Ostati ili otići - dilema koja ne zaobilazi ni uspješne

Aleksa Kolaković (Foto: Televizija E )
Aleksa Kolaković (Foto: Televizija E )

Sve prisutnija dilema ostati ili otići iz Crne Gore postaje svakodnevna tema, kako među mladima koji tek započinju karijeru, tako i među ostvarenim profesionalcima. U emisiji Ljetnji program Televizije E o ovom pitanju govorili su bivša rukometašica i trener Sandra Kolaković, rukometaš Aleksa Kolaković, književnica Ksenija Popović i izvršni direktor kompanije Blue Coach Srđan Vukčević.

Za profesionalne sportiste, kao što je rukometaš Aleksa Kolaković, izbor je često uslovljen – odlazak je neminovan ako se želi nastavak karijere. Već skoro deset godina živi i radi u Francuskoj, i kako kaže, iako je ponosan što upoznaje nove kulture i jezike, najveći nedostatak je odvojenost od porodice i zavičaja.

- Nikada nisam sanjao velike klubove. Moja želja je bila da igram u Podgorici, u dvorani Morača, gdje su igrali moji roditelji. Nažalost, mislim da tu priliku neću dobiti - kazao je Kolaković.

Njegova supruga, bivša rukometašica i trener Sandra Kolaković, iako nije rođena u Crnoj Gori, ističe duboku povezanost sa zemljom. Ipak, kako navodi, i pored ljubavi i doprinosa koji je dala sportu, osjećala se nepoželjnom kao stvaralac, zbog čega je odlučila da napusti zemlju.

- Kada više nijeste potrebni kao neko ko stvara, kada se vaš rad ne cijeni, onda čovjek mora da ode. I to boli, jer sam ovdje vidjela ogroman potencijal, posebno u ženskom rukometu - poručila je Kolaković.

Književnica Ksenija Popović, koja se dugo vraćala Crnoj Gori iz inostranstva, danas ima drugačiji stav. Ističe da društvo stagnira, naročito na planu obrazovanja i kulture.

- Ne želim da tražim od svoje djece da ostanu zbog patriotizma. Crnogorsko društvo je kulturološki i politički u ozbiljnoj krizi. Oni koji govore protiv odliva mozgova istovremeno svoju djecu školuju vani - rekla je Popović.

Za Srđana Vukčevića, direktora kompanije Blue Coach, ključni problem je nedostatak meritokratije – sistema u kojem se vrijednuje znanje i učinak. Kaže da ga najviše pogađa što u Crnoj Gori ne postoji sistem koji nagrađuje trud i znanje, navodeći kao primjer i izostanak priznanja za naučne doprinose pojedinaca.

- Da bi čovjek ostao ovdje i radio, mora snažno da voli svoj posao i zemlju. U suprotnom, ako ne postoji sistem koji prepoznaje i vrednuje vaš rad, prirodno je da razmišljate o odlasku - zaključio je Vukčević.

Bez obzira na različite oblasti u kojima djeluju, svi sagovornici dijele zajednički osjećaj da Crna Gora gubi ljude koji joj žele dobro, ali ne nalaze podršku ni sistemsku ni društvenu. Upravo to čini dilemu “ostati ili otići” ne samo ličnom, već i ozbiljnim društvenim pitanjem.