Evropska kolijevka slobode, majka svih građana, Crna Gora slavi jubilej

Povodom jubileja od kako je Crna Gora povratila svoju državnost, oglasili su se iz Crnogorskog foruma i čestitali svim građankama i građanima Crne Gore praznik. 

Saopštenje koje potpisuje Jelena Marković prenosimo integralno:

Crna Gora nikad nije bila tijesna nikome ko joj je prilazio prijateljski, s poštovanjem i bez namjere da joj ospori pravo na postojanje. Ova zemlja je kroz vjekove primala, štitila i grlila različite ljude i identitete mnogo prije nego što su moderni politički sistemi izmislili termine za obezličavanje njene suštine i karaktera crnogorskog.

Zato je važno da danas jednu stvar konačno nazovemo pravim imenom.

Ne govorimo o državi građanskog ustrojstva kao političkoj floskuli iza koje se decenijama skrivala jedna mnogo opasnija namjera. Govorimo o državi građanskog ustrojstva kao državi jednakih prava, sloboda i dostojanstva za svakog građanina.

To nije isto.

Ono što je u Crnoj Gori godinama predstavljano kao „građansko“, često je služilo upravo potiskivanju onoga što je državno tj. crnogorsko. Sistematski, tiho i uporno, prije obnove nezavisnosti, poslije nje, pa sve do danas, građanima je usađivana percepcija da crnogorski identitet mora biti utišan da bi država bila demokratska.

A to nije istina.

Naprotiv.

Malo po malo, iz institucija, zakona, javnog prostora i kolektivne svijesti uklanjan je pridjev koji predstavlja srce ove države- crnogorski.

Crnogorski je korijen.

I upravo je to bila najveća prevara takve politike.

Kad si čovjek sa crnogorskim osjećajem, ne mrziš.

Ne osvajaš.

Ne negiraš druge.

Dočekuješ.

Poštuješ.

Pomažeš.

Ako treba i hraniš i braniš.

Poptuješ tuđe, ali svoje voliš najviše.

Zato crnogorsko nikada nije bilo suprotnost građanskom. Ono je njegov najprirodniji oblik na ovom prostoru.

Crna Gora nije opstajala zahvaljujući moćnima, nego ljudima koji nijesu pristajali da se odreknu sebe, svog jezika, identiteta, dostojanstva i prava na slobodu.

Nijesmo 2006. stvorili novu državu- obnovili smo staru. Onu koja je 1918. nasilno ugašena, ponižena i izbrisana sa mape svijeta uprkos svojoj  slavnoj crnogorskoj istoriji, slobodarskoj tradiciji i međunarodnom priznanju.

I zato danas nije dovoljno samo mahati zastavom.

Potrebni su zakoni jednaki za sve, institucije koje služe državi, a ne partijama, i društvo u kojem će čovjek živjeti dostojanstveno od svog rada.

Jer svaka država bez identiteta postaje prazna ljuštura. Država koja ne štiti sebe, svoj jezik, kulturu, istoriju i dostojanstvo, prije ili kasnije postaje prostor tuđih interesa.

Crna Gora danas živi posljedice upravo takve politike. Decenijama su se pod zastavom patriotizma gradile strukture moći koje nijesu jačale institucije nego partitokratiju. Sistem nije stvaran za građane nego za privilegovane.

Ipak, uprkos svemu, Crna Gora traje.

Traje jer postoji nešto što nijedna vlast nije uspjela potpuno slomiti-;svijest ljudi da ova zemlja ima pravo da bude svoja.

Ljubav prema Crnoj Gori nije parola.

Nije interes.

Nije marketing.

To je način života.

Nositi Crnu Goru u sebi znači biti i ponosan i ujedno tužan. Ponosan jer pripadaš crnogorskom narodu tri vjere, koji je slobodu nosio kao zavjet, a tužan jer znaš koliko je ta sloboda kroz istoriju plaćana.

Crna Gora nikada nije bila velika po teritoriji, ali jeste po ideji. Zato njena veličina nije mjerena snagom vojske, bogatstvom niti silom, nego spremnošću čovjeka da brani svoje dostojanstvo i pravo da bude svoj.

Ona je evropska kolijevka slobode mnogo prije nego što je Evropa do kraja razumjela značenje te riječi.

Zato je danas na nama odgovornost da ne dozvolimo da u Evropsku uniju uđe bilo kakva i bezlična Crna Gora, nego upravo ono što ona jeste- država crnogorskog naroda koji je vjekovnim borbama za slobodu stekao vječno pravo na nju, ali i svih njenih građana. Država koja je svoje vječno pravo na postojanje stekla prolivenom crnogorskom krvlju i glavama palim za slobodu.

Evropa kojoj Crna Gora pripada nastajala je upravo na vrijednostima koje je ova zemlja branila kroz svoju istoriju:

slobodi,

dostojanstvu,

pravu čovjeka da bude svoj.

Zato Crna Gora nije evropska budućnost zato što ide ka Evropi.

Ona je evropska kolijevka slobode jer je slobodu živjela onda kada su mnogi o njoj samo govorili.

I zato će trajati vječno.

Dok je Lovćena.

Dok je mora.

Dok je Durmitora,

Dok je nas koji nosimo Crnu Goru u sebi,

koji je ljubavlju branimo i biramo da je ona naš način života.

Sve drugo je prolazno.

Samo je Crna Gora vječna i vječno će se slaviti ta 

evropska kolijevka slobode, crnogorska buktinja, primjer svijetu kako se mali narod otporom i velikoj sili- izborio za slobodu.

Hiljadugodišnjica se bliži, a obilježićemo je u svojoj evropskoj porodici i taj jubilej čekajući nastavljam da čuvam sad najugroženiji, a najvažniji crnogorski identitet, od koga su ostale samo mrvice, a bez kog ustvari nema Crne Gore.