I cetinjska Gimnazija evakusiana je danas zbog dojave u bombi, saznaje Radio Cetinje.
Kako prenosi Portal RTCG, na teren su bile policijske ekipe koje su pregledale zgrade, a zbog predostrožnosti evakuisani su đaci i profesori te obrazovne ustanove.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 48%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&amp;url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fdrustvo%2Fgimnazija-slobodan-skerovic-evakuisana-zbog-dojave-o-bombi&amp;key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
 
Direktorica Gimnazije Sanja Jelić je, kako piše Cetinjski list, precizirala da su đaci i zaposleni evakuisani su u toku četvrtog časa.
- Dobili smo dojavu o bombi i odmah smo prekinuli nastavu. Djeca su bezbjedno izašla iz škole, a policija i vatrogasci obavljaju svoj posao - kazala je ranije Jelić.
Prema njenim riječima, u učionicama nije uočeno ništa što ukazuje na opasnost.
Nastava je bila prekinuta i u Srednjoj stručnoj školi i u Srednjoj likovnoj školi “Petar Lubarda”.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 60.4797%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&amp;url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fdrustvo%2Fniksic-dojave-o-bombama-u-skolama-bile-lazne-ucenici-se-vracaju-na-nastavu&amp;key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
 
Ranije jutros prijeteće poruke stigle su i u gimnazijama u Nikšiću i Podgorici, ali je policija pregledom utvrdila da se radi o lažnim dojavama.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

thumbnail

Društvo

Lažne dojave o bombama u dvije srednje škole na Cetinju

Prvi edukativni kamp za odrasle sa dijabetesom tip 1 u Crnoj Gori, u organizaciji NVU Dijabetes Ekipa Dob, okupio je ljude koji dijele iste brige, ali i istu snagu da se suoče sa svakodnevnim izazovima. Tokom trodnevnog druženja u Kolašinu, polaznici su prošli kroz niz praktičnih radionica i stručnih predavanja, ali i izgradili snažan osjećaj zajedništva koji predstavlja srž ovog jedinstvenog kampa. Lejla Martinović Puzović, predsjednica Udruženja Dijabetes Ekipa DOB, osnovanog početkom 2023. godine, ističe da su već od prvih aktivnosti jasno definisali svoju misiju – poboljšanje kvaliteta života odraslih osoba sa dijabetesom tip 1 u Crnoj Goi.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251124141136_5b03a101959b4e5a405f29107977367fe3574f4f70c7aa4b49a85cd7ff79025f.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20251124141136_5b03a101959b4e5a405f29107977367fe3574f4f70c7aa4b49a85cd7ff79025f" data-rendition-name="original" width="3577" height="2385" loading="lazy" alt="Sa kampa u Kolašinu"><figcaption>Sa kampa u Kolašinu(Photo: NVU Dijabetes Ekipa Dob)</figcaption></figure>  - Tokom ovog kampa učenici su učili konkretne vještine – od brojanja ugljenih hidrata, preko upravljanja terapijom, do suočavanja sa svakodnevnim izazovima. Kamp je pokazao da edukacija može biti inspirativna, da zajedništvo može biti ljekovito i da je podrška najvažniji dio života sa dijabetesom. Tokom tri dana učesnici su učili, dijelili, smijali se i gradili zajednicu kakvu Crna Gora do sada nije imala. Ovaj kamp je tek početak – početak jedne priče koja raste, mijenja percepcije i ohrabruje sve koji žive sa dijabetesom tip 1 da budu hrabri, informisani i povezani - istakla je Martinović Puzović. Za Aleksandru Panduricu, koja 20 godina ima dijabetes, učešće na kampu bilo je, kako ističe, jedinstveno i dragocjeno iskustvo. - Kroz sjajna predavanja i praktične radionice naučila sam mnogo o važnosti pravilnog brojanja ugljenih hidrata i boljem upravljanju dijabetesom u svakodnevnom životu. Međutim, ono što je ostavilo poseban trag jesu ljudi. Upoznala sam učesnike koji prolaze kroz iste izazove i borbe, koji razumiju svaku dilemu, svaku sitnicu koja nekad drugima djeluje nebitno. Osjećaj zajedništva, podrške i pripadanja bio je neprocjenjiv. Razgovori, razmjena iskustava i iskrena empatija dali su mi novu snagu i motivaciju - navela je Pandurica. Posebno je istakla nesebičnu pomoć koju je tokom kampa pružio Emir Muzurović, specijalista interne medicine, subspecijalista endokrinologije. - On je neiscrpni izvor znanja, strpljenja i razumijevanja. Način na koji je nesebično dijelio svoje iskustvo i znanje sa nama ostavio je snažan utisak i dodatno osnažio sve nas. Veliku zahvalnost dugujemo Lejli, čija je inicijativa omogućila da se ovaj kamp uopšte održi. Njena posvećenost i nesebičnost zaista inspirišu - kazala je Aleksandra Pandurica.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251124141136_20fd42060319b58fb60c4abeaa5a7c5fb7d5721c66d9fdc1bd0f8be578381efd.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20251124141136_20fd42060319b58fb60c4abeaa5a7c5fb7d5721c66d9fdc1bd0f8be578381efd" data-rendition-name="original" width="5221" height="3481" loading="lazy" alt="Sa kampa u Kolašinu"><figcaption>Sa kampa u Kolašinu(Photo: NVU Dijabetes Ekipa Dob)</figcaption></figure>  I za Almiru Čoković kamp je bio više od edukacije. - Bilo je to vrijeme druženja, učenja, smijeha i podrške. Vratila sam se kući bogatija za nova znanja, ali još više za nova prijateljstva i osjećaj da nisam sama u ovoj borbi. Kamp mi je donio pozitivnu energiju, ohrabrenje i inspiraciju da nastavim dalje, jača i sigurnija - istakla je Čoković. Da osobe sa dijabetesom osjete slobodu bez etiketa i pritiska, ali i steknu nova znanja, pomogao je stručni kadar ovog kampaa.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251124141136_6f25d45ddd6f6772c1ef61f0468df7aa0e6e8ac59e8c02e76d3cb830b4a029ef.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20251124141136_6f25d45ddd6f6772c1ef61f0468df7aa0e6e8ac59e8c02e76d3cb830b4a029ef" data-rendition-name="original" width="5701" height="3801" loading="lazy" alt="Sa kampa u Kolašinu"><figcaption>Sa kampa u Kolašinu(Photo: NVU Dijabetes Ekipa Dob)</figcaption></figure>  - Posebnu vrijednost kampu dali su vrhunski stručnjaci dr Emir Muzurović, specijalista interne medicine, subspecijalista endokrinologije i Romina Ličina, nutricionistkinja iz Italije. Njihova stručnost, ljudskost i posvećenost pacijentima su neprocjenjivi. Posebnu zahvalnost dugujemo sponzorima i partnerima ovog kampa- Profesional Medic, Marlo Medic, Farmont MP, Glosarij, Urion, Prva banka Crne Gore-osnovana 1901.godine, Zdravstvena ustanova Dom zdravlja Kolašin, Opština Kolašin, Eagle hills Montenegro, Merkator Montenegro , Osmi red D i Novo Nordisk - Pharma Operations A/S Danska –predstavništvo Crna Gora, bez kojih ovaj kamp ne bi mogao biti organizovan - dodala je Martinović Puzović. Udruženje Dijabetes Ekipa DOB najavljuje da će i ubuduće biti dom edukacije, podrške i inovacija jer, kakao su poručili, svako zaslužuje kvalitetan i ispunjen život, bez obzira na dijabetes.

