<article>Već danima Ulcinjani svakodnevno gledaju u nebo, posmatraju helikoptere, uznemireni i u neizvjesnosti šta će biti sa Velikom plažom, piše portal RTCG.Kako se može vidjeti na snimku Javnog servisa, dva manja helikoptera, žute i sive boje nadlijeću ulcinjsku obalu u pravcu Velike plaže.Kako navode, sumnja se da arapski investitori posmatraju teritoriju Velike plaže iz helikoptera.</article>

Već danima Ulcinjani svakodnevno gledaju u nebo, posmatraju helikoptere, uznemireni i u neizvjesnosti šta će biti sa Velikom plažom, piše portal RTCG.
Kako se može vidjeti na snimku Javnog servisa, dva manja helikoptera, žute i sive boje nadlijeću ulcinjsku obalu u pravcu Velike plaže.
Kako navode, sumnja se da arapski investitori posmatraju teritoriju Velike plaže iz helikoptera.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

400x240

400x203

thumbnail

Društvo

Helikopteri svakodnevno nadlijeću ulcinjsku obalu i Veliku plažu

Zaposleni u Javnom servisu Časlav Vujotić uputio je reagovanje Portalu RTCG i TVCG povodom izvještavanja o tuženim "bivšim kandidatima" za generalnog direktora od 15. aprila.
Njegovo reagovanje prenosimo u cjelosti:
"Kandidati su dostupni svima. A kamoli urednicima Portala i Dnevnika RTCG. U istoj smo zgradi, firmi, a ekspresno izvijestiste o tužbi protiv nas - bez nas. Da dojučerašnja zastupnica RTCG, kao, pati jer smo je prijavili Advokatskoj komori. Vi ste afirmisali samo, tužbu, njene stavove. Nema druge strane. Nijeste krenuli tragom vijesti, o vašim ljudima, prikazali što mi mislimo, što očekujemo, izvinjavamo li se makar. „Ne razumijem zašto“ prokomentarisao je jedan zavedeni kolega, „pa nijeste na Marsu“. Uskraćeno nam je pravo da se branimo na našem mediju. Po „izbalansiranoj“ uređivačkoj politici Borisa Raonića opet se ističe samo jedna strana. Kad god mu ustreba. I sve češće mu treba.&nbsp;
Objektivno novinarstvo u redakcijama kuće mre, mijenja ga manipulativno radi zaštitite grešne ličnosti. Iako smo dugovječniji i dokazaniji radnici od kompletnog rukovodstva naš servis neće da pomogne da razjasnimo nego afirmiše duševne bolove odbačenog zastupnika. Nakon izgubljenih slučajeva po kojima će Raonića pamtiti kao nezakonitog. I bez specijalnih dokaza je znano kako ni u jednom trenutku nije problematizovala njegovo neiskustvo. Stoga ova programska zahvalnost, kao i prije, objavom samo njenih navoda. Narod veli „stara ljubav zaborava nema“.&nbsp;
Ne znamo ime vještaka (duhovnika), ustanove, ljestvice, i aparature (ima li certifikat o baždarenju) &nbsp;s kojom je izmjerena duševna bol od 25 hiljada evra. Koja gatara je predviđela da će Zorica Đukanović i - u budućnosti „jaukati“. Koji doktor dijagnozira da se to liječi gotovinom. U toj traumi bezobzirna je što su nam plate nam male, nijesu kao u njenog miljenika, pa ne možemo pružiti što je navikla od čelnika RTCG. Pošto smo boleći i, za razliku, savjesni, razmatramo da li da se pojavimo u palati pravde uopšte. Jer je vidimo mnogo podložna našim uticajima. Jer … što ako izgubi ovu tužbu? Da ne bude još gore nešto poslije …
Napuštaju je masovno klijenti zbog nas. Navodi u tužbi ali nije ih popisala. Mora da je velika cifra. Ama, laički velim, valjda bi morala dokazati. Privodeći za svjedoke nešto od te mase. Da kažu da je to zbog bivših kandidata. Očekujem makar Borisa Raonića i Veselina Drljevića da se izjasne na okolnosti zbog čega su je ono „otkačili“ prije no smo je prijavili komori? Ili je htjela i njih tužiti, pa je sad „smekšavaju“ ekskluzivom u informativi?
Ukazasmo Komori da je podržavala samo konkretnog pojedinca, tako mi svih presuda, da bude direktor institucije. Pa naplatila od institucije a ne - pojedinca. E to nam, možda smo u krivu, nije etički. Nevažno izgubila ili dobila. A izgubila je. Baš sve, procese generisane pojedinčevim nezakonitim i bahatim ponašanjem. Ako je neki dobila, dozvoljavamo da to javno istakne! Spremni smo da povučemo riječ.
Nijesmo tražili nikakvu konkretnu disciplinsku odgovornost. Nego prijavili ponašanje. Rezultovano komorativnim rješenjem bez konkretnog obrazloženja: što smo tačno promašili, po taksativno nabrojanim prekršenim članovima Etičkog kodeksa. Ukazali, između ostalog, na član 29, da „Advokat ne smije da sudjeluje ili pomaže u nedozvoljenom pribavljanju prava.“ I obrazložili da je obilato pomogla. Advokatska komora je tako zaštitila svoju članicu načelno zaključujući „da su pravna sredstva širokog opsega“. Nijesmo reagovali jer se pomirismo sa još jednom nepravdom, esnafskim tumačenjem da disciplinski tužilac nema pravo da vrednuje pravne stavove članova. Makar bilo nedozvoljeno? Parafrazirano, možeš pravobraniti kako hoćeš, nevažno na činjenice, samo da odbraniš, sve je dozvoljeno. „Etički“ vala!
Moglo je to da se zaboravi u „bona fides“ maniru (evo učimo i latinski od nasljednika naše tužilje). Međutim tuženi smo za vrijeđanje, diskreditovanje, nematerijalnu štetu, povredu prava ličnosti, i neistine. Da se indirektno bavimo slikarstvom stvarajući nekakvu sliku (o njenom licu) i umanjujemo vrijednost u sopstvenim očima i očima drugih (oftalmolog je konsultovan?)! Hvala što nas je trgnula iz letargije. U koju zapadosmo utiskom da naša borba za pravnu državu sve više liči na Servantesov roman.&nbsp;
Spoznasmo da ne smijemo sumnjati. Inače će nas tužiti. Kako advokatsko udruženje misli da im neko nešto pismeno kaže poslije ovoga? Dileme se nižu: da nas je Komora uvažila, bismo li i mi imali duševne bolove kao borkinja za pravo koja tretira naše obraćanje kao lažno prijavljivanje. Pošto vidim na Internetu da je „lažno prijavljivanje“ krivično djelo onda izgleda važi to i za etiku? Ili samo kod nje to izgleda. Odsad se bojim da nekoga, makar greškom, lošom percepcijom, prijavim da je gazi travu, pogrešno parkira, vrši … nešto bezazleno a mimo propisa. Unajmiće našu poznavateljku propisa pa ću fasovat'.&nbsp;
Prilažem isječke iz dva dokumenta. Izlaganje Đukanovićke od 1.06.2023. i pismo Savjetu RTCG kako bi izdejstvovala „prohodnost“ Raonića za još jedan mandat, 29.avgusta 2024. Jedan kolega je vidjevši dobio utisak da „dušobolja“ nastaje i kao posljedica skakanja sebi u usta. Uprkos činjenicama i sudskim odlukama savjetovala je Savjet RTCG da Boris može biti opet kandidat. Dakle nije to bio blef na sudu nego sugestija koja je rezultovala višegodišnju neregularnu vlast u Nacionalnom javnom emiteru. Protumačila sudsku presudu kako njemu odgovara, „naopako“, javnim službenicima, tijelu koje treba da bira generalnog Javnog servisa. Oni sada u procesu tvrde upravo to, kako su birali ne prema &nbsp;presudi nego pravnim savjetima. A ko im bijaše pravni savjetnik zaboga? Ako kažem da je između ostalih i - naša tužilja, lažem li, zaboga?
Možda niko od nje ubuduće stvarno i ne zatraži savjet. Nije do nas."

