<article>U Crnoj Gori danas će biti umjereno do potpuno oblačno, uglavnom u popodnevim satima na jugozapadu i zapadu uslovi za kišu.  Krajem dana i tokom noći u većem dijelu zemlje kišovito, u južnim i centralnim predjelima i pljuskovi praćeni grmljavinom.  Vjetar južni, tokom dana u pojačanju, umjeren do jak, u višim predjelima na sjeveru i ponegdje na primorju na udare i veoma jak.  Jutarnja temperatura od minus četiri do šest, najviša dnevna od tri do 15 stepeni.</article>

U Crnoj Gori danas će biti umjereno do potpuno oblačno, uglavnom u popodnevim satima na jugozapadu i zapadu uslovi za kišu.&nbsp;
&nbsp;Krajem dana i tokom noći u većem dijelu zemlje kišovito, u južnim i centralnim predjelima i pljuskovi praćeni grmljavinom.&nbsp;
&nbsp;Vjetar južni, tokom dana u pojačanju, umjeren do jak, u višim predjelima na sjeveru i ponegdje na primorju na udare i veoma jak.&nbsp;
&nbsp;Jutarnja temperatura od minus četiri do šest, najviša dnevna od tri do 15 stepeni.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

1250x600

1084x550

thumbnail

Vremenska prognoza

Društvo

Danas umjereno do potpuno oblačno, do 15 stepeni

U Crnoj Gori danas će biti umjereno do potpuno oblačno, uglavnom u popodnevim satima na jugozapadu i zapadu uslovi za kišu. 
 Krajem dana i tokom noći u većem dijelu zemlje kišovito, u južnim i centralnim predjelima i pljuskovi praćeni grmljavinom. 
 Vjetar južni, tokom dana u pojačanju, umjeren do jak, u višim predjelima na sjeveru i ponegdje na primorju na udare i veoma jak. 
 Jutarnja temperatura od minus četiri do šest, najviša dnevna od tri do 15 stepeni.