1250x600

1084x550

Kamp koji je izgradio mostove podrške među odraslima sa dijabetesom tip 1 u Crnoj Gori

Crnogorski mediji su u 2024. ostvarili ukupan prihod od više od 56,6 miliona eura dok su ukupni rashodi iznosili nešto više od 56 miliona, pa je cjelokupni sektor godinu završio sa ukupnim profitom od nepune 603 hiljade eura, pokazalo je istraživanje Sindikata medija Crne Gore (SMCG).
U istraživanju, koje već četvrtu godinu analizira poslovanje javnih i komercijalnih medija, navodi se da je na crnogorskom tržištu, koje broji oko 630 hiljada medijskih konzumenata, tokom 2024. godine poslovalo više od 200 medija.
- Iako su ukupni prihodi porasli u odnosu na prethodnu godinu kada su iznosili nešto više od 52 miliona, neto dobit je gotovo prepolovljena - 2023. ukupno je iznosila oko 1,2 miliona eura. Glavni razlog je u rastu troškova poslovanja koji su, kao i prihodi, u 2024. premašili 56 miliona eura - navodi se u istraživanju.
Dodaje se da je u istom periodu, broj medijskih radnika i radnica blago porastao - sa oko 2.000 na 2.041, iako stvarna brojka vjerovatno premašuje taj iznos, s obzirom na to da podaci nisu dostupni za sve medije.
- Više od polovine zaposlenih, njih 1.187, radi u javnim medijima - Radio-televiziji Crne Gore (RTCG) i u 15 lokalnih javnih emitera. U privatnim medijima zaposleno je malo više od 850 radnika što pokazuje da je javni sektor i dalje dominantan poslodavac u medijskoj industriji države - pokazuje analiza.
Kao i ranijih godina, RTCG, koji se dominantno finansira od države, ostvarila je najveću dobit.&nbsp;
- Ukupni prihodi javnog servisa premašili su 22,7 miliona eura, od čega čak 20,5 miliona potiče iz državnog budžeta. RTCG je godinu završilo s neto dobiti od 1,11 miliona eura. Pozitivan rezultat ostvarili su i lokalni javni emiteri, koji su tokom 2024. prihodovali 8,43 miliona eura, uglavnom iz lokalnih budžeta, te godinu završili s dobiti od 143 hiljade eura, što je značajan napredak u odnosu na prošlogodišnji minus. Tome je najviše doprinijelo usvajanje novog Zakona o audio-vizuelnim medijskim uslugama, čiji se puni efekat očekuje tokom 2025. godine, a kojim je značajno povećan obavezan iznos finansiranja ovih medija od strane opština, kao njihovih osnivača - precizirano je u analizi.
U štampanim medijima, koji pritom imaju svoje internet publikacije, zbirno gledano, zabilježeno je stabilno poslovanje.
- Ukupni prihodi iznosili su 8,9 miliona eura, rashodi 8,46 miliona, pa je konačna dobit iznosila 447,7 hiljada eura. Tri od četiri štampana medija, sa izuzetkom Pobjede, poslovala su pozitivno, a u ovom sektoru su bila zaposlena 293 medijska radnika. Najslabiji, ujedno i jedini negativni rezultat, ponovo su imale privatne televizije, koje su zbirno poslovale s gubitkom od 1,47 miliona eura, što je za oko 543 hiljade eura lošije nego godinu ranije. Ukupni prihodi privatnih TV stanica iznosili su 9,84 miliona eura, dok su rashodi dostigli 11,32 miliona a u njima je bilo zaposleno 335 radnika. &nbsp;Od ukupno četrnaest privatnih TV stanica, samo pet su godinu završile pozitivnim rezultatom i to: TV Vijesti, TV Prva, TV Teuta, TV Boin i Wow Montenegro - navodi se u saopštenju.
Bolji rezultat zabilježile su privatne radio stanice, koje su prihodovale 2,32 miliona eura i ostvarile neto dobit od 99 hiljada eura, ali i portali koji su sve važniji akteri na medijskom tržištu.&nbsp;
- Internet mediji su 2024. prihodovali blizu 3 miliona eura a godinu su završili s neto dobiti od preko 200 hiljada eura. Više od polovine registrovanih medija u Crnoj Gori čine internetske publikacije, odnosno portali. Kako su Sindikatu medija kazali iz Ministarstva kulture i medija u novembru 2025. godine, u njihovu Evidenciju medija upisano je tek 58 internetskih publikacija. Međutim, ukupan broj portala je znatno veći pa sabiranjem portala čije smo poslovne rezultate u ovoj publikaciji analizirali i drugih medija koji imaju sopstvene veb stranice, procjenjujemo da ih ima oko 120. Crna Gora se, dakle, i dalje suočava sa ozbiljnim izazovom neregistrovanih internet medija. U njima je radilo 99 zaposlenih, što je blagi rast u odnosu na 2023. godinu - precizirano je u saopštenju.
U agencijama koje se bave novinskim izvještavanjem ali i medijskom produkcijom i distribucijom sadržaja medijima ostvareni su prihodi od 735,8 hiljada eura, dok su rashodi iznosili 688 hiljada, pa je zbirna dobit bila 47,7 hiljada eura.&nbsp;
- Sličan trend zadržala je i periodična štampa – magazini i nedjeljnici – koji su prihodovali 578 hiljada eura, imali troškove od 550 hiljada i ostvarili simboličan plus od 27,6 hiljada eura. Koha Javore, nedjeljnik na albanskom jeziku koji se finansira iz budžeta Skupštine Crne Gore i u 2024. je poslovao uravnoteženo – prihodi i rashodi iznosili su po 150 hiljada eura a rezultat je bio nula, uz četiri zaposlena - piše Sindikat medija.
Sveukupno posmatrano, crnogorski mediji su 2024. godinu završili u plusu, ali sa znatno manjom dobiti nego godinu ranije.&nbsp;
- Rast troškova, posebno u televizijskom sektoru, uz ograničene izvore tržišnih prihoda i veliku zavisnost od javnog finansiranja i dalje ograničavaju stabilnost medijskog sistema. Više od polovine zaposlenih radi u javnim servisima – nacionalnom i lokalnim – dok se u privatnom i online sektoru bilježi umjeren porast zaposlenosti - zaključili su u saopštenju.

Sindikat medija: Crnogorski mediji u 2024. imali profit od 600 hiljada eura

Ministarstvo prosvjete, nauke i inovacija podnijelo je još dvije krivične prijave Osnovnom državnom tužiocu u Podgorici zbog sumnje da su A.H. i S.O. dostavili lažne i neistinite obrazovne isprave za koje se u postupku priznavanja inostrane obrazovne isprave, nadležne ustanove utvrdile da nisu vjerodostojne.
- Na osnovu toga, osnovano se sumnja da su ova lica izvršila krivično d‌jelo falsifikovanje isprave iz člana 412 Krivičnog zakonika - saopšteno je iz Ministarstva prosvjete, nauke i inovacija.
U Ministarstvu očekuju od nadležnih organa da postupaju u skladu sa svojim nadležnostima i ovlašćenjima, u cilju rješavanja ovog značajnog institucionalnog problema.

Još dvije krivične prijave zbog lažnih diploma

Sinoć je u toku noći obijena Saborna crkva Svetog Vasilija Ostroškog u Nikšiću, iz koje je ukradena manja količina novca, prenosi portal Dan.
Sveštenik Danilo Zirojević kaže za Dan da je lopov obio ulazna vrata hrame i iz kioska odnio manju količinu novca koje se tu zatekla.
– Lopov nije ulazio u oltar, tako da ništa od crkvenog inventara nije otuđeno. Šteta je zaista minimalna – kazao je Zirojević, dodavši da su u manjoj mjeri oštećena ulazna vrata Sabornog hrama.
Policija je izvršila uviđaj.

