Konatar: Govor mržnje prema queer zajednici često ne dospijeva do javnosti

Građanska aktivistkinja Hana Konatar upozorila je da govor mržnje prema queer zajednici u velikoj mjeri ostaje nevidljiv za medije i širu javnost, naglašavajući pritom potrebu za većom institucionalnom odgovornošću i društvenom solidarnošću.

U emisiji Budilnik na Televiziji E, Konatar je govorila o nedavnom incidentu kada je na zgradi u kojoj živi osvanuo homofobni grafit. Iako je grafit ubrzo uklonjen, taj događaj, kako kaže, nije izuzetak, već dio mnogo šire i dublje pojave.

- Imamo krug podrške i neke mehanizme odbrane razvijene, tako da mislim da je mnogo češći govor mržnje nego što ga mi prepoznajemo, nego što on dolazi uopšte do javnosti i da se queer zajednica suočava sa velikim izazovima, koje mnogi od nas, nažalost, ne prijavljuju, jer nemaju podršku ili porodice, ili prijatelja, ili se boje kako će mediji i institucije reagovati – kazala je Konatar.

Kritikujući neadekvatnu pravnu zaštitu marginalizovanih grupa, Konatar ističe da je ključno da sudovi počnu da prepoznaju i procesuiraju zločine iz mržnje.

- Mislim da je neprimjenjivanje zakona čin kojim se šalje podrška manjini koja je jako glasna kada je mržnja u pitanju. Kada bi imali sudske presude koje bi ne samo ove, već i ostale zločine iz mržnje, ne samo nad i prema queer zajednici, već prema ženama, prema nacionalnim manjinama, prema osobama sa invaliditetom, mislim da bi imali mnogo svjesnije društvo šta znači odgovornost, i na koji način smijemo, ili ne smijemo da se ponašamo i šta to znači po nas - rekla je Konatar.

Prema njenim riječima, institucije u Podgorici često reaguju efikasno do trenutka kada slučaj stigne do suda – tada, kako tvrdi, izostaje primjena zakona.

- Do suda većina institucija jeste senzibilna, većina građana jeste senzibilna, jer bih napomenula da ovi incidenti jesu odgovor jedne glasne manjine. Postoji ogromna podrška u Podgorici, o tome mogu govoriti jer tu živimo, a to je negdje pokazao i odgovor samog našeg okruženja. Svi naši prijatelji, naše komšije su nam pružili ogromnu podršku, regionalna zajednica i nekako vjerujem da je mnogo više onih ljudi koji zapravo podržavaju, nego onih koji ne - kazala je.

Konatar naglašava da nije dovoljno očekivati od nevladinih organizacija i pojedinačnih institucija da se bore protiv diskriminacije, već da cijelo društvo mora preuzeti odgovornost.

- Kažu kad ne razmišljate o nekim osnovnim egzistencijalnim pitanjima, i kad ste zadovoljni sobom, onda vam ne smetaju ni drugi, nekako vas manje trigeriše to što neko živi slobodno i sretno i na način na koji se vama prosto i ne sviđa. Opet mislim da se nedovoljno govori. Ja bih voljela neki masovni coming out queer ljudi da prestanemo da očekujemo od NVO sektora, ili jedne, ili dvije institucije da rade svoj posao, već da svi preuzmemo odgovornost. Jasno je da je ovo utopijska ideja, prosto nije ostvariva, makar u ovom trenutku, a da svi preuzmemo odgovornost za svoju sreću, a da opet sa druge strane pozivamo na odgovornost sve one koji tu sreću pokušavaju da kvare - poručila je.

Kao neko ko je prošao kroz lično iskustvo homofobije, Konatar kaže da joj je, u tom smislu, drago što su meta incidenta bile ona i kolega aktivista Nikola Ilić – jer su, kako navodi, odrasli i osnaženi ljudi koji su imali snage da prijave slučaj i obrate se javnosti.