NVO SISTEM: Da li je najbolji interes djeteta preči ili i dalje sudimo „po prirodi stvari“?

NVO SISTEM poručio je da od septembra 2024. godine prati slučaj majke i njenog maloljetnog djeteta, pružajući majci podršku u svojstvu povjerljivog lica i prateći postupke koji se pred crnogorskim institucijama vode gotovo dvije godine.

Njihovo saopštenje prenosimo integralno:

„Danas ponovo moramo postaviti isto pitanje:

Da li institucije Crne Gore odlučuju u skladu sa zakonom, dokazima, stručnim mišljenjima i najboljim interesom djeteta – ili i dalje „po prirodi stvari“?

Od februara 2026. godine donose se odluke koje se neposredno odražavaju na život, zdravlje i stabilnost trogodišnjeg djeteta.

U februaru je, na osnovu tadašnjih procjena i vještačenja, značajno promijenjen dotadašnji životni ritam djeteta i njegov odnos sa majkom. Ta vještačenja nastala su prije nego što je utvrđeno stvarno razvojno i zdravstveno stanje djeteta.

Majka je još tada ukazivala da se stanje djeteta ne može procjenjivati bez odgovarajuće stručne dijagnostike.

U međuvremenu je dijete prošlo preglede dječjih psihijatara, psihologa, neurologa, logopeda i drugih stručnjaka. Urađen je ADOS-2, a u julu 2026. potvrđen je poremećaj iz spektra autizma.

Danas se dijete nalazi u Beogradu na intenzivnom tretmanu. Prema dostavljenoj dokumentaciji, preporučeni su svakodnevni tretmani i aktivno prisustvo majke kao saradnika u terapijskom procesu.

I upravo sada, 10. septembra 2026. godine, donijeta je nova privremena mjera kojom je predviđeno da se roditelji tokom tromjesečnog liječenja smjenjuju na svake dvije sedmice.

Zato pitamo:

Da li je za trogodišnje dijete sa poremećajem iz spektra autizma, koje se nalazi u aktivnom tretmanu i kojem su potrebni rutina, predvidivost, kontinuitet i stabilnost, zaista u najboljem interesu da na svake dvije sedmice mijenja roditelja i svakodnevni režim?

Zašto baš sada?

Zašto tokom intenzivnog liječenja?

Zašto u trenutku kada je djetetu najpotrebniji kontinuitet?

I zašto se dijete prilagođava odluci sistema, umjesto da se odluke sistema prilagode stvarnim potrebama djeteta?

NVO SISTEM ni u jednom trenutku ne tvrdi da otac nije važna figura u životu djeteta.

Jeste.

Ali kontakt sa ocem i višenedjeljno odvajanje trogodišnjeg djeteta od majke tokom intenzivnog liječenja nijesu ista stvar.

Prema informacijama i dokumentaciji kojom raspolažemo, otac do sada nije vodio dijete na medicinske preglede niti je aktivno učestvovao u njegovom liječenju.

Majka, sa druge strane, prati dijete od rođenja, organizovala je preglede, dijagnostiku i tretmane, boravi sa njim tokom liječenja i učestvuje u terapijskom procesu.

Zato je legitimno postaviti pitanje:

Da li je upravo sada trenutak da se dijete „privikava“ na potpuno novi režim, ili je trenutak da mu se sačuvaju mir, rutina i sigurnost?

Ovaj slučaj više se ne može posmatrati kao običan roditeljski spor.

Paralelno sa parničnim postupkom vodi se i krivični postupak zbog navoda o nasilju u porodici protiv oca djeteta.

Ne prejudiciramo ničiju krivičnu odgovornost. O njoj će odlučiti sud.

Ali institucije imaju obavezu da prilikom donošenja svake odluke sagledaju cjelokupan kontekst, procijene rizik i stave najbolji interes djeteta iznad svega.

Posebno zabrinjava činjenica da se sve ovo događa u predmetu u kojem je otac zaposlen u Agenciji za nacionalnu bezbjednost.

Još 2024. godine NVO SISTEM javno je pitao da li se u ovom predmetu odlučuje po zakonima Crne Gore ili „po prirodi stvari“.

Danas ponavljamo:

Funkcija, služba ili zaposlenje u bilo kojoj instituciji ne smiju nikome davati veo nedodirljivosti.

ANB ne smije biti štit od institucionalne odgovornosti.

Državna služba ne može značiti privilegiju u porodičnom ili sudskom postupku.

Pred zakonom ne smiju postojati povlašćeni.

Zato od suda, Centra za socijalni rad, tužilaštva i svih institucija uključenih u ovaj slučaj tražimo da hitno preispitaju posljedice posljednje odluke i da se u daljem postupanju najveća težina da aktuelnom zdravstvenom stanju djeteta i mišljenjima stručnjaka koji ga neposredno liječe.

Tražimo i da se svaka sumnja u potpunost, stručnost ili nepristrasnost ranijih vještačenja institucionalno provjeri, posebno ukoliko su ta vještačenja nastala prije utvrđivanja sadašnjeg zdravstvenog i razvojnog stanja djeteta.

Dijete nije eksperiment.

Dijete nije broj spisa.

Dijete nije sredstvo za rješavanje odnosa odraslih.

Dijete ne smije svojim zdravljem i emocionalnom stabilnošću plaćati cijenu institucionalnih odluka.

I zato se obraćamo i medijima:

Ispratite ovaj slučaj.

Postavljajte pitanja.

Tražite odgovore.

Pratite šta institucije rade.

Ne pozivamo na medijski sud.

Pozivamo na javni nadzor institucija.

Jer tamo gdje postoji velika razlika u moći između pojedinca i sistema, javnost ima pravo da zna da li institucije postupaju zakonito, stručno i u najboljem interesu djeteta.

Probudi se, Crna Goro.

Nasilje nije privatna stvar.

Najbolji interes djeteta nije fraza koja se prepisuje iz jednog rješenja u drugo.

Poremećaj iz spektra autizma nije nešto čemu dijete treba da se „prilagodi“ zbog rasporeda odraslih.

Odrasli i institucije su ti koji svoje odluke moraju prilagoditi potrebama djeteta.

Ovoj majci poručujemo:

Nijesi sama.

Uz tebe smo od septembra 2024. godine i uz tebe ćemo ostati i pozivamo kolege da se uključe i pomognu svako iz svoje nadležnosti i mogućnosti.

Zdravlje, mir, sigurnost i dostojanstvo djeteta moraju biti iznad svake funkcije, institucije i svake „prirode stvari“.“