Institucije ćute, protesti u regionu govore

Ćutanje institucija ili njihovo ponašanje kao da su partijski servis, indukovalo je i pokazalo opravdanost protesta nakon tragedija u Crnoj Gori, Srbiji i Sjevernoj Makedoniji, ali i dodatno oslabilo povjerenje građana u institucije.

To je ocijenjeno u PROUDCAST-u koji zajednički realizuju agencija MINA, Centar za građansko obrazovanje (CGO) i fondacija Fridrih Ebert (FES).

Na pitanje koliko su tragedije u regionu bile „okidač“ za širu frustraciju prema institucijama, istraživačica iz Sjeverne Makedonije Irena Cvetković ocijenila je da to, kad je riječ o toj državi, možda nije bio okidač, ali jeste „zadnja kap“.

- Za razliku od Crne Gore i Srbije, u Sjevernoj Makedoniji se prije deset godina desio veliki protest poznat kao Obojena revolucija. Prije toga su bili studenski plenumi i blokade. Taj period obilježava neka nada, kreativnost i želja za promjenom - rekla je Cvetković.

Kako je objasnila, deset godina kasnije suočavaju se sa sasvim drugačijim dominantnim javnim osjećanjima – apatijom i razočarenjem, kao posljedicom iznevjerenih očekivanja koje su makedonski građani imali nakon te revolucije.

- U tom smislu, jedini razlog koji u Sjevernoj Makedoniji izvodi ljude na ulice jesu tragedije. Ali, to je samo okidač, a pravi osjećaj je da su nas država i sistem napustili - navela je Cvetković.

Profesor Fakulteta političkih nauka Univerziteta u Beogradu, Dušan Spasojević, smatra da se dešavanja nakon tragedije u Novom Sadu mogu gledati i u kontekstu dva masovna ubistva iz 2023. godine, u Osnovnoj školi „Vladislav Ribnikar“ i u selima oko Mladenovca, koji su bili i ostali velika trauma za društvo, a za šta niko nije odgovarao.

- I kada se, uslovno rečeno, slična stvar desila u Novom Sadu, onda je bijes pokuljao ulicama. To jeste bio jedan okidač nezadovoljstva, koje je u političkom smislu i odnos prema vlasti Aleksandra Vučića - kazao je Spasojević.

Izvršna direktorica CGO-a, Daliborka Uljarević, ukazala je na to da se tragedije dešavaju i u razvijenim demokratskim društvima, a da to neminovno ne prati protestni oblik.

- Mislim da je presudan osjećaj građana da su ih institucije napustile, a da su mogle to da spriječe, da reaguju, da ublaže posljedice. I tragedije jesu okidač zato što bude snažne emocije, koje su, nažalost, dominantno označene i tugom i bijesom, ali one su izraz i šireg i dubljeg nezadovoljstva - rekla je Uljarević.

Kako je navela, to je pokazatelj da građani više ne vjeruju institucijama, uz ocjenu da danas nije lako izvesti građane na ulice, posebno u regionu koji ima to breme iznevjerenih očekivanja i iz mnogih ranijih procesa.

Upitana šta odnos institucija prema mladim ljudima koji su protestovali u tri države govori o stepenu političke tolerancije prema građanskom otporu, Uljarević je kazala da je odnos institucija pokazao opravdanost protesta.

- Šutnja institucija ili, još gore, njihovo ponašanje kao da su partijski servis je samo dokazala opravdanost tih protesta i potrebu da se te institucije temeljno mijenjaju, da budu ono što bi trebalo - servis građana - rekla je Uljarević.

Spasojević je saglasan sa Uljarević, navodeći da to u suštini važi manje-više i za Srbiju.

- U jednom trenutku kad su izašli studentski zahtjevi, pojavi se neko iz Vlade i kaže: ovo su sva dokumenta, ispunili smo zahtjeve. Onda studenti kažu: fali još ovih deset stvari. Onda oni kažu: evo, sad smo opet ispunili sve zahtjeve. I tako jedno pet puta. Samo se vrtimo u krug, a jasno je da postoji još papira koje vlast ne smije da pokaže i još optužnica koje treba podići - rekao je Spasojević.

Cvetković, takođe, naglašava da je nepovjerenje u institucije motivacija za izlazak na ulicu.

- Ljudi su bili na protestu istog dana kada se desila tragedija. To pokazuje da, iako oni traže da institucije rade svoj posao, zapravo im naprijed ne vjeruju - rekla je Cvetković.