Sa sadašnjom Vladom Crna Gora tehnički ne može ući u EU, a iduća crnogorska Vlada će ili završiti pregovore i ratifikovati Ugovor o pristupanju ili će odustati od svojih evropskih ambicija i ostati da se vrti u „srpskom svetu'', ocijenio je u razgovoru za Portal Analitika, politički analitičar iz Hrvatske, Davor Đenero.&nbsp;
Mišljenja je da se predsjednik Skupštine Crne Gore, Andrija Mandić, nada ovom zadnjem.&nbsp;
- Mandić to sasvim jasno pokazuje najavama o promjeni Ustava, ali ne onoj potrebnoj za pristupanje Uniji, nego onoj kojom bi se otvorila sporna pitanja, poput statusa srpskog jezika kao službenoga u Crnoj Gori. Zamka uplitanja u ovakve „svjetonazorske” probleme podmeće se Crnoj Gori samo zato da bi se eliminisala kao vodeća u regionalnom pristupnom procesu- smatra Đenero.
<h2>Zemljama kandidatima stalno se ponavlja da ne može biti prečica do članstva u EU</h2>
Prema njegovim riječima, ključna rečenica koja govori o povoljnoj poziciji Crne Gore u procesu pristupanja je ona komesarke za proširenje Marte Kos na forumu o proširenju, da Crnu Goru EU može primiti u članstvo i bez sprovođenja složenih unutrašnjih reformi, jer je država mala, kao trećina Beča, a forsiranje najboljega (ili najmanje slabog) kandidata je signal ostalima da je proces pristupanja otvoren.&nbsp;
- Nikad do sada tako dugo, od 2013. godine, zajednička politika proširenja, koja se smatra važnom za ostvarivanje evropskih ciljeva, nije bila „na čekanju”. Nakon početka rata u Ukrajini, otkad se više pažnje u Uniji posvećuje malignim uticajima ruskog totalitarnog režima na zemlje s ruba Evrope, više se razmišlja o geopolitici, ali nema izgleda da bi se ponovila situacija iz 2007, kad je zbog geopolitičkih razloga zažmureno na deficite u pregovaračkom procesu Rumunije i Bugarske i one su postale članicama EU- ukazuje on.
Kako podsjeća, zbog te dvije članice i problema s načelom vladavine prava, Unija je za njih morala uvoditi takozvani CVM mehanizam, Mehanizam saradnje i verifikacije i dobila je velika ovlašćenja i uticaj na sprovođenje načela vladavine prava.&nbsp;
- To se više neće ponoviti i zemljama kandidatima se sada stalno ponavlja da ne može biti prečica do članstva- pojašnjava Đenero.
<h2>Problemi Crne Gore - vladajuća koalicija i nestabilna politička scena</h2>
Iz njegovog ugla gledano, Crna Gora se suočava s dva problema.&nbsp;
- Jedna je konfiguracija sadašnje vladajuće koalicije, unutar koje stranke kojima je cilj da opstruiraju pristupni proces (bivši DF i Demokrate) imaju golem uticaj u koaliciji i poziciju „kontrolne vlasti” u rukama predsjednika Skupštine Crne Gore Andrije Mandića. Drugi je problem nestabilna parlamentarna arena i činjenica da će se Crna Gora 2027. suočiti s novim parlamentarnim izborima, što će, čak i ako do kraja iduće godine uspije da zatvori pristupne pregovore, imati velik uticaj na proces ratifikacije, koji traje između godinu i po i dvije, i u kojem sve države članice moraju potvrditi pristupni ugovor i time dati definitivnu saglasnost na crnogorsko članstvo u EU- pojašnjava hrvatski analitičar.
Promjena konfiguracije administracije i eventualno uspostavljanje kontrole nad administracijom od stranaka koje ne dijele evropske prioritete, kako ističe sagovornik Analitike, mogla bi dramatično uticati na tok ratifikacije.&nbsp;
- Crna Gora sistemski propušta da formira proevropski blok stranaka i uopšte ne pokušava osigurati dominantnu, ustavnu većinu proevropskih opcija, što bi onda dugoročno osiguravalo relativno spokojnu sliku pristupnog i poslije toga ratifikacijskog procesa. Otud proizlazi glavni rizik za crnogorsko pristupanje Uniji, koje je ozbiljno bez obzira na opšte uvjerenje zemalja članica o tome da je Crna Gora najpogodnija država za to da prva bude obuhvaćena proširenjem- upozorava Đenero.
<h2>Ratifikacija Ugovora o pristupanju nemoguća prije kraja 2028.</h2>
Prema njegovim procjenama, malo je vjerovatno da bi Ugovor o pristupanju Crne Gore EU mogao biti definisan prije kraja pristupnih pregovora.&nbsp;
Pojašnjava da ratifikacija ne može trajati kraće od godinu i po, jer je u zemljama članicama, posebno onima koje su složene države, federacije, proces komplikovan i ponekad zahtijeva saglasnost svih saveznih država.&nbsp;
- Brzina ratifikacije često govori o podršci neke države zemlji pristupnici, a sporost procesa može biti posljedica složene nacionalne procedure, ali i poruka o političkim skepsama. Naznaka da bi administracija države pristupnice mogla pokušati izigrati preuzete obaveze može dovesti do ozbiljne reakcije i otezanja ratifikacionog procesa. Ako Crna Gora zaista dovrši pristupni proces do kraja 2026, dakle na završnom samitu irskog predsjedanja EU, valja pretpostaviti da će Ugovor biti definisan u toku litvanskog predsjedništva u prvoj polovini 2027, a buduća crnogorska Vlada morala bi osigurati da se pristupni ugovor ratifikuje u svim parlamentima zemalja članica do kraja 2028, dakle do kraja letonskog predsjedanja- kaže Đenero.
<h2>Glavni izazov evropeizacije – političari koje je Hrvatska proglasila personama non grata</h2>
Uprkos sporovima na političkom nivou i incidentima poput nedavnog napada na hrvatske navijače, hrvatski interes je, ukazuje sagovornik Analitike, da Crna Gora završi pristupne pregovore što prije.&nbsp;
- Interes Hrvatske je da se spoljašnja granica EU što prije pomakne s njenih granica. Isto tako, Hrvatska bolje od drugih članica poznaje političke procese u Crnoj Gori, a u dio crnogorskih političkih aktera hrvatska diplomatija ima veliko povjerenje. Dobro je to što je jedan od tih aktera, koji uživa naklonost hrvatske diplomatije, i ministar vanjskih poslova i potpredsjednik Vlade Crne Gore Ervin Ibrahimović- smatra Đenero.
Kako dodaje, osim povjerenja prema dijelu vladajuće koalicije i prema nekim strankama u opoziciji, koje hrvatska diplomatija ocjenjuje kao pouzdane evropske partnere, Hrvatska vrlo dobro prepoznaje i glavne izazove evropeizaciji Crne Gore.&nbsp;
- Precizno ih je istakla proglašavajući nepoželjnima u Hrvatskoj trojicu političkih lidera iz Crne Gore - predsjednika Skupštine i jednog od vođa DF-a, Andriju Mandića i Milana Kneževića, te predsjednika Demokrata i potpredsjednika Vlade Aleksu Bečića- podsjeća Đenero.
Hrvatska zvanična politika, pak, kako naglašava, vrlo je blizu stavu bivše ministarke Vesne Pusić, koja je koautorka Non papera šestoro bivših evropskih državnih funkcionara, u kome se Crnoj Gori savjetuje formiranje proevropske koalicije koja bi bila garant i završetka pregovora i uspješne ratifikacije Ugovora o pristupanju, čime bi se, navodi, izolovao patogeni uticaj Moskve i Beograda, prije svega, kako kaže, „posredstvom opasne trojke koju je hrvatska diplomatija prepoznala i proglasila nepoželjnim sagovornicima“.
- Sve ono što je šestoro ozbiljnih ljudi u Non paperu predložilo Crnoj Gori, dobri su, prijateljski savjeti. Pristupajući Evropskoj uniji Crna Gora se usklađuje s evropskim zakonskim okvirom, evropskim procedurama, evropskim načelima dobrog upravljanja... Pristupanje EU nije tek svečani trenutak, nego promjena političkog moda. Međutim, ključno je da se politička klasa u Crnoj Gori dobro pripremi za tu promjenu moda u kojem je do sada djelovala- napominje Đenero.
<h2>Brisel da vam bude bliži nego Beograd, na to se morate već sad pripremiti</h2>
Ta promjena moda, kako pojašnjava, znači da se mijenja obrazac vanjske politike.
- Znači da odnos prema Srbiji postaje dio vanjske politike države, a da istovremeno komunikacija crnogorske javne uprave s ostalim članicama Unije postaje dio domaće prakse. Evropske ambasade danom pristupanja postaju daleko manje važne nego do sada, a ministarstva mimo diplomatije, direktno, počinju komunikaciju sa kolegama u ostalim državama članicama. Crnogorski premijer ili predsjednik postaje član Savjeta Evrope, a ministri počinju djelovati u vijećima ministara- navodi Đenero.
Uspostavlja se, kaže, zajednička zaštita podataka pred trećim državama, a Brisel postaje daleko bliži nego Beograd.&nbsp;
- Na to se Crna Gora mora već sad pripremiti, a ako na to nije spremna, onda nije vrijeme da se konačno zatvori ni poglavlje o zajedničkoj vanjskoj i bezbjednosnoj politici- jasan je Đenero.
<h2>Napad na navijače nije bilateralni problem, problem su incidenti „huligana“ iz vlasti</h2>
Upitan da prokomentariše indicije da je nedavni napa na hrvatske navijače orkestriran ili podstaknut iz Beograda sa ciljem pogoršanja odnosa Crne Gore i Hrvatske i sabotiranja evropskog puta naše zemlje, sagovornik Analitike odgovara da se ove dvije države previše dobro poznaju da bi grupe, za koje se unaprijed zna da su pod kontrolom onoga što, kako kaže, u Beogradu patetično nazivaju „službama”, mogle samo tako izazvati ozbiljnije bilateralne probleme.&nbsp;
- Problem je samo onda kad su ti „huligani”, koji izazivaju incidente, dio vladajuće koalicije. Nije bilateralni problem kad grupa navodnih navijača vezanih uz Vučićevu huligansku strukturu napadne hrvatske navijače. To je problem javnog reda u Crnoj Gori i to bi trebala riješiti crnogorska policija (čak i u sadašnjim uslovima, kad je kontroliše ministar iz redova Bečićeve stranke)- naglašava sagovornik Analitike.
Problem je, podvlači, kad Bečićev „zloćko”, kako bi rekao trenutni hrvatski predsjednik, provocira s pozicije ministra odbrane.
- Opasan huliganizam je, na primjer, ono što je Bečićev ministar organizovao u Morinju, iza leđa svom potpredsjedniku Vlade Ibrahimoviću, koji je bio domaćin hrvatskom ministru, ali i bivšim zatočenicima logora u Morinju. Ali i to nije posebno opasan incident - ne znači da se smiju događati slični - sve dok su u Zagrebu uvjereni kako su riječi i djela proevropskih crnogorskih ministara snažnija od štete koju prave ovi besprizorni akteri- poručuje hrvatski analitičar.

