekli mladi, "može li ovo".
Ima i pod 4 - vidjeće da se pritvor hoće pojačati jer je samo njegova dužina bitna. Ostalo nije.
Koliko me intelekt služi - opasna su vremena.
Kada se ovo traži i može.
Ili ja pojma nemam.
Što je vrlo moguće.
P.S: Znanje nečega uvijek je istinitije od dobrog zaključivanja.
Posebno kada onaj koji zaključuje zna - zašto baš tako zaključuje.
A za jadac zna i onaj - koji zna.

Vile znaju

,,Dvadeseti novembar je jedan od najtragičnijih dana u Pljevljima i zbog poštovanja prema civilnim žrtvama i njihovim porodicama, ne prisustvujem Danu opštine“. Ako ste povjerovali da je ovu rečenicu izgovorio neki Pljevljak, u namjeri da podsjeti na tragično vrijeme Drugog svjetskog rata kada su, prvo Italijani i četnici, a potom Njemci, četnici i balisti, činili zločine – nijeste pogodili. Opet, ako ste pomislili da se danas javno prisjetio mučne ‘43. godine kada su četnici Pavla Đurišića i Draže Mihailovića u pljevaljskom srezu za samo četiri krvava februarska dana ubili 678 ljudi, uglavnom muslimana - od čega dvjesta đece u dobi do osam godina – opet ste pogriješili. Citat s početka je ponosno vlasništvo Daria Vraneša, predsjednika opštine Pljevlja. Iako je prethodne dvije godine uredno obilježavao Dan opštine, Vraneš je ove naprasno ustanovio da mu je Dan oslobođenja od fašista i njihovih slugu - i mučan i tragičan.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025112509110_249850c4cbeae34b7e3f5823cb1e8559efc59f1fb8f316388faefcd35e5fe951.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="2025112509110_249850c4cbeae34b7e3f5823cb1e8559efc59f1fb8f316388faefcd35e5fe951" data-rendition-name="original" width="1000" height="660" loading="lazy" alt="VRIJEME IZDAJE I KOLABORACIJE SA OKUPATOROM: Pavlje Đurišić i Pircio Biroli u Kolašinu 1942. godine "> <figcaption>VRIJEME IZDAJE I KOLABORACIJE SA OKUPATOROM: Pavlje Đurišić i Pircio Biroli u Kolašinu 1942. godine(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  ANTIFAŠISTIČKA I PROFAŠISTIČKA CRNA GORA I još se, veli Vraneš, njegovim obilježavanjem prave podjele u narodu. Ali ne na nacionalnoj ili vjerskoj osnovi, kako lažno govori Vraneš. Dan oslobođenja Pljevalja pravi podjelu na one koji podržavaju antifašizam i one koji bi da vaskrsavaju fašizam; pravi razdjelnicu između dobra i zla.&nbsp; Dario Vraneš ne krije da je na ovoj drugoj, mračnoj strani, na strani četničkih koljača. I valjda je zato u kabinetu, odmah iza svoje fotelje, postavio statuetu Draže Mihailovića, da svima pokaže kome se divi i za što se zalaže. Da mu može biti, vjerovatno bi u zgradu opštine - ili možda ispred zgrade - postavio i onaj veliki kip četničkog koljača Pavlja Đurišića.&nbsp; Sramota je današnje Crne Gore da je na čelu Pljevalja, jednog od najvećih crnogorskih gradova, čovjek koji ne poštuje sjene boraca koji su pali u borbi protiv fašizma i nacizma tokom Drugog svjetskog rata; junaka koji su svijetu pokazali snagu crnogorske zvijezde petokrake... Ali, to je crnogorska realnost: u vrhu vlasti, ne samo Pljevalja, ne samo Nikšića, već države Crne Gore nalaze se ljudi koji ne poštuju ni crnogorski 13. jul, ni vrijednosti antifašističke Crne Gore iz Drugog svjetskog rata. Niti žele da poštuju crnogorsku istoriju. POČASNA STRAŽA NA STRAŽICI&nbsp; ,,Pred veličinom vaše žrtve, pred zamahom vašeg pregnuća, mi savijamo naše borbene zastave i kažemo: vječna vam hvala drugovi.“ Tako je 21. decembra 1941, samo dvadeset dana nakon traumatične Pljevaljske bitke Glavni štab Narodnooslobodilačkih partizanskih odreda za Crnu Goru i Boku odao pomen palim borcima.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025112509114_47a747b9158b31adc1e1dfd182c0201653c9d7b396568b8ef0965e409413fb38.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="2025112509114_47a747b9158b31adc1e1dfd182c0201653c9d7b396568b8ef0965e409413fb38" data-rendition-name="original" width="512" height="615" loading="lazy" alt="U ČAST STRADALIM U BORBI PROTIV FAŠIZMA: Spomenik na Stražici "> <figcaption>U ČAST STRADALIM U BORBI PROTIV FAŠIZMA: Spomenik na Stražici(Photo: UGC )</figcaption> </figure>  Dvije decenije kasnije, 1961. godine, na Stražici iznad Pljevalja otvoren je Spomenik palim borcima u Plјevalјskoj bici ali i svim žrtvama fašističkog terora tokom Drugog svjestkog rata. U centralnoj prostoriji spomenika na Stražici, nalaze se dva velika mozaika, koje su zajedno izradili čuveni crnogorski slikari Aleksandar Aco Prijić i Branko Filo Filipović, a na spoljnom zidu kripte, sa desne strane od ulaza nalazi se monumentalni bronzani