Ona je podsjetila da se tragedija u Kočanima dogodila u martu, tako da je vlast imala vremena da vidi šta se dešava u Srbiji, da se uplaši od, kako bi oni rekli, srpskog scenarija.

- Oni su izigrali opet svoj narod tako što su istog dana otvorili najširu moguću istragu u kojoj su u jednom danu našli 30 ljudi - navela je Cvetković, dodajući da je to možda kao neki PR spin dobro išlo, ali da su to istrage koje nikad ne mogu da se završe.

U osvrtu na posljednje i ranije proteste u Sjevernoj Makedoniji, ona je rekla da su veoma slični, ali da je protestni dekor potpuno različit od onoga u Obojenoj revoluciji.

- Zajedničko javno oplakivanje i javna tuga bila su sada prva motivacija da se ljudi skupe na javnim prostorima - objasnila je ona.

Spasojević je, u odnosu na sličnosti posljednjih studentskih i ranijih protesta u Srbiji, kazao da ima nekoliko stvari koje su pomogle da posljednji protesti budu dugoročniji i uspješniji, a prvi je povod.

- Ako ga poredimo sa masovnim ubistvima, pad nadstrešnice je jasno vezan za jedan važan razvojni projekat u kome je bila uključena čitava Vlada, nešto što je novo napravljeno, dakle nešto što je bio ponos i dika Aleksandra Vučića i, u tom smislu, tu je eksplicitna nečija politička, stručna, zakonska odgovornost - rekao je Spasojević.

Kako je naveo, druga stvar koja je pomogla da protesti studenata budu uspješniji je način na koji su studenti organizovani i činjenica da studenti nose taj protest. On je naglasio da zahtjevi studenata i dalje nijesu ispunjeni, jer zadiru u srž vlasti Vučića i teško je zamislivo da ih vlast ispuni, a da ne dođe do još ozbiljnije krize te iste vlasti.

Govoreći o nedavnim studentskim protestima u Crnoj Gori, Uljarević je ocijenila da je to bilo veliko i pozitivno iznenađenje, jer istraživanja kontinuirano ukazuju da su mladi sve nezainteresovaniji za društveno-politička zbivanja.

- To je bilo neočekivano za crnogorske uslove, jer veoma dugo nijesmo imali nikakve studentske proteste. Mi ni generalno nemamo tradiciju tih protesta, kao što je to slučaj u nekim od država regiona - navela je Uljarević.

Kako je rekla, oni su iznijeli niz zahtjeva koji su bili sistemskog karaktera i tu se vidi poveznica između protesta u tri države.

- Čini mi se da mladi ljudi ni u jednoj od ovih država, odnosno u Sjevernoj Makedoniji je to i šira grupacija, ne stavljaju u fokus samo ono što je konkretna smjena određenih osoba, već pokušavaju da djeluju na promjenu sistema - istakla je Uljarević.

Cvetković je naglasila da su različiti mediji imali različiti odnos prema protestima, i da su se u Sjevernoj Makedoniji provladini mediji od prvog dana bavili time da delegitimišu ljude koji protestuju.

- U Makedoniji je to išlo povezivanjem određenih ljudi koji su bili na protestima sa opozicionim partijama. Ova vlast je došla prije oko godinu i ona još uživa taj legitimitet među narodom - kazala je Cvetković i dodala da je dobro što nezavisni mediji ne plasiraju tu priču.

Spasojević, takođe, ističe izuzetan značaj medija, pojašnjavajući i da su u Srbiji doprinijeli nervozi i bijesu, jer su provladini mediji odmah krenuli sa različitim spinovanjima.

- Da nije bilo tih malo nezavisnih medija ili profesionalnih medija u Srbiji, ali i medija iz regiona koji rade na našem jeziku, mislim da ova priča ne bi narasla toliko koliko jeste - ocijenio je on.

Uljarević je mišljenja da mediji nijesu mnogo pomogli neformalnoj studentskoj grupi "Kamo śutra", kao i da su mediji koji su mogli najviše da doprinesu sistemski, svjesno ili iz nekakve potrebe za senzacionalizmom, pokušavali ugušiti taj protest.

- Bilo je i medija koji su bili vrlo podržavajući, ali njihov je domet, u smislu gledanosti, čitanosti ili uticaja, bio mnogo manji u odnosu na ove koji su te proteste pokušavali gasiti iz političkih ili interesnih razloga - kazala je ona.

Na pitanje da li otpor može da opstane bez jasne strukture, jer su protesti, pogotovo u Srbiji, prepoznati po tome što nemaju vođu, Spasojević je rekao da su prednosti toga participativnost, inkluzivnost i osjećaj pripadnosti pokretu.