Đenero: Crna Gora sistemski propušta da formira proevropski blok stranaka, sa ovom Vladom ne možete u EU

U Skupštini Crne Gore danas će se održati 92. sjednica Odbora za ekonomiju, finansije i budžet.
Početak sjednice zakazan je za 11 sati.
Na dnevnom redu nalazi se Prijedlog zakona o završnom računu Budžeta Crne Gore za 2024. kao i Izvještaj o njegovoj reviziji.
Osim toga, na dnevnom redu je i Godišnji izvještaj o izvršenim revizijama i aktivnostima Državne revizorske institucije za period oktobar 2024 – oktobar 2025. godine.
Poslanici će raspravljati i o Prijedlogu zakona o izmjenama i dopunama Zakona o finansiranju lokalne samouprave i tekućima pitanjima.

Sjednica Odbora za ekonomiju, finansije i budžet: O završnom računu budžeta za 2024. i Izvještaju o radu DRI

U 2026. godini država bi mogla da izda garancije u iznosu do 171.950.000 eura, čime se još jednom potvrđuje da se ključni razvojni projekti i dalje baziraju &nbsp;na novim kreditima. &nbsp;Garancije obuhvataju širok spektar infrastrukturnih zahvata – od energetike i vodosnabdijevanja do željezničkog transporta – ali ostaje otvoreno pitanje efikasnosti, kontrole troškova i opravdanosti tolikog oslanjanja na međunarodno kreditiranje.
Država u 2026. godini, kako se navodi u Prijedlogu budžeta, može izdati garancije u ukupnom iznosu do &nbsp;gotovo 172 miliona eura (171.950.000).&nbsp;
1. Za kreditni aranžman između Crnogorskog elektroprenosnog sistema AD Podgorica (CGES) i Francuske razvojne agencije (AFD), za potrebe finansiranja „Projekta rekonstrukcije i proširenja TS 220/110 kV Perućica i nabavke autotransformatora 400/220 kV Pljevlja 2“, u iznosu do 25.000.000,00 eura.
2. Za kreditni aranžman između Crnogorskog elektrodistributivnog sistema AD Podgorica (CEDIS) i Francuske razvojne agencije (AFD), za realizaciju „Projekta rekonstrukcije šest 35 kV postrojenja i zamjene opreme u 250 TS 10/0,4 kV“, u iznosu do 35.000.000,00 eura.
3. Za kreditni aranžman između Regionalnog vodovoda Crnogorsko primorje DOO i Evropske banke za obnovu i razvoj (EBRD), za potrebe druge tranše kreditnog aranžmana, namijenjenog finansiranju projekta unapređenja sistema regionalnog vodosnabdijevanja, u iznosu do 12.000.000,00 eura.
4. Za kreditni aranžman između Regionalnog vodovoda Crnogorsko primorje DOO i Evropske banke za obnovu i razvoj (EBRD), za potrebe finansiranja projekta „Izgradnja dodatnih rezervoarskih kapaciteta i povećanje energetske efikasnosti regionalnog vodovodnog sistema“, u iznosu do 6.000.000,00 eura.
5. Za kreditni aranžman između Crnogorskog elektroprenosnog sistema AD Podgorica (CGES) i Evropske banke za obnovu i razvoj (EBRD), za potrebe izgradnje 110 kV dalekovoda Vilusi–Herceg Novi, u iznosu do 18.000.000,00 eura.
6. Za kreditni aranžman između Crnogorskog elektroprenosnog sistema AD Podgorica (CGES) i Evropske banke za obnovu i razvoj (EBRD), za potrebe finansiranja „Projekta povećanja propusne moći 220 kV dalekovoda“, u iznosu do 15.000.000,00 eura.
7. Za kreditni aranžman između Željezničkog prevoza Crne Gore (ŽPCG) i kreditora koji će biti utvrđen tokom godine, za potrebe finansiranja investicione opravke devet putničkih kola tipa „Y“, u iznosu do 11.250.000,00 eura.
8. Za kreditne aranžmane između Željezničkog prevoza Crne Gore (ŽPCG) i kreditora koji će biti utvrđen tokom godine, za potrebe redovne opravke električnih lokomotiva sa modernizacijom, u iznosu do 4.700.000,00 eura.
9. Za kreditni aranžman između Željezničkog prevoza Crne Gore (ŽPCG) i kreditora koji će biti utvrđen tokom godine, za potrebe nabavke novih putničkih kola sa ležajevima, u iznosu do 30.000.000,00 eura.
10. Za kreditni aranžman između Montecargo AD Podgorica i kreditora koji će biti utvrđen tokom godine, za potrebe nabavke voznih sredstava i modernizacije voznog parka, u iznosu do 15.000.000,00 eura.