Maja Popović

Obijena Saborna crkva Svetog Vasilija Ostroškog u Nikšiću

Gradonačelnik Podgorice Saša Mujović &nbsp;upriličio je danas prijem za Petra Ivanovića, mladića koji je pokazao izuzetnu hrabrost prije nekoliko dana skočivši u nabujalu Moraču i spasivši život djevojci.
- Bilo je zadovoljstvo ugostiti ovog mladog hrabrog Podgoričanina koji, čini mi se, predstavlja pravu sliku našeg grada i sve ono što želimo da ističemo i baštinimo, a to su hrabrost, junaštvo i požrtvovanje. Petar nije razmišljao o sopstvenom životu, jednostavno je skočio u Moraču i pružio ruku spasa nekome kome je ta ruka bila potrebna. Kao društvo zaista moramo afirmisati ovakve vrijednosti i isticati ih kao primjer generacijama koje dolaze- istakao je gradonačelnik.
On je dodao da se u vremenu političkih previranja i dnevnih tema često zaboravlja na ono što je istinski trajno i važno.&nbsp;
- Hrabrost, altruizam i spremnost na žrtvu postaju rijetkost, gotovo incident i upravo zato imamo obavezu da ih posebno cijenimo i nagradimo- kazao je Mujović.
Heroj Podgorice, mladi Petar Ivanović zahvalio je na pozivu i ukazanoj časti, poručivši da je uradio „ono što smatra da bi svako trebalo da uradi“ i da njegov čin za njega nije ništa nesvakidašnje.
Gradonačelnik je naglasio i da ga je, pored herojskog čina, posebno fascinirala Petrova skromnost.&nbsp;
- Nevjerovatno je koliko je Petar skroman i koliko želi da ovaj događaj ostane obična priča, bez pompe i to je apsolutno njegova dodatna vrijednost- kazao je.
U znak zahvalnosti i poštovanja, gradonačelnik je sa svojim timom odlučio da Petru Ivanoviću ponudi radno mjesto u sistemu Glavnog grada.&nbsp;
- Smatramo da je to prava nagrada za ovakav čin i ujedno jasna poruka da Podgorica cijeni istinske heroje- poručio je Mujović, dodajući da su mu vrata Glavnog grada otvorena i da je na njemu da odluči kada će i da li će ponudu prihvatiti.
Pored gradonačelnika, zahvalnost i čestitke za hrabrost Ivanoviću su uputili i predsjednica Skupštine Glavnog grada Jelena Borovinić Bojović i zamjenici gradonačelnika Nađa Ljiljanić i Boris Spalević.

Mujović organizovao prijem za heroja Podgorice koji je spasio ženu iz nabujale Morače

Ljudska inteligencija nije skroz jasna, ne znamo baš ni kako ona funkcioniše i ljudi pokušavaju da je stvore i u nečemu vještačkom, kompjuterima, raznim sistemima, što su filozofska i psihološka pitanja koja su je zainteresovala da krene da se bavi temom vještačke inteligencije - rekla je gostujući u emisiji Srećan dan, na Televiziji E, konsultantkinja za digitalnu transformaciju i AI Tara Miranović.
Njena iskustva su uglavnom bazirana, kaže Miranović, na primjenu vještačke inteligencije i digitalne transformacije u zapadnoj Evropi, gdje se vještačka inteligencija smatra alatom.
Naglašava da bi trebalo izbjegavati antropomorfizam, tretiranje vještačke inteligencije kao čovjeka, jer ona to nije i to je ono što brine, jer može se ući na neko polje manipulacije.&nbsp;
- Nije to konkretno ni neka šansa, nije ni prijetnja, počinjemo od toga da je alat pa na nama je da odlučimo kako ćemo to sve da upotrijebimo. Ono što je očigledno jeste ta neka razlika u zrelosti digitalnih infrastruktura i digitalnih sistema, teško je nekada i praviti te komparativne analize nas i njih. Čini mi se da kod nas postoji možda i više entuzijazma, jer nam je nova tema i dosta je uzbudljiva, ali s druge strane i više straha, taj strah dolazi donekle iz neznanja, a mislim da s dovoljno znanja možemo da ga pretvorimo u šanse- rekla je Miranović.
Kaže da su mladi u Crnoj Gori bolji ili jednaki od svojih vršnjaka u spoznaji i korištenju vještačke inteligencije.
Ukazuje i na činjenicu da ljudi obliku i stvaraju digitalne tehnologije, koje takođe kroz svakodnevnu upotrebu oblikuju ljude, na isti način kao i vještačka inteligencija.&nbsp;
- Kada govorimo o toj vještačkoj inteligenciji uglavnom mislimo na te velike jezičke modele, na Chat Gpt, to nam je neki sinonim za vještačku inteligenciju i tu ono što vidimo jeste da oblikuje način na koji govorimo, riječi koje biramo su riječi koje Chat Gpt više bira. Postoji jako jasna veza između te dvije stvari, što je interesantna situacija, jer Chat Gpt trenira našim jezikom i našim izražavanjem sada trenira nas, pa ćemo mi prije da posegnemo za nekim riječima koje on više koristi, a onda mimo toga su sada svakodnevne komunikacije sada drugačije, zbog toga što imate nešto što su AI partneri, na primjer, AI companions kao šira tema što su partneri i prijatelji, gdje neki ljudi jednostavno biraju da imaju odnos sa vještačkom inteligencijom, a ne sa čovjekom i to je nešto što će svakako da promijeni način na koji vi onda i priđete čovjeku i tim nekim ljudskim odnosima. Na neki indirektan način je ta vještačka inteligencija prisutna i na društvenim mrežama, algoritmi koji nama nude sadržaje i na Instagramu i Tik Toku, sve je to vještačka inteligencija, neki manje ili više primitivni oblici, mogu da budu dosta jednostavno ili dosta napredni, što je primjer Tik Tok-a, oni takođe oblikuju način na koji mi vidimo svijet- zaključila je Miranović.

Miranović: Treba izbjegavati antropomorfizam, odnosno tretiranje vještačke inteligencije kao čovjeka

Svaka peta žena u Crnoj Gori doživjela je neki oblik nasilja, a više od polovine njih nije potražilo pomoć, pokazalo je istraživanje o stavovima i percepciji nasilja nad ženama i djevojčicama u porodici i partnerskim vezama, pokazalo je istraživanje OEBS-a.
&nbsp;Istaživanje, čiju izradu je Misija OEBS-a u Crnoj Gori podržala za Ministarstvo socijalnog staranja, brige o porodici i demografiju i Sigurnu žensku kuću, a sprovela agencija DeFacto, pokazalo je da ključne prepreke za prijavljivanje nasilja uključuju strah od gubitka djece i raspada porodice, finansijsku zavisnost, stid, tradicionalne norme i ograničeno povjerenje u institucije.
&nbsp;Iz Misije OEBS-a u Crnoj Gori kazali su da je istraživanje realizovano od avgusta do septembra, na reprezentativnom uzorku od 1.008 ispitanika, uoči međunarodne kampanje „16 dana aktivizma protiv rodno zasnovanog nasilja“.&nbsp;
&nbsp;- Ono pruža važne uvide o percepciji javnosti o nasilju nad ženama i djevojčicama i rasprostranjenosti nasilja- kaže se u saopštenju.
&nbsp;Navodi se da među ženama ispitanicama koje su navele da su preživjele nasilje, psihološko nasilje je najčešće prepoznato – u 86,3 odsto slučajeva, zatim fizičko 53,3 odsto, seksualno 21,5, ekonomsko 35,1 i proganjanje 32,4 odsto.&nbsp;
&nbsp;U izvještaju je naglašeno da je stvarna rasprostranjenost vjerovatno i veća zbog učestalog neprijavljivanja slučajeva nasilja.&nbsp;
&nbsp;Istraživanje, kako je saopšteno, ukazuje na značajan raskorak između iskustava žena i društvenog razumijevanja nasilja, uz napomenu da se nasilje i dalje prvenstveno shvata kao fizički napad, dok su psihološki, ekonomski, seksualni i digitalni oblici nedovoljno prepoznati.
&nbsp;- Iako je fizičko nasilje nad ženama opšteprihvaćeno kao neprihvatljivo, ukorjenjeni rodni stereotipi i stavovi okrivljavanja žena koje su pretrpjele nasilje i dalje podrivaju napredak ka nultoj toleranciji nasilja nad ženama- kaže se u saopštenju.&nbsp;
&nbsp;Oko 40 odsto ispitanika vjeruje da žene ponekad optužuju muškarce za nasilje iz osvete ili lične koristi, a sličan procenat smatra da žene prijavljuju nasilje kako bi privukle pažnju.&nbsp;
&nbsp;- Četvrtina ispitanika nasilje u porodici i dalje vidi kao privatnu stvar, dok se kontrolisanje i restriktivni oblici ponašanja prema ženama često normalizuju i posmatraju kao uobičajena „porodična dinamika“- navodi se u saopštenju.
&nbsp;Dodaje se da ispitanici kao počinioce nasilja najčešće identifikuju sadašnje partnere - 48,7 odsto i bivše partnere 36,6 odsto, što potvrđuje da se nasilje najčešće dešava u porodičnom domu – mjestu gdje bi žene trebale da budu najsigurnije.
&nbsp;- Više od polovine onih koji su bili upoznati sa slučajevima nasilja nad ženama naveli su da su žrtve uputili na relevantne institucije (54,9 odsto), dok su ih &nbsp;drugi (35,5 odsto) uputili na neformalne kanale podrške, uglavnom porodicu i prijatelje- kaže se u saopštenju.&nbsp;
&nbsp;Navodi se da je gotovo trećina ispitanika žrtvama savjetovala da ćute, što ukazuje na postojanje društvenih prepreka efikasnoj zaštiti žena i djevojčica.
&nbsp;Iz Misije OEBS-a su rekli da mladi u Crnoj Gori pokazuju relativno visok nivo svijesti o postojanju i ozbiljnosti nasilja nad ženama, ali mnogi i dalje nijesu sigurni gdje mogu potražiti pomoć, što ukazuje na nedovljnu informisanost o postojećim mehanizmima zaštite i podrške.
&nbsp;- Misija ostaje posvećena podršci institucijama, civilnom društvu i građanima u eliminisanju svih oblika nasilja nad ženama i djevojčicama i jačanju kulture nulte tolerancije- poručuje se u saopštenju.