- U srpskom slučaju je jako važno da nemate lidere koje vlast može da targetira. Oni su, naravno, pokušavali to da rade jedno vrijeme, bilo ko da je govorio, oni su ga na različite načine napadli. Ali, ako se taj student više ne pojavi u javnosti, onda ne možete da ga napadate kao što možete napadati lidera pozicije - objasnio je Spasojević.

Uljarević je, govoreći o izostanku vođe protesta, rekla da je to lijep idealistički model koji ima svoje prednosti i u tome što se sprečava targetiranje jedne ili dvije osobe, koje bi možda bile lice tog protesta, uz ocjenu da taj model ipak nije održiv.

- To je model koji ima rok trajanja, i prije ili kasnije mora doći do institucionalizacije unutar samog pokreta da bi on rezultirao nekom vrstom učinka i nečim što bi moglo da se prikaže kao uspjeh - rekla je Uljarević.

Ona je istakla da su, iako je uspjeh tu relativna kategorija, svi ti protesti vrlo uspješni bez obzira na to kako će se dalje odvijati ili da li su, kao u slučaju Crne Gore, praktično prestali da funkcionišu, jer su pokazali da mobilizacijska moć postoji i da pritisak odozdo može da se pokrene.

Upitana do kad vlasti mogu ignorisati proteste, Uljarević je ocijenila da su vlast i ljudi, koji su bili centralne mete protesta "Kamo śutra", delegitimisani.

- Oni mogu da se prave da se to nije desilo, da to nema nikakvog efekta, ali to prosto nije tačno i to će se vidjeti i po njihovom izbornom učinku - dodala je Uljarević.

Ona je navela da je veći problem kako učiniti taj građanski aktivizam politički upotrebljivim, u smislu da on zaista mijenja i politički sistem, institucije i političku kulturu.

Iz perspektive Srbije, Spasojević navodi da je problem to što imaju vlast Srpske napredne stranke (SNS), koja traje dugo bez mogućnosti za alternativu.

- Kada nema realne alternative, onda se vlast ponaša na specifičan način. U suštini, u demokratijama bi ova vrsta kritike uvijek morala da dovede do manje legitimiteta, ili pada podrška i nekog rasta na drugoj strani, pa bi se onda i vlasti različito ponašale - kazao je Spasojević.

Cvetković smatra da je nemoguće da vlasti ignorišu proteste, ali da im je taktika da ih izvedu i nezadovoljstvo pomjere sa ulice u institucije.

- Sada to ne ide, jer ljudi ne vjeruju institucijama - naglasila je ona.

Govoreći o položaju civilnog društva, Cvetković je kazala da u Sjevernoj Makedoniji civilno društvo više nije zanimljivo mladim aktivistima, jer profesionalni rad unutar civilnog društva čini da se ono izjednačava sa sistemom i državom.

- Sva ispitivanja javnog mnjenja u Makedoniji pokazuju da ljudi ne vjeruju u civilno društvo, ali vjeruju u inicijative koje su autentične i orijentisane ka problemima ljudi. Mislim da će aktivizam da se mijenja, a kroz to i civilno društvo, i mislim da je to dobro - dodala je Cvetković.

Spasojević je ukazao da su protesti pokazali koliko je važno ulaganje u ljude i koliko je važna neka vrsta protestnog i aktivističkog iskustva.

- Iako se slažem sa ocjenom da civilno društvo i u Srbiji nije posebno cijenjeno i da nema povjerenja šire zajednice, ta aktivistička grupa koja je postojala u Beogradu i Novom Sadu i koja je stasavala kroz Srbiju protiv nasilja i različite proteste posljednjih pet-šest godina, bila je od suštinskog značaja za organizovanje prvih plenuma i njihovo širenje - naveo je Spasojević.

Uljarević je ukazala da je situacija u Crnoj Gori drugačija i da su nevladine organizacije (NVO) među onima kojima se najviše vjeruje u društvu.

- To je, u jednu ruku, i samom NVO sektoru opterećenje, jer budi prevelika očekivanja, a ona neminovno vode i određenim razočarenjima, tako da je to možda uticalo i na slabiju poziciju civilnog društva u drugim državama u regionu - smatra Uljarević.

Ona je rekla da je teško predvidjeti kakav će biti ativizam u budućnosti, kako će se on transformirati, ali da se vidi da dolaze mladi ljudi koji pokušavaju da traže alternativne načine i avangardne forme.