Čirgić: Zdravstveni sistem na klimavim nogama, sljedeća godina bi mogla pokazati sav negativni efekat reformi

Smrt porodilje iz Ulcinja, napad na ljekara u Pljevljima, liste čekanja i sve veći broj pacijenta koji pomoć traže u privatnom sektoru – slike su po kojima ćemo pamtiti 2024. godinu u zdravstvenom sektoru.

Naredna godina mogla bi, kada je riječ o finansiranju zdravstvenog sistema, donijeti nove probleme, upozorava u razgovoru za Portal Analitika nekadašnji direktor Fonda za zdravstveno osiguranje, Sead Čirgić.

“Sa aspekta javnih finansija ukidanje zdravstvenih doprinosa koštalo nas je oko četiri procenta BDP-a u prihodima, dok su prihodi od poreza na dohodak pali za oko jedan procentni poen u BDP-u zbog uvođenja neoporezivog dijela zarade do 700 eura, zbog čega smo imali rast budžetskog deficita u 2022. godini na 4,1 odsto BDP-a. Ono što je održalo javne finansije, a posredno i zdravstveni sistem, jeste rast privatne potrošnje primarno zbog velikog broja migranata (prema procjenama iznad 100.000) relativno bogatih ruskih i ukrajinskih državljana odbjeglih od rata u Ukrajini, a dijelom zbog preraspodjele dohotka u korist privatne potrošnje nauštrb zdravstvenog sistema, što se reflektovalo na inflaciju značajno veću u odnosu na prosjek eurozone”, pojašnjava Čirgić.

Zdravstveni sektor nije dobijao dovoljno sredstava za funkcionisanje

Kako ocjenjuje, u periodu od dvije godine (2022, 2023) zdravstveni sektor Zakonom o budžetu nije dobijao dovoljno sredstava za funkcionisanje, već je potrošnja bila značajno veća od opredijeljenih sredstava. Nedostajuća sredstava, kaže, obezbjeđivana su rebalansom budžeta i zaključcima Vlade.

“Iz tih razloga svjedočili smo brojnim problemima pacijenata u ostvarivanju svojih prava na zdravstvenu zaštitu, a posebno 2022. Podsjetiću da je u oktobru 2022, rebalansom budžeta opredijeljeno za zdravstveni sistem dodatnih 56 miliona eura, što opet nije bilo dovoljno već je pred kraj godine zaključkom Vlade obezbjeđeno još dodatnih 19 miliona. U 2023. opet je potcijenjena zdravstvena potrošnja zbog čega se krajem godine zaključkom Vlade zdravstvenom sistemu opredjeljuje dodatno 21 mil.€ . Dakle, u period od samo dvije godine zdravstvenom sistemu je opredjeljeno dodatnih 96 mil.€ jer Zakonom o budžetu nijesu adekvatno prepoznate potrebe za zdravstvenim uslugama”, navodi Čirgić.

Prema njegovim riječima, toliki nedostatak sredstava stvarao je nezadovoljstvo kod pacijenata.

“Nezadovoljstvo se najviše uočavalo zbog dugih lista čekanja, nedostatka određenih ljekova zbog čega su iste bili primorani da kupuju, bilo da se radi o ambulantnom ili bolničkom liječenju, kao i zbog činjenice da su pacijenti primorani da zdravstvene usluge sve češće traže u privatnim zdravstvenim ustanovama. Reforma zdravstvenog sistema dovela je, dakle, do stagnacije javnog sektora zdravstva i rasta potražnje zdravstvenih usluga kod privatnog sektora zbog čega možemo primjetiti njegov ubrzani razvoj”, kaže Čirgić.

U godinu za nama, kako dodaje, zdravstveni sektor ušao je sa neizmirenim obavezama od nula eura. Ipak, FZO je u svom Nacrtu budžeta za 2025. godinu predložio budžet u iznosu od cca. 535 miliona eura, što je, pojašnjava, više za preko 100 miliona u odnosu na budžet za 2024, a manje za oko 80 miliona u odnosu na Prijedlog budžeta države.

“To, s jedne strane, upućuje na enorman rast zdravstvene potrošnje, a sa druge da je država u problem da obezbjedi sredstava da pokrije cjelokupnu potrošnju. Koliki je rast zdravstvene potrošnje možemo argumentovati i podatkom da prijedlog budžeta FZO za 2025., veći za 200 miliona eura u odnosu na budžet 2021. Ukoliko ostanu ovolike razlike između potrebnih i odobrenih sredstava, a čini se da se po prvi put dešava da su te razlike drastično velike, možemo očekivati mnogo ozbiljnije probleme u funkcionisanju zdravstvenog sistema. Prema projekcijama, a na bazi prezentovanih javno dostupnih podataka, ukoliko izostanu reakcije Ministarstva finansija, neizmirene obaveze će sa nula eura sa početka 2024. godine doći na između 40 i 50 miliona, što bi, uz loše projektovan budžet, dovelo do brojnih problema”, tvrdi Čirgić. 