Istraživanje OEBS-a: Svaka peta žena u Crnoj Gori suočava se sa nasiljem

Sektor za seizmologiju Zavoda za hidrometeorologiju i seizmologiju je danas u 10:17 sati registrovao zemljotres manje jačine, sa epicentrom sedam kilometara istočno od Podgorice.
Jačina zemljotresa u zarištu iznosila je 2,2 jedinice Rihterove skale, što odgovara epicentralnom intenzitetu od IV stepena Merkalijeve skale.
Prema preliminarnim podacima obrade, žarište zemljotresa locirano je na dubini od devet kilometara.
- Na osnovu teorijskog modela makroseizmičkog polja ovog regiona, magnitude zemljotresa i dubine hipocentra, ovaj zemljotres nije mogao izazvati materijalne štete u epicentralnom području- piše u saopštenju.

Manji zemljotres u blizini Podgorice

Dragan Koprivica povlači kandidaturu za vršioca dužnosti direktora KIC-a “Budo Tomović”. To je objavio Koprivica, dodajući da je tako odlučio jzbog različitih pravnih tumačenja njegovog imenovanja, kao i iz želje da omogući normalan rad ove ustanove.
- Nedavno su mi neki vrsni pravni eksperti, rukovodeći se postojećom praksom i čak konkretnim primjerima, kategorički tvrdili da, stopirajući penzijska primanja, imam puno pravo da budem imenovan za VD direktora KIC-a ‘Budo Tomović’, i da tu apsolutno nema ništa sporno. Sada neki drugi vrsni pravni eksperti isto tako kategorički tvrde da nemam to pravo, i da je tu sve apsolutno sporno- ističe Koprivica u saopštenju.
Nezavisno od toga, kako dodaje Koprivica, ko tu griješi, i je li riječ o onom čuvenom “da dva pravnika imaju tri tumačenja”, lično, u cilju prekida, kako napominje, “ovog Rašomona”, neće ići na metod čekanja i iscrpljivanja, na žalbe Upravnom sudu…
- Već odmah odustajem od daljeg procesa, da ne bih bilo čime usporio rad KIC-a, u kojem se redovno obavljaju brojne aktivnosti. A to znam i iz ličnog iskustva, jer sam u njemu već godinama prisutan uz programe, koncerte, pozorišne predstave, književne večeri… Napominjem i da bi mi plata u KIC-u bila manja od penzijskih primanja, ali sam htio napraviti neke nove pomake. A moji oponenti nek nazdrave za ovaj, za njih, fin muštuluk, i nek Bog čuva Crnu Goru od svega, pa i od eksperata i ‘eksperata'- zaključio je Koprivica.

Koprivica povukao kandidaturu za v.d. direktora KIC-a

Ministarstvo odbrane Rumunije saopštilo je danas da je tokom noći i rano jutros angažovalo borbene avione zbog prisustva dronova blizu rumunske granice tokom napada na Ukrajinu.
U saopštenju se navodi da su prvo njemački avioni tipa Eurofajter Tajfun tokom noći poletjeli da prate situaciju u vazduhu, nakon što su sistemi za praćenje otkrili dronove.
Ministarstvo je navelo da su dronovi sa radara nestali ubrzo nakon što su zabilježene eksplozije u ukrajinskom lučkom gradu Ismailu, na granici sa Rumunijom.
Upad bespilotnih letilica u rumunski vazdušni prostor nije registrovan, a Tajfuni su se vratili u 57. vazduhoplovnu bazu oko jedan sat noću.
Nedugo nakon toga, Rumunija je podigla i dva aviona F-16, koji su uočili eksplozije na ukrajinskoj teritoriji, na različitoj razdaljini od Ismaila.
Ni tada nije uočen ulazak dronova u vazdušni prostor Rumunije, pa su se avioni vratili u 86. vazduhoplovnu bazu nešto prije četiri sata ujutro.
Rumunija sa Ukrajinom dijeli granicu dugu 650 kilometara, a djelovi uništenih ruskih dronova više puta su padali na njenu teritoriju.

Rumunija podigla borbene avione zbog prisustva dronova blizu granice

Evropljani će morati da odobre svaki aspekt koji utiče na njihovu bezbjednost u budućem sporazumu kojim se okončava rat u Ukrajini - upozorio je njemački kancelar Fridrih Merc.
- Važno nam je da mirovni plan za Ukrajinu ne može biti uspostavljen bez našeg dogovora o pitanjima koja utiču na evropske interese i evropski suverenitet - rekao je Merc na marginama samita EU-Afrika u glavnom gradu Angole.
Njemački kancelar je ocijenio da ne očekuje proboj tokom ove nedjelje u pregovorima o mirovnom planu za Ukrajinu, insistirajući da Rusija treba da bude uključena u razgovore.
- Rusija treba da bude za pregovaračkim stolom. Ako se to desi, svaki napor će biti opravdan, a ako ne, napori će morati da se udvostruče. To je naporan proces, ne očekujem proboj ove nedjelje - dodao je Merc.

Merc o mirovnom sporazumu Rusije i Ukrajine: Evropa će morati da odobri svaki aspekt

