Heroji u zastarjeloj opremi pokazuju koliko Crna Gora vrijedi, oni u foteljama – koliko je ne cijene

Već sedam dana Crna Gora gori. Gori šuma, zemlja, duša svakog iskrenog patriote dok gleda kako plamen proždire brda i doline. Dok se dim nadvija nad kućama, a strah ulazi u domove građana, jedini pravi oslonac ostaju vatrogasci. Izmučeni, neispavani, iscrpljeni do granice ljudske izdržljivosti, danonoćno vode bitku sa vatrenom stihijom – bez adekvatne opreme, zakonske zaštite i, što je najporaznije, bez osjećaja da država stoji uz njih.

Načelnik Službe zaštite i spašavanja Podgorica, Nikola Bojanović, u izjavi za Portal ETV kazao je da je dinamika izbijanja požara na različitim mjestima u najmanju ruku čudna, te da se nerijetko gasi i po nekoliko puta u toku dana na istom lokalitetu, iako se požar prethodno nije ponovo rasplamsao. Zatim se neobjašnjivo javljaju novi požari na potpuno suprotnim stranama u nevjerovatno malim vremenskim razmacima. Takve okolnosti, kazao je, uzrokuju dodatni psihički pritisak na vatrogasce, te ostavljaju teže posljedice od fizičke iscrpljenosti.

Ti ljudi – koje zovemo herojima, a koje sistem tretira kao potrošnu robu – ne spavaju po 36 sati. Mnogi od njih su morali da prime infuziju, pa da se odmah vrate na teren. Njihova borba danas nije samo borba protiv požara, već i protiv neodgovornih pojedinaca ili piromana koji namjerno izazivaju nove vatrene stihije.

Ali, to nije jedini neprijatelj.

Bijele košulje i crni dim

Dok su građani suočeni sa stihijom, predstavnici Vlade u bijelim košuljama obilaze kancelarije Direktorata za zaštitu i spašavanje. Samoproglašeni zamjenik premijera Aleksa Bečić i ministar unutrašnjih poslova Danilo Šaranović posjetili su tu instituciju, iz koje je potom poslato saopštenje puno samohvale: podsjetili su javnost da je sistem „značajno unaprijeđen“, da je „operativno sposoban“ i da se „cijela Evropa suočava sa požarima“.

Kontrast između stvarnosti i propagande je bolan: dok vatrogasci mole za osnovnu zakonsku zaštitu, pojedinci u institucijama bave se očigledno jedinim što umiju – populizmom. Dok se heroji na terenu guše u dimu i pepelu, politički činovnici prebacuju odgovornost na „globalne okolnosti“.

Vapaj sa terena: "Znamo da se izborimo za svoja prava"

Podsjetimo, juče su vatrogasci Crne Gore uputili otvoreno pismo premijeru Milojku Spajiću, direktoru Direkcije zaštite i spašavanja Miodragu Bešoviću i ministru unutrašnjih poslova, u kojem su jasno rekli – bićemo spremni da se borimo i za svoja prava.

Njihove riječi odjekuju kao opomena:

•  Za izgaranje na požarištima i rizikovanje vlastitih života nemamo plaćen prekovremeni rad, jer nam to zakon ne dozvoljava;
•  Šest godina helikopter od 50.000 eura stoji neupotrebljiv, avioni za gašenje požara nisu registrovani, a vi ste nastavili po starom;
•  Od preko 200 zaposlenih u Direkciji samo 10–15 je operativaca. Ostalo su službenici u kancelarijama koji nikada neće kročiti na požarište.

Pismo ne ostavlja prostor za uljepšavanje – vatrogasci jasno poručuju da oni koji danas kroje zakone o njihovim pravima ne znaju ni kako izgleda zgarište, niti što znači držati crijevo pod plamenom na +40 stepeni.

Njihova startna plata iznosi 678 eura. Sa tim iznosom spašavaju ljudske živote i imovinu, dok istovremeno izdržavaju porodice, žive pod stalnim stresom, a  nemaju ni pravo na plaćen prekovremeni rad.

Sistem bez odgovornosti

Posebno su prozvali direktora Bešovića, pitajući ga osjeća li bar trunku odgovornosti za stanje u kojem se nalazi sistem zaštite i spašavanja. Podsjetili su da Uprava već godinama “tumara i nazaduje”, dok oni koji bi morali da rješavaju probleme putuju po svjetskim destinacijama, a vatrogasci spavaju na zgarištima.

- Nemojte ni slučajno ni Vi ni ministar Šaranović pomisliti da snesete odgovornost zato što sistem ne funkcioniše, i što je veliki broj naših građana ostao bez krova nad glavom - poručili su ironično.

Uputili su i molbu svim poslaničkim klubovima da se hitno izmijeni Zakon o zaštiti i spašavanju i vatrogascima konačno prizna status koji zaslužuju – status koji imaju njihove kolege širom svijeta.

Heroji koji ne smiju biti zaboravljeni

“Biti vatrogasac je čast”, navode u pismu. Ali, to je čast koja se danas plaća iscrpljenošću, nesanicom, životom na ivici. To su ljudi koji nikada ne mogu planirati odmor sa porodicom, koji žive u stalnoj pripravnosti i čiji telefon može zazvoniti u bilo kojem trenutku – iako znaju da ih čeka novi pakao.

Crna Gora je za dvije godine izgubila 23 nevine osobe u dva masakra na Cetinju. Sada i jednog pripadnika Vojske, koji je poginuo boreći se s vatrom, na lošim putevima i sa zastarjelom opremom. Previše za malu zemlju kakva je naša. 

Koliko još ovakvih i sličnih tragedija mora da zadesi Crnu Goru da bi neodgovorni pojedinci u institucijama preuzeli krivicu i da bi se konačno odlijepili od fotelja sa kojima su očigledno srasli? 

Spržena država, spržena nada

Heroji u uniformama pokazuju koliko Crna Gora vrijedi. A oni u foteljama – koliko je ne cijene.

Crna Gora je spržena više od nesposobnosti i bešćutnosti rukovodioca u institucijama nego od plamena koji guta sve pred sobom. U samo sedam dana nestale su ogromne površine šuma i prirodnih ljepota. Ipak, ono što je uništila vatra u prirodi, još je i manje od onoga što uništava vatra neodgovornih funkcionera.