Novo zaduživanje na pomolu - garancije do 172 miliona eura

Je li javje od sna smućenije? 
Ime česno zasluži li na njoj, 
on je ima rašta polaziti; 
a bez njega – u što tada spada?
Na zgradi Filozofskog i Filološkog fakulteta nekada je stajao citat koji je najviše ličio na „Budi promjena koju želiš da vidiš u svijetu“ – Gandijeva misao koju je neko pripisao Sokratu. Kako god, poruka je univerzalna, građanska, okrenuta prema pojedincu i budućnosti. Neposredno pred „Njegoševe dane“, pak, pojavio se mural s Njegoševim likom – u poznatoj neinspirisanoj varijanti – navodno urađen „u okviru Festivala urbane kulture“. Promjena poruke na zidu zgrade koja udomljava humanističke nauke, djeluje naglom. Odjednom smo se od univerzalne etičke ideje okrenuli istorijsko-nacionalnom simbolu. Ovo je izazvalo uznemirujuće pitanje: Da li se radi o gestu simboličke borbe za prostor?
Vrijeme izrade murala odaje da se radi o političkom i identitetskom činu. Oslikati ovaj mural baš pred „Njegoševe dane“ ne znači spontani kulturni doprinos. Ukoliko ovome dodamo nedavna dešavanja – opterećena retorikom o „Turcima“, „izdajnicima“, „čišćenju“, strah koji je preživjela turska zajednica u zemlji, uvođenje viza za građane Turske, pogotovu u društvu koje je već duboko identitetski podijeljeno – istaknuti lik koji je već simbol jedne interpretacije nacionalnog identiteta (i često korišćen u političkoj retorici) ne može biti neutralan čin. To je poruka, šćeli mi to priznati ili ne. Ali kakva? Da li se radi o odavanju počasti ili demonstraciji moći?
Istina je, citat ispod lika sam po sebi može biti univerzalan, ali niko ne bira citate bez znanja o istorijskom i aktuelnom okruženju u kojem će oni odjeknuti.
Mjesto na kojem je mural postavljen nije bilo kakva zgrada. Ona bi, da je sreće, trebalo da bude mjesto intelektualnog pluralizma, kritičke rasprave i dijaloga. No, javnih beśeda povodom oslikavanja fasade nije bilo, dijalog se nije ostvario, pluralizam mišljena je apstrahovan – svi mislimo isto. Može li to biti moguće? Ne, jer na takvoj zgradi mural ne može biti dekoracija. Mural je simbol. Simbol je postavljen bez prethodnog razgovora, prema tome akademski prostor je tiho zauzet. Ili preuzet? Od koga je preuzet? Od potencijalnih budućih Gandija koji se očigledno u toj zgradi neće stvarati. Ko ga je preuzeo? Onaj koji ima moć da oduzima prostore i odlučuje o simbolima u akademskom prostoru? Tj. onaj koji ima moć da apstrahuje sva ostala mišljenja – kao i stilove. Kao što Štulić reče, ako stil određuje karakter, a karakter sudbinu, onda nas tiha i tužna sudbina čeka.
Svedimo ovaj argument. Nijesmo mi u nedoumici da je Njegoš u Crnoj Gori i šire figura snažnog istorijskog i nacionalnog identiteta. Ali, njegovo pojavljivanje u javnom prostoru –posebno na licu obrazovne institucije – nosi implicitnu poruku: „Ovo je važan dio našeg kulturnog i istorijskog sjećanja!” Takođe, vremenski okvir oslikavanja murala učvršćuje osjetljivi nacionalni (nacionalistički) okvir. Dakle, problem se pojavio kada rečena simbolika nije debatovana. Ponavljamo, murali nijesu neutralni, oni artikulišu vrijednosti, pripadnost i politički stav. Koja je to politika? Vrlo ekskluzivna i vrlo nametnuta – u društvu koje već odavno samo maše parolama inkluzije i pomirenja.
Kratka crtica o strukturaloj ironiji: Dok se mural oslikava tišina je vrlo glasna. Zgrada fakulteta je pod skelama. Miris svježeg cementa miješa se sa kišom. Radnici u fluorescentnim prslucima pojavljuju se na kratkim pauzama. Ne razumiju jezik oko sebe i gotovo ništa ne znaju o lokalnoj politici, podjelama, mitovima. Škripi metal na skelama ispod gigantskog lica.
Umjetnički i u/s/rbani aspekt murala posebna je priča. Njegova tehnička prozaičnost automatski ga čini kontroverznim i šalje poruku da humanističke nauke u toj zgradi nijesu sposobne da realizuju osnovno umjetničko istraživanje. Mural je, prema tome, čin označavanja prostora. Isto kao što su i đêdove cerade i poruke koje pod njima stoje (ođe na prvom mjestu imamo u vidu šovinističku ceradu na zgradi koja stoji preko puta fakulteta – a koju ni jedan član ove akademske zajednice ni jednom javno nije doveo u pitanje – kao da je potpuno normalno učiti đecu da treba da se pridruže vojsci koja se vraća na Kosovo – humor koji izaziva asocijacija na epsku pjesmu takođe nećemo razvijati da bismo izbjegli sarkazam). U konfliktnom društvu, zapravo, ne govorimo o estetici i možda niko nije imao namjeru da nekoga povrijedi, ali efekat je ponižavajući i ovaj mural je detonator.
Dakle, pošto smo učeni da u umjetnosti stil i tehnika nose jednako značenje kao motiv i sadržaj, zaključujemo da je ođe „jednostavnost“ pragmatična i politička – poruka mora biti čitljiva i neupitna.
No, zar nikome iz oblasti humanističkih nauka (koje su u srećnim zemljama već akademski preispitale savremene &nbsp;diskurse fluidnosti, otvorenosti, pluralizma, procesualnosti identiteta) simbolika muške glave, monumentalne i dominante u kombinaciji sa jednostavnošću slike ne djeluje kao agresivno obilježavanje teritorije (ili kulturna refleksija dolazi iz nekog davnog patrijarhalnog ratničkog društva). Pojasnimo, na ovoj slici muška (Njegoševa) glava je fiksirana, nepokretna, stabilna, vertikalna, autoritativna, hijerarhijska, vezana za ideju heroja, vođe, istorijske moći, kontrole i neupitnog autoriteta, konačnog, nepromjenjivog oblika. Na fasadi fakulteta humanističkih nauka ona je simbolički kontrapunkt trenutnom duhu vremena i samome Njegošu i njegovome djelu.
Reprezentativna naučna institucija ne smije prihvatiti odsustvo pluralizma i simboličku ekskluziju. Ona mora da predstavi višeglasje savremenosti. Njegoš je veliki ali zašto samo on, a ne i neka žena autorka, savremeni autor, multimedijalni rad, rad studenata? Dakle, umjesto dijaloga imamo nametnutu hijerarhiju vrijednosti – jedina kultura koja vrijedi da bude monumentalizovana jeste ovaj mural.
Ali, fakultet nije mjesto za propagandu. Zid fakulteta nije platforma za političko predstavljanje identiteta. Da li ovaj mural, stoga, šalje poruku da je fakultet izgubio autonomiju i pretvorio se u dekor za tuđe ciljeve. Zar to nije napad na samu ideju univerziteta? Antikritički čin u samom srcu kritičkog mišljenja!
mural što viče klanjaj se smjerno
na fakultetu đe mišljenje bijaše moderno
Dakle, kada humanistika globalno danas – u uspostavljenoj temporalnosti ostatka Evrope (svjesni smo da postoji i kosovska temporalnost) – dekonstruiše patrijarhalne, nacionalne, etnocentrične i ostale autoritarne narative, insistira na pluralitetu glasova i reprezentaciji marginalizovanih identiteta, neko je izabrao da ponovo uspostavi upravo takvu simboličku strukturu – u vidu lica (jednog) muškarca/heroja (oca, đêda) koji dominira prostorom.