Profesor na Fakultetu društvenih nauka Univerziteta u Ljubljani dr Faris Kočan nije očekivao tako nisku izlasnost na predsjedničkim izborima u bh. entitetu Republika Srpska i smatra da rezultat ne treba posmatrati isključivo kao pobjedu vlasti, već kao snažan signal promjena.
Prema rezultatima Centralne izborne komisije BiH kandidat vladajućeg SNSD-a Siniša Karan dobio 200.116 glasova ili 50,89 odsto, a kandidat opozicionog SDS-a Branko Blanuša 188.010 glasova ili 47,81 odsto.
To su podaci po nepotpunim rezultatima - sa 92,79 obrađenih biračkih mjesta. CIK je saopštila da je na izbore izašlo 35,78 odsto ukupnog broja građana s pravom glasa.
<h2>Dodikov narativ potrošen</h2>
- Očekivao sam veću izlaznost i nijesam mislio da će Karan i Blanuša biti ovako blizu. To je prvi važan signal da se u Republici Srpskoj nešto mijenja. Izlaznost od jedva trećine upisanih birača govori da veliki dio građana više ne reaguje na stare narative. Sve preko 50 odsto izlaznosti obično znači snažnu mobilizaciju. Juče toga nije bilo. Pola entiteta nije uopšte doživjelo izbore kao važan događaj. To je ozbiljan udarac za Dodika, jer mobilizacijski narativ o "borbi za Republiku Srpsku" više ne funkcioniše kao ranije - rekao je Kočan u "Drugačijoj radio vezi" na Anteni M.
Kočan smatra da je najvažnija poruka izbora to da Milorad Dodik više nije "jedina politička vertikala" u Republici Srpskoj i smatra da će naredni izbori 2026. godine biti „mnogo važniji od ovih“.
- Ovo je bila generalna proba. Opozicija sada ima realne šanse da vjeruje da može pobijediti, ali samo ako se ujedini. Ako ostanu četiri zasebne kolone, SNSD će opet imati prednost. Ali ako se udruže oko jasnog cilja i kandidata, Dodik više nema neograničenu snagu kao nekada jer je ovo pirava pobjeda SNSD-a. U februaru, poslije prvostepene presude Dodiku, atmosfera je bila nabijena. Mediji puni analiza o tome da li će biti sukoba, hoće li eskalirati tenzije. Dodik je tada uspio da koristi polarizaciju. Poslije drugostepene presude narativ se raspao. On je lično ušao u Sud Bosne i Hercegovine. Time je faktički priznao presudu. Ljudi su rekli: aha, ovo nije borba za Republiku Srpsku, ovo je njegova privatna pravna bitka - ističe on.
<h2>Opoziciju dijeli ego lidera a ne ideologija</h2>
Gost DRV kaže da je važno razumjeti da političke razlike unutar opozicije nisu ideološke, već da je glavni problem njihov ego.
- Ko će biti glavni? Ko će biti kandidat? Ko će biti šef zajedničke kolone? To je jedina stvar koja ih dijeli - navodi Kočan.
On je dodao da odnosi s Beogradom ozbiljno utiču na opozicionu dinamiku.
- Vidimo da Beograd povremeno gura Draška Stanivukovića, pa ga onda povuče. Dodik i Vučić imaju svoju dinamiku — čas su zajedno, čas se distanciraju. To sve utiče na percepciju opozicije unutar RS. Oni ne vjeruju da mogu držati sve konce kao Dodik. I tu je ključ naredne godine. Hoće li uspjeti probiti vlastiti strah i prestati kalkulisati - smatra Kočan.
<h2>Vlastodršci ne mogu ni lijevo ni desno</h2>
Govoreći o ruskom faktoru u BiH, Kočan naglašava da je Moskva i dalje bitan igrač, ali da se njen uticaj posmatra kroz širi kontekst – i u Federaciji i u državi u cjelini. Smatra da se Bosna i Hercegovina, ali i širi Zapadni Balkan, nalaze pod povećanim međunarodnim nadzorom, posebno nakon ruske agresije na Ukrajinu.
- I Milorad Dodik i Aleksandar Vučić danas imaju više ograničenja nego ranije. Vučić ide u Moskvu, ali odmah zatim ponavlja da je strateški cilj Srbije ulazak u EU. On dobro razumije da ga Brisel posmatra. I vidjeli smo da je dobio po prstima — kako kroz glasanje u UN-u, tako i kroz neke izjave koje je davao u vezi s Ukrajinom - kaže Kočan.
Na pitanje kako vidi Crnu Goru pod vlašću političkih subjekata koji su bili protiv njenog državnog suvereniteta i protiv njenog članstva u NATO, te kako komentariše da uprkos tome Brisel šalje poruke podrške Podgorici, Kočan odgovara da to radi neiskreno.&nbsp;
- Kontekst je postavila prošla vlast, i aktuelni vlastodršci su limitirani unutar toga, ne mogu ni lijevo ni desno. Sada je samo pitanje ko će ugurati Crnu Goru unutar EU. Ponavljam Brisel to radi neiskreno i imaju taj kontekst da Crnu Goru treba uvesti do 2028. godine u EU i to će napraviti sa bilo kim - kaže Kočan, uz opasku da se, što se tiče vanjske politike u Republici Srpskoj i Crnoj Gori, važi pravilo: i poslije Dodika - Dodik, poslije Đukanovića - Đukanović.

Kočan: Rezultati izbora u RS snažan signal promjena, Brisel neiskren prema Crnoj Gori