Širenje kapaciteta, a bez dovoljno sredstava za servisiranje postojećih

Ističe i da je kapitalni budžet za zdravstveni sistem projektovan u iznosu od preko 200 miliona, uglavnom za infrastrukturne projekte. Ostaje nejasno, kaže, kako idemo u širenje kapaciteta, a nemamo dovoljno sredstava ni za servisiranje postojećih.

“I ovdje bih pitao: Imamo li analizu fiskalnog uticaja kapitalnih investicija na tekući budžet, i kako će se obezbjediti sredstva s obzirom da i najmanja zdravstvena stanica znači novi trošak za tekući budžet, a kamoli investicije od 200 miliona eura? Naš zdravstveni sistem je na klimavim nogama zbog ukidanja doprinosa za zdravstvo, a prema računici MMF-a to je jedan od razloga što će javni dug države u narednom periodu nastaviti da raste kao i deficit budžeta što će opet stvarati sve veći jaz između potrebnih sredstava za zdravstvo i mogućnosti države da ista obezbjedi”, naglašava Čirgić.

Smatra da će, s obzirom na niski “poreski klin”, mogućnosti države biti jako skučene i svodiće se na zaduženja i veće stope PDV-a.

Da bi se uspostavila kontrola nad zdravstvenim sistemom, kaže, treba obezbijediti da rast zdravstvene potrošnje bude u okviru ekonomskog rasta države, odnosno rasta BDP-a.

“Rješenja za to treba tražiti u organizacionom dijelu zdravstvenog sektora, prije svega u postavljanju novog sistema finansiranja zdravstvenog sistema koji pretpostavlja faktičko plaćanje zdravstvenih usluga, a ne formalno, što je sada slučaj. Funkcionisanje FZO treba da bude na istim principima kao i sa privatnim sektorom. To bi zahtjevalo profesionalni menadžment javnih zdravstvenih ustanova koji bi snosio odgovornost za ostvarene rezultate”, tvrdi on.

Smatra i da bi ostvareni prihodi javnih zdravstvenih ustanova mogli biti okvir za optimazaciju njihovog poslovanja.

“Dakle, bili bi motivisani za smanjenje listi čekanja i kvalitetnije zdravstvene usluge, jer bi im od toga zavisio prihod. U takvoj situaciji JZU je zainteresovana da ima optimalan broj zaposlenih i efikasnost u poslovanju. Dobili bi racionalizaciju poslovnih procesa, vodilo bi se računa o broju postelja, iskorišćenosti posteljnog kapaciteta, utrošku ljekova i potrošnog medicinskog materijala. Sve bi to uticalo i na smanjenje ukupnih troškova u samom sistemu. Sa time dobijamo decentralizovanzdravstveni sistem koji bi kontrolisao sam sebe jer se odgovornost prebacuje na samu zdravstvenu ustanovu umjesto što se očekuje da se može iskontrolisati odozgo, sa većih instanci. Ovako javni sektor zdravstva je motivisan da rješava socijalna pitanja države zbog čega imamo prekomjerna i bespotrebna zapošljavanja prije svega nemedicinskog kadra, kao i nedomaćinski odnos prema sredstvima JZU, što je jedan od razloga ovolikog rasta zdravstvene potrošnje”, jasan je Čirgić.

Pozitivni pomaci

Godinu za nama pamtiće kaže po smrti porodilje iz Ulcinja Drite Tafe, bez, kako naglašava, namjere ulaženja u razloge tragičnog događaja. Ipak, navodi, bilo je i pozitivnih pomaka koji se moraju pomenuti.

“Dešavaju se imenovanja na pozicijama direktora JZU koji su nestranačke ličnosti. Zdravstveni sistem je velik, složen i skup i traži stručne ljude zbog čega je nužno da bude oslobođen politike i politikanstva. Imamo najavu brojnih infrastrukturnih projekata širom Crne Gore od kojih bi izdvojio izgradnju Univerzitetskog kliničkog centra u Podgorici. Usvojena je Nacionalna Strategije razvoja digitalnog zdravlja 2024-2028. Jako je značajno da se krene sa daljim razvojem digitalnog zdravlja jer smo takođe i u tom dijelu imali stagnaciju. Završeni su projekti započeti još 2020. Godine, a za koja su obezbijeđena sredstva od EU iz IPA programa, izgradnjom klinike za mentalno zdravlje I klinike za infektivne bolesti I dermatovenerologiju”, podsjeća Čirgić.

Da li će sve najavljeno ostati na nivou dobrih namjera ili stvarne realizacije, kaže, znaćemo već kroz aktivnosti tokom 2025.godine.

“Ukoliko do realizacije dođe, značajno će se uticati na dostupnost i kvalitet zdravstvene zaštite, s tim što na osnovu finansijske situacije u zdravstvenom sistemu izražavam sumnju da država ima sredstva da to i obezbjedi. Posebno jer zdravstvene vlasti ne prepoznaju kako suštinski reformisati sistem, a zahtjevaju ogromna sredstva”, zaključuje Čirgić.