Grahovo nije zaboravilo: Odbrana časti antifašističke Crne Gore

Na dan kada je Crna Gora još jednom iznevjerena od strane onih koji bi morali prvi braniti njenu istorijsku vertikalu, Grahovo je govorilo u ime svih onih koji pamte, koji osjećaju i koji ne pristaju na zaborav.

Kod Spomen-kompleksa na Grahovu, juče je održano antifašističko okupljanje, koje su organizovali građani – bez pompe, bez logistike, ali sa srcem koje se ne da potkupiti. Među okupljenima bili su predstavnici partija koje baštine vrijednosti antifašizma, brojni građani iz Nikšića, Herceg Novog i Podgorice, gosti iz regiona, ali ono što je najviše ohrabrilo – mnogo omladine.

U vremenu kada vladajuća većina sve otvorenije pokušava da relativizuje i revidira antifašističku borbu, kada se heroji i zločinci dovode u istu rečenicu, mladi ljudi na Grahovu su pokazali da ne pristaju na istorijsku amneziju. Njihovo prisustvo, pažnja, emocija i poruke – bile su najjasnija potvrda da ideje Trinaestog jula nisu prošlost, već obaveza.

Skup je počeo intoniranjem crnogorske himne i polaganjem vijenca delegacije SUBNOR-a. Uslijedila su obraćanja koja su bila i podsjećanje i opomena – da Crna Gora nema pravo na zaborav.

Istoričar i bivši poslanik Dragutin Papović podsjetio je prisutne da je Trinaestojulski ustanak 1941. godine bio nastavak vjekovne borbe Crnogoraca za slobodu – od Grahovačke bitke, preko ratova za nezavisnost, do ustanka protiv fašizma. Citirajući govor Veselina Đuranovića iz 1978. godine, sa otvaranja Spomen-kompleksa, podsjetio je da je Crna Gora svoju slobodu izborila krvlju svojih najboljih sinova i kćeri.

-Otvaramo ovaj spomenik na 13. jul, na veliki praznik kada se crnogorski narod na poziv KPJ podigao u oružanu borbu protiv italijanskih fašističkih okupatora i zajedno sa ostalim narodima naše zemlje nakon četiri godine krvavih borbi, velikih stradanja i golemih žrtava izvojevao konačnu pobjedu, izborio slobodu i na ruševinama starog društva otvorio novo poglavlje istorije. Ovaj veličanstveni spomenik otkrivamo na 120 godišnjicu čuvene Grahovačke bitke 1858. i isto tako stogodišnjicu završetka oslobodilačkih ratova Crne Gore protiv turskih zavojevača 1878. kada su Crnogorci nakon velikih oslobodilačkih borbi i ogromnih žrtava, objektivno govoreći, prisilili velike evropske sile da priznaju nezavisnost, samostalnost i suverenitet Crne Gore. Istorijska činjenica je da je oružana borba crnogorskog naroda protiv fašističkog okupatora 1941. počela svenarodnim oružanim ustankom, ne bi mogla potpuno i do kraja da se objasni ako se ne bi imalo u vidu vjekovna borba Crngoraca za slobodu, ako se ne bi imalo u vidu sve ono što je decenijama prethodilo sudbonosnim i slavnim zbivanjima jula 1941. Samo u kontinuitetu istorijskog razvitka možemo do kraja i potpuno istinito sagledati kako smo došlo do slobode i nezavisnosti koju danas imamo, kako smo postali svoji na svome sopstvenim snagama, zalivajući svaku stopu naše zemlje krvlju njenih sinova i kćeri, podnoseći ogromnu žrtvu i nečuvene patnje i stradanja - poručio je tada Đuranović – a Papović prenio danas, sa punim značenjem i potrebom da se to ponavlja, pogotovo mladima.

U istom tonu, Papović je citirao i Ivana Milutinovića, koji je još 1943. godine upozoravao da među Crnogorcima ima izdajnika i da se nikada više ne smije dozvoliti da nas podijele kao 1918. godine. Te riječi danas odzvanjaju kao zlokobna opomena.

- U bivšoj Jugoslaviji vi nijeste imali da kažete što ste htjeli a vaši najbolji sinovi držani su po logorima i tamnicama. To je došlo zato što Crnogorci nijesu bili složni i danas se nalazimo u takvoj situaciji da ponovo konstatujemo da ima izdajnika u Crnoj Gori. oni će učiniti sve što mogu ali ja mislim da smo se dovoljno pročistli i da se dovoljno znamo. Te ne smijemo dozvoliti da nas prevare. Ne dozvolite da se ponovi 1918. godina - kazao je tada Milutinović.

Okupljeni su snažno negodovali na pomen predsjednika Opštine Nikšić Marka Kovačevića, jasno pokazujući da neće ćutke gledati pokušaje relativizacije četništva i negiranja tekovina Narodnooslobodilačke borbe.

Iako bez državne podrške, bez ministara, bez govora sa govornica „u ime svih“, Grahovo je juče bilo institucija. Omladina koja je nosila cvijeće, koja je slušala pažljivo istorijske poruke, bila je najvažniji činilac skupa. Njihova poruka je bila jasna: „Branićemo našu zemlju od zaborava, od istorijskog nasilja i od pokušaja da se fašizam opere, a antifašizam ospori.“

U vremenu kada se državne institucije sve više udaljavaju od antifašističkog nasljeđa, kada se Trinaestojulski ustanak u zvaničnim programima prećutkuje, Grahovo i slični prostori postaju svetilišta otpora – ne samo fašizmu, već i političkom licemjerstvu.

Zato je jučerašnje okupljanje bilo više od komemoracije. Bilo je to svjedočanstvo da postoji druga Crna Gora – ona koja zna ko su joj bili đedovi, ko su joj bili neprijatelji, i zašto je sloboda najskuplja riječ u njenom jeziku.

Ako vlasti već zaboravljaju – narod neće. I dok vlast piše novo tumačenje istorije, na terenu u Grahovu mladi grade memoriju koja se ne može izbrisati. Jer sloboda nije dobijena, nego izborena. I zato ne smije biti prepuštena ni zaboravu ni oportunizmu.