Prava slika današnje Crne Gore je „kulturna“ politika vlasti koju najlakše definišemo riječju postavgustovska. Kriterijumi po kojima se postavljaju čelni ljudi kulturnih ustanova sve su samo ne renomiranost i kompetentnost. Jedini kriterijumi su partijska, vjerska i nacionalna pripadnost. Da ne zaboravimo učešće u opskurantnim (pogledaj rječnik) litijama, retrogradnim manifestacijama svega najprimitivnijeg što Crna Gora može da izbaci. Da je to temelj i ontološko biće postavgustovske vlasti svjedoče namjere da se podižu spomenici lideru tih primitivnih uličnih metanija, koje namjeravaju da podižu širom Crne Gore, kao simbole mržnje prema Crnoj Gori, svemu crnogorskom, „brozomorno-montenegrinskoj ideologiji, koja se temelji na dukljanskoj mitologiji“. Ograđujem se ako nije tačno, ali sam čuo da su se dijelile i potvrde o učešću u litijama, kao buduće ulaznice za avanzovanje. Spomenici jednom popu diljem Crne Gore i jesu najbolja potvrda sunovrata Crne Gore, koja ne podiže spomenike znanju i nauci, već mantijašima i mraku.&nbsp; Biti dio civilizacije podrazumijeva poznavanje prošlosti na osnovu istorijskih artefakata, a ne guslarske mitomanije i popovskih izmišljotina. Aleksandar Solženjicin piše: „Da bi uništio jedan narod, moraš prvo saśeći njegove korijene“. Milan Kundera u „Knjizi ljubavi i zaborava“ piše nešto slično: „... prvi korak k uništenju jednog naroda jeste brisanje njegovog pamćenja … nađi nekoga da napiše nove knjige, proizvede novu kulturu, izmisli novu istoriju. Ta nacija ubrzo počinje zaboravljati što je i što je bila“.&nbsp; <h2>NEDODER NACIJA</h2> Nekadašnja slobodarska Crna Gora danas je poprimila kmetski karakter i čeka da joj neko drugi vrati ime i dostojanstvo. Ponavljači, vlasnici lažnih diploma, pridošlice iz raznih crnogorskih i okolnih pripizdina pišu nam istoriju, uče nas jeziku predaka, onima kojima je jezik prepun turcizama smetaju crnogorski italijanizmi, poklanjaju sebi crnogorske nacionalne nagrade za trivijalna i lažna, nepostojeća djela, preuzimaju nam nacionalne institucije praveći od njih seoske domove kulture. Prvi predśednik Crnogorskog centra PEN kluba, profesor Pavle Mijović, kada je uhapšen i ispitivan u zatvoru u Dubrovniku od policije zbog Belvederskih demonstracija 1936. ostavio je zapisano kako mu je policajac koji ga je ispitivao rekao: „Možda se zakon promijeni i dozvolimo rad vaše komunističke stranke, ali, ukoliko i dalje nastavite da se zalažete za crnogorsku naciju sve ćemo vas istrijebiti“. Meša Selimović je napisao da čovjek postaje slobodan svojom odlukom, otporom i nepristajanjem. Pokazalo se, ipak, da je crnogorska nacija nedoder i da kad su se prvi put Crnogorci mogli nacionalno izjasniti na popisu 1948. godine, oni su to masovno uradili. Problem sa bilo kojim identitetom je što se on stalno mora zalivati od strane političkih i društvenih elita. Ako vi to ne činite taj prostor će ispuniti drugi i, što kaže Kundera, ta nacija ubrzo počinje zaboravljati što je i što je bila. Crnogorski komunisti su se ponašali kao da je vrijeme stalo i da će vječito ostati takvo, da sve imamo u drugoj republici, da zato Crnoj Gori ne trebaju ni fakulteti, ni mediji, ni klinički centri, ni naučne ustanove, niti da je religija bilo kakav faktor u društvu. Padom socijalizma ostavili su Crnu Goru na izvolte uticaju velikopsrpskog nacionalizma i njegovom glavnom promoteru – Crkvi Srbije. Crkva Srbije sve vrijeme radi na tome da svetosavlje bude zajedničku teološka perspektiva crnogorskog društva, a srpski identitet istorijski kontinuitet. Kad se pogledaju podaci od popisa do popisa dobije se mjera njihovog uspjeha kroz period potonjih tri i po decenije. Ili, ako hoćete, pokazuje se inferiornost crnogorskog društva, nedostatak samopoštovanja i provincijalni karakter.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251123071156_ae092c010934e30260c0a25b3f0cb3a9ab379f9e5bf31ce9e80fa79c2aa9886c.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20251123071156_ae092c010934e30260c0a25b3f0cb3a9ab379f9e5bf31ce9e80fa79c2aa9886c" data-rendition-name="original" width="1200" height="710" loading="lazy" alt="Biblioteka"> <figcaption>„ESTETIKA“ PORTALA IN4S: Biblioteka „Radosav Ljumovićetv</figcaption> </figure>  <h2>ZADRUŽNI DOM</h2> Po statističkim podacima u Podgorici stanuje bezmalo pola Crne Gore. Za Podgoricu su dvije kulturne institucije uvijek imale veliki značaj, ako ne računamo nacionalno i gradsko pozorište. Biblioteka „Radosav Ljumović“ i KIC. Ako vi na čelo Biblioteke „Radosav Ljumović“ izaberete Slavicu Ilinčić, koja je sama po sebi antiteza kulture i promoter ideologije srpstva i svetosavlja kao temelja Crne Gore, koja je u biblioteku uvela „estetiku“ portala IN4S, a na čelo KIC-a harmonikaša, koji svojim vokalnim interpretacijama zasmijava čitav region, onda ste dvije više nego značajne institucije pretvorili u zadružni dom u Lebanama. I tu nema nikakve slučajnosti. Ideja i jeste da se sve institucije Crne Gore prilagode „estetici“ braće Mićović, Metodija i Krnje Jele, da se sroza na nivo najseljačkije pučke zabave najprimitivnijeg soja u Crnoj Gori, koji buja iz godine u godinu. Pa nama „Zavetnica“ vodi Filmski centar Crne Gore, zaboga?&nbsp; A onda nam Raonikije, tri puta sudski osporavani direktor RTCG, na mala vrata uvodi kampanju kako od malih mogu indoktrinirati buduće generacije ideologijom svetosavlja, srpske Sparte i junaštvom Pavla Đurišića. Pa još doveo svetosavskog stručnjaka za satanizam sa nesretnog Pravnog fakulteta. I to onaj isti Raonikije koji mi onako sa prosvijećenih visina održa lekciju da je on učinio više za demokratiju u Crnoj Gori i od mene i od Mila i od Ranka i čitave tadašnje vlasti. Biće da je u međuvremenu evoluirao od liberala i demokrate u protođakona Javnog servisa, jer je evolucija kod Crnogoraca postala nacionalni sport. Što reče onaj na televiziji „ja kad mi treba kažem da sam Srbin, a kad mi treba Crnogorac“! Eto, dotle smo stigli, sve se udarajući u junačke grudi, dičeći se sopstvenom junaštvu i čojstvu u prošlosti. <h2>&nbsp;PRODANE DUŠE</h2> Pošto ni mnogo veće države ne mogu izdržati toliki broj prodanih duša, riješio sam svaki put da poklonim po koju crticu iz istorije, nakon što sam predočio da su nam preci ginuli na Mojkovcu nizašto, jer nije bilo više nijednog Srbina kojem bi čuvali odstupnicu, već im je smješteno iz razloga koje napisa komandant Glavnog štaba crnogorske vojske, srpski pukovnik Petar Pešić, u beogradskoj „Pravdi“ od 9. maja 1925. godine: „Odnosno tvrđenje mojih kritičara, da sam savetovao pokojnom Kralju Nikoli da zaključi mir sa Austrijom, napominjem, da sam izneo u 'Ratniku' celu istoriju tog pitanja i nemam potrebe da ga ponovo izlažem. Sem toga nalazim da bi to bilo izlišno, jer su oni suviše slabi da shvate vojno-politička pitanja toga obima. Ali moram im postaviti ovo pitanje: jesu li ma kad razmišljali o tome, kakava bi situacija bila za celokupan naš narod, da Kralj Nikola nije uputio Franji Josifu onu depešu, i da je na Solunskom frontu pored Srpske Vrhovne Komande našla i Crnogorska Vrhovna Komanda, a po proboju ovoga fronta i ulaska u Otadžbinu pored Kralja Petra i Kralj Nikola?“ Ponavljaću vam ovo sve dok ne shvati i posljednja fukara kakve su namjere bile prema Crnoj Gori!  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251123071156_f2b83f9f9204bb7991a3504b9c8619c1e39d5b90c53f941882276c6c313903c4.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20251123071156_f2b83f9f9204bb7991a3504b9c8619c1e39d5b90c53f941882276c6c313903c4" data-rendition-name="original" width="1086" height="1579" loading="lazy" alt="tekst"> <figcaption>Petar Pešić tekst u „Pravdi“etv</figcaption> </figure>  Ne znam znate li ko je Jovan Đonović? On je uz Marka Dakovića jedan od najogorčenijih protivnika kralja Nikole od beogradskih studenata iz Crne Gore, učesnik u organizaciji više atentata na knjaza/kralja Nikolu. E pa taj Jovan Đonović piše, takođe u „Pravdi“: „On, koji misli, da nije Kralj Nikola uputio depešu Franji Josifu ne bi se kompromitovao u očima saveznika i svog naroda, da bi izveo nešto vojske i postavio je na Solunski Front i najzad sa njom ušao u Crnu Goru, - morao je, prirodno, utrošiti prilično vremena i spremiti dosta činjenica da se to desi. Idući za njegovim pisanjem ulazimo u njegovu misao, da je jedinstvo Crne Gore i Srbije bilo moguće: ako Kralj Nikola osramoti Crnu Goru predajom vojske, a sebe uprlja izdajstvom“. Čak je i on shvatio na koji način se jedino moglo izvesti „ujedinjenje“, kako ga zovu stručnjaci iz SNP-a, kad piše: „„Zar, onda nije jasno i laiku, da se g. Pešić nije mnogo starao da se ne desi sa crnogorskom vojskom ono, za šta se bojao da se ne dogodi srpskoj“?  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025112308110_b09368a04c996bf3fb5610c1d7f586564ee6bdf8f71aa68877908c8f1a215143.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="2025112308110_b09368a04c996bf3fb5610c1d7f586564ee6bdf8f71aa68877908c8f1a215143" data-rendition-name="original" width="530" height="829" loading="lazy" alt="tekst"> <figcaption>Jovan Đonović tekst u „Pravdi“etv</figcaption> </figure>  <h2>&nbsp;ODA CRNOGORCIMA</h2> Što se tiče Marka Dakovića, po kojem se zove orden koji predśednik Rajo dodjeljuje sopstvenim „velikanima“, on je bio poznat po učešću u atentatima na knjaza/kralja Nikole i po tome što je nakon Podgoričke skupštine ćerao po ulicama građane da pjevaju pjesme srpskom kralju Petru, ukoliko ne bi htjeli ubijao ih hicima iz pištolja. Pravi heroj uz Pavla Đurišića.&nbsp; Malo da se taknemo i francuske štampe, obzirom na sramnu ulogu Francuske u nasilnoj aneksiji Crne Gore. „La Revue Diplomatique“, Pariz, 30. novembra 1919. g. donosi tekst „4.000 Crnogoraca u srpskim zatvorima“: „Konferencija Mira optužuje neprijatelja za zločine, a u isto vrijeme dozvoljava da Srbija iste zločine vrši u Crnoj Gori ... Francuski narod i njegovo javno mnjenje su uz Crnu Goru. Ali, zašto neko u francuskoj vlasti ne uzvikne: Dosta je, prekinite sa davljenjem Crne Gore!? Ako je Francuska prijatelj Srbije, ne mora biti neprijatelj Crne Gore. čast Francuske je u pitanju... Naš je zahtjev: Francuska treba da učini da se Srbija evakuira iz Crne Gore i da Crna Gora bude Crnogoraca. ... Dičite se Crnogorci, jer plemeniti i civilizovani svijet i danas vidi i sa divljenjem i simpatijama prati vašu borbu i podvige protivu nebratske i izdajničke Srbije Karađorđevića, kao što je nekad slavio i divio se djelima vašim i vaših predaka kad se ginulo 'za krst časni i slobodu zlatnu'“. Eh, kao što je nekad ....