Vujotić: Osudiste li nas unaprijed?

Predsjednik bosanskohercegovačkog entiteta Republika Srpska, Milorad Dodik, poručio je da će biti premijer ako mu, hipotetički, zabrane kandidaturu na opštim izborima sljedeće godine, prenose Nezavisne novine.
- Tačno je da su stvari neizvjesne. Jer, oni meni mogu da zabrane kandidaturu putem CIK-a. Hipotetički govorim sada, eto i da mi zabrane kandidaturu, biće kandidat neko drugi u ime vladajuće koalicije i pobijediće. I onda ću ja biti premijer- rekao je Dodik.
Ne mogu mu, kako je dodao, zabraniti da bude premijer, a za njih je to opasnije nego da je predsjednik.
- Ponavljam, govorim hipotetički. Tačno je i da su nam uzurpirali pravo na izbore za parlament Srpske i predsjednika kao i lokalne izbore na teritoriji Srpske. Šta CIK ima s tim? Predviđeno je da u CIK-u ne može biti prethodno politički aktivna osoba pa su imenovali zvaničnika PDP-a. Sve je moglo dok je tu bio taj Marfi. Ali, vidjećemo kako će to dalje izgledati. Nisam baš siguran da će muslimani i dalje dobijati sve što traže. Možda im je najbolje da se okrenu dogovoru s nama. Imaju još vremena, ali u jednom trenutku će možda biti kasno pa mi nećemo htjeti da razgovaramo- rekao je Dodik, prenose Nezavisne novine.