Kolegama, stoga, postavljamo sljedeća pitanja: Šta znači biti čovjek? Šta znači biti nacija? Šta znači biti pripadnik društva koje se raspada oko identiteta? A šta znači pripadati bez dominacije? Kad se uputimo prema zgradi koja će nam dati odgovore na ova pitanja – u kojoj profesori drže predavanja o kritičkom mišljenju, u kojoj se na katedrama govori o identitetu, etici, pluralizmu, studenti uče o empatiji i humanizmu – pojavljuje se zid koji umjesto njih automatski odgovara: „Ja sam taj lik. Ja sve znam. Ja sam autoritet. Evo vam fiksirani identitet.“ &nbsp;
Da li ponovo govorimo o psihologiji utočišta?
Pošto smo uklonili citat o individualnoj odgovornosti u građenju boljeg društva, našem istorijskom, filozofskom i književnom velikanu – Njegošu – odrekli smo veličinu na još jedan način – tako što smo ga postavili u prostor koji stvara disonancu, čineći od njegovog lika i djela poruku o identitetskoj rigidnosti, dok smo, istovremeno, nešto što je vrlo privatno pretvorili u prostor javnih rasprava. Da li je to namjerna poruka univerziteta? Kritički promišljena poruka kojom se afirmiše kolektivni identitet? Promišljena poruka koja treba da produbi polarizaciju? Deklarativna afirmacija podijeljenosti i ekskluzivnosti? Proklamacija o simboličkoj moći? U prostoru znanja!?
Zbog čega nema poruke od akademske i intelektualne zajednice? Zato što je ćutanje politički stav. Kada je mural proglasio nacionalnog heroja bez šire rasprave, prostor fakulteta je prestao da bude neutralan i postao je politički označen (zapišan) instrumentalizacijom murala (umjetnosti?). Da li zbog toga akademska zajednica ne traži javnu diskusiju (ili čak dekonstrukciju značenja murala)? Da ne uprlja svoja delikatna elitistička čula? Razmatranjem nepotrebnog „nacionalističkog“ gesta u prostoru obrazovanja? Murala koji „nenamjerno“ postaje „ikona rasprave“ o identitetu, politici i umjetnosti u javnom prostoru.
Koja je, uopšte, bila inicijalna ideja autora? Da li to neko može da nam kaže? Da stvori još goru napetost između univerzalnih vrijednosti i nacionalnog identiteta? Da poruči da je prostor dva fakulteta postao mjesto simboličke borbe za interpretaciju kulture i istorije? Ili možda baš da raskrinka „latentne“ konflikte u društvu i pruži nam priliku za javnu refleksiju i dijalog!? Pomirenje?
Naša zapitanost doseže vrhunac uz još jedan interesantni sloj transnacionalne simbolike – činjenice da je mural oslikala izvjesna čačanska firma. Dakle, ovdje se ne radi samo o lokalnoj inicijativi ili umjetničkoj intervenciji, nego o naručenom djelu koje dolazi izvan lokalnog kulturnog konteksta. Ne pojačava se time kod nas ośećaj da nam je nešto nametnutno – ma kakvi! Mi se pitamo imade li iđe ikog u gradu pod Trebjesom, Gospodinu gradu, da umjetnički dočara savremeno iskustvo Njegoša u Crnoj Gori, bez ovog dodatnog „uvoza kulturno-umjetničkog autoriteta“.
Vratimo se sada sitnicama. Jedna od njih je nedostatak proceduralne legitimnosti – u akademskom prostoru to je zaista sitnica – jer tamo se zna i ko zna i ko imenuje. U izvankosovkoj temporalnosti netransparentno donošenje odluka podriva povjerenje u instituciju. U ovom slučaju nije organizovana javna savjetodavna rasprava, nije sproveden javni umjetnički konkurs, akademska zajednica nije bila konsultovana (ili jeste?), studenti nijesu učestvovali (ili jesu, a da ne znamo). Sve ovo stvara ośećaj zagušljive privatizacije javnog prostora.
Nasuprot tome, etika javnog prostora podrazumijeva da javni prostor pripada svima. Stoga je postavljanje murala bez refleksije o mogućoj traumi, podjelama ili ranama neetično, društveno neodgovorno, kulturno nasilno, jer umjetnost (?) koja zanemaruje kontekst u (post)konfliktnom društvu jeste agresija.
Ponovimo, tehnička skromnost murala nije slučajna. Svi znamo da što je ikona jednostavnija, poruka je direktnija. Zatvorena za interpretacije. Nema umjetničke ambivalencije, kritičkog tumačenja, estetske refleksije. Njegoš je postao slogan. SLOGAN NIJE DIJALOG.
<h3>Instrumentalizovali smo kulturnu baštinu i Njegoša kao književnika i filozofa koji zaslužuje kompleksno kritičko čitanje lišili značenja, sveli na propagandnu i ideološki marker. Izbacili smo Njegoša iz područja mišljenja.</h3>
Na kraju, u filozofski nabijenom tekstu koji je ispisan ispod murala – „Što je čovjek, a mora bit čovjek! Tvarca jedna te je zemlja vara, a za njega, vidi, nije zemlja.“ – Njegoš istražuje paradoks ljudske egzistencije. Čovjek je prisiljen da bude ono što jeste, ali ga svijet varljivo okružuje; zemlja ga ne podržava, a ipak mora da opstane i djeluje. Da li autori murala šalju poruku o nemoći individue u odnosu na društvo ili sistem? Kakvo je to onda društvo? Totalitarno.
U kojem je „javje od sna smućenije“? Ili baš nije tako, nego je nekome sasvim jasno i neko je sasvim smišljeno proizveo dodatne sumnje, nesigurnosti, pa i egzistencijalne dileme. Jer neko je nekog isključio iz ovog „obrednog“ čina, učino ga neprepoznatim, nepostojećim. Uključujući samog Njegoša.
Za domaći zadatak zaokružite najmanje tri od navedenih filozofskih, političkih i „estetskih“ tvrdnji koje su vam najbliže. Kad to uradite, odgovorite na pitanje ispod teksta.
<ul>
 <li>Neko je donio odluku iza zatvorenih vrata.</li>
 <li>Preko umjetnosti se sprovodi politika.</li>
 <li>Zid fakulteta pretvoren je u poligon za identitetsko nadmetanje.</li>
 <li>Privatno je pretvoreno u teren obilježavanja.</li>
 <li>Dostojanstvo intelektualnog prostora je odrečeno.</li>
 <li>Znanje i institucija instrumentalizovani su u funkciji identitetske</li>
 <li>Prostor za teorijsku fluidnost zamijenjen je ikonografijom stabilnosti i jednosmjernog identiteta.</li>
 <li>Misija humanističkih nauka jeste oživljavanje predmodernih mitova.</li>
 <li>Umjetnost je mogla biti most, a postala je instrument podjele.</li>
 <li>Umjetnost ne podstiče razgovor o čovjeku nego o naciji.</li>
 <li>Umjetnost ne postavlja pitanje nego pečat.</li>
 <li>Njegoš je mit.</li>
 <li>Niko nije odgovoran za produbljivanje sumnje i straha.</li>
 <li>Vizuelni gest koji prati državni praznik i njegovog protagonistu savim je slučaja</li>
 <li>Mural je urađen „u okviru Festivala urbane kulture“.</li>
 <li>Milan Milosavljević, beogradski muralista („Darkos“), je odabran putem međunarodnog ili nacionalnog konkursa otvorenog tipa i na osnovu umjetničkih</li>
 <li>Ovo nije</li>
 <li>Ovo jeste mural.</li>
 <li>Njegoševo djelo luča je crnogorska.</li>
</ul>
„a bez njega – u što tada spada?“

