Je li Pavle Đurišić junak nepobjedivog karaktera?(II dio): Zločini, pa pomen - za junaštvo je potrebno mnogo više

Mitropolit crnogorsko-primorski Srpske pravoslavne crkve (SPC) Joanikije Mićović je, tokom liturgije u Lijevče Polju u bosansko-hercegovačkom entitetu Republika Srpska, četničkog komandanta Pavla Đurišića nazvao „velikim junakom nepobjedivog karaktera".

U prvom dijelu naše priče o istinskom značenju ove izjave mitropolita SPC pokušali smo da čitaocima ili čitateljkama Raskrinkavanja predočimo aktivnosti ovog četničkog komandanta koje govore o njegovom “karakternim” aktivnostima. Dakle, bavili smo se saradnjom Pavla Đurišića sa svim stranama u ratu: sa ustanicima, italijanskim fašistima, njemačkim nacistima i svim njihovim pomagačima. Željeli smo da, na osnovu kredibilnih istorijskih izvora približimo lik i djelo četničkog komandanta i da ukažemo na reviziju istorijskih činjenica kao na savremeni oblik dezinformisanja. Naglasak smo stavili na to da je osoba koja se predstavljala kao zaštitnik srpskog naroda, napravila pakt sa ustašama koji su svirepo pobili stotine hiljada svih onih koji im se nijesu sviđali, od kojih ubjedljivo najviše tih istih Srba.

U drugom dijelu naše priče želimo predočiti istorijske činjenice koje će približiti njegovo junaštvo i nepobjedivost.

Jedna od junačkih akcija Pavla Đurišića odigrala se u okolini Bijelog Polja 10. januara 1943. koja je opisana u izvještaju podnešenom Draži Mihailoviću čije najvažnije akcente prenosimo doslovno:

“Akcija na desnoj obali Lima u srezu Bjelopoljskom završena je. Ista je izvedena tačno po utvrđenom planu. Rezultat ove borbe je:

1) Potpuno su uništena sledeća muslimanska sela (Sekcije: Plevlje, Sjenica, Peć i Kolašin): Voljevac, Gubovača, Radijelja, Ušanovići, Presečenik, Batuiiće, Donji Vlah (sekcija Plevlje), Mirovići, Solja, Radojeva Glava, Mediše, Pobretiće, Donja Kostenica, Stablo, Vrh, Zminjac, Sipovice, Negobratina, Osmanbegovo selo, Dupljaci, Jasen, Koštice, Kaševar, Ivanje, Godijevo, Žilići, Gornja Crnca, Gornji Radulići, Vrba, Crhalja, Kradenik, Sipanje, Ličine (Sekcija Sjenica—Peć). Ukupno 33 sela.

2) Žrtve: Muslimana boraca oko 400 (stotine) Žena i dece oko 1000.

Naše žrtve: 14 mrtvih i 26 ranjenih od kojih 3 žene”

Ovaj junak, kako ga vidi mitropolit SPC, nedugo zatim, u jeku bitke na Neretvi, kreće u još jednu slavnu operaciju.

Tokom ove aktivnosti, ubijeno je više hiljada žitelja opština Pljevlja, Priboj, Foča i Čajniče. Prema još jednom Đurišićevom izveštaju, tada je ubijeno 1.200 naoružanih muškarca i do 8.000 žena, staraca i djece. Radi boljeg razumijevanja i ovog događaja dajemo izvod iz ovog istorijskog dokumenta:

“Akcija u Pljevaljskom, Čajničkom i Fočanskom srezu protivu Muslimana izvršena je.

Operacije su izvedene tačno po naređenju i izdatoj zapovesti. Napad je počeo u određeno vreme. Svi komandanti i jedinice izvršili su dobijene zadatke na opšte zadovoljstvo.

Sva muslimanska sela u tri pomenuta sreza su potpuno spaljena da nijedan njihov dom nije ostao čitav. Sva imovina je uništena sem stoke, žita i sijena.

Za vreme operacija se pristupilo potpunom uništavanju muslimanskog življa bez obzira na pol i godine starosti.

Žrtve. — Naše ukupne žrtve su bile 22 mrtva od kojih 2 nesrećnim slučajem i 32 ranjena. Kod muslimana oko 1.200 boraca i do 8.000 ostalih žrtava: žena, staraca i dece.”

Ovdje želimo podsjetiti one koje ovakve “junake” brane argumentima da su ovakvi dokumenti falsifikati i izmišljotine, da je postojanje ovih akcija Pavla Đurišića potvrdio i njegov vrhovni komandant Draža Mihailović. Naime, u toku njegovog sudskog procesa 1946. godine, on je potvrdio da su se, u tadašnjim srezovima pljevaljskom, čajničkom i fočanskom, zaista desili ovi gnusni zločini. Doslovno prenosimo ovaj dio njegove izjave:

“U četvrtoj ofanzivi je bilo velike neposlušnosti jer je Pavle Đurišić, koji je bio pozvan kao rezerva da ide u oblast Kalinovika umesto toga kazao da će uz put, krećući se po Sandžaku, očistiti Sandžak od italijanske milicije i Muslimana. Međutim, on se vratio (na teren Kalinovika) sa pljačkom i raspustio jedinice koje je imao”

Postoje i drugačija mišljenja koja broj žrtava utvrđuju na osnovu poslijeratnog popisa stanovništva. Po njima u ovoj junačkoj aktivnosti je stradalo preko 4.000 civilnih žrtava, među kojima je izrazito visok procenat djece najmlađeg uzrasta. Oko 26 odsto ubjenih su djeca do četvrte godine života, a preko polovine ubijene djece su djevojčice.