Dodik: Ako ne mogu da budem predsjednik, biću premijer

Crna Gora je od oktobra 2023. privremeni dom Dinare Smailove – revolucionarke iz Kazahstana, kako je opisuju međunarodne organizacije. - Ja sam žena koja je preživjela grupno silovanje i zato sam decenijama kasnije osnovala organizaciju "Ne ćuti", kako bih osnažila i ostale da ne ćute - kaže u razgovoru za Radio Slobodnu Evropu. Prije devet godina osnovana je organizacija koja pomaže žrtvama da se izbore sa posljedicama porodičnog i seksualnog nasilja. A Dinaru je borba za njihova prava dovela u sukob sa kazahstanskim vlastima. Nakon što ih je javno kritikovala zbog korupcije i neefikasne zaštite žena i djece, vlasti su pokrenule postupke protiv nje. Do sada šest: za korupciju, prevare i širenje lažnih informacija. Zbog pritiska i prijetnji 2021. je napustila svoju zemlju. Prva stanica bila je Gruzija, a potom Crna Gora. Tu je zatražila azil. RSE: Dinara, možete li nas vratiti na početak – šta se dešavalo u Kazahstanu? Zašto ste odlučili da ga napustite? Smailova: Ja sam žena koja je pretrpjela grupno silovanje. I rekla sam ženama da moraju biti snažne. Za tri godine uspjeli smo da promijenimo mišljenje ljudi. Kao i zakon. Prvi zakon koji smo promijenili u Kazahstanu na tu temu je bio zakon o seksualnom nasilju. I on se primijenjuje. To je bio veoma veliki korak da jedna žena koja je i sama žrtva seksualnog nasilja ustaje, podiže glas i osnažuje druge žene da govore. Pozvali su me u Ameriku, kao ženu revolucionarku koja je promijenila mišljenje drugih. Lakše je kada i drugi misle kao i vi. Nakon Amerike sam se vratila u Kazahstan. Podigili su optužnicu protiv mene. Htjeli su da zatvorim svoju organizaciju. Mene su htjeli da ućutkaju da žene ne bih ohrabrivala da pričaju o nasilju. Ali nisu uspjeli. Iz godine u godinu smo imali sve više žena koje su prijavljivale silovanja, i djece koja su bila silovana… Zbog toga je vlastima bilo jako važno da me zaustave u tom procesu. RSE: Zašto je vlast htjela da vas zaustavi? Smailova: Zato što smo otkrili nepočinstva policije, veliku korupciju i vlastima se nije dopadalo to. RSE: Do kakvih ste sve podataka došli, šta ste postigli za pet godina rada? Smailova: Naša organizacija izmijenila je šest zakona o seksualnom nasilju žena i djece. Osim toga, u zatvoru se nalazi 314 prestupnika, odradili smo 55.000 besplatnih konsultacija i napravili call centar gdje žene prijavljuju nasilje. RSE: Zašto vas vlasti Kazahstana optužuju na širenje dezinformacija i prevare? Smailova: Sve što organizacija radi je na račun donacija. Sve što imamo je prijavljeno i sve je transparentno objavljeno na našim društvenim mrežama. 16. oktobra su podigli optužnicu protiv mene. Tek od novembra prošle godine počeli su da me traže. Optužuju me da sam ukrala donacije i da sam otišla preko granice. Govore da smo dobili 56 miliona tengi (95.000 eura) i da smo samo jedan mali dio dali advokatima. Samo za rad sa žrtvama plaćeno je 180 sati psihologa. Imali smo tim od 14 ljudi koji su dobijali platu. Plaćali smo rentiranje kancelarija. Sve to je bilo napisano u svim našim troškovima. A vlast je, uprkos transparentnosti koja je jasno vidljiva na našim socijalnim mrežama, davala lažne informacije o meni. <h2>Gruzija dala, pa povukla gostoprimstvo</h2> RSE: Vaš prvi izbor bila je Gruzija. Ali ste na neki način protjerani odatle, bio vam je zabranjen povratak. Zašto? Smailova: U Gruziju su supruga i mene pozvali pravnici koji su nas uključili u program zaštite. Gruzija nam je dala mogućnost rehabilitacije. Tamo su mi otkrili kancer materice i morala sam da ostanem da bih se operisala. Ostali smo u Gruziji, gdje smo osnovali fond Break Silence i napravili tim. Krajem septembra bili smo u Turskoj, otišli smo na tri dana i kada smo se vratili meni su zabranili da pređem granicu a mužu ne. Rekli su mi da će me ponovo vratiti u Tursku. Muž je rekao da će ići sa mnom, tako da smo se zajedno vratili u Tursku sa jednim ruksakom sa našim stvarima i bukvalno bez ičega. Sav naš rad u Gruziji je bio nasilno zaustavljen. Vlasti Gruzije nisu objasnile zašto su nam to zabranili. U tom momentu pojavilo se dosta pravnika koji su pričali da je to nepravedno. Išli u konzulat Gruzije u Istanbulu ali nismo dobili pomoć. Onda smo došli na ideju da probamo sa Crnom Gorom.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250418110412_ae4642fbb6e7a3c07fa4b696e669cc86b7bd0d6155eec5ddeda58be1ce73860d.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250418110412_ae4642fbb6e7a3c07fa4b696e669cc86b7bd0d6155eec5ddeda58be1ce73860d" data-rendition-name="original" width="1597" height="898" loading="lazy" alt="Dinara Smailova sa suprugom"> <figcaption>Dinara Smailova sa suprugom(Photo: Aleksandar Ljumović (RFE/RL))</figcaption> </figure>  <h2>U Crnoj Gori očekivali zaštitu</h2> RSE: Kako ste se odlučili za Crnu Goru? Smailova: Odlučili smo se za Crnu Goru zato što je to članica NATO i zemlja koja ide ka Evropskoj uniji. To je nama bilo jako važno i nadali smo se da će nas ovdje zaštititi. Kad smo došli u oktobru 2023. odmah smo tražili azil. Policija Kazahstana podigla je protiv mene tužbu da mi Crna Gora ne bi dala taj status. Dakle 12. oktobra smo stigli u Crnu Goru, a već 16. je Kazahstan podnio tužbu. Ali nas to nije zaustavilo. RSE: Međutim i ovdje vam je prijećeno. Da li ste to prijavili policiji i kako su reagovali? Smailova: U Crnoj Gori su nas pratili. Bilo je četiri, pet slučajeva. Bilo je situacija da su nam prijetili građani Kazahstana. Čak i jedan koji živi u Italiji. On nam je prijetio da će nas prijaviti. Mi takođe u Italiji imamo boravak. To smo prijavili policiji. Kada su nas pozvali i pitali gdje tačno živimo, pomislila da to rade zbog zaštite i naivno sam im rekla. Poslije nekog vremena došla su dva policajca i odmah sam znala da će to biti hapšenje zbog ekstradicije. U tom momentu nisam imala prevodioca, slabo govorim jezik i odreagovala sam kako su zahtijevali. Oni su tražili da odemo u policijsku stanicu, gdje su mi uzeli otiske i izjavu i gdje je odmah potegnuto pitanje potjernice. Sve se dešavalo jako brzo. Policija je bila u civilu, mene su brzo izveli na ulicu, tamo je bilo tri automobila i svi su izgledali obično, ne kao policajci. Suprug je ostao kod kuće, a mene su poveli. Rekli su mu da može pješke da dođe. Uplašila sam se, mislila sam da je to neka prevara jer nisu bili uniformi. Tražila sam da suprug ide sa nama jer sam počela da sumnjam da je to policija uopšte, mislila sam da je neka druga organizacija. Kada su nas doveli u policijsku stanicu rekli su mi da moram da budem pritvorena, sve su mi objasnili, doduše bez prevodioca, na nekom polu-konfuznom jeziku, ali su mi ipak objasnili kako će se stvari odvijati po pitanju moje ekstradicije. Ujutru je suprug obavijestio crnogorske pravnike i novinare i svi su se ujedinili jako brzo, i našao mi se advokat koji je pružio pomoć po pitanju ekstradicije. Podržavaju me organizacije - od lokalnih ženskih iz Crne Gore do Evropskog parlamenta. <h2>Živimo u iščekivanju</h2> RSE: Da li strahujete da ćete, ipak, biti izručeni? Smailova: Živimo u iščekivanju, to je jako teško kada ne znaš svoju budućnost, kada ne razumiješ kako će se sve završiti. Ipak se nadam da će se mojim slučajem baviti ispravno i da će ga dobro procijeniti. Kad sam bila na sudu, sudije i advokati su rekli da šteta zbog koje su me osudili i sude mi je svega 42 eura. Ipak, moja nada je Crna Gora, koja je demokratska zemlja. Crna Gora se jako dopada i mom suprugu. Posebno mu se sviđa priroda. RSE: Kako provodite vrijeme dok čekate odluku? Smailova: Počela sam da slikam, idem na izložbe i trudim se da prodam svoje slike. To nas održava u životu što možemo da se bavimo i umjetnošću i da skrenemo misli sa našeg problema. Ovdje se osjećam sigurno za razliku od Kazahstana. Tamo ne bih mogla da djelujem kao što djelujem ovdje. Zato sam zahvalna i Crnoj Gori i ljudima koji nas podržavaju. RSE: Kako vam odavde izgleda situacija sa ženama u Kazahstanu? Smailova: Želim da kažem da su naše žene velike i jake. Vidjela sam mnogo strašnih situacija i kako su se naše žene dizale iz svih tih problema. Vidjela sam i kako jedna naša žena može biti primjer za stotine, za hiljade. U Kazakstanu se dešava ženska revolucija. Sve će se popraviti, ali glavno je da se ne ćuti. Kazahstanskim ženama je potrebna pomoć, kao i novinarima i pravnicima... I molim čitav svijet da pomogne Kazahstanu. Ne ćutite!