Jesmo li izbacili Njegoša iz područja kritičkog mišljenja?

Prava slika današnje Crne Gore je „kulturna“ politika vlasti koju najlakše definišemo riječju postavgustovska. Kriterijumi po kojima se postavljaju čelni ljudi kulturnih ustanova sve su samo ne renomiranost i kompetentnost. Jedini kriterijumi su partijska, vjerska i nacionalna pripadnost. Da ne zaboravimo učešće u opskurantnim (pogledaj rječnik) litijama, retrogradnim manifestacijama svega najprimitivnijeg što Crna Gora može da izbaci. Da je to temelj i ontološko biće postavgustovske vlasti svjedoče namjere da se podižu spomenici lideru tih primitivnih uličnih metanija, koje namjeravaju da podižu širom Crne Gore, kao simbole mržnje prema Crnoj Gori, svemu crnogorskom, „brozomorno-montenegrinskoj ideologiji, koja se temelji na dukljanskoj mitologiji“. Ograđujem se ako nije tačno, ali sam čuo da su se dijelile i potvrde o učešću u litijama, kao buduće ulaznice za avanzovanje. Spomenici jednom popu diljem Crne Gore i jesu najbolja potvrda sunovrata Crne Gore, koja ne podiže spomenike znanju i nauci, već mantijašima i mraku.&nbsp; Biti dio civilizacije podrazumijeva poznavanje prošlosti na osnovu istorijskih artefakata, a ne guslarske mitomanije i popovskih izmišljotina. Aleksandar Solženjicin piše: „Da bi uništio jedan narod, moraš prvo saśeći njegove korijene“. Milan Kundera u „Knjizi ljubavi i zaborava“ piše nešto slično: „... prvi korak k uništenju jednog naroda jeste brisanje njegovog pamćenja … nađi nekoga da napiše nove knjige, proizvede novu kulturu, izmisli novu istoriju. Ta nacija ubrzo počinje zaboravljati što je i što je bila“.&nbsp; <h2>NEDODER NACIJA</h2> Nekadašnja slobodarska Crna Gora danas je poprimila kmetski karakter i čeka da joj neko drugi vrati ime i dostojanstvo. Ponavljači, vlasnici lažnih diploma, pridošlice iz raznih crnogorskih i okolnih pripizdina pišu nam istoriju, uče nas jeziku predaka, onima kojima je jezik prepun turcizama smetaju crnogorski italijanizmi, poklanjaju sebi crnogorske nacionalne nagrade za trivijalna i lažna, nepostojeća djela, preuzimaju nam nacionalne institucije praveći od njih seoske domove kulture. Prvi predśednik Crnogorskog centra PEN kluba, profesor Pavle Mijović, kada je uhapšen i ispitivan u zatvoru u Dubrovniku od policije zbog Belvederskih demonstracija 1936. ostavio je zapisano kako mu je policajac koji ga je ispitivao rekao: „Možda se zakon promijeni i dozvolimo rad vaše komunističke stranke, ali, ukoliko i dalje nastavite da se zalažete za crnogorsku naciju sve ćemo vas istrijebiti“. Meša Selimović je napisao da čovjek postaje slobodan svojom odlukom, otporom i nepristajanjem. Pokazalo se, ipak, da je crnogorska nacija nedoder i da kad su se prvi put Crnogorci mogli nacionalno izjasniti na popisu 1948. godine, oni su to masovno uradili. Problem sa bilo kojim identitetom je što se on stalno mora zalivati od strane političkih i društvenih elita. Ako vi to ne činite taj prostor će ispuniti drugi i, što kaže Kundera, ta nacija ubrzo počinje zaboravljati što je i što je bila. Crnogorski komunisti su se ponašali kao da je vrijeme stalo i da će vječito ostati takvo, da sve imamo u drugoj republici, da zato Crnoj Gori ne trebaju ni fakulteti, ni mediji, ni klinički centri, ni naučne ustanove, niti da je religija bilo kakav faktor u društvu. Padom socijalizma ostavili su Crnu Goru na izvolte uticaju velikopsrpskog nacionalizma i njegovom glavnom promoteru – Crkvi Srbije. Crkva Srbije sve vrijeme radi na tome da svetosavlje bude zajedničku teološka perspektiva crnogorskog društva, a srpski identitet istorijski kontinuitet. Kad se pogledaju podaci od popisa do popisa dobije se mjera njihovog uspjeha kroz period potonjih tri i po decenije. Ili, ako hoćete, pokazuje se inferiornost crnogorskog društva, nedostatak samopoštovanja i provincijalni karakter.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251123071156_ae092c010934e30260c0a25b3f0cb3a9ab379f9e5bf31ce9e80fa79c2aa9886c.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20251123071156_ae092c010934e30260c0a25b3f0cb3a9ab379f9e5bf31ce9e80fa79c2aa9886c" data-rendition-name="original" width="1200" height="710" loading="lazy" alt="Biblioteka"> <figcaption>„ESTETIKA“ PORTALA IN4S: Biblioteka „Radosav Ljumovićetv</figcaption> </figure>  <h2>ZADRUŽNI DOM</h2> Po statističkim podacima u Podgorici stanuje bezmalo pola Crne Gore. Za Podgoricu su dvije kulturne institucije uvijek imale veliki značaj, ako ne računamo nacionalno i gradsko pozorište. Biblioteka „Radosav Ljumović“ i KIC. Ako vi na čelo Biblioteke „Radosav Ljumović“ izaberete Slavicu Ilinčić, koja je sama po sebi antiteza kulture i promoter ideologije srpstva i svetosavlja kao temelja Crne Gore, koja je u biblioteku uvela „estetiku“ portala IN4S, a na čelo KIC-a harmonikaša, koji svojim vokalnim interpretacijama zasmijava čitav region, onda ste dvije više nego značajne institucije pretvorili u zadružni dom u Lebanama. I tu nema nikakve slučajnosti. Ideja i jeste da se sve institucije Crne Gore prilagode „estetici“ braće Mićović, Metodija i Krnje Jele, da se sroza na nivo najseljačkije pučke zabave najprimitivnijeg soja u Crnoj Gori, koji buja iz godine u godinu. Pa nama „Zavetnica“ vodi Filmski centar Crne Gore, zaboga?