Kako bilo, nije nam jasno kako u ovim aktivnostima bilo ko, a naročito jedan mitropolit, može vidjeti akt junaka. Postoji još ovakvih junačkih djela Pavla Đurišića i njegovih jurišlija, ali ćemo njihovu elaboraciju ostaviti za neku drugu priliku.

Radi boljeg razumijevanja za one koji manje vremena troše na čitanje istorijskih analiza i rasprava važno je napomenut da nije prvi put da su djelovi SPC imali slične izjave, mišljenja ali i da su davali priznanja sličnim junacima.

Naime od 2000. godine pokrenut je proces „političkih kanonizacija“ tj. proglašavanja za svece sveštenika koji su u Drugom svjetskom ratu, kroz učešće u četničkom pokretu propagirali i ostvarivali otvorenu saradnju s italijanskim, a kasnije njemačkim fašistima. Niti jedan sveštenik koje je podržavao NOB nije bio dio ovog procesa.

Sinod episkopa SPC je 2005. godine proglasio svetim Milorada Vukojičića, zvanog pop Maca ili pop Koljač, člana zloglasne „crne trojke“, i Slobodana Šiljka, saradnika okupatora i inspiratora mnogih zločina nad pristalicama NOB-e. Obrazloženje Sinoda je bilo da „su oni novoprispjeli mučenici postradali za živu vjeru od bezbožnih komunista“. Pop Maca je procesuiran i osuđen za 57 djela direktnog učešća u ubistvima i klanjima ili pomaganju u ovim gnusnim djelima.

Ovo je prva generacija ratnih zločinaca koje su djelovi SPC željeli predstaviti svecima i nepobjedivim junacima. Druga je generacija onih ratnih zločinaca koji su svoja hrabra djela uradili u ratovima devedesetih, ali oni nijesu tema ovoga teksta.

Dugujemo par riječi i o nepobjedivosti Pavla Đurišića. Svako ko ima elementarno razvijene osnovne logičke funkcije zna da čovjek čija je vojska izgubila rat ne može, ni u teoriji, biti nepobjediv. Dodatno, postoji veliki broj istorijskih izvora o tome da su Đurišićeve jedinice izgubile veliki broj bitaka pa i onu posljednju na Lijevče Polju.

Na kraju, sa ili bez ovog našeg mini feljtona većini ljudi je jasno da mitropolit SPC Joanikije Mićović nazvao Pavla Đurišića “junakom nepobjedivog karaktera” zbog potrebe da negativnim istorijskim revizionizmom nametne svoju ideološku matricu i unese nemir među građane. A svakome ko je pročitao ove naše tekstove, takođe je jasno, da Pavle Đurišić nije bio ni nepobjediv niti jak karakter. Možda je bio odlučan vojnik, ali za junaštvo je potrebno mnogo više.

Ovaj tekst je napisan na osnovu više istorijskih izvora, odnosno dokumenata koja su objavljena u knjigama:

Nikola Milovanović, “Kontrarevolucionarni pokret Draže Mihailovića, prvi dio”, Beograd 1984.

Nikola Milovanović, “Kontrarevolucionarni pokret Draže Mihailovića, drugi dio”, Beograd 1984.

Radoje Pajović, “Pavle Đurišić”, Podgorica 2005.

Vlado Marković, Radoje Pajović, “Saradnja četnika sa okupatorom u Crnoj Gori”, Cetinje 1996.

Branislav Kovačević, “Stradanje crnogorskih četnika”, Podgorica 2005.

Dokumenti o izdajstvu Draže Mihailovića, knjiga I, Beograd 1945.

Dragan Koprivica, Milena Gvozdenović, Milica Kovačević, Kontraevolucija u 9 slika, Podgorica 2021.

I drugim relevantnim izvorima

Dragan Koprivica, izvršni direktor CDT-a

Darvin Murić, glavni i odgovorni urednik portala Raskrinkavanje.me

Tekst je izrađen uz podršku regionalnog projekta SMART Balkan – Civilno društvo za povezan Zapadni Balkan kojeg implementira Centar za promociju civilnog društva (CPCD), Center for Research and Policy Making (CRPM) i Institute for Democracy and Mediation (IDM) a finansijski podržava Ministarstvo vanjskih poslova Kraljevine Norveške.

Sadržaj teksta je isključiva odgovornost autora i ne odražava nužno stavove Centra za promociju civilnog društva, Center for Research and Policy Making (CRPM), Institute for Democracy and Mediation i Ministarstva vanjskih poslova Kraljevine Norveške.