Čekajući azil u Crnoj Gori: Dinarin put od traume do spašavanja drugih

Incident koji se dogodio 14. marta 2025. godine, tokom redovne dijalize pacijentkinje Doma zdravlja u Budvi, Sanje Pešalj, pokrenuo je niz pitanja o funkcionisanju Odjeljenja hemodijalize u ovoj ustanovi, kao i o širem sistemskom odgovoru nadležnih institucija. Prema navodima Pešalj, tog dana je tokom terapije osjetila snažne bolove i zatražila lijek Buscopan. Ustanova, kako tvrdi, lijek nije imala na raspolaganju, a dodatni problem predstavljao je izostanak dežurnog ljekara. Šefica Odjeljenja hemodijalize, dr Mirjana Tošić, bila je na godišnjem odmoru, a zamjena nije bila obezbijeđena. Dežurnog ljekara u Domu zdravlja takođe nije bilo Lijek joj je, izvan medicinskog protokola, aplikovala medicinska sestra, bez prisustva ljekara, u prisustvu tehničara. - Kako su bolovi bivali sve jači, tražila sam da me pregleda doktor i da mi se da bilo što samo da bolovi prestanu. Osjećala sam da ću umrijeti tu, u sred dana, u javnoj zdravstvenoj ustanovi - kazala je Pešalj za Portal ETV. Nakon što joj je lijek aplikovan bolovi su prestali i ona je uspješno završila tretman. Međutim, tek je tada postala svjesna kakvom je riziku bila izložena. - Shvatila sam da su bolovi koje sam trpjela mogli značiti i splet crijeva. Što da je stvarno to bio uzrok, a nije bilo ljekara koji je trebalo da me pregleda i uspostavi tačnu diijagnozu? Što ako se ponovi meni, ili nekom drugom, ali sa drugačijim ishodom? - pita Pešalj. <h2>Reakcije nakon incidenta</h2> Pešalj je odmah nakon incidenta uputila pisani prigovor Domu zdravlja Budva, tražeći odgovornost i mjere koje bi spriječile da se slična situacija ponovi. Odgovor, međutim, nije stigao sve do treće urgencije i dopisa upućenog Ministarstvu zdravlja Crne Gore. Iz Ministarstva zdravlja, pozivajući se na izjašnjenje direktora Doma zdravlja Budva, mr Blaža Radomana, u odgovoru navode da je pacijentkinja „adekvatno zbrinuta“ i da „nema elemenata odgovornosti“. Dodatno, iz Ministarstva navode da čekaju izvještaj Komisije za kontrolu kvaliteta zdravstvene ustanove Doma zdravlja Budva, odnosno internu kontrolu ustanove.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250417230424_0eeca6ab8f7efd47151db603005d9867746655b9ca4c05e4e62b4079080ab28e.png" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250417230424_0eeca6ab8f7efd47151db603005d9867746655b9ca4c05e4e62b4079080ab28e" data-rendition-name="original" width="343" height="471" loading="lazy" alt="dokument"></figure>  - Iz Doma zdravlja su me pozvali na razgovor. Tom sastanku je prisustvovla iizvjesna dr Mališić, koordinatorka ljekara na opštoj praksi, koja je trebalo da bude zamjenska doktorka spornog dana. Ona mi je doslovice rekla: Zašto se nijesi isključila sa aparata i došla da te pregledam? Samo je 40 metara od njene ordinacije do hemodijalize. Valjda je trebalo da počupam igle i pod bolovma se oteturam do tamo? Ili je, možda, mislila da guram aparat ispred sebe, da se ona ne bi deranžirala da dođe - priča Pešalj. Portal ETV je takođe zatražio i dobio odgovore od direktora Radomana i glavne sestre na odjeljenju hemodijalize Vere Vučetić: - Vezano za navode pacijentkinje Sanje Pešalj, koja se nalazi na dijaliznom tretmanu u našoj ustanovi, a u kojima navodi da joj se ne pruža adekvatna medicinska zaštita i da je ista imala problema sa nestašicom lijeka i nedostatkom ljekara, želimo da vas informišemo da smo Ministarstvu zdravlja dostavili informaciju po prigovoru pacijentkinje Pešalj. Takođe, pozvali smo Ministarstvo zdravlja da izvrši nadzor, odnosno kontrolu da li je bilo propusta u pružanju adekvatne medicinske zaštite pacijentkinji Pešalj. Ustanova je pokrenula postupak interne kontrole po navedenom prigovoru pacijentkinje - navodi se u odgovoru. Iz ove ustanove dodaju da ne žele da komentarišu eventualno pokretanje tužbe od strane pacijentkinje, navodeći da će se, ukoliko do toga dođe, „odlučivati shodno činjenicama i pravnim argumentima“. Kako se u prethodnom izjašnjenju Doma zdravlja dostavljenom Ministarstvu navodi da je ustanova obezbijedila zamjenskog ljekara dok je dr Tošić bila na odmoru i da je tu ulogu trebalo da preuzme dežurni ljekar Htne službe, pitali smo nefrologa, dr Marinu Mugošu Ratković, da nam pojasni neophodnost prisustva ljekara u toku tretmana hemodijalize. - Pacijenti tokom tretmana hemodijalize borave u jednodnevnoj bolnici i stoga se podrazumijeva obavezno prisustvo ljekara, vizita, kao i dodatni pregled ukoliko se pojave bilo kakve komplikacije – kazala je dr Mugoša Ratković za Portal ETV. Međutim, slučaj Sanje Pešalj otvara pitanje koliko se ova pravila poštuju u praksi? U njenom slučaju definitivno samo retorički. <h2>Skuplje fotelje, bolji uslovi? </h2> Pešalj je u izjavi za Portal ETV ukazala i na niz drugih problema sa kojima se pacijenti suočavaju tokom liječenja. Navodi da se terapije obavljaju u neadekvatnim prostorijama koje, kako tvrdi, nisu rekonstruisane godinama, te da pacijenti umjesto na bolničkim krevetima sate provode u neudobnim foteljama. - U razgovoru sa direktorom nijesmo naišli na razumijevanje kada smo zatražili da neudobne fotelje zamijene bolničkim krevetima, uz obrazloženje da su fotelje skuplje pa samim tim moraju biti i bolje?! - prisjeća se Pešalj. Dodatno, opisuje uslove prevoza do Doma zdravlja kao nehumane, ističući da se vozilo koristi u privatne svrhe, te da se u njemu prevoze pacijenti sa različitim i ozbiljnim dijagnozama, što je nedopustivo kada su u pitanju pacijenti sa hemodijalize. - Neću stati dok se ne utvrdi odgovornost - poručuje Pešalj, najavljujući pravnu borbu protiv ustanove i onih koji, kako kaže, pokušavaju da prikriju ozbiljne propuste. <h2>Nije izolovan incident</h2> Ovaj slučaj, prema riječima sagovornika iz civilnog sektora i zdravstvene struke, ne smije se posmatrati kao izolovan incident. U pitanju je potencijalni simptom dubljeg sistemskog problema, gdje odgovornost često ostaje izgubljena u lancima birokratije, a briga o pacijentima pada u drugi plan. - Ovo više nije pitanje da li će Sanja dočekati transplantaciju. Ovo je pitanje da li će je u ovakvom sistemu dočekati živa - zaključuje izvor iz civilnog sektora. Redakcija Portala ETV nastavlja da prati slučaj Sanje Pešalj. Nove informacije objavićemo čim budu dostupne.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250417230424_074f516f5f9fa2f1b1dd3583e14ccdcd26ea365448f8eb228a94df02b81bedb8.png" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250417230424_074f516f5f9fa2f1b1dd3583e14ccdcd26ea365448f8eb228a94df02b81bedb8" data-rendition-name="original" width="252" height="471" loading="lazy" alt="dokument 2"></figure>