&nbsp; A onda nam Raonikije, tri puta sudski osporavani direktor RTCG, na mala vrata uvodi kampanju kako od malih mogu indoktrinirati buduće generacije ideologijom svetosavlja, srpske Sparte i junaštvom Pavla Đurišića. Pa još doveo svetosavskog stručnjaka za satanizam sa nesretnog Pravnog fakulteta. I to onaj isti Raonikije koji mi onako sa prosvijećenih visina održa lekciju da je on učinio više za demokratiju u Crnoj Gori i od mene i od Mila i od Ranka i čitave tadašnje vlasti. Biće da je u međuvremenu evoluirao od liberala i demokrate u protođakona Javnog servisa, jer je evolucija kod Crnogoraca postala nacionalni sport. Što reče onaj na televiziji „ja kad mi treba kažem da sam Srbin, a kad mi treba Crnogorac“! Eto, dotle smo stigli, sve se udarajući u junačke grudi, dičeći se sopstvenom junaštvu i čojstvu u prošlosti. <h2>&nbsp;PRODANE DUŠE</h2> Pošto ni mnogo veće države ne mogu izdržati toliki broj prodanih duša, riješio sam svaki put da poklonim po koju crticu iz istorije, nakon što sam predočio da su nam preci ginuli na Mojkovcu nizašto, jer nije bilo više nijednog Srbina kojem bi čuvali odstupnicu, već im je smješteno iz razloga koje napisa komandant Glavnog štaba crnogorske vojske, srpski pukovnik Petar Pešić, u beogradskoj „Pravdi“ od 9. maja 1925. godine: „Odnosno tvrđenje mojih kritičara, da sam savetovao pokojnom Kralju Nikoli da zaključi mir sa Austrijom, napominjem, da sam izneo u 'Ratniku' celu istoriju tog pitanja i nemam potrebe da ga ponovo izlažem. Sem toga nalazim da bi to bilo izlišno, jer su oni suviše slabi da shvate vojno-politička pitanja toga obima. Ali moram im postaviti ovo pitanje: jesu li ma kad razmišljali o tome, kakava bi situacija bila za celokupan naš narod, da Kralj Nikola nije uputio Franji Josifu onu depešu, i da je na Solunskom frontu pored Srpske Vrhovne Komande našla i Crnogorska Vrhovna Komanda, a po proboju ovoga fronta i ulaska u Otadžbinu pored Kralja Petra i Kralj Nikola?“ Ponavljaću vam ovo sve dok ne shvati i posljednja fukara kakve su namjere bile prema Crnoj Gori!  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251123071156_f2b83f9f9204bb7991a3504b9c8619c1e39d5b90c53f941882276c6c313903c4.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20251123071156_f2b83f9f9204bb7991a3504b9c8619c1e39d5b90c53f941882276c6c313903c4" data-rendition-name="original" width="1086" height="1579" loading="lazy" alt="tekst"> <figcaption>Petar Pešić tekst u „Pravdi“etv</figcaption> </figure>  Ne znam znate li ko je Jovan Đonović? On je uz Marka Dakovića jedan od najogorčenijih protivnika kralja Nikole od beogradskih studenata iz Crne Gore, učesnik u organizaciji više atentata na knjaza/kralja Nikolu. E pa taj Jovan Đonović piše, takođe u „Pravdi“: „On, koji misli, da nije Kralj Nikola uputio depešu Franji Josifu ne bi se kompromitovao u očima saveznika i svog naroda, da bi izveo nešto vojske i postavio je na Solunski Front i najzad sa njom ušao u Crnu Goru, - morao je, prirodno, utrošiti prilično vremena i spremiti dosta činjenica da se to desi. Idući za njegovim pisanjem ulazimo u njegovu misao, da je jedinstvo Crne Gore i Srbije bilo moguće: ako Kralj Nikola osramoti Crnu Goru predajom vojske, a sebe uprlja izdajstvom“. Čak je i on shvatio na koji način se jedino moglo izvesti „ujedinjenje“, kako ga zovu stručnjaci iz SNP-a, kad piše: „„Zar, onda nije jasno i laiku, da se g. Pešić nije mnogo starao da se ne desi sa crnogorskom vojskom ono, za šta se bojao da se ne dogodi srpskoj“?  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025112308110_b09368a04c996bf3fb5610c1d7f586564ee6bdf8f71aa68877908c8f1a215143.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="2025112308110_b09368a04c996bf3fb5610c1d7f586564ee6bdf8f71aa68877908c8f1a215143" data-rendition-name="original" width="530" height="829" loading="lazy" alt="tekst"> <figcaption>Jovan Đonović tekst u „Pravdi“etv</figcaption> </figure>  <h2>&nbsp;ODA CRNOGORCIMA</h2> Što se tiče Marka Dakovića, po kojem se zove orden koji predśednik Rajo dodjeljuje sopstvenim „velikanima“, on je bio poznat po učešću u atentatima na knjaza/kralja Nikole i po tome što je nakon Podgoričke skupštine ćerao po ulicama građane da pjevaju pjesme srpskom kralju Petru, ukoliko ne bi htjeli ubijao ih hicima iz pištolja. Pravi heroj uz Pavla Đurišića.&nbsp; Malo da se taknemo i francuske štampe, obzirom na sramnu ulogu Francuske u nasilnoj aneksiji Crne Gore. „La Revue Diplomatique“, Pariz, 30. novembra 1919. g. donosi tekst „4.000 Crnogoraca u srpskim zatvorima“: „Konferencija Mira optužuje neprijatelja za zločine, a u isto vrijeme dozvoljava da Srbija iste zločine vrši u Crnoj Gori ... Francuski narod i njegovo javno mnjenje su uz Crnu Goru. Ali, zašto neko u francuskoj vlasti ne uzvikne: Dosta je, prekinite sa davljenjem Crne Gore!? Ako je Francuska prijatelj Srbije, ne mora biti neprijatelj Crne Gore. čast Francuske je u pitanju... Naš je zahtjev: Francuska treba da učini da se Srbija evakuira iz Crne Gore i da Crna Gora bude Crnogoraca. ... Dičite se Crnogorci, jer plemeniti i civilizovani svijet i danas vidi i sa divljenjem i simpatijama prati vašu borbu i podvige protivu nebratske i izdajničke Srbije Karađorđevića, kao što je nekad slavio i divio se djelima vašim i vaših predaka kad se ginulo 'za krst časni i slobodu zlatnu'“. Eh, kao što je nekad ....