KIC mijenja ime u KIČ

„Quod ab initio vitiosum est, non producit effectum“ – zapisali su još starorimski pravnici. Veliki Valtazar Bogišić, tvorac crnogorskog „Opšteg imovinskog zakonika“, jedinog građansko-pravnog propisa na ovim prostorima koji nije prost prevod odgovarajućeg dokumenta neke velike sile, latinsku je sentencu formulisao u svima razumljivo „Što se grbo rodi, vrijeme ne ispravi“.&nbsp;
Grbo se rodio i pokušaj Srbije da ima more. Ako ne računamo situaciju da je prvo more pobeglo od Srbije još mnogo pre njenog nastanka – Panonsko more – naredni pokušaj Srbije da ima more zbio se u vreme cara Dušana. Velika ranosrednjovekovna država obuhvatala je skoro ceo Balkan s odgovarajućom morskom vodom, i bila naseljena mnogim narodima, među kojima su tadašnji Srbi (Raščani) bili među najmalobrojnijim. Ta je država propala posle kratkog trajanja u praksi, ali je ostala da živi u šovinističkim mozgovima velikodržavnih ambicija do danas.
Opet nešto moramo da ne-računamo. Dok je Srbija bila Smederevski sandžak Osmanskog carstva, imala je more. Ne jedno, već nekoliko mora. Ali, ni jedno nije bilo srpsko, već Sultanovo. Kao i Srbi. Pa se to ne računa; najzad, ni jedan nedovoljno slavan period srpske istorije ne sme u istoriji ni da prenoći, kamo li da ostane i da se „računa“.
Tričavih pet vekova kasnije, Srbija je opet pokušala da ima more. Osmansko carstvo se raspadalo, posle samo nešto više od 600 godina postojanja (srpsko je trajalo čak devet godina!), pa je svaka balkanska državica poskočila da otrgne koje parče. Srbija se dokopala Drača, i imala more celih četiri meseca: od kraja novembra 1912, do aprila 1913. &nbsp;
A onda, pet godina kasnije, more se ukazalo kao realna šansa. Formirana je Kraljevina SHS, u koje su Kraljevina Crna Gora (ne baš svojom voljom) i Država Slovenaca, Hrvata i Srba (današnje – skoro - Slovenija, Hrvatska i BiH) unele i more. Ali, avaj: ti koji su uneli more u zajedničku državu držali su da je to ulog jednak srpskim planinama i rekama – dakle, zajednički – dok je za drugu stranu sve to bio zasluženi ratni plen. I tako su Srbi imali more, kao što su imali i sve ostale priznate i nepriznate narode od početka kljakave kraljevine, skoro 22 godine. Ko zna šta bi bilo, da velika tragedija svetskog rata nije rasparčala i tu, unutrašnjim mržnjama i nezadovoljstvom onih koji su bili pasivni subjekti srpskog posedovanja, već nagriženu državu.
Naredni pokušaj da more bude zajedničko takođe se završio katastrofom: Srbima su more „oteli“ oni koji i izlaze na more, i čije je i bilo to more uneto u zajedničku državu, tad bratstvo-jedinstvenu SFRJ. Pokušalo se devedesetih da se spasi što se spasiti može, da se zadrže bar „srpski Dubrovnik“ i „srpska Crna Gora“, sa sve pripadajućom slanom vodom, ali avaj: ni Hrvati ni Crnogorci se s time nikako nisu slagali. Onda je proklete 2006. zakucan poslednji ekser u kovčeg prirodnog hegemonističkog prava Srba: „otcepila“ se Crna Gora.
I upravo je u vreme uspešnog crnogorskog referenduma za obnovu državne nezavisnosti Aleksandar Vučić, tada još revnosni Šešeljev radikal, poručio da je crnogorska nezavisnost samo privremena. Što će reći, i da je period Srbije bez mora privremeno stanje.
Od momenta kada je postao potpredsednik srpske vlade, pa do dana današnjeg, Vučić je pozivao građane Srbije da ne letuju na „hrvatskom moru“. Crnogorsko more nije pominjao, a ovih smo dana saznali i zbog čega.
„Lakše bismo odgovorili da imamo more. Zato nemamo more, zato su odvojili Crnu Goru od Srbije, zato Pašiću nisu dali izlaz na more, iako se borio svim srcem“, rekao je Vučić za nešto što se zove medijem u Srbiji.
Dakle, tradicionalna belosvetska zavera protiv Srbije u svim epohama postojanja Planete je dala efekta. Posle onolikih klipova u točkove, ubacivali su nam i klipove u peraja, a od srpskog naroda je i ta istina skrivana. Eh, da Srbija ima more, gde bi joj kraj bio?&nbsp;
Ne bi bilo ni korupcije, ni rasprodaje prirodnih resursa, ni nerešenih ubistava političkih protivnika; ne bi bilo ni rušenja nadstrešnice, ni izbegavanja odgovornosti za to; ne bi se kršio zakon da bi se omogućilo rušenje „Jugoslavije“ ili „Generalštaba“; ne bi se zidali najveći zagađivači u plodnoj ravnici Vojvodine, dočim bi tamošnji veliki gradovi zasigurno imali pitku vodu; ne bi se noću rušilo u Savamali, ne bi niko tražio dva minuta snimka s naplatne rampe, niko ne bi pitao da li je zaista bio pijan pilot srušenog helikoptera; ne bi kriminalci mleli ljude, ne bi „navijači“ divljali, ne bi maskirane barabe „menjale“ policiju u uniformama...&nbsp;
Da ima mora, mislite da bi se osetilo što su nekompetentni duduci i vlasnici pečenjara uništili sistem Elektroprivrede Srbije? Eh, da je mora, ne bi Kinezi u njihovim proizvodnim otrovima zagađenoj Istočnoj Srbiji imali, maltene, svoju državu. Da ima mora, ne bi Kinezi i Rusi iznosili srpsko zlato i druge rude uz simboličnu nadoknadu. Uz more, kako bi Rusi držali špijunski centar u Nišu i kako bi dirigovali srpskim „političarima“ kao pačjom školom? Da ima mora, „Ćacilend“ bi mogao da se baškari i na plaži. Sve to, i još svašta. Samo zbog nemanja mora.
Čak je i onaj kanal Moravom do Egeja ostao negde u brojnim radikalskim planovima kojih je toliko bilo da su, jamačno, neki prosto zaboravljani, a kako bi tek Srbija odgovorila da bar do mora može Moravom. Odgovor bi, ima li mesta sumnji, bio moćan.&nbsp;
I da ne pominjemo Kosovo, tu rak-ranu srpske stvarnosti od Nikolaja Velimirovića naovamo, Kosovo kojeg je Srbija istorijski „imala“ još kraće nego more, ali ga sada zasigurno nema – zato što nema more. Dobro, ima Matiju Bećkovića, i to je nešto.
Na more, koje su im zlikovci uzeli, Srbi, dabome, imaju svako pravo. Kao i na Crnu Goru koja je, kao što je opštepoznato, srpska država, a Crnogorci ne postoje, i svako ko drugačije kaže je Milogorac i kopile iz Titovog Jajca. Poznata je ta doktrina iz „Načertanijem“ zagađenog srpskog uma, koja, opet, postaje sve glasnija kako ovovremena, aktuelna, živuća država Srbija zbog svoje nesposobne i zapadnoazijskim bezbednosnim službama instruisane vlasti doživi kakav politički poraz.
Ruku na srce, imaju Srbi pravo i na grčko more, što zbog Krfa i Soluna, što zbog pokojnog jagodinskog siledžije Palme koji je dobio „srpsko parče“ plaže za „plićak – kolo“ u Paraliji. Muka je, međutim, što je Grčka em daleko, em vojno i politički kudikamo moćnija, pa bi ćar pojeo vajdu. Ne računamo nedavno na društvenim mrežama lansiranu tezu da Srbija, iz nepoznatih razloga, ima pravo na – recimo, autor nije tačno zapamtio - četvrtinu Krita: fantazije u stilu Deretića ipak nisu postale zvanični stav Beograda. Još.
Više je nego zanimljiva ta potreba da se umesto u stvarnosti živi u kompleksima i izmišljenoj istoriji upodobljenoj da opravda svako bivše i buduće nepočinstvo. Nesrećni zbog onog što nemaju i što nije njihovo, zanemaruju ono šta imaju i šta propada jer je tuđe slađe. Ali, to je već stvar one grane medicine koja se bavi psihičkim zdravljem, i, u nekim slučajevima, krivičnog prava.
Ono o čemu može jedan medijski tekst da raspravlja je pitanje niza političkih i ekonomskih neuspeha današnje srbijanske vlasti, koji se maskiraju aktuelizovanjem davno sklonjenih pitanja iz prošlosti ili buđenjem tek zakopanih aveti balkanskih mržnji i sukoba. Nemoć Srbije da se uobroči u sopstveni guber i dvorište, koje u mnogim njenim delovima danas zvrji avetinjski prazno, problem je za komšije koje „imaju more“ ili već nešto što vazda nezasitim radikalima treba. Ali, čini se još više, to je problem za samu Srbiju, koja odbija i izbegava napredak i sreću, jureći rep sopstvenih fantazija i slobodnom rukom pisanih hegemonističkih noćnih polucija.
„Nihil est in intellectu, quod antea non fuerit in sensu“, napisao je odavno Džon Lok. „Nema ničega u intelektu što pre toga nije bilo u čulima“. I možda baš to pokazuje problem s intelektom, ne samo u današnjoj Srbiji već i u nekim drugim državama uspostavljenim na ovom zlosrećnom parčetu Raja – jer im kroz čula nije prošla istina i stvarnost, već frustracijama pogurana izmišljotina, što neverovatnija to za primaoca stvarnija.
Tako i ova priča o moru: mora da prođe kroz čula, kakva-takva, da bi mogla da bude predstavljena kao noćna mora i razlog nekih budućih neuspeha. Ali, noćne more se često završe enurezom. Mislite o tome, Vrhovni komandante.