Pešalj: Mislila sam da ću umrijeti u sred dana, u javnoj zdravstvenoj ustanovi

Nikšićka policija jutros je izvršila pretres stana i objekata u vlasništvu uglednog privrednika i predsjednika mjesnog odbora DPS „Dragova luka“, Mitra Milovića, pod sumnjom za nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih sredstava, saznaje Portal ETV. Tim povodom kontaktirali smo Milovića koji nam je potvrdio da se već treći put isti pretres sprovodi uoči izbora – nakon predsjedničkih, parlamentarnih i sada lokalnih. - Upali su jutros oko šest sati, bilo je šest-sedam policajaca sa nalogom za pretres. Djeca su bila u sobi, ukućani uznemireni… stresno. Ipak, već smo imali isto iskustvo. Ovo je treći put da se ista stvar dešava, i to isključivo zbog mog političkog angažmana u Demokratskoj partiji socijalista - kazao je Milović za naš portal.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250410170432_b1903ca5204399f78ed9ca9455ad5872e881f9a648605f0aa3c10818e24a0d54.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250410170432_b1903ca5204399f78ed9ca9455ad5872e881f9a648605f0aa3c10818e24a0d54" data-rendition-name="original" width="1200" height="1600" loading="lazy" alt="Naredba za pretresanje stana Milovića"> <figcaption>Naredba za pretresanje stana Milovića(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  On ističe da ni prilikom prethodna dva pretresa, kao ni ovog jutros, policija nije pronašla ništa nezakonito, te da protiv njega nikada nije vođen krivični postupak. - Pošteno obavljam svoj posao, svakodnevno sam u servisu iz kojeg izdržavam porodicu. Svi koji me poznaju mogu to potvrditi. Nažalost, stiče se utisak da ovakve akcije postaju praksa pred izbore svake - dodao je Milović. Podsjećamo, Milović je ranije bio dovođen u vezu s navodima o kupovini ličnih karata u Beranama, ali su ti navodi ubrzo povučeni nakon što je on podnio zvaničnu prijavu protiv nepoznatih počinilaca zbog lažnog optuživanja.