KIC mijenja ime u KIČ

Sedamdesetogodišnji Božidar Šundić poginuo je u saobraćajnoj nesreći koja se danas, oko 12:15 sati, dogodila u nikšićkoj Župi, saopšteno je nezvanično iz Uprave policije.
Do nesreće je došlo kada je automobil kojim je upravljao Šundić, iz za sada neutvršenih razloga, sletio sa puta.
Kako prenosi RTCG, riječ je o bivšem generalnom direktoru Javnog servisa. Njegovo vozilo nađeno je pored puta u Župi, a kako prenosi taj medij informacije iz policije, pretpostavlja se da je doživio srčani udar tokom vožnje.
U policiji kažu da utvrđuju uzrok nesreće.
Šundić je bio na čelu RTCG od 2018. godine do 2021. godine.&nbsp;
Šundić je bio diplomirani inženjer, dugogodišnji novinar i urednik više crnogorskih medija.&nbsp;

Nikšić: Poginuo bivši generalni direktor RTCG Božidar Šundić

Bosanskohercegovački novinar i televizijski voditelj Adnan Rondić tvrdi da je postojao "Sarajevo safari", snajperski lov na ljude u Sarajevu devedesetih sa kojim se sumnjiči da je povezan i predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, te da je sramna činjenica da pred državnim sudom ne postoji nijedna podignuta optužnica za opsadu glavnog grada BiH.
- Duboko vjerujem da je postojalo nešto što se naziva "Sarajevo Safari", ili što bi jedan Sarajlija rekao možda je ispravnije bilo reći "Sarajevo hunting" (Sarajevo lov). Nijesu oni nas samo promatrali i fotografisali kao na safariju, već su nas ubijali. Preživio sam opsadu Sarajeva i ostao sam bez 28 članova porodice, uključujući i moga oca i odlično znam da je ovo što se tvrdi istina i ovo nije prvi put da se pominje "Sarajevo Safari" - rekao je Rondić.
On je napomenuo da državno tužilaštvo nije podiglo nijednu optužnicu za opsadu Sarajeva.
- Imamo četiti haške presude i desetine hiljada dokumenata dokaza. I sam sam dokaz i spreman da svjedočim što su građani Sarajeva proživljavali u te četiri godine krvave opsade. Međuti, Državno tužilaštvo BiH neće, ili ne postoji interes da se stavi tačka barem dijelom na ono što se dešavalo 90-ih i to stvara frustraciju - istakao je Rondić.
Prema njegovim riječima, "Sarajevo safari" ponovo je otvorila rane, aktualizovala teške dane... Živimo, kako kaže, nedovršeni mir ili zamrznuti konflikt koji ne dozvoljava da se krene dalje.
- Treba se nadati da ćemo daći snage i mehamizme da izađemo iz ovog začaranog kruga. Ne smijemo odustati - poručio je Rondić.
<h2>Vrijeme je za reset</h2>
Komentarišući relativizaciju antifašističkog nasljeđa kao i normalizaciju narativa koji veličaju nacionalističke i klerikalne strukture, Rondić kaže da oni nijesu novi.
- Kroz istoriju su se mijenjali njihovi akteri, komunikacijski kanali putem kojih su dolazili do javnosti, ali oni postoje vjekovima, počev od porodice, baštini ih obrazovni sistem, mediji, crkva, akademska zajednica... Postoje i oni koji na takvu vrstu paradigme ne pristaju, ali bojim se da su društva dominantno sklona takvoj vrsti narativa koji ne pospješuju život u ovom dijelu svijeta - istakao je Rondić.
Podsjetio je na nedavni izliv mržnje bivšeg predsjednika bh. entiteta Republika Srpska Milorada Dodika o muslimanima.
- To nije nešto što mu je tom trenutku palo na pamet. "Niko krupno ko Turčin ne laže" zvuči poznato i te kako i u Crnoj Gori. Riječ je o starim narativima - naveo je Rondić.
On ističe da je vrijeme za neku vrstu reseta i da svim ljudi na ovim prostorima, pa i takozvane elite treba da se pogledaju u ogledalo i postave pitanje "Gdje smo mi to sada"?
- Važno je da svi, ako ne iz moralnih, onda iz pragmatičnih razloga pogledamo gdje nas ovakva vrsta narativa vodi. Ja bih bio skloniji da to radimo iz moralnih, etičkih razloga, ali neka za početak iz ugla elita budu praktični razlozi - kazao je Rondić, dodajući da je to proces koji će trajati, ali da ne smijemo odustati.
On je stava da nacionalizam i revizionizam nikada nijesu otišli sa scene. Ponekad se smanji, ali elite, smatra on, koriste tu vrstu narativa jer znaju da takav narativ još nalazi na plodno tlo.
- Imate primjer predizborne kampanje za predsjednika bh. entiteta Republika Srpska - svi kandidati, posebno dvojica glavnih se skoro isključivo obraćaju jednom biračkom tijelu - Srbima. Znaju odakle bi podrška mogla doći. Koriste narative koji ni njima nisu daleki i mrski i onda imamo situaciju kakvu imamo - naglasio je Rondić.
<h2>"Bez značajnih promjena u RS nakon izbora"</h2>
On ne očekuje značajnije promjene u RS nakon ovih izbora, čak i ako kandidat opozicije pobijedio. Međutim, smatra da mogu pokazati određene trendove.
- Bojim se da oko većine ključnih stvari neće biti suštinske razlike. Možemo dobiti umivenijeg, pitomijeg čovjeka na čelu bh. entiteta RS, ali to su samo izbori za čelnu poziciju. Rezultati mogu biti svojevrsni test onoga što može uslijediti na opštim izborima u BiH 2026. godine - rekao je Rondić.
Ima, dodaje on, nekoliko ključnih karakteristika ovih izbora. Ipak je, kako ističe, pobijedila država.
- Onog momenta kada je Milorad Dodik osuđen na jednogodišnju kaznu zatvora rekao je da je neće prihvatiti, kao ni odluku Centralne izborne komisije koja mu je uskratila mandat. Rekao je da neće biti izbora, te da i ako ih bude na njima neće učestvovati. Međutim, prihvatio je presudu suda, platio je jednogodišnju kaznu zatvora, očito prihvatio odluku Centralne izborne komisije i izbori se održavaju i na njima učestvuje kandidat Saveza nezavisnih socijaldemokrata. Ovo mi je ključna karakteristika i njihova vrijednost - kazao je Rondić.
T.K.

Rondić: Tvrdim da je postojao "Sarajevo safari", sramna činjenica da ne postoji nijedna optužnica za krvavu opsadu

Maloljetna Nikolina Vulikić (13) iz Podgorice, čiji je nestanak prijavljen sinoć nešto nakon ponoći, pronađena je živa i zdrava, potvrđeno je Portalu ETV iz Uprave policije.
Policijski službenici Odjeljenja bezbjednosti Podgorica, koji su od trenutka prijave intenzivno tragali za djevojčicom, nakon niza preduzetih aktivnosti locirali su je u naselju Preko Morače i bezbjedno vratili porodici.
Nikolina je prethodno posljednji put viđena u okolini Tuškog puta, u blizini zgrade Čelebića, što je pokrenulo hitnu potragu policije i apel građanima da pomognu informacijama.
Iz Uprave policije zahvalili su građanima na saradnji i brzoj reakciji.

Danas umjereno do potpuno oblačno, do 15 stepeni

Tagovi

Đenero: Crna Gora sistemski propušta da formira proevropski blok stranaka, sa ovom Vladom ne možete u EU

Sjednica Odbora za ekonomiju, finansije i budžet: O završnom računu budžeta za 2024. i Izvještaju o radu DRI

Novo zaduživanje na pomolu - garancije do 172 miliona eura

Jesmo li izbacili Njegoša iz područja kritičkog mišljenja?

PRATITE TVe UŽIVO