reljef, poznatog crnogorskog vajara Draga Đurovića. A u bronzanom sarkofagu u kripti su posmrtni ostaci posmrtni ostaci 412 osoba stradalih od ruku fašista i domaćih kolaboranata. Zar je moguće da - osamdeset i četiri godine od Pljevaljske bitke, osam decenija od 9. maja 1945, Dana pobjede - prvi čovjek Pljevalja ne zna da taj Spomenik na Stražici nije samo počast partizanima, već simbol pobjede nad fašizmom? PLANSKA REVIZIJA ISTORIJE Ali, nije ovđe riječ o nepoznavanju istorijskih fakata. Dario Vraneš - koji ima odlične pozicije i kod Andrije Mandića u Podgorici i Aleksandra Vučića u Beogradu - dobro zna što radi i zbog čega besprizorno ignoriše istorijske istine. Na djelu je svjesni, planirani istorijski revizionizam. Ne samo čelnika Pljevalja i funkcionera Mandićeve stranke, već najvećeg dijela parlamentarne većine.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025112509114_4a8939ab07036a44e94812a830504a5d3e742796c862e93e4094122776044f81.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="2025112509114_4a8939ab07036a44e94812a830504a5d3e742796c862e93e4094122776044f81" data-rendition-name="original" width="2560" height="1706" loading="lazy" alt="PLANSKA REVIZIJA ISTORIJE: Andrija Mandić i Joanikije Mićović "> <figcaption>PLANSKA REVIZIJA ISTORIJE: Andrija Mandić i Joanikije Mićović(Photo: UGC )</figcaption> </figure>  To je igranje po taktu velikosrpskog projekta u kojem nema mjesta za partizane, za antifašizam i, uopšte, za slobodarsku, građansku Crnu Goru. U osnovi tog imperijalnog programa je velikosrpski nacional-šovinistički projekat, uobličen u programskom dokumentu ,,Homogena Srbija" Stevana Moljevića. Koji je opet izveden iz onog ,,Načertanija“ Ilije Garašanina, nacrta spoljne, ali prvenstveno nacionalne imperijalne politike Srbije. I koji je osnova ovog što se danas nad Crnom Gorom sprovodi – kroz maligni ruski i srpski uticaj: obezličenje crnogorskog identiteta da bi se Crna Gora uklopila u projekat ,,Ruskog mira“, odnosno ,,Srpskog sveta“. Nije to novost: velosrpski projekat podrazumijeva pokornu Crnu Goru, Intrigantno je, međutim, ćutanje ljudi iz vrha Evropske unije. EVROPSKA (NE)DOSLJEDNOST Da, djeluje čudno ta evropska šutnja. Državu, u kojoj većina u vlasti koketira sa klerofašizmom; u kojoj popovi sve manje propovijedaju, a sve više zapovijedaju; državu koja je postala zavisna od politike Beograda i Moskve - ovakvu Crnu Goru - Evropa žuri da primi u naručje. Po svaku cijenu, i ne pitajući za cijenu.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025112509114_0d19707b16207a97282c82d00580725178354ffaaee943abe91f6cfbb475a531.png" data-media-id="editor_3" data-image-id="2025112509114_0d19707b16207a97282c82d00580725178354ffaaee943abe91f6cfbb475a531" data-rendition-name="original" width="1024" height="538" loading="lazy" alt="VESELI SE EVROPSKI RODE: Marta Kos nosi značku sa crnogorskom i zastavom Evropske unije "> <figcaption>VESELI SE EVROPSKI RODE: Marta Kos nosi značku sa crnogorskom i zastavom Evropske unije(Photo: UGC )</figcaption> </figure>  I zaista liči na političku farsu kada komesarka za proširenje Marta Kos poručuje, sjedeći pored crnogorskog premijera Milojka Spajića, da je Crna Gora tako mala država da se njen ulazak u Evropsku uniju – i neće osjetiti. ,,Znate li koliko je mala Crna Gora? Kao trećina Beča, kao Tuluz ili Štutgart. Naravno da možemo da integrišemo Crnu Goru i bez velikih reformi“, poručila je Kos protekle sedmice na Forumu o proširenju u Briselu. Ali, nije bila farsa; niti se komesarka šalila. Već je poslala jasnu poruku: ubacićemo vas u Uniju kakvi kod da budete, kakve god klerofašističke ideje bile dominantne u Crnoj Gori. Mučna je to poruka za Crnu Goru. Jer, na kraju te evropske balade ispada da su Vraneš i družina na vlasti koja glorifiuje četnike, kvislinge iz Drugog svjetskog rata - u pravu kada revidiraju istoriju, kada veličaju ratne zločince i naciste – jer sve to nije prepreka na putu za Evropu?! Ispada da je evropskoj birokratiji potrebna Crna Gora, kakva god bila, samo da bi štrikirali sebi jedan uspjeh u evropskim integracija. Baš mučna poruka iz Brisela.&nbsp;

Bader: Crna Gora najavljenim izmjenama Zakona o strancima šalje pogrešnu poruku strancima i investitorima

Tagovi

KCCG: Od sada u Crnoj Gori dostupna elektroretinografija-vizualni evocirani potencijali

Boris i Pinoče

Šahmanović: Željezara ponovo u fokusu investitora, SIJ Group u Crnoj Gori

Emisija "Eho": O navikama vozača u prethodnih 25 godina, cijeni vozačkog ispita i standardima na evropskim putevima

PRATITE TVe UŽIVO