Policija kod Milovića stalni gost pred izbore

Nepunih deset dana nakon što je Ministarstvo prosvjete, nauke i inovacija Crne Gore 25. marta zvanično odbacilo sve prijave na konkurs za direktora OŠ „Ratko Žarić“ u Nikšiću – uključujući i onu profesora fizičke kulture Radenka Adžića – isti kandidat je imenovan za vršioca dužnosti direktora te škole. Nastavno osoblje škole je o imenovanju obaviješteno 3. aprila u internoj email komunikaciji koju je poslao sekretar škole Slavko Đilas, u kojem se navodi da je Ministarstvo ipak imenovalo Adžića za privremenog rukovodioca škole. Ova odluka dolazi uprkos činjenici da je u zvaničnom dokumentu Ministarstva, datiranom 25. marta, jasno navedeno da su kandidati – Dušanka Vujičić i Radenko Adžić – eliminisani zbog slabog rezultata na pismenom testu. Ministarka Anđela Jakđić - Stojanović, nakon konkursa za izbor direktora škole koji je raspisan još 16. decembra prošle godine i dostavljanja prijava početkom januara, 20. februara formirala Komsiju za provjeru kompetencija, znanja i sposobnosti kandidata prijavljenih na konkurs u sastavu: Svetlana Drobnjak, ispred Ministarstva - predsjednica; Raba Hodžić ispred Zavoda za školstvo - članica; i Mladenka Perić, kao eksterni član sa Liste istaknutih stručnjaka iz oblasti obrazovanja. Komisija je 3. marta organizovala pisanu provjeru kandidata, a u izvještaju od 10. marta, na koju se poziva ministarka Jakšić-Stojanović u odluci o poništenju konkursa, konstatovala da nijedan od kandidata nije ostvario 70 odsto bodova, što je uslov za pristupanje drugoj fazi provjere, usmenom intervjuu. Radenko Adžić je na pisanom testu osvojio samo pet bodova, odnosno 25 odsto od maksimalnog broja bodova, što ga je automatski diskvalifikovalo u skladu s Pravilnikom o provjeri kompetencija, znanja i sposobnosti kandidata. Članom 6 stav 1 Pravilnika propisano je da kandidat koji je ostvario više od 70 odsto od ukupnog broja bodova na testiranju, stiče uslov da pristupi usmenom intervjuu. - Imajući u vidu navedeno, kao i da nijedan od kandidata koji su pristupili pisanom testiranju nije ostvario više od 70% bodova na testiranju, pa nije ni ispunio uslov da pristupi usmenom intervjuu, odlučila sam da po Konkursu za izbor direktora JU Osnovna škola „Ratko Žarić“ Nikšić, ne izaberem direktora – napisala je ministarka u dokumentu 25. marta, čime je konkurs praktično poništen, a škola ostala bez izabranog direktora. Ipak, već naredne sedmice ministarka Jakšić-Stojanović je prelomila – i za v.d. direktora imenovala baš jednog od kandidata koji nisu zadovoljili kriterijume. I to kandidata sa gorim rezultatom na pismenom testu – njegova protivkandidatkinja je osvojila 50 odsto bodova. <h2>Političko-religijski profil i izborna matematika</h2> Pravno gledano, ministarka ima diskreciono pravo da imenuje v.d. direktora dok se ne završi nova konkursna procedura, ali imenovanje kandidata koji je već odbijen u istoj instituciji zbog nedostatka stručnih kvalifikacija otvara ozbiljna pitanja, poput onog da li je riječ o političko-ideološkom imenovanju, a ne stručnom i meritokratskom. Pravni vakuum ostavlja prostor za političke odluke koje se mogu predstavljati kao formalno ispravne, ali suštinski dovode u pitanje smisao same konkursne procedure. Pitanje je dodatno osjetljivo kada se zna da je profesor Adžić bio među prosvjetnim radnicima koji su 2020. godine javno podržali litije koje je organizovala Srpska pravoslavna crkva u Crnoj Gori, u znak protesta protiv tadašnjeg Zakona o slobodi vjeroispovijesti. Litije su bile okosnica šireg političkog prevrata u Crnoj Gori, a peticije koje su potpisivali prosvjetni radnici - kao forma političkog profilisanja unutar obrazovnog sistema. Mnogi učesnici i potpisnici apela kasnije su nagrađivani funkcijama u državnoj upravi i obrazovnom sistemu.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025040712040_4fd0f52c8a7db14d17a48c70ae21e14fd8fed01ed770dd448e2f4191c6cc7ed8.png" data-media-id="editor_0" data-image-id="2025040712040_4fd0f52c8a7db14d17a48c70ae21e14fd8fed01ed770dd448e2f4191c6cc7ed8" data-rendition-name="original" width="540" height="498" loading="lazy" alt="Podrška Adžić Litije"><figcaption>PODRŠKA LITIJAMA: Političko profilisanje unutar obrazovnog sistema</figcaption></figure>  Sve dobija dodatnu političku težinu imajući u vidu da se lokalni izbori u Nikšiću održavaju 13. aprila, deset dana nakon Adžićevog imenovanja, pa se ono može posmatrati i kao politička poruka, ali i potencijalni signal mobilizacije biračkih grupa koje se identifikuju s crkveno-nacionalnim narativima. Ovaj slučaj još jednom otvara pitanje o tome koliko su obrazovne ustanove u Crnoj Gori taoci političkih kalkulacija, te da li se konkursi za rukovodeća mjesta sprovode da bi se ispoštovala forma, a ne da bi se birali najbolji kandidati. Ako konkursi nemaju snagu da rezultiraju izborom, a odluke se donose mimo onoga što su pokazali rezultati testiranja, onda ne govorimo o v.d. mandatu – već o institucionalnoj hipokriziji, gdje se struka podređuje trenutnoj političkoj računici.