More i noćne more

Sedamdesetogodišnji Božidar Šundić poginuo je u saobraćajnoj nesreći koja se danas, oko 12:15 sati, dogodila u nikšićkoj Župi, saopšteno je nezvanično iz Uprave policije.
Do nesreće je došlo kada je automobil kojim je upravljao Šundić, iz za sada neutvršenih razloga, sletio sa puta.
Kako prenosi RTCG, riječ je o bivšem generalnom direktoru Javnog servisa. Njegovo vozilo nađeno je pored puta u Župi, a kako prenosi taj medij informacije iz policije, pretpostavlja se da je doživio srčani udar tokom vožnje.
U policiji kažu da utvrđuju uzrok nesreće.
Šundić je bio na čelu RTCG od 2018. godine do 2021. godine.&nbsp;
Šundić je bio diplomirani inženjer, dugogodišnji novinar i urednik više crnogorskih medija.&nbsp;

Nikšić: Poginuo bivši generalni direktor RTCG Božidar Šundić

Bosanskohercegovački novinar i televizijski voditelj Adnan Rondić tvrdi da je postojao "Sarajevo safari", snajperski lov na ljude u Sarajevu devedesetih sa kojim se sumnjiči da je povezan i predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, te da je sramna činjenica da pred državnim sudom ne postoji nijedna podignuta optužnica za opsadu glavnog grada BiH.
- Duboko vjerujem da je postojalo nešto što se naziva "Sarajevo Safari", ili što bi jedan Sarajlija rekao možda je ispravnije bilo reći "Sarajevo hunting" (Sarajevo lov). Nijesu oni nas samo promatrali i fotografisali kao na safariju, već su nas ubijali. Preživio sam opsadu Sarajeva i ostao sam bez 28 članova porodice, uključujući i moga oca i odlično znam da je ovo što se tvrdi istina i ovo nije prvi put da se pominje "Sarajevo Safari" - rekao je Rondić.
On je napomenuo da državno tužilaštvo nije podiglo nijednu optužnicu za opsadu Sarajeva.
- Imamo četiti haške presude i desetine hiljada dokumenata dokaza. I sam sam dokaz i spreman da svjedočim što su građani Sarajeva proživljavali u te četiri godine krvave opsade. Međuti, Državno tužilaštvo BiH neće, ili ne postoji interes da se stavi tačka barem dijelom na ono što se dešavalo 90-ih i to stvara frustraciju - istakao je Rondić.
Prema njegovim riječima, "Sarajevo safari" ponovo je otvorila rane, aktualizovala teške dane... Živimo, kako kaže, nedovršeni mir ili zamrznuti konflikt koji ne dozvoljava da se krene dalje.
- Treba se nadati da ćemo daći snage i mehamizme da izađemo iz ovog začaranog kruga. Ne smijemo odustati - poručio je Rondić.
<h2>Vrijeme je za reset</h2>
Komentarišući relativizaciju antifašističkog nasljeđa kao i normalizaciju narativa koji veličaju nacionalističke i klerikalne strukture, Rondić kaže da oni nijesu novi.
- Kroz istoriju su se mijenjali njihovi akteri, komunikacijski kanali putem kojih su dolazili do javnosti, ali oni postoje vjekovima, počev od porodice, baštini ih obrazovni sistem, mediji, crkva, akademska zajednica... Postoje i oni koji na takvu vrstu paradigme ne pristaju, ali bojim se da su društva dominantno sklona takvoj vrsti narativa koji ne pospješuju život u ovom dijelu svijeta - istakao je Rondić.
Podsjetio je na nedavni izliv mržnje bivšeg predsjednika bh. entiteta Republika Srpska Milorada Dodika o muslimanima.
- To nije nešto što mu je tom trenutku palo na pamet. "Niko krupno ko Turčin ne laže" zvuči poznato i te kako i u Crnoj Gori. Riječ je o starim narativima - naveo je Rondić.
On ističe da je vrijeme za neku vrstu reseta i da svim ljudi na ovim prostorima, pa i takozvane elite treba da se pogledaju u ogledalo i postave pitanje "Gdje smo mi to sada"?
- Važno je da svi, ako ne iz moralnih, onda iz pragmatičnih razloga pogledamo gdje nas ovakva vrsta narativa vodi. Ja bih bio skloniji da to radimo iz moralnih, etičkih razloga, ali neka za početak iz ugla elita budu praktični razlozi - kazao je Rondić, dodajući da je to proces koji će trajati, ali da ne smijemo odustati.
On je stava da nacionalizam i revizionizam nikada nijesu otišli sa scene. Ponekad se smanji, ali elite, smatra on, koriste tu vrstu narativa jer znaju da takav narativ još nalazi na plodno tlo.
- Imate primjer predizborne kampanje za predsjednika bh. entiteta Republika Srpska - svi kandidati, posebno dvojica glavnih se skoro isključivo obraćaju jednom biračkom tijelu - Srbima. Znaju odakle bi podrška mogla doći. Koriste narative koji ni njima nisu daleki i mrski i onda imamo situaciju kakvu imamo - naglasio je Rondić.
<h2>"Bez značajnih promjena u RS nakon izbora"</h2>
On ne očekuje značajnije promjene u RS nakon ovih izbora, čak i ako kandidat opozicije pobijedio. Međutim, smatra da mogu pokazati određene trendove.
- Bojim se da oko većine ključnih stvari neće biti suštinske razlike. Možemo dobiti umivenijeg, pitomijeg čovjeka na čelu bh. entiteta RS, ali to su samo izbori za čelnu poziciju. Rezultati mogu biti svojevrsni test onoga što može uslijediti na opštim izborima u BiH 2026. godine - rekao je Rondić.
Ima, dodaje on, nekoliko ključnih karakteristika ovih izbora. Ipak je, kako ističe, pobijedila država.
- Onog momenta kada je Milorad Dodik osuđen na jednogodišnju kaznu zatvora rekao je da je neće prihvatiti, kao ni odluku Centralne izborne komisije koja mu je uskratila mandat. Rekao je da neće biti izbora, te da i ako ih bude na njima neće učestvovati. Međutim, prihvatio je presudu suda, platio je jednogodišnju kaznu zatvora, očito prihvatio odluku Centralne izborne komisije i izbori se održavaju i na njima učestvuje kandidat Saveza nezavisnih socijaldemokrata. Ovo mi je ključna karakteristika i njihova vrijednost - kazao je Rondić.
T.K.

Lažne dojave o bombama u dvije srednje škole na Cetinju

Kamp koji je izgradio mostove podrške među odraslima sa dijabetesom tip 1 u Crnoj Gori

Sindikat medija: Crnogorski mediji u 2024. imali profit od 600 hiljada eura

Još dvije krivične prijave zbog lažnih diploma

Obijena Saborna crkva Svetog Vasilija Ostroškog u Nikšiću

Mujović organizovao prijem za heroja Podgorice koji je spasio ženu iz nabujale Morače

Miranović: Treba izbjegavati antropomorfizam, odnosno tretiranje vještačke inteligencije kao čovjeka

Istraživanje OEBS-a: Svaka peta žena u Crnoj Gori suočava se sa nasiljem

Manji zemljotres u blizini Podgorice

Koprivica povukao kandidaturu za v.d. direktora KIC-a

Rumunija podigla borbene avione zbog prisustva dronova blizu granice

Lažne dojave o bombama u dvije srednje škole na Cetinju

Merc o mirovnom sporazumu Rusije i Ukrajine: Evropa će morati da odobri svaki aspekt

Kočan: Rezultati izbora u RS snažan signal promjena, Brisel neiskren prema Crnoj Gori

PRATITE TVe UŽIVO