Pao na konkursu, pa imenovan za v.d. direktora OŠ „Ratko Žarić“ u Nikšiću, deset dana uoči lokalnih izbora

Interventna jedinica policije iz Podgorice koja je bila na ispomoći nikšićkim kolegama za obezbjeđivanje završnih predizbornih skupova u petak, 11. aprila, nakon tribine koalicije „Za budućnost Nikšića“ (bivši Demokratski front) na Grahovu, napravila je težak incident, kada je jedan od policajaca nasrnuo na inspektora iz Nikšića, a onda, kada je pozvan u nikšićku policiju da se izjasni o okolnostima incidenta, čitava jedinica nasilno je upala u kabinet načelnika Centra bezbjednosti. Ovu informaciju Portalu ETV potvrdilo je više izvora iz nikšićke policije, koji su ogorčeni zbog ponašanja kolega iz Podgorice.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025041223040_6d5a60cbef7174c3d1fd1b5bb66674d6ef199f41ffe176925f0ea7d58f598338.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="2025041223040_6d5a60cbef7174c3d1fd1b5bb66674d6ef199f41ffe176925f0ea7d58f598338" data-rendition-name="original" width="1024" height="576" loading="lazy" alt="TEŽAK INCIDENT: Crnogorska policija (Ilustracija)"> <figcaption>TEŽAK INCIDENT: Crnogorska policija (Ilustracija)(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  - Iz samo njima znanih razloga na Grahovu su onemogućili prolaz vozilu u kojem su bili inspektori iz Nikšića Radovan Lalić i Novica Jovović, koji su bili u eskortu koji je pratio štićene ličnosti koje su učestvovale na skupu. Iz kombija Interventne potom je izašao komandir iz CB Podgorica Marko Stojanović i pokušao da udari Lalića. Svjedoci tvrde da je bio u pijanom stanju, ali su teži incident spriječili ostali policajci – tvrde naši izvori. Nikšićki inspketori odmah su obavijestili strarješine o napadu kolega iz Podgorice, pa su Podgoričani pozvani da u nikšićkoj policiji daju izjavu, ali su i tu napravili težak incident. - To ih je izgleda naljutilo, a svi su bili &nbsp;pod dejstvom alkohola, pa su silom upali u kabinet načelnika Darka Radusinovića i pravili haos. Ponašali su se nepristojno, van svih pravila policijske etike i kodeksa, krajnje bahato. Odbili su da se alkotestiraju – kažu naši sagovornici iz nikšićke policije. Tvrde i da je situacija bila toliko napeta i prijetila da izmakne kontroli, pa je u petak veče u nikšićku policiju dolazio i šef podgoričke policije Goran Jokić, kako bi pokušao da smiri tenzije i privoli nikšićke kolege da „ne talasaju“ i ne insistiraju da njegovi puleni budu kažnjeni. Izvori Portala ETV kažu da je sačinjena i službena zabilješka, ali, navodno, nije dalje procesuirana, niti je incident evidentiran u Biltenu.

Podgorički policajci na Grahovu napali kolegu iz Nikšića, a onda napravili haos u kabinetu šefa nikšićke policije

Osnovni sud u Podgorici donio je prvu presudu u slučaju BIRN i ustanovio da su novinarka koncerna Vijesti Jelena Jovanović i nekadašnja urednica sajta Balkaninsight Dušica Tomović povrijedile prava novinarke Tanje Pavićević u skandaloznom propagandnom uratku BIRN-a u kojem su je, uz osmoro drugih crnogorskih aktivista, u novembru 2022. godine, označile kao pripadnicu navodnih krajnje desničarskih i vjerskih ekstremističkih organizacija.
Zbog povrede prava ličnosti na psihički integritet, čast, ugled i dostojanstvo, prema prvostepenoj presudi Osnovnog suda, Jovanović – autorka propagandnog izvještaja - dužna je da Pavićević uplati iznos od 2.000 eura, a Tomović – bivša urednica Balkaninsighta - iznos od 1.000 eura.
One su obavezne i da presudu, nakon pravosnažnosti, o svom trošku objave u dnevnim novinama „Vijesti“ i „Dan“.
<h2>Presuda</h2>
U obrazloženju presude sutkinja Milica Radović navela je da je Pavićević dokazala kako su &nbsp;tužene Jovanović i Tomović postupale nesavjesno, iznoseći neprovjerene podatke o njoj koji impliciraju na njenu ekstremističku aktivnost u domenu sfere religijskog, čime joj je povrijeđeno dostojanstvo.&nbsp;
- Ovakva postupanja predstavljaju objektivno uvredljivu i omalovažavajuću kvalifikaciju u odnosu na tužilju, te predstavljaju osnov dosuđenja naknade nematerijalne štete za pretrpljene duševne bolove zbog povrede ugleda – navodi se u obrazloženju presude.
Sutkinja podsjeća i na praksu Evropskog suda za ljudska prava i Ustavnog suda Crne Gore, da je sloboda izražavanja conditio sine qua non funkcionisanja svakog demokratskog društva i jemstvo svih drugih ljudskih prava i sloboda.&nbsp;
- U slučaju sukoba slobode izražavanja sa ostalim zagarantovanim ljudskim pravima i slobodama, sudovi moraju voditi računa o tome da ograničavanje te slobode, s ciljem zaštite drugog ljudskog prava zajemčenog Ustavom, može biti izuzetak od pravila ako je u demokratskom društvu dopušteno i u skladu sa članom 10 Evropske konvencije. Potrebno je ukazati i da sloboda izražavanja iz tog člana nije apsolutno pravo i može biti ograničena, pored ostalog, radi zaštite ugleda i prava drugih i ona spada u grupu tzv. kvalifikovanih prava i u članu 10 Evropske konvencije je prvim stavom definisana sloboda izražavanja, a drugim stavom su određena dozvoljena ograničenja te slobode i miješanje vlasti u ostvarivanje iste – navodi se u presudi.&nbsp;
Sud je našao da je Pavićević dokazala da su tužene povrijedile njeno pravo ličnosti, pa postoji potreba da se primijene građansko-pravne sankcije srazmjerno legitimnom cilju zaštite tih prava.
Sud je, između ostalog, cijenio neosnovanim i navode Jovanović i Tomović kako su se navodi koje je Pavićević osporila u tužbi kasnije pokazali kao tačni, jer je ona potpisnica peticije protiv ustoličenja mitroplota Joanikija.&nbsp;
- Činjenica je da je tužilja jeste potpisala navedenu peticiju, ali sud nalazi da to nije i ne može biti dokaz da je tužilja protagonista vjerskog ekstremizma. Cijenio je ovaj sud i ostale navode stranaka i provedene dokaze, ali je kod nesporno utvrđenog činjeničnog stanja i primijenjenog materijalnog prava našao da su bez uticaja na drugačije presuđenje, pa pojedine nije posebno interpretirao, ni komentarisao – navodi se u obrazloženju.
I Općinski sud u Sarajevu donio je do sada nekoliko prvostepenih presuda u nizu predmeta protiv Balkanske istraživačke mreže BIRN, u kojima je nedvosmisleno presuđeno da je skandalozna mapa crnogorskih ekstremista bila najobičnija kleveta.
Prema odlukama suda u Sarajevu, nalaže se BIRN-u BiH i Denisu Džidću, koji je bio nosilac projekta, da zbog klevete, solidarno isplate tužiocima različite iznose sa zateznim kamatama, te da o svom trošku na internetskoj stranici BIRN-a objave izreku presuda, po njihovoj pravosnažnosti.
<h2>CRNA PROPAGANDA</h2>
Brutalno targetiranje devetoro građanskih aktivista, među kojima i dvije tadašnje novinarke Pobjede, kao krajnjih desničara i vjerskih fanatika, po receptu hibridnog djelovanja, novinarke koncerna Vijesti uz podršku urednice Balkaninsight-a i tadašnje regionalne direktorke BIRN-a Marije Ristić, koja je 20-ak dana nakon publikovanja spornog izvještaja podnijela ostavku, od trenutka objavljivanja 16. novembra 2022. godine izazivalo je brojne reakcije uglednih organizacija civilnog društva, intelektualaca i novinara širom regiona.&nbsp;
Nakon velikog pritiska javnosti, potpunog raskrinkavanja nepostojeće istraživačke metodologije, te ostavke regionalne direktorice, Nadzorni odbor te mreže je sredinom decembra 2022. odlučio da spornu mapu ukloni sa interneta.&nbsp;
Nakon ćutanja BIRN-a koje je trajalo mjesecima i više revizija koje su dokazale da je izvještaj za Crnu Goru novinarke Vijesti skandalozan, BIRN je bez izvinjenja, uz neuspješne pokušaje da predstavi sebe i saradnicu kao žrtve, početkom oktobra 2023. godine objavio novu „bazu“ ekstremnih desničarskih organizacija u regionu i ribrendirao cijeli projekat.
Tako je, na istoj web adresi, osvanuo novi projekat pod nazivom „Ko su ekstremni desinčari na Blakanu“, a prvobitni spisak od 71 grupe sveo se na njih 17, dok je sekcija posvećena Crnoj Gori ostala potpuno prazna.
BIRN je na stranici projekta pod nazivom „Naučene lekcije“ doduše priznao da „istraživačima nijesu bile date stroge smjernice o tome kako identifikovati ono što je prvobitno nazivano krajnje desnim i ekstremističkim grupama", iako je u prvobitnom opisu mape iz novembra 2022. pisalo da su izvještaji rađeni u skladu sa „pažljivo skrojenom metodologijom“.
No, iako u sekciji posvećenoj Crnoj Gori više nije bilo nijedne organizacije, ova nevladina organizacija ipak je pokušala održati narativ o takozvavnom ekstremnom crnogorskom nacionalizmu.
Tako je, u nepotpisanom tekstu – karaktarestično za tabloidno, neprofesionalno i neetično medijsko djelovanje – pod naslovom „Kontekst“, BIRN zapravo hranio narativ o „crnogorskom ekstremnom nacionalizmu“ koji je godinama plasirao koncern Vijesti i pokušavao da opravda raniji uradak njihove novinarke koji je izbrisan sa sajta.
Ovoga puta se išlo čak i korak dalje, pa se uz klasičnu dezinformaciju kako se Crna Gora otcijepila od Srbije 2006. godine, a ne obnovila svoju državnost izgubljenu 1918. godine, u BIRN-ovom „kontekstu“ podmuklo insisnuiralo kako su svi Crnogorci nacionalisti, dok su Srbi iz Crne Gore samo ljudi koji se tako osjećaju, te da srpski nacionalisti postoje isključivo u partijsko-političkoj sferi sa jednom jedinom težnjom - ekonomskim povezivanjem sa Srbijom.&nbsp;
<h2>TUŽBE</h2>
Protiv Jovanović i Tomović za povredu prava ličnosti na psihički integritet, čast, ugled i dostojanstvo tužbe su pred Osnovnim sudom u Podgorici, osim Pavićević, podnijeli su i novinarka Portala ETV Kaćuša Krsmanović, izvršni direktor NVO Forum slobodnih građana Luča Nebojša Mrvaljević, te Draško Martinović, Maja Miličković i Tanja Knežević-Perišić.&nbsp;
Jovanović i Tomović, iako su same u danima nakon objavljivanja mape saopštavale da je „BIRN imao jasnu metodologiju po kojoj smo mi koji smo sarađivali sa njima radili…“ i da su se „prilično pripremali za rad na mapi“, targetiranje novinarki i građanskih aktivista u odbrani pred sudom pokušavale da predstave kao vrijednosni sud.
Advokati Jovanović i Tomović obmanjivali su sud i tvrdnjama kako targetirani u spornom izvještaju nijesu ni pokušali da demantuju BIRN-ovu mapu, što je notorna nesitina.&nbsp;
Ni Tomović ni Jovanović nijesu prisustvovale nijednom ročištu.

Helikopteri svakodnevno nadlijeću ulcinjsku obalu i Veliku plažu

Vujotić: Osudiste li nas unaprijed?

Dodik: Ako ne mogu da budem predsjednik, biću premijer

Čekajući azil u Crnoj Gori: Dinarin put od traume do spašavanja drugih

Pešalj: Mislila sam da ću umrijeti u sred dana, u javnoj zdravstvenoj ustanovi

PRATITE TVe UŽIVO